Issuu

M A J KA TEREZIJA

Poziv na milosrđe Srca za ljubav, ruke za služenje Priredio: Brian Kolodiejchuk, MC

VERBUM

Majka Terezija POZIV NA MILOSRĐE

Biblioteka:

Posebna izdanja

113.

Urednik: mr. sc. Petar Balta

Prijevod: Ana NaletiliÄ‡

Za nakladnika: dr. sc. Miro Radalj

M A J KA TEREZIJA

Poziv na milosrđe Srca za ljubav, ruke za služenje Priredio i napisao uvod: Brian Kolodiejchuk, MC

VERBUM Split, 2016.

Naslov izvornika: Mother Teresa, A CALL TO MERCY: Hearts to Love, Hands to Serve Copyright © 2016 by The Mother Teresa Center, exclusive licensee throughout the world of the Missionaries of Charity for the works of Mother Teresa. Published by arrangement with Folio Literary Management. © Copyright za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2016. Izvršna urednica: Ljiljana Jurinović Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika. Lektura: Anđa Jakovljević

CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU UDK 27-36Majka Terezija, redovnica MAJKA Terezija, redovnica Poziv na milosrđe : srca za ljubav, ruke za služenje / Majka Terezija ; priredio i napisao uvod Brian Kolodiejchuk ; <prijevod Ana Naletilić>. - Split : Verbum, 2016. - (Biblioteka Posebna izdanja ; 113) Prijevod djela: Mother Teresa - a call to mercy. ISBN 978-953-235-523-9 1. Kolodiejchuk, Brian I. Majka Terezija, redovnica -- Biografija II. Majka Terezija, redovnica – Duhovne poruke 160714097

Najsiromašnijima od siromaha, svima onima koji su neželjeni, nevoljeni, odbačeni i zaboravljeni, da po nježnoj i milosrdnoj ljubavi koju su im iskazali Majka Terezija i oni nadahnuti njome osjete kako su dragocjeni u Božjim očima.

PREDGOVOR

Predgovor

Nadahnuće Svetoga Oca da proglasi Izvanredni jubilej milosrđa bilo je prilično neočekivano, ali dobrodošlo iznenađenje. U Misericordiae vultus – Licu milosrđa, dokumentu (buli) kojim je ustanovljen Izvanredni jubilej milosrđa, kao i u mnogim prigodama u kojima je govorio o toj temi, papa Franjo nas poziva ne samo da uđemo dublje u “otajstvo milosrđa” (MV 2), dar koji nam Bog uvijek teži dati, nego nas želi i osvijestiti o našoj odgovornosti da taj dar dajemo drugima. Predstavlja Isusa kao “lice Očeva milosrđa” i, doista, najizvrsniji izraz Očeva milosrđa. Radosna prigoda proglašenja Majke Terezije svetom, što je Sveti Otac poželio da se odvije tijekom Jubileja, providonosna je prigoda da još jednom podsjetimo na njezin primjer i poruku o Božjoj nježnoj i milosrdnoj ljubavi kršćane i sve one koji na nju gledaju kao na uzornu “nositeljicu” te ljubavi. Poziv na milosrđe pokušaj je da učinimo upravo to. Iako bismo svakoga sveca mogli, barem na neki način, nazvati “svecem milosrđa”, ipak se postavlja pitanje zašto je Božja providnost htjela da Majka Terezija

PREDGOVOR

bude proglašena svetom tijekom ovoga posebnog vremena. Koju to poruku upravo ova “svetica nježne i milosrdne ljubavi” nudi sveopćoj Crkvi – i šire – na temu milosrđa koja se, kako znamo, provlači u učenju i primjeru Svetoga Oca? Posebna je sličnost prisutna između Papine osobite pažnje i ljubavi prema onima na “periferijama ljudske egzistencije” i izričita odabira Majke Terezije da služi najsiromašnijima od siromaha. Nježnost i suosjećanje najnaglašenije su značajke milosrdne ljubavi koju je ona morala “nositi” najsiromašnijima od siromaha – pomoći im da je upoznaju i iskuse. Razumjela je da to Isus od nje traži. Na primjer, žarko je poticala svoje sljedbenike da “idu siromasima s nježnošću i da im služe s nježnom i suosjećajnom ljubavlju”. To znači “nositi” ljubav Isusa koji, bila je potpuno uvjerena, “svakoga od nas nježno voli s milosrđem i suosjećanjem”. U skladu s pozivom Svetoga Oca u Misericordiae vultus da “ponovno otkrijemo ova tjelesna djela milosrđa” i da “ne zaboravimo duhovna djela milosrđa” (MV 15), proglašenje Majke Terezije svetom osobita je prigoda za predstavljanje njezina učenja o milosrdnoj ljubavi i o tome kako je ona to učenje u svojemu svakodnevnom djelovanju provodila u praksu. Često se kaže da “djela govore više od riječi”. Ova je knjiga prije svega o djelima Majke Terezije. Po njezinim riječima i pogledom izravnih svjedoka vidimo je kao sliku nježne i milosrdne ljubavi, odraz Božjega milosrđa za danas, posebice za najsiromašnije od siromaha. Nadam se da će nas primjer ove “Svetice milosrđa” predstavljen u ovoj knjizi potaknuti da produbimo vla-

PREDGOVOR

stiti odnos s Bogom nježne i milosrdne ljubavi te da tu ljubav pružamo svojoj braći i sestrama, osobito najpotrebitijima, materijalno ili duhovno najsiromašnijima od siromaha. o. Brian Kolodiejchuk, MC, postulator kauze za proglašenje svetom blažene Majke Terezije iz Calcutte

UVOD

Uvod

Život Majke Terezije (1910.–1997.), kao i životi mnogih drugih svetaca, pruža nam življenu teologiju. U njezinim spisima i govorima ne nalazimo nikakva detaljna objašnjenja značenja milosrđa, no nalazimo bogato naslijeđe duhovnosti milosrđa i suosjećanja, onako kako ga je ona osobno iskusila i živjela u svojemu služenju drugima. Brojni i vrlo konkretni načini kako biti milosrdan koje su živjeli Majka Terezija i njezini sljedbenici privukli su pozornost čak i sekularnoga svijeta. Zanimljivo je da “milosrđe” nije riječ koju je Majka Terezija često upotrebljavala u pisanju ili govoru. No ona je ipak sebe shvaćala kao nekoga tko stalno treba Božje milosrđe, ne samo na općenit način kao grješnik potreban otkupljenja, nego i specifično kao slabo i grješno ljudsko biće koje svakoga dana potpuno ovisi o Božjoj ljubavi, snazi i suosjećanju. Zapravo, sam joj je Isus rekao kada ju je pozvao da utemelji družbu Misionarki ljubavi: “Ti si, znam, najmanje sposobna osoba, slaba i grješna, ali baš zato što si takva, želim tebe upotrijebiti radi svoje Slave!” To je bilo egzistencijalno iskustvo Majke Terezije, tako duboko ukorijenjeno u njezinu

UVOD

srcu da je isijavalo iz njezina lica i njezina stava prema drugima. Smatrala je siromahe, baš kao i samu sebe, potrebnima Božje ljubavi i suosjećanja, Božje brige i nježnosti. Lako se poistovjećivala sa svakim ljudskim bićem smatrajući ih “svojom sestrom, svojim bratom”. Njezino iskustvo potrebitosti pred Bogom potaknulo ju je da i samu sebe vidi kao jednu od siromaha. Papa Franjo kaže nam da je etimologija latinske riječi za milosrđe – misericordia – “miseris cor dare, ‘dati srce bijedniku’, onomu u potrebi, onomu tko pati. To je Isus učinio – otvorio je svoje srce ljudskoj bijedi”.1 Zato milosrđe ima vanjsku i unutarnju dimenziju: unutarnji pokret srca – osjećaj sućuti – a zatim, kako je Majka Terezija voljela reći, “staviti ljubav u živo djelo”. U Misericordiae vultus – Licu milosrđa (službenomu dokumentu kojim je proglašen Izvanredni jubilej milosrđa) papa Franjo kaže da je milosrđe “temeljni zakon koji prebiva u srcu svake osobe kada gleda iskrenim očima brata kojega susreće na životnom putu”.2 Kaže da je njegova želja da nadolazeća godina “bude prožeta milosrđem kako bismo išli ususret svakoj osobi noseći Božju dobrotu i nježnost”!3 Time se želi reći da naš stav ne smije biti gledanje svisoka kada mislimo da smo bolji od onih kojima služimo, nego trebamo prepoznati sebe kao ono što stvarno jesmo: jedan od siromaha, poistovjetiti se s njima na neki način, biti na neki način u istome stanju. To mora dolaziti iz srca jer to razumijevanje siromaha uključuje i nas same. Majka Terezija divan je primjer toga načela. Papa emeritus Benedikt ukazuje na izvor toga stava u enciklici Deus caritas est – Bog je ljubav: “Praktično

UVOD

će djelovanje uvijek biti nedovoljno ako ne bude vidljiv izraz ljubavi prema čovjeku, ljubavi koja se hrani susretom s Kristom.”4 Upravo je susret s Kristom potaknuo Majku Tereziju da započne novu misiju izvan svoje sigurne samostanske rutine. Sam Isus zvao ju je da bude njegova ljubav i suosjećanje prema najsiromašnijima od siromaha, da bude njegovo “lice milosrđa”. Ovako se prisjećala toga: “Čula [sam] poziv da napustim sve i slijedim Ga u sirotinjske četvrti – da Mu služim u najsiromašnijima od siromaha… Znala sam da je to Njegova volja i da Ga moram slijediti. Nije bilo nikakve dvojbe da će to biti Njegovo djelo.” Papa Benedikt nastavlja: “Moje duboko dioništvo u potrebama i trpljenjima drugih postaje tako darivanje mene sama drugomu; kako moj dar ne bi ponizio drugoga, moram mu dati ne samo nešto što je moje, već mu moram dati sama sebe, moram biti osobno prisutan u tome daru.”5 Majka Terezija bila je utjelovljenje toga umijeća davanja. “Njezino je srce”, rekla je sestra Nirmala, neposredna nasljednica Majke Terezije, “bilo veliko poput Srca samoga Boga, puno ljubavi, privrženosti, suosjećanja i milosrđa. Bogati i siromašni, mladi i stari, jaki i slabi, obrazovani i neuki, sveci i grješnici svih naroda, kultura i religija bili su s ljubavlju primani u njezino srce jer je ona u svakome od njih vidjela lice svojega Ljubljenog – Isusa.” Proglašenje Majke Terezije svetom stoga je vrlo prikladno tijekom Jubileja milosrđa jer je Majka bila idealan primjer onoga što znači prihvatiti poziv pape Franje Crkvi: da “ulazimo sve više u srž evanđelja gdje Bog siro-

UVOD

mašnima na poseban način iskazuje svoju milosrdnost”.6 U susretu s njom siromasi su uistinu imali priliku susresti Božje milosrđe. Sreli bi osobu koja voli, kojoj je stalo, koja ima suosjećanje i sposobnost razumjeti njihovu bol i patnju. U njezinu su naboranu licu siromasi – i svi koji su je susreli – imali priliku “vidjeti” nježno i suosjećajno lice Očeve ljubavi. Znali su da ih razumije, da je jedno s njima. Zapis iz njezina dnevnika od 21. prosinca 1948. – prvoga dana kada je otišla u sirotinjske četvrti Calcutte7 kako bi započela svoje poslanje najsiromašnijima – glasi: U ulici Agamuddin bilo je mnogo djece s ružnim čirevima – Tamo mi je jedna starica prišla vrlo blizu: “Ti Majko, ti velika Majko, postala si jedna od nas – za nas – kako divno – kolika žrtva.” Rekla sam joj da sam vrlo sretna što sam jedna od njih – i stvarno jesam. Vidjeti kako se neka od tih tužnih i izmučenih lica ozaruju radošću – jer je Majka došla – pa, ipak je imalo smisla.8 Konkretni izrazi milosrđa, kako je objavljeno u Evanđelju, nazivaju se tjelesnim i duhovnim djelima milosrđa. Kako papa Franjo kaže u MV: Isus nam u svojem propovijedanju stavlja pred oči ta djela milosrđa kako bismo mogli shvatiti živimo li ili ne kao njegovi učenici. Pozvani smo ponovno otkriti tjelesna djela milosrđa: gladna nahraniti, žedna napojiti, siromaha odjenuti, stranca primiti, bolesna dvoriti, utamničena pohoditi i mrtva pokopati. Ne zaboravimo ni duhovna djela milosrđa: dvoumna savjetovati, neuka podučiti, grješnika pokarati, žalosna i nevoljna utješiti,

UVOD

uvrjedu oprostiti, nepravdu strpljivo podnositi i za žive i mrtve Boga moliti.9 U odgovoru na Papinu “živu želju da kršćanski narod tijekom Jubileja razmišlja o tjelesnim i duhovnim djelima milosrđa”10, knjiga Poziv na milosrđe predstavlja učenje Majke Terezije i njezinu praksu djelâ milosrđa. Nadam se da će njezin primjer, prema željama Svetoga Oca, “probuditi našu svijest koja je prečesto uspavana pred dramom siromaštva”.11 Ona je gotovo pedeset godina živjela potpuno posvećena brizi za siromašne i marginalizirane. Zapanjujuće je da se ona tijekom tih gotovo pedeset godina posve poistovjetila sa siromasima kojima je služila vlastitim iskustvom prividne neželjenosti i nevoljenosti od Boga. Na mističan je način – po toj bolnoj unutarnjoj “tami” – iskusila njihovo najveće siromaštvo “neželjenosti, nevoljenosti i nebrige”. Po tomu iskustvu nije vidjela nikakvu značajnu razliku između sebe i siromaha o kojima se brinula: “Materijalne prilike mojih siromaha ostavljenih po ulicama, neželjenih, nevoljenih, neprihvaćenih – prava su slika mojega duhovnog života, moje ljubavi prema Isusu, a opet ta me stravična bol nikada nije navela da poželim da bude drukčije.” Stranice koje slijede predstavljaju neke od misli i zapisa Majke Terezije o tome kako je ona razumijevala milosrđe i djela milosrđa. Što je u jednakoj mjeri važno, one predstavljaju izbor svjedočanstava koja oslikavaju kako je ona vršila tjelesna i duhovna djela milosrđa. Ove priče otkrivaju Majku Tereziju kako su je vidjeli oni njoj najbliži. One otkrivaju lice milosrđa.

UVOD

Kako je nastala ova knjiga i o njezinoj strukturi Kada se prvi put pojavila misao predstavljanja Majke Terezije kao “ikone nježne i milosrdne ljubavi”, od početka je bilo najbolje pokazati je “na djelu”, i to više kao primjer nego kao učiteljicu. Njezinim riječima, obilježenima njezinom karakterističnom jednostavnošću i dubinom, pridana je dužna važnost, a istodobno je pokazati dosljednost njezina primjera s tim učenjem bilo ključno za ovo djelo. Autentičnost njezina učenja stavljena je u prvi plan autentičnošću njezina življenja. Njezina su naučavanja riječi mudrosti koje mogu služiti kao materijal za molitvu i kontemplaciju, ali i kao poticaj na akciju, poziv na nasljedovanje. Poziv na milosrđe pokazuje svakodnevni život Majke Terezije, njezino činjenje “običnih stvari s izvanrednom ljubavlju” iz jedinstvene perspektive onih koji su joj bili najbliži. Svjedočanstva dana u procesu proglašenja Majke Terezije svetom odabrana su kako bi pružila snažan primjer koji bi njezinu učenju dao još snažniji učinak. Radi autentičnosti, ispričani doživljaji i zgode preneseni su s najmanje moguće uredničkih zahvata, čak i kada je očito da engleski jezik nekima od svjedoka nije materinski, kako bi se očuvao izniman učinak koji je imala na svjedoke. Knjiga se zasebno bavi svakim od sedam tjelesnih i sedam duhovnih djela milosrđa. Za svako od tih djela milosrđa kratki uvod izlaže shvaćanje Majke Terezije iza kojega slijedi odabir citata iz njezinih spisa (pisma sestrama i drugim članovima njezine duhovne obitelji, suradnicima, prijateljima; poticaji/upute sestrama; jav-

UVOD

ni govori i obraćanja te intervjui). Konačno, tu je i bogat odabir svjedočanstava onih koji su joj bili najbliži, koji su godinama surađivali s njom, bilo u svakodnevnomu kontaktu “pod istim krovom”, poput njezinih sestara i drugih članova njezine duhovne obitelji, ili drugih bliskih suradnika, volontera ili prijatelja. Ti su očevidci bili u povlaštenu položaju da mogu gledati njezin rad sa siromašnima i mnogim drugima koji su dolazili u dodir s njom. Neke su priče opisi iz prve ruke njezina rada s osobom koja je sudjelovala u navedenomu događaju dok druge svjedoče kako je komunicirala s nekom drugom osobom ili skupinom. Na kraju je uvijek kratki odjeljak s pitanjima za promišljanje i molitvom, zamišljen kao poticaj da budemo otvoreniji Božjemu milosrđu u vlastitomu životu, ali i da, slijedeći primjer Majke Terezije, budemo otvoreniji i spremniji širiti to milosrđe svojoj braći i sestrama. Namjera je tih pitanja da se “probudi naša svijest koja je prečesto uspavana pred dramom siromaštva”12, kako nas poziva papa Franjo. Moja je nada da svatko od nas uspije odgovoriti na taj poziv s poniznošću, poučljivošću i velikodušnošću. Kako bismo poštivali privatnost zainteresiranih, dan je kratak općenit opis svjedoka umjesto imena. Opise možete naći u bilješkama na kraju knjige. Tako je zadržana nužna povjerljivost, a u isto vrijeme mogli smo jasno predstaviti tekst i podijeliti bogatu baštinu riječi i primjera Majke Terezije sa širom javnošću. o. Brian Kolodiejchuk, MC, postulator

POZIV NA MILOSRĐE

GLADNA NAHRANITI

Gladna nahraniti

“Vidjela sam djecu – očiju sjajnih od gladi – ne znam jeste li ikada vidjeli glad. Ali ja sam je vidjela puno puta.” Ove riječi pojašnjavaju kako je osjetljivost Majke Terezije za gladne očita u načinu na koji bi ona bila dirnuta u izravnu kontaktu s njima. Bila bi uznemirena duboko u srcu susretima s onima koji su trpjeli pravu fizičku glad što se posebice vidi u načinu na koji je pripovijedala o svojim iskustvima s gladnima. Ta su iskustva počela dok je još bila dijete. Njezina je majka poučila nju te njezina brata i sestru da služe ljudima s ulice i brinu se o njima. Kada bi vidjela glad (ili bilo koju drugu potrebu siromaha), njezina bi reakcija bila: “Moramo nešto učiniti.” Tada bi učinila što god bi bilo moguće (ponekad i gotovo nemoguće) kako bi donijela hranu siromasima. Ponekad bi doslovno “pokrenula svijet” da nađe hranu za ljude koji gladuju. Glad je možda nešto što je daleko od našega iskustva ili od naše neposredne okoline. Možda “susrećemo” siromašne koji pate od gladi samo po uznemirujućim izvješćima o nekoj katastrofi daleko u svijetu. No ako “otvorimo oči i vidimo”, kako nas potiče Majka Te-

POZIV NA MILOSRĐE

rezija, mogli bismo susresti mnogo više ljudi koji pate jer njihove osnovne potrebe za život nisu zadovoljene. Majka Terezija nije poznata po organiziranju velikih programa koji bi riješili problem gladi u svijetu (koliko god oni vrijedni i potrebni bili), nego po tome što je “hranila gladne”, jednoga po jednoga. Čineći to napravila je veliku razliku prvo u životima tih pojedinaca, a u konačnici i u svijetu. Postoji i druga vrsta gladi o kojoj je Majka Terezija počela govoriti osobito nakon otvaranja njezinih kuća na Zapadu. Često je ponavljala kako ljudi “nisu gladni samo kruha, nego i ljubavi”. Iako trpljenje od takve potrebe obično ne nazivamo siromaštvom, ona je shvatila da je tu vrstu siromaštva “puno teže ukloniti”. Tako je htjela zadovoljiti i tu “glad za ljubavlju”. Izazivala je svoje sestre: “Vi morate biti ta ljubav i suosjećanje ljudima ovdje [na Zapadu]”. Kada pokupim gladna čovjeka s ulice, dam mu tanjur riže, komad kruha. On je zadovoljan. Uklonila sam glad. No osoba koja je isključena, koja se osjeća neželjenom, nevoljenom, prestrašenom, osoba koju je društvo odbacilo – to je siromaštvo tako bolno i tako veliko i to je vrlo teško. Naše sestre rade među takvim ljudima na Zapadu. Konačno, Majka Terezija našla je još jednu vrstu gladi i u siromašnim i u bogatim zemljama, među ljudima svih klasa i vjera. “Ljudi su gladni Boga”, običavala je reći. Ona je tu stvarnost “duhovne gladi”, koju je duboko iskusila i susretala gdje god je išla, jednostavno i brzo rješavala. Htjela je biti “Božja ljubav, njegovo suosje-

GLADNA NAHRANITI

ćanje, njegova prisutnost” kamo god je išla tako da bi ljudi, gledajući nju, mogli upoznati Boga kojega je htjela odražavati.

NJEZINE RIJEČI

Zato što je ljubio Prije nego što je [Isus] ljude poučio, sažalio se nad njima i nahranio ih. Učinio je čudo. Blagoslovio je kruh i njime nahranio pet tisuća ljudi. To je zato što je volio ljude. Sažalio se nad njima. Vidio je glad na njihovim licima i nahranio ih. I tek im je nakon toga propovijedao.1  Više nego ikada ljudi žele vidjeti ljubav na djelu u našim poniznim djelima – kako je nužno da smo zaljubljene u Isusa da bismo Ga mogle nahraniti u gladnima i usamljenima. Kako čisti naše oči i naša srca moraju biti da bi Ga vidjeli u siromasima. Kako čiste moraju biti naše ruke da bi Ga dodirivale u siromasima s ljubavlju i suosjećanjem. Kako čiste moraju biti naše riječi da bi navješćivale Radosnu vijest siromasima.2

POZIV NA MILOSRĐE

Bol gladi Nedavno mi je došla jedna žena s djetetom i rekla: “Majko, išla sam na dva-tri mjesta i prosila hranu jer nismo jeli tri dana, ali rekli su mi da sam mlada i da moram raditi kako bismo jeli. Nitko mi nije ništa dao.” Otišla sam po nešto hrane i kada sam se vratila, dijete joj je na rukama bilo umrlo od gladi. Nadam se da je nisu odbili u našim samostanima.3  Svi govorimo o strašnoj gladi. Što sam vidjela u Etiopiji, što sam vidjela na drugim mjestima, osobito ovih dana na mjestima poput Etiopije, stotine i tisuće ljudi suočavaju se sa smrću jer nemaju komad kruha, nemaju čašu vode. Ljudi su mi umirali na rukama. A ipak zaboravljamo – zašto oni, a ne mi? Volimo ponovno, dijelimo, molimo da to užasno trpljenje bude otklonjeno od naših ljudi.4  Bol gladi je strašna i baš tu ti i ja moramo pristupiti i davati do boli. Želim da dajete do boli. A to je davanje Božja ljubav na djelu. Glad nije samo za kruhom, glad je i za ljubavlju.5

GLADNA NAHRANITI

 Jednoga sam dana pokupila djevojčicu u Calcutti. U njezinim sam tamnim očima vidjela da je gladna. Dala sam joj komad kruha, a ona ga je jela mrvicu po mrvicu. Rekla sam joj: “Jedi kruh, gladna si.”6 Pitala sam je zašto jede tako polako. Odgovorila je: “Bojim se jesti brže. Kada pojedem ovaj komad, uskoro ću opet biti gladna.” Rekla sam joj: “Jedi brže pa ću ti još dati.” To je malo dijete već poznavalo bol gladi. “Bojim se.” Vidite – mi ne znamo. Kako vidite, mi ne znamo što je glad. Ne znamo kako je osjećati bol zbog gladi. Vidjela sam malu djecu kako umiru jer nema ni šalice mlijeka za njih. Vidjela sam majke u užasnoj boli jer su im djeca u naručju umirala od gladi. Ne zaboravite! Ja ne tražim novac. Želim da date nešto od svoje žrtve. Želim da žrtvujete nešto što volite, nešto što biste htjeli imati za sebe… Jednoga je dana u našu kuću došla jako siromašna žena. Rekla je: “Majko, želim pomoći, ali jako sam siromašna. Svakoga dana idem od kuće do kuće i perem ljudima odjeću. Moram prehraniti svoju djecu, ali želim nešto učiniti. Molim vas, dopustite mi da dođem svake subote i pola sata perem dječju odjeću.” Ta mi je žena dala više od tisućâ rupija jer mi je potpuno dala svoje srce.7  Jutros sam posjetila marsejskoga kardinala, koji vodi Cor Unum, kako bih ga zamolila da pošalje hranu

POZIV NA MILOSRĐE

za naše ljude u Africi. U Africi je veliko siromaštvo. Neki su mi dan pisale naše sestre da ljudi jednostavno dolaze na naša vrata radi hrane i da ih je puno umrlo od gladi. Ako se takva situacija nastavi, mnogima prijeti smrt; djeca umiru na majčinim rukama – užasne li patnje. Tako sam otišla do toga kardinala zamoliti ga da pošalje nešto hrane našim sestrama. Bio je jako ljubazan; rekao je da nisu bili svjesni koliko je siromaha dok naše sestre nisu tamo došle.8 Ljubav, da bi bila stvarna, mora boljeti Doživjela sam nevjerojatno iskustvo ljubavi za bližnjega s jednom obitelji hindusa. Jedan je gospodin došao u našu kuću i rekao: “Majko, ima jedna obitelj, hindusi, nisu već dugo jeli. Učinite nešto.” Uzela sam nešto riže i odmah otišla. Kada sam stigla u njihovu kuću, primijetila sam glad u dječjim očima. Oči su im sjale od gladi. Ne znam jeste li ikada vidjeli glad, ali ja sam je vidjela vrlo često. Majka je uzela rižu koju sam joj dala i izišla. Kada se vratila, upitala sam je: “Kamo ste išli? Što ste učinili?” Jednostavno je odgovorila: “I oni [muslimanska obitelj] su gladni.” Najviše me pogodilo to što je ona znala da su i oni gladni. A tko su oni? Muslimanska obitelj. A ona je znala. Te večeri nisam im donijela više riže jer sam željela da oni – hindusi i muslimani – uživaju radost dijeljenja. Iz te je djece zračila radost, dijelili su svoju radost i mir sa svojom majkom jer je ona ljubila dajući do boli, a tu vidite gdje ljubav počinje – kod kuće, u obitelji.9

GLADNA NAHRANITI

 Ljubav, da bi bila stvarna, mora boljeti, a ova žena koja je bila gladna – znala je da je i njezin susjed gladan, a slučajno je ta obitelj bila muslimanska obitelj. I to je bilo tako dirljivo, tako stvarno. Tu smo najnepravedniji prema našim siromasima – ne poznajemo ih. Ne poznajemo ih – kako su veliki, kako su dragi, kako su gladni te ljubavi koja razumije.10  Imamo još jednu riječ, besplatno. Ne naplaćujem posao koji obavljam. Ljudi nas kritiziraju i ružno govore zbog te riječi besplatno. Neki sam dan pročitala u članku, koji je napisao [jedan svećenik], da je milosrdna ljubav kao droga za siromašne – kada ljudima dajemo stvari besplatno, to je kao da im dajemo drogu. Odlučila sam da ću mu pisati i pitati ga: “Zašto se Isus sažalio nad ljudima?” Sigurno ih je i drogirao kada ih je nahranio umnažanjem kruha i riba. Došao je dati ljudima Radosnu vijest, ali kada je vidio da su gladni i umorni, prvo ih je nahranio. Pitat ću ga još nešto: “Jeste li ikada osjetili glad siromaha?”11  Znate da u Calcutti kuhamo za tisuće ljudi. Jednoga se dana dogodilo da mi je sestra došla i rekla: “Majko, nemamo što skuhati.” To se nikada prije nije dogodilo.

POZIV NA MILOSRĐE

Onda je u devet sati stigao kamion pun kruha. Vlada je zatvorila škole toga dana i poslala nam kruh. Vidite, to je Božja briga. Čak je zatvorio škole, ali nije dopustio da gladni umru – to su Božja nježnost i briga.12 Želimo služiti Idućega je dana obitelj iz Gujarata došla u Dum Dum13 gdje imamo sakate ljude, pothranjenu djecu i pacijente s tuberkulozom. Ta obitelj, cijela obitelj, došla je sa skuhanom hranom. Nekoć ljudi ne bi ni pomislili doći blizu tih ljudi. Kada su došli, rekla sam sestrama da im pomognu poslužiti. Na moje iznenađenje rekli su: “Majko, želimo služiti sami.” Za njih je to velika stvar jer se tako onečiste. “Nama je to povlastica.” Neki su od njih bili i stari. Ništa ih nije spriječilo; nevjerojatno za jednu obitelj hindusa da kažu i učine nešto takvo.14 Zajedno možemo učiniti nešto lijepo za Boga Ljubav je za danas, programi su za budućnost. Mi smo za danas. Kada dođe sutra, vidjet ćemo što možemo učiniti. Netko je žedan vode danas, netko je gladan hrane danas. Sutra ih ne ćemo imati ako ih danas ne nahranimo. Zato se brinite o onome što možete učiniti danas.15

GLADNA NAHRANITI

 Ja se nikada ne uplećem u to što bi vlade trebale ili ne bi trebale činiti. Umjesto da trošim vrijeme na ta pitanja, ja kažem: “Hajde da učinim nešto sada.” Sutra možda ne će nikada doći – naši bi ljudi do sutra mogli biti mrtvi. Zato im kriška kruha i šalica čaja trebaju danas, ja im to dajem danas. Netko je kritizirao naš rad i govorio: “Zašto im uvijek dajete ribu da jedu? Zašto im ne date štap za pecanje?” Rekla sam im: “Naši ljudi ne mogu ni stajati od gladi i bolesti, još manje bi mogli držati štap za pecanje. No ja ću im i dalje davati ribu da jedu, a kada budu dovoljno jaki da stoje na svojim nogama, poslat ću ih vama i vi im dajte štap za pecanje.” Mislim da je to dijeljenje. Tu trebamo jedni druge. Tu mi radimo nešto što vi možda ne možete. Ali ono što vi možete, mi ne možemo. No ako to dvoje sastavimo, to može biti nešto lijepo za Boga.16  Jednoga je dana izdaleka došla skupina školaraca – hindusa. Svi su dobitnici prve i druge nagrade pitali ravnateljicu može li im umjesto nagrada dati novac. Ona je stavila novac u omotnicu i dala im ga. Zatim su zamolili: “Sada nas odvedite Majci Tereziji, želimo novac dati za njezine siromahe.” Vidite kako je lijepo što nisu potrošili taj novac na sebe. Budući da smo privukli pažnju na siromahe, cijeli svijet želi dijeliti s njima. Kad god prihvatim novac, nagradu ili nešto

POZIV NA MILOSRĐE

slično, uvijek to prihvaćam u ime siromaha koje ljudi vide u meni. Mislim da sam u pravu jer – tko sam ja uopće? Ja sam ništa. Oni u meni vide siromahe kojima žele davati jer primjećuju što mi radimo. Danas ljudi u svijetu žele vidjeti.17 Neizmjerna glad za ljubavlju U Etiopiji i Indiji stotine ljudi dolaze i umiru ondje jer nemaju ni komad kruha. U Rimu, Londonu i sličnim mjestima ljudi umiru od usamljenosti i ogorčenosti.18  Vidite, mi imamo pogrješnu predodžbu da je samo glad za kruhom glad. Postoji puno veća i bolnija glad: glad za ljubavlju, za osjećajem prihvaćenosti, da se nekomu bude netko. Osjećaj neželjenosti, nevoljenosti, odbačenosti. Mislim da je to vrlo velika glad i vrlo veliko siromaštvo.19  Imamo kuće po cijeloj Europi, SAD-u i drugim mjestima gdje nema gladi za komadom kruha. No tamo ima strašne gladi za ljubavlju, osjećaja neželjenosti, nevoljenosti, izolacije, odbačenosti, zaboravljenosti. Ima ljudi koji su zaboravili što je ljudski osmijeh, što je ljudski dodir. Mislim da je to

GLADNA NAHRANITI

jako, jako veliko siromaštvo… Jako je teško otkloniti to siromaštvo dok je zadovoljiti glad za komadom kruha, pokriti golotinju komadom odjeće, pružiti sklonište od cigle puno lakše... Mislim da je to puno veće siromaštvo, mnogo veća bolest i puno bolnija situacija danas.20  Drugom sam prilikom hodala ulicama Londona, u siromašnomu području gdje također rade naše sestre. Vidjela sam muškarca u užasnu stanju kako sjedi sav tužan i sam. Prišla sam mu, uzela ga za ruku i pitala ga kako je. Kada sam to učinila, pogledao me i rekao: “O, nakon toliko vremena osjećam toplinu ljudske ruke. Nakon toliko vremena netko me dodiruje.” Tada su mu oči zasjale i uspravio se. Tako mala gesta pažnje donijela je Isusa u njegov život. Tako je dugo čekao da mu netko pokaže ljudsku ljubav, ali to je zapravo bilo pokazivanje Božje ljubavi. To su prelijepi primjeri gladi koju vidim u tim ljudima, najsiromašnijima od siromaha, neukima i neželjenima, nevoljenima, odbačenima i zaboravljenima. Oni su gladni Boga. To je nešto što vi svećenici zasigurno neprestano susrećete, ne samo veliku glad u ljudima koji tjelesno trpe, nego i veliku glad u ljudima koji trpe duhovno i emocionalno – ljudima koji trpe u svojim srcima i dušama, osobito mladim ljudima.21

POZIV NA MILOSRĐE

Silna glad za Božjom riječju “Gdje je ta glad u našoj zemlji?” Da, ima gladi. Možda ne gladi za komadom kruha, ali ima strašne gladi za ljubavlju. Ima silne gladi za Božjom riječju. Nikada ne ću zaboraviti kada smo stigle u Meksiko i pošle posjećivati najsiromašnije obitelji. Ti ljudi koje smo posjetili nisu u svojim kućama imali gotovo ništa, a ipak nisu ništa tražili. Svi su tražili: “Učite nas riječi Božjoj. Dajte nam riječi Božje.” Bili su gladni riječi Božje. I ovdje i u cijelomu svijetu ima gladi za Bogom, posebice među mladima. Upravo tu moramo naći Isusa i zadovoljiti tu glad.22

NJEZIN PRIMJER: Svjedočanstva*

Nosili smo hranu na glavi i gazili kroz vodu Godine 1968. u Calcutti je bila velika poplava. Pošle smo noću svojim kamionom dijeliti hranu ljudima pogođenima poplavom u Tiljali. Nosile smo hranu na glavi i gazile kroz vodu. U jednomu je trenutku bujica gotovo odnijela s. Agnes pa smo nju poslale natrag u ka* Kao što je navedeno u uvodu, kako bismo poštivali privatnost, a i zbog meditativnoga svojstva teksta koji slijedi, u bilješkama na kraju knjige dan je kratak opis svjedoka koji su priložili svoje misli i sjećanja u odjeljcima pod naslovom “NJEZIN PRIMJER: Svjedočanstva”.

GLADNA NAHRANITI

mion. Smočile smo se do kože i smrznule. Kada smo se vratile kući u tri ujutro, Majka nas je čekala na vratima. Pripremila je tople vode za sve da se okupamo i šalicu vruće kave da se ugrijemo. Jako nas je dirnula Majčina nježnost i brižnost puna ljubavi za nas, njezinu djecu.23 Napuniti mjeru nabijenu, natresenu Majka nam se pridružila u pripremanju božićnih košara za siromašne. Misli su mi se uzdizale k Bogu dok sam gledala Majku kako puni mjeru nabijenu, natresenu. Čule su se primjedbe: “Majko, moramo napuniti još puno košara.” “Bog će poslati”, bio je njezin odgovor. Napunile smo hrpe košara i ničega nam nije nedostajalo. Majčina vjera i pouzdanje u Boga bili su nešto živo, postali su dio nje, moglo se to osjetiti; da, vidjelo se da Majka ima bliskoga Prijatelja, moćnoga i vjernoga, koji s njom radi cijelo vrijeme. Majčino načelo: daj što On uzme i uzmi što On daje s velikim osmijehom. Meni je to, bez sumnje, bilo teško, ali kada se to čini velikodušno, onda postaje dodir Božje ljubavi.24 Drugi su oklijevali, ali ne i Majka Bio sam duboko dirnut kada su milijuni [izbjeglica iz Bangladeša] nahrupili u Indiju, a njoj brojevi nisu ništa značili [tj. nisu je obeshrabrili]. Ona bi uvijek nešto smislila. Samo je rekla: “Učinit ćemo što možemo” i pokretala sve što je mogla da dobije svakoga mogućeg svećenika i sestru kako bi pomagali u poslu. “Ovo je Božje djelo. Ova djeca trpe, umiru. Moramo nešto uči-

POZIV NA MILOSRĐE

niti.” Krenula bi i poduzela sve kako bi pronašla dovoljno kruha, dovoljno hrane. Pozvala bi sestre na stranu, tražila, pokušavala dobiti medicinsku pomoć, posebice kada je u kampu kod Slanoga jezera izbila epidemija vodenih kozica. U to je vrijeme tamo bilo 200 000 ljudi. Morala je odmah naći nekoga da im pomogne. Bila je upravo žedna, nestrpljiva da nađe način da dođe još više ljudi koji bi im pomagali. Mislim da je to još jedan primjer njezine duboke ljubavi – to što je mogla zagrliti čitav svijet kao dobra “Majka” kakva je i bila. U to vrijeme, kada je cijeli svijet bio zgranut priljevom milijunâ izbjeglica u Indiju – ta mala žena, tako slaba – samo je započela i sve nas potaknula da pomažemo. Njezin je stav bio: ako je to za Njega, onda ne može propasti. Drugi su oklijevali, ali ne i Majka.25 Nositeljica poruke mira u Bejrutu U kolovozu 1982. nasilje u Bejrutu dosegnulo je vrhunac. Majka je stigla 15. kolovoza, taman kada je bombardiranje i granatiranje bilo najgore. Često je drugima govorila: “Ne služimo se bombama i puškama da nadvladamo svijet, nego zračimo mir Božji i iskorijenimo svu mržnju i žudnju za moći u svijetu i u srcima svih ljudi.” Majka je sestre našla sigurne u Mar Takli u istočnomu Bejrutu. Preko Crvenoga križa saznala je da u zapadnomu Bejrutu ima sirotište puno mentalno i tjelesno bolesne djece. Bombe su oštetile dom, a djeca su patila zbog užasne zapuštenosti. Čim je čula te vijesti, usprkos mnogim opomenama crkvenih velikodostojnika da je situacija vrlo nesigurna, Majka je bila čvrsta u odluci da

Sadržaj

Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11 1. GLADNA NAHRANITI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21 2. ŽEDNA NAPOJITI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45 3. SIROMAHA ODJENUTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55 4. BESKUĆNIKA PRIMITI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69 5. BOLESNIKA POHODITI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99 6. UTAMNIČENA POHODITI . . . . . . . . . . . . . . . . . . 133 7. MRTVA POKOPATI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 149 8. NEUKA POUČITI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 165 9. DVOUMNA SAVJETOVATI . . . . . . . . . . . . . . . . . . 189 10. GRJEŠNIKA OPOMENUTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . 209 11. NEPRAVDU STRPLJIVO PODNOSITI. . . . . . . . 239 12. UVRJEDU OPROSTITI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 271 13. ŽALOSNA I NEVOLJNA UTJEŠITI . . . . . . . . . . 297 14. ZA ŽIVE I MRTVE BOGA MOLITI . . . . . . . . . . . 329 Zaključak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 355 Bilješke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 357

383

Nakladnik: VERBUM d.o.o. TrumbiÄ‡eva obala 12, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Tisak: Denona d.o.o. Tiskano u studenom 2016.

Ova jedinstvena knjiga o milosrđu donosi duhovno blago sv. Majke Terezije, osvajajući srca čitatelja već od prvih stranica. U njoj nas ova velika žena našega doba uči kako živjeti milosrđe u svakodnevici te imati sretno srce i ispunjen život. U našemu dobu najveći primjer radosna i ispunjena života kao i znak Božjega milosrđa prema svima koji su u potrebi upravo je sv. Majka Terezija, a sada u knjizi pod naslovom Poziv na milosrđe: Srca za ljubav, ruke za služenje njezino duhovno bogatstvo i poruka bivaju dostupni svima. Objavljena u Godini milosrđa ova knjiga donosi zbirku do sada neobjavljenih tekstova sv. Majke Terezije, te ponizne i istodobno iznimne žene vjere čiji je utjecaj danas jednako snažan kao i za njezina života. Poziv na milosrđe donosi njezine silno duboke, a ujedno i jednostavne, pristupačne mudre misli o milosrđu i suosjećanju i o tomu kako živjeti djelatnu ljubav u svakodnevici čineći vlastiti život i život bližnjih bogatijim i ljepšim. Tekstove za knjigu prikupio je i uredio Brian Kolodiejchuk, MC, postulator kauze za proglašenje svetom Majke Terezije, poznat i kao priređivač dviju prethodnih knjiga Majke Terezije: Dođi, budi Moje svjetlo i Gdje je ljubav, ondje je i Bog. U knjizi su sabrana i nikada do sada objavljena dirljiva svjedočanstva ljudi koji su bili bliski s Majkom Terezijom, a posebno je obogaćujuće što svako poglavlje završava kratkim promišljanjem i poticajima, kao i prijedlozima za provođenje u život tih poticaja uz popratne molitve koje je Majka Terezija molila u svojim pobožnostima. Knjiga Poziv na milosrđe divan je spomen na sv. Majku Tereziju, a ujedno i obogaćujući duhovni izvor za sve ljude našega doba.

ISBN 978-953-235-523-9

VERBUM 145 kn