K AROL WOJTYŁA
POTPUNO SAM U BOŽJIM RUK AMA OSOBNE BILJEŠKE 1962.-2003.
VERBUM
Karol Wojtyła / Ivan Pavao II. POTPUNO SAM U BOŽJIM RUKAMA Osobne bilješke 1962.–2003.
Biblioteka:
Posebna izdanja
105.
Urednik: mr. sc. Petar Balta
Prijevod s poljskoga jezika: Jelena Vuković
Stručni suradnik: o. Andrzej Wośko SCJ
Za nakladnika: dr. sc. Miro Radalj
KAROL WOJTYŁA
POTPUNO SAM U BOŽJIM RUKAMA Osobne bilješke 1962.–2003.
VERBUM Split, 2015.
Naslov izvornika: Karol Wojtiła/Jan Paveł II, JESTEM BARDZO W RĘKACH BOŻYCH – Notatki osobiste 1962−2003 Copyright © by Archidiecezja Krakowska Ovo je izdanje objavljeno u dogovoru sa Społeczny Instytut Wydawniczy ZNAK Sp. z o.o, Krakόw, Poljska Dizajn korica © SIW Znak z o.o., 2014. Copyright © za hrvatsko izdanje: Verbum d.o.o., Split, 2015. Izvršna urednica: Lidija Piskač, mag. theol. Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika. Lektura: Anđa Jakovljević, prof. Fotografija na koricama @ Gianni Giansanti / Corbis Copyright © za fotografije u knjizi: (str. 16.) Laski Collection /EAST NEWS, (str. 69.) PAP, (str. 106.) Leemage / EAST NEWS, (str. 170.) Maciej Musiał / FORUM, (str. 200.) Wojtek Laski / EAST NEWS, (str. 316.) Gianni Giansanti / Corbis, (str. 468.) Sipa Press / EAST NEWS, (str. Jan Skarżyński / REPORTER, (str. 535.) Ropi / Eastway / REPORTER
Tiskano uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske. CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU UDK 235.3 Iohannes Paulus II, sanctus IOHANNES Paulus II, sanctus Potpuno sam u Božjim rukama : osobne bilješke 1962.2003. / Karol Wojtyla ; <prijevod s poljskoga jezika Jelena Vuković>. - Split : Verbum, 2015. - (Biblioteka Posebna izdanja ; 105) Prijevod djela: Jestem bardzo w rekach Bozych. ISBN 978-953-235-478-2 160221018
PREDGOVOR KRAKOVSKOGA METROPOLITA
Predgovor krakovskoga metropolita “Iza sebe ne ostavljam nikakav imetak kojim bi se moglo raspolagati. Što se tiče stvari za svakodnevnu uporabu kojima sam se služio, molim da se podijele kako se bude činilo prikladnim. Osobne bilješke neka se spale. Molim da nad time bdije vlč. Stanisław, kojemu zahvaljujem za suradnju i pomoć punu razumijevanja tijekom tolikih godina. Sve, pak, druge zahvale pohranjujem u srcu pred samim Bogom jer ih je ovdje teško izreći.” (Ivan Pavao II., Oporuka, 6. ožujka 1979.) Ovu je odredbu sveti otac Ivan Pavao II. ostavio u svojoj oporuci. Vjerno sam ispunio volju Svetoga Oca da nakon njegove smrti, 2005. godine, razdam sve stvari koje je posjedovao, napose osobne uspomene. No nisam imao hrabrosti spaliti ove stranice i rokovnike s osobnim bilješkama koje je ostavio iza sebe jer oni sadržavaju važne podatke o njegovu životu. Viđao sam ih na radnomu stolu Svetoga Oca, ali se u njih nikada nisam zaglédao. Kada sam vidio oporuku, bio sam duboko ganut time što mi je Ivan Pavao II., uz kojega sam bio gotovo četrdeset godina, povjerio i svoje osobne stvari. Bilješke Ivana Pavla II. nisam spalio jer su one ključ za razumijevanje njegove duhovnosti, odnosno onoga što je najintimnije u čovjeku: njegov odnos s Bogom, prema drugomu čovjeku i prema sebi. One kao da otkrivaju naličje osobe koju smo poznavali kao biskupa u Krakovu i u Rimu, Petra naših dana, pastira sveopće Crkve. Prikazuju njegov još raniji život, u godinama kada je zaređen za biskupa i kada je prihvatio biskupsku stolicu u Krakovu. Ove bilješke dopuštaju proviriti u taj intimni, osobni odnos vjere u Boga Stvoritelja, Životvorca, Učitelja i Naučitelja. Istodobno, one ukazuju na izvore njegove duhov-
-5-
STANISŁAW KARD. DZIWISZ nosti – njegovu nutarnju snagu i odlučnu volju služiti Kristu do posljednjega daha života. Dok se vraćam bilješkama Ivana Pavla II., kao da pred sobom vidim lik Svetoga Oca u kućnoj kapelici u Franciszkańskoj ulici, kako moli uronjen u Boga bdijući pred presvetim sakramentom, ili kao da slušam njegove uzdahe iz male kapelice u Apostolskoj palači u Vatikanu. Njegovo ozareno lice nikada nije odavalo što je u sebi proživljavao. Uvijek je smjelo gledao u križ i na ikonu Majke Božje Čenstohovske. Od nje je učio potpuno predanje Bogu, ponavljajući riječi Ljudevita Marije Grigniona de Montforta: “Totus Tuus ego sum, o Maria, et omnia mea Tua sunt – Sav sam tvoj, o, Marijo, i sve moje tvoje je.” Potpuno predanje Bogu po uzoru na Mariju i vršenje Božje volje u potpunosti bile su značajke ovoga čovjeka molitve koji je u odnosu s Bogom otkrio bogat svijet duha. Neka čitanje duhovnih bilježaka Ivana Pavla II. svima nama pomogne u otkrivanju duboke duhovne nutrine čovjeka 21. stoljeća i neka urodi još snažnijom ljubavlju između Boga i ljudi.
Stanisław kard. Dziwisz, krakovski metropolit Na svetkovinu Prikazanja Blažene Djevice Marije, zaštitnice župe u Wadowicama Krakov, 21. studenog 2013.
-6-
TAJNA DUHOVNIH BILJEŽAKA...
Tajna duhovnih bilježaka Karola Wojtyłe / Ivana Pavla II. Sačuvane osobne bilješke Karola Wojtyłe / Ivana Pavla II. već su u trenutku njegove smrti pobudile veliko zanimanje. Papa je u oporuci napisao da ih Stanisław Dziwisz, osobni tajnik i najbliži suradnik Svetoga Oca tijekom gotovo 40 godina njegove biskupske službe u Krakovu, kao i Petrove službe u Rimu – treba spaliti. Iz poštovanja prema autoru današnji ih krakovski metropolit nije uništio, nego ih je predočio Kongregaciji za kauze svetaca koja je proučavala život Svetoga Oca tijekom beatifikacijskoga procesa. Već letimičan pogled na bilješke potvrđuje da je autor vodio bogat nutarnji život koji je zahvaćao sve dimenzije njegove djelatnosti. Duhovne bilješke otkrivaju dubinu života s Bogom Karola Wojtyłe – pomoćnoga biskupa, krakovskoga nadbiskupa, kardinala i pape – u rasponu od nekoliko desetaka godina (1962.–2003.). Otkrivaju tajnu srca Petra naših dana koji je u teškomu vremenu komunizma bio biskup u Krakovu, a potom, gotovo 27 godina, upravljao Petrovom lađom na uskovitlanim valovima 20. i 21. stoljeća. Duhovne bilješke sadržavaju promišljanja o nutarnjim doživljajima, odluke, molitve, razmatranja i napomene koje se tiču duhovnoga rasta. Opisuju prije svega osobni odnos njihova autora prema Bogu koji je bio u središtu njegova nutarnjega života.
1. Dva rokovnika Duhovne su bilješke bile podijeljene u dvije bilježnice, točnije u dva rokovnika: “Rokovnik 1965.” i “1985.”. Oba je rokovnika u Italiji objavila Milanska nadbiskupija.
-7-
VLČ. JAN MACHNIAK U prvomu rokovniku autor je sam unosio broj stranica, međutim, bilješke od 1. do 220. nisu vođene kronološkim redoslijedom. Prve se informacije odnose na duhovne vježbe koje je nadbiskup Karol Wojtyła zajedno s poljskim biskupima obavljao od 1. do 4. rujna 1971. na Jasnoj Gori. Tek se na sljedećim stranicama pojavljuju bilješke iz ranijih godina – počevši s 1962. – koje se isprepliću s bilješkama s duhovnih vježba koje je obavljao kasnije. Autor je zapisivao napomene prema svojemu redoslijedu i nadopunjavao ih osobnim duhovnim doživljajima iz različitih godina. Bilješke u ovomu rokovniku, koje prije svega obuhvaćaju godine službe Karola Wojtyłe kao pomoćnoga biskupa i krakovskoga metropolita, sadrže promišljanja s duhovnih obnova i privatnih duhovnih vježba koje je obavljao: u Kalwariji Zebrzydowskoj, u Tyniecu kod benediktinaca, u Zakopanama u Jaszczurówkima kod sestara uršulinki Umirućega Srca Isusova, kod pavlina u mjestu Bachledówka, kod albertinki u Krakovu na Prądniku u tzv. “kolibi” (zgradi u vrtu uz Generalnu kuću Sestara albertinki u ul. Woronicza 10) i kod albertinki u mjestu Rząska, kao i bilješke s godišnjih duhovnih vježba koje je obavljao u zajedništvu s braćom u biskupstvu na Jasnoj Gori i u Gnieznu. U prvomu su rokovniku i bilješke iz vremena prvih šest godina pontifikata. Bilješke završavaju napomenama s duhovnih vježba koje je vodio kard. Alexandre do Nascimento od 11. do 17. ožujka 1984. u Vatikanu. Drugi rokovnik isprva je pripadao papinskomu tajniku, prelatu Emeryju Kabongu, o čemu svjedoči precrtani zapis na prvoj stranici i otisnuti suhi pečat. U sredini pečata nalaze se inicijali “EK”, a u krugu je na rubu ispisano: “Library of Emery Kabongo – Biblioteka Emeryja Kabongoa”. Te se bilješke odnose na razdoblje 1985.–2003. te počinju na stranici koja nosi nadnevak 5. siječnja i zauzimaju sljedećih 315 stranica od kojih nisu sve ispisane. Bilješke kard. Wojtyłe / pape Ivana Pavla II. moguće je poredati na sljedeći način:
-8-
TAJNA DUHOVNIH BILJEŽAKA... Prvi rokovnik obuhvaća bilješke iz razdoblja 1962.–1984. i odnosi se na: − duhovnu obnovu prije odlaska u Rim (8. srpnja 1962.) [u ovoj knjizi na str. 17.] − duhovne vježbe (dies recollectionis) po dolasku u Rim na prvo zasjedanje Drugoga vatikanskog sabora (9. i 14. listopada 1962.) [str. 20.] − duhovne vježbe prigodom obljetnice svećeničkoga ređenja u Rimu kod sestara felicijanki (31. listopada – 4. studenog 1962.) [str. 23.] − duhovne vježbe u Tyniecu (19. – 23. kolovoza 1963.) [str. 32.] − duhovne vježbe prije uvođenja u nadbiskupsku službu u katedrali na Wawelu (5. – 8. ožujka 1964.) [str. 42.] − duhovne vježbe na Jasnoj Gori pod vodstvom biskupa Kazimierza Józefa Kowalskoga (31. kolovoza – 3. rujna 1964.) [str. 44.] − duhovne vježbe u Tyniecu (18. – 20. kolovoza 1965.) [str. 52.] − duhovne vježbe na Kalwariji Zebrzydowskoj (31. listopada – 1. studenog 1966.) [str. 61.] − duhovne vježbe kod albertinki (19. – 21. prosinca 1966. [str. 62.] − duhovne vježbe u Tyniecu (12. – 14. rujna 1968.) [str. 71.] − duhovne vježbe, Bachledówka (10. – 12. kolovoza 1969.) [str. 79.] − duhovne vježbe u Tyniecu (4. – 7. studenog 1970.) [str. 89.] − duhovne vježbe na Jasnoj Gori pod vodstvom biskupa Lecha Kaczmarka (1. – 4. rujna 1971.) [str. 97.] − duhovne vježbe na Kalwariji Zebrzydowskoj (5. – 6. srpnja 1973.) [str. 107.] − duhovne vježbe, Bachledówka (9. – 12. kolovoza 1973.) [str. 109.] − duhovne vježbe u Gnieznu pod vodstvom biskupa Jerzyja Ablewicza (3. – 7. rujna 1974.) [str. 124.] − duhovne vježbe, Bachledówka (4. – 8. srpnja 1975.) [str. 137.]
-9-
VLČ. JAN MACHNIAK − duhovne vježbe na Jaszczurówki (21. – 25. rujna 1976.) [str. 147.] − duhovne vježbe na Kalwariji Zebrzydowskoj (5. – 9. srpnja 1977.) [str. 159.] − duhovne vježbe na Kalwariji Zebrzydowskoj (26. – 29. lipnja 1978.) [str. 171.] − duhovne vježbe u vrijeme službe na Petrovoj Stolici koje je obavljao u narednim godinama, a koje su predvodili: ‒ o. Faustino Ossanna, OFM (4. – 10. ožujka 1979.) [str. 185.] ‒ nadb. Moreira Neves, OP (24. veljače – 1. ožujka 1980.) [str. 201.] ‒ mons. Jerzy Ablewicz (8. – 14. ožujka 1981.) [str. 223.] ‒ o. Stanislas Lyonnet, SJ (28. veljače – 6. ožujka 1982.) [str. 247.] ‒ kard. Joseph Ratzinger (20. – 26. veljače 1983.) [str. 266.] ‒ kard. Alexandre do Nascimento (11. – 17. ožujka 1984.) [str. 285.]. Drugi rokovnik obuhvaća godine 1985.–2003. i duhovne vježbe koje su predvodili: − nadb. Achille Glorieux (24. veljače – 2. ožujka 1985.) [str. 302.] − vlč. Egidio Viganò, SDB (16. – 22. veljače 1986.) [str. 307.] − o. Peter-Hans Kolvenbach, SJ (8. – 14. ožujka 1987.) [str. 338.] − nadb. James A. Hickey (21. – 27. veljače 1988.) [str. 359.] − kard. Giacomo Biffi (12. – 18. veljače 1989.) [str. 377.] − o. Georges Cottier, OP (4. – 10. ožujka 1990.) [str. 397.] − nadb. Ersilio Tonini (17. – 23. veljače 1991.) [str. 417.] − kard. Ugo Poletti (8. – 14. ožujka 1992.) [str. 431.] − mons. Jorge Arturo Medina Estévez (28. veljače – 6. ožujka 1993.) [str. 450.] − kard. Giovanni Saldarini (20. – 26. veljače 1994.) [str. 469.] − o. Tomáš Špidlík, SJ (5. – 11. ožujka 1995.) [str. 489.] − nadb. Christoph Schönborn (25. veljače – 2. ožujka 1996.) [str. 497.] − kard. Roger Etchegaray (16. – 22. veljače 1997.) [str. 519.]
- 10 -
TAJNA DUHOVNIH BILJEŽAKA... − kard. Ján Chryzostom Korec, SJ (1. – 7. ožujka 1998.) [str. 536.] − mons. André-Joseph (Mutien) Léonard (21. – 27. veljače 1999.) [str. 554.] − nadb. François Xavier Nguyễn Văn Thuận (12. – 18. ožujka 2000.) [str. 563.] − kard. Francis Eugene George, OMI (4. – 10. ožujka 2001.) [str. 579.] − kard. Cláudio Hummes, OFM (17. – 23. veljače 2002.) [str. 590.] − mons. Angelo Comastri (9. – 15. ožujka 2003.) [str. 597.]. Bilješke s duhovnih vježba, kako u prvomu, tako i u drugomu rokovniku, pisane su na poljskomu jeziku. No autor ih je često znao bilježiti isključivo na latinskomu i talijanskomu jeziku, napose u vrijeme vatikanskih duhovnih vježba. Duhovne vježbe za Svetoga Oca i Rimsku kuriju u Vatikanu uvijek su bile na talijanskomu jeziku.
2. Dnevni raspored za vrijeme duhovnih vježba Važno mjesto u duhovnim vježbama i duhovnim obnovama zauzima dnevni raspored. Plan duhovnih vježba, sastavljen u Krakovu na početku biskupske službe Karola Wojtyłe, obuhvaćao je: tri predavanja, Lectio spiritualis – čitanje duhovnoga štiva, Corona Rosarii – Gospina krunica, Via crucis – križni put, Adoratio – klanjanje, Matutinum, Lectio – čitanje, Sacrum ili Officium Eucharisticum – sv. misa, Vesperae – Večernja, Adoratio Sanctissimi Sacramenti – klanjanje presvetomu oltarskom sakramentu, Completorium – povečerje. Nadbiskup Karol Wojtyła obavljao je duhovne vježbe po ignacijevskoj metodi. Nju je naučio u bogosloviji pod budnim okom svojega duhovnika vlč. Stanisława Smoleńskoga, kasnije pomoćnoga biskupa Krakovske nadbiskupije. Ova je metoda nalagala da se jasno odredi tema za razmatranje i duhovno štivo. U vrijeme biskupske službe u Krakovu duhovne obnove i du-
- 11 -
VLČ. JAN MACHNIAK hovne vježbe nadbiskup Karol Wojtyła obavljao je sam, savjetujući se o duhovnim pitanjima s biskupom Stanisławom Smoleńskim ili s vlč. Tadeuszem Fedorowiczem, koji je 60-ih godina 20. stoljeća bio duhovnik Lavovske bogoslovije u Kalwariji Zebrzydowskoj, a potom u Laskima kod Varšave. Dolazio je on i u Rim k Svetomu Ocu kao savjetnik. Metoda razmatranja dopuštala je Karolu Wojtyłi rasporediti duhovne obnove ili duhovne vježbe na karakterističan način. Ritam dana duhovnih vježba bio je u znaku časoslova s kojim je započeo dan. Molio ga je na predsaborski način: Matutinum (služba čitanja), Laudes (pohvale − Jutarnja), treći, šesti i deveti čas. Gotovo svaki dan mu je obuhvaćao: − Laudes – pohvale (Jutarnja) − Meditatio ante Sacrum – razmatranje prije sv. mise − Sacrum – sv. misa − Gratiarum actio – zahvala − Lectio S. Scripturae – čitanje Svetoga pisma − Meditatio – razmatranje − Via crucis – križni put − Vesperae – Večernja − Adoratio – klanjanje − Rosarium – krunica − Lectio spiritualis – čitanje duhovnoga štiva − Meditatio – razmatranje − Matutinum anticipatum – služba čitanja − Lectio S. Scripturae – čitanje Svetoga pisma − Rosarium – krunica − Completa – Povečerje − Hora Sancta (Sacra) – sveta ura − Lectio – čitanje duhovnoga štiva. Biskup Karol Wojtyła ostao je vjeran takvu dnevnomu rasporedu duhovnih obnova i duhovnih vježba čitava života, što dokazuju i kasnije bilješke, osobito one iz vremena papinstva.
- 12 -
TAJNA DUHOVNIH BILJEŽAKA...
3. Sadržaj bilježaka Bilješke sastavljene u vrijeme duhovnih vježba odražavaju stanje duha biskupa Karola Wojtyłe, odnosno pape Ivana Pavla II. Pokazuju njegovu duhovnu osjetljivost na probleme koje je proživljavala Crkva u Poljskoj, kao i sveopća Crkva. Njihov je autor nastojao sam pripremiti temu za duhovne obnove ili za duhovne vježbe koje bi obavljao sam. U vrijeme duhovnih vježba koje je obavljao s poljskim biskupima koristio je misli predvoditelja kako bi satkao vlastito promišljanje na temu svojega odnosa prema Bogu i o načinu vršenja biskupskih dužnosti koje su predstavljale sadržaj njegova života. Bilješke odaju autora kao neobično sređenu i vrlo organiziranu osobu, usredotočenu na duhovnu problematiku. On se ne gubi u opisima emocionalnih stanja ili detalja koji se tiču tekućih događanja ili osoba koje u njima sudjeluju. Čitava pozornost usredotočena je na razmišljanje u kojemu je stupnju svojim životom odraz Krista – Najuzvišenijega Svećenika. Konačno, Papa se često koristi kraticama: AMDG/UIOGD – Ad maiorem Dei gloriam / Ut in omnibus glorificetur Deus (Na veću slavu Božju / Neka je u svemu slava Bogu). Značajka je bilježaka njihova kristocentričnost. Karol Wojtyła donosio je sve svoje doživljaje Kristu, Velikomu Svećeniku. Trudio se s njim ostvariti osobni kontakt redovitom molitvom, razmatranjem Božje riječi i pastirskom službom. Kristu je povjeravao sve svoje osobne probleme i pitanja koja su se javljala u njegovoj biskupskoj, kardinalskoj i papinskoj službi. Autoru bilježaka u središtu dana bila je sv. misa. Za nju se pripravljao jutarnjim razmatranjem, uslijedila bi zahvala nakon sv. mise kao i tijekom dana, sveta ura uvečer pred presvetim sakramentom. Euharistija je za Wojtyłu bila mjesto doživljaja Kristove žrtve, pri čemu je istodobno prikazivao vlastiti život kao žrtvu Bogu. Bila je ona stil života koji se temeljio na potpunu sebedarju; poput Krista potpuno se žrtvovao na križu. Svakodnevnim slavljenjem sv. mise sjedinjavao se s jedinom Kristovom žr-
- 13 -
VLČ. JAN MACHNIAK tvom i ulazio u osobni odnos s Bogom u Presvetomu Trojstvu: s Ocem, Sinom i Duhom Svetim. U bilješkama je značajno prisutna i marijanska crta koja se temelji na teologiji i duhovnosti sv. Ljudevita Marije Grigniona de Monforta (O savršenoj pobožnosti prema Presvetoj Djevici Mariji). Marija se u tim molitvama i razmišljanjima javlja kao ona koja je na savršen način prihvatila i ispunila Božju volju. Autor bilježaka ističe njezinu veličinu koja se očitovala u velikoj obdarenosti Božjom milošću, s obzirom na izabranje za Majku Utjelovljene Riječi. Istodobno, Marija je za Svetoga Oca bila osoba zrela u vjeri koja je izričući svoju odluku: “fiat” – neka mi bude po riječi tvojoj – postala sudionicom Božjega plana otkupljenja.
4. Vjernost do kraja Posljednjih su godina bilješke s duhovnih vježba postajale sve skromnije. Sveti je Otac zapisivao temu duhovnih vježba i program dana. Manje je vlastitih napomena. Promijenio je i karakter rukopisa; postao je manje pravilan. Godine 2005. vatikanske duhovne vježbe vodio je biskup Renato Corti iz Novare, od 13. do 19. veljače, držeći po običaju izlaganja u kapelici Redemptoris Mater. Tema duhovnih vježba bila je: “Crkva u službi novoga i vječnoga saveza” (“La Chiesa a servizio della nuova et eterna alleanza”). Sveti otac Ivan Pavao II. sudjelovao je na njima povezujući se s kapelicom putem radija. Slušao je sva izlaganja i obavljao razmatranja koja je prakticirao osobno u vrijeme duhovnih vježba. U vježbama su zajedno s njim sudjelovali i njegov osobni tajnik nadbiskup Stanisław Dziwisz te ostali ukućani. U bilješkama je sačuvan samo program duhovnih vježba, koji je Sveti Otac držao u rukama, slušajući izlaganje biskupa Cortija. Ivan Pavao II. ostao je vjeran tradiciji obavljanja godišnjih duhovnih vježba. Posljednje je obogatio svojim trpljenjem koje je dalo poseban pečat njegovu duhovnomu dnevniku. vlč. Jan Machniak
- 14 -
POTPUNO SAM U BOŽJIM RUKAMA • RIJEČ UREDNIŠTVA
Riječ uredništva Predajemo čitateljima u ruke knjigu koja donosi sadržaj dvaju rokovnika u kojima je Karol Wojtyła u razdoblju 1962.–2003., prvo kao biskup, kasnije kao papa, Ivan Pavao II., vodio svoje privatne bilješke i zapisivao promišljanja, prije svega s duhovnih vježba i duhovnih obnova koje je obavljao. U tekstu se ništa nije kratilo i nastojao se sačuvati izvorni raspored s pojedinačnih stranica notesa, kao i većinu dodatnih oznaka: podcrtavanje, okviri itd. Tekstovi koji se nalaze na marginama zapisani su kao i u izvorniku. Riječi koje se nisu dale pročitati označene su s: [nečitko]. Urednički zahvati bili su sljedeći: – kronološko nizanje zapisa iz prvoga rokovnika – dodatna pojašnjenja pojmova i rečenica napisanih na stranim jezicima (uglavnom na latinskomu ili talijanskom jeziku); objašnjenje naslova molitve koja se ponavlja ispisano je samo uz prvo pojavljivanje – ispravke očitih pravopisnih i interpunkcijskih pogrješaka – tumačenje kratica koje se koriste u tekstovima razmatranja kako bi se olakšalo čitanje; ako su kratice bile nejasne, ostavljene su u obliku u kojemu su bile zapisane. Sve se uredničke oznake razlikuju po boji fonta. Na kraju knjige (str. 604.) nalazi se ispis kratica koje je autor koristio i njihov cjelovit zapis i objašnjenje.
- 15 -
POTPUNO SAM U BOŽJIM RUKAMA • 1962.
Recollectio (inter.) [Nutarnje duhovne vježbe] 1962. Praenotanda [Uvod]
8. VII. Sastavljene su glavne nutarnje teme koje su obrađene i s ocem: 1) smrt 2) vlast 3) stvaranje 4) osobe. 2. IX. Podsjetnik na ove teme i novum [novost] (svojevrsno pronalaženje zajedničkoga nazivnika svim doživljajima i promišljanjima): potpuno sam u Božjim rukama – sadržaj ovoga “totus Tuus” [sav Tvoj] kao da se na neki način otvorio na novomu mjestu. Čim bilo koja “moja” stvar na ovaj način postane Marijina, može se krenuti u nju pa makar sa sobom nosila rizik (mada nije dopušteno pretjerivati: ljudski gledano, čovjek je mora pošteno odraditi). No - 17 -
KAROL WOJTYŁA • IVAN PAVAO II.
- 18 -
POTPUNO SAM U BOŽJIM RUKAMA • 1962.
ipak, u jednomu trenutku potrebno se ostaviti ljudske računice i nekako se uhvatiti Božje dimenzije u svakoj teškoj stvari. Ovdje se ocrtava neobičan iunctim [povezanost] 4° stvari i 2° stvari. O svemu sam ovomu razgovarao s ocem. 18. IX.
- 19 -
KAROL WOJTYŁA • IVAN PAVAO II.
Dies recollectionis (sequ.) [2. dan duhovnih vježba] 1962. po dolasku u Rim na 1. zasjedanje Vat. II. [Drugoga vatikanskog sabora]
[9. X.] 1. Sacrum, Laudes, Prima [Sv. misa, Jutarnja, Prvi čas]
2. Sudjelovao sam u “capella papalis” [papinska kapela – svečana papinska služba (sv. misa ili Večernja)] povodom 4. obljetnice smrti blagopokojnoga pape Pija XII. kojemu zahvaljujem na biskupstvu. Misli: A) prelazeći od izvanjskih viđenja u nutarnja viđenja postao sam svjestan da sve prisutne sjedinjuje jedan duh, a to je duh Krista, Sina Božjega. Jasno sam doživio to jedinstvo u različitosti i s obzirom na različit stupanj sudioništva. Ne skup mnogih različitih jedinki, već jedinstvo Supstance. To je misaona i doktrinarna Supstanca – i nad njom bdiju Papa i Sabor. Ali to je i životna Supstanca, moralna, koju ostvarujemo u okviru jedne Crkve napose u otajstvu (sakramentima): jedinstvo žrtvenoga stava s Kristom zapečaćenoga Pričešću. B) kao misao u drugomu - 20 -
POTPUNO SAM U BOŽJIM RUKAMA • 1962.
- 21 -
KAROL WOJTYŁA • IVAN PAVAO II.
planu bila je prisutna istina o svećeništvu i biskupstvu koje je i meni dodijelio Krist Svećenik po svojemu Zastupniku na zemlji (Vicarius Christi [Kristov Svećenik]). 2. [sic!] Klanjanje. Krist je sav u Crkvi i Crkva je sva u Kristu. Nb. Potrebno je stalno bdjeti da mi primarna i osnovna želja da budem dobar pastir na stolici sv. Stanislava, ne dopuštajući nikakav “mea” [“moj”]. 3. Čitanje sheme “de castitate, matrimonio, familia, virginitate” [“o čistoći, ženidbi, obitelji, djevičanstvu”]. 4. Promišljanje (meditatio): 1) quoad theoriam [s obzirom na teoriju] 2) quoad practicam [s obzirom na praksu]. (Problem određenoga postupanja na tomu području – još okvirno i u “perspektivi”.) [14. X.] Razmatranje. 1962. Riječ je o najispravnijemu susretu ljudskoga duha s Božjim duhom. Krist Gospodin u svakomu je čovjeku pripravio temelj za ovaj susret – i za djelovanje Božjega duha u ljudskomu duhu. [Teološke krjeposti: sredstva prilagodbe ljudskoga duha Božjemu; darovi Duha Svetoga: svojevrsna sredstva prilagodbe Duha Božjega “dimenzijama” ljudskoga duha]. Potreban je povratak u smjeru otvaranja i predanja ljudskoga duha Božjemu Duhu, osobito za vrijeme sabora. Ne može se raditi samo o izrazu ili isticanju sebe, čovjeka, ljudskoga duha – nego prije svega o izražavanju onoga što izvire iz Božjega Duha u krjepostima i darovima. Temeljni pristup u tomu svjetlu: 1. stalna potreba podrediti se stvaralaštvu istine, 2. experimentum divinum, non humanum [vrijeme Božje kušnje, ne ljudske], 3. poniznost. - 22 -
POTPUNO SAM U BOŽJIM RUKAMA • 1962.
[31. X. – 4. XI.] 1962. Rim, kod sestara felicijanki Tema: Otajstvo Otkupljenja Deus, Redemisti nos Domine in sanguine Tuo ex omni tribu et populo et natione et fecisti nos Deo nostro regnum. [Otkupio si nas, Gospodine, krvlju svojom iz svakoga plemena i jezika, puka i naroda i učinio si nas kraljevstvom Bogu našemu.] 31. X. H. 19 incipiunt Recoll. [Početak duhovnih vježba u 19 sati] Ador. [klanjanje] Mat. [Matutinum] Uvodno razmatranje: 16. obljetnica svećeničkoga ređenja – recapitulatio, ut ita dicam, historica [rekapitulacija, moglo bi se reći, povijesna] Čitanje: K. Rahner, XX siècle – siècle de grâce? [XX. stoljeće – stoljeće milosti?] / opus Creationis – opus Redemptionis [djelo Stvaranja – djelo Otkupljenja] (La Rédemption au Coeur de Marie [Otkupljenje u Srcu Marijinu]). Povečerje
- 23 -
KAROL WOJTYŁA • IVAN PAVAO II.
- 24 -
POTPUNO SAM U BOŽJIM RUKAMA • 1962.
1. XI. Ros. (imprec.) Laudes
Meditatio: sjećanje na svečanost svećeničkoga ređenja “ut quidquid benedixerint, benedicatur, et quidquid consecraverint, consecretur et sanctificetur” [“da bi sve što blagoslove bilo blagoslovljeno, a sve što posvećuju blagoslovljeno i posvećeno”]. – [meditacija] o svećeničkim rukama – Sve je ipak bilo “ne baš tako” do trenutka kada sam osjetio veliku poniznost pred Kristovim djelom Otkupljenja – u tomu raspoloženju Sacrum cum grat. act. Prima [sv. misa i zahvala. Prvi čas]. Meditatio ulterius [nastavak]: Krist otkupljuje nas i sve Ocu, odnosno prinosi žrtvu zadovoljštine (propitiatorium), u kojoj je čitavo njegovo predanje i sjedinjenost s Ocem. Otuda Duh Sveti kao Dah Obojice. Mi smo – mi ljudi – zahvaćeni ovim činom Kristova Otkupljenja. Doista stojimo izvan onoga što se “događa” između Osoba Presvetoga Trojstva, pa ipak osjećamo posljedice te čudesne Duhovne Plodnosti i plodne Ljubavi. U otkupiteljskomu zahvatu Krista Gospodina na poseban je način sadržano svećeništvo kao vrhunac žrtvenoga stava bliska čovjeku kao stvorenju. U Otkupljenju (Redemptio) je sadržana i svojevrsna težnja revalorizacije svega što je stvoreno, a napose što je ljudsko – i to se vjerojatno treba prenijeti u svećeništvo i u njemu izraziti. Via Crucis [Križni put] Lectio spir. (S. Paul et l’apostolat d’aujourd’hui) [Duhovno štivo (Sveti Pavao i današnji apostolat)] et alia [i drugo] Ros. (2) [krunica, žalosna otajstva] Vesp. [Večernja]
- 25 -
KAROL WOJTYŁA • IVAN PAVAO II.
Meditatio (practica [odnosi se na praktične stvari]). Problemi: a) koncentracija na “osobne” teme i potreba založiti se oko radionice za širi krug te orijentacija na više područja; b) određeni zaključci na temu odnosa “svećenici – laici” i daljnji zadatci; a1) traženje sažetih i apstraktnih formula te ljudska i svećenička stvarnost (“svi mi” i “različiti”), napose oni koji su u potrebi. Klanjanje: Krist nas je u Euharistiji pustio najbliže k sebi – napose po svećeništvu: najbliže onomu Tko je On, [nečitko] i onomu Što čini. Mat. (def.) [za pokojne] Lit. Sanct. [Litanije svih svetih]
Sveta ura: osobni trenutak za Krista, osobna želja – čeka na odgovor. Propitiatio pro peccatis meis [Žrtva zadovoljštine za moje grijehe]. 2. XI. Ros. imprecat. Laudes
Meditatio a) uz velik angažman oko svakodnevnih obveza, oko stvaralaštva, biti neprestano spreman: ne gubiti perspektivu. “Revalorizacija” predstavlja samo jedan od vidova Otkupljenja i to u određenomu smislu konačni aspekt (jer se radi o “onostranoj” vrijednosti) b) i s tim osjećajem također razumjeti ove riječi liturgije “quia in inferno nulla est redemptio” [“jer u paklu nema otkupljenja”]. Sacrum (3-plex [Tri sv. mise]) Grat. actio [Zahvala] Lectio (L’Eglise dans le monde qui vient [Crkvu u svijetu]) Via Crucis
- 26 -
POTPUNO SAM U BOŽJIM RUKAMA • 1962.
Meditatio “copiosa apud Eum Redemptio” [“obilno je u njega Otkupljenje”]: izvor je svetost. U Kristu je apsolutna svetost Boga hipostatski sjedinjena sa svetošću Čovjeka. Svetost Boga (kao ljubav prema dobru i mržnja prema zlu), ali prije svega kao ljubav prema dobru u svemu, čak i u onomu koji je zao (per accidens [slučajno]). Svekoliko dobro (čitava suma vrjednota) izvan Boga ima svoj praizvor u samomu Bogu. Bog ljubi jedno u drugomu – to je bit njegove svetosti. Ta je svetost temelj Otkupljenja – koje se može razumjeti i kao “revalorizacija” svega: Bog vraća vrijednost svemu po Čovjeku koji je u njemu osobno sjedinjen. To je Krist – Redemptor [Otkupitelj]: svetost Čovjeka temelji se na poduzimanju toga Dobra koje Bog ljubi – na taj je način Krist uzor svetosti. U njemu se ta svetost donekle poistovjećuje s Otkupljenjem (Redemptio). Kod nas se mora 1° temeljiti na obraćenju Bogu, a 2° na revalorizaciji svega, na temelju one vrijednosti kojom sve posjeduje u Bogu i na koju nam je ukazao Krist Gospodin. Ros. Ador. Vesp.
Meditatio super experimentum [Razmatranje o iskustvu] (element rizika). Sve mora stalno biti u Božjim rukama i poduprto Božjom pomoću. Stoga ne psihologizacija, nego moralna orijentacija, a prije svega vjerska (tj. u Marijinim rukama). Razgovor s M. W. a) misijsko-apostolski element b) Bog se služi različitim ljudima. Psalmi poenit. [Pokajnički psalmi]
Meditatio. Obraćenje in actu quolibet [u svakom djelovanju] mora se temeljiti na pronalaženju položaja Krista Gospodina. Nema druge metode da bi se suprotstavili - 27 -
KAROL WOJTYŁA • IVAN PAVAO II.
raznovrsnim impulsima oholosti ljudskoga života / problem vladanja, kriticizma, ljubomore, pa čak i u određenoj mjeri ove neke “transcendentne” poniznosti u odnosu prema Gospodinu Bogu. Mat. (u BMV [u BDM])
3. XI. Ros. imprecat. Laudes Medit. [Razmatranje] Otkupljenje je počelo od “Totus Tuus”: praeparatio ad Sacrum [priprema za sv. misu] Sacrum Grat. actio Lectio spir. (L’individu dans l’Eglise [Pojedinac u Crkvi])
Meditatio Otkupljenje je počelo od “Totus Tuus” [“Sav Tvoj”]: jedno jedino ljudsko biće, novi čovjek, kojemu je Bog sebe dao u vlasništvo. Bog-Sin trebao ju je za ispunjenje svojega djela. Bog-Sin mogao joj je povjeriti sebe na putu ovoga djela jer ga je ranije u njoj izvršio i pripravio je za ovaj Totus Tuus. Marija je ovo predanje Boga prihvatila s čitavim njegovim otkupiteljskim sadržajem, u čitavoj dinamici. Crpila je iz njega i neprestano crpi ono što je u njemu sadržano za svakoga čovjeka: 1° obraćenje, 2° revalorizacija. I u svakome koji joj se povjerava, izvršuje i jedno i drugo u pravomu omjeru. // Ovime je riješen moj problem: odnedavno se osjećam potpuno predanim u Marijine ruke i blizu Gospodinu Bogu po dvije poznate stvari. Nije li redoslijed ipak obrnut? “Iskorištavam li” kako bih proveo nešto što je “samo moje”? Ipak, u tim stvarima stojim u potpunoj poniznosti. Evo rješenja: u Marijinim rukama, na temelju “Totus Tuus”, mora se djelo Otkupljenja ostvariti i u meni očuvanjem ispravna odnosa između 1° i 2°. - 28 -
POTPUNO SAM U BOŽJIM RUKAMA • 1962. Via Crucis (cum Maria [s Marijom]) Litt. past. [pastirsko pismo] Vesp. Ros.
Meditatio. Najvažnija posljedica Otkupljenja u čovjeku su djela koja iz njega izrastaju – djela ukorijenjena u Kristu po Mariji, po tome što se biva njezinim vlasništvom (Tuus), a istodobno objektivno u skladu s Kristovim zakonom, s njegovim Evanđeljem – maksimalno u skladu. I ovdje je, među ostalim, slučaj vlč. W. [tri mogućnosti: ostati ponizan i iskoristiti ono što je u tome, daj, Bože, indirektno istinito – bagatelizirati: popravit će se, još je mlad – “pripaziti” na njegovu uravnoteženost kako u intelektualnomu, tako i u “moralnomu” smislu. Prije svega treba moliti za njega da ispravno postupi.] Ador. Medit. finalis recapitulatio [Završno razmatranje – rekapitulacija] (Problem zavisti) Matut. (com. s. Caroli [spomendan sv. Karla Boromejskoga]) Ros.
4. XI. Sacrum ad reliquias cordis s. Caroli durante capella papali [Sv. misa uz relikvije srca sv. Karla tijekom pontifikalnoga slavlja].
Medit. ad instar s. Caroli afferre se ipsum ad bonum commune Ecclesiae et in domicilio et in Dioecesi, participans hoc modo in opere Redemptionis [Razmatranje – po uzoru na sv. Karla truditi se oko zajedničkoga dobra Crkve i doma, i biskupije, sudjelujući na taj način u djelu Otkupljenja]. Ador.
- 29 -
KAROL WOJTYŁA • IVAN PAVAO II.
[1. XII. 1962.] Missa ad intentionem satisfaciendi S. Cordi BMV [Sv. misa na nakanu zadovoljštine Presvetomu Srcu Marijinu]
[2. XII. 1962.] 1. nedjelja Došašća Kao da postoje dva plana: Božanski plan: ljubav Sina-Riječi prema Ocu, i ljudski plan: ljudska čežnja za istinskim Bogom, za objavom Boga u Riječi-Sinu. Ta se dva plana približavaju jedan drugomu i susreću – duh Došašća. Moje Došašće (podsjetnik na prošlogodišnje): žarka želja da Bog-Krist prožme sve stvari. U tomu kontekstu i značenje eksperim.: još uvijek in fieri [u procesu “nastajanja”] u meni, u drugima, objektivno i s obzirom na dublji smisao.
- 30 -
POTPUNO SAM U BOŽJIM RUKAMA • 1963.
Kalwaria [Zebrzydowska] – Svetište MB [Gospe Žalosne] 6./7. srpnja 196? [vjerojatno 1963.] Ciljevi: 1. isprositi mir i dobro za krakovsku Crkvu, uspješnost djelovanja, zvanja 2. pripraviti teren za duhovne vježbe 3. pokrenuti određene poslove. Općenito: po karakteru radije duhovna obnova (= sabranost povezana s drugim radnim zadatcima). Confess. [Ispovijed] Sacrum, Medit. Via Crucis, krunica po postajama otajstava
a) brojni različiti smjerovi djelovanja idejni i “egzistencijalni”. Sve ih treba sabrati i predati u Jedne Ruke, prema geslu “Totus Tuus” [“Sav Tvoj”] b) kristalizira se glavna tema duhovnih vježba “između prošlosti i budućnosti”.
- 31 -
KAROL WOJTYŁA • IVAN PAVAO II.
1963. Duhovne vježbe Tyniec (19.) 20., 21., 22., (23.) [kolovoz] Tema: Opravdanje – Milost
19. 8. Complet. [Povečerje] Ador. Medit.
20. 8. Laudes, Prima Meditatio ante sacrum [Razmatranje prije sv. mise] 1. Sv. misa u naš život unosi Kristov ritam, ritam Sina Božjega. 2. [integracijska uloga svijesti – dezintegracijska osjetilnosti] Sacrum Grat. actio Lectio S. Script. [Čitanje Svetoga pisma] schematis Conc. [shema Sabora] Medit. Via Crucis [Križni put]
- 32 -
POTPUNO SAM U BOŽJIM RUKAMA • 1963.
- 33 -
KAROL WOJTYŁA • IVAN PAVAO II.
Veza s ranijim duhovnim vježbama održanima u Rimu od 31. X. do 3. XI. ‘62. godine. Dogmatska tema koja zahtijeva produbljenje tijekom duhovnih vježba – otajstvo opravdanja (iustificatio). Čovjek u odnosu prema Bogu ne može biti “pravedan”. U odnosu na njega može biti jedino “opravdan”. U korist prvoga govori to što čovjek nije ravan Bogu, svojemu Stvoritelju, u korist drugoga Krist i čitav niz Milosti. Nijedno stvorenje u odnosu na svojega Stvoritelja ne može zauzeti stav pravednosti. Čovjek je donekle sinteza stvaranja. Općenito je kao stvorenje u svojemu postojanju apsolutno ovisan o svojemu Stvoritelju, ovisan je i u svojoj naravi; s obzirom na to jasno da je podređen. Kao biće obdareno vegetativnim (osjetilnim) životom podređen je zakonu života i smrti (generatio et corruptio [rađanju i raspadanju]) poput svih drugih stvorenja. Kao duhovno biće – osoba posebno nalikuje Stvoritelju, što ga obvezuje obdržavati zakon pravednosti, tj. dati svakomu što mu s pravom pripada (k tome Bogu vjersko štovanje). Činjenica “osobnosti” ne umanjuje kod čovjeka njegovu vegetativnu bit i animalitas [“životinjsku bit”], iz koje proizlazi da je čovjek prema svojemu Stvoritelju “ništavilo i prah”. Kao osoba ipak može sa Stvoriteljem ostvariti osobni kontakt. No kontakt mora uspostaviti Stvoritelj, a kada ga uspostavlja, u njemu je sadržan (jednako kao i kod stvaranja) čin milosrđa; čovjek je naime kao stvorenje ovisan i podređen. Čovjek napose pak treba opravdanje s obzirom na grijeh koji kao uvrjeda nanesena Bogu pogađa u samu srž osobnoga kontakta shvaćena onako kako ga shvaća i želi Stvoritelj – i upravo je On taj koji treba odrediti suštinu kontakta sa svojim razumskim stvorenjem. Opravdanje se događa po Kristu, Sinu Božjemu, koji ostvaruje ovaj važan kontakt i daje mu svojevrsne odlike vlastitoga kontakta s Ocem. Opravdanje se izražava u na- 34 -
POTPUNO SAM U BOŽJIM RUKAMA • 1963.
ma poput novoga esse (biti) – “esse ad Patrem” [“biti u Ocu”] (tj. posvetna Milost), a nastavak toga osobnog kontakta predstavljaju vjera, nada i ljubav. Vesp. Ador. Gospodin Isus skrio se u krilu Majke Marije iz kojega je došao na svijet kao čovjek – i u krilu Majke-Crkve da bi se iz njega rodili sinovi Božji. Ros. Lectio spir. (G[erald] Vann).
Meditatio. Ukratko bilježim: vlast i poziv biskupa (ordinarija) zahtijeva s jedne strane velikodušnost i odvažnost, a s druge strane služenje svima, univerzalnu ljubav, a posebno ljubav prema svećenicima. S obzirom na sve te točke: upozorenje. “Episcopatum desiderare” [“željeti biskupstvo”]) – ali to ne može biti “propter se” [“radi biskupstva samoga”]). Mnogo se toga još treba “pregrmjeti” i sazreti. Providnost je slatka. Promišljanja su vrlo korisna, a otuda određeno smirenje. Matut. anticip.
I još jedno: strpljenje ima posebnu vrijednost – pruža više od svih ostalih napora. /vlč. Pr./ Lectio Ros. Compl. Lectio
21. 8. Laudes, Prima Ros. Promišljanje Sacrum. Meditatio
- 35 -
KAROL WOJTYŁA • IVAN PAVAO II.
Zamoljen sam danas slaviti sv. misu kod sestara Kćeri Božje ljubavi povodom oblačenja i zavjeta. To mi je omogućilo približiti jučerašnju temu – otajstvo opravdanja – otajstvu Crkve. Crkva – Mistično Tijelo Kristovo poput je društvenoga (zajedničarskoga) “esse ad Patrem” [“biti u Ocu”]. Sestre koje po zavjetima odabiru Krista za Zaručnika na poseban način ulaze u ovaj “esse ad Patrem” – ne samo osobno, nego na neki način kao da usijecaju znamen ovoga “esse” [“biti”] na čitav društveni život. Zato su tako nužno potrebne Crkvi i u Crkvi. One su poput njezine vertikale. Istodobno je potrebno ustvrditi da taj njihov izvanredni poziv i angažman izrasta iz otajstva opravdanja, iz njezina kruga. Istodobno je plod i ostvarenje ovoga opravdanja. Meditatio Na neki način jučer je rečeno da čovjek-stvorenje ne može biti stricto sensu [“u užemu smislu”] pravedan prema Bogu, nego da u odnosu na njega mora biti opravdan. Ipak, ovo opravdanje teži stvaranju toga odnosa pravednosti između čovjeka i Boga; u svakom slučaju izgrađuje njezine elemente i stvara za nju uvjete. Bog želi da čovjek prema njemu bude “pravedan” iznutra (intrinsece), a ne samo “opravdan” (izvana – extrinsece). Ukazuje na to, pomoću kontrasta, stvarnost grijeha koji je “uvrjeda Boga”. Kada bi Stvoritelj postavio svoje razumsko stvorenje, čovjeka, potpuno izvan granica odnosa pravednosti, grijeh bi bio nemoguć: uvrjeda je naime u nekoj mjeri povrjeda pravednosti osobe (kao i ljubavi). Evo, Stvoritelj je dao čovjeku urođenu pravednost po Milosti, a po grijehu mu nije oduzeo mogućnost toga odnosa. Ta se mogućnost projicira u smjeru nadnaravnoga reda, reda Milosti, ali se temelji na naravnomu redu: u činjenici da je čovjek osoba.
- 36 -
KRATICE
SADRŽAJ Predgovor krakovskoga metropolita (kard. Stanisław Dziwisz) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 Tajna duhovnih bilježaka Karola Woytiłe / Ivana Pavla II.. . . . . 7 Riječ uredništva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15 OSOBNE BILJEŠKE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17 Kratice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 604
- 607 -
Nakladnik: VERBUM d.o.o. Trumbićeva obala 12, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Tisak: Denona d.o.o. Tiskano u studenom 2015.
Osobne bilješke Ivana Pavla II. – impresivno svjedočanstvo duboke vjere “Bilješke Ivana Pavla II. nisam spalio jer su one ključ za razumijevanje njegove duhovnosti, odnosno onoga što je najintimnije u čovjeku: njegova odnosa s Bogom, prema drugomu čovjeku i prema sebi.” kard. Stanisław Dziwisz, krakovski metropolit Vijest da je kardinal Dziwisz, koji je četiri desetljeća bio tajnik te najbliža i najpouzdanija osoba Ivana Pavla II., objavio osobne bilješke iz ostavštine pokojnoga Pape, izazvala je veliku pozornost javnosti. Osobne su bilješke zapravo vjerno i bez rezova objavljeni dokument kakva je kardinal Dziwisz dobio oporučno u ostavštinu od samoga Ivana Pavla II., a sada su u obliku ove monumentalne knjige prvi put dostupne i na hrvatskomu jeziku. Ovo izdanje dokumentira i prati duhovni život Karola Wojtyłe te daje uvid u tajne njegove duše posljednjih četrdeset godina njegova života kao biskupa, nadbiskupa, zatim kardinala i na kraju kao pape Ivana Pavla II., tijekom kojih je vjerno pisao osobne bilješke za vrijeme svojih godišnjih duhovnih vježba i duhovnih obnova. Bilješke nisu primjer klasičnoga dnevnika, nego su pretežno duhovnoga karaktera te jasno pokazuju kako put prema svetosti nipošto nije monotono putovanje nego izrazito dinamično i radosno. U njima susrećemo čovjeka koji teži sve dubljemu prodiranju u otajstvo samoga Boga, ali u isto vrijeme koji je svjestan vlastitih slabosti i koji se posve pouzdaje u Boga. Zapisi Ivana Pavla II. svjedoče o izvanrednu duhovnomu razvoju jednoga čovjeka, biskupa, kardinala i na koncu pape te pokazuju kakav je duhovni velikan našega doba ovaj svetac bio.
ISBN 978-953-235-478-2
VERBUM 258 kn
www.verbum.hr