Pisma
C. S. Lewis
starijeg davla mladem
VERBUM
C. S. Lewis PISMA STARIJEG ĐAVLA MLAĐEM
Biblioteka:
Stilus
1.
Urednik: mr. sc. Petar Balta
Za nakladnika: Miro Radalj
C. S. Lewis
PISMA STARIJEG ĐAVLA MLAĐEM III. izmijenjeno izdanje
VERBUM Split, 2011.
Naslov izvornika: C. S. Lewis, The Screwtape Letters © Vadian St. Gallen 1944. © za hrvatsko izdanje kod Družbe katoličkoga apostolata (palotinci), Zagreb, 1983. Prijevod: Ivan Sešo Lektura: Anđa Jakovljević Naslovnu stranicu ilustrirao: Edvin Dragičević
CIP-Katalogizacija u publikaciji SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU UDK 821.111-31=163.42 LEWIS, Clive Staples Pisma starijeg đavla mlađem / C. <Clive> S. <Staples> Lewis ; <prijevod Ivan Šešo>. - 3. izmijenjeno izd. - Split : Verbum, 2011. - (Biblioteka Stilus ; 1) Prijevod djela: The screwtape letters. ISBN 978-953-235-253-5 131113052
UVOD
Knjiga koju pružamo našim čitateljima svojevrsno je remek-djelo briljantnoga engleskog pisca C. S. Lewisa, kojega mnogi zovu drugim Chestertonom, odnosno Chestertonovim nasljednikom. Ovo njegovo djelo doživjelo je do sada velike naklade: na engleskomu već 26 izdanja, na njemačkomu 15. Jedno od posljednjih engleskih izdanja donosi sljedeću napomenu: »Kada su se prvi put pojavila Pisma starijeg đavla mlađem1, djelovala su kao prekretnica u povijesti popularne teologije i religioznoga iskustva mnogih ljudi kojima je pristup vjeri bio opterećen sumnjama i oklijevanjima. Otada je prošlo 27 godina, a knjiga je doživjela 26 izdanja i prodana u pola milijuna primjeraka uvrstivši se u popis klasične literature religioznoga sadržaja.« Cijela je kompozicija vrlo duhovita, teološki i psihološki profinjeno razrađena. Da bi se doživjela tečnost i duhovitost izvornika, prevoditelj bi trebao biti jednak literat i virtuoz kao i pisac što, na žalost, ovdje nije slučaj. Dva glavna junaka, Screw1
Naslov izvornika The Screwtape Letters, Fontana Books, London, 1974.
5
tape i Wormwood, već svojim imenima nagoviješta-
ju bogate, psihološki i teološki dobro zahvaćene crte mladoga i staroga demona. Analiziramo li ime staroga paklenog tajnika, ono je nastalo od screw = zavrtanj, smotak, profesor koji goni đaka, gnjavator, i tape = traka, činovnička vrpca, rakija; a njegov nećak worm = crv, glista, podmukao čovjek, pasji jezik, i wood = šuma, drvo, bačva... Za uvod ćemo samo ukratko naznačiti sadržaj. Wormwood ima nalog da upropasti mladoga g. Spikea. Njegov stric Screwtape nije zadovoljan nećakovim izvještajima pa ga nizom pisama poučava kako će biti uspješan zavodnik ljudi. To se odvija na zanimljiv, duhovit, ironičan način, otkrivajući mnoge istine o čovjeku, Bogu i zloduhu. Lewis jednostavno i snažno opisuje unutarnji život g. Spikea kao tipična predstavnika mnogih vjernika. Vidimo kako se iza mnoge vrline krije jaka sebičnost, ali s druge strane opažamo đavlov neuspjeh ako se čovjek pošteno trudi oko dobra. Đavolski napor oko mladoga obraćenika ostaje bez ploda, ali dok čitamo ovaj niz pisama, svatko od nas može otkriti »crne tragove« u sebi i oko sebe. Možemo se pomalo ironično smijati sami sebi, uviđati mnoge stvari i tako obračunavati s »demonom u sebi samima«. Lewisova knjižica nema namjeru iscrpno prikazati uvod u demonologiju, kako to vrlo marljivo nastoji M. Glavurtić2, nego dati popularne teološke obrise nekih najkarakterističnijih odnosa u trokutu: Gospod Bog — čovjek — đavao. Inače je Lewis, kada je držao niz teološko-popularnih predavanja na radiju, među ostalim svoju namjeru populariziranja teologije zgodno ozna2
6
Miro Glavurtić; Satana – uvod u demonologiju, Beograd, 1978.
čio sljedećim riječima: »Teologija nalikuje zemljopisnoj karti... Doktrine nisu Bog, one su samo jedna vrsta karte. Ali ta se karta temelji na iskustvu... i tko želi dalje putovati, mora je koristiti. Neka maglovita religija — doživjeti Boga u prirodi i slično — privlačna je jer se sastoji od osjećaja a ne iz djela... Vječni se život ne postiže samo tako da se osjeća Božja prisutnost u cvijeću ili glazbi. Svakako, ni samim studijem zemljopisnih karata ne će se doći na cilj ako se ne odvaži poći na pučinu. Ali otisnuti se na more bez karte nikako ne bi bilo uputno.« Iako je ostao anglikanac, jako se približio katolicizmu pišući gotovo samo o zajedničkim stvarima. Smatra da je zajednička baština kršćanstva tako velika i tolikim ponorom odijeljena od svega nekršćanskog da su i najveći rascjepi među kršćanima s te strane neusporedivo maleni. Iskusio je da su upravo najrevniji i najduhovniji članovi različitih kršćanskih Crkava ujedno i najbliži jedni drugima, to jest jedinstvu, i smatra da će upravo porast duhovnosti i revnosti utrti put jedinstvu. Njegovo duhovito i optimističko gledanje izraženo je i pogledom na suvremenu povijest: »U usporedbi s razvitkom čovjeka na našemu planetu čini se da je širenje kršćanstva bljesnulo kao munja nad ljudskim rodom, jer dvije tisuće godina nisu gotovo ništa u povijesti svemira. Ne zaboravimo da smo svi mi još ‘rani kršćani’. Trenutni sukobi i neugodni rascjepi među nama samo su, nadamo se, dječje bolesti. Još nismo dobili ni sve zube. Svijet bez sumnje misli posve suprotno: da smo na umoru od staračke slabosti. No to je i prije često mislio.« Ivan Šešo 7
PREDGOVOR
Nemam namjeru opisivati kako je korespondencija koju objavljujem dospjela u moje ruke. Postoje dvije podjednako zastupljene i oprečne pogrješke u koje naš rod može upasti kada se radi o đavlima. Jedna je nijekati njihovo postojanje. Druga je vjerovati i pokazivati za njih pretjerano i bolesno zanimanje. Sami đavli jednako se vesele objema ovim zabludama i s jednakim zadovoljstvom pozdravljaju i materijaliste i poklonike crne magije. Spise poput ovih što ih donosimo može vrlo lako stvoriti svatko tko je jednom naučio tu vještinu, ali loše raspoloženi ili razdražljivi ljudi koji bi ih htjeli zloupotrijebiti nisu to naučili od mene. Upozoravam čitatelje da se sjete kako je đavao lažac. Ne smije se sve što Screwtape kaže uzeti kao istinito čak ni s njegova stajališta. Nisam pokušao identificirati ni jedan ljudski lik spomenut u pismima, ali držim nevjerojatnim da su opisi, recimo, oca Spikea ili pacijentove majke potpuno točni. Misli obojene željama postoje u paklu jednako kao i na Zemlji. Na koncu moram još dodati da nisam pokušao odrediti kronologiju pisama. Čini se da je XVII. pi9
smo napisano prije nego što je ograničenje prodaje živežnih namirnica poprimilo ozbiljnije oblike, ali općenito izgleda da đavolsko datiranje nije ni u kakvoj vezi sa zemaljskim računanjem vremena pa ga zato nisam ni pokušao prikazati. Očito da povijest europskoga rata ne zanima Screwtapea osim ukoliko taj rat ne utječe na duhovno stanje jednoga ljudskog bića. Magdalen College, 5. srpnja 1941. C. S. Lewis
10
PISMO PRVO
Dragi moj Wormwoode!
S
aznajem da ti svoga pacijenta navodiš na takvo čitanje i na takvo ponašanje da se što češće može naći u društvu svojih materijalistički nastrojenih prijatelja. Nisi li tu malo naivan? Čini se kao da vjeruješ da bi ga snagom dokaza mogao odvući od Neprijatelja. To bi zacijelo bilo moguće da je on živio nekoliko stoljeća prije. Tada su ljudi još prilično jasno znali kada je nešto dokazano, a kada nije i stvarno su vjerovali onome što je bilo dokazano. Za njih je još postojala veza između mišljenja i djelovanja i oni su mijenjali svoj život ako im je to nalagalo uvjerenje. Međutim, putem tiska, novina i drugih sličnih oružja mi smo to sve iz temelja promijenili. Tvoj se čovjek od djetinjstva navikavao na to da mu u mozgu pleše najmanje tucet proturječnih filozofija. Te nauke nisu za njega »istinite« ili »lažne«, nego »akademske« ili »praktične«, »zastarjele« ili »suvremene«, »konvencionalne« ili »nemilosrdne«. Pomodne su riječi, a čovjeka udaljiš od Crkve. Ne troši vrijeme na to da mu namećeš misao kako je materi11
jalizam ispravan! Pusti ga da zaključi da je materijalizam, bio on jak ili prodoran, filozofija budućnosti. Takve su stvari njemu važne! Poteškoća je dokazivanja u tome što se cijela borba prenosi na tlo kojim vlada Neprijatelj. I on zna razumno argumentirati, iako se u promidžbi onoga što se odnosi na stvarno praktičan život — kako je ja provodim — već stoljećima pokazuje slabijim od našega Oca u podzemlju. Ali dokazivanjem ti budiš razum svoga pacijenta, a kada je taj jedanput budan, tko će sagledati posljedice? Ako i uspiješ njegov tijek misli zaokrenuti tako da se kreće po našoj volji, ipak ćeš uskoro otkriti da si u svome pacijentu pojačao ne sretnu težnju da svrati svoju pozornost na općevrijedeće spoznaje i da se udalji od struje neposrednih osjetnih saznanja. Međutim, tvoja se zadaća sastoji u tome da privežeš njegovu pozornost na tu struju. Nauči ga da to naziva »pravim životom«, suzbijaj u njemu svaki pokret kojim bi htio razmišljati, što on zapravo podrazumijeva pod onim »pravim«. Misli uvijek na to da on nije čisti duh kao ti. Budući da sam nisi nikada bio čovjek (o, ta grozna prednost Neprijatelja!), ti i ne možeš potpuno shvatiti kako ta stvorenja strašno robuju pritisku navika. Imao sam jednoga pacijenta, jednoga rasnog bezbošca koji je dobar dio svoga vremena provodio u Britanskome muzeju čitajući knjige. Jednoga dana, kada se opet bio zadubio u svoje čitanje, vidio sam odjednom kako su se njegove misli počele kretati u suprotnome pravcu. Naravno, Neprijatelj se odmah stvorio na mjestu. Prije nego što sam shvatio kako mi se to dogodilo, vidio sam već skoru propast svo12
ga rada i muka tijekom dvadeset godina. Da sam bio izgubio glavu i pokušavao spasiti situaciju razumnim dokazima, potpuno bih promašio. Ali nisam bio tako glup. Odmah sam se dohvatio onoga mjesta na svome čovjeku za koje sam znao da je u mojoj vlasti. Doveo sam ga na misao da bi zapravo bilo vrijeme misliti na jelo. Vjerojatno mu je Neprijatelj ulijevao misao da je ono što tada proživljava važnije od jela. (Ti, naime, znaš kako nitko ne može potpuno prečuti ono što im on kaže.) Barem mi se učinilo da se takvo što dogodilo jer kada sam mu rekao: »Sasvim sigurno! To je suviše važno da bi se započelo na kraju prijepodneva«, tada se pacijentovo lice vidno razvedrilo i dok sam ja dodavao: »Bilo bi puno bolje vratiti se na stvar nakon ručka svježega duha«, on je već bio napola kod vrata. Kada je jednom bio na ulici, bitka je bila dobivena. Pokazao sam mu prodavača novina koji je uzvikivao: »Podnevni list« i autobus br. 73 koji je upravo prolazio. Prije nego što je stupio na gornju stepenicu, ulijevao sam mu čvrsto uvjerenje kakve sve nemoguće misli mogu prolaziti mozgom čovjeka koji tako daleko od svijeta sjedi među knjigama dok bi ga zdrava doza »pravoga života« (pri čemu je on mislio na autobus i prodavača novina) dostatno uvjerila o zastranjenju »takvih ideja«. Bio je svjestan da je jedva izbjegao velikoj opasnosti. I u kasnijim godinama rado je pripovijedao o »neodređenu osjećaju za stvarnost koji je naša posljednja zaštita od zastranjenja čiste logike«. Sada je siguran u kući našega Oca. Slutiš li sada o čemu se radi? Zahvaljujući postupcima kojima mi već stoljećima susrećemo ljude, oni smatraju gotovo nemogućim vjerovati u ne13
uobičajene stvari sve dok je običnost svagdašnjost pred njihovim očima. Uvjeravaj ga uvijek iznova o »redovitosti« stvari. Iznad svega čuvaj se toga da se protiv kršćanstva boriš pomoću znanosti (tu mislim na pravu znanost). Znanost bi ga bez sumnje potakla da razmišlja o istinama koje ne može ni dodirnuti rukama ni vidjeti očima. Među modernim fizičarima ima u tome pogledu bolnih slučajeva. Ako se već mora plesti sa znanošću, navedi ga na područje ekonomije i sociologije. Ne daj nikako da se udalji od dragocjenoga »stvarnog života«. Najbolje je, naravno, ako ga možeš potpuno odvratiti od čitanja znanstvenih djela. Daj mu radije veličanstveno, općenito mišljenje da sve zna i da je sve ono što je pokupio u slučajnu razgovoru ili prigodnu čitanju »rezultat najnovijih istraživanja«. Misli na to: ti si tu zato da svoga pacijenta držiš budalom. Ali kada slušamo kako neki od vas mladih zloduha govore, moglo bi se pomisliti da je naš posao poučavati ljude!
Tvoj odani stric Screwtape
14
PISMO DRUGO
Dragi moj Wormwoode!
S
velikim sam nezadovoljstvom saznao da je tvoj pacijent postao kršćanin. Nemoj si umišljati da ćeš umaći uobičajenoj kazni. Nadam se da to ne želiš. U međuvremenu moramo promotriti činjenice s najbolje strane. Još nema razloga za očaj. Stotine odraslih »obraćenika« opet su nam se vratile i sada su sigurno naši, nakon što su kratko vrijeme proveli u taboru Neprijatelja. Sve duhovne i tjelesne navike pacijenta još uvijek nam govore u prilog. Jedan od naših najboljih saveznika trenutno je sama Crkva. Ali molim, shvati me ispravno! Ja naravno ne mislim na Crkvu kako je mi vidimo: proširenu u sva vremena i prostore i ukorijenjenu u vječnosti, strašnu kao vojska u nadiranju. Priznajem, pred takvom slikom Crkve i našim najhrabrijim napasnicima postaje neugodno. Ali, na sreću, ljudima je to nevidljivo. Sve što tvoj pacijent može vidjeti jest napola završena zgrada u lažnu gotskome stilu na zemljištu među novogradnjama. Kada stupi u nju, sretne najprije mesara iz susjedstva, koji mu 15
svojim masnim rukama pruža otrcanu pjesmaricu koju ni jedan od njih dvojice ne razumije. Uz to mu daje jadni sveščić izblijedjelih tekstova s najsitnijim slovima. Kada zatim zauzme svoje mjesto u klupi i malo se ogleda, otkrit će da su mu susjedi upravo svi koje je do sada izbjegavao na putu. Moraš se u svome pothvatu snažno osloniti na te susjede. Pusti da njegove misli uspoređuju izraz »vi ste tijelo Kristovo« s licima što ih vidi u sljedećoj klupi. Naravno, uopće nije važno kakvi su stvarno ti ljudi u sljedećoj klupi. Možda među njima poznaješ nekoga tko je čak velik borac u redovima Neprijatelja. To nije važno. Zahvaljujući našemu Ocu u podzemlju, tvoj je pacijent budala. Dovoljno je da samo jednoga od tih susjeda čuje kako malo krivo pjeva, ili nosi cipele koje stalno škripe, ili ima dvostruk podvaljak, ili se neobično odijeva; tvoj će pacijent odmah lako povjerovati da i s vjerom toga čovjeka nešto nije u redu. U svomu sadašnjem stanju, kao što vidiš, on o kršćanima ima predodžbu koju drži duhovnom, ali koja je stvarno daleko od prave slike. Njegovo je poimanje ispunjeno togama i sandalama, siromaštvom i bosim nogama, tako da mu i samo moderno odijevanje onih što idu u crkvu postaje istinska, iako nesvjesna zaprjeka. Pobrini se zato da mu ta činjenica nikada ne dođe do svijesti. Ni po koju cijenu ne smije razmišljati kako bi zapravo kršćanin trebao izgledati. Pripazi da sve njegove predodžbe ostanu maglovite pa ćeš se svu vječnost moći zabavljati izazivajući u njemu iznimnu jasnoću što je pruža pakao. 16
Svim snagama ističi razočaranja i proturječnosti koje će tvoj štićenik doživljavati u prvim nedjeljama svoje pripadnosti Crkvi. Takvim razočaranjima Neprijatelj iskušava svako ljudsko nastojanje. To se događa čak i dječaku koji, oduševljen za Odisejevu povijest, odlučuje ozbiljno učiti grčki. To se događa i mladu paru koji nakon medenoga mjeseca počinje zajednički doživljavati svakidašnjicu. U svakomu se području života događa izvjesno razočaranje kod prijelaza od sanjanoga ideala na mukotrpni rad. Neprijatelj preuzima taj rizik na sebe jer ima čudnu namjeru da sve te male, ogavne ljudske crve učini stvorenjima koja ga, kako sam kaže, »slobodnom voljom« ljube i služe mu po »slobodnoj odluci«, kao sinovi, kako on to naziva u svojoj nepopravljivoj želji, kako bi sav duhovni svijet ponizio nenaravnom vezom s tim dvonožnim životinjama. Kako želi njihovu slobodu, odriče se da ih pukom osjećajnošću ili običajima dovede do cilja koji im je sam postavio. Prepušta im da ga »sami postignu«. I tu leži naša povoljna prilika. Ali ne zaboravi da tu leži i najveća opasnost! Ako ti ljudi uspješno prevladaju početnu duhovnu sušu, postaju sve neovisniji o svojim osjećajima i sve sigurniji protiv naših napasti. Ovo do sada napisao sam pod pretpostavkom da ljudi u drugoj klupi u crkvi nisu dali nikakav razuman povod za razočaranje. Ako se to ipak zbilo — ako je tvoj štićenik u gospođi s nemogućim šeširom prepoznao fanatičnu kartašicu, a u gospodinu sa škripavim cipelama gulikožu i lihvara — bit će tvoja zadaća tim jednostavnija. Sav će se taj posao sastojati tada samo u tome da od njega udaljiš pitanje: »Ako ja, takav kakav jesam, držim sebe za 17
kršćanina, zašto bi onda različite mane, koje imaju ljudi u drugoj klupi, bile dokaz da njihova vjera nije ništa drugo nego laž i pretvaranje?« Možeš se zapitati je li uopće moguće od čovjekova razuma odvratiti jednu po sebi razumljivu misao. Da, Wormwoode, to je moguće. Uzmi svoga štićenika čvrsto u šake i nešto tako jednostavno ne će mu pasti na pamet. On se ne nalazi dovoljno dugo u neprijateljskome taboru da bi već poznavao istinsku poniznost. To što on, čak i na koljenima, govori o svojoj vlastitoj grješnosti, nije ništa drugo nego papagajsko brbljanje. U svojoj nutrini on je potpuno uvjeren da je za svoje obraćenje dobio velik plus u glavnoj knjizi Neprijatelja. On također misli da već dokazuje veliku poniznost i skromnost kada ide u crkvu s tim samozadovoljnim, običnim »narodom«. Drži ga u tome duhovnom stanju što dulje možeš.
Tvoj odani stric Screwtape
18
PREPORUČUJEMO
Koristeći se svojim nenadmašnim talentom za pisanje bajki i alegorija, C. S. Lewis nas u ovoj alegoričnoj priči vodi na nutarnje putovanje kroz raj i pakao i upoznaje nas s anđelima i nadnaravnim bićima koji mijenjaju način na koji razmišljamo o dobru i zlu. 136 str. Tvrdi uvez
www.verbum.hr
PREPORUČUJEMO
U ovomu iznimnu romanu Louis de Wohl, zahvaljujući svojim poznatim pripovjedačkim vještinama, razvija uzbudljivu pripovijest o sinu bogata trgovca koji želi postati vitez u službi kralja, ali koji umjesto toga postaje najomiljeniji od svih svetaca. 354 str. Tvrdi uvez.
www.verbum.hr
PREPORUČUJEMO
Ovo je potresna i napeta priča o najdramatičnijemu svjetskom pogubljenju, o načinu na koji je ono pogodilo jednoga od njegovih najmanje poznatih sudionika – čovjeka koji je zarinuo koplje u Krista na križu. 372 str. Tvrdi uvez.
www.verbum.hr
PREPORUČUJEMO
Povijesni roman Louisa de Wohla o jednoj od najvećih pomorskih bitki 16. st., onoj kod Lepanta, donosi pripovijest o tome kako je flota kršćanske Svete lige porazila nadmoćnoga turskog neprijatelja spriječivši tako islamsko osvajanje Europe. 462 str. Tvrdi uvez.
www.verbum.hr
PREPORUČUJEMO
Ova knjiga Michaela D. O’Briena je apsolutni hit među katoličkom literaturom u svijetu. Kod nas je doživjela već 4. izdanje. 592 str. Tvrdi uvez.
www.verbum.hr
PREPORUČUJEMO
Apokaliptički triler poznatoga katoličkog pisca Michaela D. O’Briena otvoreno preispituje duhovno i političko stanje našega doba istodobno dajući poruku nade. 808 str. Tvrdi uvez.
www.verbum.hr
PREPORUČUJEMO
Poznato remek-djelo čuvene norveške književnice Sigrid Undset (1882.–1949.), Kristina, Lavranosva kći velika je srednjovjekovna saga u tri sveska za koje je autorica dobila i Nobelovu nagradu za književnost. Osim nesumnjive književne i općeljudske vrijednosti, ovo djelo s kršćanskoga aspekta poprima dodatno značenje. Ono pokazuje da je moguće stvarati kršćanski nadahnutu književnost i da se pri tome ne mora pobjeći od života i stvarnosti. Kako je napisao talijanski pjesnik i književni kritičar Davide Rondoni, Sigrid Undset nam u ovomu djelu kao alternativu nasilju, grijehu i neredu nudi katoličku viziju stvarnosti, viziju koja je sasvim realna, koja ne cenzurira i ne briše ništa ljudsko, slabo i grješno, ali koja sve to, zahvaljujući snazi oproštenja, preobražava i tako čini život dostojnim življenja. Potreba za tim ljudskomu je srcu jednako očita danas kao i u doba Kristine, junakinje ove trilogije. Vijenac, 246 str. Tvrdi uvez. Žena, 392 str. Tvrdi uvez. Križ, 358 str. Tvrdi uvez.
www.verbum.hr
Nakladnik: VERBUM d.o.o. Trumbićeva obala 12, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Tisak: Grafički zavod Hrvatske I. izdanje tiskano 1999. III. izdanje tiskano 2011.
Knjiga koju pružamo našim čitateljima svojevrsno je remek-djelo briljantnog engleskog pisca C. S. Lewisa, kojeg mnogi zovu drugim Chestertonom, odnosno Chestertonovim nasljednikom. Ovo njegovo djelo doživjelo je velike naklade i mnoga izdanja na svim značajnijim svjetskim jezicima. Kroz niz pisama “iskusniji” đavao savjetuje mlađeg otkrivajući mu “đavolske tajne” uspjeha u zavođenju ljudi. Tako na zanimljiv, duhovit i ironičan način C. S. Lewis otkriva mnoge istine o čovjeku, Bogu i zlodusima. Stoga nije čudno da su Pisma starijeg đavla mlađem djelovala kao prekretnica za mnoge ljude kojima je pristup vjeri bio opterećen sumnjama i oklijevanjima. Ovo izdanje u nakladi Verbuma prvo je cjelovito izdanje na hrvatskom jeziku djela koje je postalo neizostavan dio klasične literature religioznog sadržaja.
ISBN 978-953-235-253-5
VERBUM 85 kn
www.verbum.hr