Jorge Mario Bergoglio - Papa Franjo

AndreA Tornielli

Jorge Mario Bergoglio

PAPA FRANJO Cjelovita biografija – život, ideje i poruke

VERBUM

Andrea Tornielli JORGE MARIO BERGOGLIO PAPA FRANJO

Biblioteka:

Posebna izdanja

77.

Urednik: mr. sc. Petar Balta

Prijevod: mr. sc. Branko Jozić

Za nakladnika: Miro Radalj

AndreA Tornielli

Jorge Mario Bergoglio

PAPA FRANJO Cjelovita biografija – život, ideje i poruke

VERBUM Split, 2013.

Naslov izvornika: FRANCESCO INSIEME © 2013 EDIZIONI PIEMME Spa, Milano © Copyright za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2013.

Izvršna urednica: Ljiljana Jurinović, prof.

Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika.

Lektura: Josipa Korljan, prof.

CIP-Katalogizacija u publikaciji SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU UDK 262.13 Franciscus, papa TORNIELLI, Andrea Papa Franjo : Jorge Mario Bergoglio : cjelovita biografija - život, ideje i poruke / Andrea Tornielli ; <prijevod Branko Jozić>. - Split : Verbum, 2013. - (Biblioteka Posebna izdanja / Verbum, Split) Prijevod djela: Francesco insieme.

ISBN 978-953-235-318-1 I. Franciscus, papa II. Pape -- Biografije 150112028

Mojoj mami Eleonori

“MOLIM TE, MOLI ZA MENE...”

Uvod “MOLIM TE, MOLI ZA MENE...”

U srijedu 13. ožujka 2013. godine poslije prisustvovanja prijepodnevnomu crnom dimu i nakon što sam s kolegama po običaju ručao povrće i lignje na žaru u gostionici Da Roberto u Passettu di Borgo, napustio sam Vatikan i vratio se u redakciju Stampe u Ulici Barberini. Otkako su novine postale i multimedijalne mrežne stranice, novinari tiskanih izdanja moraju pripremati i izravne televizijske prijenose i audiovizualne priloge. “Bude li večeras bijeli dim,” rekao mi je glavni urednik, “odmah moramo pripremiti internetski prijenos uživo i komentirati objavu.” Kardinali su bili zatvoreni u Vatikanu skoro jedan dan bez ikakve mogućnosti komuniciranja s izvanjskim svijetom. Predviđanja medija i nekih kardinala govorila su o “teškoj” i “neizvjesnoj” konklavi koja će sigurno trajati dulje od one 2005. godine, kada je izabran Joseph Ratzinger. U nedostatku jednoga snažnog kandidata, kakav je prije 7

PAPA FRANJO

osam godina bio pročelnik Kongregacije za nauk vjere, koji bi bio u stanju prikupiti glasove, određivanje 266. rimskoga biskupa trebalo je, dakle, biti teže i dugotrajnije.

Upravo toga dana moj dragi prijatelj i kolega Gerard O’Connell upozorio me: “Mislim da bismo večeras mogli dobiti papu...” Ujutro sam iz kuće izišao s knjigom El Jesuita (Isusovac), intervjuom s kardinalom Buenos Airesa, koju su napisali Sergio Rubin i Francesca Ambrogetti. Od svih kardinala papabila (onih s najvećim izgledima za papinsku stolicu) u konklavi, najbolje sam poznavao Bergoglia. Intervjuirao sam ga samo jednom, u veljači 2012. godine za Vatican Insider, tematski mrežni kanal Stampe, no susretao sam ga prigodom njegovih rijetkih posjeta Rimu. U više sam navrata razgovarao s njime o životu Crkve. Upoznao sam i čak u svojoj kući u Rimu ugostio oca Pepea, jednoga od njegovih svećenika koji navještaju evanđelje u villas miserias – siromašnomu naselju baraka u Buenos Airesu.

Uvijek me pogađala Bergogliova dubina vjerničkoga pogleda, njegova poniznost, riječi koje su sposobne prodrijeti u ljudska srca i navesti ih da uoče zagrljaj Božjega milosrđa. Imao sam prigodu donositi mu članke i internetske publikacije, 8

“MOLIM TE, MOLI ZA MENE...”

ali i tražiti molitvu. Na kraju svakoga susreta neizostavno je slijedila njegova molba: “Moli za mene, molim te, moli za mene...”

Budući da, kada boravim u Rimu, živim u susjedstvu s dugogodišnjim prijateljima Giannijem Valenteom i Stefanijom Falasca, i ja sam mogao biti svjedokom prijateljstva koje je tih godina njihovu obitelj vezalo s ocem Bergogliom. I ja sam imao priliku slušati njegova pripovijedanja, pastirska iskustva, susrete s vjernicima koji su ga toliko voljeli jer su u njemu vidjeli jednoga od svojih: nekoga tko je došao služiti im, a ne isticati se.

Nekoga tko je došao s njima dijeliti, a ne vršiti svetu vlast. Nekoga tko je došao privlačiti osmijehom milosrđa, a ne “regulirati vjeru”. Nekoga tko je došao olakšati susret s Isusom. Bliskost, milosrđe, blagost, strpljivost: to su riječi oca Bergoglia. On je pastir koji je pričao kako je njemu kao biskupu najbolnije bilo saznanje da “neki svećenici djecu neudanih majki ne će krstiti jer nisu začeta u svetosti braka”.

U danima prije konklave bio je potpuno smiren. “Noću spavam kao dijete”, priznao je Gianniju i Stefaniji. Rekao je da već ima spremnu homiliju za Veliki četvrtak koju će pročitati čim se vrati u Buenos Aires. Pripovijedao nam je o već rezer9

PAPA FRANJO

viranomu letu kojim će se 23. ožujka vratiti i o susretu sa židovskom zajednicom koji ne želi propustiti. “Moram se vratiti mi Esposa – svojoj supruzi”, uvijek je s osmjehom na usnama ponavljao, misleći na svoju biskupiju. Ovaj je biskup Crkvu Buenos Airesa doista smatrao svojom suprugom, ljubio je i služio joj u svemu i u svima, počevši od onih najsiromašnijih. Nisu to bili detalji isticani poput neke čarolije od strane onoga tko želi od sebe odagnati tešku dužnost. Bilo je to životno pripovijedanje jednostavna čovjeka.

Ipak, u dane prije početka konklave činilo mi se kao nikada dotada da kod kardinala Bergoglia zapažam vedrinu i predanost Bogu, kakav se god plan spremao.

Možda sam i zbog toga 13. ožujka popodne čim sam stigao u redakciju počeo pisati bilješke o njemu dok sam sa slušalicama na ušima preslušavao glazbeni komad koji me osobito opušta, glasoviti Pachelbelov Kanon u izvedbi Londonskoga simfonijskog orkestra. Jednom dok sam bio s ocem Bergogliom i drugim prijateljima slušao sam ovu izvedbu na harfi. Upravo tada, u 19.05, nakon što je jedan galeb opetovano slijetao na bakreni dimnjak postavljen na krovu Sikstinske kapele, pojavili su se prvi oblačci bijeloga dima. Pa10

“MOLIM TE, MOLI ZA MENE...”

pa je izabran! Zajedno s kolegom Paolom Mastrolillijem morao sam voditi izravan videoprijenos na mrežnim stranicama Stampe. Čekali smo objavu govoreći gledateljima što se događa. Kada je kardinal Jean-Louis Tauran, nakon što je izrekao sudbonosne riječi “Habemus Papam” izustio početno “Geo...” od Georgium, kriknuo sam: “Bergoglio!” Počeo sam govoriti nešto o njemu, o njegovu životu, njegovoj povijesti, načinu biskupovanja, o njegovoj jednostavnosti i poniznosti, o njegovoj kritici “duhovne svjetovnosti” u Crkvi.

“Kako si uspio u izravnom prijenosu ne zaplakati? Mi smo svi plakali...”, pitala me supruga iz Milana kada sam konačno uspio s njom razgovarati Skypeom.

Jednostavnost pape Franje, dubina onoga njegovog naklona glave na blagoslov što ga je na njega zazvao okupljeni narod, onaj njegov spontani pozdrav “Buona sera – dobra večer”, to što je i dalje i kao rimski biskup i papa bio uvijek i jedino ono što jest, dirnulo je srca milijuna vjernika.

Nije htio kratak crveni ogrtač obrubljen hermelinom ni crvene cipele. Nije htio zamijeniti svoj siromaški željezni križ ni skromni prsten. Sljedećega je dana otišao pomoliti se pred slikom Maria Salus populi Romani – Marija, spas rimskoga puka u 11

PAPA FRANJO

bazilici Svete Marije Velike bez pompozne pratnje raznih predstavnika i službe sigurnosti, zbog koje često u očima vjernika rimski biskup, pastir, izgleda kao predsjednik neke velesile. Otac Bergoglio, papa Franjo, prvi papa isusovac, prvi Latinoamerikanac, prvi koji je sebi izabrao ime velikoga sveca iz Asiza, svojim sitnim, ali važnim gestama i svojim riječima na početku pontifikata već daje do znanja što danas znači ispovijedati Isusa Krista.

“Nikada se ne predajmo pesimizmu,” rekao je u susretu s kardinalima u Klementovoj dvorani, “nikada se ne predajmo gorčini što nam je đavao svakodnevno nudi; ne predajmo se pesimizmu ni obeshrabrenosti: budimo čvrsto uvjereni da Duh Sveti svojim moćnim dahom Crkvi daruje hrabrost da ustraje i traga za novim metodama evangelizacije kako bi pronosila evanđelje sve do najudaljenijih krajeva zemlje.” Navečer 13. ožujka svijet je dobio jasno svjedočanstvo o tome.

12

HABEMUS PAPAM FRANCISCUM

1.

HABEMUS PAPAM FRANCISCUM

Trg sv. Petra velika je površina prekrivena otvorenim kišobranima. Odolijevajući hladnoći i kiši, tisuće osoba satima iščekuju da bakreni dimnjak Sikstinske kapele da očekivani odgovor.

Prethodnoga dana u 16.30 sati u dugoj i divnoj procesiji 115 izbornika konklave sazvane da odredi nasljednika Benedikta XVI. uputilo se iz Pavlove kapele u Sikstinsku kapelu. Nakon prisege i meditacije koju je održao kardinal Prosper Grech, kardinali su održali prvo glasovanje. Iako se očekivalo izlaženje crnoga dima, okupilo se mnoštvo ljudi, očiju uperenih u dimnjak, iščekujući ishod.

Obilan kovitlac tamnoga dima potvrdio je da su izbornici odlučili odmah započeti s prebrojavanjem glasova. Kao što je bilo očekivano, nitko od njih nije dobio potrebnih sedamdeset sedam, tj. dvije trećine glasova.

U srijedu 13. ožujka, u prvi mah bjeličast, sivkasto-crn bio je i podnevni dim, onaj koji je usli13

PAPA FRANJO

jedio nakon dvaju jutarnjih glasovanja, tj. nakon drugoga i trećeg skrutinija konklave. I u ovome slučaju bio je to prilično predvidljiv ishod. U posljednjih sto godina jedino je Eugenio Pacelli u ožujku 1939. godine bio izabran u trećemu skrutiniju. Tada je rat već bio na pomolu pa su kardinali u žurbi izabrali vjernoga državnog tajnika pape Rattija. Mediji, vjernici i znatiželjnici pitali su se što se zbiva pod svodovima Sikstinske kapele, pod onom dramatičnom i divnom freskom Michelangelova Posljednjega suda. Pitali su se što se događa među ocima kardinalima za vrijeme objeda u Domus Sancta Marta – Domu svete Marte, gdje su bili smješteni. Popodne je izbor postajao sve izglednijim, unatoč predviđanjima duge i teške konklave. Tako se dogodilo s Josephom Ratzingerom u travnju 2005. godine. Izabran je za vrijeme četvrtoga skrutinija.

Ipak, i toga popodneva prvo glasovanje nije dalo rezultate. Bijeloga dima nije bilo između 17 i 18 sati. To je značilo da su kardinali nastavili s novim skrutinijem, toga dana četvrtim, a petim u konklavi. Dim, bijeli ili crni, očekivao se oko 19 sati. Nekoliko minuta ranije jedan se galeb smjestio na vrhu dimnjaka, gdje je nepomično stajao više od pola sata, što se moglo vidjeti i na četirima 14

HABEMUS PAPAM FRANCISCUM

velikim ekranima postavljenima na Trgu ispred vatikanske bazilike.

“To nije dobar znak”, rekao je neki svećenik, “jer Duha simbolizira golubica, nipošto galeb.

Znači još ga nisu izabrali.” Ipak, nešto se primijetilo. Iščekivanje je raslo, bez nekih vidljivih razloga.

U 19.05 bijeli dim, u početku gotovo proziran, a onda sve gušći i čišći počeo je izlaziti iz dimnjaka i izazvao ushićenje mnoštva koje je oduševljeno počelo pljeskati. Izabran je papa, premda svijet još ne zna njegovo ime niti njegovo lice. Napokon je prestalo kišiti. Čekanje je izgledalo beskrajno.

Onda su se konačno otvorili veliki prozori središnje lože bazilike svetoga Petra i kardinal protođakon Jean-Luis Tauran izišao je pred mnoštvo kako bi obznanio izabranikovo ime: “Annuntio vobis gaudium magnum; habemus Papam: Eminentissimum ac Reverendissimum Dominum, Dominum Georgium Marium Sanctae Romanae Ecclesiae Cardinalem Bergoglio qui sibi nomen imposuit Franciscum. – Javljam vam veliku radost, imamo Papu, uzvišenoga i prepoštovanoga gospodina Jorgea Marija, kardinala svete Rimske Crkve Bergoglia, koji je sebi izabrao ime Franjo.”

15

PAPA FRANJO

Bilo je dovoljno čuti Georgium Marium da se shvati kako je izabran kardinal Buenos Airesa, nadbiskup isusovac rođen u tomu gradu prije sedamdeset šest godina, u obitelji iseljenika iz Pijemonta.

Ime nije bilo toliko poznato i u početku je okupljeno mnoštvo bilo donekle zbunjeno. Upravo kao što se dogodilo jedne druge večeri, 16. listopada 1978. godine, kada je kardinal Pericle Felici vjernicima objavio da je novi papa Karol Wojtyła.

Dakle, otac Bergoglio. Svi su očekivali mladoga papu, a kardinali su opet izabrali stariju osobu.

Mnogi su predviđali “papu Talijana”, kada, gle, novi rimski biskup dolazi s južne polutke, izdaleka. Dolazi nakon što je u suprotnomu smjeru prešao put koji je njegova obitelj 1929. godine prevalila ukrcavši se u luci u Genovi.

Tko pozna Bergoglia, njegov lik i njegovo biskupstvo, odmah može uočiti dosege ovoga događaja. Na njih ukazuje i odabir imena: Franjo. Čuvši to ime, mnoštvo je gromoglasno zapljeskalo. Papa isusovac koji uzima ime asiškoga siromaška, utemeljitelja franjevaca. To je znak promjene, znak obrata. Poziv na evanđeoski radikalizam, na siromašnu Crkvu koja kroči, izgrađuje 16

HABEMUS PAPAM FRANCISCUM

i ispovijeda Krista raspetoga, “jedinoga Spasitelja cijeloga čovjeka i svih ljudi”.

Nakon nekoliko minuta pojavio se novi papa.

Tek u 20.10 sati. Po prvi put u povijesti prije nego je izabranik izišao na ložu, vatikanska je televizija na trenutak pokazala Franju odjevena u bijelo, dok se primicao prozoru. Papa nije stavio na sebe crveni ogrtač obrubljen hermelinom koji su mu pripravili, niti je preko ramena ima štolu. Poslije će se doznati da nije htio tu kraljevsku odjeću s krznenim obrubom. Krzno ne pristaje papi koji se zove Franjo. Prsni križ nije promijenjen, to je križ što ga je Jorge Mario Bergoglio uvijek nosio, obični metalni križ. Nema ni nikakva optočenoga dragog kamena.

Novi papa izlazi okružen ceremonijarima i nekolicinom kardinala; pored sebe želi vikara Rima, Agostina Vallinija. Kada je izišao, podigavši ruku pozdravlja vjernike i nepomično gleda prema Trgu. Ništa ne govori dok mnoštvo plješće i viče: “Živio Papa!” Napokon progovara i kaže: “Braćo i sestre, dobra večer...” Običan pozdrav koji podsjeća na posljednje riječi Benedikta XVI. izgovorene trenutak prije ulaska u papinsku palaču u Castel Gandolfu, gdje će ostati “svijetu skriven”.

17

PAPA FRANJO

Franjo nastavlja: “Vi znate da je dužnost konklave bila dati Rimu biskupa. Čini se da su moja braća kardinali išla po njega gotovo na kraj svijeta. No, tu smo... Zahvaljujem vam na prihvaćanju.

Rimska biskupijska zajednica ima svojega biskupa. Hvala! A prije svega želio bih izmoliti molitvu za našega biskupa u miru, Benedikta XVI. Molimo svi zajedno za njega da ga Gospodin blagoslovi i Gospa čuva.”

Ne naziva se papom, nego podsjeća da je prvenstveno rimski biskup, kao što je uostalom pri svojemu prvom pojavljivanju nakon izbora učinio i Ivan Pavao II. Papa je papa zato što je rimski biskup, a ne obratno, što katkad zaboravljaju neki koji veličaju sjaj papinskoga dvora. Papa Bergoglio ističe tu osobitu, posebnu vezu s Crkvom Vječnoga grada. On je biskup koji se obraća vjernicima svoje biskupije prije nego svijetu.

Pozvavši na molitvu za svojega prethodnika, zajedno s narodom izgovara Očenaš, Zdravomarijo i Slava Ocu. Potiče narod da moli, da izriče u kršćanskoj vjeri najčešće izgovarane molitve.

“A sada”, nastavlja po završetku triju molitava, “započinjemo ovaj put, biskup i narod, ovaj put Rimske Crkve, koja predsjeda u ljubavi svim Crkvama. To je put bratstva, ljubavi i međusob18

HABEMUS PAPAM FRANCISCUM

noga povjerenja. Molimo uvijek za nas, jedan za drugoga, molimo za cijeli svijet, da bude veliko bratstvo. Želim vam da ovaj put Crkve koji danas započinjemo – pomoći će mi moj kardinal vikar, ovdje nazočan – bude plodonosan za evangelizaciju ovoga prelijepog grada...”

Kada je došlo vrijeme za blagoslov, prvi apostolski blagoslov, Papa je od naroda zatražio blagoslov. Zatražio je od vjernika da zazovu Božji blagoslov na novoga biskupa. Neviđena, nova molba koja kao protagoniste vidi laike, Božji narod i njihovu molitvu nad novim pastirom.

“Sada bih želio podijeliti blagoslov, ali prije vas molim za jednu uslugu. Prije nego što biskup blagoslovi narod, molim vas da se vi pomolite da Gospodin mene blagoslovi: molitva naroda koji moli blagoslov za svojega biskupa. U tišini izrazimo tu vašu molitvu za mene...”

Franjo je prignuo glavu, a zatim ponovno uzeo riječ i kazao: “Sada ću podijeliti blagoslov vama i cijelome svijetu, svim muškarcima i ženama dobre volje.” Preko bijeloga ruha stavio je papinsku štolu i na latinskomu jeziku udijelio blagoslov uz potpuni oprost Urbi et Orbi. Nakon što je pozdravio gestom ruke, nastavio je: “Velika vam hvala na dobrodošlici. Molite za mene. Do 19

PAPA FRANJO

skoroga viđenja, vidimo se uskoro. Sutra se želim poći moliti Gospi da čuva cijeli Rim. Laku noć i ugodan odmor!”

Nakon što je napustio Apostolsku palaču i vratio se u Dom svete Marte, Papa se našao pred velikim crnim automobilom registarske oznake SCV 1. No, Franjo nije sjeo u njega. “Idem u autobus s kardinalima...” Isto je učinio i popodne sljedećega dana na povratku u Sikstinsku kapelu, gdje je slavio misu s kardinalima.

Pripovijeda se da je za vrijeme večere bilo dugotrajno slavljeničko ozračje. Crkva je napokon dobila novoga papu. Sto četrnaest privremenih “zatočenika” u konklavi izabralo je doživotnoga “zatočenika”, onoga koji će u Vatikanu ostati.

Pozdravljajući subraću nakon večere, Franjo ih je pogledao i rekao: “Neka vam Bog oprosti za ono što ste učinili.”

Te iste večeri Papa je telefonirao umirovljenomu Benediktu XVI. I to nije bio jedini njegov telefonski razgovor. Nazivao je on i neke rimske prijatelje. Odmah je poslao poruku glavnomu rimskom rabinu Riccardu Di Segni: “Na dan mojega izbora za rimskoga biskupa i pastira cijele Katoličke Crkve šaljem Vam svoj srdačan pozdrav i javljam da će svečana inauguracija mojega ponti20

HABEMUS PAPAM FRANCISCUM

fikata biti u srijedu 19. ožujka. Uzdajući se u zaštitu Svevišnjega, živo se nadam da ću uspjeti pridonijeti unaprjeđenju odnosa židova i katolika, razvijanih nakon Drugoga vatikanskog sabora, u duhu obnovljene suradnje u službi svijeta kako bi on sve više bio u skladu sa Stvoriteljevom voljom.”

Prvi dan pontifikata Franjo je započeo kao i obično, vrlo ranim buđenjem i dugom molitvom pred svetohraništem. Zatim, kao što je prethodne večeri najavio, htio se pomoliti Gospi da čuva i štiti Rimsku biskupiju. Malo prije osam sati pojavio se u bazilici Svete Marije Velike u privatnome posjetu. U velikoj kapeli lijeve lađe najstarije crkve posvećene Gospi čuva se ikona Salus populi Romani – Spas rimskoga puka. Novi je papa ušao držeći u ruci buket cvijeća i u molitvi se zaustavio pred Marijinom slikom. Onda je pošao do oltara pod kojim se čuva relikvija jasala Gospodinova rođenja. Potom je otišao u kapelu koja se također zove Sikstinska, do oltara gdje je sveti Ignacije Lojolski jedne božićne noći slavio svoju prvu misu: za isusovce to je mjesto snažne simbolike. Franjo je molio na grobu svetog Pija V., pape Lepantske bitke i mise po starome obredu; pape dominikanca, koji je uveo tradiciju da papinsko ruho bu21

PAPA FRANJO

de bijelo jer je htio zadržati svoj redovnički dominikanski habit.

Nakon molitve Franjo se susreo s nazočnim kardinalima i ispovjednicima dominikancima.

“Milosrđe, milosrđe, milosrđe...”: taj im je poziv uputio pozdravljajući ih jednoga po jednog. “Vi ste ispovjednici, stoga budite milosrdni prema dušama. One trebaju milosrđa”, dodao je.

Novi je papa došao automobilom vatikanske žandarmerije, a ne papinskom limuzinom. Pratnja mu je bila svedena na minimum. U večer izbora htio je razgovarati s ravnateljem Domus sacerdotalis Paulus VI, doma za svećenike u Ulici della Scrofa 70 u Rimu, gdje je obično odsjedao za vrijeme svojih boravaka u glavnomu gradu i gdje je boravio dva tjedna uoči konklave. U danima općih kongregacija uvijek je pješačio, i u odlasku i u povratku.

Papa je obavijestio ravnatelja kako će doći po svoj kovčeg i osobne stvari te platiti račun. Tako je i učinio. Franjo je došao u staru palaču u blizini Piazze Navona u pratnji pročelnika Papinskoga doma Georga Gänsweina i zaprepaštenim licima koja kao da su htjela reći: “Svetosti, vi se šalite, pa ne želite stvarno platiti?” objasnio je: “Upravo jer sam Papa moram dati primjer.”

22

HABEMUS PAPAM FRANCISCUM

Zatim je osobno otišao do sobe uzeti svoje stvari. Uostalom, tako je uvijek činio na svakomu svojem putovanju. Jorge Mario Bergoglio uvijek je bio biskup bez tajnika. Sada je Papa, koji odbija luksuzni automobil i pratnju, koji radije putuje s “braćom kardinalima”, ne dopušta da mu se stavi krznom opšiveno ruho, ne drži da je uzdignut na takav položaj koji bi mu priječio da sam ponese svoje stvari i da kao i svaki drugi gost u domu za klerike plati račun. Mnogo malenih, ali važnih znakova. Današnji svijet traži da Crkva svjedoči evanđelje više životom nego riječima. Jednomu kršćaninu moralo bi biti normalno ponašati se uzdržljivo i jednostavno. Možda su u prošlosti određena pokazivanja pobjedničke Crkve imala neko značenje. Danas su svakako u suprotnosti s vremenom i općom osjetljivosti. U nekim slučajevima čak postoji opasnost protusvjedočanstva.

Umjesto da približavaju, udaljavaju. Time što je do kraja to što jest, papa Franjo privlači. Pokazuje to izvanredna reakcija mnoštva ljudi diljem svijeta, pogođenih i zadivljenih njegovom izvanrednom običnošću i njegovom jednostavnošću.

“Nesumnjivo, ovaj će papa vatikanskoj sigurnosti stvoriti neke nove probleme”, komentirao je isusovac otac Federico Lombardi, ravnatelj va23

PAPA FRANJO

tikanskoga Tiskovnog ureda, koji je ipak odmah dodao: “No, zaduženi za sigurnost su u službi Svetoga Oca i znaju da se moraju prilagoditi njegovu pastoralnom stilu.”

Ne treba se Papa prilagođavati nekim pretjeranim mjerama sigurnosti, zbog kojih je prijetila opasnost da se Benedikta XVI. posljednjih godina njegova pontifikata stavi u krletku. Ljudi se moraju prilagoditi stilu Pape, koji je rimski biskup i koji sa svojim gradom i biskupijom kani uspostaviti poseban odnos.

24

AKO ZBOG STAROSTI NEKI PAPA ODSTUPI

2.

AKO ZBOG STAROSTI NEKI PAPA ODSTUPI

Jorge Mario Bergoglio, Franjo, prvi je papa u povijesti Crkve koji je izabran kao nasljednik pape koji se povukao zbog starosti. Događaji koji su latinoameričkoga biskupa isusovca doveli na Petrovu Stolicu započeli su ujutro jednoga ponedjeljka poput mnogih drugih, 11. veljače 2013. godine. Toga je dana u 11 sati u Dvorani konzistorija Benedikt XVI. trebao predsjedati javnomu konzistoriju za proglašenje nekoliko blaženika svetima. To su Antonio Primaldo i drugovi († 1480), otrantski mučenici; Laura od svete Katarine Sijenske Montoya y Upegui (1874.–1949.), djevica, utemeljiteljica Kongregacije sestara misionarki Blažene Djevice Marije Bezgrješne i svete Katarine Sijenske; Maria Guadalupe García Zavala (1878.

–1963.), suutemeljiteljica Kongregacije služavki svete Margarete Marije i siromaha. Papa je odre25

PAPA FRANJO

dio da “ih se upiše u popis svetih, u nedjelju 12. svibnja 2013.”.

Međutim, Benedikt XVI. nije se zaustavio na tome. Nastavio je čitati kratak proglas na latinskome jeziku koji je imao njegov potpis i datum prethodnoga dana, proglas kojim je obznanio svoju odluku da se zbog dobi odrekne pontifikata, priopćavajući kako će Petrova Stolica ostati ispražnjena 28. veljače od 20 sati. Tekst je tek u zoru toga ponedjeljka bio dostavljen prevoditeljima Državnoga tajništva, koji su se zakleli na čuvanje tajne.

Slabašnim i emocijama isprekidanim glasom papa Ratzinger rekao je: “Conscientia mea iterum atque iterum coram Deo explorata ad cognitionem certam perveni vires meas ingravescente aetate non iam aptas esse ad munus Petrinum aeque administrandum...”

“Predraga braćo,” kaže Papa zaprepaštenim kardinalima, nespremnima za ono što se događalo, “sazvao sam vas na ovaj konzistorij ne samo radi triju kanonizacija nego i da vam obznanim odluku veoma važnu za život Crkve. Nakon što sam svoju savjest višekratno ispitao pred Bogom, došao sam do uvjerenja da moja snaga zbog po26

AKO ZBOG STAROSTI NEKI PAPA ODSTUPI

odmakle dobi više nije dovoljna za primjereno vršenje Petrove službe.”

“Potpuno sam svjestan”, dodao je Benedikt XVI., “kako se ova služba zbog svoje duhovne naravi mora obnašati ne samo djelima i riječima nego jednako tako trpljenjem i molitvom. Ipak, u današnjemu svijetu izloženu brzim promjenama i potresenu vrlo važnim pitanjima za život vjere, za upravljanje Petrovom lađom i za naviještanje evanđelja potrebne su i tjelesna i duhovna snaga, koja je u meni posljednjih mjeseci toliko opala tako da moram priznati kako više nisam u stanju dobro obavljati povjerenu mi službu.”

“Zato,” zaključio je Papa, “duboko svjestan težine ovoga čina, u punoj slobodi izjavljujem da se odričem službe rimskoga biskupa, nasljednika svetoga Petra, koja mi je po rukama kardinala povjerena 19. travnja 2005. godine, tako da će od 28. veljače 2013. u 20 sati Rimska Stolica, Stolica svetoga Petra, ostati prazna pa će oni čija je to dužnost morati sazvati konklavu radi izbora novoga prvosvećenika.”

Papa se zahvalio kardinalima “od svega srca za svu ljubav i rad kojima ste zajedno sa mnom nosili breme moje službe, i za sve moje pogrješke molim oproštenje.” Dodao je da “i ubuduće živo27

PAPA FRANJO

tom posvećenim molitvi želim svim srcem služiti svetoj Crkvi Božjoj”.

Tekst je sadržavao samo dvadeset i dva retka na latinskome. Dvadeset i dva retka koji će promijeniti povijest Crkve. Čim ih je pročitao, Benedikt XVI. primio je zagrljaj kardinala dekana Kardinalskoga zbora Angela Sodana. Zatim se nesigurna koraka u tišini, okružen prelatima Papinskoga doma smrknutih lica, vratio u papinski apartman u kojemu je ostao preostalih sedamnaest dana. Tu, zaklonjen od radoznalih pogleda, ganuto se prepustio osjećajima. Suze su oblijevale lice staroga i umornoga pape. Lice pape koji se povlači prvi nakon šest stoljeća.

Benedikt XVI. napustio je pontifikat objavom bez presedana. Njegova je odluka zapanjujuća, donesena u samoći. Odluka koja je dugo dozrijevala, učvršćena po povratku s putovanja u ožujku 2012. godine u Meksiko i na Kubu, kako piše urednik lista L’Osservatore Romano Gian Maria Vian. Tijekom toga izbivanja i uspjeha zbog vrlo srdačnoga dočeka, Papa se noću poskliznuo i lakše ozlijedio glavu.

Joseph Ratzinger dugo je promišljao svoju odluku. Sam je o njoj govorio 2010. godine odgovarajući na pitanje prijatelja novinara Petera Seewal28

AKO ZBOG STAROSTI NEKI PAPA ODSTUPI

da: “Kada papa dođe do jasne spoznaje da tjelesno, umno ni duhovno više nije u stanju izvršavati povjerenu mu zadaću, onda ima pravo, a u nekim okolnostima i dužnost, povući se.” Ratzinger je izbliza proživljavao kalvariju svojega prethodnika narušena bolešću i već je tada dao naslutiti kako ne bi htio da se to iskustvo ponovi. Nikada ne bi htio da ga osoblje “vodi”.

U listopadu 2002. godine još kao kardinal primio je od mons. Pasqualea Macchija presliku pisma kojim je Pavao VI. kardinalima dao odredbe za slučaj duže nesposobnosti, pozivajući ih da sazovu konklavu. “To je nešto vrlo mudro što bi svaki papa trebao učiniti”, komentirao je Ratzinger vidjevši tu presliku. Međutim, pretpostavka Pavla VI. odnosila se na tešku nesposobnost, bolest poput Parkinsonove, koja je obilježila kraj Wojtyłina pontifikata. No, Benediktu XVI. nije se dogodilo ništa slično, osim što je imao artritis i oslabljeno srce.

“Papa nije depresivan i nije bolestan”, ponavljao je glasnogovornik, otac Federico Lombardi.

“Nema znakova malaksalosti”, odgovarao je tadašnji Papin liječnik Patrizio Polisca, usputno se osvrćući na izvanredne umne sposobnosti, što je 29

PAPA FRANJO

Papa pokazao prije nekoliko dana održavši snažnu meditaciju rimskim studentima teologije.

Pa što se onda dogodilo? Zašto je Ratzinger prije navršenih osamdeset šest godina donio tu zapanjujuću odluku, znajući da će u Crkvi i izvan nje izazvati potres? “To što sam odjednom bio suočen s ovom golemom zadaćom,” rekao je u intervjuu Seewaldu, govoreći o izboru, “za mene je bio pravi šok. Odgovornost je doista golema... Pomislio sam na giljotinu: evo, sada pada i pogađa me.”

Ratzingerov je pontifikat bio težak. Izgledao je kao trka s preprjekama, kao Križni put. Napadi, krize, skandali poput onoga s pedofilijom, s kojima se s nikada viđenom odlučnošću Papa suočio, ali i napetosti u upravi Kurije, klanovi, međusobne borbe. Namnožile su se teškoće i protivštine, neki projekti što ih je Papa započeo nisu uspjeli, od “obnove liturgijske obnove” do mira s lefebvrovcima i ekumenskoga dijaloga. Slučaj Vatileaks iznio je na svjetlo tužnu stvarnost koju se nipošto ne može svesti samo na izdaju sobara Paola Gabrielea, što su mogla potvrditi tri stara i pouzdana kardinala Julián Herranz, Jozef Tomko i Salvatore De Giorgi, kojima je papa Ratzinger povjerio unutarnju istragu, a rezultati koje nisu objavljeni čak ni kardinalima prije konklave.

30

SADRŽAJ

SADRŽAJ

Uvod “Molim te, moli za mene…”. . . . . . . . . . . . . . . . . .7 1. Habemus Papam Franciscum . . . . . . . . . . . . . . .13 2. Ako zbog starosti neki papa odstupi . . . . . .25 3. Konklava oca Jorgea. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .49 4. Rižot u kući Bergogliovih . . . . . . . . . . . . . . . .75 5. Ispovijed 21. rujna . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .87 6. Svećenik za vrijeme diktature . . . . . . . . . . . .99 7. Kardinal u podzemnoj željeznici . . . . . . . . .113 8. Villas miserias i “imperijalizam novca” . . . .131 9. Zbog čega ime Franjo? . . . . . . . . . . . . . . . . .145 10. Kakav će Papa biti? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .165 11. Život “prostrijeljen” pogledom Božje ljubavi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .185

191

Nakladnik: VERBUM d.o.o.

TrumbiÄ&#x2021;eva obala 12, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Priprema za tisak: ACME Tisak: Denona d.o.o.

Tiskano u travnju 2013.

“Franjo, popravi moju kuću”, tako je sv. Franjo Asiški čuo Kristov poziv, a tako je izgleda i Jorge Mario Bergoglio, sedamdesetšestogodišnjak, prihvatio svoj izbor na papinsku stolicu, uzevši ime koje se nijedan prethodni papa nije usudio.

Tko je zapravo novi papa Franjo, izabran nakon jedne od najkraćih konklava u povijesti nakon samo pet glasovanja?

Kako on vidi svijet i svoju službu? Kako razumije svoj poziv služenja Kristu, njegovoj Crkvi i svijetu? Ukratko, kakvi su um i srce ovoga novog pape, prvoga iz Novoga svijeta?

Po riječima, idejama i svjedočanstvima te osobnim uspomenama samoga Pape – uključujući i one do pred sam izbor – jedan od najuglednijih svjetskih vatikanista ocrtava osobnost ovoga Božjeg čovjeka, blagog i jednostavnog. Sin talijanskih imigranta u Argentinu, učinio je radikalno slijeđenje Krista i put nenasilja stupovima svojega pastoralnog služenja u zemlji neprestano mučenoj socijalnim i ekonomskim nejednakostima.

Ova cjelovita biografija iz pera Andree Torniellija pruža ključ za razumijevanje čovjeka čiji je izbor za papu za mnoge bio iznenađenje.

Kardinali izbornici su, isključujući svaku političku i diplomatsku računicu, izabrali pastira sposobna da bude pokretač suvremene obnove i čišćenja u sveopćoj Crkvi. To je priča o poniznu pastiru, kardinalu koji se vozi autobusom, razgovara s običnim ljudima i živi jednostavno.

“Tornielli je jedan od najboljih, ako ne i najbolji, vatikanski novinar.

Za njega se može reći da je novinar s najboljim izvorima, najprecizniji i najbolji poznavatelj među jedinstvenom grupom ‘vatikanista’ koji putuju s papom, prije spavanja čitaju teološke rasprave i prijateljuju s kardinalima. (…) Poznaje Vatikan i ljude koji u njemu žive i koristi se tim znanjem da informira svijet o onome što se događa u freskama oslikanim dvoranama Apostolske palače.”

Nicole Winfield, Associated Press “Samo je jedan vatikanist, i to Talijan, predvidio i vjerovao u izbor Bergoglia. Njegovo ime je Andrea Tornielli, koji je u dnevniku La Stampa u vrijeme konklave istaknuo Bergoglia kao mogućega nasljednika Benedikta XVI.” Il fatto Quotidiano ISBN 978-953-235-318-1

VERBUM

9 789532 35 3181

120 kn

www.verbum.hr