Issuu

8 2

12 2 9

1 3

24 3

4 2

6 5

6 2

1 7

13 11

Alexandre Havard

25 1

2 3

3 3

2 4 3

5 4

Kako upravljati vlastitim temperamentom i postati istinski voÄ‘a

VERBUM

Alexandre Havard OD TEMPERAMENTA DO KARAKTERA

Alexandre Havard

OD TEMPERAMENTA DO KARAKTERA Kako upravljati vlastitim temperamentom i postati istinski voÄ‘a

VERBUM Split, 2013.

Biblioteka:

Posebna izdanja 166. Glavni urednik: mr. sc. Petar Balta Naslov izvornika: From Temperament to Character: On Becoming a Virtuous Leader Copyright © 2018 by Alexandre Havard © Copyright za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2021. Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika. Izvršna urednica: Katarina Gugić Prijevod: Mijo Pavić Lektura: Danijela Dragun Za nakladnika: dr. sc. Miro Radalj ISBN 978-953-235-732-5 CIP zapis dostupan u katalogu Sveučilišne knjižnice u Splitu pod brojem 181030052.

„Postoji samo jedan istinski napredak: ukupan zbroj duhovnih napredaka pojedinaca; stupanj savršenstva što ga svaki pojedinac postigne tijekom života.“ Aleksandar Solženjicin

PREDGOVOR

Ni jedno nastojanje usmjereno na prakticiranje liderstva zasnovana na vrlini ne može biti uspješno bez temeljita razumijevanja temperamenta i karaktera, dviju stvarnosti koje zajedno tvore čovjekovu osobnost. Temperament je naša prirođena predispozicija prema reagiranju na određen način. Karakter sačinjavaju vrline, tj. moralne navike koje se stječu vježbanjem: karakter je nešto što izgrađujemo, a ne nešto s čime se rađamo. Pristup Alexandrea Havarda temperamentu i karakteru i njihovoj ulozi u liderstvu zasnovanu na vrlini učinio mi se iznimno uvjerljivim po svojoj jasnoći i preciznosti. Mnogi ljudi upoznati su s indikatorom tipa osobnosti Myers-Briggs (MBTI) – zacijelo je to prvo na što ljudi pomisle kada govore o temperamentu. Ostavljajući po strani dvojbe o valjanosti i pouzdanosti MBTI-ja koje su se odnedavno pojavile u znanstvenoj literaturi, glavna je teškoća ovoga pristupa u tome što ne razlikuje temperament i karakter. On mjeri mješavinu jednoga i drugoga. MBTI je beskoristan iz perspektive samorazvoja: ako ne razlikujete crte karaktera koje ste razvili, oslobađajući se urođenih crta temperamenta, nećete moći razlikovati ono što možete i morate mijenjati i ono što ne možete i ne smijete mijenjati. Iskustvo pokazuje 7

PREDGOVOR

da ćete u praksi završiti tako što ćete vjerovati da je sve što postoji u vama prirođeno i da se tu ništa ne može, dapače ne smije mijenjati. MBTI se u praksi tumači deterministički. Isto vrijedi i za procjenu DiSC (Dominance, Influence, Steadiness, Conscientiousness1), veoma popularnu među onima koji se bave menadžmentom. Drugi je popularan pristup temperamentu Kiersey Temperament Sorter (KTS). Ovaj model ne uzima u obzir vrlinu i slobodu. Kada Kiersey govori o navikama, on ne misli na moralne navike, već na fiziološke navike razvijene u interakciji temperamenta i okruženja. Nama je jasno zašto Kiersey tvrdi da karakter nije moguće mijenjati. On smatra da temperament određuje karakter. Kierseyjev determinizam ne uzima u obzir autentičnu znanost o karakteru i vrlini (novo i sve veće područje u psihologiji) i niječe bilo kakvu mogućnost autentičnoga ljudskog razvoja. Nasuprot svemu ovom, pristup klasičnim temperamentima koji smo nazvali Liderstvo zasnovano na vrlini, temelji se na holističkome i uravnoteženome razumijevanju čovjekove naravi ukorijenjenome u dugačkoj tradiciji i poduprtome najnovijim znanstvenim uvidima prema kojima čovjekova osobnost niti je rezultat uvjetovanosti (obrazovanje i okruženje) niti je striktno determinirana instinktom ili biologijom, već je obdarena izrazitom sposobnošću slobodne volje i samoodređenja.

Dominacija, utjecajnost, nepokolebljivost, savjesnost, nap. prev.

PREDGOVOR

Najnovija i najvjerodostojnija psihološka istraživanja potvrđuju nešto što se naučava kroz cijelu ljudsku povijest: naime, da postoje određene značajke ukorijenjene u našu zajedničku ljudsku prirodu koje se mogu steći navikom i koje definiraju što to znači biti čovjek, neovisno o našemu temperamentu, spolu ili kulturi. Upravo te navike izvrsnosti, sabrane zajedno, omogućuju nam da napredujemo i živimo valjanim, plodnim životom. Pristup temperamentu koji nazivamo Liderstvo zasnovano na vrlini potvrđuje legitimnu raznolikost našega fiziološkog i psihološkog ustrojstva i sugerira da temperament, shvatimo li ga ispravno, podupire želju svakoga čovjeka za razvitkom i postizanjem izvrsnosti. Njime se priznaje da temperament ne određuje ciljeve (još manje ishode), već da, umjesto toga, daje oblik i boju čovjekovu nastojanju da se razvija putem ovladavanja navika izvrsnosti. Čineći to, navike izvrsnosti – vrline – postaju naša druga narav, neodvojivi dio našega najunutarnjijeg bića. Tako se uspinjemo od temperamenta do karaktera i više nismo robovi svojih prirodnih nagnuća, već uspijevamo vladati sobom u istinskoj ljudskoj slobodi. dr. sc. Cameron Thompson Minneapolis, Minnesota, SAD

UVOD

Liderstvo je ili zasnovano na vrlini ili nije liderstvo. Kada su drevni Grci pisali o liderstvu, odnosno o vodstvu, opisivali su karakter i vrline svojih vođa. Njima je bilo nezamislivo da postoji nešto poput „liderstva slobodna od vrijednosti.“ Liderstvo je od samoga početka bilo shvaćeno kao moralna kategorija. Trebali bismo biti dovoljno ponizni i voditi računa o stavovima ovih vjesnika suvremene civilizacije te dovoljno velikodušni da nas može nadahnuti ta velika humanistička tradicija. Trebali bismo, također, biti dovoljno inteligentni i priznati doprinos judeokršćanske misli koja pročišćava, potkrepljuje i oplemenjuje baštinu drevnih Grka. Ova knjiga sistematičan je prikaz svega onog što trebate znati i činiti da postanete lider, odnosno vođa ispunjen vrlinom. Za početak, trebate dobro poznavati sebe. Ova knjiga govori o poznavanju samoga sebe, samousavršavanju i samoispunjenju. Iznimno je praktična. Alexandre Havard

PREDGOVOR

Poglavlje 1.

TEMPERAMENT I KARAKTER

Čovjekovu osobnost čine temperament i karakter. Temperament nam daje priroda. On je sustav nagnuća i reakcija koje proizlaze iz fiziološke konstitucije pojedinca. Temperament je naša prirođena sklonost određenoj vrsti reakcije. Temperament može biti koleričan, melankoličan, sangviničan i flegmatičan. S temperamentom se rađamo i ne možemo ga mijenjati: umiremo s kvalitetama i nedostatcima svojega temperamenta. Temperament je svojevrstan temelj na kojemu izgrađujemo karakter. Karakter čine vrline. Najvažnije su vrline razboritost, hrabrost, vladanje sobom, pravednost, velikodušnost i poniznost. Vrline su moralne navike koje stječemo vježbanjem. Ne rađamo se s karakterom; on je nešto što izgrađujemo. Riječ „karakter“ potječe od grčke riječi „kharakter“, koja je označavala otisak na kovanome novčiću. Vrline utiskuju karakter u naš temperament tako da temperament više ne vlada nama. Karakterom kompenziramo slabost svojega temperamenta. Često smo u iskušenju učiniti nešto što nam „dolazi prirodno“, čak i kada je posljedica nešto što je 13

OD TEMPERAMENTA DO KARAKTERA

daleko od izvrsnosti. Karakter od nas traži da se odupremo takvomu iskušenju i da činimo što je ispravno. Kolerici su, primjerice, po naravi skloni oholosti i srdžbi. Ove mane mogu nadvladati razvijanjem vrlina poniznosti i vladanja sobom. Nakon njihove prvotne reakcije na stvari i događaje, koja je fiziološka, dolazi druga, duhovna. Ovo su bitne značajke četiriju temperamenata: Kolerika obilježuje brza, žestoka i kontinuirana reaktivnost. Melankolika obilježuje polagana, duboka i kontinuirana reaktivnost. Sangvinika obilježuje brza, spontana i kratkotrajna reaktivnost. Flegmatika obilježuje polagana, suzdržana i kratkotrajna reaktivnost. • Kolerici su vatreni: usmjereni su na djelovanje. • Melankolici su duboki i temeljiti: usmjereni su na ideje. • Sangvinici su spontani: usmjereni su na ljude. • Flegmatici su suzdržani: usmjereni su na mir. Djeca mogu naslijediti različite temperamente svojih roditelja. Događa se da dva temperamenta budu tako izmiješana u osobi da su oba podjednako snažna. Međutim, kako vrijeme protječe, jedan od četiriju temperamenata nadvladat će druge.

TEMPERAMENT I KARAKTER

KOLERIK djelovanje K

SANGVINIK ljudi

MELANKOLIK ideje M

FLEGMATIK mir

1. grafički prikaz: Četiri temperamenta U Rusiji i Portugalu prevladava melankolični temperament, u Španjolskoj kolerični, u Italiji sangvinični, u Finskoj flegmatični. U mnogim zemljama ni jedan temperament nije dominantan nad drugima (primjerice u SAD-u i Francuskoj). Ne smijemo brkati kulturu i temperament. Američka kultura, uključujući ono što nazivamo američkim snom, odgovara potrebama kolerika. Suvremena globalna kultura, koju karakterizira brz razvitak društvenih medija, odgovara potrebama sangvinika. To, međutim, ne znači da većina američkih građana ima koleričan temperament, niti da glavninu stanovništva na zemlji čine sangvinici. Temperament nas tjera da se priklonimo jednomu ili drugomu smjeru: kolerik je skloniji postizanju rezultata nego osjetljivosti na tuđe potrebe, melankolik je skloniji razmišljanju o idejama i iskustvima nego djelovanju; sangvinik je skloniji komunikaciji s ljudima nego do15

OD TEMPERAMENTA DO KARAKTERA

vođenju nekoga od mnoštva svojih projekata do savršenstva; flegmatik je skloniji pragmatičnoj analizi nego snovima o velikim pothvatima. Naše fiziološke sklonosti moguće je uravnotežiti vrlinom: kolerici bi trebali prakticirati poniznost (brinuti se o ljudima); melankolici bi trebali prakticirati hrabrost (poduzimati korake za ovu ili onu svrhu); sangvinici bi trebali prakticirati ustrajnost (naučiti završiti započeti posao); flegmatici bi trebali prakticirati velikodušnost (sanjati o velikim stvarima). Ne uspinjemo se svi istom strminom prema savršenstvu. Njezin nagib ovisi o našemu temperamentu. Sfere fiziološkoga i duhovnoga moramo jasno razlučiti. Fiziološka žilavost, primjerice, nije hrabrost premda nam može pomoći u prakticiranju hrabrosti. Fiziološka apatija nije lijenost premda pogoduje lijenosti. Potrebno je izbjegavati dvije ekstremne tendencije: jedna od njih je nijekanje karaktera, a druga nijekanje temperamenta. Prvu grešku možemo nazvati „biologizam“, drugu „voluntarizam.“ Biologizam niječe duh, karakter i vrlinu. On čovjekovo djelovanje tumači isključivo sa stajališta biologije. Ustvari, koristiti temperament kao ispriku za loše ponašanje, znači nijekati slobodu, odgovornost i osobno dostojanstvo. Voluntaristi niječu temperament i njegova prirodna nagnuća. Oni čovjekovo djelovanje tumače isključivo sa stajališta volje (lat. voluntas). Posljedica je brkanje fizioloških tendencija i duhovnih mana. Oni u kolerikovu 16

TEMPERAMENT I KARAKTER

neumornome i efektivnome djelovanju vide oholost; u melankolikovoj kreativnoj zaokupljenosti samim sobom vide egoizam, kukavičluk i bijeg od stvarnosti; u sangvinikovu joie de vivre vide manjak vladanja sobom; u flegmatiku vide lijenost. Voluntaristička je koncepcija izvrsnosti jednoobrazna – voluntaristi je, a da toga nisu ni svjesni, gledaju iz perspektive vlastita temperamenta. One koji govore o temperamentu često optužuju da „stavljaju ljude u pretince“ iako su oni sami odavno stavili u pretinac cijelo čovječanstvo – pretinac koji su sami napravili i koji je zapravo duhovni zatvor za ljude drukčijega temperamenta. Nikada ne birajte voluntarista za mentora ili duhovnika!  Vježba: vratite se na str. 14. i 15. i pročitajte što ondje piše. Što mislite, gdje se vi nalazite na kompasu temperamenata? Ovo nije test vašega moralnog karaktera, već vašega fiziološkog temperamenta. Ovdje samo testiramo vašu inicijalnu, spontanu reakciju na izvanjske podražaje.

Poglavlje 2.

VRLINE KARAKTERA

Karakter sačinjavaju vrline. Temeljne su vrline razboritost, hrabrost, vladanje sobom, pravednost, velikodušnost i poniznost. Razboritost, hrabrost, vladanje sobom i pravednost temelj su liderstva, dok su velikodušnost i poniznost bit liderstva. Razboritost: donošenje ispravnih odluka Razboritost nam omogućuje percipirati različite situacije u svoj njihovoj složenosti (ili jednostavnosti, već prema slučaju) i donositi odluke u skladu s tom percepcijom. Razborito donošenje odluka sastoji se od dvoga: promišljanja i odluke. Promišljanje

Odlučnost

Prihvatite stvarnost.

Ne očekujte sigurnost ondje gdje je ne može biti.

Ne lažite sebi.

Svladajte strah od pogreške.

Potražite savjet.

Provedite odluku što prije.

Razboritost zahtijeva oštar um koji je sposoban suočiti se izravno sa stvarnošću. Razboritost nije isto što i lukavost (postizanje ciljeva prijevarom ili vrdanjem) 19

OD TEMPERAMENTA DO KARAKTERA

ili bistrina (posjedovanje oštra uma). Razboritost se prvenstveno odnosi na sposobnost donošenja ispravnih odluka. Ispravne odluke odgovaraju stvarnosti (konkretnoj, trenutnoj situaciji) i ljudskim bićima (njihovu dostojanstvu). Ako, umjesto donošenja odluka koje korespondiraju s činjenicama, iskrivljujete činjenice kako bi one koristile vašim interesima i udovoljavale vašim strastima, nećete nikada moći prakticirati razboritost. Da biste mogli donositi ispravne odluke, potrebna vam je iskrenost (morate živjeti u skladu s istinom), pronicavost (morate posjedovati oštru mentalnu percepciju), marljivost (morate odvojiti vrijeme za proučavanje stvarnosti), poniznost (morate tražiti savjet) i odvažnost (morate biti spremni na rizik). Ako vam nedostaje razboritosti, ili će odluke koje donosite biti pogrešne ili uopće nećete donositi odluke. Bez razboritosti, vaš put prema liderstvu bit će onemogućen. George Washington bio je razborit vojnik. U Američkom ratu za neovisnost prkosio je stvarnosti i ispravno procjenjivao situaciju: neprijateljska vojska bila je brojčano nadmoćnija i imala je više pušaka i generala. Odlučio je promijeniti dotadašnji konvencionalni način ratovanja koji je uključivao klasičnu bitku (obje strane postrojene sučelice jedna drugoj) i pretvorio ga u gerilski rat. Da nije bio tako razborit u razmišljanju i djelovanju, američka povijest zacijelo bi izgledala potpuno drukčije. Sveta Terezija iz Calcutte bila je razborita redovnica. Njezin poziv bio je biti majkom najsiromašnijima od si20

VRLINE KARAKTERA

romašnih, dijeliti njihovu unutarnju samoću, pokazati cijelomu svijetu beskrajnu ljubav Božju prema svakomu čovjeku. „Prekrasna je to smrt“, rekla je jednom, „kada ljudi koji su živjeli kao životinje umru kao anđeli – voljeni i željeni.“ Kako bi ostvarila ovaj svoj poziv, godine 1950. osnovala je novi red pod nazivom „Misionarke ljubavi“. Nedugo zatim mnogi ljudi iz njezina kruga tražili su od nje da se u odlučivanju ravna prema kriterijima dobrotvornih organizacija. Terezija je to odbila. Bila je razborita – i hrabra – dovoljno hrabra da se sukobi sa stvarnošću: „Mi smo crkveni red, nismo dobrotvorna organizacija!“ Nije prošlo ni nekoliko desetljeća, a red koji je osnovala postao je jedan od najvećih u Katoličkoj Crkvi. Aleksandar Suvorov, vrhovni zapovjednik ruske carske vojske u 18. stoljeću, bio je razborit vojnik. Nije volio unaprijed smišljene ideje. Njegove riječi: „Neka vaša pobjeda ne bude rezultat većega broja vojnika, nego većega znanja“, bile su revolucionarne. Njegovo smiono neobaziranje na tada važeće vojne teorije bilo je zapanjujuće. Njegov način ratovanja, koji se temeljio na brzini i mobilnosti, bio je potpuna novost. „Iznenaditi neprijatelja znači poraziti ga“, rekao je. „Procjena oka, brzina i napad temelj su pobjede… Hitrost i sraz srž su pravoga ratovanja. Dobro rješenje u ovome trenutku bolje je od savršenoga rješenja sutra.“2 Kada je bilo nužno planirati bitku, ponirao je duboko u sebe i donosio precizne i složene strateške planove u uvjeti2

Aleksandar Suvorov, Nauka pobezdat, Eksmo, Moskva, 2011., str. 150.

OD TEMPERAMENTA DO KARAKTERA

ma nesigurnosti. U bitkama, odluke je donosio u trenu, odabirući brzo između mogućnosti koje bi već ranije razradio. Bio je dorastao svakoj situaciji, preuzimao je inicijativu kada god je mogao i nametao svoje plansko djelovanje protivnicima. Suvorov je bio izvanredan strateg i u promišljanju i u donošenju odluka. Bio je nesumnjivo jedan od najvećih vojnih zapovjednika svih vremena. Jedan je od rijetkih generala koji nikada nije izgubio bitku. Ostao je neporažen u više od šezdeset velikih bitaka iako je u svakoj njegova vojska bila brojčano slabija. Bio je jedan od najobrazovanijih ljudi svojega vremena, a nekolicina suvremenika opisala ga je kao jednoga od najneobičnijih ljudi stoljeća. U pismu što ga je Lord Nelson napisao Suvorovu možemo pročitati i ove riječi: „Zasut sam počastima, no danas sam se našao počašćen najvećom od svih: rečeno mi je da sam sličan vama. Ponosim se time što, premda nezasluženo, sličim tako veliku čovjeku.“3 Abraham Lincoln bio je razborit čovjek. Volio je čuti različita stajališta. Stvorio je ozračje u kojemu su njegovi ministri slobodno izražavali neslaganje s njime, ne bojeći se osvete. Istodobno, znao je kada je potrebno zaključiti raspravu i donijeti konačnu odluku. Farizeje o kojima čitamo u evanđeljima često se isticalo kao primjer nerazboritosti. Umjesto da su razmišljali racionalno: „Ovaj čovjek bio je slijep, a sada vidi; 3

YourDictionary, s.v. „Aleksandr-vasilievich-suvorov“, pristupljeno 19. travnja 2018., http://biography.yourdictionary.com/aleksandrvasilievich-suvorov.

VRLINE KARAKTERA

prema tome, Isus Krist, koji ga je ozdravio, sigurno mora biti svet“, oni su, potaknuti strašću (mržnjom i zavišću) i vlastitim interesima (moći i novcem), bezobzirno iskrivljavali činjenice: „Isus je grešnik, a kako grešnici ne mogu činiti čudesa, čovjek koji je navodno rođen slijep, očito nije ni bio slijep.“ Farizejski duh, koji prepoznajemo po njegovu preziru prema stvarnosti, prijeti nam i danas. Dobar primjer za to aktualna je rasprava o pobačaju. Suvremena genetika potvrđuje nešto što zna svaka žena koja je ikada bila trudna, da je čovjek – čovjek od trenutka začeća. Prema tome, pobačaj nije moguće opravdati. Pa ipak, mnoge zemlje uništenje nedužnoga ljudskog života smatraju „progresivnim“, „naprednim“. Sa stajališta razboritosti, problem nije u tome što zakon ne kažnjava pobačaj (to je politička odluka), već u tome što sredstva javnoga priopćavanja proglašavaju pobačaj mjerilom slobode, demokracije, napretka i ljudskih prava. Kada netko gazi znanost, čak i sam razgovor o razboritosti doimlje se kao poremećenost.  Zapitajte se: Prepoznajte svojega neprijatelja. O čemu je riječ? Je li to vaša nezainteresiranost za istinu i stvarnost? Ili je to vaša opsesivna želja za sigurnošću?

OD TEMPERAMENTA DO KARAKTERA

Hrabrost: postojanost i spremnost na rizik Hrabrost ima dvije dimenzije: odvažnost (smjelost) i postojanost (moralna čvrstina). Hrabri ljudi spremni su riskirati, izvrgavaju se opasnosti i ne vrdaju s puta. Dok ih njihova ustrajnost – sklonost da ne popuštaju, nego da se drže zacrtanoga puta – čini predvidljivima, njihova ih smionost čini nepredvidljivima. Odvažnost stvara kreativnost. Odvažnost

Postojanost

Naučite ne izbjegavati rizike.

Ustrajte unatoč preprekama.

Provjerite jesu li vaši ciljevi i sredstva pravedni.

Provjerite je li vaša postojanost doista principijelna nepokolebljivost, a ne obična tvrdoglavost.

Hrabrost zahtijeva snažnu volju. Ali hrabrost nije isto što i čvrstina. Hrabrost je moralna krepost. Terorist može biti čvrst, ali ne može biti hrabar. Hrabrost je usmjerena postizanju pravičnih ciljeva korištenjem pravičnih sredstava. Ljudi su hrabri samo ako su ciljevi i sredstva kojima se koriste pravična: ako poštuju temeljna načela čovjekove naravi i dostojanstvo ljudske osobe. Postojanost je najtješnje vezana uz ustrajnost i vjernost. Vjerni ljudi prokušani su ljudi. Oni ostaju vjerni svojim principijelnim odlukama unatoč tomu što se okolnosti i situacije mijenjaju, katkada i radikalno. Lju24

VRLINE KARAKTERA

di koje resi vjernost ne daju se manipulirati novotarijama. Oni su stabilni u nestabilnome svijetu. Ako nemate hrabrosti, nećete moći provoditi u djelo ono što propovijedate. Bit ćete neodlučni kada se pokaže potrebnim djelovati, a kada na kraju ipak odlučite djelovati, slomit ćete se pod pritiskom. Ljudi koji su se uzdali u vas zato što ste se doimali razborito neće vam više vjerovati. Bez hrabrosti, nemate budućnosti kao vođa. Herb Kelleher, suosnivač i bivši izvršni direktor američke zrakoplovne kompanije Southwest Airlines, bio je hrabar čovjek. On se zanosio idejom da putovanja avionom učini dostupnima svima, da otvori nebo svakomu i dade običnim ljudima priliku da putuju po svijetu i čine stvari o kojima su dotada mogli samo sanjati. U Teksasu su mu 1971. svi govorili da je ideja o osnivanju zrakoplovne kompanije Southwest Airlines čista ludost. Kelleheru je bila potrebna velika hrabrost da se suprotstavi javnomu mnijenju. Bio je strpljiv i uporan. U Teksasu su postojali zrakoplovni monopoli koje je Kelleher želio uništiti radi dobra putnika. Monopolisti su bili bijesni. Pokrenuli su zakonske postupke protiv Kellehera i u četiri godine poveli protiv njega trideset i jedan sudski i administrativni postupak nastojeći spriječiti konkurenciju. Nisu uspjeli. Kelleher je i nakon 11. rujna 2001. nastavio putem kojim je njegova kompanija kročila od samoga početka i unatoč neviđenim teškoćama nije iznevjerio načela kojima se nadahnjivao. Eto, to je postojanost. Jérôme Lejeune 1958. je otkrio uzrok Downova sindroma i stekao svjetsku slavu, nametnuvši se kao mogući do25

OD TEMPERAMENTA DO KARAKTERA

bitnik Nobelove nagrade. Ali 1. listopada 1969. dogodilo se sljedeće: Jérôme je bio u San Franciscu, gdje je trebao primiti nagradu William Allan Američkoga društva za humanu genetiku. Dan uoči uručenja nagrade sa zaprepaštenjem je saznao da je tanka većina genetičara okupljenih u San Franciscu došla do uvjerenja da je ispravno i velikodušno projicirati dijete u maternici na ekran u cilju pronalaženja abnormalnosti u kromosomima te ih, u slučaju da se takve abnormalnosti pronađu, ubiti još prije rođenja. Gotovo se činilo da Jérôme dobiva nagradu zato što je olakšao projiciranje fetusa na ekran. Jérôme je bio zaprepašten spremnošću svojih kolega da ubiju dijete u majčinoj utrobi. Bio je prisiljen birati: mogao je zatajiti istinu o početku ljudskoga života i napredovati u karijeri, ili reći istinu i biti raspet na križ. Odabrao je ovo drugo. Znao je da će njegovi kolege sasvim dobro razumjeti riječi koje se spremao izgovoriti, jer su se one temeljile na znanstveno provjerljivim činjenicama i podatcima, ne na vjeri ili moralu. Bio je svjestan da mu nikada neće oprostiti što ih je prisilio da se suoče s činjenicama i što ih je pred javnošću prokazao kao lažljivce. Znao je da će ga prisiliti da za to plaća cijenu do kraja života. Časti, nagrade, prihodi, Nobelova nagrada za medicinu… sa svim tim bilo je gotovo. Evo što je Jérôme rekao: „Suvremena genetika pokazuje da je čitava genetska informacija što definira pojedinca koji se razvija u potpunosti upisana u prvu stanicu već u trenutku kada spermatozoid oplodi jajašce. Ni jedna nova genetska informacija ne ulazi 26

SADRŽAJ

PREDGOVOR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 UVOD . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11 1. Temperament i karakter . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13 2. Vrline karaktera . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19 3. Kolerici: osobni izazovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45 4. Melankolici: osobni izazovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51 5. Sangvinici: osobni izazovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59 6. Flegmatici: osobni izazovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65 7. Razvijajte vrlinu koja vam predstavlja izazov . . . 73 8. Otkrijte svoje poslanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79 9. Temelj i bit liderstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85 10. Poznavanje samoga sebe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89 11. Aktivno srce . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93 12. Čemu služenje? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95 13. Spirala rasta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99 14. Velikodušnost i poniznost idu ruku pod ruku . . 103 15. Etika vrlina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 109 16. Liderstvo zasnovano na vrlini i menadžment . . 113 17. Liderstvo zasnovano na vrlini i obrazovanje . . 115 18. Liderstvo zasnovano na vrlini i uspješnost . . . . 117 119

Nakladnik: VERBUM d.o.o. Sinjska 2, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Tisak: Kerschoffset d.o.o. Tiskano u sijeÄ?nju 2021.

Nĳedno vodstvo ne može biti autentično i uspješno bez temeljita razumĳevanja temperamenta i karaktera, dvĳu stvarnosti koje zajedno tvore čovjekovu osobnost. Uvažavajući legitimnu raznolikost našega ﬁziološkog i psihološkog ustrojstva, poznati stručnjak na području liderstva Alexandre Havard pokazuje kako temperament, shvatimo li ga ispravno, podupire želju svakoga čovjeka za osobnim razvitkom i postizanjem izvrsnosti. Nakon što je u svojoj uspješnici Istinsko vodstvo progovorio o putu stjecanja vrlina i postizanja osobne izvrsnosti, sada u knjizi Od temperamenta do karaktera podrobno opisuje različite temperamente (kolerik, melankonik, sangvinik, ﬂegmatik) te njihove jake i slabe strane. Istodobno daje smjernice uz pomoć kojih svatko može odrediti kojemu temperamentu pripada te doznati kako svoj temperament iskoristiti kao snažan poticaj izgradnji istinskoga karaktera temeljena na vrlinama. Vodeći tako čitatelja do dublje samospoznaje i otkrivanja vlastitoga poslanja, Havard je ovom knjigom dao nezaobilazno štivo za svakoga tko se želi uzdignuti od temperamenta do karaktera, vladati sobom u istinskoj ljudskoj slobodi i postići osobnu i poslovnu izvrsnost.

„Ovo je jedna od ključnih knjiga za svakoga čitatelja. Spada među najbolje knjige o vodstvu i osobnome razvoju koje sam ikada pročitao. Dodao bih je na listu Knjige koje mijenjaju život.“ GOODREADS

ISBN 978-953-235-732-5

VERBUM 75 kn