.............................................................................................................................................................
Sveta Terezija od Djeteta Isusa
O~i i srce
VER BUM
Našem vremenu, svijetu u kojem živimo, iznad svega su potrebni sveci, svjedoci koji će svojim životom upućivati na sve ono što je suvremeni čovjek zaboravio i zanemario. Jedna od osoba koja je u tome uspjela jest sv. Terezija iz Lisiuexa, stoga nije čudo da je ona prozvana “najvećom sveticom suvremenog doba” i “sigurnim putem kroz tamu našeg vremena”. U knjigama Neizreciva nježnost, Ljubiti sve do smrti iz ljubavi i Oči i srce, koje nudimo čitateljima u ovom nizu duhovne literature, sabrane su najljepše misli sv. Male Terezije, najvažniji dijelovi iz njenih spisa. Priredio ih je karmelićanin o. Koen De Meester, izvrstan poznavatelj poruke sv. Terezije, koji je kazao da “ove stranice imaju jednu svrhu, onu o kojoj je Terezija proročki sanjala: da pomlade našu vjeru kad se borimo da Boga nađemo i kad se žalostimo što ga ne možemo ljubiti onako kako to srce zapovijeda”. Uistinu, dubina misli, jednostavnost izraza i bogatstvo poruke koje izviru sa stranica ovih knjiga svjedoče o prožetosti sv. Terezije ljubavlju Božjom i pozivaju čitatelje da se i sami predaju u zagrljaj toj Ljubavi, do kraja predano vršeći volju Božju u svom zvanju i u svojim životnim okolnostima.
Sveta Terezija od Djeteta Isusa OÄŒI I SRCE
Biblioteka:
4. Urednik: mr. sc. Petar Balta
Prijevod: o. Ivan Keravin, karmelićanin
Za nakladnika: Miro Radalj
Sveta Terezija od Djeteta Isusa
OÄŒI I SRCE Odlomke izabrao i priredio: otac Koen de Meester
III. izmijenjeno izdanje
VERBUM Split, 2011.
Naslov izvornika: Les yeux et le coeur
© Za hrvatsko izdanje: Družba katoličkog apostolata (Palotinci) Lektura: Anđa Jakovljević, prof. Korektura: Josipa Korljan, prof.
CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU UDK 242 THERESIA ab Infante Iesu, sancta Oči i srce / sveta Terezija od Djeteta Isusa ; odlomke izabrao i priredio Koen de Meester ; <prijevod Ivan Keravin>. - 3. izmijenjeno izd. - Split : Verbum, 2011. - (Biblioteka Anima ; 4) Prijevod djela: Les yeux et le coeur. ISBN 978-953-235-261-0 1. Meester, Koen de 2. Keravin, Ivan 140218065
Otac vam prosvijetlio oÄ?i srca da upoznate koje li nade u pozivu njegovu. Efl,18 Ja nisam orao, imam samo Njegove oÄ?i i srce. Rukopis B, 4v
IZAZOV NAŠE SLABOSTI
IZAZOV NAŠE SLABOSTI
Koliko god čovjek sanjao o posvemašnjem darivanju, uzalud se trudi da ništa ne izmakne ljubavi. Put je dug i čovjek će ustanoviti da je slab! Svetost će se konačno otkriti kao Božji dar.
Vi se neprestano nadate da ste stigli; vi se čudite što ste pali. Treba se uvijek nadati da ćete pasti! (CSG, 30). Živjeti iz ljubavi, to je čuvati u sebi Veliko blago u krhkoj posudi. Moj Ljubljeni, neograničena je moja slabost! (PJ 17) Neka košta kad se daje Isusu ono što On traži! Kakva sreća kad to košta! Kakva neizreciva radost kad nosimo slabo svoj križ! (P 82). Osjećam potrebu posuditi od vas malo snage i hrabrosti, one snage koja pomaže da sve nadvladamo (P 75). Za vrijeme njezine bolesti, premda je Terezija već bila vrlo blizu Bogu:
Zašto bih ja bila više od neke druge zaštićena od straha od smrti? Ja ne velim kao sveti Petar: »Ja te neću nikada zatajiti« (JEV, 66). 7
OČI I SRCE
Moje sestrice, molite za jadnike na smrt bolesne. Kad biste samo znale što se tu zbiva! Kako malo treba pa da se izgubi strpljivost! Treba biti ljubazan prema svima bez razlike. Ne bih to vjerovala prije (JEV, 110-111). Kako se lako obeshrabriti kad si bolestan! Oh, kako osjećam da bih se obeshrabrila kad ne bih imala vjere! Ili radije, kad ne bih ljubila dragoga Boga (JEV, 112).
*** Slabost je međutim nerazdvojiva od naše ljudske naravi.
Ni jedan ljudski život nije izuzet od pogrješaka (P 226). Najsvetije duše bit će savršene tek u nebu (Rukopis C, 28r). Kako su Isusove poruke protivne osjećajima naravi! Bez pomoći njegove milosti bilo bi nemoguće ne samo provoditi ih u djelo nego i razumjeti ih (Rukopis C, 18v). Priznajem vam, moj brate, da mi ne shvaćamo nebo na isti način. Čini vam se da, sudjelujući u pravdi i svetosti Božjoj, ne ću moći kao što sam to činila na zemlji, ispričati vaše pogrješke. Zar vi zaboravljate, dakle, da ću sudjelovati i u beskrajnom milosrđu Gospodinovu? Mislim da blaženici imaju veliku samilost prema našim slabostima; sjećaju se kad su bili 8
IZAZOV NAŠE SLABOSTI
slabi smrtnici kao i mi da su i oni padali u iste pogrješke, imali iste borbe i njihova bratska nježnost postaje još veća nego što je bila na zemlji, i zbog toga nas ne prestaju štititi i moliti se za nas (P 263). Ah, znam vrlo dobro da sve naše pravednosti Nemaju u Tvojim očima nikakvu vrijednost. Da bi postale vrijedne moje žrtve, Bacit ću ih u tvoje božansko Srce (PJ, 23).
*** Vrlo često, Terezija priznaje svoju nesavršenost i svoje pogrješke.
Vi vidite da sam ja vrlo malena duša koja može dragom Bogu prikazati samo vrlo male žrtve; i još mi se često događa da propustim te male žrtve koje donose toliko mira mojoj duši; ali ja ne gubim hrabrosti, nego strpljivo podnosim što imam malo manje mira te pokušavam biti pažljivija drugi put (Rukopis C, 31r). Ima skoro devet godina što se nalazim u kući Gospodnjoj. Morala bih, dakle, uznapredovati na putu savršenosti, ali ja sam još na dnu ljestava. To me ne obeshrabruje i ja sam radosna kao cvrčak (P 202). Ima jedna stvar koja me ražalostila, a ta je da me ne poznajete onakvu kakva stvarno jesam (...). Vjerujte mi, dragi Bog vam nije dao za sestru jednu veliku dušu, nego jednu posve malenu i vrlo nesavršenu (P 224). 9
OČI I SRCE
Varaš se ako vjeruješ da tvoja mala Terezija uvijek ravno hodi na putu krjeposti. Ona je slaba i vrlo slaba. Svaki dan ima o tome novo iskustvo. Ali Isus se raduje da je pouči, kao svetog Pavla, u znanosti da se uznosi svojim slabostima. To je velika milost i molim Isusa da te to nauči jer se jedino ondje nalazi mir i odmor srca. Kad vidimo sebe tako jadne, ne želimo više promatrati sebe i gledamo jedino Ljubljenoga! (P 109).
*** Što ćeš činiti sa svojom slabošću? Ostaje li ona teret što tišti? Ili sredstvo za uspon prema ljubavi? Nižući se poslije pada iskusit ćeš da ljubiš.
Zašto se plašiš da nećeš moći nositi taj križ a da ne padaš? Isus je, na putu prema Kalvariji, tri puta pao, a ti, siromašno malo dijete, ti ne bi bila slična svome Zaručniku; ti ne bi htjela pasti sto puta, ako zatreba, da mu dokažeš svoju ljubav dižući se s više snage nego prije pada! (P 81). Bez sumnje, čovjek može pasti, može biti nevjeran, ali ljubav se umije okoristiti svime te brzo uništiti sve što može biti nemilo Isusu, ostavljajući u dnu srca samo ponizan i dubok mir (Rukopis A, 83r). Ljubav, iskusila sam to, Dobrom, zlom što ga nađe u meni, 10
IZAZOV NAŠE SLABOSTI
Zna se okoristiti. Kakva jakost? Ona preobrazuje moju dušu u sebe (PJ 30). Htjeli bismo trpjeti velikodušno, naveliko... Kakva tlapnja! Htjeli bismo da nikad ne padnemo? Što mari, moj Isuse, ako padnem svakog trenutka, vidim u tome svoju slabost i meni je to velika korist. Ti vidiš po tome što mogu činiti i tad ćeš biti više ponukan da me nosiš na svojim rukama. Ako to ne činiš, znači da Te veseli što me vidiš na zemlji. Tada se ne ću uznemirivati, nego ću uvijek pružati prema Tebi ruke koje mole i pune ljubavi! Ne mogu vjerovati da ćeš me napustiti (P 89). No, padnem li svakog časa što prolazi, Dižući se, dolaziš mi u pomoć, Svakog časa, daješ mi svoju milost (PJ 17). Terezija međutim uviđa da ima slabost na koju se Bog smiješi.
Čini mi se da Isus može dati milost da ga više ne vrijeđamo ili učiniti da činimo pogrješke koje ga ne vrijeđaju, koje nas samo ponizuju i čine ljubav jačom (P 114). Otac Alexis Prou će je učvrstiti u tom mišljenju.
On me je s punim jedrima pustio na valove pouzdanja i ljubavi koji su me tako snažno privlačili, ali na kojima se nisam usudila ići naprijed. Rekao mi je da moje pogrješke ne žalo11
OČI I SRCE
ste dragoga Boga i da mi on kao njegov zastupnik sa svoje strane kaže da je dragi Bog vrlo zadovoljan sa mnom (...). Osjećala sam dobro u dnu svoga srca da je to istina jer dragi Bog je nježniji od ikoje majke (Rukopis A, 80v).
*** Kako svoju nesavršenost preobraziti u ljubav? Prije svega, treba je prihvatiti svim srcem. To je poniznost.
Osjećam vrlo živu radost ne samo kad me drže za nesavršenu nego kad to i sama osjećam. To nadilazi sve pohvale koje mi dosađuju (JEV, 110). Kako sam sretna što sebe vidim nesavršenu i što mi je toliko potrebno milosrđe dragoga Boga na času smrti! (JEV, 98). Sve do dobi od četrnaest godina vježbala sam se u krjeposti, a da u tome nisam osjećala slatkoću. Nisam skupljala plodova. Moja je duša bila kao drvo čiji su cvjetovi padali čim bi procvali. Činite dragom Bogu žrtvu da nikada ne skupljate plodove, to jest da osjećate cijeloga svoga života odbojnost prema trpljenju, da budete poniženi, da gledate kako sve cvijeće vaših dobrih želja i vaše dobre volje pada na zemlju bez plodova. U tren oka, u času vaše smrti, on će znati učiniti da dozriju lijepi plodovi na drvetu vaše duše (CSG, 53). 12
IZAZOV NAŠE SLABOSTI
Ja sam mnogo sretnija što sam bila nesavršena nego da sam, podržana milošću, bila uzor blagosti. To mi čini toliko dobra što vidim da je Isus uvijek tako blag, tako nježan prema meni! Ah, već od sada to priznajem, da, sva će moja nadanja biti ispunjena... Da, Gospodin će činiti za nas krasote koje će beskrajno nadići naše bezgranične želje! Majčice, Isus dobro radi što se skriva, da mi ne govori osim tu i tamo, i to još »kroz rešetke«, jer dobro znam da ne bih mogla više podnijeti. Moje bi srce puklo, nemoćno obuhvatiti toliku sreću... (P 20). Dolaze mi i slabosti, ali se radujem. Ne stavljam se uvijek iznad ljudskog ništavila, na primjer, zadirkivat će me zbog neke gluposti koju sam izrekla ili učinila. Tada uđem u samu sebe i kažem si: Jao, ja sam, dakle, još uvijek na istoj točki kao i prije! Ali to si kažem s velikom blagošću i bez žalosti. Tako je ugodno osjetiti se slabom i malenom! (JEV, 57).
*** Nakon nevjernosti, ona prihvaća nemir, smutnju srca u odnosu na Boga.
Iskusila sam da poslije jedne, makar lake, nevjernosti duša mora podnijeti za neko vrijeme stanovitu nelagodnost. Tada si kažem: »Mala moja djevojčice, to je otkupnina za 13
OČI I SRCE
tvoju pogrješku« i strpljivo podnosim dok mali dug ne bude isplaćen (CSG, 54). Kad sam počinila neku pogrješku koja me ožalosti, znam vrlo dobro daje ta žalost posljedica moje nevjernosti. No, mislite li da ostajem na tome? Oh, ne, nisam toliko glupa! Požurim reći dragom Bogu: »Bože moj, ja znam da sam ovaj osjećaj zaslužila, ali ipak dopusti mi da Ti ga prikažem kao kušnju koju mi šalješ iz ljubavi: Kajem se za svoj grijeh, ali sam zadovoljna što imam ovu patnju da Ti je prikažem« (JEV, 54-55). Kad čovjek prihvati nezadovoljstvo, jer je bio zločest, dragi Bog se odmah vraća (JEV, 160).
*** I Terezija se prihvaća bratske ljubavi.
Sjećajući se da »ljubav pokriva mnoštvo grijeha«, ja crpem iz toga bogatog rudnika što ga je Isus otvorio preda mnom (Rukopis C, 15r i v).
*** Budući da je ljubav jača od straha, naše nas pogrješke ne moraju udaljiti od Boga.
Živjeti iz ljubavi, znači prognati sav strah, Svako sjećanje na nedostatke iz prošlosti (PJ 17). 14
IZAZOV NAŠE SLABOSTI
Malo će se dijete prepustiti, mislit će da ga Isus nosi, pristat će da ga ne vidi i ostavit će daleko jalov strah što je bilo nevjerno, strah koji ne odgovara jednom djetetu! (P 205). Jedna je sestra rekla Tereziji da bi mogla biti u strahu jedan sat prije smrti da zadovolji za svoje grijehe.
Strah od smrti da zadovoljim za svoje grijehe?... To ne bi vrijedilo više od blatnjave vode! I, ako ih imam, te ću strahove prikazati dragom Bogu za grješnike i, kako će to biti jedan čin ljubavi, ta će patnja postati drugima mnogo vrjednija od one vode. Što se mene tiče, jedina stvar koja me čisti jest oganj božanske ljubavi (JEV, 226). Vatra ljubavi više posvećuje od vatre čistilišta (Rukopis A, 84v). Kako vas žalim! Vi nanosite veliku uvrjedu dragom Bogu vjerujući da ćete ići u čistilište. Kad se ljubi, tu ne može biti čistilišta (JEV, 243). A ja, za svoje čistilište biram Tvoju, goruću ljubav, o Srce moga Boga! (PJ 23). U svom činu prikazanja milosrdnoj ljubavi Terezija moli:
Ako zbog slabosti katkada padnem, neka odmah tvoj božanski pogled očisti moju dušu 15
OČI I SRCE
uništavajući sve moje nesavršenosti, kao vatra što svaku stvar pretvara u sebe. Mala se djeca ne osuđuju (JEV, 66). Što se djece tiče, ona će biti suđena krajnjom blagošću... A malen se može ostati i u najstrašnijim službama i živeći vrlo dugo. Da sam umrla s osamdeset godina, da sam bila u Kini, bilo gdje, umrla bih, osjećam to vrlo dobro, isto tako malena kao danas. I pisano je da će na svršetku Gospodin ustati da spasi sve blage i ponizne na zemlji. On ne veli da će suditi, nego spasiti (JEV, 178).
*** Imajmo žarko pouzdanje u Boga!
Oh, kako da vam objasnim nježnost Srca Isusova i što ono očekuje od vas. Vaše je pismo od 14. nježno uzbudilo moje srce. Shvatila sam više nego ikad koliko je vaša duša sestra moje duše, jer je pozvana da se uzdiže prema Bogu dizalom ljubavi; a ne da se uspinje mučnim stubištem straha. Ne čudim se nimalo što vam se vježba prijateljstva s Isusom čini pomalo teško ostvarivom: ne može se to postići u jedan dan, ali sam sigurna da ću vam puno više pomoći da idete tim slatkim putem kad budem oslobođena svog smrtnog omota pa ćete, uskoro, kao i sveti Augustin reći: »Ljubav je teret koji me privlači« (P 258). 16
IZAZOV NAŠE SLABOSTI
Srce je Gospodinovo plamteći oganj milosrđa.
Otkako mi je dano da shvatim i ljubav Srca Isusova, priznajem da je ono istjeralo svaki strah iz mog srca! Spomen na moje pogrješke me ponizuje, potiče me da se nikad ne oslonim na svoju snagu koja nije nego slabost; no još mi više taj spomen govori o milosrđu i ljubavi. Kad netko svoje pogrješke s posve sinovskim pouzdanjem baca u žarko ognjište Ljubavi, kako da one ne budu uništene nepovratno? (P 247). Od onoga sretnoga dana (svoga prikazanja Milosrdnoj Ljubavi), čini mi se da me ljubav svu prožima i okružuje, čini mi se da me svakoga časa ta milosrdna ljubav obnavlja, čisti moju dušu ne ostavljajući u njoj ni traga grijeha (Rukopis A, 84r). Da, ja osjećam, sve kad bih imala na svojoj savjesti sve grijehe koji se mogu počiniti, bacila bih se, srca slomljena od kajanja, u naručje Isusovo, jer znam koliko ljubi rasipnog sina koji se vraća k njemu. Dragi je Bog, doduše, u svom susretljivom milosrđu, očuvao moju dušu od smrtnoga grijeha, ali to nije razlog zašto se dižem k njemu u pouzdanju i ljubavi (Rukopis C, 36v). Da sam počinila sve moguće zločine, uvijek bih imala isto pouzdanje. Osjećam da bi sve to mnoštvo uvrjeda bilo kao kap vode bačene u gorući plamen (JEV, 70). 17
OČI I SRCE
*** Moleći oproštenje za naše grijehe, diramo Boga u srce.
Uvjeravam te da je dragi Bog mnogo bolji nego što ti misliš. On se zadovoljava jednim pogledom, jednim uzdahom ljubavi. Što se mene tiče, smatram vježbu savršenosti vrlo laganom jer sam shvatila da Isusa treba samo zgrabiti za srce. Gledaj malo dijete koje je razljutilo svoju majku jer vrišti ili joj je neposlušno. Ako se sakrije u kut namrgođeno i viče od straha da će biti kažnjeno, njegova mu mama sigurno ne će oprostiti njegovu pogrješku. Ali ako joj priđe pružajući joj svoje ručice i smiješeći se govori: »Zagrli me, ne ću više biti takav«, zar ga ne će njegova majka pritisnuti na svoje srce s nježnošću i zaboraviti njegovu djetinju zloću? Ona dakako dobro zna da će njezin dragi mališan, čim se pruži prilika, opet započeti, no to nije ništa, ako je opet zgrabi za srce, nikada ne će biti kažnjen (P 191). Ja sam takve naravi da me strah vuče unatrag, a uz ljubav ne samo da napredujem nego upravo letim! (Rukopis A, 80v). Zamišljam da neki otac ima dva nestašna i neposlušna dječaka i da, dolazeći ih kazniti, vidi jednoga kako sav prestrašen dršće i bježi od njega, premda u dnu srca osjeća da je za18
IZAZOV NAŠE SLABOSTI
služio da bude kažnjen, a da se njegov brat, naprotiv, baca ocu u naručje govoreći da žali što ga je uvrijedio, da ga ljubi i, da to potvrdi, obećava da će odsada biti dobar. Zatim, ako taj dječak zamoli svog oca da ga kazni jednim poljupcem, ne mislim da bi se srce sretnog oca moglo oprijeti sinovskom pouzdanju svoga djeteta čiju iskrenost i ljubav poznaje. On, međutim, zna da će njegov sin opet i više puta pasti u iste pogrješke, ali je spreman svaki put mu oprostiti kad ga njegov sin dirne u srce... Ništa vam ne kažem o prvom dječaku, moj dragi mali brate, i morate se i sami upitati da li ga njegov otac može isto toliko ljubiti i s njim postupati s istom blagošću kao s drugim (P 258). Poslije svih svojih nedjela, mjesto da se sakrije u kakav kut (...), ptičica se okreće prema svome ljubljenom Suncu. Izlaže njegovim blagotvornim zrakama svoja okvašena krilca. Ona cvrkuće kao lastavica i u svojoj mu slatkoj pjesmi povjerava, pripovijeda u tančine svoje nevjernosti, misleći da će u svojoj smionoj predanosti na taj način više osvojiti, potpunije privući ljubav Onoga koji nije došao da zove pravedne, nego grješnike... (Rukopis B, 5r). Sa svom svojom bijedom, baci se, dakle, u naručaj Bogu!
Isus je već davno zaboravio vaše nevjernosti, prisutne su samo vaše želje za savrše19
OČI I SRCE
nošću, da razvesele njegovo Srce. Zaklinjem vas, ne »puzite više uz njegove noge«, slijedite taj »prvi polet koji vas nosi u njegov naručaj«. Tamo je vaše mjesto. (...) U potpunosti se slažem s vama: »Božansko Srce više se žalosti zbog tisuću malih nedostataka svojih prijatelja nego zbog pogrješaka, pa i teških, koje počinjaju osobe u svijetu.« Ali, dragi moj brate, čini mi se da to biva samo onda kad se njegovi, ne primjećujući svoje nedostatke, na njih naviknu i ne mole ga za oproštenje tako da Isus može reći ove dirljive riječi koje Crkva stavlja u njegova usta za vrijeme svetoga tjedna: »Ove rane koje vidite na mojim rukama zadobio sam u kući onih koji su me ljubili.« Zbog onih koji ga ljube i nakon svakog nedostatka dolaze moliti ga za oproštenje, bacajući se u njegov naručaj, Isus uzdršće od radosti. On govori svojim anđelima ono što je otac rasipnog sina rekao svojim slugama: »Brzo iznesite najljepšu haljinu i obucite ga. Stavite mu prsten na ruku i proveselimo se.« Ah, moj brate, kako su dobrota i milosrdna ljubav Isusova slabo poznate! Istina je da se treba poniziti, priznati svoje ništavilo, da bi se uživala ta bogatstva, a evo, to je ono što mnogo duša ne će da učini. Međutim, dragi brate, vi tako ne činite pa je zato put jednostavnog i ljubaznog pouzdanja upravo za vas. Htjela bih da budete jednostavni s dragim Bogom (P 261). 20
SADRŽAJ
SADRŽAJ
Izazov naše slabosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 Bog će te voditi jednim malim putem . . . . . . . . 22 Ponizna i vjerna. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33 Ti se ne nadaš uzalud . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41 Prepuštam sve u njegove ruke . . . . . . . . . . . . . . 46 Radosno biće . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54 Kako biti sretan . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62 Vrijeme i smrt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68 Naše vječno određenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76
85
PREPORUČUJEMO
Dubina misli, jednostavnost izraza i bogatstvo poruke koje izviru sa stranica ove knjige svjedoče o prožetosti sv. Terezije ljubavlju Božjom i pozivaju čitatelje da se i sami predaju u zagrljaj toj Ljubavi, do kraja predano vršeći volju Božju u svom zvanju i u svojim životnim okolnostima. 81 str. Meki uvez
www.verbum.hr
PREPORUČUJEMO
Našem vremenu, svijetu u kojem živimo, iznad svega su potrebni sveci, svjedoci koji će svojim životom upućivati na sve ono što je suvremeni čovjek zaboravio i zanemario. Jedna od osoba koja je u tome uspjela jest sv. Mala Terezija iz Lisiuexa. Stoga nije čudno da je prozvana “najvećom sveticom suvremenog doba” i “sigurnim putem kroz tamu našeg vremena”. 83 str. Meki uvez
www.verbum.hr
Nakladnik: VERBUM d.o.o. Trumbićeva obala 12, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Priprema za tisak: ACME Tisak: JAFRA PRINT, Solin I. izdanje tiskano 1999. III. izdanje tiskano 2011.
Terezija iz Lisieuxa, Naučiteljica Crkve, poznatija kao Terezija od Djeteta Isusa i Svetog Lica ili jednostavno Mala Terezija (1873.-1897.) jedna je od najomiljenijih svetica Crkve. Već s petnaest godina ušla je u Karmel i tu je usprkos skrovitom životu čitav svijet zapalila žarom svoje ljubavi prema Bogu. Iako njen kratak ovozemaljski život (preminula je u 25. godini od tuberkuloze) nije imao nikakvih posebnih osobitosti, njeno potpuno predanje Bogu i izgaranje za njega preko herojskog prihvaćanja svakodnevnice i danas svijetle svim kršćanima. U svojim spisima, koji su postigli neviđenu popularnost, ona je otvorila svoju dušu te iznijela bogatstvo svog nutarnjeg života.
ISBN 978-953-235-261-0
VERBUM 30 kn
www.verbum.hr
.............................................................................................................................................................
Da budemo njegovi, treba biti malen, malen kao kapljica rose! Oh, kako je malo duĹĄa koje teĹže za tim da ostanu tako malene.