Neizreciva nježnost

.............................................................................................................................................................

Sveta Terezija od Djeteta Isusa

Neizreciva njeĹžnost

VER BUM

Našem vremenu, svijetu u kojem živimo, iznad svega su potrebni sveci, svjedoci koji će svojim životom upućivati na sve ono što je suvremeni čovjek zaboravio i zanemario. Jedna od osoba koja je u tome uspjela jest sv. Terezija iz Lisiuexa, stoga nije čudo da je ona prozvana “najvećom sveticom suvremenog doba” i “sigurnim putem kroz tamu našeg vremena”.

U knjigama Neizreciva nježnost, Ljubiti sve do smrti iz ljubavi i Oči i srce, koje nudimo čitateljima u ovom nizu duhovne literature, sabrane su najljepše misli sv. Male Terezije, najvažniji dijelovi iz njenih spisa. Priredio ih je karmelićanin o. Koen De Meester, izvrstan poznavatelj poruke sv. Terezije, koji je kazao da “ove stranice imaju jednu svrhu, onu o kojoj je Terezija proročki sanjala: da pomlade našu vjeru kad se borimo da Boga nađemo i kad se žalostimo što ga ne možemo ljubiti onako kako to srce zapovijeda”.

Uistinu, dubina misli, jednostavnost izraza i bogatstvo poruke koje izviru sa stranica ovih knjiga svjedoče o prožetosti sv. Terezije ljubavlju Božjom i pozivaju čitatelje da se i sami predaju u zagrljaj toj Ljubavi, do kraja predano vršeći volju Božju u svom zvanju i u svojim životnim okolnostima.

Sveta Terezija od Djeteta Isusa NEIZRECIVA NJEŽNOST

Biblioteka:

2.

Urednik: mr. sc. Petar Balta

Prijevod: o. Ivan Keravin, karmelićanin

Za nakladnika: Miro Radalj

Sveta Terezija od Djeteta Isusa

NEIZRECIVA NJEŽNOST Odlomke izabrao i priredio: otac Koen de Meester

III. izmijenjeno izdanje

VERBUM Split, 2011.

Naslov izvornika: Une tendresse ineffable © Za hrvatsko izdanje: Družba katoličkog apostolata (Palotinci) Lektura: Anđa Jakovljević, prof.

Korektura: Josipa Korljan, prof.

CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU UDK 242 THERESIA ab Infante Iesu, sancta Neizreciva nježnost / sveta Terezija od Djeteta Isusa ; odlomke izabrao i priredio Koen de Meester ; <prijevod Ivan Keravin>. - 3. izmijenjeno izd. - Split : Verbum, 2011. - (Biblioteka Anima ; 2) Prijevod djela: Une tendresse ineffable.

ISBN 978-953-235-260-3 1. Meester, Koen de 2. Keravin, Ivan 140218064

Isus je žedan... On nalazi, na žalost, premalo srdaca koja mu se potpuno predaju, koja shvaćaju svu nježnost njegove beskrajne ljubavi...

O Isuse! Zašto ne mogu reći kako je neizreciva tvoja susretljivost!

(Rukopis B) Može li žena zaboraviti svoje dojenče, ne imati sućuti za čedo utrobe svoje?

Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti ne ću.

(Izaija 49,15)

BOG JE LJUBAV

BOG JE LJUBAV

Terezija nikad ne polazi od teoretskih promatranja Boga. Ona osjeća, ona vidi Boga na djelu. Za nju, koja je tako uvjerena u svoje siromaštvo, sve je dar.

Nezaslužena ljubav Božja je ključ koji otvara otajstvo njezina opstanka. Uvod u njezin životopis je himan zahvalnosti.

Ja ću činiti samo jedno: počet ću pjevati ono što moram ponavljati dovijeka: »Milosrđe Gospodnje!«... (A, 2r). »Isus, popevši se na goru, dozva k sebi one koje je htio; i oni dođoše k njemu« (Mk 3,3). Evo tajne moga poziva, tajne cijelog moga života i nadasve tajne osobitih prava Isusovih na moju dušu... On ne zove one koji su toga dostojni, nego one koje hoće, ili, kako kaže sveti Pavao: »Bog će se smilovati kome hoće, i iskazat će milosrđe kome hoće da ga iskaže« (A, 2r).

Cvijetak koji će pripovijedati svoju povijest raduje se što ima objaviti darove koje je posve nezasluženo dobio od Isusa, on spoznaje da ništa u njemu nije bilo podobno da privuče njegove božanske poglede i da je jedino njegovo milosrđe učinilo sve ono što je dobro u njemu (A, 3v).

7

NEIZRECIVA NJEŽNOST

Činjenica da opstojim već je osobni dar.

Moje je nebo osjećati u sebi sličnost Bogu koji me stvori svojim moćnim dahom (PJ 32).

Ja, siromašno malo stvorenje, koja bih se vratila u ništavilo kad mi tvoj božanski pogled ne bi davao život svakog časa (B, 5v).

Svojom malenom rukom, kojom si milovao Mariju, podupirao si svijet i davao mu život, I mislio si na mene! (PJ 24).

Svakog časa, ti me slijediš, ti me čuvaš.

Kad te zovem, ah! ne kasniš nikad (PJ 36).

Primamo sve iz tvoje ruke (PJ 43). ...I mogu sebe nazvati djelom tvoje ljubavi (PJ 53).

Terezija ne bi bila toliko cijenila Milosrđe da nije bila, tijekom dugih godina i protiv volje, utonula u bolećivo pretjeranu osjetljivost. Iz tog sivila izaći će sjajno novo stvorenje, obnovljeno po Bogu. Za Tereziju nezaboravan preobražaj.

Božićna noć 1886. bila je, doista, odlučna za moje zvanje, ali da je imenujem jasnije, trebala bih je nazvati: noć moga obraćenja. U toj blagoslovljenoj noći, o kojoj je pisano da obasjava miline i samoga Boga, Isus, koji je postao dijete iz ljubavi prema meni, udostojao se izvući me iz pelena i nesavršenosti djetinjstva. Preobrazio me na takav način da više nisam prepoznavala samu sebe (P 201).

8

BOG JE LJUBAV

Trebalo je da dragi Bog učini malo čudo da bih ja postala velika u jedan čas, i to je čudo učinio na nezaboravni dan Božića. Te je sjajne noći, koja obasjava miline Presvetog Trojstva, Isus, slatko Djetešce od jednoga sata, promijenio noć moje duše u bujicu svjetla... Te noći, kad je htio postati slab i trpjeti za moju ljubav, učinio me jakom i hrabrom. Oboružao me svojim oružjem i nakon te blagoslovljene noći nisam ni jednom bila poražena u boju, nego sam naprotiv išla od pobjede do pobjede i počela, da tako kažem, »stupati divovskim koracima«! Izvor mojih suza je presahnuo i otada se otvarao rijetko i teško (...).

U toj svijetloj noći započe treće razdoblje moga života, najljepše od svih, najpunije nebeskih milosti... U jednom je času Isus izvršio djelo koje ja nisam mogla izvršiti u deset godina; Isus ga je izvršio zadovoljavajući se mojom dobrom voljom koje mi nikada nije nedostajalo. Mogla sam mu reći poput njegovih apostola: »Gospodine, svu sam noć lovila, a ništa nisam uhvatila.« Još milosrdniji prema meni nego prema svojim učenicima, Isus sam uze mrežu, baci je i izvuče je punu riba (...).

U zaista kratko vrijeme znao me je dragi Bog izvesti iz uskoga kruga u kojem sam se vrtjela ne znajući kako iz njega izaći. Gledajući put koji sam prevalila s njegovom pomoću, moja je zahvalnost velika (A, 44v-46v).

9

NEIZRECIVA NJEŽNOST

Druga milost: nikada nije grijehom prekinula traženje Boga.

Ja, dakle, nemam nikakve zasluge što nisam prionula uz ljubav stvorova jer me je od toga sačuvalo veliko milosrđe dragoga Boga!

Priznajem da sam bez Njega mogla pasti tako nisko kao sveta Magdalena, i duboka riječ našega Gospodina Šimunu odjekuje veoma blago u mojoj duši. Znam: »Onaj kome se manje oprašta manje ljubi«, ali znam također daje meni Isus oprostio unaprijed, ne dopustivši da padnem...

Bila sam predmet dalekovidne ljubavi jednoga Oca koji nije poslao svoju Riječ da otkupi pravedne, nego grješnike. On hoće da ga ljubim jer mi je oprostio, ne mnogo, nego sve.

On nije čekao da ga ljubim mnogo kao sveta Magdalena, nego je htio da znam kako me je ljubio ljubavlju neiskazane brige da bih ga sada ljubila do ludila! Čula sam kako se govori da se još nije našla čista duša koja bi ljubila više od duše pokajnice, ah! kako bih rado da mogu opovrći tu riječ! (A, 38v-39v).

Milost još odlučnija: shvaćanje beskrajnoga Milosrđa, milosrdnoga jer je pravedno.

Onaj koji je u dane svoga zemaljskog života klicao od radosti: »Oče, blagoslivljam te što si ove stvari sakrio od učenih i mudrih i otkrio ih najmanjima«, htio je da u meni sine njegovo milosrđe; budući da sam bila malena i sla10

BOG JE LJUBAV

ba, spuštao se k meni i potajno me upućivao u stvari svoje ljubavi (A, 494).

Shvaćam, međutim, da sve duše ne mogu biti jednake, treba da ih ima svakojakih, da posebice proslave svaku savršenost Božju.

Meni je dao svoje neizmjerno milosrđe i kroza nj ja promatram i klanjam se ostalim savršenstvima Božjim! Tada mi se čini da sva ona odsijevaju ljubavlju, pa i sama Pravednost (i to možda još više nego svako drugo savršenstvo) čini mi se odjenuta ljubavlju. Kako je slatka radost misliti da je dragi Bog pravedan, to jest da uzima u obzir naše slabosti, da savršeno poznaje krhkost naše naravi. Čega bih se, dakle, bojala? (A, 83v).

Znam da treba biti vrlo čist da bi se pojavio pred Bogom sve svetosti, ali znam i to da je Gospodin beskrajno pravedan i da je ta pravednost, koja zastrašuje tolike duše, meni predmetom radosti i pouzdanja. Biti pravedan ne znači samo služiti se strogošću da se kazne krivci, nego i priznati dobre nakane i nagraditi krjepost. Nadam se isto toliko od pravednosti Božje koliko i od njegova milosrđa. Zato što je pravedan »on je milosrdan i milostiv, spor na srdžbu i vrlo dobrostiv. Jer dobro zna kako smo sazdani, spominje se da smo prašina. Kako je otac nježan prema nama!« (Ps 102) (P 226).

11

NEIZRECIVA NJEŽNOST

Jednoga dana (pripovijeda sestra Genoveva) ušla sam u ćeliju naše drage Sestrice i bila sam iznenađena njezinim izrazom duboke sabranosti. Ona je vrlo marljivo vezla, a ipak je bila uronjena u duboko promatranje. »Na što mislite?« upitala sam je. »Razmatram o Očenašu«, odgovorila mi je. »Tako je slatko zvati dragoga Boga našim Ocem!« I suze su sjale u njezinim očima (Celina 81).

Jednom drugom zgodom sreli su Tereziju u vrtu kako gleda, sa suzama u očima, jednu kvočku sa svojim pilićima. Kasnije je rekla:

Plakala sam misleći kako je dragi Bog uzeo ovu prispodobu da bismo vjerovali u njegovu nježnost. Cijeloga moga života je tako postupao sa mnom! Posve me je sakrio pod svoja krila (JEV, 44).

Dosljedno (ali to je dosljednost svetaca) ona se potpuno prinosi toj milosrdnoj ljubavi.

O Bože moj! zavapih u dnu srca, zar će samo tvoja pravednost primati duše koje se prinose kao žrtve? Zar ih ne treba i Tvoja milosrdna ljubav?... Ona je svuda nepriznata, odbačena. Srca na koja je želiš izliti okreću se k stvorovima tražeći kod njih sreću i njihovu bijednu ljubav, umjesto da se bace u Tvoj naručaj i da prihvate Tvoju neizmjernu Ljubav... O moj Bože, zar će Tvoja prezrena ljubav osta12

BOG JE LJUBAV

ti u Tvom Srcu? Čini mi se, kad bi našao duše koje bi se prikazale kao žrtve paljenice Tvojoj ljubavi, da bi ih Ti brzo spalio; čini mi se da bi bio sretan da ne moraš obuzdavati plimu svoje neizmjerne nježnosti koja je u Tebi (A, 84r).

Dokle god ti budeš htio, o moj ljubljeni, tvoja će ptičica ostati bez snage i bez krila, uvijek će upirati oči u Tebe; ona hoće da bude očarana Tvojim božanskim pogledom, hoće da postane plijenom Tvoje Ljubavi! (B, 5v).

Bog prima ovo prikazanje, pripovijeda ona Majci Agnezi:

Vi, koji ste mi dopustili da se tako prikažem dragom Bogu, Vi znate one rijeke, ili bolje, one oceane milosti koji su preplavili moju dušu... Ah! od onoga sretnoga dana čini mi se da me ljubav svu prožima i okružuje, čini mi se da me svakoga časa ta milosrdna ljubav obnavlja, čisti moju dušu ne ostavljajući u njoj ni traga grijeha (A, 84r).

Evo Terezije pred otajstvom ove osobite ljubavi:

Da, Isus ima svoje miljenike, u njegovu vrtu ima voća kojem sunce njegove ljubavi pomaže da dozrije skoro u tren oka. Zašto smo mi od tog broja? Pitanje puno tajne! Kakav nam razlog Isus može dati? Njegov razlog je da nema razloga... Služimo se Isusovim izborom koji nas je naučio toliko stvari u malo godina, ne zaboravimo ništa od onoga što bi mu 13

NEIZRECIVA NJEŽNOST

se moglo sviđati! Ah! Pozlatimo se suncem njegove ljubavi. Ovo je sunce vatreno... Izgarajmo od ljubavi! (P 89).

O moj Isuse, to je možda obmana, ali čini mi se da ne možeš obasuti jednu dušu većom ljubavi nego što si obasuo moju. (...) Ovdje dolje ne mogu zamisliti veću neizmjernost ljubavi od one kojom si me milostivo obasuo badava, bez ikakve moje zasluge (C, 35r).

Za vrijeme njezine posljednje bolesti rečeno joj je: »Njeguju Vas s mnogo ljubavi...«

Da, vidim to vrlo dobro... To je slika ljubavi koju dragi Bog ima prema meni. Nikad mu nisam drugo davala osim ljubavi, sad mi on vraća ljubav, i tome nije kraj, uskoro će mi vratiti još više! (JEV, 88). »Kako vas je dragi Bog osobito ljubio! Što Vi mislite o toj osobitoj ljubavi?«

»Mislim da Duh Božji puše gdje hoće« (JEV, 71).

Ne, ne smatram se velikom sveticom! Smatram se posve malom sveticom, ali mislim da se dragom Bogu svidjelo da stavi u mene stvari koje čine dobro i meni i drugima (JEV, 112).

Terezija shvaća da ova obilata Ljubav može postati dio svakoga, samo ako joj se preda od sveg srca.

O Isuse! zašto ne mogu reći svim malim dušama kako je neizreciva Tvoja susretljivost... Ja osjećam, kad bi Ti – što je nemoguće 14

BOG JE LJUBAV

– našao dušu slabiju i manju od moje. Ti bi se udostojao obasuti je još većim milostima kad bi se ona predala s potpunim pouzdanjem u Tvoje beskrajno milosrđe. Ali čemu željeti objavljivati tajne Tvoje ljubavi, o Isuse? Nisi li me Ti sam poučio o njima i zar ih ne možeš otkriti i drugima? Da, ja to znam, i ja Te žarko molim da to učiniš, ja Te zaklinjem da baciš svoj božanski pogled na velik broj malih duša... Zaklinjem Te da izabereš čitavu vojsku malih žrtava vrijednih tvoje ljubavi! (B, 5v).

Shvatila sam i to da se ljubav našega Gospodina otkriva isto tako u najprostijoj duši, koja se ni u čemu ne opire njegovoj milosti, kao i najuzvišenijoj duši. Doista, svojstvo je ljubavi da se ponizuje; kad bi sve duše bile slične dušama svetih učitelja koji su sjajem svoje nauke rasvijetlili Crkvu, čini se da se dragi Bog ne bi spuštao dosta nisko dolazeći do njihovih srca. Ali On je stvorio dijete koje ne zna ništa i oglašuje se samo slabim plačem; On je stvorio bijednog divljaka koji ima samo prirodni zakon da se po njemu ravna, i On se udostojava silaziti sve do njihovih srdaca, i to su njegovi poljski cvjetovi kojih jednostavnost ga očarava. Spuštajući se tako, dragi Bog pokazuje svoju beskrajnu veličinu (A, 2v-3r).

Veliki ili mali, Bog nas sve ljubi. Ali maleni nas mogu osobito podsjetiti kako se Bog duboko spušta.

15

NEIZRECIVA NJEŽNOST

Kao što sunce u isti čas obasjava i visoke cedre i svaki mali cvijetak kao da je jedini na zemlji, isto se tako naš Gospodin napose bavi svakom dušom kao da nema njoj jednakih. I kao što su u prirodi sva godišnja doba raspoređena tako da se u određeni dan rascvjetava i najponiznija tratinčica, isto tako je kod njega sve usklađeno na dobro svake duše (A, 3r).

16

ISUS NAM JE DAROVAN

ISUS NAM JE DAROVAN

Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca (Iv 3,16).

Ah, ja poznajem onoga što je tražio piti: On je »Dar Božji«, izvor prave slave! (PJ 24).

Ti si me toliko ljubio da si mi dao svoga jedinoga Sina da mi bude Spasiteljem i Zaručnikom (Čin prikazanja).

Bog je za vas postao smrtan (RP 5).

Terezija je voljela ovaj mali razgovor koji se pripisuje svetom Bernardu.

»Isuse, tko Te je učinio tako malenim?« »Ljubav.« Tko je, dakle, Isus u njezinim očima? On je ocean ljubavi (PJ 54).

Govorim ti prave ludosti, ali ne smeta, mislim još mnogo drugih stvari o Isusovoj ljubavi, koje su možda još mnogo jače... (P 82).

Tko će me odijeliti od njegove ljubavi (PJ 48).

Jedini zločin koji je Herod spočitnuo Isusu jest da je lud, i ja mislim kao i on! Da, bila je to ludost tražiti siromašna mala srca smrtnika da od njih učini svoja prijestolja, on, Kralj Slave koji sjedi nad kerubinima! On, čija prisutnost ne može ispuniti nebesa! Bio je lud, naš 17

NEIZRECIVA NJEŽNOST

Ljubljeni, da dođe na zemlju tražiti grješnike da ih učini svojim prijateljima, sebi sličnima, On koji je bio savršeno sretan u društvu dviju klanjanja vrijednih Osoba Presvetog Trojstva!

Nikad mi ne ćemo moći činiti za njega ludosti što ih je on činio za nas, i naša djela ne zaslužuju to ime jer to su odveć promišljeni čini i prilično ispod onoga što bi naša ljubav trebala izvršiti (P 169).

Trebam jedno srce što izgara od nježnosti, da mi bude oslonac bez povratka, Ljubeći u meni sve, i moju slabost, Ne ostavljajući me ni noću ni danju.

Nisam mogla naći ni jedno stvorenje Koje bi me ljubilo, a da nikad ne umre...

Trebao mi je Bog da uzme moju narav, Da mi bude brat i da može trpjeti! (PJ 23).

Ti znaš da ja ne vidim Srce Isusovo kao što ga vide drugi. Ja mislim da Srce moga Zaručnika pripada samo meni, kao što moje pripada samo njemu i da mu tada govorim u osami toga predivnog srca k srcu, očekujući da ga jednom promatram licem u lice (P 122).

Da, onome koji Isusa ljubi On je sva njegova obitelj, On u tom jedinom srcu kome nema slična nalazi sve ono što želi, On ondje nalazi svoje Nebo (P 130).

18

ISUS NAM JE DAROVAN

Tko ima Isusa, neizmjerno je bogat.

Sve je naše, sve je za nas, jer u Isusu imamo sve (P 182).

I Terezija opijeva njegovu »čudesnu ljepotu« (P 95).

Pročitajmo koju kiticu iz njezine pjesme »Što sam ljubila«.

Da, Tvoja me ruka uvijek prati, U Tebi imam šume, polje, Imam trstike, livadu, planinu, Kiše i pahuljicu snježnu, S nebesa.

Imam liru milozvučnu, Samoću skladnu, Rijeke, stijenje, vodopade mile...

Blagi žubor potoka, Pticu.

Imam jezero krasno, imam dolinu Osamljenu i svu pošumljenu; Od oceana, imam val srebrni, Ribe pozlaćene, razna bogatstva Mora.

U Tebi imam zvijezdu sjajnu, Često se otkriva Tvoja ljubav, I vidim kao kroz koprenu, 19

NEIZRECIVA NJEŽNOST

Kad se dan približava kraju, Ruku Tvoju!

Ti, čija ruka svjetove podržava, Koja sadi šume duboke, Ti, koji ih u tren oka oplođuješ, Ti me slijediš pogledom ljubavi Uvijek!

Imam Tvoje Srce, Tvoje sveto Lice.

Tvoj blagi pogled koji me ranio...

Imam poljubac tvojih svetih usta, Ljubim Te i ne želim ništa više Isuse!

(PJ18) Lice Isusovo, gledano očima vjere, postaje za Tereziju jedan sjajan svijet. Sestra se Genoveva ispravno izrazila: »Sveto Lice bilo je zrcalo u kojem je gledala dušu i srce svoga Ljubljenoga... Svojim novakinjama pokazivala je Lice Isusovo kao knjigu iz koje je crpila znanost ljubavi, umijeće krjeposti« (CSG, 82-83).

Dotada nisam bila prodrla do dubine blaga što se krije u Svetom Licu, (...) u tajne ljubavi što se kriju u Licu našega Zaručnika (A, 71r).

Ono je moje kraljevstvo ljubavi! (PJ 20).

Isus gori od ljubavi prema nama... Promatraj njegovo klanjanja vrijedno Lice! Gledaj te oči ugašene i spuštene! Promatraj te rane! Gle20

ISUS NAM JE DAROVAN

daj Isusa u njegovu Licu... Tu ćeš vidjeti koliko nas ljubi (P 87).

Rado navodi odlomke o Isusovu Licu, preobraženom ili u patnji.

Moj Ljubljeni je kao stručak smirne, On će se odmoriti na mom srcu. Moj Ljubljeni sja bjelinom i svjetlom svoga Lica, vlasi na njegovoj glavi slične su kraljevskom grimizu. Moj Ljubljeni je sama milina, njegovo Lice potiče me da mu uzvratim ljubav za Ljubav (Pj 1).

Ja sav pripadam njemu, Sav posjed moj nek’ njemu služi sada: Prepustih se u svemu, Nit’ sa mnom što već vlada Do ljubav sama i njena naslada.

(Sv. Ivan od Križa) Tko da povjeruje u ono što nam je objavljeno, kome se otkri ruka Gospodnja? Krist je izrastao pred njim poput izdanka, poput korijena iz zemlje sasušene. Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio, prezren bijaše, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut... A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava... Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade 21

NEIZRECIVA NJEŽNOST

kazna - radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše (Iz 53), (P 108).

Ona, dakle, slijedi Isusa.

Shvatila sam što je prava slava. Onaj, čije kraljevstvo nije od ovoga svijeta, pokazao mi je da se prava mudrost sastoji u tome da »hoćeš biti nepoznata i smatrana ništicom« - i u tome da »tražiš radost u preziranju same sebe«... Ah, željela sam da poput Isusova lica i »moje lice bude uistinu sakriveno, da me nitko na zemlji ne pozna«. Žeđala sam za tim da trpim i da budem zaboravljena (A, 71r).

Otvorimo tada naša srca Isusovoj darežljivosti.

Zahvali dragom Bogu za sve milosti što ti čini i ne budi nezahvalna pa da ih ne bi priznala. Činiš mi se kao neka mala seljanka koju bi neki moćan kralj došao prositi za ženu i koja se ne bi usudila prihvatiti, pod izgovorom da nije dosta bogata niti dovoljno upućena u običaje dvora, a da i ne misli da njezin kraljevski zaručnik zna za njezino siromaštvo i njezinu slabost mnogo bolje nego što to zna ona sama... Marija, ako ti nisi ništa, ne treba zaboraviti da je Isus sve, tako da treba izgubiti tvoje malo ništa u njegovu beskrajnom sve i misliti samo na to ljubazno sve...

Ne treba željeti da vidiš plod svojih napora, Isus uživa da čuva samo za sebe one male ništice koje ga tješe. (...) Rado daj čitavo svoje 22

ISUS NAM JE DAROVAN

srce Isusu, On žeđa i gladuje za njim. (...) Ah, kako ne ljubiti jednog prijatelja koji se sveo na tako krajnju bijedu, kako se još usudi pozivati se na svoje siromaštvo kada Isus postaje sličan svojoj zaručnici... On je bio bogat i postao je siromašan da bi sjedinio svoje siromaštvo sa siromaštvom Marije od Presvetoga Sakramenta. Kakvo otajstvo ljubavi! (P 109).

Ne boj se, što si siromašnija, to će te Isus više ljubiti. On će ići daleko, vrlo daleko tražiti te, ako ponekad malo i zalutaš (P 211).

Isus je sličan svom Ocu, i On ima majčinsko srce!

U vrijeme zakona straha, prije dolaska našega Gospodina, već je rekao prorok Izaija govoreći u ime nebeskog Kralja: »Može li žena zaboraviti svoje dojenče? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti ne ću.« Kakvo utješno obećanje! Ah, mi koji živimo pod zakonom ljubavi, kako da se ne okoristimo ljubaznim susretima što nam ih pokazuje naš Zaručnik? Kako se plašiti onoga koji se dade svezati jednom vlasi što leprša na našem vratu? (Pj 4,9). Znajmo, dakle, zarobiti ovog Boga koji postaje prosjakom naše ljubavi. Govoreći nam kako jedna vlas može učiniti ovo čudo, pokazuje nam kako sitne stvari, učinjene iz ljubavi, zadivljuju njegovo Srce.

23

NEIZRECIVA NJEŽNOST

Ah, kad bi trebalo činiti velike stvari, kako bismo bile jadne! Ali, kako smo sretne budući da se Isus dâ svezati i najsitnijima! (P 191).

O Ti, koji si znao stvoriti srce majkama, Nalazim u Tebi najnježnijeg oca.

Isuse, moja jedina Ljubavi, vječna Riječi, Za mene, Tvoje je srce više nego majčinsko!

(PJ 36) Imajmo radi toga bezgranično pouzdanje!

Moj ljubljeni Zaručnik rekao nam je u dane svoga smrtnog života: »Sve što zamolite moga Oca u moje ime, dat će vam.« Uvjerena sam, dakle, da ćeš uslišati moje želje. Znam, o moj Bože, ovo: što nam više želiš dati, to nam veću želju ulijevaš. Osjećam u svom srcu neizmjerne želje i s pouzdanjem Te molim da dođeš i zaposjedneš moju dušu (Čin prikazanja).

Da, ja to osjećam, Isus hoće da nam dade iste milosti. On nam želi dati svoje nebo besplatno (P 197).

Beskrajno bogatstvo njegovih zasluga pripada meni: ja Ti ga prinosim u sreći, moleći Te da gledaš na me samo kroz Lice Isusovo i u njegovu Srcu koje gori od ljubavi (Čin prikazanja).

U Tvojoj uvijek neizmjernoj dobroti, Želim se izgubiti, o Srce Isusovo (PJ 23).

24

SADRŽAJ

SADRŽAJ

Bog je ljubav. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 Isus nam je darovan . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17 Bog žeđa za tobom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26 Zahtjevi ljubavi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34 Ostvarenje u »malim stvarima . . . . . . . . . . . . . . 43 Pomoć na putu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51 Marija, uzrok naše radosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60 Redovnički život . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65 Svetost. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72

83

PREPORUČUJEMO

Dubina misli, jednostavnost izraza i bogatstvo poruke koje izviru sa stranica ove knjige svjedoče o prožetosti sv. Terezije ljubavlju Božjom i pozivaju čitatelje da se i sami predaju u zagrljaj toj Ljubavi, do kraja predano vršeći volju Božju u svom zvanju i u svojim životnim okolnostima.

81 str. Meki uvez

www.verbum.hr

PREPORUČUJEMO

Terezija iz Lisiuexa, naučiteljica Crkve, poznatija kao Terezija od Djeteta Isusa i Svetog Lica ili jednostavno Mala Terezija (1873. - 1897.) jedna je od najomiljenijih svetica Crkve.

U svojim spisima, koji su postigli neviđenu popularnost, ona je otvorila svoju dušu te iznijela bogatstvo svog nutarnjeg života.

85 str. Meki uvez

www.verbum.hr

PREPORUÄ&#x152;UJEMO

Ovaj izbor misli iz Augustinova bogata opusa daje cjelovit pregled misli jednog od najznamenitijih latinskih crkvenih otaca i zapadnih crkvenih uÄ?itelja.

119 str. Meki uvez

www.verbum.hr

PREPORUČUJEMO

Ova jedinstvena knjiga nudi izbor duhovnih misli sabranih iz djela sv. Ivana od Križa, u kojima se zrcali neprolazna svježina njegova duhovnog nauka, bogatstvo asketskoga i mističnog iskustva te nadasve živa, goruća ljubav prema Bogu.

99 str. Meki uvez

www.verbum.hr

Nakladnik: VERBUM d.o.o.

TrumbiÄ&#x2021;eva obala 12, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Priprema za tisak: ACME Tisak: JAFRA PRINT, Solin I. izdanje tiskano 1999.

III. izdanje tiskano 2011.

Terezija iz Lisieuxa, Naučiteljica Crkve, poznatija kao Terezija od Djeteta Isusa i Svetog Lica ili jednostavno Mala Terezija (1873.-1897.) jedna je od najomiljenijih svetica Crkve.

Već s petnaest godina ušla je u Karmel i tu je usprkos skrovitom životu čitav svijet zapalila žarom svoje ljubavi prema Bogu. Iako njen kratak ovozemaljski život (preminula je u 25. godini od tuberkuloze) nije imao nikakvih posebnih osobitosti, njeno potpuno predanje Bogu i izgaranje za njega preko herojskog prihvaćanja svakodnevnice i danas svijetle svim kršćanima.

U svojim spisima, koji su postigli neviđenu popularnost, ona je otvorila svoju dušu te iznijela bogatstvo svog nutarnjeg života.

ISBN 978-953-235-260-3

VERBUM 30 kn

www.verbum.hr

.............................................................................................................................................................

Što se mene tiče, ja ne poznajem drugoga sredstva da se dođe do savršenstva osim ljubavi... Ljubiti, kako nam je srce za to stvoreno!