Naučiti primati

.................................................................

Jacques Philippe

Naučiti primati Kako prihvatiti Božji dar spasenja VERBUM

Jacques Philippe NAUÄŒITI PRIMATI

Jacques Philippe

NAUČITI PRIMATI Kako prihvatiti Božji dar spasenja

VERBUM

Biblioteka:

Fides 96.

Urednik: mr. sc. Petar Balta Naslov izvornika: Si tu savais le don de Dieu. Apprendre à recevoir © Éditions des Béatitudes, S.O.C., 2018. © Copyright za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2020.

Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika.

Izvršna urednica: Lidija Piskač Prijevod: Lidija Paris Lektura: Anđa Jakovljević Za nakladnika: dr. sc. Miro Radalj

Knjiga je objavljena uz potporu Grada Splita.

ISBN 978-953-235-715-8 599-4 CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Sveučilišne knjižnice u Splitu pod brojem 180915083.

UVOD

Sadržaj ove knjige dolazi iz različitih izvora. Neki su tekstovi prethodno bili objavljeni u različitim časopisima, a drugi su predavanja koja sam držao posljednjih godina na raznim mjestima i čiji sam sadržaj za knjigu dotjerao. Činilo mi se da ih vrijedi okupiti i objaviti u obliku knjige kako bi bili dostupni većem broju ljudi i potaknuli ih na rast u duhovnom životu.

U ovim tekstovima obrađujem neke duhovne teme te produbljujem ili dopunjujem one o kojima sam pisao u prethodnim knjigama: o otvorenosti Duhu Svetomu, molitvi, nutarnjoj slobodi, miru srca itd.

Svi ovi tekstovi imaju nešto zajedničko, naime uvjerenje da kršćanski život nije grčevit i napet ljudski napor nego primanje Božjega dara. „Kad bi znala dar Božji!“ kaže Isus Samarijanki u Ivanovu Evanđelju (Iv 4,10). Kršćanstvo nije religija ljudskoga naprezanja nego religija Božje milosti; kad Crkva kanonizira neko svoje dijete, ona time pohvaljuje nečiji odgovor na Božji poziv, ali prije svega slavi Očevo milosrđe i njegovu moć preobražavanja ljudskoga života. „Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar!“ tvrdi sveti Pavao u Poslanici Efežanima (Ef 2,8).

5

UVOD

Biti kršćanin ne znači samo vršiti neku zadaću ili obavljati popisane zadatke, nego po vjeri (punoj nade i ljubavi) primati neizmjeran i besplatan Božji dar. Živjeti evanđelje znači u svojoj ljudskoj ograničenosti i slabosti primati sve bogatstvo milosrdne Očeve ljubavi, dopuštati da nas Bog iz dana u dan mijenja, slobodno i velikodušno odgovarati na njegovu ljubav i dijeliti je s onima koje Gospodin dovede na naš put.

Više no ikada Bog se želi objaviti i priopćiti čovjeku. Najveća su mu radost ljudska srca koja s posvemašnjim pouzdanjem i potpunom raspoloživošću primaju neiscrpan dar njegove ljubavi. Neka ovo djelo pomogne čitateljima da ustraju u vjeri, nadi i ljubavi, da budu uvijek otvoreni djelovanju Duha Svetoga i ubrzaju dolazak punine ljubavi i milosrđa što ih Bog želi izliti na naš svijet kako bi, prema obećanju, „svako tijelo vidjelo spasenje Božje“ (usp.

Lk 3,6).

6

Poglavlje 1.

DUHOVNA SPOSOBNOST PRIMANJA

Uvod Temeljno je pitanje kršćanskoga života sljedeće: kako mogu primiti milost Duha Svetoga? Kako ostati otvoren za njegovo djelovanje? „Cilj je kršćanskoga života primanje Duha Svetoga“, govorio je sveti Serafin Sarovski, jedan od najvećih svetaca Ruske crkve koji je umro 1833. godine.

O. Marie-Eugène od Djeteta Isusa1 tvrdi: „Sjedinjenje s Duhom Svetim nije luksuz koji se događa na vrhuncu duhovnoga života… Ne, to je prvi čin, prva nužnost.“ Jer doista, bez milosti Duha Svetoga ne možemo učiniti ništa dobro ni trajno: „Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa“, tvrdi Isus (Iv 15,5). Psalam 127 kaže isto: „Ako Gospodin kuću ne gradi, uzalud se muče graditelji. Ako Gospodin grad ne čuva, uza1

O. Marie-Eugène od Djeteta Isusa svećenik je karmelićanin (1894.–1967.), duhovni pisac i utemeljitelj Instituta Gospe od Života. Vatikan je 2016. godine najavio njegovu beatifikaciju.

7

NAUČITI PRIMATI

lud stražar bdi“, i dodaje s dozom humora: „Uzalud vam je ustat’ prije zore i dugo u noć sjediti, vi što jedete kruh muke: miljenicima svojim u snu on daje.“ To ne znači da trebamo provoditi dane u naslonjaču očekujući da Duh Sveti obavi naš posao. Duh ne djeluje umjesto nas, nego podupire i usmjerava naše ljudske sposobnosti. Jedan od prvih uvjeta za primanje Duha Svetoga velikodušno je služenje i sebedarje: kada dajemo, tada primamo.

Navedeni nas psalam podsjeća na temeljnu istinu: ako naše razmišljanje i djelovanje nisu prosvijetljeni i nošeni Božjom milošću, postoji velik rizik da ostanu besplodni. Događa se da se iscrpljujemo u pothvatima koji ne donose ništa plodnoga ni trajnoga zato što radimo po vlastitom nahođenju i samo svojim snagama umjesto da dopustimo Duhu da nas vodi.

Mogli bismo navesti mnoge druge razloge zašto je otvorenost Duhu Svetomu tako važna. Jedino nas Duh Sveti uvodi u istinsku slobodu. „…gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda“, kaže sveti Pavao (2 Kor 3,17). Jedino po Duhu Svetomu možemo otkrivati i neprestano produbljivati svoj istinski identitet, identitet djeteta Božjega: „A budući da ste sinovi, odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga koji kliče: ‘Abba! Oče!’“ (Gal 4,6) Neki ljudi misle da biti kršćanin znači činiti određena djela i što ih više budemo činili, to ćemo biti bolji kršćani. To nema nikakve veze s evanđe8

DUHOVNA SPOSOBNOST PRIMANJA

ljem. U kršćanskom životu nije ključno baviti se mnoštvom izvanjskih aktivnosti, nego otkrivati i živjeti stavove i ponašanja koji nas otvaraju djelovanju Duha. Sve ostalo proizići će iz toga i tada ćemo moći činiti „dobra djela, koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo“, kako kaže sveti Pavao (Ef 2,10).

U duhovnome životu nije riječ o tome da mi nešto činimo, nego da dopuštamo Bogu da radi u nama, da djeluje preko nas.

Evo jedne napomene o djelovanju Duha Svetoga u našemu životu. Ponekad je djelovanje Duha vidljivo, osjećamo njegovu prisutnost i njegovo djelovanje, no najčešće se to događa neprimjetno. Ponekad nas Duh obogaćuje svojim darovima. To su karizme, milosti, nadahnuća itd. Ponekad nas, naprotiv, osiromašuje: otvara nam oči za našu radikalnu bijedu.

Djelovanje Duha ne smije se mjeriti površnim kriterijima. Ono može biti i primjetno i potajno, i radosno i bolno, ali neovisno o tome je li djelovanje Duha vidljivo ili ne, donosi li nam ono utjehu ili kušnju, ono je uvijek plodno. Bitno je da razvijemo stavove koji nas čine sposobnima za primanje, prijemčivima.

Kršćanski poziv sadrži mnogo davanja, no kako bismo mogli davati (a da se pritom ne iscrpimo, ne postanemo ogorčeni ni razočarani), valja nam naučiti primati. „Naša zasluga nije u tome da mnogo činimo ili dajemo, nego da mnogo primamo i ljubimo“, kaže Terezija iz Lisieuxa.2 2

Pismo 142

9

NAUČITI PRIMATI

Moramo naučiti primati. To je najvažnije, no ponekad i najteže u kršćanskom životu.

Događa se da nam je teško davati jer smo se zatvorili u svoju škrtost i sebičnost, u svoje strahove. Često nam je teško i primati. Ljudski gledano, katkada je lakše davati nego primati, ljubiti nego prihvatiti da si ljubljen. Davanje može goditi našoj oholosti: ja sam najvelikodušnija osoba, dajem drugima, trošim se za druge… Primanje je ponekad teže od davanja.

Ono zahtijeva dozu poniznosti (priznati da trebam drugoga), kao i povjerenje u drugoga i otvorenost za drugoga, što ne dolazi uvijek samo od sebe.

Sve sam ovo naveo kako bih naglasio da „primanje“ nije uvijek tako lako kako se misli, no ono je temeljni stav u duhovnom životu jer smo stvorenja i posve smo ovisni o Stvoritelju. Isto tako, mi trebamo spasenje i potpuno ovisimo o Božjemu milosrđu, što nam je teško priznati. Svi bismo mi zapravo više ili manje svjesno htjeli stati na mjesto Boga, biti izvor onoga što jesmo i onoga što postižemo. Moramo shvatiti da je u ljudskom životu najvažniji i najplodniji stav prihvaćanja, prijemčivosti, rekao bih čak i pasivnosti.

Dakle, od životne je važnosti naučiti primati, primati sama sebe i primati sve od Boga. U onoj mjeri u kojoj naučimo sve primati od Boga moći ćemo drugima davati ono najbolje od sebe.

Sada bih želio opisati stavove koji mi se čine najvažnijima i koji nam jamče postizanje trajne sposobnosti primanja milosti Duha Svetoga. Ima ih osam.

To je, naravno, pomalo proizvoljna brojka jer se razne vidove duhovnoga života ne može secirati na posve 10

DUHOVNA SPOSOBNOST PRIMANJA

odvojene dijelove, a temu, koju želim izložiti moglo bi se prikazati i na posve drukčiji način. No činilo mi se praktičnim svrstati pod osam podnaslova razne vidove kršćanskoga života koji omogućuju otvorenost Duhu Svetomu. Sve su te točke dobro poznate, no čini mi se zanimljivim izložiti ih sa stajališta koje tako snažno naglašavam, a to je „prijemčivost“. Svaku od tih točaka moglo bi se izložiti i daleko opširnije.3 No ovdje ću navesti samo ono najbitnije.

Ustrajnost u molitvi Poslušajmo divne Isusove riječi iz Lukina Evanđelja: „I ja vama kažem: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit će se. A koji je to otac među vama: kad ga sin zaište ribu, zar će mu mjesto ribe zmiju dati? Ili kad zaište jaje, zar će mu dati štipavca? Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu!“ (Lk 11,9–13) Kako bismo mogli primiti Duha Svetoga, najprije ga moramo tražiti, i to u molitvi. To je prvi stav.

Naša molitva, naravno, mora biti nošena velikom 3

Neke su točke objašnjene u mojim prethodnim knjigama, napose u Traži mir i za njim idi, Unutarnja sloboda, Molitvom do životne preobrazbe, Na život pozvani.

11

NAUČITI PRIMATI

željom i mora biti ustrajna… Po njoj ćemo dobiti ono što nam je potrebno za življenje kršćanskoga poziva.

Isusove riječi: „Ištite i dat će vam se!“ možda spadaju među najutješnije u cijelomu Svetom pismu. Kad smo suočeni sa svojim potrebama i poteškoćama, Isus nas poziva da se ne brinemo, nego jednostavno tražimo od Oca sve što nam treba i on će nam to dati. Bog čuje molitvu siromaha, napose ako traži ono bitno, a to je milost Duha Svetoga.

Osim molitve prošnje, budimo vjerni tihoj nutarnjoj molitvi koja je po naravi molitva primanja.

Kada odvojimo vrijeme za osobnu molitvu, za klanjanje – što nam je nužno potrebno, napose u današnje vrijeme – nemojmo mnogo govoriti, mnogo toga činiti, mnogo misliti, nego prihvaćajmo Božju prisutnost u vjeri i ljubavi. Najdublja i najplodnija molitva je molitva čiste prijemčivosti.

Osim posebnih trenutaka koje posvećujemo osobnoj ili zajedničkoj molitvi, cijeli bi naš život trebao postati razgovor s Bogom. Sveti nas Pavao poziva: „U svakoj prigodi u Duhu molite“ (Ef 6,18). Sveti Ivan od Križa daje ovaj savjet: „Uzmi Boga za zaručnika i prijatelja i budi u trajnu odnosu s njime. Tako nećeš griješiti, naučit ćeš ljubiti, a ono čime se moraš baviti dobro će završiti.“ Sve što u životu radimo može hraniti naš razgovor s Bogom: za ono lijepo možemo mu zahvaljivati, u poteškoćama ga možemo zazivati, za grijehe tražiti oproštenje. Treba koristiti sve jer sve, kako 12

DUHOVNA SPOSOBNOST PRIMANJA

dobro, tako i zlo, može hraniti i produbljivati naš odnos s Bogom!

Pouzdanje Pouzdanje je znak otvorenosti. Čovjek je prijemčiv za onoga u koga ima povjerenja. Nepovjerenje i sumnjičavost znak su zatvorenosti. Prvo što Bog od nas traži nije da budemo savršeni, nego da mu poklonimo svoje povjerenje. Naš manjak pouzdanja boli ga više nego naši padovi. Što se više u njega uzdamo, to više Duha primamo.

Evo što je Isus rekao svetoj Faustini: „Milosti mojega milosrđa zahvaćaju se samo jednom posudom, a to je – pouzdanje. Što se duša više uzda, tim više prima. Velika su mi utjeha duše koje imaju bezgranično pouzdanje jer u te duše izlijevam sva blaga svojih milosti. Radujem se jer one žele puno, a moja je želja dati puno, jako puno. Žalosti me, međutim, ako duše traže malo i zatvaraju svoja srca.“4 Pouzdanje i vjera imaju veliku moć privlačenja Božje milosti. Terezija iz Lisieuxa dobro je shvatila da Bog ima očinsko srce i da ne može odoljeti sinovskom pouzdanju svoje djece, napose kad je riječ o praštanju koje im je tako često potrebno. U jednom 4

Sv. Marija Faustina Kowalska, Dnevnik – Milosrđe Božje u mojoj duši, Družba svećenika Srca Isusova, Zagreb, 2016., br. 1578.

13

NAUČITI PRIMATI

pismu ocu Bellièreu Terezija to ocrtava uz pomoć usporedbe: „Uz pomoć vrlo jednostavne usporedbe pokušat ću vam objasniti koliko Isus ljubi čak i nesavršene duše koje se u njega uzdaju. Pretpostavimo da jedan otac ima dvoje nestašne i neposlušne djece. Dolazi ih kazniti i vidi kako se jedno trese od straha i preneraženo bježi jer u srcu osjeća da zaslužuje kaznu. Njegov brat, naprotiv, baca se u očev naručaj, kaže da mu je žao što ga je ražalostio, da ga ljubi i, kako bi to dokazao, obećava da će odsada biti dobar. Na kraju traži da ga otac kazni poljupcem. Mislim da se srce sretnoga oca ne može oduprijeti sinovskom povjerenju djeteta čiju iskrenost i ljubav poznaje. Svjestan je da će njegov sin još puno puta ponoviti iste pogreške, ali mu je spreman oprostiti svaki put kada se bude pozivao na njegovo srce… Ne spominjem prvo dijete, dragi mali brate, jer i sami znate da ga otac ljubi na isti način i da je spreman biti jednako popustljiv kao i prema drugome…“5 Kad je riječ o pouzdanju u Boga, postavlja se odlučujuće pitanje: Na čemu počiva naše pouzdanje?

Na nama samima (našim djelima, uspjesima, postignućima…)? To bi značilo da se oslanjamo samo na sebe. Ili se temelji isključivo na Bogu i njegovu beskrajnom milosrđu? To bi značilo da takvo pouzdanje ostaje čvrsto čak i u siromaštvu, neuspjehu i 5

Pismo 258

14

DUHOVNA SPOSOBNOST PRIMANJA

padovima. Istinsko pouzdanje koje je utemeljeno u Bogu čija se ljubav nikada ne mijenja jest ono koje iskazujemo ne samo kad sve ide dobro, kad smo zadovoljni sobom, nego i kad smo suočeni sa svojim ograničenjima i svojim siromaštvom. „Da sam počinila sve moguće zločine,“ kaže Terezija, „imala bih i dalje isto pouzdanje!“6 Poniznost Poniznost ima veliku moć privlačenja milosti Duha Svetoga. Poslušajmo što kaže Petar u Prvoj poslanici: „Svi se jedni prema drugima pripašite poniznošću jer Bog se oholima protivi, a poniznima daruje milost. Ponizite se dakle pod snažnom rukom Božjom da vas uzvisi u pravo vrijeme.“ (1 Pt 5,5b–6) Poniznost je bitan uvjet za primanje punine darova Duha. „Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen“, kaže Evanđelje (Lk 14,11).

Poniznost se pokazuje na razne načine. Ponizan je čovjek koji priznaje svoje pogreške. Kajanje snažno privlači Duha Svetoga. Poniznost, dalje, znači da uviđamo da sami po sebi nismo ništa, nego da nam je sve darovano. Sve što jesmo i sve što činimo be6

Posljednji razgovori, Žuta bilježnica, 11. srpnja, br. 6. (Usp. hrv. izdanje: Sveta Terezija od Djeteta Isusa i Svetoga Lica, Ulazim u život – Posljednji razgovori, Glas Koncila, Zagreb, 1997.)

15

NAUČITI PRIMATI

splatan je dar Božjega milosrđa. Poslušajmo Tereziju iz Lisieuxa: „Biti malen znači ne pripisivati sebi vrline koje posjedujemo, ne misliti da smo za nešto sposobni, nego uvidjeti da Bog stavlja svoje blago u ruke svojega djeteta kako bi se ono njime služilo po potrebi; no to blago uvijek pripada dragome Bogu.“7 Biti ponizan znači i pomiriti se sa svojim slabostima, uvidjeti i prihvatiti svoje granice. Sjetimo se Terezijinih riječi: „Bogu se u mojoj maloj duši sviđa što ljubim svoju malenost i svoje siromaštvo… Držimo se podalje od svega što sja, ljubimo vlastitu malenost, ljubimo to da ništa ne osjećamo i tada ćemo biti siromašne u duhu i Isus će doći po nas, ma kako daleko bile, i pretvoriti nas u plamen ljubavi!“8 Biti ponizan znači poniziti se iz ljubavi kao Isus koji je prao noge svojim učenicima i rekao: „Ja sam posred vas kao onaj koji poslužuje“ (Lk 22,27).

Možemo reći da poniznost znači otvorenost.

Ako sam ponizan, prihvaćam kako savjete, tako i prigovore; spreman sam primati od drugih. Oholost pak znači zatvorenost: ja sam samom sebi dostatan, uvijek sam u pravu, nikoga ne trebam. To vrijedi i 7 8

Posljednji razgovori, Žuta bilježnica, 6. kolovoza, br. 8.

Pismo 197

16

DUHOVNA SPOSOBNOST PRIMANJA

za naš odnos s Bogom: što više uviđamo da smo sami po sebi ništa i da posve ovisimo o Božjoj dobroti, to više milosti možemo primiti!

Naš nedostatak poniznosti često ne dopušta Bogu da nas ispuni onako kako bi želio. Evo što svojim sestrama piše Catherine Mectilde de Bar, francuska redovnica iz 17. stoljeća: „Bog želi samo jedno: ispuniti nas sobom i svojim milostima, no ne može nam se dati kad vidi da smo puni sebe, puni oholosti. Duša koja nije ukorijenjena u istinskoj poniznosti nije sposobna primati Božje darove. Njezino bi ih sebeljublje progutalo. Zato je Bog mora ostaviti u njezinu siromaštvu, u tami i neplodnosti, u ništavilu. Eto kako je važna poniznost.“9 Radujmo se, dakle, svemu što nas čini manjima i poniznijima, bilo izvanjski, bilo iznutra, jer što više napredujemo u poniznosti, to smo otvoreniji darovima Duha i sposobniji za primanje!

Poslušnost Bog daje Duha Svetoga „onima što mu se pokoravaju“, kažu Djela apostolska (5,32). Pustinjski otac Mios iz Belosa bez oklijevanja tvrdi: „Poslušnost rađa poslušnost. Sluša li tko Boga, Bog će slušati njega!“10 9 10

Catherine de Bar, Adorer et Adhérer, Cerf, str. 113. Život i izreke pustinjskih otaca, Verbum, Split, 2007., Abba Mios, br. 1, str. 184.

17

NAUČITI PRIMATI

Jedno je jasno: što više želimo vršiti volju Božju, to ćemo više primati milosti koje su za to potrebne.

Bog daje svojega Duha onima koji odluče da će mu biti poslušni. Bog ništa ne odbija onima koji njemu ništa ne odbijaju.

Poslušnost koja, naravno, ne proizlazi iz straha, nego iz pouzdanja i ljubavi, važan je oblik „duhovnoga primanja“.

Može se iskazivati u raznim oblicima: poslušnost Božjoj riječi, poslušnost crkvenim poglavarima, poslušnost zakonitim ljudskim vlastima.

Iskazuje se i našim međusobnim pokoravanjem jednih drugima iz ljubavi, što snažno naglašava sveti Pavao: „Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu!“ (Ef 5,21). Kad god se u slobodi i iz ljubavi prema nekome odreknemo svoje volje, to nas otvara milostima Duha.

Drugi vid kršćanske sinovske poslušnosti nutarnja je poslušnost poticajima Duha. Vjernost jednoj milosti privlači druge milosti. Kad god smo poslušni Božjemu poticaju, naše se srce širi i postaje sposobno primiti još više. Želio bih isto tako naglasiti nešto što bismo mogli nazvati „poslušnost događajima“. Ne mislim na pasivnost ni na fatalizam, nego na prihvaćanje situacija koje proživljavamo s pouzdanjem, uvjereni da Očeva providnost svime upravlja za naše dobro.

Ovaj oblik poslušnosti od temeljne je važnosti. Što više s pouzdanjem prihvaćam događaje, čak i protivštine, to više primam milost Duha Svetoga.

Bog ne dopušta da se nešto dogodi, a da istodobno ne daje potrebnu milost da to proživimo na poziti18

DUHOVNA SPOSOBNOST PRIMANJA

van način. Kad prihvaćam taj događaj, prihvaćam i milost koja se u njemu skriva. Pristanak na sve vidove egzistencije temeljni je oblik prijemčivosti za Duha Svetoga. Život će biti smislen i lijep kad ga prihvatimo u cjelini. „U posljednje vrijeme imam sve snažnije iskustvo: u moje čak i najbeznačajnije svakodnevne aktivnosti i osjećaje uvlači se dašak vječnosti. Nisam jedina osoba koja je umorna, bolesna, žalosna ili tjeskobna. Takva sam zajedno s milijunima drugih tijekom stoljeća. Sve je to život. Život je u svojoj apsurdnosti lijep i smislen ako u njemu uspijemo stvoriti prostor za sve i živjeti ga u cjelini. Tada život na ovaj ili onaj način tvori savršenu cjelinu. Čim odbijamo ili želimo ukloniti neke elemente, čim se vodimo svojim hirovima ili mušicama pa prihvaćamo jedne, a odbacujemo druge, život postaje apsurdan.

Kad se izgubi cjelina, sve postaje proizvoljno.“ (Etty Hillesum)11 O tomu obliku poslušnosti Isus govori Petru kad se poslije uskrsnuća ukazao na Tiberijadskome jezeru: „Zaista, zaista, kažem ti: Dok si bio mlađi, sam si se opasivao i hodio kamo si htio; ali kad ostariš, raširit ćeš ruke i drugi će te opasivati i voditi kamo nećeš.“ (Iv 21,18) 11

Paul Lebeau, Etty Hillesum, un itinéraire spirituel, Albin Michel, str. 179.

19

NAUČITI PRIMATI

Ove se riječi odnose na Petrovo mučeništvo, no možemo ih razumjeti na puno širi način. Život nas ponekad vodi putovima koje ne bismo sami izabrali i na koje moramo pristati iz ljubavi. To pristajanje tada postaje izvorom milosti, sjedinjenja s Bogom, iskustva prisutnosti Duha Svetoga koji nam u našoj slabosti priskače u pomoć. U svojoj Prvoj poslanici Petar kaže ovako: „Radujte se kao zajedničari Kristovih patnja da i o Objavljenju njegove slave mognete radosno klicati. Pogrđuju li vas zbog imena Kristova, blago vama, jer Duh Slave, Duh Božji u vama počiva.“ (1 Pt 4,13–14) Ove riječi možemo shvatiti u vrlo široku smislu: svaki put kad s vjerom u Krista i iz ljubavi prema njemu prihvatimo životnu borbu i poteškoće, Duh Sveti počiva na nama.

Nutarnji mir Ako želimo biti otvoreni milosti Duha Svetoga, moramo se truditi – u onoj mjeri u kojoj to ovisi o nama – sačuvati nutarnji mir. „Čuvajte mir srca, neka ga ne uznemiruje ništa što se u svijetu događa. Kad bi se sve na svijetu srušilo, kad bi se sve urotilo protiv vas, nemir vam ne bi nimalo pomogao jer donosi više štete nego koristi.“ (sv. Ivan od Križa)12 12

Jean de la Croix, Avis et maximes 173–177 u: Œuvres Spirituelles, Seuil, 1945., str. 1203.

20

DUHOVNA SPOSOBNOST PRIMANJA

Psalam 131 kaže: „Ja sam se smirio i upokojio dušu svoju.“ Što je srce mirnije i predanije, to više može primiti poticaje, svjetlo i pomoć Duha Svetoga. Nemir, uzrujanost, zabrinutost, naprotiv, zatvaraju nas za milost. „Mir i obraćenje – spas vam je, u smirenu uzdanju snaga je vaša“, kaže prorok Izaija (Iz 30,15).

Obratimo pozornost na ovu važnu točku: samo kad smo u miru, možemo dobro razlučivati, jasno raspoznavati situacije s kojima smo suočeni i nalaziti pravi lijek za svoje probleme. Ne možemo izbjeći oluje, nemire i brige, no budimo svjesni da je tada naša percepcija stvarnosti uvjetovana našim negativnim emocijama; prije nego što pomišljamo na bilo kakve promjene u svojim temeljnim odlukama, treba pričekati da nam se vrati mir.

Mectilde de Bar daje sljedeći savjet jednoj sestri: „Brižno čuvaj nutarnji mir jer kad ga čovjek izgubi, ne vidi ništa i ne zna kamo ide!“13 Živjeti u sadašnjem trenutku Važan preduvjet prijemčivosti Duha Svetoga jest život u sadašnjem trenutku. Što više živimo u sadašnjem trenutku (ne gledamo u prošlost niti se projiciramo u budućnost), to smo više u doticaju sa stvarnošću, s Bogom, s nutarnjim bogatstvima uz čiju pomoć možemo upravljati svojim životom, to smo prijemčiviji za djelovanje milosti. Besplodno 13

Catherine de Bar à l’écoute de saint Benoît, Bénédictines du Saint-Sacrement, Rouen, 1979., str. 65.

21

NAUČITI PRIMATI

žaljenje, čačkanje po prošlosti i briga za budućnost otuđuju nas od Božje milosti. Ako svoju prošlost prepustimo Božjemu milosrđu, ako svoju budućnost povjerimo njegovoj providnosti i danas činimo ono što se od nas traži, imat ćemo milost koju iz dana u dan trebamo.

Nenavezanost Kako bi Duh u nama mogao djelovati, moramo biti gipki i nenavezani. Srce nam mora biti slobodno od svega. Ako smo previše navezani na svoje planove, svoj način gledanja, svoju mudrost, ne ostavljamo prostora Božjemu Duhu. Na jednom predavanju za svećenike sestra Elvira, utemeljiteljica zajednice Cenacolo koja radi s mladim narkomanima, rekla je: „Uvijek sam spremna u roku od pet minuta učiniti upravo suprotno od onoga što sam planirala!“ Jasno je da treba planirati i biti poduzetan, ali u duhu posvemašnje nenavezanosti. „Neka vam srce ne robuje ničemu. Kad imate neku želju, neka to bude tako da ne žalite u slučaju neuspjeha, nego ostanete mirni kao da niste ništa željeli.“ (Juan de Bonilla, franjevac iz 17. stoljeća) Takva nenavezanost široko otvara vrata djelovanju Duha.

22

SADRŽAJ

SADRŽAJ

UVOD . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 Poglavlje 1.

DUHOVNA SPOSOBNOST PRIMANJA . . . . . . . 7 Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 Ustrajnost u molitvi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11 Pouzdanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13 Poniznost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15 Poslušnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17 Nutarnji mir . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20 Živjeti u sadašnjem trenutku . . . . . . . . . . . . . . 21 Nenavezanost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22 Zahvalnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23 Zaključak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25 Poglavlje 2. ŽIVJETI POD BOŽJIM POGLEDOM S TEREZIJOM IZ LISIEUXA . . . . . . . . . . . . . . . . . 27 Važnost pogleda kod Terezije . . . . . . . . . . . . . 27 Nikad se ne udaljiti od Isusova pogleda . . . . 28 Božanski pogled . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29 Isusov patnički pogled . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39 169

SADRŽAJ

Duša treba živjeti pod Isusovim pogledom . . 42 Zaključak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45 Poglavlje 3. „KAD SAM SLAB, ONDA SAM JAK!“ (2 Korinćanima 12,10) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Suvremeni svijet otkriva ljudsku slabost . . . .

Duh Sveti želi Crkvu siromaha . . . . . . . . . . . . Što više želim postati svetim, to više uviđam vlastitu nemoć . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Od ljudskoga do duhovnoga siromaštva . . . .

Pavlovo iskustvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Po vjeri se ljudska slabost otvara Božjoj snazi . .

Slabost nije prepreka nego put . . . . . . . . . . . .

Radovati se vlastitim slabostima . . . . . . . . . . .

Ljubav je pobjeda slabosti . . . . . . . . . . . . . . . . .

Marija, majka siromašnih i malenih . . . . . . . .

Poglavlje 4.

PRAVA I LAŽNA SLOBODA . . . . . . . . . . . . . . . .

O značenju pojma slobode . . . . . . . . . . . . . . . .

Sloboda i svemoć . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Sloboda i izbor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Sloboda i neovisnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Sloboda i spontanost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Sloboda i ljubav su nerazdvojive . . . . . . . . . . .

Ljubav se temelji na vjeri i nadi . . . . . . . . . . . .

170

46 46 47 50 52 54 55 57 58 60 62

65 65 68 69 71 73 76 79

SADRŽAJ

Raspoznati u čemu konkretno nismo slobodni . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 80 Sretna je duša koja je slobodna zato što ljubi . . 83 Blažena Béatrice iz Nazareta . . . . . . . . . . . . . . . 84 Sveti Ivan od Križa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85 Sveta Faustina Kowalska . . . . . . . . . . . . . . . . . 85 Poglavlje 5.

NUTARNJI MIR JE DUHOVNA NUŽNOST . . 87 Poziv na nutarnji mir . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87 Bog nam obećava nutarnji mir . . . . . . . . . . . . . 89 Zašto tražiti nutarnji mir? . . . . . . . . . . . . . . . . . 91 Pomirenje je dugotrajan proces . . . . . . . . . . . 93 Poglavlje 6.

U POTRAZI ZA VLASTITIM IDENTITETOM . . 96 Kriza društvenoga priznanja . . . . . . . . . . . . . . 96 Krhko afektivno priznanje . . . . . . . . . . . . . . . . 97 Psihološki vid osobnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . 98 Očeva djeca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99 Poglavlje 7.

EUHARISTIJA, OTAJSTVO VJERE . . . . . . . . . . 102 Godina euharistije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102 Euharistija, škola duhovne zrelosti i vjere . . 103 Otajstvo vjere . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104 171

SADRŽAJ

Ući u Božju mudrost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105 Vjera otkriva prave stvarnosti . . . . . . . . . . . . 106 Poglavlje 8.

EUHARISTIJA I NADA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Euharistija, blaženstvo siromaha i nada u kraljevstvo koje dolazi . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Nada i duhovno siromaštvo . . . . . . . . . . . . .

Euharistija, bogatstvo siromaha . . . . . . . . . .

Euharistija i pouzdano očekivanje Kraljevstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Poglavlje 9.

EUHARISTIJA, OTAJSTVO LJUBAVI . . . . . . . .

Sakrament ljubavi prema Bogu . . . . . . . . . . .

Bog nam daje kako bismo se mogli davati . .

Sakrament bratske ljubavi . . . . . . . . . . . . . . .

Za stolom grešnika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

109 109 110 111 113

116 116 119 120 123

Poglavlje 10.

DOĐI, GOSPODINE ISUSE! . . . . . . . . . . . . . . . . 125 Poglavlje 11.

UPOZNATI BOGA PO MARIJI . . . . . . . . . . . . . 130 Poglavlje 12.

DOTAKNUTI BOGA U MOLITVI . . . . . . . . . . . 135 Molitva je vjera, nada i ljubav . . . . . . . . . . . . 135 172

SADRŽAJ

Vjera dostaje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 136 Vjera i dodir . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 138 Poglavlje 13.

TEREZIJA AVILSKA I ZAMAK DUŠE . . . . . . .

Sveta Terezija Avilska . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Sveti Ivan od Križa (Duhovni spjev B 1,6–8) . .

Sveta Terezija Benedikta od Križa (Edith Stein) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Poglavlje 14.

ETTY HILLESUM, SVJEDOKINJA NADE . . .

Raspršen život . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Providonosan susret . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Život je lijep i pun smisla . . . . . . . . . . . . . . . . „Imamo pravo trpjeti, ali ne i podleći“ . . . . . Živjeti poput poljskih ljiljana . . . . . . . . . . . . .

Zaposlenica Židovskoga vijeća . . . . . . . . . . .

Logor Westerbork . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Odbijanje mržnje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . „Melem na tolike rane“ . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Pomoći Bogu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Posljednje putovanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

140 144 146 147

148 149 150 153 154 155 156 159 161 163 164 165

173

PREPORUČUJEMO

Nudeći konkretnu pomoć i praktična sredstva za redovitu i ustrajnu molitvu, ova nam knjiga pomaže da dođemo u dodir s Božjom prisutnošću i da dopustimo da nas iznutra preobrazi i osposobi za ljubav prema istini.

160 str. Meki uvez.

www.verbum.hr

PREPORUČUJEMO

Vjerno prenoseći misao svete Male Terezije u naše vrijeme i okolnosti te učeći nas prihvatiti sebe onakvima kakvi jesmo, ova nadahnjujuća knjiga izvrstan je lijek protiv perfekcionizma i siguran izvor zdrave kršćanske duhovnosti primjenjive u svim životnim situacijama.

144 str. Meki uvez.

www.verbum.hr

Nakladnik: VERBUM d.o.o.

Sinjska 2, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Tisak: Denona d.o.o.

Tiskano u rujnu 2020.

„Stojimo pored izvora i umiremo od žeđi; tjeskobno, umorno i razočarano trčimo za tisuću izvanjskih stvari, a u sebi nosimo nečuvena bogatstva koja samo treba otkriti. U sebi imamo kraljevstvo koje je veće od svemira i sva dobra koja želimo već su prisutna u dubini našega srca. Tamo stanuje Bog koji nam je spreman dati sve...“ Jacques Philippe Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: „Daj mi piti”, ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive. …tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni.

(Iv 4,10.14) ISBN 978-953-235-715-8

VERBUM