Issuu

.....................................................

Jorge Mario Bergoglio

Papa Franjo

KORUPCIJA Zlo naÅ¡ega vremena

VERBUM

»Grijeh se oprašta, a korupcija se ne može oprostiti. Ona, prije svega, treba biti izliječena.« Mogu začuditi ove riječi iz usta Jorgea Marija Bergoglia, tada nadbiskupa Buenos Airesa, a danas pape Franje. Njegovo je propitivanje odlučno: korupcija ne predstavlja zbir grijeha, ma kako teških, a nije ni jedan od tolikih poroka srca. Ona je kvalitativno drukčije zlo. Korumpiran čovjek nije svjestan svojega stanja i postaje zarazan za društvo. Korupcija je paučina koja se širi, namećući suučesništvo. Ako je i prevladavalo mišljenje da se korupcija tiče prije svega onih na utjecajnim položajima, onih što imaju moć i vlast, nakon čitanja ove knjige biva razvidno da je korupcija puno šire zlo te da taj opasni virus može zahvatiti svakoga. Riječ je prije svega o mentalitetu kojemu bivamo podložni, a koji se na koncu može poistovjetiti s moralnom pokvarenošću koje nismo ni svjesni: pokvareno srce više ne vidi svoj grijeh, nego od njega čini životni stil, uzdižući ga na razinu vrline ili barem prihvaćene društvene danosti. Korupcija je korov našega vremena. Napada politiku, gospodarstvo, društvo. Prijeti i Crkvi. O ovomu moralnom raku koji je zahvatio mnoga društva, pa tako i hrvatsko, nekadašnji kardinal iz Buenos Airesa, a današnji Papa, nudi oštroumno promišljanje koje ide do korijena ove pojave i osvjetljava je autentičnom porukom evanđelja. Jasne riječi ohrabrenja za istinsko življenje kršćanstva te preobražaj srca i društva zaključuje rječitim pozivom: »Bit će dobro za nas da ponovimo jedni drugima: ‘Grješnik da, korumpiran ne!’«

Jorge Mario Bergoglio Papa Franjo KORUPCIJA – ZLO NAŠEGA VREMENA

Biblioteka:

FIDES 59.

Urednik: mr. sc. Petar Balta

Prijevod: Mario Marcos Ostojić Tatjana Margeta Grubišić-Čabo

Za nakladnika: Miro Radalj

Jorge Mario Bergoglio

Papa Franjo

KORUPCIJA Zlo naĹĄega vremena

VERBUM Split, 2013.

Naslov izvornika: Cardenal Jorge Mario Bergoglio, SJ, Corrupción y pecado. Algunas reflexiones en torno al tema de la corrupción © Editorial Claretiana, Buenos Aires, 2005 © Copyright za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2013. Izvršna urednica: Ljiljana Jurinović, prof. Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika. Lektura: Anđa Jakovljević, prof. CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU UDK 174.7:343.352 BERGOGLIO, Jorge Mario Korupcija : zlo našega vremena / Jorge Mario Bergoglio (Papa Franjo) ; <prijevod Mario Marcos Ostojić, Tatjana Margeta Grubišić-Čabo>. - Split : Verbum, 2013. - (Biblioteka Fides ; 59) Prijevod djela: Corrupcion y pecado. ISBN 978-953-235-320-4 I. Korupcija -- Religijsko gledište 150209064

PREDGOVOR

KORUPCIJA – ZLO NAŠEGA VREMENA

Na sastancima s nadbiskupijskim i civilnim tijelima našega grada često se, gotovo neprestano, pojavljuje tema korupcije kao jedne od uobičajenih životnih pojava. Govori se o navodno korumpiranim osobama i institucijama koje su ušle u proces raspadanja i izgubile svoju bit, sposobnost bivanja, rasta, težnje k punini, služenja čitavu društvu. Nije to novost: otkada je čovjeka, uvijek je postojao ovaj fenomen koji je, očito, proces umiranja: korupcija postoji kada život umire. Učestalo primjećujem da se korupcija poistovjećuje s grijehom. U stvari, nije baš tako. Situacija grijeha i stanje korupcije dvije su različite stvarnosti, iako međusobno dubinski povezane. U ovakvoj mi se situaciji učinilo prikladnim ponovno objaviti članak koji sam napisao 1991. U to vrijeme mediji su posvećivali ovoj temi mnogo prostora i vremena. Bilo je 7

JORGE MARIO BERGOGLIO / PAPA FRANJO

to doba kada je Catamarca1 zaokupljala nacionalnu pozornost i mnogi su se čudili što je moguće da se takve stvari događaju. Potom smo se sve više privikavali na tu riječ… i na činjenice, kao da su dio svakodnevnoga života. Znamo da smo svi grješnici, ali je kolektivnoj svijesti kao novina pridodano da je korupcija naizgled dio normalna društvenoga života, denuncirana, ali prihvatljiva dimenzija građanskoga suživota. Ne želim ići u potankosti s primjerima, pune su ih novine. Nadbiskupija se okupila na skupštini. Ne možemo zaobići temu koja se, kao što sam rekao, pojavljuje u našim razgovorima i sastancima. Bit će dobro za nas da zajedno razmislimo o ovomu problemu, kao i o njegovu odnosu s grijehom. Bit će dobro za nas protresti dušu proročkom snagom evanđelja koje nas smješta u istinu o stvarima, uklanjajući izgovor da ljudska slabost, sjedinjena 1

Catamarca je sjeverozapadna argentinska pokrajina u kojoj je 1991. bila mučki ubijena djevojka María Soledad Morales, a vlasti su pokušale zataškati slučaj budući da su ubojice bili sinovi lokalnih moćnika. Ovaj je slučaj izazvao golemu pozornost u cijeloj Argentini te je prema njemu snimljen i film (prim. prev.).

KORUPCIJA – ZLO NAŠEGA VREMENA

sa suučesništvom, stvara pogodan humus za korupciju. Bit će jako dobro za nas, u svjetlu Božje riječi, naučiti razaznati različita stanja korupcije koja nas okružuju i prijete da nas zavedu. Bit će dobro za nas ponoviti jedni drugima: “Grješnik da, korumpiran ne!” i kazati to sa strahom kako ne bismo stanje korupcije prihvatili kao još jedan grijeh. “Grješnik da.” Kako je lijepo moći to osjetiti i izgovoriti i u istomu trenutku predati se milosrđu Oca koji nas ljubi i čeka u svakomu trenutku. “Grješnik da”, kako je govorio carinik u hramu (“Bože, milostiv budi meni grešniku!”, Lk 18,13); kako je osjetio i izrekao Petar, prvo riječima (“Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine”, Lk 5,8) pa potom suzama čuvši te noći pjev pijetla, trenutak koji je genijalnost J. S. Bacha uobličila u uzvišenu ariju Erbarme dich, mein Gott (Milostiv budi meni, Gospodine). “Grješnik da”, kako nas Isus poučava da je rekao izgubljeni sin: “Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom” (Lk 15,21) i potom nije mogao nastaviti govoriti, već je zanijemio od topla zagrljaja oca koji ga je čekao. “Grješnik da”, kako Crkva traži od nas da izgovorimo na početku mise 9

JORGE MARIO BERGOGLIO / PAPA FRANJO

i svaki put kada pogledamo raspetoga Gospodina. “Grješnik da”, kako je rekao David kada mu je prorok Natan otvorio oči proročkom snagom (2 Sam 12,13). Ali kako je teško da proročka snaga pogodi korumpirano srce! Tako je zaštićeno zadovoljstvom svoje samodostatnosti da ne dopušta nikakvo preispitivanje. “Sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu” (Lk 12,21). Osjeća se udobno i sretno poput onoga čovjeka koji je planirao graditi nove žitnice (Lk 12,16–21), a ako mu situacija postane teška, poznaje sve prečace za bijeg, kao što je učinio nepošteni upravitelj (Lk 16,1–8) koji je najavio buenosairesku filozofiju “budala je tko ne krade”.2 Korumpiran je čovjek izgradio samopoštovanje utemeljeno upravo na ovomu tipu prevarantskoga ponašanja; prolazi kroz život nepoštenim prečacima po cijenu vlastitoga i tuđega dostojanstva. Korumpiran čovjek ima izraz lica koji govori: nisam to bio ja, “lice sa svetačke sličice”, kako je govorila moja baka. Zaslužio bi doktorat honoris causa u društvenoj kozmetologiji. A najgo2

“Budala je tko ne krade” stih je poznatoga argentinskog tanga Cambalache (prim. prev.).

KORUPCIJA – ZLO NAŠEGA VREMENA

re od svega je što na kraju u to povjeruje. I kako je teško da tu prodre proroštvo! Stoga, premda govorimo “grješnik da”, snažno viknimo: “ali korumpiran ne”. Jedna od značajki korumpirana čovjeka nasuprot proroštvu izvjesni je kompleks neupitnosti. Na svaku se kritiku vrijeđa, diskreditira osobu ili instituciju koja je upućuje, čini tako da ukloni svaki moralni autoritet koji ga može kritizirati, pribjegava sofizmu i nominalističko-ideološkomu ekvilibrizmu kako bi se opravdao, obezvrjeđuje druge i napada uvrjedama one koji misle drukčije (usp. Iv 9,34). Korumpiran se čovjek obično nesvjesno proganja, a razdraženost koju u njemu izaziva to samoproganjanje tolika je da je projicira na druge te se iz osobe koja proganja samu sebe pretvara u progonitelja drugih. Sveti Luka prikazuje bijes ovakvih ljudi (usp. Lk 6,11) pred Isusovom proročkom istinom: “A oni se, izbezumljeni, počnu dogovarati što da poduzmu protiv Isusa.” Proganjaju namećući režim terora svima koji im proturječe (usp. Iv 9,22) i osvećuju im se isključujući ih iz društvenoga života (usp. Iv 9,34–35). Boje se svjetla jer je njihova duša 11

JORGE MARIO BERGOGLIO / PAPA FRANJO

poprimila karakteristike kišne gliste: živi u mraku i pod zemljom. Korumpiran čovjek pojavljuje se u Evanđelju igrajući se s istinom; postavljajući zamke Isusu (usp. Iv 8,1–11; Mt 22,15–22; Lk 20,1–8), spletkareći kako bi ga maknuo (usp. Iv 11,45–57; Mt 12,14), podmićujući onoga tko je sposoban za izdaju (usp. Mt 26,14–16) ili aktualne dužnosnike (usp. Mt 28,11–15). Sveti ih Ivan sve obuhvaća u samo jednoj rečenici: “I svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze” (Iv 1,5). Ljudi koji ne primaju svjetlost. Možemo ponovno pročitati evanđelja tražeći tipične osobine ovih likova i njihovu reakciju pred svjetlom koje donosi Gospodin. Predstavljajući iznova ovaj tekst, želio bih – u ovomu trenutku nadbiskupijske skupštine – da nam koristi kao pomoć u razumijevanju opasnosti osobnoga i društvenoga urušavanja koje korupcija podrazumijeva i kao poticaj u održavanju budnosti s obzirom da nas svakodnevno stanje suučesništva s grijehom može dovesti do korupcije. Vrijeme došašća pogodno je za pomnu budnost nad onim što nam onemogućuje otvaranje naše12

KORUPCIJA – ZLO NAŠEGA VREMENA

ga srca želji za susretom s Isusom Kristom koji dolazi. Pogodno je da se prepustimo susretu s njime kako bismo obnovljeni hodili putem kršćanskoga života. Želim posebno zahvaliti ocu Gustavu O. Carrari na njegovoj moralnoj potpori u objavljivanju ovoga teksta. Buenos Aires, 8. prosinca 2005. Blagdan Bezgrješnoga začeća Blažene Djevice Marije

KORUPCIJA I GRIJEH Neka promiĹĄljanja o temi korupcije

KORUPCIJA – ZLO NAŠEGA VREMENA

Danas se dosta govori o korupciji, napose u kontekstu političkoga djelovanja.3 Ona se prokazuje u različitim društvenim sredinama. Mnogi su biskupi ukazali na “moralnu krizu” kroz koju prolaze razne institucije. S druge strane, sve je snažnija opća reakcija na određene činjenice koje su ukazivale na korupciju, a u nekim slučajevima, poput onoga u Catamarci, pred nemoći da se iznađe rješenje problema, narod je započeo s prosvjedima koji su nalikovali novoj Fuenteovejuni.4 Radi se o trenutku u kojemu na poseban način izranja stvarnost korupcije. Međutim, svaki oblik društvene korupcije nije ništa drugo doli posljedica korumpirana srca… Društvene korupcije ne bi bilo bez ko3

Octavio Frigerio, “Corrupción, un problema político”, u: La Nación, god. 122, br. 42.863, ponedjeljak, 4. ožujka 1991., str. 7. Fuenteovejuna je poznato djelo Lopea de Vege iz 1719. koje opisuje narodnu pobunu protiv tiranije u pokrajini Córdoba (selo Fuente Ovejuna) 1476. (prim. prev.).

JORGE MARIO BERGOGLIO / PAPA FRANJO

rumpiranih srca: “Što iz čovjeka izlazi, to onečišćuje čovjeka. Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka” (Mk 7,20–23). Korumpirano srce: u tome je stvar. Zašto se srce korumpira? Srce nije posljednja čovjekova instancija, zatvorena u samu sebe; tu ne završava odnos (stoga ni moralni odnos). Ljudsko je srce srce u onoj mjeri u kojoj je sposobno odnositi se prema nečemu drugom, u onoj mjeri u kojoj je sposobno prionuti, u onoj mjeri u kojoj je sposobno ljubiti ili zanijekati ljubav (mrziti). Zato Isus, kada poziva na poznavanje srca kao izvora naših djela, pozornost usmjerava prema onomu krajnjem prianjanju našega nemirnog srca: “Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce” (Mt 6,21). Poznavati ljudsko srce, njegovo stanje, nužno podrazumijeva poznavanje blaga uz koje se to srce veže, blaga koje ga oslobađa i ispunjava ili koje ga uništava i porobljuje; u potonjemu slučaju blaga koje ga korumpira. Na taj način od činjenice korupcije (osobne 18

KORUPCIJA – ZLO NAŠEGA VREMENA

ili društvene) prelazimo na srce kao autora i čuvara te korupcije, a od srca prelazimo na blago na koje je to srce vezano.

Metoda Želim razmisliti o ovoj činjenici radi boljega razumijevanja i radi pomoći u sprječavanju da se korupcija pretvori u referentno opće mjesto ili u još jednu riječ među onima koje se koriste u nominalističkome mehanizmu gnostičke kulture i transverzalnih vrijednosti, one kulture koja teži gušenju snage Jedine Riječi. Mislim, u prvomu redu, da može biti korisno dublje ući u unutarnju strukturu stanja korupcije, “gledajući grdobu i pakost što je… krije u sebi…”5; znajući da se korupcija, premda je stanje samo po sebi povezano s grijehom, po nečemu ipak od njega razlikuje. U drugomu redu također može biti korisno opisati način postupanja neke osobe, nekoga korumpirana srca (različita od srca grješnika). Kao treće, promotriti neke od oblika ko5

Ignacije Lojolski, Duhovne vježbe (u daljnjemu tekstu DV), 57.

JORGE MARIO BERGOGLIO / PAPA FRANJO

rupcije s kojima se Isus u svoje vrijeme morao suočiti. Na kraju, bilo bi od pomoći zapitati se o načinu korupcije koji bi mogao biti najsvojstveniji redovničkoj osobi. Naravno da potonji može nositi u sebi korupciju sličnu onoj koju nose ostali smrtnici, ali ovdje me zanima pitanje o onome što bih nazvao korupcijom snižena tona, odnosno mogućnošću da redovnik ima korumpirano srce, ali na (dopustite mi tu riječ) lak6 način, to jest na način da njegova odanost Isusu Kristu pati od određenoga stupnja paralize. Je li moguće da redovnik bude dio korumpirane sredine? Je li moguće da bude – na određeni način – djelomično ili lako korumpiran? Sve nas ovo vodi – metodološki – do toga da se s različitih gledišta usredotočimo na temu korupcije. Osim toga, valja primijetiti da je korupcija “riječ bremenita”7 suvremenim značenjima pa postoji rizik da se razmišljanje forsira kako bi joj se prilagodilo.

U španj. izvorniku venialmente, tj. na način lakoga grijeha (prim. ur.). “Ein geladenes Wort”, kako kaže van Rad.

KORUPCIJA – ZLO NAŠEGA VREMENA

Imanencija Ne treba brkati grijeh s korupcijom. Grijeh, napose ako se ponavlja, vodi ka korupciji, ali ne kvantitativno (toliki grijesi uzrokuju korumpirana čovjeka), već kvalitativno zbog stvaranja navika koje pogoršavaju i ograničavaju sposobnost za ljubav, povlačeći sve više smjeranje srca prema obzorima bliskijim njegovoj imanenciji, njegovu egoizmu. Tako tvrdi sveti Pavao: “Jer što se o Bogu može spoznati, očito im je (nepravednim ljudima): Bog im očitova. Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike. Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo. Gradeći se mudrima, poludješe i zamijeniše slavu neraspadljivog Boga likom, obličjem raspadljiva čovjeka, i ptica, i četveronožaca, i gmazova” (Rim 1,19–23). Ovdje se jasno vidi proces koji vodi od grijeha do korupcije, kako podrazumijeva sljepilo, na21

JORGE MARIO BERGOGLIO / PAPA FRANJO

puštanje Boga i pouzdanje u vlastite snage itd. Mogli bismo reći da se grijeh oprašta, a korupcija se ne može oprostiti. Jednostavno stoga što u temelju svakoga koruptivnog ponašanja postoji zamor transcendencije: pred Bogom koji se ne umara opraštati korumpiran se čovjek uzdiže kao samodostatan u izražavanju svojega spasenja: umara se od traženja oprosta. To bi bila prva karakteristična crta svake korupcije: imanencija. U korumpiranu čovjeku postoji temeljna samodostatnost koja započinje nesvjesno, a kasnije biva prihvaćena kao nešto najprirodnije. Ljudska samodostatnost nikada nije apstraktna. To je stav srca u odnosu prema blagu koje ga zavodi, umiruje i vara: “Dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj” (Lk 12,19). I na zanimljiv se način događa proturječje: samodostatan čovjek je uvijek – u dubini – rob toga blaga i, što je više rob, to je više nedostatan u postojanosti te samodostatnosti. Tako se objašnjava zašto korupcija ne može ostati skrivena: neravnoteža između 22

KORUPCIJA – ZLO NAŠEGA VREMENA

uvjerenja o samodostatnosti i činjenice da je rob blaga ne može se obuzdati. To je neravnoteža koja mora izići i, kao što se događa sa svim zatvorenim stvarima, vrije od želje da umakne od vlastitoga pritiska… te, kada iziđe, širi miris te zatvorenosti u sebe sama: zaudara. Da, korupcija vonja na trulež. Kada nešto počne zaudarati, to je zbog srca zatvorena i pritisnuta između vlastite imanentne samodostatnosti i stvarne nesposobnosti da bude samo sebi dovoljno; srce trulo od pretjerana prianjanja uz blago koje ga je osvojilo. Korumpiran čovjek ne percipira svoju korupciju. Događa se isto što i sa zadahom: tko od njega pati, nije ga svjestan. Drugi ga osjećaju i trebaju mu ukazati na njega. Isto tako korumpiran čovjek teško može izići iz svojega stanja zbog unutarnjega grizodušja. Moć mu je na tomu području anestezirana. Obično ga Gospodin spašava kušnjama koje mu donose životne situacije (bolesti, gubitak bogatstva, voljenih osoba itd.) i upravo one slamaju korumpirani oklop i omogućuju da prodre milost. Tada može biti izliječen. 23

JORGE MARIO BERGOGLIO / PAPA FRANJO

Pretvaranje I stoga više no oproštena, korupcija mora biti izliječena.8 Poput onih bolesti kojih se stidi i koje se pokušava prešutjeti, i skriva ih se sve dok njihovi simptomi ne postanu vidljivi… Tada se pojavljuje mogućnost izlječenja. Ne treba brkati korupciju s porocima (iako uska povezanost s njima vodi do toga da se pretvaraju u blago). Korumpiran čovjek uvijek pokušava održavati privid: Isus će nazvati obijeljenim grobovima jedan od najkorumpiranijih krugova toga vremena (usp. Mt 23,25–28). Korumpiran će čovjek njegovati, do u detalje, svoje dobre manire… kako bi na taj način mogao prikriti svoje loše navike.9 U ponašanju korumpirana čovjeka bolesni će stav djelovati kao određeni stil i, u najbolju ruku, izgledati kao slabost ili slaba točka 8

Oproštena, izliječena: riječi nisu egzaktne ni adekvatne jer svaki oprost liječi. Ovdje ih suprotstavljam kako bi bilo razumljivije. “Među takvim liderima (stranačkim) ne nedostaju oni koji se poput drevnih kurtizana pretvorenih u vestalke danas pokušavaju spasiti od sumnje (da su korumpirani) odjednom igrajući ulogu čuvara hrama javnoga poštenja” (Octavio Frigerio, nav. dj.).

KORUPCIJA – ZLO NAŠEGA VREMENA

koju društvo relativno prihvaća i opravdava. Na primjer, korumpiran čovjek sa željom za vlašću odavat će – u najboljemu slučaju – dojam izvjesne prevrtljivosti ili površnosti zbog kojih mijenja mišljenje ili se prilagođava ovisno o situaciji: tada će se za njega reći da je slabić ili oportunist ili koristoljubac… Ali rana njegove korupcije (želja za vlašću) ostat će skrivena. Drugi slučaj: čovjek korumpiran bludnošću ili škrtošću maskirat će svoju korupciju društveno prihvatljivijim oblicima pa će se predstavljati kao frivolan. A frivolnost je puno teža od grijeha bludnosti ili škrtosti jednostavno stoga što se obzor transcendencije iskristalizirao prema teško reverzibilnoj ovostranosti. Grješnik, priznavši se takvim, na neki način prihvaća lažnost blaga kojemu se priklonio ili se priklanja… Za razliku od njega, korumpiran čovjek podvrgao je svoj porok ubrzanu tečaju dobra odgoja; skriva svoje pravo blago, ne tako da ga krije od tuđih pogleda, već tako da ga ponovno elaborira kako bi bilo društveno prihvatljivo.10 A sa10

“Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide… Ne trubi pred sobom, kako to čine licemjeri… vole moliti stojeći u sinagogama i na raskršći-

JORGE MARIO BERGOGLIO / PAPA FRANJO

modostatnost raste… Počet će prevrtljivošću i frivolnošću dok ne završi u uvjerenju, potpuno čvrstu, da je bolji od drugih: Nekima pak koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge potcjenjivahu, reče zatim Isus ovu prispodobu: “Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. Farizej se uspravan ovako u sebi molio: ‘Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili – kao ovaj carinik. Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.’ A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: ‘Bože, milostiv budi meni grešniku!’ Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen” (Lk 18,9–14).

Uspoređivanje “…ili kao ovaj carinik”: korumpiran čovjek uvijek ima potrebu uspoređivati se s drugima koji djeluju dosljedno u vlastitomu ma ulica da se pokažu ljudima… Ne budite smrknuti…” (Mt 6,1–18).

KORUPCIJA – ZLO NAŠEGA VREMENA

životu (čak i kada se radi o dosljednosti carinika u priznavanju grješnim) kako bi prikrio svoju nedosljednost, kako bi opravdao vlastito ponašanje. Primjerice, za prevrtljiva je čovjeka osoba koja nastoji imati jasne moralne granice i ne trguje njima fundamentalist, staromodna i zatvorena osoba koja nije u duhu vremena. Tu se pokazuje još jedna tipična crta korumpirana čovjeka: način na koji se opravdava. Jer, na kraju krajeva, korumpiran čovjek ima potrebu za samoopravdavanjem, iako sam ne primjećuje da to čini. Način opravdavanja korumpirana čovjeka (u smislu opravdavanja uspoređivanjem s drugima) ima dvije značajke. Na prvomu mjestu on se poziva na ekstremne, pretjerane ili po sebi loše situacije: grabežljivost, nepravednost, preljub, neprovođenje posta, neplaćanje desetine… (kao u gornjoj prispodobi). Tim pozivanjem na nešto pretjerano, ili na neosporiv grijeh, stavlja usporedbu između dobrih manira svojih mana i neosporne negativnosti grijeha na koji aludira. Radi se o lažnoj usporedbi jer su termini različite vrste: uspoređuje se privid s realnošću. No, istodobno, na drugi27

JORGE MARIO BERGOGLIO / PAPA FRANJO

ma se primjenjuje realnost koja to nije. I tu se otkriva druga značajka: karikiran je termin na koji se poziva (ili je najčešće tako). Ili je karikiran sam po sebi (kao u spomenutomu slučaju farizeja u odnosu na carinika) ili je karikiran u poveznicama s izvanjskim situacijama ili onima koje ga se na neki način tiču, gdje se koriste interpretacije činjenica u svjetlu drugih sličnih činjenica, naizgled realnih ili realnih no neadekvatno primijenjenih. (To je slučaj kada farizeji vrijeđaju Isusa: “Mi se nismo rodili iz preljuba”11; ili svođenje Isusova djelovanja na puka carapintada12 njegoIv 8,39–41. René Laurentin donosi, u vezi s ovim tekstom, egzegezu nekih učenjaka koji drže da se on odnosi na Isusovu Majku u trenutku kada se vraća u Nazaret iz Aim Karima. Već su bili vidljivi znakovi majčinstva, i to je bilo ono zbog čega ju je Josip htio potajno ostaviti. Mnogi bi loše mislili o njoj u smislu da je postojalo kršenje zakona. Ova je egzegeza vjerodostojna s biblijske točke gledišta… a farizeji se ovdje okomljuju na Isusovu Majku. Ne vidim poteškoća da se prihvati ovu egzegezu s teološkoga stajališta utoliko što bi predstavljala još jedan korak u poniženju Isusa i njegove Majke koja ga je pratila na cijelomu putu. 12 Carapintadas su bili argentinski vojni pobunjenici protiv ustavnoga poretka 1987. i 1990., poznati po za11

KORUPCIJA – ZLO NAŠEGA VREMENA

va vremena: “Ako ovoga pustiš, nisi prijatelj caru. Tko se god pravi kraljem, protivi se caru.”13 Ovdje se, primjerice, u usporedbu uvlači politički čin). Kada se nađemo pred opravdanjima ovoga tipa, općenito možemo pretpostaviti da se nalazimo pred slučajem korupcije.

Od usporedbe do suda Kada se uspoređuje, korumpirani se čovjek proglašava sucem drugima: on je mjera moralnoga ponašanja.14 “…Ja nisam kao ovaj” znači: “ovaj nije kao ja i zbog toga ti maskiranim licima (cara znači lice, a pintada obojano) (prim. prev.). 13 Iv 19,12. Ovdje je očit redukcionizam u usporedbi. 14 Kako bi se postavio sucem, korumpiran se čovjek nastoji prikazati uravnoteženim, umjerenim, a kada ga okolnosti prisiljavaju na poduzimanje neumjerenih koraka koji bi prokazali njegovu korupciju, pokazali neuravnoteženost, zna dokazati da je ta neuravnoteženost bila potrebna zbog ravnoteže višega reda… Ali nikad se, čak ni u taktičkoj neuravnoteženosti, ne će prestati osjećati sucem neke situacije. Usp. što u svezi s time kaže Frigerio u prethodnoj bilješci: sama korupcija dvorjanina pretvara u vestalina, kada mu to odgovara.

JORGE MARIO BERGOGLIO / PAPA FRANJO

zahvaljujem.”15 To je kao da kaže: ja sam mjera ispunjavanja16: plaćam desetine itd... Ali u tome s mjerom postoji nešto još suptilnije: nijedna osoba ne može toliko forsirati stvarnost, a da ne riskira da se ta ista stvarnost okrene protiv nje same.

I od suda do besramnosti Okrenuti se protiv nje same. Biće je transcendentalno verum17, a ja ga mogu savijati i izvrtati poput ručnika negiranjem istine… ali biće će i dalje biti verum makar ga – u njegovoj situacijskoj imanenciji – netko uspije predstaviti na drugi način. Biće se bori da se očituje onakvim kakvo jest.18 U samoj jezgri Drugim riječima: “Zahvaljujem ti jer je tako malo ljudi poput mene.” Korumpiran se čovjek pokušava odvojiti od svake korporacije, uvijek se osjeća udaljenim od drugoga. 16 Igra riječi: ispunjavanje se na španjolskome kaže cumplimiento, a ta je riječ sastavljena od riječi cumplo, što znači ispunjavam, i riječi miento, koja znači lažem (prim. prev.). 17 Lat., istinito (prim. prev.) 18 Sve stvoreno žudi za time, kao u porođajnim mukama, kako je rekao sveti Pavao u Rim 8,22. 15

KORUPCIJA – ZLO NAŠEGA VREMENA

SADRŽAJ

Predgovor. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 KORUPCIJA I GRIJEH Neka promišljanja o temi korupcije . . . . . . 15 Metoda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19 Imanencija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21 Pretvaranje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24 Uspoređivanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26 Od usporedbe do suda . . . . . . . . . . . . . 29 I od suda do besramnosti . . . . . . . . . . . 30 Trijumfalizam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32 Gledajući Isusovo doba . . . . . . . . . . . . . 37 Rezimirajući. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40 Korupcija osoba posvećenog života. . . 43

PREPORUČUJEMO

Cjelovita biografija iz pera Andree Torniellija, jednoga od najuglednijih svjetskih vatikanista, pruža ključ za razumijevanje čovjeka čiji je izbor za papu za mnoge bio iznenađenje. To je priča o poniznu pastiru, kardinalu koji se vozi autobusom, razgovara s običnim ljudima, živi jednostavno… 191 str. Tvrdi uvez.

www.verbum.hr

PREPORUČUJEMO

Ovom nadahnutom knjigom papa Benedikt XVI. čitatelja poziva na put duhovnoga traganja te ga upućuje kako bolje shvatiti sebe sama, razabrati smisao stvarnosti i spoznati vlastiti poziv, tj. kako doista živjeti mudro i ispunjena srca. 87 str. Meki uvez.

www.verbum.hr

PREPORUČUJEMO

Prožeta duhovitošću koja izranja iz duboka duhovnoga odnosa s Ocem nebeskim, životnom radošću koja izvire iz suočavanja s patnjom i gubitcima najbližih, mladenačkim zanosom koji dolazi od Krista koji sve obnavlja i čini novim i mladim – ova će vas knjiga nasmijati, ganuti i oduševiti. 167 str. Meki uvez.

www.verbum.hr

PREPORUČUJEMO

Prvi cjelovit hrvatski prijevod Teologije tijela – monumentalnog djela o tjelesnoj dimenziji ljudske osobnosti, spolnosti, braku i celibatu u kojemu nam je bl. Ivan Pavao II. ostavio srž svoje velike vizije, usmjerene na otajstvo ljubavi koje se proteže iz Trojstva preko zaručničkoga odnosa Krista s Crkvom sve do konkretne tjelesnosti muškarca i žene. Sv. I., 471 str. Tvrdi uvez. Sv. II., 463 str. Tvrdi uvez.

www.verbum.hr

Nakladnik: VERBUM d.o.o. TrumbiÄ‡eva obala 12, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Priprema za tisak: ACME Tisak: JAFRA PRINT, Solin Tiskano u svibnju 2013.

Jorge Mario Bergoglio rođen je u Buenos Airesu 1936. Zaređen je za svećenika 1969. u Družbi Isusovoj, a 25. lipnja 1992. zaređen je za biskupa. Nadbiskupom Buenos Airesa postao je 1998. Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je kardinalom 21. veljače 2001. Sudjelovao je na konklavama na kojima je Benedikt XVI. izabran za papu. Za papu je izabran 13. ožujka 2013. te je uzeo ime Franjo.

»Mogli bismo reći da se grijeh oprašta, a korupcija se ne može oprostiti. Jednostavno stoga što u temelju svakoga koruptivnog ponašanja postoji zamor transcendencije: pred Bogom koji se ne umara opraštati korumpiran se čovjek uzdiže kao samodostatan u izražavanju svojega spasenja: umara se od traženja oprosta.« *** »Grješnik, priznavši se takvim, na neki način prihvaća lažnost blaga kojemu se priklonio ili se priklanja… Za razliku od njega, korumpiran čovjek podvrgao je svoj porok ubrzanu tečaju dobra odgoja; skriva svoje pravo blago, ne tako da ga krije od tuđih pogleda, već tako da ga ponovno elaborira kako bi bilo društveno prihvatljivo.«

ISBN 978-953-235-320-4

VERBUM 49 kn

9 789532 35 3204

www.verbum.hr

VERBUM