SAKRALNO-PROCESIJSKA SKULPTURA ŠPANJOLSKOG BAROKA
FOTOGRAFIJE SAKRALNIH SKULPTURA: 1. Cristo yacente / Krist leži u grobu Gregorio Fernández (1627.) 2. Paso de la Sexta Angustia / Pietà Gregorio Fernández (1616. ) 3. San Juan Bautista / Sv. Ivan Krstitelj Alonso Cano (1634.) 4. Niño Jesús / Dijete Isus Alonso Cano (atribución / atribucija) (1634.-1666.) 5. San Nicolás de Tolentino / Sv. Nikola Tolentinski Juan de Mesa (Primer cuarto del siglo XVII / Prva četvrtina XVII. stoljeća) 6. San Francisco de Asís / Sv. Franjo Asiški Fernando Ortiz (1738.) 7. Cristo Ecce Homo / Krist Ecce Homo Pedro de Mena (1679.) 8. San Pedro de Alcántara / Sv. Petar Alkantarski Pedro de Mena (Segunda mitad del siglo XVII / Druga polovica XVII. stoljeća) 9. Magdalena penitente / Pokajanje Marije Magdalene Pedro de Mena (1664.)
10. Cabeza de San Pablo / Glava sv. Pavla Juan Alonso de Villabrille (1707.) 11. Cristo crucificado / Raspeti Krist Luis Salvador Carmona (Segundo tercio del siglo XVI / Druga trećina XVI. stoljeća) 12. Santa Eulalia / Sveta Eulalija Luis Salvador Carmona (1760.-1767.) 13. San Domingo de Guzmán / Sv. Dominik Guzman Francisco Salzillo (Mediados del siglo XVIII / Sredina XVIII. stoljeća) 14. Grupo de la Sagrada Familia / Sveta obitelj Juan Alonso de Villabrille (1701.-1733.) 15. Paso Camino del Calvario / Uprizorenje Križnog puta Gregorio Fernández (1610.-1615.) 16. Vista de Sala / Pogled na izložbeni prostor Artesonado del Palacio del Marqués de Monsalud (Almendralejo) y Cristo Yacente (Gregorio Fernández) Ukrašeni strop Palače Markiza od Monsaluda (Almendralejo) i Krist leži u grobu (Gregorio Fernández) Colegio de San Gregorio / Kolegij sv. Grgura
S P L I T, H A Z U, PA L AČ A M I L E S I, 20. O Ž U J K A 2018.
Organizator: VERBUM Suorganizator: Veleposlanstvo Španjolske u Zagrebu EMBAJADA DE ESPAÑA EN CROACIA
Autor izložbe: Nacionalni muzej skulptura u Valladolidu
www.danikrscanskekulture.info dani.krscanske.kulture@verbum.hr tel.: 021/340-268 • fax: 021/340-270
Sakralno-procesijska skulptura španjolskog baroka Nacionalni muzej skulptura u Valladolidu jedan je od najsta rijih muzeja u Španjolskoj. Osnovan je 1842. kao Pokrajinski muzej likovne umjetnosti, a 1933. usmjerio se na skulpturu i pretvorio u Nacionalni muzej, te dobio današnje ime. U njemu je pohranjen velik broj raznovrsnih skulptura i slika nastalih u razdoblju od XIV. do XVIII. stoljeća, s tim da je poseban naglasak na djelima baroknog stila. Muzej se nalazi u samom srcu grada i sastoji se od više zgrada od velike povijesne važnosti, što ga čini jednim od najposebnijih urbano-kulturnih prostora u Španjolskoj s otprilike 6 000 originalnih umjetničkih djela. U njemu se nalazi najveća kolekcija baroknih skulptura od obojanog drva čiji su autori poznata umjetnička imena, kao što su Gregorio Fernández, Alonso Cano, Pedro de Mena i Luis Salvador Carmona. Španjolska je katolička tradicija kroz povijest spajala umjetnost i religiju, zbog čega se može reći da je barokna kultura niknula na podlozi katoličko-protestantskog raskola, potičući stvaranje umjetničkih djela s vjerskim motivima i prožimajući cjelokupnu kulturu vjerskim temama. U slučaju barokne skulpture, ona se te-
melji na izradi kipova od obojenog drveta i s vremenom je postala jedan od stupova španjolske kulturne baštine. Zlatno doba španjolske umjetnosti (od XVII. st. do prvih desetljeća XVIII. stoljeća) u cijelosti je obuhvaćeno razdobljem baroka. Crkveni redovi (na poseban način isusovci) bili su veliki promicatelji umjetnosti i poticali su stvaranje umjetničkih djela s motivima kao što su Isusova muka, kanonizacija mučenika ili popularizacija svečanosti kolektivne pobožnosti. Umjetnost rezbarenja svetačkih kipova imala je za cilj pobuditi osjećaje kod promatrača i učiniti da ih osjećaju stvarnima. Na taj je način prikazani sadržaj postajao opipljiv i vidljiv. Kombinacija rezbarenog polikromnog drva i dodatnih ma terijala kao što su koža, koplje ili staklene oči, zajedno sa snažnim emocijama ispisanim na izrazima lica potiču stvaranje odnosa između promatrača i umjetničkog djela, te pomažu promatraču da se identificira s osjećajima koje skulptura komunicira. U krajnjem naturalizmu i realizmu izraza lica oponašaju se suze, znoj, krv i anatomski vjerni prikazi mišića te se na
taj način pojačava doživljaj prikazanog mučeništva i poistovjećivanje s istim. Svrha ovih skulptura bila je različita, ovisno o motivima koje su prikazivale. Skulpture koje prikazuju detalje Isusove muke zbog načina upotrebe imaju vrlo posebno značenje. Prema španjolskoj tradiciji, te se skulpture tijekom Velikog tjedna stavljaju na nosila u obliku prijestolja i svečano se nose u procesiji po gradovima. Na taj način, osim poruke koja proizlazi iz samog djela, jedinstvena kombinacija procesijskoga hoda popraćena glazbom, napora nosača koji nose postolja, te mnoštva ljudi koji se okupljaju da promatraju tu pobožnost, pobuđuje osjećaj koji je teško objasniti. Veliki tjedan posebno se obilježava u cijeloj Španjolskoj i predstavlja jedan od najvažnijih događaja u zemlji, a procesije se ističu svojom posebnošću i atraktivnošću. Posebno treba istaknuti procesije u Sevilli i Malagi, no činjenica je da se u svakom španjolskom gradu ili selu održava po jedna takva procesija kojoj nema premca u svijetu.
Postav izložbe „Sakralno-procesijska skulptura španjolskog baroka” u organizaciji Veleposlanstva Španjolske u Hrvatskoj, koja se održava u sklopu manifestacije Dani kršćanske kulture, sastoji se od fotografija nekih od najznamenitijih baroknih sakralnih skulptura koje je ustupio španjolski Nacionalni muzej skulpture u Valladolidu. Gregorio Fernández (1576.-1636.): Njegovi likovi odišu snažnim realizmom u prikazima anatomije tijela, izraza lica i ruku. Glavni je i najznačajniji autor procesijske skulpture grada Valladolida. Njegova djela Paso de la Sexta Angustia (Pietà) i Paso Camino del Calvario (Uprizorenje Križnog puta) tijekom dugog niza godina koristila su se u valladolidskim uskrsnim procesijama. Alonso Cano (1601.-1667.): Svestrani španjolski umjetnik čiji opus obuhvaća skulpturu, slikarstvo i arhitekturu. Njegov umjetnički utjecaj prepoznatljiv je i u radovima njegovih iznimnih učenika kao što su Pedro de Mena, José Risueño, Herrera Barnuevo i José de Mora.
Juan de Mesa (1583.-1627.): Juan de Mesa smatra se jednim od najvažnijih predstavnika seviljskog realizma u okviru barokne estetike. Do savršenstva ocrtava detalje anatomije tijela kao što su napetost mišića, tetive i vene, te izražajnost lica. Mnoga njegova djela koriste se u procesijama Velikoga tjedna u Sevilli. Fernando Ortiz (1717.-1771.): Smatra se jednim od najvažnijih baroknih kipara u povijesti Španjolske. Ističe se svojom čistom tehnikom i ekspresivnošću izraza lica. Neka od njegovih djela još uvijek se koriste u procesijama u gradu Malagi po kojima je taj grad jedan od najčuvenijih u Španjolskoj. Pedro de Mena (1628.-1688.): U njegovim djelima poseban je naglasak stavljen na duševna stanja koja se izražavaju položajem i oblikom ruku, te posebice intenzivnim pogledima koji su uistinu čudesni, jer su u njima koncentrirani sva patnja i mističko nadahnuće, koji su inače jedva prisutni u tjelesnoj ekspresiji njegovih skulptura.
Juan Alonso de Villabrille (1663.-1732.): Njegov opus odiše visokim stupnjem virtuoznosti i realizma, pri čemu se ističe prikaz agonije likova koja se prvenstveno ogleda u očima i usnama njegovih skulptura. U svom atelieru je podučavao mnoge značajne kipare kao što je primjerice Luis Salvador Carmona. Luis Salvador Carmona (1708.-1767.): Bio je učenik u madridskom atelieru Juana Antonija Villabrille y Rona, kod kojeg je izučio vrhunsku tehniku tesanja razvidnu u svim njegovim djelima. Njegov umjetnički opus možemo podijeliti na dvije tematske cjeline: dvorska umjetnička djela u kamenu i sakralno-procesijska umjetnička djela u drvu, u kojima je spojio kastiljanski i andaluzijski stil. Francisco Salzillo (1707.-1783.): Izrazito je prisutan u regiji Murcia na jugu Španjolske, gdje se njegova djela koriste u procesijama. Za njegov stil karakteristična je mješavina talijanskog stila i španjolske tradicije.
Sakralno-procesijska skulptura španjolskog baroka Nacionalni muzej skulptura u Valladolidu jedan je od najsta rijih muzeja u Španjolskoj. Osnovan je 1842. kao Pokrajinski muzej likovne umjetnosti, a 1933. usmjerio se na skulpturu i pretvorio u Nacionalni muzej, te dobio današnje ime. U njemu je pohranjen velik broj raznovrsnih skulptura i slika nastalih u razdoblju od XIV. do XVIII. stoljeća, s tim da je poseban naglasak na djelima baroknog stila. Muzej se nalazi u samom srcu grada i sastoji se od više zgrada od velike povijesne važnosti, što ga čini jednim od najposebnijih urbano-kulturnih prostora u Španjolskoj s otprilike 6 000 originalnih umjetničkih djela. U njemu se nalazi najveća kolekcija baroknih skulptura od obojanog drva čiji su autori poznata umjetnička imena, kao što su Gregorio Fernández, Alonso Cano, Pedro de Mena i Luis Salvador Carmona. Španjolska je katolička tradicija kroz povijest spajala umjetnost i religiju, zbog čega se može reći da je barokna kultura niknula na podlozi katoličko-protestantskog raskola, potičući stvaranje umjetničkih djela s vjerskim motivima i prožimajući cjelokupnu kulturu vjerskim temama. U slučaju barokne skulpture, ona se te-
melji na izradi kipova od obojenog drveta i s vremenom je postala jedan od stupova španjolske kulturne baštine. Zlatno doba španjolske umjetnosti (od XVII. st. do prvih desetljeća XVIII. stoljeća) u cijelosti je obuhvaćeno razdobljem baroka. Crkveni redovi (na poseban način isusovci) bili su veliki promicatelji umjetnosti i poticali su stvaranje umjetničkih djela s motivima kao što su Isusova muka, kanonizacija mučenika ili popularizacija svečanosti kolektivne pobožnosti. Umjetnost rezbarenja svetačkih kipova imala je za cilj pobuditi osjećaje kod promatrača i učiniti da ih osjećaju stvarnima. Na taj je način prikazani sadržaj postajao opipljiv i vidljiv. Kombinacija rezbarenog polikromnog drva i dodatnih ma terijala kao što su koža, koplje ili staklene oči, zajedno sa snažnim emocijama ispisanim na izrazima lica potiču stvaranje odnosa između promatrača i umjetničkog djela, te pomažu promatraču da se identificira s osjećajima koje skulptura komunicira. U krajnjem naturalizmu i realizmu izraza lica oponašaju se suze, znoj, krv i anatomski vjerni prikazi mišića te se na
taj način pojačava doživljaj prikazanog mučeništva i poistovjećivanje s istim. Svrha ovih skulptura bila je različita, ovisno o motivima koje su prikazivale. Skulpture koje prikazuju detalje Isusove muke zbog načina upotrebe imaju vrlo posebno značenje. Prema španjolskoj tradiciji, te se skulpture tijekom Velikog tjedna stavljaju na nosila u obliku prijestolja i svečano se nose u procesiji po gradovima. Na taj način, osim poruke koja proizlazi iz samog djela, jedinstvena kombinacija procesijskoga hoda popraćena glazbom, napora nosača koji nose postolja, te mnoštva ljudi koji se okupljaju da promatraju tu pobožnost, pobuđuje osjećaj koji je teško objasniti. Veliki tjedan posebno se obilježava u cijeloj Španjolskoj i predstavlja jedan od najvažnijih događaja u zemlji, a procesije se ističu svojom posebnošću i atraktivnošću. Posebno treba istaknuti procesije u Sevilli i Malagi, no činjenica je da se u svakom španjolskom gradu ili selu održava po jedna takva procesija kojoj nema premca u svijetu.
Postav izložbe „Sakralno-procesijska skulptura španjolskog baroka” u organizaciji Veleposlanstva Španjolske u Hrvatskoj, koja se održava u sklopu manifestacije Dani kršćanske kulture, sastoji se od fotografija nekih od najznamenitijih baroknih sakralnih skulptura koje je ustupio španjolski Nacionalni muzej skulpture u Valladolidu. Gregorio Fernández (1576.-1636.): Njegovi likovi odišu snažnim realizmom u prikazima anatomije tijela, izraza lica i ruku. Glavni je i najznačajniji autor procesijske skulpture grada Valladolida. Njegova djela Paso de la Sexta Angustia (Pietà) i Paso Camino del Calvario (Uprizorenje Križnog puta) tijekom dugog niza godina koristila su se u valladolidskim uskrsnim procesijama. Alonso Cano (1601.-1667.): Svestrani španjolski umjetnik čiji opus obuhvaća skulpturu, slikarstvo i arhitekturu. Njegov umjetnički utjecaj prepoznatljiv je i u radovima njegovih iznimnih učenika kao što su Pedro de Mena, José Risueño, Herrera Barnuevo i José de Mora.
Juan de Mesa (1583.-1627.): Juan de Mesa smatra se jednim od najvažnijih predstavnika seviljskog realizma u okviru barokne estetike. Do savršenstva ocrtava detalje anatomije tijela kao što su napetost mišića, tetive i vene, te izražajnost lica. Mnoga njegova djela koriste se u procesijama Velikoga tjedna u Sevilli. Fernando Ortiz (1717.-1771.): Smatra se jednim od najvažnijih baroknih kipara u povijesti Španjolske. Ističe se svojom čistom tehnikom i ekspresivnošću izraza lica. Neka od njegovih djela još uvijek se koriste u procesijama u gradu Malagi po kojima je taj grad jedan od najčuvenijih u Španjolskoj. Pedro de Mena (1628.-1688.): U njegovim djelima poseban je naglasak stavljen na duševna stanja koja se izražavaju položajem i oblikom ruku, te posebice intenzivnim pogledima koji su uistinu čudesni, jer su u njima koncentrirani sva patnja i mističko nadahnuće, koji su inače jedva prisutni u tjelesnoj ekspresiji njegovih skulptura.
Juan Alonso de Villabrille (1663.-1732.): Njegov opus odiše visokim stupnjem virtuoznosti i realizma, pri čemu se ističe prikaz agonije likova koja se prvenstveno ogleda u očima i usnama njegovih skulptura. U svom atelieru je podučavao mnoge značajne kipare kao što je primjerice Luis Salvador Carmona. Luis Salvador Carmona (1708.-1767.): Bio je učenik u madridskom atelieru Juana Antonija Villabrille y Rona, kod kojeg je izučio vrhunsku tehniku tesanja razvidnu u svim njegovim djelima. Njegov umjetnički opus možemo podijeliti na dvije tematske cjeline: dvorska umjetnička djela u kamenu i sakralno-procesijska umjetnička djela u drvu, u kojima je spojio kastiljanski i andaluzijski stil. Francisco Salzillo (1707.-1783.): Izrazito je prisutan u regiji Murcia na jugu Španjolske, gdje se njegova djela koriste u procesijama. Za njegov stil karakteristična je mješavina talijanskog stila i španjolske tradicije.
Sakralno-procesijska skulptura španjolskog baroka Nacionalni muzej skulptura u Valladolidu jedan je od najsta rijih muzeja u Španjolskoj. Osnovan je 1842. kao Pokrajinski muzej likovne umjetnosti, a 1933. usmjerio se na skulpturu i pretvorio u Nacionalni muzej, te dobio današnje ime. U njemu je pohranjen velik broj raznovrsnih skulptura i slika nastalih u razdoblju od XIV. do XVIII. stoljeća, s tim da je poseban naglasak na djelima baroknog stila. Muzej se nalazi u samom srcu grada i sastoji se od više zgrada od velike povijesne važnosti, što ga čini jednim od najposebnijih urbano-kulturnih prostora u Španjolskoj s otprilike 6 000 originalnih umjetničkih djela. U njemu se nalazi najveća kolekcija baroknih skulptura od obojanog drva čiji su autori poznata umjetnička imena, kao što su Gregorio Fernández, Alonso Cano, Pedro de Mena i Luis Salvador Carmona. Španjolska je katolička tradicija kroz povijest spajala umjetnost i religiju, zbog čega se može reći da je barokna kultura niknula na podlozi katoličko-protestantskog raskola, potičući stvaranje umjetničkih djela s vjerskim motivima i prožimajući cjelokupnu kulturu vjerskim temama. U slučaju barokne skulpture, ona se te-
melji na izradi kipova od obojenog drveta i s vremenom je postala jedan od stupova španjolske kulturne baštine. Zlatno doba španjolske umjetnosti (od XVII. st. do prvih desetljeća XVIII. stoljeća) u cijelosti je obuhvaćeno razdobljem baroka. Crkveni redovi (na poseban način isusovci) bili su veliki promicatelji umjetnosti i poticali su stvaranje umjetničkih djela s motivima kao što su Isusova muka, kanonizacija mučenika ili popularizacija svečanosti kolektivne pobožnosti. Umjetnost rezbarenja svetačkih kipova imala je za cilj pobuditi osjećaje kod promatrača i učiniti da ih osjećaju stvarnima. Na taj je način prikazani sadržaj postajao opipljiv i vidljiv. Kombinacija rezbarenog polikromnog drva i dodatnih ma terijala kao što su koža, koplje ili staklene oči, zajedno sa snažnim emocijama ispisanim na izrazima lica potiču stvaranje odnosa između promatrača i umjetničkog djela, te pomažu promatraču da se identificira s osjećajima koje skulptura komunicira. U krajnjem naturalizmu i realizmu izraza lica oponašaju se suze, znoj, krv i anatomski vjerni prikazi mišića te se na
taj način pojačava doživljaj prikazanog mučeništva i poistovjećivanje s istim. Svrha ovih skulptura bila je različita, ovisno o motivima koje su prikazivale. Skulpture koje prikazuju detalje Isusove muke zbog načina upotrebe imaju vrlo posebno značenje. Prema španjolskoj tradiciji, te se skulpture tijekom Velikog tjedna stavljaju na nosila u obliku prijestolja i svečano se nose u procesiji po gradovima. Na taj način, osim poruke koja proizlazi iz samog djela, jedinstvena kombinacija procesijskoga hoda popraćena glazbom, napora nosača koji nose postolja, te mnoštva ljudi koji se okupljaju da promatraju tu pobožnost, pobuđuje osjećaj koji je teško objasniti. Veliki tjedan posebno se obilježava u cijeloj Španjolskoj i predstavlja jedan od najvažnijih događaja u zemlji, a procesije se ističu svojom posebnošću i atraktivnošću. Posebno treba istaknuti procesije u Sevilli i Malagi, no činjenica je da se u svakom španjolskom gradu ili selu održava po jedna takva procesija kojoj nema premca u svijetu.
Postav izložbe „Sakralno-procesijska skulptura španjolskog baroka” u organizaciji Veleposlanstva Španjolske u Hrvatskoj, koja se održava u sklopu manifestacije Dani kršćanske kulture, sastoji se od fotografija nekih od najznamenitijih baroknih sakralnih skulptura koje je ustupio španjolski Nacionalni muzej skulpture u Valladolidu. Gregorio Fernández (1576.-1636.): Njegovi likovi odišu snažnim realizmom u prikazima anatomije tijela, izraza lica i ruku. Glavni je i najznačajniji autor procesijske skulpture grada Valladolida. Njegova djela Paso de la Sexta Angustia (Pietà) i Paso Camino del Calvario (Uprizorenje Križnog puta) tijekom dugog niza godina koristila su se u valladolidskim uskrsnim procesijama. Alonso Cano (1601.-1667.): Svestrani španjolski umjetnik čiji opus obuhvaća skulpturu, slikarstvo i arhitekturu. Njegov umjetnički utjecaj prepoznatljiv je i u radovima njegovih iznimnih učenika kao što su Pedro de Mena, José Risueño, Herrera Barnuevo i José de Mora.
Juan de Mesa (1583.-1627.): Juan de Mesa smatra se jednim od najvažnijih predstavnika seviljskog realizma u okviru barokne estetike. Do savršenstva ocrtava detalje anatomije tijela kao što su napetost mišića, tetive i vene, te izražajnost lica. Mnoga njegova djela koriste se u procesijama Velikoga tjedna u Sevilli. Fernando Ortiz (1717.-1771.): Smatra se jednim od najvažnijih baroknih kipara u povijesti Španjolske. Ističe se svojom čistom tehnikom i ekspresivnošću izraza lica. Neka od njegovih djela još uvijek se koriste u procesijama u gradu Malagi po kojima je taj grad jedan od najčuvenijih u Španjolskoj. Pedro de Mena (1628.-1688.): U njegovim djelima poseban je naglasak stavljen na duševna stanja koja se izražavaju položajem i oblikom ruku, te posebice intenzivnim pogledima koji su uistinu čudesni, jer su u njima koncentrirani sva patnja i mističko nadahnuće, koji su inače jedva prisutni u tjelesnoj ekspresiji njegovih skulptura.
Juan Alonso de Villabrille (1663.-1732.): Njegov opus odiše visokim stupnjem virtuoznosti i realizma, pri čemu se ističe prikaz agonije likova koja se prvenstveno ogleda u očima i usnama njegovih skulptura. U svom atelieru je podučavao mnoge značajne kipare kao što je primjerice Luis Salvador Carmona. Luis Salvador Carmona (1708.-1767.): Bio je učenik u madridskom atelieru Juana Antonija Villabrille y Rona, kod kojeg je izučio vrhunsku tehniku tesanja razvidnu u svim njegovim djelima. Njegov umjetnički opus možemo podijeliti na dvije tematske cjeline: dvorska umjetnička djela u kamenu i sakralno-procesijska umjetnička djela u drvu, u kojima je spojio kastiljanski i andaluzijski stil. Francisco Salzillo (1707.-1783.): Izrazito je prisutan u regiji Murcia na jugu Španjolske, gdje se njegova djela koriste u procesijama. Za njegov stil karakteristična je mješavina talijanskog stila i španjolske tradicije.
SAKRALNO-PROCESIJSKA SKULPTURA ŠPANJOLSKOG BAROKA
FOTOGRAFIJE SAKRALNIH SKULPTURA: 1. Cristo yacente / Krist leži u grobu Gregorio Fernández (1627.) 2. Paso de la Sexta Angustia / Pietà Gregorio Fernández (1616. ) 3. San Juan Bautista / Sv. Ivan Krstitelj Alonso Cano (1634.) 4. Niño Jesús / Dijete Isus Alonso Cano (atribución / atribucija) (1634.-1666.) 5. San Nicolás de Tolentino / Sv. Nikola Tolentinski Juan de Mesa (Primer cuarto del siglo XVII / Prva četvrtina XVII. stoljeća) 6. San Francisco de Asís / Sv. Franjo Asiški Fernando Ortiz (1738.) 7. Cristo Ecce Homo / Krist Ecce Homo Pedro de Mena (1679.) 8. San Pedro de Alcántara / Sv. Petar Alkantarski Pedro de Mena (Segunda mitad del siglo XVII / Druga polovica XVII. stoljeća) 9. Magdalena penitente / Pokajanje Marije Magdalene Pedro de Mena (1664.)
10. Cabeza de San Pablo / Glava sv. Pavla Juan Alonso de Villabrille (1707.) 11. Cristo crucificado / Raspeti Krist Luis Salvador Carmona (Segundo tercio del siglo XVI / Druga trećina XVI. stoljeća) 12. Santa Eulalia / Sveta Eulalija Luis Salvador Carmona (1760.-1767.) 13. San Domingo de Guzmán / Sv. Dominik Guzman Francisco Salzillo (Mediados del siglo XVIII / Sredina XVIII. stoljeća) 14. Grupo de la Sagrada Familia / Sveta obitelj Juan Alonso de Villabrille (1701.-1733.) 15. Paso Camino del Calvario / Uprizorenje Križnog puta Gregorio Fernández (1610.-1615.) 16. Vista de Sala / Pogled na izložbeni prostor Artesonado del Palacio del Marqués de Monsalud (Almendralejo) y Cristo Yacente (Gregorio Fernández) Ukrašeni strop Palače Markiza od Monsaluda (Almendralejo) i Krist leži u grobu (Gregorio Fernández) Colegio de San Gregorio / Kolegij sv. Grgura
S P L I T, H A Z U, PA L AČ A M I L E S I, 20. O Ž U J K A 2018.
Organizator: VERBUM Suorganizator: Veleposlanstvo Španjolske u Zagrebu EMBAJADA DE ESPAÑA EN CROACIA
Autor izložbe: Nacionalni muzej skulptura u Valladolidu
www.danikrscanskekulture.info dani.krscanske.kulture@verbum.hr tel.: 021/340-268 • fax: 021/340-270
SAKRALNO-PROCESIJSKA SKULPTURA ŠPANJOLSKOG BAROKA
FOTOGRAFIJE SAKRALNIH SKULPTURA: 1. Cristo yacente / Krist leži u grobu Gregorio Fernández (1627.) 2. Paso de la Sexta Angustia / Pietà Gregorio Fernández (1616. ) 3. San Juan Bautista / Sv. Ivan Krstitelj Alonso Cano (1634.) 4. Niño Jesús / Dijete Isus Alonso Cano (atribución / atribucija) (1634.-1666.) 5. San Nicolás de Tolentino / Sv. Nikola Tolentinski Juan de Mesa (Primer cuarto del siglo XVII / Prva četvrtina XVII. stoljeća) 6. San Francisco de Asís / Sv. Franjo Asiški Fernando Ortiz (1738.) 7. Cristo Ecce Homo / Krist Ecce Homo Pedro de Mena (1679.) 8. San Pedro de Alcántara / Sv. Petar Alkantarski Pedro de Mena (Segunda mitad del siglo XVII / Druga polovica XVII. stoljeća) 9. Magdalena penitente / Pokajanje Marije Magdalene Pedro de Mena (1664.)
10. Cabeza de San Pablo / Glava sv. Pavla Juan Alonso de Villabrille (1707.) 11. Cristo crucificado / Raspeti Krist Luis Salvador Carmona (Segundo tercio del siglo XVI / Druga trećina XVI. stoljeća) 12. Santa Eulalia / Sveta Eulalija Luis Salvador Carmona (1760.-1767.) 13. San Domingo de Guzmán / Sv. Dominik Guzman Francisco Salzillo (Mediados del siglo XVIII / Sredina XVIII. stoljeća) 14. Grupo de la Sagrada Familia / Sveta obitelj Juan Alonso de Villabrille (1701.-1733.) 15. Paso Camino del Calvario / Uprizorenje Križnog puta Gregorio Fernández (1610.-1615.) 16. Vista de Sala / Pogled na izložbeni prostor Artesonado del Palacio del Marqués de Monsalud (Almendralejo) y Cristo Yacente (Gregorio Fernández) Ukrašeni strop Palače Markiza od Monsaluda (Almendralejo) i Krist leži u grobu (Gregorio Fernández) Colegio de San Gregorio / Kolegij sv. Grgura
S P L I T, H A Z U, PA L AČ A M I L E S I, 20. O Ž U J K A 2018.
Organizator: VERBUM Suorganizator: Veleposlanstvo Španjolske u Zagrebu EMBAJADA DE ESPAÑA EN CROACIA
Autor izložbe: Nacionalni muzej skulptura u Valladolidu
www.danikrscanskekulture.info dani.krscanske.kulture@verbum.hr tel.: 021/340-268 • fax: 021/340-270