Sveti Alfonz Liguori
Kako ćemo ljubiti Isusa Krista
VERBUM USKL ČNIK
!
Sveti Alfonz Liguori KAKO ]EMO LJUBITI ISUSA KRISTA
Biblioteka:
4. Urednik: mr. sc. Petar Balta
Za nakladnika: Miro Radalj
Sveti Alfonz Liguori
KAKO ]EMO LJUBITI ISUSA KRISTA
VERBUM Split, 2014.
Naslov izvornika: Sant’Alfonso M. de Liguori, Pratica di amar Gesù Cristo S kritičkoga izdanja (Sant’Alfonso M. de Liguori, Opere ascetiche, vol. I, Roma 1933.) preveo: Marius Lot Ovo izdanje je prire|eno prema novom, osuvremenjenom izdanju (Alfonso M. de Liguori, Pratica di amar Gesù Cristo, Città Nuova, Roma 1996.) Copyright za hrvatski prijevod: Verbum, Split, 2000. Lektura: An|a Jakovljević Tiskano dopuštenjem Nadbiskupskog ordinarijata u Splitu, dne 26. listopada 2000. br. 1778/00. Ilustracija na naslovnoj stranici: El Greco, Krist III. izdanje CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU UDK 264-063:232 232.2:264-063 LIGUORI, Alfonso Maria de' Kako ćemo ljubiti Isusa Krista / sveti Alfonz Liguori ; <preveo Marius Lot>. - 3. izd. - Split : Verbum, 2014. (Biblioteka Uskličnik ; 4) Prijevod djela: Pratica di amar Gesu Cristo. ISBN 978-953-235-266-5 I. Molitva -- Otajstveni značaj 150923062
I. DIO LJUBAV KOJU ZASLU@UJE ISUS KRIST
I. poglavlje LJUBAV KOJU ZASLU@UJE ISUS KRIST ZBOG SVOJE MUKE I SMRTI
1. Bog nas oduvijek ljubi Sva svetost i savr{enost sastoji se u tome da ljubimo Isusa Krista, na{e najveće dobro, na{ega Spasitelja, na{ega Boga. Sam Isus je kazao: “Ta sâm vas Otac ljubi, jer vi ste mene ljubili” (Iv 16,27). Sveti Franjo Sale{ki ka`e: “Neki misle da se savr{enstvo sastoji u strogom `ivotu, drugi u molitvi, neki u primanju sakramenata, drugi opet u milostinji... Ali oni se varaju. Savr{enstvo je u tome da ljubimo Boga svim srcem.” Pi{e apostol Pavao: “A povrh svega ljubav! To je sveza savr{enstva” (Kol 3,14). Zato je i rekao sveti Augustin: “Ljubi Boga i čini {to hoće{”, jer osobu koja Boga ljubi sama ljubav potiče da nikad ne učini ne{to {to se njemu ne mili i da čini sve da mu ugodi. Zar Bog ne zaslu`uje svu na{u ljubav? On nas je od vječnosti ljubio: “Ljubavlju vječnom ljubim te, zato ti sačuvah milost” (Jer 31,3). “^ovječe, – kao da ka`e Gospodin – ja sam tebe prvi ljubio. Jo{ nisi bio na svijetu, {tovi{e nije ni bilo jo{ svijeta, a ja sam te već ljubio. Od kada sam Bog, ja te ljubim: od kada ljubim sebe, ljubim i tebe!” Imala je, dakle, pravo ona sveta mučenica Agneza kada je mladiću, koji joj je izrazio `enidbenu ponudu, odgovorila: “Već si preduhitren: moj Bog me prvi ljubio. On me ljubio
8
KAKO ]EMO LJUBITI ISUSA KRISTA
od vječnosti. Zato je i pravo da ne ljubim nikoga osim Njega.” 2. Bo`ja dobročinstva, znakovi njegove ljubavi ^ovjek se općenito dâ privući darovima... I upravo njima se Bog poslu`io da nas privuče k sebi. Stoga u Svetom pismu ka`e: “U`ima za ljude privlačio sam ih, konopcima ljubavi” (Ho{ 11,4). Koji su to darovi kojima je Bog obdario čovjeka? Stvoriv{i ga na svoju sliku, čovjeka je, dakle, obdario du{om i njenim moćima: pamćenjem, razumom i voljom; obdario ga je tijelom i njegovim osjetilima. Stvorio je za njega nebo i zemlju, zvijezde, mora, rijeke, planine, ravnice, rude, voće i cvijeće i mnogovrsne `ivotinje da se svime slu`i i da ljubi Stvoritelja. “Gospodine moj – uskliknuo je sveti Augustin – nebo i zemlja i sva stvorenja mi govore o tebi, potiču me da Te ljubim, jer si sve zbog mene stvorio.” Opat Rance, utemeljitelj trapista, gledajući iz svoga pustinja{tva nebo i zvijezde, brjegove, vrela, ptice i cvijeće, osjećao se stalno potaknutim, od svakoga od tih stvorenja, na ljubav prema Bogu, koji ih je radi njega stvorio. Kada bi sveta Marija Magdalena de Pazzi dr`ala u ruci koji lijepi cvijet, osjetila bi pritom kako se u`i`e ljubavlju prema Bogu te je govorila: “Moj Bog je, dakle, oduvijek mislio na to da radi mene stvori ovaj cvijet!” I taj cvijet postao bi poput ljubavne strjelice koja ju je blago ranila i jo{ je vi{e zdru`ila s Bogom. Naprotiv, sveta Terezija, promatrajući stabla, izvore, potoke, more ili livade, govorila je kako je svi ti stvorovi sjećaju njezine nezahvalnosti jer tako malo ljubi Stvoritelja koji ih je stvorio upravo zato da ga ona ljubi.
LJUBAV KOJU ZASLU@UJE ISUS KRIST ZBOG SVOJE MUKE I SMRTI
9
S tim u vezi priča se o jednome pobo`nom pustinjaku kojem se, dok je i{ao poljem, učinilo da ga trava i cvijeće, koje je gazio, kore radi njegove nezahvalnosti prema Bogu. Zato bi ih udarao {tapićem i govorio: “[utite, {utite: nazivate me nezahvalnikom; ponavljate mi da vas je Bog radi mene stvorio i da ga ja ne ljubim... Razumio sam vas, {utite, {utite; ne korite me vi{e.” Ali Bog se nije zadovoljio time da nam daruje samo ove prirodne ljepote. Da zadobije svu na{u ljubav, dao nam je samoga sebe: “Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinoro|enca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima `ivot vječni” (Iv 3,16). Kad je vječni Otac vidio da, radi grijeha, bijasmo mrtvi i li{eni milosti, radi prevelike ljubavi prema nama (kako pi{e apostol Pavao) poslao je svoga ljubljenog Sina da On zadovolji za nas i tako nam vrati onaj `ivot {to nam ga je grijeh oduzeo: “Ali Bog, bogat milosr|em, zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi, nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestupâ, o`ivi zajedno s Kristom – milo{ću ste spa{eni! – te nas zajedno s njim uskrisi” (Ef 2,4–5). A zajedno sa Sinom, kojem nije oprostio kako bi nama oprostio, dao nam je svako dobro: svoju milost, svoju ljubav, raj, darove zasigurno manje od Sina: “Ta on ni svojega Sina nije po{tedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda neće s njime sve darovati?” (Rim 8,32). 3. Kristova muka i smrt – najvi{i čin ljubavi Jednako tako, i Sin se predao iz ljubavi prema nama. “U vjeri `ivim u Sina Bo`jega koji me ljubio i
10
KAKO ]EMO LJUBITI ISUSA KRISTA
predao samoga sebe za mene” (Gal 2,20). Da nas otkupi od vječne smrti i da mo`emo ponovno steći bo`ansku milost i izgubljeni raj, postao je čovjekom i zaodjenuo se tijelom, kao i mi: “I Riječ tijelom postade i nastani se me|u nama” (Iv 1,14). I tako se svega odrekao: “On sam sebe oplijeni uzev{i lik sluge, postav{i ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik” (Fil 2,7). Ali jo{ vi{e začu|uje to {to je Krist, premda nas je mogao spasiti bez svoje muke i smrti, izabrao te`ak i prezren `ivot i gorku i sramotnu smrt na kri`u, drvu sramote, odre|enom za zločince: “Ponizi sam sebe, poslu{an do smrti, smrti na kri`u” (Fil 2,8). Ali za{to je odabrao smrt na kri`u kad nas je mogao otkupiti bez trpljenja? Da nam poka`e koliko nas ljubi: “Ljubio nas je i sebe predao za nas” (Ef 2,5). Eto za{to sveti Pavao, apostol ljubavi Kristove, pi{e: “Jer ljubav nas Kristova obuzima kad promatramo ovo: jedan za sve umrije, svi dakle umrije{e; i za sve umrije da oni koji `ive ne `ive vi{e sebi, nego onomu koji za njih umrije i uskrsnu” (2 Kor 5,14). Tu apostol ne `eli toliko istaknuti to da je Krist za nas trpio, koliko to da nas ljubav koju nam je trpljenjem iskazao obvezuje i gotovo nas sili da ga ljubimo. Sveti Franjo Sale{ki, komentirajući navedeni odlomak, pi{e: “Kad znamo da nas je Isus, pravi Bog, toliko ljubio da je za nas pretrpio smrt, i to smrt na kri`u, neće li nam srce biti kao u tijesku, iz koga će nam sila, to jača {to je ljubaznija, izmamiti ljubav?” I nastavlja: “Ah, za{to se, dakle, ne bacimo na Krista raspetoga, da na kri`u umremo s onim koji je na njemu umro iz ljubavi prema nama? Dr`at ću ga, morali bismo reći, i nikad ga neću ostaviti; umrijet ću s njime i izgorjeti u plamenu njegove ljubavi. Isti
LJUBAV KOJU ZASLU@UJE ISUS KRIST ZBOG SVOJE MUKE I SMRTI
11
oganj izgorjet će ovoga Bo`anskoga Stvoritelja i njegovo bijedno stvorenje. Moj Isus daje se sav za mene i ja se sav dajem njemu. @ivjet ću i umrijeti na njegovim grudima; ni smrt ni `ivot neće me nikada odvojiti od njega. Vječna ljubavi, du{a moja Te tra`i i vječno odabire. Do|i, Du{e Sveti, i svojom ljubavi rasplamti na{a srca. Ili ljubiti ili umrijeti! Umrijeti svakoj drugoj ljubavi da `ivim ljubavi Isusovoj. Spasitelju du{a na{ih, daj nam da dovijeka pjevamo: @ivio Isus koga ljubim! Ljubim Isusa koji `ivi u vijeke vjekova!” Toliko je Isus Krist ljubio ljude da je `udio za časom svoje smrti kako bi im pokazao koliko ih ljubi. Zato je, misleći na svoju muku i smrt, govorio: “Krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvr{i” (Lk 12,50). I zato sveti Ivan Evan|elist, govoreći o noći u kojoj je Isus počeo svoju muku, pi{e: “Znajući (Isus) da je do{lo njegovo vrijeme da ide Ocu, ljubeći svoje, koji su bili u svijetu, ljubio ih je do kraja” (Iv 13,1). Isus naziva to vrijeme: njegovo vrijeme jer je `arko `elio dati ljudima posljednji dokaz svoje ljubavi, umrijev{i za njih na kri`u, istro{en bolima. Ali {to je moglo navesti Boga da smaknut umre na gubili{tu izme|u dva zločinca, uz toliku sramotu i pogrdu svoga bo`anskog veličanstva? Sveti Bernard odgovara: “Samo ljubav koja je zaboravila na dostojanstvo.” Kad onaj tko je zaljubljen `eli dati dokaz svoje ljubavi, tada ne gleda na svoje dostojanstvo nego na ono {to mo`e obradovati ljubljenu osobu. Sveti Franjo Paulski opravdano je, dakle, uskliknuo gledajući Raspetoga: “O ljubavi, o ljubavi, o ljubavi!” I mi svi, gledajući Isusa na kri`u, morali bismo vatreno uskliknuti: O ljubavi, o ljubavi, o ljubavi!
12
KAKO ]EMO LJUBITI ISUSA KRISTA
Kad to ne bi bila istina vjere, tko bi mogao vjerovati da je svemogući, presretni Bog i gospodar svega toliko ljubio čovjeka da je, tako reći, bio izvan sebe iz ljubavi prema njemu? “Vidjeli smo kako je sama Mudrost, tj. Vječna Riječ, bila izvan sebe od prevelike ljubavi prema ljudima!” govorio je sveti Lovro Giustiniani. To je isto jednoga dana rekla sveta Marija Magdalena de Pazzi kad je u zanosu, sti{ćući kri` u rukama, uskliknula: “Jest, Isuse moj, doista si lud od ljubavi. Ka`em i uvijek ću reći: lud si od ljubavi, Isuse moj.” “Ali, ne, nije ludost – pi{e sveti Dionizije Areopagita – nije ludost, nego redovan učinak bo`anske ljubavi da onaj, koji ljubi, bude izvan sebe, dajući se sav ljubljenoj osobi.” Kad bi bar ljudi, gledajući raspetoga Isusa, razmi{ljali o ljubavi koju On gaji prema svakome od njih! “Kolikom bismo ljubavlju gorjeli – ka`e sveti Franjo Sale{ki – kad bismo vidjeli plamen {to gori u grudima Otkupiteljevim! Kakve li sreće da gorimo ognjem kojim gori sâm na{ Bog! I kakve li radosti da smo lancima ljubavi povezani s Bogom!” Sveti Bonaventura nazvao je rane Isusa Krista ranama koje ranjavaju srca i usplamćuju najledenije du{e. Koliko ljubavnih strjelica izbija iz onih rana koje poga|aju i najtvr|a srca! Koliki plamenovi sukljaju iz `arkoga srca Isusa Krista, usplamtjev{i i srca koja su najhladnija! Koliko lanaca izlazi iz onoga ranjenog boka koji ve`u i posve neukroćena srca! 4. Krist je puno vi{e ljubio, nego {to je trpio Sveti Ivan Avilski, koji je toliko bio pobo`an prema Isusu Kristu raspetome da je u svakoj propovijedi o tome govorio, u jednoj je svojoj raspravi pod
LJUBAV KOJU ZASLU@UJE ISUS KRIST ZBOG SVOJE MUKE I SMRTI
13
nazivom O ljubavi Bo`joj prema ljudima iznio veoma `arke i lijepe misli, koje ovdje donosim: “Ti, Otkupitelju, toliko ljubi{ čovjeka da Te mora ljubiti svaki onaj tko razmatra ovu ljubav. Tvoja ljubav sili srca, kako to ka`e apostol Pavao. Ljubav Isusa Krista prema ljudima potječe iz njegove ljubavi prema Bogu. Zato je rekao na Posljednjoj večeri: ’Ali neka svijet upozna da ljubim Oca i da tako činim kako mi je zapovjedio Otac. Ustanite, po|imo odavde!’ (Iv 14,31). Ali kamo? Da na kri`u umrem za ljude. Nijedan razum ne mo`e shvatiti koliko gori ovaj oganj u srcu Isusa Krista. Kao {to mu je bilo zapovje|eno da pretrpi jednu smrt, On bi ih isto tako pretrpio tisuću jer bi ih u svojoj ljubavi sve podnio. I da je ono {to je po zapovijedi pretrpio za sve ljude, morao pretrpjeti za spas samo jednoga čovjeka, On bi to učinio za svakoga posebno, kako je to za sve zajedno učinio. I kao {to je tri sata visio na kri`u, On bi na njemu ostao do sudnjega dana, da je bilo potrebno – tolika je u Njega bila ljubav. Dakle, Isus Krist je mnogo vi{e ljubio nego {to je trpio! O Bo`anska Ljubavi, daleko li si bila veća nego {to si se izvana pokazala. Mnogobrojne rane i modrice govore nam o velikoj ljubavi, ali nam ne kazuju svu njenu veličinu. Veća je bila iznutra nego {to se vani pokazala. Bila je to samo jedna iskra onog golemoga mora neizmjerne ljubavi. Najveći je znak ljubavi polo`iti `ivot za svoje prijatelje; ali nema znaka kojim je Isus Krist mogao dovoljno izraziti svoju ljubav. To je ona ljubav kojom dobre du{e ostaju izvan sebe i čude joj se kad je upo znaju. Od nje im gori nutrina, one `ele mučeni{tvo, raduju se trpljenju, u`ivaju na u`arenu ro{tilju, {eću po `eravici kao po ru`ama, čeznu za
14
KAKO ]EMO LJUBITI ISUSA KRISTA
nevoljama, vesele se onome čega se svijet boji, prihvaćaju `eljno ono od čega svijet zazire. Sveti Ambrozije pi{e da za du{u, koja se vjenčala s Isusom Kristom na kri`u, ni{ta nije tako slavno kao nositi sa sobom znakove Raspetoga. A kako da Ti platim, Isuse moj, ovu ljubav? Dostojno je da se krv nadoknadi krvlju. Daj da se vidim obojen tom krvi, na taj kri` pribijen. Sveti kri`u, primi jo{ i mene na sebe. Pro{iri se, trnova kruno, da i ja u te mogu staviti svoju glavu. ^avli, pustite nevine ruke moga Gospodina i probijte moje srce ljubavlju i sa`aljenjem. Zato si, Isuse moj – kako podsjeća apostol Pavao – umro da `ivima i mrtvima zagospodari{ ne kaznama, nego ljubavlju: ’Ta Krist zato umrije i o`ivje da gospodar bude i mrtvima i `ivima’ (Rim 14,9). O Isuse, otimaču srdaca, snaga Tvoje ljubavi slomila je i na{a, tako tvrda, srca. Svojom ljubavi rasplamtio si cijeli svijet. Preljubazni Gospodine, napoji na{a srca ovim vinom, spali ih ovim ognjem, rani ih ovom strjelicom svoje ljubavi. Već ovaj kri` ranjava moje srce ranjeno. Preslatka Ljubavi, {to si učinila? Do{ao si da me izliječi{, a eto, Ti si me ranio. Do{ao si da me nauči{ `ivjeti, a učinio si me gotovo ludim? O premudra ludosti, ne daj da ikada bez Tebe `ivim. Gospodine, sve {to vidim na kri`u, poziva me na ljubav: drvo, lik, rane Tvoga tijela, a osobito ljubav Tvoja, pozivaju me da Te ljubim i da Te nikada ne zaboravim.”
LJUBAV KOJU ZASLU@UJE ISUS KRIST ZBOG SVOJE MUKE I SMRTI
15
5. Sredstva za savr{enu ljubav prema Kristu Da bismo do{li do savr{ene ljubavi prema Isusu Kristu, moramo se poslu`iti pravim sredstvima. Evo sredstava koja preporuča sveti Toma Akvinski: – neprekidno se sjećati općih i osobnih Bo`jih darova; – razmatrati o beskonačnoj Bo`joj dobroti koja nam uvijek čini dobro, uvijek nas ljubi i tra`i od nas na{u ljubav; – pomnjivo izbjegavati sve, pa i najmanju stvar, {to se Bogu ne mili; – odreći se svih sjetilnih dobara ove zemlje: bogatstva, časti i u`itaka; – svakodnevno razmatrati (kako savjetuje o. Tauler) muku i smrt Isusa Krista. Pobo`nost prema muci Isusa Krista najkorisnija je, najnje`nija, Bogu najmilija pobo`nost, ona koja ulijeva najvi{e pouzdanja i najbolje ra`arava ljubav. Iz toga izvora, muke Isusa Krista, dolaze nam sva dobra: pouzdanje u opro{tenje, jakost protiv napasti, nada u raj; odatle izviru bo`anska prosvjetljenja, Bo`ji pozivi, toliki poticaji da promijenimo `ivot, da se Bogu predamo. Apostol Pavao je, dakle, zaista opravdano nazvao izopćenim svakoga tko ne ljubi Isusa Krista: “A tko ne ljubi Isusa Krista, neka bude proklet” (1 Kor 16,22). Onome tko `eli napredovati u ljubavi prema Bogu, sveti Bonaventura savjetuje svakodnevno razmatranje muke Isusa Krista, a sveti Augustin znao je kazati kako vi{e vrijedi jedna suza prolivena nad spomenom Spasiteljeve muke, nego li tjedan dana posta samo o kruhu i vodi.
16
KAKO ]EMO LJUBITI ISUSA KRISTA
Zato su sveci toliko vremena posvećivali razmatranju muke Isusa Krista. Sveti Franjo Asi{ki na taj je način postao seraf ljubavi. Jednoga dana na{ao ga je neki prijatelj kako plače i u sav glas viče. Upita ga za razlog, a svetac odgovori: “Plačem nad bolima i pogrdama na{ega Gospodina, a jo{ vi{e zato {to ga toliko zaboravljaju ljudi radi kojih je mnogo pretrpio.” Rekav{i to, zaplače jo{ jače tako da je i onaj drugi zaplakao. Kad bi svetac čuo kako bleji janje{ce, ili vidio {togod drugo {to bi mu obnovilo sjećanje na trpećega Isusa, odmah bi zaplakao. Kad je jednom bio bolestan, netko ga upita bi li ga obradovalo čitanje koje pobo`ne knjige, a on odgovori: “Moja knjiga je raspeti Isus.” Zato je stalno poticao svoju braću da uvijek misle na muku Isusa Krista. Pi{e Tiepoli: “Tko se ne zaljubi u Boga, promatrajući ga na kri`u, neće će se u Njega zaljubiti nikada!” MOLITVA O Vječna Riječi, provela si trideset i tri godine u znoju i nevoljama, dala si krv i `ivot da spasi{ ljude, ukratko, ni{ta nisi po{tedjela da Te oni ljube; pa kako to da ima ljudi koji to znaju, a ipak Te ne ljube? Oh Bo`e! I ja sam me|u tim nezahvalnicima. Vidim krivicu, koju sam Ti nanio, smiluj mi se! Prikazujem Ti ovo nezahvalno srce: nezahvalno, ali raskajano. Jest, dragi moj Otkupitelju, nadasve se kajem {to sam Te prezreo. Kajem se i ljubim Te svom du{om svojom. Du{o moja, ljubi Boga svezana kao krivca radi tebe, Boga izbičevana kao roba radi tebe; Boga izrugana radi tebe; Boga, napokon, koji je kao razbojnik umro na kri`u radi tebe.
LJUBAV KOJU ZASLU@UJE ISUS KRIST ZBOG SVOJE MUKE I SMRTI
17
Da, Spasitelju moj, Bo`e moj, ljubim Te. Sjećam se uvijek {to si za me pretrpio da Te vi{e ne zaboravim ljubiti. U`eta, koja ste vezala Isusa, stisnite me uz Njega; trnje, {to si obrubilo Isusa, rani me ljubavlju prema Njemu; čavli, koji ste proboli Isusa, pribijte me na Isusov kri`, da `ivim i umrem zdru`en s Isusom. O Krvi Kristova, opoji me svetom ljubavi. Smrti Isusova, daj da umrem svakoj zemaljskoj ljubavi! Noge probodene Gospodina moga, uz vas se privijam: oslobodite me od pakla, koji sam zaslu`io. Isuse moj, u paklu Te ne bih mogao vi{e ljubiti, a ja Te hoću ljubiti uvijek. Ljubljeni moj Spasitelju, spasi me, privini me k Sebi, ne dopusti da Te ikada vi{e izgubim. Marijo, utoči{te grje{nika, majko moga Spasitelja, pomozi grje{niku koji `eli ljubiti Boga i Tebi se preporuča; pomozi mi radi Tvoje ljubavi prema Isusu Kristu.
II. poglavlje LJUBAV KOJU ZASLU@UJE ISUS KRIST ZBOG DARA EUHARISTIJE
1. Kristova ljubav u Euharistiji “Uoči blagdana Pashe Isus, znajući da mu je do{ao čas kad će otići s ovoga svijeta k Ocu, ljubeći svoje koji su na svijetu, iskaza im do vrhunca ljubav” (Iv 13,1). Prije svoje smrti Isus nam je ostavio najveći znak svoje ljubavi – dar Euharistije. Sveti Bernard Sienski ka`e da su nam znakovi ljubavi, koji se na samrti iskazuju, najmiliji i najdulje ih pamtimo. Prijatelji običavaju na samrti ostaviti dragim osobama neki dar, odijelo, prsten ili neku drugu dragu uspomenu. A Isus, odlazeći s ovoga svijeta, kao skupocjeni dar svoje ljubavi nije nam ostavio nikakvu odjeću, ni prsten, nego svoje tijelo, svoju krv, svoju du{u, svoje bo`anstvo, svega sebe. “Dao ti je sve – ka`e sveti Ivan Zlatousti – ni{ta za se nije zadr`ao.” Tridentinski sabor uči da je ovim euharistijskim darom Isus Krist čovječanstvu ostavio sve bogatstvo svoje ljubavi. A apostol Pavao ističe da je Isus ostavio ljudima taj dar upravo one noći kad su mu oni spremali smrt: “Gospodin Isus one noći kad bija{e predan uze kruh, zahvaliv{i, razlomi i reče: ’Uzmite i jedite: ovo je tijelo moje – za vas’” (1 Kor 11,23–24). Sveti Bernard Sienski je napisao kako je Isus Krist gorio tolikom ljubavlju prema nama da mu nije bilo dosta umrijeti za nas, nego ga je prekomjerna Njegova ljubav prije nego {to će umrijeti prisilila da
LJUBAV KOJU ZASLU@UJE ISUS KRIST ZBOG DARA EUHARISTIJE
19
učini jo{ veće djelo – da nam svoje vlastito tijelo dade za hranu. S pravom je, dakle, sveti Toma nazvao Euharistiju sakramentom ljubavi, jer samo je ljubav navela Isusa Krista da nam u njemu dade svega sebe; naziva ga i zalogom ljubavi, jer ako bismo ikad posumnjali u Njegovu ljubav, u ovom sakramentu primili smo njeno jamstvo. Kao da nam je Otkupitelj, ostavljajući ovaj dar, rekao: Ako ikad posumnjate u moju ljubav, evo, ja vam u ovome sakramentu samoga sebe ostavljam. Imajući u ruci takav zalog, ne mo`ete sumnjati da vas veoma ljubim. Sveti Bernard, osim toga, naziva ovaj sakrament ljubav svih ljubavi budući da ovaj dar obuhvaća sve druge koje nam je Gospodin udijelio: stvaranje, otkupljenje, predodre|enje za vječnu slavu. Euharistija nije, dakle, samo zalog ljubavi Isusa Krista, nego nam je ujedno i zalog raja koji nas očekuje. Sveti Filip Neri nazivao je euharistijskoga Isusa jednom jedinim rječju: ljubav. I kad su mu na samrti donijeli svetu pričest, uskliknuo je: “Evo ljubavi moje; dajte mi moju ljubav.” Prorok Izaija je `elio svima objaviti velika djela {to ih je Bog učinio u svojoj ljubavi da ga ljudi ljube: “Objavite narodima djela Gospodnja, razgla{ujte uzvi{enost imena njegova!” (Iz 12,4). A tko bi ikad mogao pomisliti da će se Utjelovljena Riječ sakriti pod prilike kruha i dati nam se za hranu, da to nije sama učinila? Ka`e sveti Augustin: “Ne izgleda li ludost reći: Jedite tijelo moje; pijte krv moju?” Kad je Isus Krist nagovijestio učenicima svoju odluku o ustanovi Euharistije rekav{i: “Zaista, zaista, ka`em vam: ako ne jedete tijela Sina ^ovječjeg i ne pijete krvi njegove, nemate `ivota u sebi!...”,
20
KAKO ]EMO LJUBITI ISUSA KRISTA
mnogi nisu mogli vjerovati da im mo`e dati svoje tijelo za hranu i tada su oti{li od njega govoreći: “Tvrd je to govor! Tko ga mo`e slu{ati?” (Iv 6,53.61). Ali ono {to ljudi nisu mogli ni pomisliti ni vjerovati, mislila je i učinila velika Kristova ljubav. “Uzmite i jedite: ovo je tijelo moje” (1 Kor 11,24), rekao je svojim učenicima i svima nama prije nego {to je umro. A kakva je to hrana, o Spasitelju svijeta, koju si nam, prije svoje smrti, na dar ostavio? Ne, nije to obična hrana, nego se to ja sam čitav vama darujem. 2. Isus se `arko `eli sjediniti s nama u Euharistiji “Kad do|e čas, sjede Isus za stol i apostoli s njim. I reče im: ’Svom sam du{om čeznuo ovu pashu blagovati s vama prije svoje muke’” (Lk 22,14–15). “Svom sam du{om čeznuo”: te Isusove riječi, izrečene u noći kada je ustanovio ovaj sakrament ljubavi – kako pi{e sveti Lovro Giustiniani – izra`avaju beskrajnost njegove ljubavi prema nama. A da ga svatko mo`e lako primiti, predao nam se pod prilikama kruha, jednostavne i svima dostupne hrane, a ne skupocjene i rijetke. Daje nam se pod prilikama kruha da mo`e biti svima na dohvat. Da nas potakne da ga primamo u svetoj pričesti, On nam je uputio ne samo tolike pozive: “Jedite, prijatelji, pijte i opijte se, mili moji” (Izr 9,5); “Hodite, jedite od mojega kruha i pijte vina kojeg sam pomije{ala” (Pj 5,1); nego nam to i izričito zapovijeda: “Ovo je tijelo moje – za vas. Ovo činite meni na spomen” (1 Kor 11,24). Osim toga, privlači nas i obećanjem raja: “Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima `ivot vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan” (Iv 6,54); a paklom nam
LJUBAV KOJU ZASLU@UJE ISUS KRIST ZBOG DARA EUHARISTIJE
21
prijeti ako ga ne budemo primali u svetoj pričesti: “Ako ne jedete tijela Sina ^ovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate `ivota u sebi” (Iv 6,54). Svi ovi pozivi, obećanja i prijetnje proizi{li su iz velike njegove `elje da nam do|e u ovom sakramentu. Ali za{to Isus Krist toliko `eli da ga primamo u svetoj pričesti? To nam obja{njavaju sveti Dionizije Areopagita: “Ljubav po sebi uvijek te`i i čezne za sjedinjenjem” i sveti Toma Akvinski: “Dvije osobe koje se od srca ljube nastoje postati jedno.” To je, eto, učinila silna ljubav Bo`ja prema ljudima; ne samo da nam se daje u vječnom kraljevstvu, nego `eli da je ljudi već ovdje na zemlji, preko Euharistije, posjeduju u najbli`em sjedinjenju. “Evo ga za na{im zidom, gleda kroz prozore, zaviruje kroz re{etke” (Pj 2,9): On je prisutan u Euharistiji i gleda nas, iako ga mi, dodu{e, ne vidimo. Prisutan je da ga mo`emo posjedovati, skriva se da ga `elimo; i dok ne stignemo u domovinu, Isus nam se sav daje i `eli se sav s nama sjediniti. Njegovoj ljubavi nije bilo dosta da nam se sav dade svojim utjelovljenjem, mukom i smrću, nego je ustanovio Euharistiju da se sav dade svakome od nas: “Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu” (Iv 6,56). U svetoj pričesti Isus se doista sjedinjuje s nama i mi s njim pa stoga sveti Franjo Sale{ki ka`e: “Euharistija je najnje`niji i najveći znak Kristove ljubavi jer se On poni{tava do toga stupnja da se pretvara u hranu da bi se s nama sjedinio.” Sveti Ivan Zlatousti pi{e da je Isusova `arka ljubav učinila da smo postali jedno s njime. “Tolika je, o Bo`e, Tvoja ljubav – ka`e sveti Lovro Giustiniani – da si ovim sakramentom ujedinio svoje tijelo s na{im {to je učinilo nerazdvojivim Tvoje
22
KAKO ]EMO LJUBITI ISUSA KRISTA
srce i na{u du{u.” Sveti Bernard Sienski nastavlja: “Time {to nam se Isus Krist daje za hranu, dosegao je najvi{i stupanj ljubavi jer nam se daje potpuno se s nama sjedinjujući, kao {to se i hrana sjedinjuje s onim koji je blaguje.” Sam Isus je slu`benici Margareti d’Ypres, odmah nakon pričesti, rekao: “Gle, kćeri moja, lijepog li sjedinjenja izme|u tebe i mene. Vi{e se nikad nećemo odijeliti; ljubi me i ostat ćemo zauvijek sjedinjeni u ljubavi.” 3. Kako i kada pristupati Euharistiji Uvjerimo se, dakle, da ne mo`emo učiniti ne{to ugodnije Isusu Kristu nego se pričestiti, prikladnim raspolo`enjem, kako to dolikuje gostu koga primamo. Rekao sam prikladnim raspolo`enjem, a ne dostojnim, jer kad bi se tra`ilo dostojno raspolo`enje, tko bi se ikad mogao pričestiti? Samo Bog je dostojan primiti Boga! Dr`im prikladnim raspolo`enjem ono koje je moguće veoma ograničenom stvorenju, zaodjevenom u Adamovo tijelo. Dovoljno je da se osoba pričesti u stanju milosti i `ivom `eljom da napreduje u ljubavi prema Isusu Kristu. “Samo iz ljubavi treba primati Isusa u pričesti – govorio je sveti Franjo Sale{ki – jer nam se On samo iz ljubavi daje.” [to se tiče učestalosti priče{ćivanja, tu je potrebno pridr`avati se mi{ljenja svoga duhovnog vo|e. Treba znati da nikakvo zvanje ni profesija ne priječe čestu svetu pričest, ako je duhovnik smatra prikladnom, kako je to dekretom izjavio i papa Inocent XI. Doista, ni{ta nije tako za nas korisno kao sveta pričest. Vječni Otac je predao svom Sinu Isusu Kristu sve bo`ansko bogatstvo: “Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke” (Iv 13,3). Stoga s pravom mo`e ka-
LJUBAV KOJU ZASLU@UJE ISUS KRIST ZBOG DARA EUHARISTIJE
23
zati onaj koji primi svetu pričest: “S njome su mi do{la sva dobra” (Mudr 7,11). Opravdano sveti Dionizije i sveti Vinko Ferreri tvrde da je sveta pričest najdjelotvornije sredstvo za posvećivanje, korisnije i od čitava tjedna posta o kruhu i vodi. 4. Učinci Euharistije Tridentinski sabor uči da nas sveta pričest osloba|a od lakih svakodnevnih grijeha i čuva od smrtnih. Od lakih grijeha osloba|a nas – obja{njava sveti Toma Akvinski – tako {to nas sama sveta pričest potiče na djela ljubavi kojima se bri{u laki grijesi; a od smrtnih grijeha nas čuva tako {to Euharistija povećava djelovanje milosti, {to nas čuva od te`ih pogrje{aka. Pi{e Inocent III. kako nas je Isus Krist svojom mukom i smrću oslobodio vlasti grijeha, a Euharistijom nas osloba|a mogućnosti grije{enja. Euharistija, nadalje, pobu|uje u nama Bo`ju ljubav. Bog je ljubav (1 Iv 4,8) i oganj je {to pro`dire (Pnz 4,24) u na{im srcima svaku zemaljsku ljubav. Sin Bo`ji je i do{ao na zemlju da zapali taj oganj i drugo i ne `eli nego da taj sveti oganj gori u na{im du{ama (usp. Lk 12,42). A kakav li plamen bo`anske ljubavi u`i`e Isus Krist u svakome tko ga pobo`no prima u ovom sakramentu! Sveta Katarina Sienska, promatrajući u rukama nekoga svećenika presvetu hostiju, imala je dojam da se radi o vatrenoj kugli te se čudila kako se od toga plamena nisu zapalila sva ljudska srca. Lice svete Ru`e Limske toliko je i`aravalo svjetlost nakon pričesti da je druge zabljesnulo, a istodobno je bilo toliko vruće da bi opeklo one koji bi ga dotakli. Priča se o svetom Vjenceslavu da
24
KAKO ]EMO LJUBITI ISUSA KRISTA
bi se pri svojim pohodima Presvetom Sakramentu toliko ra`ario da sluga, koji ga je pratio, nije osjećao vi{e studeni kad bi stupao njegovim tragom po snijegu. Sveti Ivan Zlatousti potvr|uje da je Euharistija oganj koji nas toliko u`i`e da svojom plamenom ljubavi budimo strah i trepet zlih an|ela. “Uveo me u odaje vina i pokrio me zastavom ljubavi”, ka`e zaručnica u Pjesmi nad pjesmama (Pj 2,4). Odaja vina je upravo sveta pričest – pi{e sveti Grgur Nazijanski – koja osobu toliko opija bo`anskom ljubavi da ona zaboravlja i gubi iz vida sve stvorene stvari, zbog čega zaručnica iz Pjesme nad pjesmama nastavlja: “Okrijepite me kolačima od gro`|a koji će mi vratiti snagu, jabukama koje će me okrijepiti jer sam bolna od ljubavi” (Pj 2,5). Onome tko tvrdi: Ne priče{ćujem se često jer ne osjećam ljubav prema Bogu... ovako odgovara Gerson: jer si hladan, udaljava{ se od vatre? [to si hladniji, mora{ če{će pristupati Euharistiji ako doista `eli{ ljubiti Isusa Krista. “Iako mlak – pi{e sveti Bonaventura – pristupaj Euharistiji s velikim pouzdanjem u Bo`je milosr|e: toliko je veća potreba za liječnikom {to smo vi{e bolesni.” Jednako ka`e sveti Franjo Sale{ki u svojoj Filotei: “Dvije su vrste osoba koje se moraju često priče{ćivati: savr{eni, da se sačuvaju u savr{enstvu, i nesavr{eni, da do|u do savr{enstva.” Za često priče{ćivanje potrebna je, dakle, barem velika `elja da se posvetimo i da napredujemo u ljubavi prema Bogu. Rekao je Gospodin jednom svetoj Matildi: “Kad se priče{ćuje{, čini to sa svom onom ljubavlju kojom me ikada neko srce ljubilo: onoliko ću ljubavi primiti koliko bi je ti `eljela dati!”
LJUBAV KOJU ZASLU@UJE ISUS KRIST ZBOG DARA EUHARISTIJE
25
MOLITVA O Bo`e ljubavi, dostojan beskonačne ljubavi, {to si drugo mogao pronaći da Te mi ljubimo? Nije Ti bilo dovoljno da postane{ čovjekom i da se podlo`i{ tolikoj na{oj bijedi. Nije Ti bilo dosta da u mukama dade{ za nas svu krv, a zatim da, iscrpljen od boli ,umre{ na drvetu odre|enom za najveće zločince... Napokon si se sakrio pod prilike kruha da bude{ na{a hrana i da se tako sav sjedini{ sa svakim od nas. Reci mi, ponavljam, je li bilo moguće jo{ ne{to pronaći da Te ljubimo? Jao nama ako Te u ovom `ivotu ne ljubimo! ^itavu vječnost ćemo se kajati {to Te nismo ljubili! Moj Isuse, ne `elim `ivjeti ne ljubeći Te, mnogo Te ljubeći. Silno `alim i boli me {to sam Te toliko `alostio! Kajem se i htio bih od boli radi toga umrijeti. Sada Te ljubim iznad svega, ljubim Te vi{e od samoga sebe i posvećujem Ti svu ljubav svoju. Ti, koji mi daje{ tu `elju, daj mi snagu da je izvr{im. Isuse moj, ne `elim od Tebe ni{ta drugo osim Tebe. Sada, kad si me privukao svojoj ljubavi, ostavljam sve, odričem se svega i uza Te se privijam. Ti mi jedini dostaje{. O Majko Bo`ja Marijo, moli Isusa za me i učini me svetim. Dodaj i ovo čudo tolikim drugim čudima kojima grje{nike pretvara{ u svece. Amen.
III. poglavlje NA[E POUZDANJE U LJUBAV I ZASLUGE ISUSA KRISTA
1. Pouzdanje u Krista Prorok David je polo`io svu nadu spasenja u svoga budućeg Otkupitelja rekav{i: “U tvoje ruke duh svoj predajem: otkupi me, Gospodine, Bo`e vjerni” (Ps 31,6). Jo{ veće mora biti na{e pouzdanje u Isusa Krista nakon {to je do{ao i izvr{io djelo otkupljenja! Zato svaki od nas mo`e s jo{ većim pouzdanjem izricati i uvijek ponavljati navedene riječi. Imamo velikih razloga da se radi uvreda, Bogu nanesenih, bojimo vječne smrti; ali imamo tako|er mnogo većih razloga nadati se vječnom `ivotu radi zasluga Isusa Krista. Svojom vrijednosti one su beskonačno veće da nas spase nego {to su na{i grijesi da nas upropaste. Mi smo sagrije{ili i zaslu`ili pakao; ali Otkupitelj je do{ao da sebe optereti svim na{im grijesima i da svojim trpljenjem za njih zadovolji: “A on je na{e bolesti ponio, na{e je boli na se uzeo” (Iz 53,4). Svojom smrću na kri`u Krist je izbrisao na{u osudu: “izbrisa zadu`nicu koja je svojim odredbama bila nama protivna; ukloni je prikovav{i je na kri`” (Kol 2,14). Pribio ju je na kri` da mi, gledajući osudu na{ega prokletstva radi počinjenih grijeha, gledamo ujedno kri`, gdje ju je Isus Krist, umirući, svojom krvi izbrisao i da se tako ponovno nadamo opro{tenju i vječnom spasenju. Koliko nas bolje zagovara krv Isusa Krista i postizava nam bo`ansko milosr|e nego {to je protiv Kaina govorila
NA[E POUZDANJE U LJUBAV I ZASLUGE ISUSA KRISTA
27
Abelova krv: “Vi ste pristupili... Posredniku novog Saveza – Isusu – i krvi {kropljeničkoj {to sna`nije govori od Abelove” (Heb 12,24). Kao da je apostol Pavao htio reći: Blago vama {to ste se nakon grijeha utekli Isusu raspetome; On se svojom krvlju postavio za posrednika mira izme|u vas i Boga. Istina je da protiv vas viču va{i grijesi, ali jo{ jače Otkupiteljeva krv govori vama u prilog, a na njen glas mora se bo`anska pravda ubla`iti. Istina je da ćemo za sve svoje grijehe morati polo`iti račun vječnom sucu, ali tko će nam suditi? To je Sin Bo`ji: “Otac doista ne sudi nikome, sav je sud predao Sinu” (Iv 5,22). Hrabro dakle! Na{ sudac je na{ Otkupitelj. Stoga sveti Pavao pi{e: “Tko će nas osuditi? Krist Isus umrije, {tovi{e i uskrsnu, on je i zdesna Bogu – on se ba{ zauzima za nas” (Rim 8,34). To je sudac koji je, da nas ne osudi na vječnu smrt, osudio na smrt samoga sebe, i kao da mu to nije bilo dosta, sada je u nebu na{ zagovornik kod Oca. Pi{e sveti Toma da Villanova: “^ega se boji{, grje{niče, ako mrzi{ svoj grijeh? Kako te mo`e osuditi onaj koji je umro da te ne osudi? Ako se njemu vrati{, kako te mo`e otjerati od sebe onaj koji je s neba do{ao da te potra`i kad si od njega bje`ao?” 2. Velike Kristove zasluge Ako se bojimo da ćemo zbog svoje slabosti podleći napastima protiv kojih se moramo boriti, poslu{ajmo savjet apostola Pavla: “Postojano trčimo u borbu koja je pred nama! Uprimo pogled u Početnika i Dovr{itelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti {to je stajala pred njim podnese kri`, prezrev{i sramotu, te sjedi zdesna prijestolja Bo`jega” (Heb 12,2).
28
KAKO ]EMO LJUBITI ISUSA KRISTA
Po|imo, dakle, velikodu{no u borbu, gledajući raspetoga Isusa koji nam s kri`a nudi svoju pomoć, pobjedu i krunu. U pro{losti smo pali, jer nismo gledali rane i pogrde {to ih je pretrpio na{ Otkupitelj i tako se nismo utekli njegovoj pomoći. Budemo li ubuduće imali pred očima {to je On iz ljubavi prema nama pretrpio i kako nam je spreman pomoći ako se njemu obratimo, na{e nas napasti sigurno neće nadvladati. Sveta Terezija je govorila ohrabrujući: “Ne shvaćam strah pred sotonom kad mo`emo zazivati Boga pred kojim sotona dr{će. Sav na{ napor malo koristi ako se ne prestanemo pouzdavati u sebe i umjesto toga sve svoje pouzdanje ne polo`imo u Boga.” Muka Kristova i sveta Euharistija za nas su dvije velike tajne nade i ljubavi u koje nikada ne bismo mogli vjerovati da nam vjera za njih ne jamči. Svemogući Bog je postao čovjekom, prolio je svu svoju krv i od boli umro na kri`u, a za{to? Da iskupi na{e grijehe i spasi nas! Ne samo to. Da se s nama sav sjedini, daje nam za hranu to isto tijelo, za nas na kri`u `rtvovano! Oh! Ove dvije tajne morale bi biti dostatne da zapale sva ljudska srca! Nijedan grje{nik, ma kako raskala{en bio, ne smije očajavati i sumnjati u ljubav Bo`ju, uvijek bogatu milosr|em i spremnu na opra{tanje. “Kako mi mo`e uskratiti milost potrebnu za spasenje – pita se sveti Bonaventura – onaj koji je toliko učinio i pretrpio da me spasi?” Apostol Pavao nas potiče: “Pristupajmo, dakle, smjelo Prijestolju milosti, da primimo milosr|e i milost na|emo za pomoć u pravi čas!” (Heb 4,16). Prijestolje milosti je kri` otkud Isus, kao sa svog prijestolja, dijeli milost i milosr|e svakome tko se njemu uteče. Ali treba se uteći brzo, sada, kad
NA[E POUZDANJE U LJUBAV I ZASLUGE ISUSA KRISTA
29
mo`emo naći pomoć prikladnu za na{e spasenje, jer će mo`da doći vrijeme kad će biti prekasno. Dakle, brzo i s velikim pouzdanjem zagrlimo kri` Isusa Krista i po|imo s velikim pouzdanjem k njemu. Neka nas ne pla{i na{a bijeda; u raspetom Isusu naći ćemo svako bogatstvo, svaku milost (usp. 1 Kor 1,5–7). Zasluge Isusa Krista obogatile su nas svim bo`anskim blagom; po njima smo postali sposobni za svaku `eljenu milost. Sveti Leon Veliki ka`e da nam je Isus svojom smrti pribavio vi{e dobra nego {to nam je |avao grijehom nanio zla. To nam razja{njava ono {to je sveti Pavao napisao u Poslanici Rimljanima: “Ali s darom nije kao s grijehom... gdje se umno`io grijeh, nadmoćno izobilova milost” (Rim 5,15.20). Time nas je Spasitelj potaknuo da se nadamo svakoj milosti i svakom dobru od njegovih zasluga. I poučio nas je da ćemo zbog njegovih zasluga sigurno biti usli{ani kod njegova vječnog Oca: “Zaista, zaista, ka`em vam: {to god zai{tete u Oca, dat će vam u moje ime”(Iv 16,23). A zar nam mo`e Otac uskratiti neku milost kad nam je dao svoga jedinoro|enog Sina koga ljubi kao sebe samoga? “Ta on ni sina svoga nije po{tedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati?” (Rim 8,32). Pi{ući da će nam sve darovati, sveti Pavao time izra`ava da nijedna milost nije isključena: ni opro{tenje, ni ustrajnost, ni sveta ljubav, ni savr{enstvo, ni raj. Sve, sve nam je dao! Ali ga treba moliti, jer “Gospodin je bogat prema svima koji ga prizivlju” (Rim 10,12).
196
KAZALO I. DIO LJUBAV KOJU ZASLU@UJE ISUS KRIST I. poglavlje LJUBAV KOJU ZASLU@UJE ISUS KRIST ZBOG SVOJE MUKE I SMRTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 1. Bog nas oduvijek ljubi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 2. Bo`ja dobročinstva, znakovi njegove ljubavi . . . . . . . 8 3. Kristova muka i smrt – najvi{i čin ljubavi . . . . . . . . . . 9 4. Krist je puno vi{e ljubio, nego {to je trpio . . . . . . . . . 12 5. Sredstva za savr{enu ljubav prema Kristu . . . . . . . . 15 II. poglavlje LJUBAV KOJU ZASLU@UJE ISUS KRIST ZBOG DARA EUHARISTIJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1. Kristova ljubav u Euharistiji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2. Isus se `arko `eli sjediniti s nama u Euharistiji . . . . 3. Kako i kada pristupati Euharistiji . . . . . . . . . . . . . . . . 4. Učinci Euharistije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
18 18 20 22 23
III. poglavlje NA[E POUZDANJE U LJUBAV I ZASLUGE ISUSA KRISTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1. Pouzdanje u Krista. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2. Velike Kristove zasluge. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3. Jako sam va`an kad je Bog umro za mene! . . . . . . . .
26 26 27 30
IV. poglavlje DU@NI SMO LJUBITI ISUSA KRISTA . . . . . . . . . . . . . . 1. Bog nas ljubi da bude ljubljen . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2. Euharistija i kri`, sjećanje na @rtvu . . . . . . . . . . . . . . . 3. Ljubav Bo`ja – neizmjerno blago. . . . . . . . . . . . . . . . . 4. Znakovi ljubavi i himan ljubavi apostola Pavla . . . .
33 33 34 36 38
197
II. DIO LJUBAV PREMA ISUSU KRISTU U VR[ENJU KR[]ANSKIH KREPOSTI V. poglavlje LJUBAV I STRPLJIVOST. Tko ljubi Isusa Krista, strpljiv je u trpljenju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43 1. Tko ljubi Isusa Krista, treba znati trpjeti . . . . . . . . . . 2. Dar trpljenja za Krista . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3. Tko trpi za Isusa Krista, `ivi u miru . . . . . . . . . . . . . . 4. Vrijednost trpljenja za Krista . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
43 44 46 49
VI. poglavlje LJUBAV I BLAGOST. Tko ljubi Isusa Krista ljubi blagost. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53 1. Tko ljubi Isusa Krista, vr{i krepost blagosti . . . . . . . 53 2. Blagost i u prekoravanju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55 3. Blagost sa svima, uvijek i svuda . . . . . . . . . . . . . . . . . 57 VII. poglavlje LJUBAV I ISPRAVNA NAKANA. Tko ljubi Isusa Krista ne zavidi drugima osim onima koji ga vi{e ljube . . . 60 1. Osobe koje ljube Isusa ne zavide svjetskim veličinama, nego samo onima koji vi{e ljube Isusa Krista . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60 VIII. poglavlje LJUBAV I SAVR[ENOST. Tko ljubi Isusa Krista, uvijek te`i ka savr{enosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67 1. Sredstva za izbjegavanje mlakosti . . . . . . . . . . . . . . . . 1.1. @elja za savr{eno{ću . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1.2. Odlučnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1.3. Misaona molitva (razmatranje). . . . . . . . . . . . . . . . . 1.4. Euharistija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1.5. Usmena molitva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
70 71 73 77 81 85
198
IX. poglavlje LJUBAV I PONIZNOST. Tko ljubi Isusa Krista, ljubi poniznost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91 1. Tko ljubi Isusa Krista ne uznosi se vlastitim vrlinama, nego se ponizuje i godi mu kad je poni`en . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91 X. poglavlje LJUBAV I SVETA TE@NJA. Tko ljubi Isusa Krista ne tra`i vlastiti ugled . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 98 1. Bog se protivi oholima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 98 2. Jedina te`nja: ljubiti Boga {to je vi{e moguće . . . . . . 99 XI. poglavlje LJUBAV I ODRICANJE. Tko ljubi Isusa Krista ne navezuje se ni na kakvu stvorenu stvar . . . . . . . . . . . . 103 1. Odricanje od stvorenih stvari . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2. Napustiti sve da zadobijemo Sve . . . . . . . . . . . . . . . . 3. Ljubav prema rodbini i vlastito zvanje . . . . . . . . . . 4. Svećenička svetost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5. Uloga svećenika u zajednici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6. Odricanje od ljudskoga {tovanja . . . . . . . . . . . . . . . . 7. Poistovjećivanje s voljom Bo`jom . . . . . . . . . . . . . . . 8. Savr{eno sjedinjenje s Bogom . . . . . . . . . . . . . . . . . .
103 106 110 112 114 115 116 118
XII. poglavlje LJUBAV I BLAGOST. Tko ljubi Isusa Krista, blag je prema bli`njemu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121 1. Krotkost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121 2. Blagost i opomena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 125 XIII. poglavlje LJUBAV I VOLJA BO@JA. Tko ljubi Isusa Krista, uskla|uje se s voljom Bo`jom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 128 1. Uskla|ivanje s voljom Bo`jom . . . . . . . . . . . . . . . . . . 128 2. Poslu{nost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135
199
XIV. poglavlje LJUBAV I @RTVA. Tko ljubi Isusa Krista podnosi sva zla ovog `ivota . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1. Strpljivost u tjelesnim patnjama i bolestima . . . . . . 2. Strpljivost u siroma{tvu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3. Strpljivost u preziru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
140 140 145 149
XV. poglavlje LJUBAV I VJERA. Tko ljubi Isusa Krista, vjeruje njegovoj riječi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 153 1. Vjerovati razumom i voljom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 153 2. Zlo `ivljenje i pomanjkanje vjere . . . . . . . . . . . . . . . . 154 XVI. poglavlje LJUBAV I NADA. Tko ljubi Isusa Krista, svemu se nada od njega . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1. Bog ispunja milo{ću one koji ga ljube . . . . . . . . . . . 2. Nada u raj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3. Ljubav i nada . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4. Bla`eno gledanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
158 158 159 162 164
XVII. poglavlje NEPOBJEDIVA LJUBAV. Tko ljubi Isusa Krista, ljubi ga i u najte`im ku{njama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 169 1. Napasti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 169 2. Duhovne neutje{enosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 178 SA@ETAK 1. Kreposti koje treba vr{iti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 188 2. Sredstva savr{enstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 192 3. Sredstva protiv napasti i duhovnih neutje{nosti . . 193 VJE^NE ISTINE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 195 KAZALO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 196
Nakladnik: VERBUM d.o.o. Trumbićeva obala 12, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Tisak: Denona d.o.o. Tiskano u studenome 2014.
VERBUM USKLIČNIK
!
Kako ćemo ljubiti Isusa Krista najpoznatije je djelo svetoga Alfonza Liguorija (1696.-1787.), biskupa, crkvenoga naučitelja i jednoga od najpoznatijih katoličkih moralista i duhovnih pisaca. Nastalo je iz čvrsta uvjerenja da je ljubav jedini pravi odgovor koji čovjek može dati svom Stvoritelju i Otkupitelju te da se ta ljubav sastoji u vršenju volje Božje i suobličavanju svoga života životu Isusa Krista. Prvi put je ugledalo svjetlo dana 1768. godine i odmah doživjelo golem uspjeh koji još uvijek traje tako da danas postoji preko 600 izdanja na gotovo svim svjetskim jezicima te se malo koji duhovni klasik može s njim mjeriti. Naraštaji i naraštaji kršćana su se na njemu nadahnjivali i crpli iz njega duhovnu korist. Sam sveti Alfonz ga je okarakterizirao kao “najpobožnije i najkorisnije od svih drugih” djela koje je napisao. Temelji ovoga djela nalaze se u crkvenom nauku, naučavanju crkvenih otaca, iskustvu svetaca i, iznad svega, na Svetom pismu. Danas, kada nam se nude različiti mutni duhovni kokteli, ovaj bistar izvor je zaista dobrodošao. Čitajući ovo djelo ili razmatrajući nad njegovim odlomcima, uključivši svoj razum i svoje srce, sigurno ćemo više uzljubiti Isusa Krista i naći načina da tu ljubav provedemo u djelo, koračajući tako putem kršćanskoga savršenstva.
ISBN 978-953-235-266-5
VERBUM 49 kn
www.verbum.hr