Kako biti intelektualac

A. D. Sertillanges

Kako biti intelektualac Duh, uvjeti i metode

VERBUM

A. D. Sertillanges KAKO BITI INTELEKTUALAC

Biblioteka:

Posebna izdanja

88.

Urednik: mr. sc. Petar Balta

Za nakladnika: Miro Radalj

Antonin-Dalmace Sertillanges

KAKO BITI INTELEKTUALAC Duh, uvjeti i metode

VERBUM Split, 2015.

Naslov izvornika: A. D. Sertillanges, La vie intellectuelle: Son esprit, ses conditions, ses méthodes, Paris, Éditions de la Revue des Jeunes, 1921.

Prvo hrvatsko izdanje: A. D. Sertillanges, Intelektualac. Duh – uvjeti – metode, Zagreb, Dominikanska naklada “Istina”, 1942.

Prijevod: Filozofsko-teološki zbor dominikanske mladeži “Akvinac” Drugo popravljeno i dopunjeno izdanje Redakcija i pogovor: dr. sc. Ivan Zelić © Copyright za ovo izdanje: Verbum, Split, 2015.

Izvršna urednica: Ljiljana Jurinović, prof.

Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika.

Lektura: Anđa Jakovljević, prof.

CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU UDK 165.63 SERTILLANGES, Antonin Gilbert Kako biti intelektualac : duh, uvjeti i metode / AntoninDalmace Sertillanges. - Split : Verbum, 2015. - (Biblioteka Posebna izdanja / Verbum, Split ; 88) Prijevod djela: La vie intellectuelle: Son esprit, ses conditions, ses methodes.

ISBN 978-953-235-363-1 I. Intelektualci -- Katolicistički nazori 150919040

PREDGOVORI

PREDGOVORI

1. Predgovor autora prvomu francuskom izdanju Među djelima svetoga Tome nalazimo i pismo upravljeno nekomu bratu Ivanu u kojemu daje šesnaest savjeta za stjecanje blaga znanja1. Bilo ovo pismo autentično ili ne, treba ga promatrati u njemu samomu: ono je neprocjenjivo. Kršćanski bi mislilac trebao utisnuti u dubinu duše svaku njegovu riječ. Nedavno sam ga ponovno izdao s Molitvama istoga Učitelja; tu se u malomu sažima njegov vjerski nazor i očituje njegova duša2.

Najprije sam mislio protumačiti ovih šesnaest savjeta i uz to kazati još nešto što bi bilo korisno za današnjega intelektualca3. Konačno sam uvidio da bi taj način rada bio odviše ograničen, stoga sam odlučio slobodnije postupati. No time je srž ove knjige ostala jednako tomistička, u njoj ćemo naći ono što Učitelj napominje u šesnaest savjeta i u ostalim djelima u kojima se dotiče vođenja duha.

Ovo djelce nipošto ne namjerava nadomjestiti izvore, ono dijelom upućuje na njih. Ni autor, a zacijelo ni mnogi drugi, nije zaboravio žar dvadesetih godina kada je otac Gratry4 u njemu poticao težnju za znanjem.

Nužno je da u doba koje treba toliko prosvjete češće upozorimo na uvjete koji pomažu stjecanju znanja i da djelima omogućimo njegovo širenje.

Ovdje ne ćemo raspravljati o stvaranju u sebi: to bi bio predmet za drugi rad. Ali jedan je te isti duh kojim se znanje stječe i kojim se ono mudro dijeli.

5

PREDGOVORI

Kasnije ćemo pokazati da je davanje u ovomu slučaju i sredstvo stjecanja. Stoga možemo biti sigurni da isti principi u oba slučaja oplođuju našu intelektualnu aktivnost.

Radi toga se i nadam da će ova knjiga biti svima korisna.

Chandolin, 15. kolovoza 1920.

2. Iz predgovora Drage Ćepulića5 prvomu hrvatskom izdanju A intelektualaca danas svijet treba jer kao gladan kruha treba zdrave intelektualne hrane, treba intelekta: svijet se naime guši zbog preziranja intelekta, zbog podavanja “mitosima” i strastima u grčevima svoje nerazumnosti, daleko od svoje središnje točke, od svoje polazne i konačne, a po značenju središnje točke: Boga-Logosa. [...]

Djelo Intelektualac pisano je sa svim kvalitetama piščeva stila i misli. Ono bi moglo biti od golema značenja za naše prilike. Nama treba intelekta, nama treba intelektualaca. [...]

Hrvatska treba intelektualaca jer samo na pravim načelima gradi se zgrada narodnoga života. Svijet treba intelekta jer se zaglibio u strastima i izgubio se u divljanju. Tu našemu intelektualcu pokazuje put otac Sertillanges.6

3. Iz predgovora Armanda Rigobella7 talijanskomu izdanju U razradi svojih dijelova ova knjiga odražava objektivnu i jasnu svijest o redu koji upravlja pojedinim temama i njihovim međusobnim odnosima [...]. Najprije se bavi temom intelektualnoga života kao poziva. Nakon što je okarakterizirala taj poziv, prelazi na opis vrlina koje omogućuju njegovo konkretno vršenje. Zatim prelazi na operativne aspekte, tj. na neke praktične savjete o dnevnoj organizaci6

PREDGOVORI

ji rada, o odnosu s drugima, o širini i granicama praktičnih obveza. Govori i o nekim posebnijim pitanjima, kao na primjer o vremenu intelektualne aktivnosti u tijeku dana. Ipak nikada ne zapada u banalni preskriptivizam, nego je svako zapažanje uključeno u opću teorijsku i etičku sliku i u življenu duhovnost u perspektivi jednoga specifičnog poziva. [...]

Pred nama je kratak traktat o duhovnosti znanstvenika: poniznost i čvrstoća, svijest o ograničenjima, intelektualna radost i osjećaj za misterij, velikodušnost, ali i ravnoteža, samoća, ali ne izolacija. Sertillangesova je knjiga na određeni način Protreptik8, poticaj i gotovo pravilo za onoga tko je posvećen intelektualnomu radu, ali u njoj ne nedostaje ni posebnih tehničkih uputa o tome kako organizirati i iznad svega kako izabrati čitanja, kako vježbati pamćenje i kako sređivati bilješke. [...]

Izgledat će paradoksalno, intelektualcu istraživaču potrebno je danas braniti se od sve većega broja informacija i izvanredno olakšana pristupa kompjutorizaciji i posebno internetu. Sve se to u mnoštvu može izjednačiti, preplaviti i isprevrtati pa stvoriti značajnu smetnju za samostalno mišljenje. Tako novu aktualnost dobivaju stranice koje Sertillanges posvećuje lektiri i znanju kako je izabrati, riječi bogate uobičajenom kritičnošću i širokim kulturnim iskustvom.9

4. Iz predgovora Jamesa W. Schalla10 američkomu izdanju Kada uzmemo u ruke ovu knjigu, bez sumnje ćemo biti iznenađeni njezinom detaljnom praktičnošću. U jednomu smislu ovo je priručnik, vodič korak po korak o tome što treba učiniti prvo, a što nakon toga. U napasti smo pomisliti da je intelektualni život gigantski uvid koji nam dolazi jednoga lijepog jutra dok se brijemo ili dok doručkujemo. Sertillanges ne poriče da neki uvid može doći na taj način, ali norma7

PREDGOVORI

lan slijed stvari prije će zahtijevati uobičajeno nastojanje da se traži istina, da se spoznaje, da se bude znatiželjan prema stvarnosti. [...]

Ovo je knjiga koja nam omogućava da budemo slobodni i neovisni, da spoznajemo i da znamo zašto ne smijemo biti ovisni o medijima ili ideologiji koja često dominira na javnoj sceni. To je knjiga koja nas ne “uči” baš znanju, nego nas uči kako se baviti znanjem i kako kontinuirano spoznavati. Knjiga je namijenjena da nas drži punima nutarnjega života baš učeći nas kako spoznavati i kako u znanju rasti, nepokolebljivo, strpljivo i svakako kritički. [...]

Trebali bismo pročitati ovu klasičnu knjigu i usvojiti njezine pouke na vlastiti način. Ono što preporučuje Sertillanges prilagoditi našemu vlastitom računalu, našim vlastitim knjigama, našim vlastitim satima dana ili noći, to ne bi trebao biti nikakav problem. Onda će knjiga imati stalno i konkretno djelovanje na naše živote.11

5. Iz prikaza Đure Gračanina12 o prvomu hrvatskom izdanju Ako je kada hrvatska prijevodna, nebeletristička književnost bila obogaćena zbilja vrijednim djelom, onda je izdanjem Sertillangesova Intelektualca. Ne samo zato što Sertillanges, uz Maritaina, predstavlja najjačega francuskog filozofa pa bi stoga svaki prijevod njegovih djela bio za nas velik dobitak, nego zato što je baš ovo djelo najvjerniji odraz cjelokupnoga Sertillangesova rada, njegovih pogleda na radne metode, na duboke uvjete izgradnje intelektualca i nadasve na duh kojim čitavo intelektualno stvaranje mora biti zadahnuto.

Problem intelektualca, ističe on divno, nije kakav god sporedni problem. To je pitanje cjelokupne životne orijentacije čovjekove. To je pitanje temeljnoga poziva za koji je čovjek određen po dubokim predispozicijama svojega bića. To 8

PREDGOVORI

nije pitanje karijere. To je pitanje života. Života u kome je dominantna misao ISTINA i u kome čovjek neodoljivo ćuti potrebu da joj služi čitavim svojim bićem. Života, mora se odmah reći i teškoga, jer nitko, kako je negdje rekao Maritain, ne postaje filozofom bez okrutne gimnastike duha. Ali pokraj svih teškoća to je najljudskiji, najpotpunije ljudski život. Mnoge uostalom njegove teškoće dadu se pojednostaviti ili ukloniti: metodičnošću, duhom molitve, disciplinom duha i tijela, kultiviranjem samoće, biranjem vremena rada, jačanjem pamćenja, sustavom bilježaka, razumnim odmaranjem.

Pokraj sve dubine i načelnih pogleda djelo odiše praktičnim savjetima koji će nesumnjivo mnogom neiskusnu čovjeku prištedjeti dosta truda i pokazati mnogo toga bez čega se plodonosan i snažan intelektualni rad ne da ni zamisliti.

Intelektualac! Kakav divan lik u svjetlu Sertillangesovih ideja! Kolika poniznost pred istinom, koliko iščezavanje pred stvarnošću, koliki zanos pred onim što jest. Kako je to daleko od izvjesna “intelektualstva”, vječno prigeta nad sebe sama, vječno u brizi za vlastite prestiže. Sertillangesov intelektualac iščezava zapravo posve pred istinom, ali otuda i sva njegova nepatvorena veličina. To je lik koji se nameće jer uopće nije htio da se nametne. On je prototip katoličkoga intelektualca i ujedno svakoga autentičnog intelektualca. [...] Što bismo na koncu još mogli reći? To samo da želimo da ova knjiga postane “vademecum”13 cjelokupne naše hrvatske, osobito katoličke inteligencije.14

9

INTELEKTUALAC IMA SVOJU MISIJU

I. POZIV INTELEKTUALCA

1. Intelektualac ima svoju misiju Naziv intelektualac pripada onim ljudima čije je životno zvanje umni rad. Pripada im i onda kada se svim žarom posvećuju studiju, a i onda kada kao stručnjaci svestrano razvijena duha ubiru plodove vlastitoga zalaganja.

Ističem riječ svestran da bih isključio svaku polovičnost i površnost. Poziv intelektualca nikako ne trpi maglovito čitanje, ni sitan i isprekidan rad. On traži dubinu, metodičan napor i ustrajnost da se postigne punina koja odgovara pozivu Duha i darovima što nam ih je milostivo udijelio.

Ovaj poziv ne smije se uzeti kao gotova činjenica. U protivnomu pripremamo sami sebi razočaranja kada krenemo na put kojim ne možemo čvrsto koračati. Rad se nameće svima pa ne postupa mudro tko nakon prvih napornih pokušaja klone duhom vraćajući se u prijašnju bijedu. Nije dovoljno stečeno sačuvati, svoju naobrazbu treba trajno usavršavati i nikada je ne smatrati završnom, već isključivo polaznom točkom.

Tko ovako shvaća intelektualni rad, pozvan je na taj put.

Potrebna je ozbiljna odlučnost. Život intelektualca tegoban je život i prate ga teške obveze. Nedvojbeno taj život i nagrađuje, i to obilno nagrađuje, ali traži i žrtve koji rijetki mogu položiti. Umni borci, kao i športski, moraju unaprijed računati na odricanja, na dugo vježbanje i često na nadljudsku žilavost. Istina će ti se otkriti samo ako je zavoliš svim srcem.

Istina služi samo svojim poklonicima.

Tek nakon duga promišljanja možemo krenuti ovim smjerom. Intelektualni poziv, kao i svi ostali pozivi, leži u na11

POZIV INTELEKTUALCA

šim težnjama, sposobnostima i u nutarnjemu poletu koji je pod nadzorom razuma. Naše su sposobnosti kao kemijska svojstva koja različitim kombinacijama određuju svakomu tijelu njegove mogućnosti. Čovjek ne daje poziv sam sebi. To je dar neba i prirode. Preostaje nam jedino biti potpuno odani Bogu i svojemu razumu nakon što im čujemo glas.

Ako ovako shvatimo izreku Disraelija1: “Činite što vam se sviđa, samo neka vam se doista sviđa”, otkrit ćemo duboki smisao. Ukus najbolje prosuđuje jer je u uskoj vezi s dubokim težnjama i sposobnostima. Ako je sveti Toma opravdano smatrao kako čežnja određuje djelovanje i da po njoj možemo razvrstati ljude, onda možemo slobodno zaključiti da nam ova čežnja otkriva i poziv. Samo je moramo potanko ispitati i otkriti gdje se ukus i spontani zanos dodiruju s Božjim darovima i njegovim namjerama.

Proučavanje intelektualnoga poziva, uz značajnu korist koja se sastoji u vlastitomu ostvarivanju u potpunosti, donosi i općenitiju korist koju nitko ne smije zanemariti.

Kršćansko društvo sačinjavaju različite osobe i svaki koji se odriče svoje društvene uloge osiromašuje čovječanstvo i samoga Krista lišava jednoga dijela njegova kraljevstva. Krist vlada po osvojenim dušama. Život njegovih “udova” sastavni je dio njegova vječnoga života. Svaki je takav kršćanski i ljudski život nepriopćiv, jedinstven i prema tome potreban za proširenje “duhovnoga tijela”. Ako ste pozvani da svijetlite, nemojte skrivati to svjetlo što ga očekuju u Očevu domu, pa bilo ono veliko ili maleno. Ljubite istinu i njezine životne plodove radi sebe i radi bližnjih. Podajte čitavo vrijeme i čitavo srce znanju i njegovoj primjeni.

Svi putovi osim jednoga kobni su po vas jer se udaljuju od smjera kojim se mora kretati i razvijati vaša aktivnost.

Prihvatite taj sveti poziv i ne budite nevjerni Bogu, braći i sebi.

Podrazumijeva se da intelektualnomu životu morate pristupiti bez želje za dobitkom, bez častohleplja i bez želje za 12

INTELEKTUALAC IMA SVOJU MISIJU

ispraznom slavom. Bučno odobravanje javnosti laska samo površnim duhovima. Slavoljubivost vrijeđa vječnu istinu jer je podlaže sebi. Zar nije svetogrđe poigravati se pitanjima koja odlučuju o životu i smrti, poigravati se tajnama prirode i Bogom, smatrati se vrijednim književnikom ili filozofom na štetu istine ili neovisno o njoj? Takvi ciljevi, a nadasve prvi spomenuti, ne bi mogli podržavati zanos u istraživatelja. Ubrzo ćemo opaziti kako malaksaju sile i kako taština traži isprazno zadovoljstvo, a ne brine se za stvarnost.

Podrazumijeva se da birajući cilj prihvaćate i sredstva.

Bez toga nikako ne možete ozbiljno prionuti uz svoje zvanje. Mnogi bi htjeli biti učeni! Neka neodređena težnja mami ljude prema horizontu, ali većina mu se divi samo izdaleka, kao što reumatični i tuberkulozni bolesnici promatraju vječni snijeg. Mnogo je onih koji žele doći do uspjeha bez truda, ali to je želja neodlučnih srdaca i nemoćnih mozgova. Svemir se ne odaziva na prvi zov i svjetlost Božja ne ulazi u naš razum sve dok ne dodijemo upornim i neprestanim traženjima.

Vi ste pozvani: želite ono što istina želi, budite poradi istine spremni uložiti sve sile, ustaliti se jedino na njezinu području, srediti svoju djelatnost i oslanjati se kao neiskusni na iskustvo drugih.

“Kada bi samo mladež znala!” Mladima je osobito potrebno ovo upozorenje. Znanost je spoznavanje uzroka. Ali promatramo li znanost kao plod aktivna umnoga rada, tada je ona radije stvaranje po odnosu “uzrok – učinak”. Treba upoznati i usvojiti uzroke znanja, a zatim ih primijeniti i neprestano utvrđivati temelje sve dok se ne postavi krov.

Kako bi se moglo lijepo obrađivati umno polje tijekom prvih slobodnih godina nakon studija, dok je zemlja nedavno uzorana, a sjeme tek posijano! To je vrijeme koje nikada više ne ćeš naći, vrijeme od kojega ćeš kasnije morati živjeti.

Toliko će vrijediti koliko ga iskoristiš jer ovo se vrijeme kasnije ne može nadoknaditi. Površan će ti se život osvetiti što 13

POZIV INTELEKTUALCA

se nisi u pravi čas brinuo za budućnost koja donosi baštinu.

Stoga neka svatko razmisli o ovome, dok mu to razmišljanje još može biti od koristi.

Koliki mladi žele postati stručnjaci, a jadno rasiplju svoje dane, sile, umnu snagu i ideale! Ili ne rade, kažu: ima vremena! Ili rade loše, hirovito, a da ne znaju ni što su, ni kamo misle ići, ni kako tamo doći. Oni ništa ne predviđaju, u njih ništa nije zadovoljvajuće: nastava, čitanje, izbor društva, raspored rada i odmora, povučenosti i djelatnosti, općenite i stručne naobrazbe, smisao za nauk, umijeće da iscrpe i iskoriste ono što im knjige daju, pokusni radovi koji pripremaju buduća djela, vrline što ih treba steći i razviti.

Međutim, golema je razlika između onoga koji radi smišljeno i po planu i onoga koji radi na sreću, iako uz iste sposobnosti! “Veličina se stječe dugom strpljivošću”, i to sređenom i razboritom strpljivošću. Nisu potrebne izvanredne sposobnosti za velika djela, za njih je dostatna viša prosječnost. Ostalo se postiže zalaganjem i mudrom marljivošću. Treba biti vrijedan i precizan u poslu kao iskusan radnik. Ponekad se čak dogodi da postane izumitelj čovjek koji je promašio zvanje i razočarao se u životu.

Ovo što sam rekao vrijedi za sve, a posebno za one koji u životu imaju malo vremena da se posvete umnomu radu.

Oni naročito moraju imati potanko uređen program. Ako se već ne mogu dati na umni rad tijekom čitava života, moraju barem ono vrijeme što ga imaju savršeno upotrijebiti. Poseban napor i herojska krjepost moraju biti umnomu radniku svagdanji kruh. No ako prigrle ovu dvostruku žrtvu sama sebe, zaklinjem ih u ime Boga istinitoga da ne klonu duhom.

Ako za stvaralaštvo nije potrebna genijalnost, još manje je potrebna prevelika sloboda. Štoviše, prevelika sloboda ima mnogo zamka koje strogo utvrđen red može nadvladati. I udarac vala jači je kada ga stežu uske obale. Disciplina u zvanju velika je škola, ona pomaže da savršeno iskoristimo vrijeme. Kada se prisili, čovjek će se bolje sabrati, upoznat će 14

INTELEKTUALAC IMA SVOJU MISIJU

vrijednost vremena, dat će se svim zanosom na te rijetke časove, gdje izvršivši dužnost dosiže ideal. I sretan je da se nakon naporna rada koji mu je nametnula borba za opstanak može zadržati u radu koji ljubi.

Radnik koji tako smatra ovaj drugi rad nagradom za prvi i ljubi ga kao škrtac svoje blago zaista je poletan. Taj je polet posve prirodan kod onoga koji je odan odricanju. Ako njegov hod i izgleda spor, u njemu barem ključa izvor snage za daljnji napredak. Siromašna i jadna kornjača ne dangubi, ne oklijeva i s vremenom će preteći nemarna zeca koji je zbog svojih brzih nogu prezirao njezino mučno puzanje.

Isto možete misliti o osamljenu intelektualcu koji je bez sredstava za intelektualni rad i bez okoline koja ga bodri i podupire, a živi u nekomu kutku provincije. Čini se da je osuđen na propast, daleko od bogatih biblioteka, vrsnih predavanja i odlične publike, prepušten samome sebi i prisiljen da sve crpi iz svojega vlastitog izvora.

O, kada ovaj ne bi postao malodušan! Pa bilo sve protiv njega, neka čuva sam sebe i neka mu to bude dovoljno. Vatren duh, makar se nalazio i u pustinji, može se više nadati uspjehu negoli kakav besposličar iz Latinske četvrti2. I u ovomu slučaju iz poteškoće može izbiti snaga. Idući brdom naprežemo se samo kada prelazimo oporim tjesnacima dok nam ravni puteljci omogućuju lagan hod. No lagodnost se brzo osveti ako nad njom ne bdijemo.

Jaka i duboka volja vrijedi više od ičega na svijetu, volja da postaneš netko i da postigneš nešto, da već sada budeš željom onaj idealni netko kojemu težiš. To je glavno, a ostalo će nadoći. Svagdje ima knjiga, a potrebne su samo neke.

Okolinu koja bi nas bodrila nadoknađuje naš duh u samoći. Kada smo u samoći, s nama borave veliki umovi spremni na svaki poziv, a slavna prošla stoljeća kao da mame vatrenoga mislioca k sebi. Na predavanja ne dolaze oni koji to mogu ili veoma rijetko dolaze ako u njima ne nalaze zabavu i zadovoljstvo. A ako vas javnost katkada i oduševljava, ipak 15

POZIV INTELEKTUALCA

vas još češće uznemiruje i rastresa pa tako zbog dva nevrijedna novčića možete izgubiti blago. Prigrlite radije samoću gdje svako sjeme stostruko rodi i gdje se svaka sunčana zraka prelijeva u spektar zlaćanih jesenskih boja.

Kada je sveti Toma Akvinski putujući u Pariz izdaleka ugledao taj veliki grad, reče svojemu pratiocu: “Brate, sve ovo bih dao za Krizostomov3 komentar svetoga Mateja.”

Kada je čovjek prožet ovakvim osjećajima, onda je svejedno gdje se nalazi i čime raspolaže. On je obilježen znakom izabranika Božjih i preostaje mu ustrajati i povjeriti se Bogu koji upravlja njegovim životom.

Mladiću koji razumiješ ovaj govor i osjećaš da te heroji uma tajanstveno privlače, a ipak se bojiš neuspjeha, čuj me!

Imaš li dva slobodna sata dnevno? Jamčiš li da ćeš ih ljubomorno čuvati i da ćeš ih savršeno upotrijebiti? Zatim, jamčiš li da možeš, kao baštinik kraljevstva Božjega, piti kalež gorkoga kao i slatkoga pića što će ti ga ponuditi ti časovi? Ako pristaješ, pouzdaj se! Štoviše, budi posve miran!

Ako se moraš boriti za svagdanji kruh, kako to često biva, bori se barem tako da ne žrtvuješ svoju duhovnu slobodu.

Ako li se ne moraš boriti, tvoji će te visoki ciljevi još snažnije privući. Mnogi su velikani bili i zanatlije. Mnogi su priznali da su samo dva sata, što ih i ja tražim, dovoljna za intelektualni rad. Znaj samo lijepo rasporediti to kratko vrijeme. Svakodnevno se napajaj na izvoru što gasi žeđ i nanovo je povećava. Želiš li i ti, prema svojim sposobnostima, pomoći da mudrost vjekuje među ljudima, da se prikupi baština stoljeća, da se sadašnjici dadu pravila duha, da se prouče činjenice i uzroci, da se nestalni pogledi usmjere k prvim uzrocima, a srca prema zadnjim ciljevima, da se razbukti, kada ustreba, plamen što tinja, da se rašire istina i dobrota? To je tvoja misija. Ovo je zaista vrijedno najveće žrtve i najuzvišenijega zanosa.

Ozbiljno učenje i neprekidna primjena onoga što otac Gratry naziva živom logikom, a to je razvitak našega duha ili 16

INTELEKTUALAC NIJE OSAMLJENIK

ljudske riječi u izravnu ili neizravnu dodiru s Duhom i riječju Božjom, otvorit će ti ulaz u divno svetište. Bit ćeš među onima koji rastu i napreduju pa se tako spremaju na prekrasne darove. I ti ćeš se jednom, bude li htio Bog, nalaziti u društvu plemenitih duhova.

2. Intelektualac nije osamljenik Druga je značajka intelektualnoga poziva da kršćanski radnik u svojemu zvanju ne smije biti osamljenik. U kojoj god situaciji bio, pa neka je čak zbog materijalnih prilika zapušten i zabačen, nikada ne smije podleći individualizmu – unakaženoj slici kršćanske osobe.

Koliko samoća oživljuje, toliko osamljenost koči i obesplođuje. Usamljen čovjek kao da nije čovjek, jer raditi kao čovjek znači raditi s osjećajem za ljudske potrebe i dostojanstvo, raditi i s osjećajem solidarnosti što nas tijesno povezuje u zajednički život.

Kršćanski intelektualac mora stalno živjeti u univerzalnosti i u povezanosti s poviješću. Budući da živi s Kristom, ne može od njega odijeliti ni vrijeme ni ljude. Pravi je život jedino u jedinstvu, život velike obitelji po zakonu ljubavi.

Ako studij hoće biti životni rad, a ne biti sam sebi cilj i gomilanje apstraktnih ideja, njime mora upravljati ovaj zakon jedinstva. Otac Gratry kaže: “Mi obično molimo pod raspelom” – a ja bih rekao da čak moramo i raditi pred njim – “jer svaki je pravi križ zataknut u zemlju.”

Pravi kršćanin imat će uvijek pred očima sliku zemaljske kugle u kojoj je usađen križ, gdje bijedni smrtnici lutaju, pate, gdje se otkupiteljska krv u brojnim mlazovima nastoji s njima sastati. Svjetlo što ga ova krv u sebi sadrži čini kršćanina svećenikom, a dobitak što ga po njoj stječe jest obećani dar. Svaka je istina praktična. Ona što je prividno najapstraktnija i najuzvišenija istodobno je i najpraktičnija. Svaka 17

POZIV INTELEKTUALCA

je istina život, svaka pokazuje put i vodi čovjeka k cilju. Stoga je Krist jedini mogao ustvrditi: “Ja sam put, istina i život.”4 Radite dakle uvijek tako da vam vaš rad bude koristan, kao što traži evanđelje. Pratite put ljudi oko sebe, pri tome razlikujte jedne od drugih, pojedince ili zajednice, i upoznajte njihove potrebe. Pokažite im ono što ih može izvesti iz tame, što ih može oplemeniti, što ih može neposredno ili posredno spasiti. Nema svetijih istina od otkupiteljskih. Za naš rad, kao i za svaki drugi, vrijedi ono što Apostol reče: “Božja je volja vaše posvećenje.”5 Kristu je potreban naš duh za njegovo djelo, kao što mu je na zemlji trebao njegov ljudski duh. Mi nastavljamo njegovo djelo nakon njegova odlaska, to nam je neizmjerna čast.

Mi smo njegovi “udovi”, dakle dionici njegova duha, njegovi suradnici. Kao što je za njegova života u ušima sviju odjeknuo njegov glas, a u dušama djelovala njegova milost, tako se on i sada za nas zauzima i nadahnjuje nas svojim Duhom.

Kako se njegovo djelo ne može ispuniti bez naše suradnje, radimo po primjeru Krista koji je najprije razmišljao i crpio iz Očeva izvora, a onda je dijelio.

3. Intelektualac pripada svojemu vremenu Sva vremena Bogu jednako vrijede. Njegova je vječnost kao središte iz kojega izviru zrake, a svaka je točka vremenske kružnice jednako udaljena. Ali to nije isto za vremena niti za nas koji se nalazimo u kružnici. Mi smo ovdje, na širokoj cesti i nigdje drugdje. Ako smo ovdje, Bog nas je tu postavio.

Svaki se časak vremena nas tiče i svaki je vijek, kao i svaki čovjek, naš bližnji. Ova riječ bližnji relativan je pojam, no mudra ga Providnost precizno određuje za svakoga, a svaki ga pojedinac mora sam precizirati u svojoj mudroj poslušnosti.

Pogledajte čovjeka dvadesetoga stoljeća, on je očevidac trajne drame i svjedok poremećaja kakvih možda zemaljska 18

BILJEŠKE

SADRŽAJ

Predgovori 1. Predgovor autora prvomu francuskom izdanju . . . . . 5 2. Iz predgovora Drage Ćepulića prvomu hrvatskom izdanju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6 3. Iz predgovora Armanda Rigobella talijanskomu izdanju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6 4. Iz predgovora Jamesa W. Schalla američkomu izdanju. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 5. Iz prikaza Đure Gračanina o prvomu hrvatskom izdanju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8 I. POZIV INTELEKTUALCA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11 1. Intelektualac ima svoju misiju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11 2. Intelektualac nije osamljenik. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17 3. Intelektualac pripada svojemu vremenu . . . . . . . . . . 18 II. VRLINE KRŠĆANSKOGA INTELEKTUALCA . . . . . . 20 1. Opće vrline . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20 2. Posebna vrlina intelektualca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25 3. Duh molitve . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28 4. Disciplina tijela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31 III. ORGANIZACIJA ŽIVOTA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36 1. Pojednostaviti život . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36 2. Čuvati samoću . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39 3. Surađivati s kolegama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44 4. Održavati potrebne odnose. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47 5. Biti aktivan koliko treba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49 6. Čuvati nutarnju šutnju u svemu. . . . . . . . . . . . . . . . . . 53 211

SADRŽAJ

IV. VRIJEME RADA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55 1. Neprekidan rad . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55 2. Rad u noći. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63 3. Jutra i večeri . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68 4. Trenutci intenzivna rada . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72 V. POLJE RADA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77 1. Komparativno znanje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77 2. Tomizam – idealan sustav znanja . . . . . . . . . . . . . . . . 85 3. Struka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87 4. Potrebne žrtve . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89 VI. DUH RADA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91 1. Gorljivost u istraživanju. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91 2. Sabranost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 94 3. Podložnost istini . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 96 4. Širina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 100 5. Osjećanje misterija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103 VII. PRIPRAVA ZA RAD . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105 A. Čitanje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105 1. Malo čitati . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105 2. Birati štivo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 107 3. Četiri vrste štiva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 109 4. Druženje s velikanima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113 5. Pomirivati, a ne suprotstavljati . . . . . . . . . . . . . . . 117 6. Usvojiti i živjeti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 119 B. Pamćenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 124 1. Što treba pamtiti?. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 124 2. Red u pamćenju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 127 3. Kako se najbolje pamti? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 129 C. Bilješke. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 132 1. Kako se prave bilješke?. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 132 212

SADRŽAJ

2. Kako srediti bilješke?. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 138 3. Kako upotrebljavati bilješke?. . . . . . . . . . . . . . . . . 140 VIII. STVARALAČKI RAD . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 142 1. Pisanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 142 2. Osloboditi se sebe i svijeta. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 148 3. Biti postojan, strpljiv i ustrajan . . . . . . . . . . . . . . . . . . 152 4. Sve učiniti dobro i do kraja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 159 5. Ne težiti za onim što vas nadilazi. . . . . . . . . . . . . . . . 162 IX. INTELEKTUALAC I ČOVJEK. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 164 1. Čuvati dodir sa životom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 164 2. Znati se odmarati . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 168 3. Prihvatiti iskušenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 173 4. Okusiti radost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 177 5. Računati na plodove. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 179 PRILOZI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 183 Nepoznati autor: O načinu studiranja (De modo studendi) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 185 Ivan Zelić: A. D. Sertillanges – filozof, apologet i duhovni pisac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 187 Bilješke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 193 Sadržaj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 211

213

PREPORUČUJEMO

Vodstvo nije pridržano samo rukovoditeljima korporacija i ustanova, nego je to način življenja koji može živjeti svatko bez obzira na profesiju i životni poziv. To je poziv upućen svima koji žele ostvariti osobno ispunjenje i živjeti skladnost cjelovitosti ljudskoga života. No vođom se ne rađa, vođom se postaje, a ova knjiga nudi konkretnu i praktičnu metodu za autentičan nutarnji rast i ostvarenje životnoga poslanja, bivajući tako vrlo koristan vodič prema osobnoj izvrsnosti.

199 str. Tvrdi uvez.

www.verbum.hr

PREPORUČUJEMO

Josef Pieper, po mnogima najveći kršćanski suvremeni filozof, u ovoj knjizi upozorava na novi totalitarizam koji smo sami iznjedrili pretvorivši naš svijet u svijet rada i korisnosti te na potrebu žurnoga povratka dokolici kao istinskom izvoru stvaralaštva.

Dokolica je naša ispružena ruka za primanje dara i otvoreno srce za prihvaćanje darovanoga.

121 str. Meki uvez.

www.verbum.hr

Nakladnik: VERBUM d.o.o.

Trumbićeva obala 12, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Tisak: Zrinski d.d., Čakovec Tiskano u siječnju 2015.

Premda izgleda paradoksalno, u svijetu u kojemu vlada prava šuma informacija sve je manje istinskoga znanja i mudrosti. Stoga je ova knjiga, davno napisana, aktualnija i korisnija nego ikada. U njoj autor, A. D. Sertillanges, jedan od najvećih umova svojega vremena, daje temeljne uvide o intelektualnomu životnom pozivu, ali nije riječ o teoretskoj studiji, nego o vrlo praktičnu i svakome korisnu priručniku.

U knjizi su tako sadržani praktični savjeti o metodi čitanja, tehnikama pamćenja i pisanja i brojnim drugim vještinama koje pomažu u razvoju i djelovanju istinskoga intelektualca.

U napasti smo pomisliti da je intelektualni život nešto što se zadobije diplomom ili pak iznenadan uvid koji nam dolazi jednoga lijepog jutra. Sertillanges ne poriče da neki uvid može doći na taj način, ali normalan slijed stvari prije će zahtijevati uobičajeno nastojanje da se traži istina, da se spoznaje, da se bude znatiželjan prema stvarnosti. Ovo je knjiga koja nam omogućava da budemo slobodni i neovisni, da spoznajemo i da znamo zašto ne smijemo biti ovisni o medijima ili ideologiji koja često dominira na javnoj sceni. To je knjiga koja nas ne “uči” baš znanju, nego nas uči kako se baviti znanjem i kako kontinuirano spoznavati. Knjiga je namijenjena da nas drži punima nutarnjega života, učeći nas kako spoznavati i kako u znanju rasti, nepokolebljivo, strpljivo i svakako kritički.

ISBN 978-953-235-363-1

VERBUM

9 789532 353631

120 kn

www.verbum.hr

VERBUM