Joga i kršćanstvo

Josip Blažević

Joga i kršćanstvo

VERBUM

Uslijed upliva New Age ideologije i duhovnosti, sve se češće čuje mišljenje kako je joga »znanstvena disciplina« koja ne pripada niti jednoj religiji, nego svim ljudima pomaže da »produhove« vlastitu religiju. Joga je, stječemo dojam slušajući njezine misionare, kao neki »tness duše«. Još češće joga je predstavljena kao terapija, primjerena za ublažavanje stresa i iscjeljivanje ove ili one bolesti, nadomjestak sedativima, ili gimnastika prikladna za sve životne dobi. Autor ove knjige Josip Blažević, dajući sveobuhvatan prikaz joge, propituje koliko ima istine u gornjim mišljenjima. Pri tome polazi od samih korijena joge i duhovnosti u kojoj je ukorijenjena, zatim proučava povijest i razvoj joge te detaljno analizira nauk njezinih gurua i propagatora. Na osnovu tako zadobivenih informacija autor nudi argumentiranu kršćansku prosudbu joge.

Josip Blažević JOGA I KRŠĆANSTVO

Biblioteka:

TEMPUS 11.

Urednik: mr. sc. Petar Balta

Za nakladnika: Miro Radalj

Josip Blažević

JOGA I KRŠĆANSTVO II. izmijenjeno izdanje

VERBUM Split, 2009.

© Copyright Verbum, Split, 2004. Izvršna urednica: Ljiljana Jurinović, prof. Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umno­ žavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika. Lektura: Lidija Dizdar, prof.

CIP-Katalogizacija u publikaciji Sveučilišna knjižnica u Splitu UDK 294.527:23/28 294.5:23/28 BLAŽEVIĆ, Josip, svećenik Joga i kršćanstvo / Josip Blažević. - 2. izmijenjeno izd. Split : Verbum, 2009. - (Biblioteka Tempus ; 11) Bibliografija. ISBN 978-953-235-191-0 I. Yoga -- Studija II. Hinduizam -- Kršćanstvo -- Odnosi 130416095

Moj prijatelju, mene više nema. Al’ nisam samo zemlja, samo trava. Jer knjiga ta, što držiš je u ruci, Samo je dio mene koji spava. I ‘ko je čita – u život me budi. Probudi me, i bit ću tvoja java. D. Cesarić

Knjigu posvećujem časnoj uspomeni na p. Vjekoslava Mičudu, franjevca konventualca, čiji mladi svećenički život nemilo prekide »otajstvo bezakonja« (2 Sol 5,7), 24. ožujka 2003. godine, u samostanu Bezgrešnog Srca Marijina, u vinkovačkom Novom Selu. Autor

POPRATNA RIJEČ

Prije nekoliko godina joga je u nas bila tema o kojoj se pisalo kao o kakvoj znanstvenoj fantastici, ali je vremenom postala tema dana. Štoviše, ona je uzbudila našu javnost. U raspravi o njoj ukrstila su se koplja na najvišoj razini, sučelili se Hrvatska biskupska konferencija i Ministarstvo prosvjete i športa. I ne bez razloga. Da smo ranije imali ovo djelo u rukama, u raspravama bismo bili mnogo sigurniji, a izazovi joge ne bi bili tako dramatični. Pred nama je ozbiljna i stručna studija o jogi fra Josipa Blaževića, OFMConv., pod naslovom Joga i kršćanstvo. Čitatelj će već iz samih naslova i podnaslova primijetiti da se ne radi o nekom površnom prepričavanju pročitanoga ili o površnom izvještaju o tom kompleksnom predmetu. Autor nas znalački vodi kroz povijest joge, predstavlja nam je kao fenomen današnjice koji prodire ne samo u svjetovno društvo, nego i u kršćanske redove. U knjizi susrećemo gurue, propagatore joge koji krstare Europom i Amerikom. Analizom pojave joge i njezinog sadržaja autor nas uvjerava da nije u pitanju samo neka gimnastika s točno određenim pravilima ponašanja i držanja tijela, da nije niti samo neka filozofija, nego i »religija«, tj. zamršena pojava koju možemo shvatiti tek ako prodremo do njezinih (religioznih) korijena. Proničući u svijet joge zajedno s autorom dolazimo do zaključka da su joga i kršćanstvo nespojivi i da ne postoji »kršćanska joga«. Što učiniti u trenutku kad nam se nudi joga kao vrijednost koja bi trebala ispuniti prazninu koja je nastala napuštanjem kršćanskih oblika duhovnosti? S Istoka dolaze gurui koji obećavaju oslobođenje od tijela, od potrošačkog 7

JOGA I KRŠĆANSTVO

društva. Njihova se poruka duboko doimlje mladih koji u svojim obiteljima ne nalaze snažnu ponudu i podršku kršćanske duhovnosti. Ne radi se uvijek o špekulacijama, nego i o mudrom tumačenju brahmanske ili budističke filozofije o užitku, patnji, odjeljenju od zemlje, o povratku k prirodi. Istina, mnogi su pali na nisku razinu financijske špekulacije, zarade drogama... Što danas obitelj pruža mladima sa stajališta ideala i religije? Gotovo ništa. Ideali su blagostanje, potrošnja, provod..., religija pak namještena poza, hladna i uhodana praksa, odsutnost duha molitve, sekularizacija… A Crkva? Što mi u Crkvi nudimo? Gdje su nam mladi? Mladi na naše ponude ne reagiraju kako bismo mi htjeli, bježe u nestvarno. Ničemu ne bi služilo na jogu baciti drvlje i kamenje i osuditi je kao nešto strano i protivno kršćanstvu. Nije dovoljno mladima govoriti da se čuvaju iskušenja joge, nego im treba ponuditi nešto snažnije i »atraktivnije« od nje. Ovo djelo je vrijedno i po tome što sugerira nove, ili bolje rečeno, zaboravljene naglaske u našoj dušobrižničkoj praksi. Autoru čestitamo! U Đakovu, 6. svibnja 2004., na blagdan sv. Ireneja, biskupa i mučenika srijemskoga. mons. Marin Srakić, biskup đakovački i srijemski

8

PREDGOVOR AUTORA

Najveća prijetnja stoljeća u koje smo ušli, ističe papa Ivan Pavao II., jest da poklekne pred napasti očaja. Uslijed »razmrvljenosti znanja« svijetom je zavladala izvjesna »kriza smisla«1 u čijoj pozadini počiva sumnja u postojanje objektivne istine pa tako i u mogućnost njezine spoznaje. Tome je pridonio i sekularizirani razvoj znanosti na svim područjima života sa svojim uskim specijalizacijama jednako kao i određena filozofska strujanja, osobito ona proistekla s Istoka, na što upozorava i papa Ivan Pavao II.: U novije doba zaživjela su različita učenja koja teže umanjiti čak i one istine za koje je čovjek mislio da ih se već domogao. Zakonita raznolikost mišljenja ustupila je pred bezrazlikovnim pluralizmom koji se temelji na načelu da sva mišljenja jednako vrijede: to je jedan od najraširenijih znakova onoga nepovjerenja u istinu koje se u današnjim prilikama posvuda može opaziti. U isti stav nepovjerenja ulaze i neka poimanja života potekla s Istoka; u njima se, naime, istini odriče njezino nadnaravno svojstvo jer se dopušta i pretpostavlja da se ona na isti način pokazuje u različitim učenjima, čak i u međusobno proturječnima. U takvom ozračju sve se svodi na puko mnijenje.2

Relativizam naspram istine odrazio se i na samu Crkvu. Unutar nje same »nastalo je, zapravo, novo stanje«3 koje se najdublje odrazilo u raskolu vjere od morala, pa netko sebe drži dobrim vjernikom i onda kad njegov moralni život nije u skladu s Božjim zapovijedima.4 Kao da se prešutno ignorira »mjera ljubavi« i kriterij bogoljubnosti koje je ustanovio sâm Isus Krist: »Ako me ljubite, zapovije9

JOGA I KRŠĆANSTVO

di ćete moje čuvati« (Iv 14,15). Nema prave bogoljubnosti bez obdržavanja Deset Božjih zapovijedi. Tako, piše Papa: Rašireno je i mišljenje koje dovodi u sumnju unutarnju i nerazdjeljivu povezanost što međusobno spaja vjeru i moral, kao da se samo u odnosu prema vjeri mora odlučiti o pripadanju Crkvi i o njezinu unutarnjem jedinstvu, dok bi se na području morala mogao podnositi pluralizam mišljenja i ponašanja, prepuštenih subjektivnoj individualnoj savjesti ili različitosti društvenih i kulturnih okolnosti.5

Promatrajući novonastalu situaciju u svijetu kao i onu unutar same kršćanske zajednice, Crkva uviđa da joj je, među raznim oblicima služenja koje ljudima treba ponuditi, služenje istini naročito vlastito.6 Crkva Boga živoga, po svojoj naravi, jest »stup i uporište istine« (1 Tim 3,15). »Snagom autoriteta koji joj dolazi odatle što je čuvarica objave Isusa Krista, Crkva želi potvrditi nužnost ovog razmatranja o istini.«7 I joga se, kao što ćemo kasnije pokazati (vidi tabelu na 66. stranici ove knjige), predstavlja kao jedan od šest ortodoksnih hinduističkih sustava koji, zajedno, vode cjelovitoj spoznaji istine. Stoga, od početka ove knjige, možemo istaknuti da kršćanstvo i hinduizam zbližava potraga za istinom, ali je razlika u pristupu; dok hinduizam za njom traga tehnikama joge, kršćanstvo naučava da nam je ona u punini darovana kroz Isusa Krista. Vlastito poslanje služenja istini Crkva vrši u duhu dijaloga bilo s odijeljenom kršćanskom braćom – ekumenizmom,8 bilo s drugim religijama – međureligijskim dijalogom,9 iz čega nisu isključeni ni ateisti.10 Spomenuti dijalog koji je prirođen kršćanskom pozivu danas je, često, podložan krivom tumačenju, pa se upada u bezrazlikovni pluralizam koji je iznjedrio religijski relativizam i indiferentizam, jednako kao sinkretizam i eklekticizam. »Jednakost, kao pretpostavka za dijalog« – stoji u deklaraciji Kongregacije za nauk vjere – »od10 10

PREDGOVOR AUTORA

nosi se na jednako osobno dostojanstvo strana u dijalogu, a ne na doktrinarni sadržaj niti još manje na Isusa – koji je sam Bog postao čovjekom – u usporedbi s osnivačima ostalih religija.«11 Crkva vjeruje da se u Isusu Kristu, »njezinu Gospodinu i Učitelju nalazi ključ, središte i cilj sve ljudske povijesti«12 i zna da izuzev Isusovog »nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti« (Dj 4,12). Naš život ima smisla samo zato što je ovim svijetom prošla jedna osoba – Isus Krist. »Ne samo da spoznajemo Boga jedino po Isusu Kristu, već i sebe same spoznajemo jedino po Isusu Kristu. Život i smrt spoznajemo samo po Isusu Kristu. Izvan Isusa Krista ne znamo ni što je naš život, ni što je naša smrt, niti što je Bog, niti što smo mi sami.«13 Da nije bilo njega – Isusa Krista – unatoč milijardama ljudi koji su prošli ovom zemljom, naš bi život ostao besmislen. Nasuprot osnivačima drugih religija koji su bili samo obični ljudi Isus je bio pravi čovjek i pravi Bog. Dok je hinduizam religija bez osnivača s trideset i tri milijuna bogova, bazirana na »neiscrpivoj plodnosti mitova i oštroumnim pokušajima filozofije«,14 kršćanstvo je povijesna datost. Iz hinduizma se kasnije razvio budizam čiji začetnik, Buddha, za sebe nikada nije tvrdio da je on Bog. Buddha je bio čovjek, ma koliko veliki duhovni gigant, ali uvijek samo čovjek, koji je tražio izlaz iz dramatičnog stanja ljudske egzistencije i predložio put »kojim će ljudi pobožno i s pouzdanjem postići bilo stanje savršenog oslobođenja ili će uspjeti, svojim vlastitim snagama ili višnjom pomoći, doprijeti do vrhunskog rasvjetljenja.«15 Začetnik pak islama, Muhamed, za sebe je tvrdio da je samo Allahov poslanik, i ništa više od toga. Izuzev Isusa Krista niti jedan osnivač bilo koje velike svjetske religije za sebe nikada nije tvrdio da je Bog. S te strane gledišta Isus je jedinstvena povijesna osoba. On je Bog i samo zato može opraštati grijehe. Bio je uvijek svjestan svoga jedinstva s Ocem. Nije 11 11

JOGA I KRŠĆANSTVO

se ograničavao govoriti »u ime Božje« kao proroci, nego je nastupao u svoje osobno ime: autoritativno, božanskom vlašću korio, ispravljao, poučavao i činio silna znamenja i čudesa. Prorekao je vlastitu smrt i uskrsnuće (usp. Mt 17,22 i sl.). Sabrao je dvanaestoricu apostola, između njih Petra kao prvaka, i dao im vlast da pođu po cijelom svijetu i naviještaju radosnu vijest spasenja (usp. Mk 16,15). Nije ih ostavio same nego im je poslao Duha Svetoga koji će ih upućivati u svu istinu i ostati s njima sve do kraja svijeta (usp. Iv 14,18). Duh Sveti je jamac nezabludivosti Crkve u pitanju vjere i morala (usp. Iv 16,13). Tako su po nadahnuću Duha Svetoga apostoli naviještali radosnu vijest. Po njegovom nadahnuću su je i zapisali (usp. 2 Pt 1,21). Oni su bili prva Crkva u kojoj je propovijedano evanđelje, a potom i zapisano, i kasnije prenošeno s naraštaja na naraštaj. »Predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima, bi pokopan i uskrišen treći dan po Pismima; ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici« (1 Kor 15,3). Nasuprot osnivačima drugih religija, koji su samo ljudi, Crkva ima božanskog utemeljitelja. Isus je ustanovio Crkvu (usp. Mt 16,18) i u njoj je ostao trajno prisutan i djelatan (usp. Mt 28,20). Zato Crkva nije ljudsko, nego Božje djelo. Ona je sveta, ali u sebi trpi i grešnike. Grijeh osuđuje, a grešnika oslobađa. Ona je poput bolnice u kojoj se čovječanstvo liječi. Samo zato što posjeduje Duha Svetoga Crkva jedina jest ovlaštena tumačiti Sveto pismo. Ona je kao sveopći sakrament spasenja bitno misionarska, zato što Bog hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine. Ali Duh Sveti koji u njoj prebiva u punini, djeluje i izvan njezinih granica, to jest, i u drugim religijama. Crkveni je nauk da zbog izričitog priznavanja prisutnosti Kristova Duha u religijama, ne može se isključiti mogućnost da religije kao takve, unatoč svojoj dvoznačnosti, imaju određenu spasenjsku funkciju i da pomažu ljudima postići konačni cilj.16 12

PREDGOVOR AUTORA

Gornju tvrdnju ne bi trebalo shvatiti kao da bi u religijama sva sredstva bila spasiteljska jer: »Ne smije se zaboraviti prisutnost duha zla, nasljedstvo grijeha, nesavršenost čovjekovog odgovora na Božje djelovanje, itd.«17 Spomenutome treba pridodati da se uloga religija u odnosu na njihove sljedbenike ne može izjednačiti »s ulogom koju Crkva ostvaruje za spasenje kršćana i onih koji to nisu«.18 Uloga Crkve je bez premca. Jednako tako »tvrdnja da u religijama mogu postojati spasenjski elementi po sebi ne uključuje zaključak o prisutnosti takvih elemenata u svakoj konkretnoj religiji.«19 To znači da mogu postojati i religije u kojima nema niti jednog spasenjskog elementa. »Religije su samo u onoj mjeri nositeljice spasenjske istine u kojoj ljude vode istinskoj ljubavi.«20 Prije nego čitatelja uvedemo u predmet koji istražuje ova knjiga želio bih da od samog početka drži na umu nekoliko upravo iznesenih napomena. Dijalog kojeg vodi Katolička Crkva ne smije biti na štetu istine koja je u punini zasjala jedino u Isusu Kristu i koja je njoj povjerena. Crkva nije ljudsko djelo, jedan od ljudskih pokušaja »stizanja« do Boga. Crkva je božanskog podrijetla i u njoj je Bog prisutan. U religijama ljudi traže Boga. U kršćanstvu Bog traži čovjeka. O tome papa Ivan Pavao II. kaže: Dodirujemo ovdje bitnu točku po kojoj se kršćanstvo razlikuje od drugih religija, u kojima je od početka izraženo traženje Boga sa strane čovjeka. Kršćanstvo je pokrenuto Utjelovljenjem Riječi. Tu nije samo čovjek koji traži Boga, nego Bog dolazi osobno da o sebi govori čovjeku i pokazuje mu put na kojemu ga je moguće dostići. (…) Utjelovljena Riječ je dakle ispu­ njenje čežnje prisutne u svim religijama čovječanstva: to je ispunjenje djelo Božje i nadilazi svako ljudsko očekivanje. To je tajna milosti. U Kristu religija nije više neko »traženje Boga napipavajući« (usp. Dj 17,27), nego odgovor vjere Bogu koji se objavljuje: odgovor u kojemu čovjek govori Bogu kao svo13

JOGA I KRŠĆANSTVO

me Stvoritelju i Ocu; odgovor koji je učinio mogućim taj jedinstveni Čovjek, koji je u isto vrijeme Riječ istobitna Ocu, u kojoj Bog govori svakom čovjeku i svaki je čovjek sposoban odgovoriti Bogu. Još više, u ovom Čovjeku odgovara Bogu sve stvorenje. Isus Krist je novi početak svega: sve se u njemu pronalazi, biva prihvaćeno i vraćeno Stvoritelju od kojega potječe. Na taj način, Krist je ispunjenje čežnji svih religija svijeta i, zbog toga, im je jedino konačno dostignuće.21 U Isusu Kristu Bog ne samo da govori čovjeku, nego ga traži. Utjelovljenje Sina Božjega svjedoči da Bog traži čovjeka. O ovom traženju Isus govori kao nalasku izgubljene ovce (usp. Lk 15,1–7). To traženje se rađa u dubini Božjoj i ima svoj vrhunac u Utjelovljenju Riječi. Ako Bog ide u potragu za čovjekom, stvorenim na sliku i priliku svoju, to čini jer ga vječno ljubi u Riječi, a u Kristu ga želi uzdignuti na dostojanstvo posinstva. Bog, dakle, traži čovjeka, koji je njegovo pose­ bno vlasništvo, na različit način od onoga kako je svako drugo stvorenje. On je vlasništvo Božje na temelju izbora ljubavi: Bog traži čovjeka nagnan svojim očinskim srcem. Zašto ga traži? Zato što se čovjek od njega udaljio, skrivajući se kao Adam među drvećem zemaljskoga raja (usp. Post 3,8–10). Čo­ vjek se pustio zavesti od neprijatelja Božjega (usp. Post 3,13). Sotona ga je prevario uvjerivši ga da će on biti bog i da će moći raspoznavati, kao Bog, dobro i zlo, upravljajući svijetom po svojoj volji ne vodeći računa o božanskoj volji (usp. Post 3,5). Tražeći čovjeka po Sinu, Bog ga želi navesti da napusti puteve zla kojima se sve više udaljuje. »Osloboditi ga« tih puteva, znači omogućiti mu da shvati kako se nalazi na krivim putevima; znači poraziti zlo rašireno u ljudskoj povijesti. Poraziti zlo: eto Otkupljenja.22

Posljednja objekcija koju smatram važnom za bolje razumijevanje predmeta ove knjige odnosi se na različito poimanje vremena između Istoka i Zapada. Dok se hinduizam gubi u svijetu mitova ne mareći za povijesnost, a vrije14

PREDGOVOR AUTORA

me gleda ciklički, kao stalno kruženje, u kršćanstvu je vrijeme linearno: ima svoj početak, svoju »puninu« u utjelovljenju Sina Božjega, i svoj kraj. O tome preuzimamo lijepo razmišljanje, i opet, iz pera pape Ivana Pavla II.: Vječnost je ušla u vrijeme: koje je »ispunjenje« veće od ovoga? Koje bi drugo »ispunjenje« bilo moguće? Netko je mislio na određene tajanstvene kozmičke ciklone, u kojima bi se povijest svemira, i na poseban način povijest čovjeka, stalno ponavljala. Čovjek se podiže iz zemlje i u zemlju se vraća (usp. Post 3,19): ta je činjenica neposredno očita. Ali u čovjeku je neugasiva čežnja da zauvijek živi. Kako razmišljati na neko preživljenje s onu stranu smrti? Neki su zamislili različite oblike reinkarnacije: ovisno o tome kako je tko živio za vrijeme prethodnog života, našao bi se u iskušenju novoga slavnijeg ili poniznijeg života, sve do konačnog očišćenja. Ovo vjerovanje jako ukorijenjeno u nekim istočnjačkim religijama, pokazuje između ostaloga da se čovjek ne namjerava prepustiti neopozivosti smrti. Uvjeren je da je njegova narav bitno duhovna i besmrtna. Kršćanska objava isključuje reinkarnaciju i govori o dovršenju koje je čovjek pozvan ostvariti za vrijeme jedinstvenog života na zemlji. To dovršenje vlastite sudbine čovjek dostiže u iskrenom darivanju sebe, darivanju koje je moguće samo u susretu s Bogom. U Bogu, stoga, čovjek nalazi puno ostvarenje sebe: to je istina koju je Krist objavio.23

Kroz cijelu ovu knjigu, posvećenu prikazu joge, njezinom kršćanskom promišljanju i vrednovanju, nije mi cilj bio bilo s kime upuštati se u polemiku. Njome sam želio osvijetliti aktualnu problematiku i pastoralne izazove koje pred Crkvu u Hrvatskoj stavlja joga. U prikazu sam se služio najvećim dijelom knjigama koje teolozi obično ne čitaju. Kao polazište i orijentir služila mi je kršćanska objava kako je gore izložena. Međureligijskom dijalogu bio sam otvoren i onda kada mu zbog koncepcije ove knjige nisam bio u mogućnosti uvijek posvetiti primjeren prostor. 15

JOGA I KRŠĆANSTVO

Knjiga je razdijeljena u pet tematskih cjelina. Pod naslovom »Čovječe, spoznaj samoga sebe« nastojao sam izložiti različite puteve kršćanstva i hinduizma u pristupu »dekodiranja« čovjekovog stanja i njegovog mjesta u svijetu, ukazati na sličnosti i razlike među njima, te čitatelja upoznati s nekim osnovnim pojmovima hinduizma neophodnim za razumijevanje joge. Drugo poglavlje istražuje korijene joge, njezin povijesni razvoj, njezinu filozofiju i teologiju, a zbog fenomenološkog pristupa (dobrim dijelom oslonjenim na povjesničara religijâ Mircea Eliadea) nije isključeno da će se ono pokojem čitatelju učiniti suhoparnim i zamornim. Treće poglavlje pod naslovom »Invazija gurua« smatram osobito važnim jer u njemu predstavljam, i analiziram, te međusobno uspoređujem, učenja eksponiranih promicatelja joge na Zapadu ukazujući čitatelju da se njihovo jogiziranje Zapada ne odvija stihijski, nego po unaprijed zacrtanim smjernicama s jasno razrađenom vizijom hinduiziranja Zapada. Nisam zanemario prikazati ni pozadinu Paramhans Swāmī Maheśvaranandinog sustava »Joga u svakodnevnom životu« koji je sofisticiranim manevrima duže vrijeme tražio pristup dušama djece u hrvatskim školama. U četvrtom poglavlju izložio sam kršćansku prosudbu joge u svjetlu kršćanske objave i na temelju recentnih dokumenata Crkvenog učiteljstva predstavljajući Isusa Krista jedinim prototipom istinskog sjedinjenja čovjeka i Boga. U nastavku sam ukazao na odnos joge i New Agea s posebnim osvrtom na položaje tijela, tehnike disanja i suptilne centre u okultnoj anatomiji ljudskog duha kako ih promiče joga. Poglavlje završavam teološkim refleksijama odnosa joge i kršćanstva. U petom i posljednjem poglavlju ukazao sam na problem tzv. »kršćanske joge« koju promiču i poneki kršćanski teolozi na Zapadu, ponudio kritički osvrt i određene pastoralne smjernice. Zahvalnost za dragocjene stručne savjete pri uobličavanju ove knjige izražavam osobito svom dragom profeso16

PREDGOVOR AUTORA

ru dr. sc. Tomislavu Ivančiću, prijateljima Alenu Matušeku i mr. sc. Krešimiru Peračkoviću. Đakovačkom i srijemskom biskupu, msgr. Marinu Srakiću, prof. dr. sc. Tomislavu Ivančiću i neuropsihijatru prim. dr. Bartulu Matijaci izražavam iskrenu zahvalnost za napisanu popratnu riječ i otvoreno srce. Izraze zahvalnosti upućujem i svima ostalima, osobito Vama dragim čitateljima i posjetiteljima različitih tribina, koji ste svojim poticajima i svestranom suradnjom ubrzali izlaženje ove knjige. Neka Vas Gospodin sve blagoslovi. Ne smijem prešutjeti ni dužnu zahvalnost svojoj dragoj subraći, p. Stanku D. Mijiću i p. Igoru Horvatu, bez čije susretljivosti i razumijevanja ova knjiga nikada ne bi ugledala svjetlo dana. Knjigu sam namijenio, kao osobni orijentir, prije svega dobronamjernim kršćanima koji o jogi imaju površno ili nikakvo znanje, a potom i svim ljudima dobre volje. Na godišnjicu pogibije p. Vjekoslava Mičude. U Vinkovcima, 24. ožujka 2004.

17

UVOD

Što je zapravo joga? Ovo pitanje u Hrvatskoj kao da je iskrsnulo preko noći. Iako je joga u našoj javnosti bila promicana već godinama preko sredstava društvenog priopćavanja, osobito promidžbenih letaka i plakata na oglasnim pločama, ona se nalazila na margini zanimanja katoličke javnosti premda je uvijek bilo pojedinaca (katolika) koji su samoinicijativno, obično prizivom na zdravstvene motive, primjenjivali neke od njezinih tehnika. Međutim, realizacijom unaprijed razrađene strategije uvođenja u škole sustava »Joga u svakodnevnom životu« indijskog gurua Paramhanse Swāmija Maheśvaranande joga se našla u žarištu zanimanja ne samo Katoličke Crkve1 nego i drugih vjerskih zajednica2 jedinstvenih u stavu da se afiniteti pojedinaca ne smiju nametati široj društvenoj zajednici. Prosvjedu protiv uvođenja Maheśvaranandinog sustava joge u odgojno-obrazovni sustav priključile su se otvorenim pismom3 i hrvatske katoličke udruge, zajednice i pojedinci, ističući da takav ustupak države naspram jedne neohinduističke denominacije predstavlja kršenje Ustava Republike Hrvatske i načela odvojenosti države i religije koji, u ovom slučaju, vodi hinduiziranju naših europskih škola. Maheśvarananda je svoj sustav već ranije pokušao progurati u Republici Austriji, Republici Češkoj i Republici Slovačkoj, ali je svugdje bio odbijen. Spomenimo, makar i samo kao kuriozitet, da se uvođenju Maheśvaranandinog programa joge u sustav hrvatskih odgojno-obrazovnih ustanova usprotivila i Hrvatska udruga za prirodnu, energetsku i duhovnu medicinu (skraćeno HUPED), koja i sama promiče jogu u okvi19

JOGA I KRŠĆANSTVO

rima »nekonvencionalne medicine« kojoj je ona krovna organizacija, priopćenjem za javnost iz kojega izdvajamo: Činjenica je da društvo Joga u svakodnevnom životu promovira jogu na način da ljudi koji jogu prakticiraju postanu sljedbenici njihova gurua Svāmijija, koji svoje podanike nastoji učiniti na sve načine ovisnim o sebi. Ne samo da on nastoji biti njihov duhovni vođa cijeli život nego je tendencija da on postane »svjetlo vodilja« i u svakodnevnom životu. To što radi društvo nije joga koja osnažuje čovjeka, nego stvara nepotrebnu ovisnost o guruu.4

Kao reakcija na katoličko protivljenje uvođenju Maheśvaranandinog sustava joge u odgojno-obrazovne ustanove osvanuli su u javnim medijima naslovi poput »Šokantno neznanje katoličkih biskupa« u kojemu se hrvatske biskupe (dis)kvalificira kao »hrpu netolerantnih neznalica«,5 a iz središnjice hrvatskog društva »Joga u svakodnevnom životu« više je puta istaknuto kako je njihova namjera »pogrešno interpretirana«. Indologinja Milka Jauk-Pinhak opovrgava razlog za strah od hinduiziranja pomoću joge konstatacijom da je joga starija i od samog hinduizma, dok je Maheśvarananda osobno doputovao u Hrvatsku kako bi izgladio nastale nesporazume. Sažeto rečeno, promicatelji i zagovornici sustava »Joga u svakodnevnom životu« u njemu vide običnu tehniku relaksacije pa su iznenađeni reakcijama katoličke javnosti. Tko ima pravo? Cilj ove knjige upravo je doći do istine. No, prije nego se uopće upustimo u bilo kakav prikaz joge moramo postaviti dva pitanja na koja neminovno tražimo odgovor. Prvo, što je to joga, i drugo, što je to Maheśvaranandin sustav »Joga u svakodnevnom životu« za čiju realizaciju je, kako prenose mediji, Ministarstvo prosvjete i športa RH izdvojilo 50 tisuća kuna. Krenimo redom. 20

UVOD

Sržno pitanje koje nam se svom silinom nameće već na samom početku, glasi: je li joga neutralan teren po kojemu se svi mogu kretati bez ikakvih ograničenja i bojazni? Je li istina da joga ne pripada nikome, da nije ničija zemlja? Drugim riječima, na kojim osnovama počiva joga? Ovo pitanje toliko je aktualnije što indijski gurui po Zapadu neumornije ponavljaju: Mnogi će upitati: zar yoga nije protiv kršćanske vjere? Kako bi to mogla biti? Yoga počiva na psihološkim činjenicama, na stvarnosti. Kako bi stvarnost mogla biti protiv istine, protiv kršćanske ili bilo koje druge religije. Suština je religije ista. (…) Znanje, širenje čovjekovog vidika, vodi bliže Bogu. Yoga je put čovjekovog razvoja, dakle, put koji vodi Bogu. Oni koji provode yogu, svakog mu dana postaju bliži. Yoga, dakle, nije protiv kršćanske ili suštine neke druge religije, već pomaže da se one shvate i dožive! Rāmakrsna kaže: »Yoga pomaže da Hind postane bolji Hind, kršćanin bolji kršćanin, muhamedanac bolji muhamedanac, a Židov bolji Židov!«6

Da bismo stekli što jasniji uvid u složenost predmeta o kojemu ovdje nešto želimo reći, i kako bismo izbjegli ishitrenim zaključcima, na trenutak se zaustavimo na promidžbenim materijalima, lecima, oglasima, koji su reklamirali jogu u većim hrvatskim gradovima unatrag desetak godina. Ovom prigodom želim izraziti dužnu zahvalnost dobrim ljudima, prijateljima i suradnicima koji su marljivo prikupljali informacije o raznim oblicima joge i uredno mi ih dostavljali. Sve prikupljene promidžbene materijale, s obzirom na usmjerenost joge koju promiču, dade se razvrstati u tri kategorije: 1. Joga koja obećava fizičko zdravlje i relaksaciju: dakle, joga je predstavljena kao terapija ili gimnastika; 21

JOGA I KRŠĆANSTVO

2. Joga koja obećava »duhovni razvoj« i »samoostvarenje«: dakle, joga je predstavljena kao »duhovna« tehnika oslobađanja od karme i sjedinjenja s Bogom; 3. Joga koja obećava fizičko zdravlje zajedno sa duhovnim razvojem: dakle, joga je predstavljena kao mješavina znanosti i »drevnih mudrosti«. U nastavku, čitatelju na prosudbu, podastirem nekoliko navoda preuzetih s promidžbenih materijala o svakom od gore navedenih oblika joge. 1. Joga koja se predstavlja isključivo kao terapija ili gimnastika: – hatha-yoga – »energetske vježbe opuštanja«; – hatha-yoga – »tečaj psihofizičkih vježbi kojima se uspostavlja ravnoteža unutar svih tjelesnih sustava i ravnoteža uma i tijela«; – joga pod vodstvom Centra za očuvanje prirode i zdravlja »SIRION«; – joga i škola – »znanstvene tehnike za bolju koncentraciju i pamćenje u školi i fakultetu«; – joga – »psihofizičke vježbe za opuštanje«; – joga, glazba i ples; – joga i sport – joga i navike – »znanstvene tehnike za jačanje volje i energije u borbi protiv loših navika«; – joga – »opustite se, razgibajte se i smanjite stres« u Aerobic centru »Amika«; – Medical yoga – »rekreacijski sustav kojeg su odabrali liječnici. Zdravstveno-terapijski program medicinske joge. Vježbanjem dva puta tjedno po dva sata ovim se programom učinkovito uklanjaju ili ublažuju: nervoza, nesanica, depresija, bolovi u leđima ili kralježnici, suvišak težine, problemi probave, slaba cirkulacija, neotpornost, itd. Me22

UVOD

dical yoga program, kao jedinstveni zdravstveno-terapijski sustav, nastao je u Japanu pažljivim odabirom vježbi i tehnika pet tisuća godina duge tradicije indijske hatha-yoge. Oslobođen suvišnog misticizma, religijske obojenosti i bespotrebne okultnosti, program je namijenjen prvenstveno ljudima koji traže zdravu i ugodnu relaksaciju«; – Internacionalni joga centar »Oaza« o kojemu čitamo da je član Europske federacije nacionalnih joga saveza U.E.F.N.Y. – Paris i član Svjetske federacije joge, āyurvede i tradicionalne medicine. Direktor mu je Slavko Kuljanac koji se potpisuje kao mr. joge. U centru se održavaju tečajevi hatha i nidra yoge, tretmani akupunkturom itd. Sjedište mu je u Popovači; – joga kao »psihofizička vježba protiv stresa, za kralježnicu, i energetsko pročišćavanje u organizaciji LAKSHMIPROM d.o.o.«. 2. Joga koja se predstavlja kao drevna mudrost ili tehnika samorazvoja s izričitom religioznom usmjerenošću (kao tehnika oslobađanja od karme): – bhahti-yoga kao »drevna mudrost Indije« – promiče ju Međunarodno društvo za svijest Krsne poznato i kao pokret Hare Krsna; – rāja-yoga pod vodstvom zajednice Brahma Kumaris; – joga i meditacija za stjecanje »Bezuvjetne Ljubavi i Apsolutne Istine«; – ānanda-yoga – energetska joga »za višu svjesnost« (varijanta hatha-yoge); – joga kao smisao života; – kirtan-yoga – »moć transcendentalne vibracije«. 3. Joga koja se predstavlja kao mješavina suvremene znano­ sti i drevne duhovnosti: 23

JOGA I KRŠĆANSTVO

– joga na radnome mjestu pod vodstvom Udruge kreativnog pristupa životu – »SKLAD« na čijim web stranicama čitamo: »koristimo znanja različitih kultura, kombiniramo najmodernija dostignuća znanosti s drevnim mudrostima s namjerom da poboljšamo kvalitetu naših života«;7 – joga i āyurveda – »mjesto gdje nalazimo sebe i svoje zdravlje«; – joga za tijelo i dušu; – joga plus – »kombinacija joge i pilatesa, sustav tjelesnih vježbi putem kojih ćete istegnuti, osnažiti i oblikovati tijelo, ukloniti bolove u kralježnici i zglobovima, harmonizirati cjelokupni sustav (tijelo, duh i um), pospješiti rad žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem«; – indijska/kineska joga; – kirtan-yoga, vashi-yoga ili tantrička kriya-yoga; – kriya-yoga po metodi Paramahanse Yogānande; – »Joga u svakodnevnom životu« Paramhanse Swāmija Maheśvaranande. Do sada predstavljenu kampanju promicanja joge u Hrvatskoj, s obzirom na svrhu kojoj stremi, sažeto možemo ilustrirati sljedećom shemom: Joga = terapija i/li gimnastika = religija (drevna tehnika samorazvoja) = mješavina znanosti i religije Izložena situacija o jogi u Hrvatskoj, jezgrovito ilustrirana gornjom shemom, ne daje nam konačni odgovor na postavljeno pitanje s obzirom na samu bît joge, ali nas ipak upućuje da odgovor potražimo u gore postavljenim okvirima. Stoga se moramo uputiti tragom njezinih korijena.

24

I. ČOVJEČE, SPOZNAJ SAMOGA SEBE

1. Istok dotiče Zapad »O kako mučnu zadaću zadade Bog sinovima ljudskim« (Prop 1,13), veli Propovjednik koji se trudio da mudrošću istraži i dokuči sve što biva pod nebom. Vlastito biću čovjekovom jest da postavlja pitanja. Po sposobnosti da pita,1 čovjek se razlikuje od svih ostalih živih bića na planetu Zemlji. Jedino je on biće obdareno razumom. Ma u kojem povijesnom razdoblju živio, neovisno o civilizaciji i teritoriju u kojima je bio smješten, čovjek se uvijek osjećao nemirnim i nezadovoljnim, i nikada se nije mirio sa svojim dramatičnim stanjem, napose ne sa smrću. »Zagonetka ljudskog položaja dostiže svoj vrhunac pred licem smrti.«2 Smrt je toliko strana ljudskoj naravi da ju ljudski razum nikako ne uspijeva osmisliti. Smrt ne prestaje zbunjivati čovjeka, ali ga i plašiti. Prolaznost i smrt umanjuju ljudsku sreću, ma kako ona velika bila. Smrt je veliki paradoks, vrhunac apsurda. Svi domišljaji da joj se umakne, da ju se pokori, da se na nju ne misli, nisu je uspjeli ukloniti iz našega života. Čovjek je smrtno biće. Jer si čovjek – umrijet ćeš! Po nekima, život je »čekaonica smrti«. Ova konstatacija zvuči jezovito. Ako je ovaj zemaljski život sve za što je čovjek stvoren onda su, možda, životinje sretnije od čovjeka, budući da one o smrti ne razmišljaju. Pred horizontalnom grozotom smrti i sotonistička pobuna »svaki čovjek je osuđeni kriminalac, samo što ne zna dan svog pogubljenja«3 nalazi svoje utemeljenje. To je slika stanja ljudske sudbine. 25

JOGA I KRŠĆANSTVO

Nasuprot neminovnoj smrti kojoj nijedan smrtnik umaći ne može, ljudi Istoka i Zapada, svih vremena, svih rasa i religija, pa i sami ateisti, u sebi osjećaju neugasivu želju za životom, životom bez kraja, vječnim životom. Žele da njihov život bude sretan, beskrajno sretan, vječno sretan. Ta neutaživa žeđ za životom i srećom vlastita je svim ljudima i bez nje se ne može biti. Premda nikada nije kušao savršenu sreću, ipak svaki čovjek u sebi nosi ideju o njoj. Rađa se s tom idejom o vječnoj sreći, blaženstvu, raju. To su ideje koje čovjek nije sam sebi dao, nego one u njemu žive samostojno kao nejasno sjećanje na davno izgubljeni raj. Ideja o sreći prisutna je u svakome čovjeku poput sjećanja na izgubljeno oko u onoga koji živi samo s jednim okom. Nijedan čovjek nije nesretan što nema dvoja usta, zato što ih nikada ranije nije imao, ali bi svatko od nas bio nesretan kada bi ostao samo s jednim okom, zato što u sebi nosimo ideju o drugom oku, budući smo ga nekada, dok smo bili zdravi, imali. Što nam dovikuje ova nezasitnost u nama, ako ne da je davno u čovjeku bilo prave sreće, a sada mu je od nje preostao tek prazan znak i prazan trag? I uzalud ga pokušava ispuniti sa svim što ga okružuje tražeći pomoć od odsutnih stvari, kad mu je već ne pružaju one prisutne. Ali ni one nisu dorasle tome, jer taj beskrajni ponor može biti ispunjen samo beskrajnim i nepromjenjivim predmetom, a to je sam Bog.4

Dekodiranje poruka što nam ih odašilje »nezasitnost u nama« može poslužiti kao dobro polazište u međusobnom susretu kultura i religija. Nije bez značenja zapažanje da enciklika Fides et ratio, pape Ivana Pavla II., započinje jednim drevnim, zapravo poganskim, motom: »Spoznaj samoga sebe« koji je bio uklesan u nadvratnik hrama u Delfima.5 Među svim otkrićima do kojih je čovjek danas došao neosporno najveće je otkriće samoga sebe na čijim smo još počecima. Istraživanje i slijepo eksperimentiranje u unutarnjem, 26

ČOVJEČE, SPOZNAJ SAMOGA SEBE

duhovnom svijetu predstavlja avanturu ništa manje opasnu, štoviše, često i opasniju od eksperimentiranja u materijalnom svijetu, jer je u igri naše vječno spasenje. Istok je nepokolebljiv u tvrdnji da se na teren duha ne smije upuštati bez vodstva gurua, a kršćanstvo u tvrdnji da je u njega beskorisno kročiti bez Isusa Krista. Vratimo se opet spomenutoj enciklici pape Ivana Pavla II. koju on nastavlja konstatacijom da u različitim područjima svijeta, koja se razlikuju po raznovrsnosti ljudske kulture, u isto vrijeme postoje ona glavna pitanja kojima je obilježen ljudski život: Tko sam ja? Odakle dolazim? Kamo idem? Zašto ima zla? Što nam ostaje nakon ovoga života? Ovi se upiti nalaze u svetim pismima Izraela, ali i u spisima Veda i Aveste; otkrivamo ih u djelima Konfucija i Lao-cea kao i u propovijedanju muževa Tirtankare i samoga Bude; oni se slično pomaljaju i iz Homerovih spjevova te Euripidovih i Sofoklovih tragedija, a isto tako i u Platonovim i u Aristotelovim filozofijskim raspravama. To su svakako pitanja koja proistječu iz onog zajedničkog propitivanja o samom smislu koje trajno uznemiruje ljudski duh: o odgovorima pak koji se daju na ta pitanja ovisi usmjerenje koje treba obilježiti ljudski život.6

Put do tih egzistencijalnih odgovora može biti dvostruk: posredstvom razuma i/li vjere (objave). Ista enciklika pape Ivana Pavla II., slijedeći put zacrtan od početaka kršćanstva, a koji je svoj najuzvišeniji izričaj doživio u djelima sv. Tome Akvinskog, poslije definiran i na Prvom vatikanskom koncilu, naučava da »postoji dvostruki red spoznaje« Istine: jedan je naravni razum, a drugi božanska vjera. Oni međusobno nisu suprotstavljeni nego su upućeni jedno na drugoga: »Pravi razum dokazuje temelje vjere, i obasjan njezinim svjetlom njeguje spoznaju božanskih stvari; vjera pak oslobađa i štiti razum od zabluda i obogaćuje ga mnogostrukošću spoznaje.«7 Vjeri koja bi isključivala razum prijeti opasnost praznovjerja, a razum koji bi 27

JOGA I KRŠĆANSTVO

isključivao vjeru srlja u besmisao. Povrh toga, valja napomenuti, nakon čovjekovog pada u grijeh »ljudska je narav oslabila u svojim moćima«,8 ljudski je razum kao potamnio a volja oslabila pa je čovjek podložan zabludi te može biti pogibeljno ako bi se oslanjao isključivo na samoga sebe.9 Na tu stvarnost ukazuje i Pascal kad kaže: »Otkako je izgubio istinito dobro, sve mu se može jednako učiniti kao pravo dobro, pa čak i vlastito uništenje, iako je to u isti mah protivno Bogu, razumu i prirodi.«10 Dodirna točka u kojoj se Istok i Zapad susreću svakako je pitanje o »egzistencijalnom vakuumu«11 koji je prisutan u svakom čovjeku, pitanje o urođenom čovjekovom traganju za smislom i svojom pravom bîti, karakteristično za suvremenog čovjeka jednako kao i za primitivnog (homo primiti­ vus), zbog čega je čovjek općenito definiran kao religiozno biće (homo religiosus). Enigma o čovjeku nije istoznačno razriješena u različitim svjetskim religijama i filozofijama. Povjerenje treba pokloniti onoj religiji koja je najbolje razriješila enigmu ljudske naravi, kako pronicljivo zapaža veliki genij B. Pascal: »Da bi neka religija bila istinita, ona mora poznavati našu narav. Mora poznavati veličinu i sitnost, i razlog jednome i drugome. Koja ga je vjera osim kršćanske upoznala?«12 Na drugom mjestu isti mislilac produbljuje svoj odgovor koji je okosnica za naš predmet: »Spoznaja Boga bez spoznaje svoje bijede, tjera u oholost. Spoznaja svoje bijede bez spoznaje Boga, tjera u očaj. Spoznaja Isusa Krista vodi kroz sredinu, jer u njemu nalazimo i Boga i svoju bijedu. Isus Krist je Bog kome se približujemo bez oholosti i pred kojim se ponizujemo bez očaja.«13 Da otklonimo svaku moguću nejasnoću, preuzimamo još jednu Pascalovu misao koja na briljantan način baca novo svjetlo na glasoviti imperativ s nadvratnika vrata u Delfima »Čovječe, spoznaj samoga sebe!«: Ne samo da spoznajemo Boga jedino po Isusu Kristu, već i sebe same spoznajemo jedino po Isusu Kristu. Život i smrt 28

ČOVJEČE, SPOZNAJ SAMOGA SEBE

spoznajemo samo po Isusu Kristu. Izvan Isusa Krista ne znamo ni što je naš život, ni što je naša smrt, niti što je Bog, niti što smo mi sami.14

Nakon ovih nekoliko uvodnih napomena lakše ćemo razumjeti često i proturječna učenja na koja nailazimo u indijskoj religioznoj misli. Najprije trebamo napomenuti da je hinduizam, kroz svoju dugu povijest, doživio mnoge i velike promjene. Hinduizam nije jedna religija, poput judaizma, kršćanstva ili islama, nego predstavlja konglomerat različitih vjerovanja, učenja i sekti te pravovjerni hindus može vjerovati u jednog boga ili više njih (hinduizam poznaje trideset i tri milijuna bogova!), može se klanjati anđelima ili demonima, može biti i ateist a da uvijek ostane dobar hindus. Jedino je važno da je rođen kao hindus jer samo tako postiže mjesto u socijalnom uređenju koje je razdijeljeno prema kastama. Eksperti za hinduizam rado ga ilustriraju kao grumen snijega koji se kotrlja s planine i u sebe apsorbira sav snijeg koji mu se nađe na putu. To je jedno od najkarakterističnijih obilježja hinduizma, on je vrlo prilagodljiva religija sposobna u sebe apsorbirati mnoge strane elemente koji mu se nađu na putu. Mitovi, priče o ljudima-bogovima (gurui­ ma) i bogovima koji su sišli na zemlju (avatārima), nadnaravnim moćima, iscjeliteljima i vračevima, sastavni su dio indijske kulture i predaje. Indija spada u najsiromašnije zemlje na svijetu gdje je nepismenost pučanstva još uvijek jedan od vodećih problema koji, uz kastinski poredak, paralizira socijalni napredak Indije. S druge strane, Indija je zemlja prirodnih ljepota, religiozna iako često praznovjerna, zemlja koja svoj spas traži u duhovnosti a »zemaljštinu« prezire. Nadasve, Indija predstavlja domovinu brojnih gurua (duhovnih učitelja) čija pojava na Zapadu još uvijek nosi epitet novine i egzotičnosti. Dok je zapadna filozofija zaokupljena problemom vremenitosti, i s njome povezane ljudske uvjetovanosti, ogra29

JOGA I KRŠĆANSTVO

ničenosti, središte pak indijske misli predstavlja ukidanje te uvjetovanosti, razbijanje vremenskih okova i ljudskih ograničenosti koji ga sputavaju. Indijska filozofija usmjerena je egzistencijalistički. Kako nadići granice ljudske uvjetovanosti? Indijska analiza ljudskih uvjetovanosti išla je za tim da otkrije dosege ljudskih uvjetovanosti i »iskustveno« spozna postoji li išta izvan i iznad tih uvjetovanosti. Polazišna točka bila im je »spoznati samoga sebe«. »Upravo zbog toga, i mnogo prije pojave dubinske psihologije, indijski mudraci i asketi bili su prinuđeni istraživati teško dostupna područja nesvjesnog.«15 Po marljivom i sustavnom proučavanju ljudskih uvjetovanosti Indija je, vjerojatno, ostala bez premca. Došla je do otkrića da glavne prepreke za asketski i kontemplativni život proizlaze iz aktivnosti našeg nesvjesnog. Sadržaje i zapretane snage nesvjesnog Indijci su analizirali u svrhu njihovog utrnuća kako bi njima ovladali te se može reći da su bili preteče zapadne psihologije. Tako možemo bolje razumjeti veliki interes zapadne psihologije za orijentalne tehnike, od Junga pa sve do danas. Naravno da su njihova dostignuća kontaminirana magijom i okultizmom te se u toj šumi i danas teško snaći. 2. Jaz između Istoka i Zapada Unatoč tomu što između kršćanstva i hinduizma postoje određene dodirne točke, zreo kršćanin bi trebao biti kadar uvidjeti i razlike. Nasuprot prevladavajućem relativiziranju religija usmjerenom prema niveliranju religija kao različitih, ali jednako vrijednih puteva do istoga Boga, niže predložena tablica jasno ukazuje i na nepremostivi jaz između kršćanstva i hinduizma. Ta razlika je razvidna već od same protologije (nauk o prapovijesti) preko soteriologije (nauk o spasenju) pa sve do eshatologije (nauk o posljednjim stvarima). 30

ČOVJEČE, SPOZNAJ SAMOGA SEBE Nauk O Bogu

O poimanju vremena

O zlu

O spasenju

O oproštenju grijeha

Kršćanstvo Samo je jedan Bog u tri osobe; transcendentan, predstavlja zajednicu ljubavi, stvorio je vidljivi i nevidljivi svijet ni iz čega (ex nihillo), sve uzdržava i svime upravlja, suvereni je gospodar neba i zemlje, pa i otpalih anđela, koje je stvorio kao dobre, ali koji su se kasnije odmetnuli. Vrijeme je linearno. Svoj početak ima u Bogu, svoje ispunjenje nalazi u Isusovom utjelovljenju, a usmjereno je prema dovršenju kada će se Krist vratiti kao sudac. Uzrok mu je u grijehu koji svoj korijen ima u Sotoninoj pobuni protiv Boga i čovjekovoj slobodnoj volji. Bog spašava, ali traži ljudsku suradnju. Spasenje se ostvaruje kroz živu zajednicu međusobno tijesno povezanu koja se zove Crkva. Nitko tko u nju stupa nije samac i ne polazi od nule. Ona ga prati, podupire, krijepi, s njime hoda i tako mu pokazuje put kojim su prošli mnogi prije njega. Spasenje se sastoji u obraćenju od grijeha i prianjanju uz Boga.

Hinduizam Poimanje o Bogu nije čvrsto strukturirano. Može biti da je jedan ili više njih, pa i na milijune, može biti osoba kao i neosobna sila, svi oni nemaju uvijek potpuni nadzor niti nad duhovnim niti nad materijalnim svijetom, mogu biti dobri i zli, i sami podliježu zakonu karme. Vrijeme je cikličko, kružno, mitološko, bez početka i bez kraja. Smisao za povijest nije razvijen. Sve se vrti kao u začaranom krugu iz kojeg treba znati naći izlaz. Uzrok mu je u (metafizičkom) neznanju o pravoj prirodi Duha koje hrani karmu.

Svatko se sam spašava pomoću tehnika (joge) i/li milošću gurua. Spasenje je individualni čin, pa su pojedinci u potrazi za spasenjem nalik duhovnim nomadima koji, iz jednog života u drugi, nastavljaju samorazvoj ondje gdje su se u prethodnom životu zaustavili. Spasenje se sastoji u postizanju viših stanja svijesti i prosvjetlje­ nju. Bog je milostiv i milosrdan, Nema oproštenja. Zakon karme spor na gnjev i bogat milosr- je neumoljiv i njemu podliježu đem, koji se nad nesrećom brzo i sami bogovi. sažali (usp. Jon 4,2).

31

JOGA I KRŠĆANSTVO Nauk O ljudskom tijelu

Kršćanstvo Tijelo je hram Božji pa će o uskrsnuću tijela biti preobraženo i proslavljeno.

O vjerskim službenicima

Jedini posrednik između Boga i ljudi jest Isus Krist koji svoju svećeničku, učiteljsku i proročku službu nastavlja vršiti preko zakonitih nasljednika apostolâ, dakle, biskupâ i svećenikâ koji su smrtni ljudi sa svojim slabostima i grijesima.

O utjelovljenju

Bog se utjelovio (inkarnacija = utjelovljenje) samo jednom i to u Isusu iz Nazareta, uzeo je pravo ljudsko tijelo, stvarno trpio, umro i uskrsnuo.

O ljudskom životu

On je Božji dar, nastaje u trenutku začeća, samo je jedan i neponovljiv. O njemu ovisi naša vremenita i vječna sreća.

O uzrocima bolesti, patnje i smrti

Rezultat su grijeha i zla u svijetu (ne nužno osobnoga).

32

Hinduizam Tijelo je tamnica duha te će, poput vozila nakon što ga putnik napusti, biti definitivno odbačeno. Posrednik je guru kojemu sljedbenici duguju besprijekornu podložnost kao bogu, nerijetko smatran većim i od samoga boga. Guru je čovjek-bog koji, prema nekim učenjima, kada je postigao oslobođenje, može činiti što god hoće a da si ne prouzrokuje novu karmu, uključujući jedenje mesa, razvratan moralni život… Bogovi su više puta »silazili« (avatāra = silazak) na zemlju u ljudskim obličjima, to će nastaviti činiti i dalje, oni ne mogu trpjeti jer imaju samo prividno ljudsko tijelo (doketizam). On je kazna koja se proteže iz ranijih života. U središtu je vjera u reinkarnaciju. Prije ovoga života živjeli smo mnogo puta, a živjet ćemo i poslije, sve dok ne postignemo oslobođenje. Posljedica su osobnih zlih djela iz ranijih života pa onome koji pati ne treba ublažavati patnje kako bi što prije odradio karmu.

ČOVJEČE, SPOZNAJ SAMOGA SEBE Nauk O (be)smislu bolesti, patnje i smrti

O prehrani (i vegetarijanstvu)

Kršćanstvo

Hinduizam

Nakon što je Krist trpio i umro na križu ničija patnja i smrt više nisu besmisleni. One su, naime, sudjelovanje u Kristovoj muci i sjedinjenje s Kristovom otkupiteljskom žrtvom koju je on sam u svojoj poslušnosti prinio Ocu. Ne treba se, stoga začuditi ako neki kršćani žele ograničiti upotrebu lijekova koji ublažuju bolove tako da svojevoljno prihvate bar dio svojih bolova da se na taj način svjesno sjedine s patnjama raspetog Krista.16 Patnja i bolest mogu postati blagoslov a smrt vrata novoga života. Dopušteno je sve jesti uz obdržavanje posta i/li nemrsa u određene dane kroz godinu iz nadnaravnih motiva. Kao mjerilo mogu poslužiti riječi sv. Pavla: »Netko vjeruje da smije sve jesti, slabi opet jede samo povrće. Tko jede, neka ne prezire onoga tko ne jede; tko pak ne jede, neka ne sudi onoga tko jede« (Rim 14,2). »Doista, svako je Božje stvorenje dobro i ne valja odbaciti ništa što se uzima sa zahvalnošću« (1 Tim 4,4).

Za postizanje oslobođenja (mo­ ksa) neophodna je dobra tjelesna kondicija (za što posebno skrbi hatha-yoga). Bolesti i patnje posljedica su neznanja pa joga izlazak iz patnje nalazi u njezinom ignoriranju. Patnja nema nikakav smisao.

Najstrože je zabranjeno jedenje bilo kakvog mesa, jaja, mlijeka i mliječnih prerađevina zbog vjere u reinkarnaciju i posebnog, majčinskog odnosa prema kravi koju se smatra svetom životinjom. Neke hinduističke sekte odobravaju jedenje mesa.

33

JOGA I KRŠĆANSTVO Nauk O životu poslije smrti

O duhovnom vrhuncu

34

Kršćanstvo Nakon smrti slijedi uskrsnuće tijela i konačni Božji sud. Nebo predstavlja blaženi život u zajedništvu Presvetog Trojstva i sviju svetih u nebu, pri čemu će osobnost ostati cjelovita. Čistilište je privremeno stanje duša koje nisu postigle savršenstvo ljubavi. Pakao je vječno trpno stanje obilježeno promašenošću smisla života, vječnom odijeljenošću od Boga, suprotno vječnoj sreći blaženika u nebu. »Kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: ‘Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti’« (Lk 17,10).

Hinduizam Pojedina duša (ātman) utapa se u boga (brahman) ili ocean svijesti kao kapljica u more, pri čemu se gubi osobnost. Reinkarnacija, uvijek nova rađanja i umiranja, predstavlja »kozmički proces reciklaže« (Paramhans Swāmī Maheśvarananda) sve dok se ne postigne konačno oslobođenje (moksa).

Postati bog. »Jogin, postavši bog, može živjeti koliko god dugo želi.«17

ČOVJEČE, SPOZNAJ SAMOGA SEBE Nauk O mistici

Kršćanstvo Kršćanstvo pripada »proročkoj religiji« u čijem središtu jest objava Božja, zasniva se na istinskoj Riječi, danoj od Boga, koju nije mogla sama po sebi doseći nikakva ljudska filozofija niti domišljatost, nego je darovana od Boga. U kršćanstvu je važna doktrina, objava kao i Objavitelj, Isus Krist, koji predstavlja objekt vjere i izvor objave. On postoji izvan duha vjernika, a mistično sjedinjenje vjernika s njime (via unitiva), koje je transcendentalne naravi – »izlazak iz« sebe (ekstaza) – ostvaruje se kroz sakramente, napose Euharistiju u kojoj je On i tvarno prisutan.

Hinduizam Hinduizam pripada »mističnoj religiji« koja nije određena nikakvom »objavljenom« istinom u koju bi trebalo vjerovati kao nezabludivu. U njegovom središtu jest traganje za »oslobođenjem«, ostvarenje posljednjeg cilja u iskustvenom nadilaženju samoga sebe, snagom vlastitih napora, ali nadmašujući ograničenu ljudsku narav. Ono božansko (purusa, sebstvo ili ātman) nalazi se zatočeno unutar svakog pojedinca, samo je potrebno osloboditi ga kako bi pojedinac razvio sve svoje potencijale i postao čovjek-bog. Nije riječ o ekstazi (»izlasku iz«) nego enstazi (»sabranosti u sebi samome«) pa je joga usredotočena na psihološka iskustva unutar individue te predstavlja imanentnu tehniku psihičkog reda koja, sama po sebi, ne mora nužno biti promatrana u određenom svjetonazoru, nauku ili vjerovanju.18 Joga spada u domenu prirodnog misticizma.

3. Ključni pojmovi indijske duhovnosti Prije nego prijeđemo na povijesni prikaz razvoja joge moramo se neizostavno upoznati s nekoliko ključnih hinduističkih pojmova. Okosnicu i srž hinduističke duhovnosti predstavlja sljedećih pet pojmova: samsāra, karma, māyā, nirvāna i yoga. 35

SADRŽAJ

Popratna riječ ........................................................................... 7 Predgovor autora .................................................................... 9 UVOD ..................................................................................... 19 I. ČOVJEČE, SPOZNAJ SAMOGA SEBE .......................... 25 1. Istok dotiče Zapad ......................................................... 25 2. Jaz između Istoka i Zapada .......................................... 30 3. Ključni pojmovi indijske duhovnosti .......................... 35 Samsāra ......................................................................... 36 Karma ............................................................................ 36 Māyā .............................................................................. 37 Nirvāna ......................................................................... 38 Yoga ............................................................................... 38 4. Misteriozna energija kundalinī i čakre ......................... 39 II. POVIJEST I DOKTRINA JOGE ...................................... 55 1. Korijeni joge .................................................................... 55 Civilizacija Mohenjo-Dāro ............................................ 55 Joga u medicini .............................................................. 57 Filozofija sāmkhye.......................................................... 58 2. Pojam joge ....................................................................... 64 3. Sastavni dijelovi joge ..................................................... 69 4. Joga u učenju Bhagavad-gīte........................................... 82 5. Vrste jogâ ......................................................................... 86 Psihosomatske joge ........................................................ 86 Metafizičke joge ............................................................. 94 Joge suptilnih energija ................................................... 95 290

SADRŽAJ

III. INVAZIJA GURUA ......................................................... 97 1. Swāmī Vivekānanda ..................................................... 99 Život i djelo ................................................................... 99 Vivekānandina »univerzalna religija« ........................ 101 2. Paramahansa Yogānanda ............................................ 107 Život i djelo ................................................................. 107 Yogānandina »univerzalna religija« ........................... 108 Isusovo evanđelje po Yogānandi .................................. 112 3. Selvarajan Yesudian (i Elisabeth Haich) ................... 126 Hatha-yoga .................................................................. 132 Rāja-yoga ..................................................................... 138 4. Paramhans Swāmī Maheśvarananda (Swāmīji) ...... 147 Tko je Paramhans Swāmī Maheśvarananda? .............. 151 Što je Maheśvaranandina joga? .................................. 156 Predanost guruu.......................................................... 160 Mantra......................................................................... 161 Vegetarijanstvo ............................................................ 164 Stanje u Hrvatskoj....................................................... 165 5. Budućnost čovječanstva ovisi o širenju joge na zemlji?! ..................................................................... 166 Joga – »univerzalna mistična religija«........................ 167 Joga – sanātana-dharma .............................................. 169 Mantra i guru ............................................................. 172 Joga u procesu globalizacije......................................... 173 6. Aleister Crowley i joga................................................ 174 Crowleyeva »univerzalna religija« .............................. 176 7. Rabindranath R. Maharaj ........................................... 182 Otac bog ..................................................................... 182 Na očevom tragu ......................................................... 184 »Rabi, ti nisi Bog!« ...................................................... 185 Europa – usta koja proždiru istočnjačke religije ......... 187 Lux ex Oriente ............................................................ 190

291

SADRŽAJ

IV. KRŠĆANSKA PROSUDBA JOGE .............................. 193 Vishwa Hindu Parishad .............................................. 194 Strategija gurua na Zapadu ........................................ 195 1. Isus Krist – prototip sjedinjenja Boga i čovjeka ........ 196 Uputa Kongregacije za nauk vjere .............................. 201 Papa Ivan Pavao II. ...................................................... 206 Joga i New Age ............................................................ 206 2. Istok – kolijevka religijâ .............................................. 209 Stavovi tijela za vrijeme molitve (āsane) .................... 216 Vježbe disanja (prānāyāma) ...................................... 218 Problem suptilnih centara .......................................... 220 V. JOGA I KRŠĆANSTVO ................................................. 224 Problem »kršćanske« joge ............................................ 224 Kritički osvrt na jogu ................................................. 228 Praktični pastoralni naglasci ...................................... 235 Zaključak .............................................................................. 241 Epilog .................................................................................... 243 Pogovor teologa .................................................................. 248 Pogovor psihijatra ............................................................... 252 Bilješke .................................................................................. 254 Bibliografija .......................................................................... 279 Sadržaj .................................................................................. 290

292

PREPORUČUJEMO Potresna ispovijest u kojoj autor opisuje svoj put ponovna otkrivanja vjere nakon dugotrajna iskustva istočnjačke duhovnosti, a potom i okultizma. 276 str. Tvrdi uvez.

Klasik psihologije duhovnosti koji spaja stoljetno iskustvo kršćanske duhovnosti i najsuvremenije psihološke spoznaje te predstavlja važnu pomoć i putokaz za oblikovanje psihološke i duhovne zrelosti pojedinca. 303 str. Tvrdi uvez.

www.verbum.hr

PREPORUČUJEMO U ovoj knjizi saznat ćete više o velikim svjetskim religijama i kršćanskom odnosu prema njima. 78 str. Meki uvez.

Sve o sektama i novim religioznim pokretima (istočnjačkim, ezoterijskim i kršćanskim), njihovom naučavanju i o tome kako se postaviti spram njih. 158 str. Meki uvez.

www.verbum.hr

PREPORUČUJEMO Prva knjiga u kojoj je izložen kritici samoobožavajući karakter najvećeg dijela suvremene psihologije. 272 str. Meki uvez.

U ovom djelu poznatog demonologa Egona von Petersdorffa saznajte sve o djelovanju mračnih sila. 248 str. Meki uvez.

www.verbum.hr

Nakladnik: VERBUM d.o.o. Trumbićeva obala 12, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Tisak: JAFRA PRINT, Split I. izdanje tiskano u studenome 2004. II. izmijenjeno izdanje tiskano u listopadu 2009.

Josip Blažević, OFMConv., jedan je od najboljih poznavatelja istočnjačke duhovnosti i novih religioznih pokreta u Hrvatskoj. Već niz godina intenzivno istražuje ovu tematiku skupljajući podatke na terenu i znanstveno ih analizirajući. Doktorirao na Papinskom sveučilištu Gregorijana. Čest je gost na mnogim predavanjima i tribinama, a autor je i mnogih članaka. Do sada je objavio knjige: Proroci novoga doba, Sai Baba i/ili Isus Krist i Sve što katolik treba znati o reikiju.

Ozbiljna i stručna studija o jogi… Ovo djelo je vrijedno i po tome što sugerira nove, ili bolje rečeno, zaboravljene naglaske u našoj dušobrižničkoj praksi. mons. Marin Srakić, biskup đakovački i srijemski

J. Blažević je kao teolog ovom knjigom stupio na scenu u pravi trenutak… On proučava jogu u svim njezinim nijansama i ponudama. Analizira njezine korijene, prati povijesni razvoj, imenuje njezine prenositelje i prilagoditelje za Zapad i osobito njezinu ponudu u hrvatskim školama… Ova knjiga traži argumente i krči putove prema objektivnoj spoznaji joge. prof. dr. Tomislav Ivančić, teolog

Aktualno djelo, napisano krajnje akribično i znalački. dr. Bartul Matijaca, psihijatar

Cijena: 85 kn

ISBN 978-953-235-191-0

www.verbum.hr