Tražimo lice tvoje

Blagoslovljen i hvaljen budi, Gospode, Bože otaca naših, i neka ime tvoje bude slavljeno dovijeka!

Pravedan si u svemu što učini nama.

Zgriješili smo i počinili bezakonje odmetnuvši se od tebe, sagriješili teško.

O, ne zapusti nas zauvijek, zbog imena svoga, i ne razvrgni Saveza svoga, ne uskrati nam svoje milosrđe zbog Abrahama, miljenika svoga; zbog Izaka, sluge svojega; zbog Izraela, sveca svojega, kojima si obećao umnožit’ potomstvo kao zvijezde nebeske i kao pijesak na obali morskoj.

Gospode,

postadosmo najmanji među narodima, prezreni po svoj zemlji poradi grijeha svojih.

Nemamo sada vojvode, proroka, kneza, paljenice, klanice, prinosa, kâda, ni mjesta gdje da prinesemo prvence tebi i da nađemo milosrđe.

No primi nas slomljene duše, duha ponizna!

Kao paljenice ovnova i bikova, kao tisuće pretilih janjaca – takva nek’ bude žrtva naša pred tobom danas da nas pomiri s tobom –jer se neće postidjeti oni koji se u te uzdaju.

Odsada ćemo svim srcem slijediti tebe, tebe se bojati i tražiti lice tvoje.

Daniel 3,26–41