Izbaci to iz glave

JENNIE ALLEN (r. 1976.) nagrađivana je autorica i osnivačica i voditeljica pokreta IF:Gathering, koji organizira konferencije za žene kako bi ih potaknuo na to da žive ono u što vjeruju i da tako razviju puninu svojih potencijala. Magistrirala je biblijske znanosti na Teološkomu učilištu u Dallasu. Sa suprugom i četvero djece živi u Austinu, u Teksasu.

Njezina knjiga Izbaci to iz glave doživjela je ogroman uspjeh postavši bestselerom New York Timesa koji mjesecima nije silazio s vrha ljestvica čitanosti.

Izbaci to iz glave ujedno je i finalist nagrade Christian Book Award, a časopis Cosmopolitan proglasio ju je jednom od najboljih knjiga godine.

Sve je u tvojoj glavi!

Kako razmišljamo tako i živimo.

Jeste li zarobljenici vlastitih misli? Ništa ne vrijedim. Drugi ljudi imaju puno bolje živote od mene. Mene nije moguće voljeti. Ružna sam. Loš sam otac… Autorica Jennie Allen zna kako je to zapasti u vrtlog destruktivnih misli, ali isto tako zna i da nitko od nas ne mora ostati zarobljen u tim toksičnim obrascima razmišljanja.

Najveća bitka svakoga od nas odvija se u našim glavama. Uvijek iznova nađemo se zatočeni u vrtlogu toksičnih misli koje nam uzrokuju nesigurnost, ogorčenost i stres. Jennie Allen – koja je i sama iskusila taj vrtlog – stupa u rat s negativnim mislima i, povezujući biblijske istine sa znanošću o mozgu i psihološkim spoznajama, u knjizi Izbaci to iz glave objašnjava:

U vlastitome je životu otkrila da nam je ponuđen izlaz, način da umaknemo tomu vrtlogu. Sloboda nastupa u trenutku kada odbijemo biti žrtve svojih misli i kada uvidimo da nam je Stvoritelj dao snagu i vlast da se borimo i pobijedimo na bojišnici svojega uma.

kako ono što vjerujemo utječe na ono što mislimo o sebi

U knjizi Izbaci to iz glave Jennie Allen potiče nas na to da preuzmemo kontrolu nad svojim mislima i obučava nas u tome kako da to učinimo da bismo preobrazili svoje emocije, stavove, pa čak i životne okolnosti. Neprijatelj naših duša pod svaku se cijenu želi uvući u naše misli i postići da se osjećamo bespomoćno, smlavljeno, nesposobno i za kakvo dobro. Ali kada promijenimo svoje misli, tada će i naš život doživjeti preobrazbu.

Sve počinje u našoj glavi. Mogućnosti su beskonačne.

„Ovo je neizostavno sredstvo za svakoga tko želi uspostaviti kontrolu nad svojim mislima.“ Lysa TerKeurst, autorica bestselera New York Timesa

kako prepoznati i prekinuti zarobljujuće obrasce negativnoga razmišljanja kako preuzeti kontrolu nad svojim životnim okolnostima

Kako zaustaviti vrtlog toksičnih misli

„Snažna knjiga. Proročanska. Nužna.“

ISBN 978-953-235-770-7

129 kn

www.verbum.hr

kako neuroznanost tumači da naše misli mogu promijeniti naš život kako u sebi otkriti snagu i sposobnost da se suprotstavimo toksičnim mislima i da ih pobijedimo.

Promjena je moguća.

Možemo biti slobodni.

Jefferson Bethke, autor bestselera New York Timesa

VERBUM

kako istovremeno zadržati prostor za samoću i zajedništvo i zašto je to važno

VERBUM

Jennie Allen IZBACI TO IZ GLAVE

Jennie Allen

IZBACI TO IZ GLAVE Kako zaustaviti vrtlog toksičnih misli

VERBUM

Biblioteka:

Posebna izdanja

176.

Urednik: mr. sc. Petar Balta Naslov izvornika: Jennie Allen, Get Out of Your Head: Stopping the Spiral of Toxic Thoughts This translation published by arrangement with WaterBrook, an imprint of Random House, a division of Penguin Random House LLC. Published in association with Yates & Yates, LLP, attorneys and counselors, Orange, CA, www.yates2.com Copyright © 2020 by Jennie Allen © Copyright za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2021.

Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika.

Izvršna urednica: Katarina Gugić Prijevod: Anđelko Bošnjak Redaktura i lektura: Bonislav Kamenjašević Grafička priprema: Zvonko Bare Za nakladnika: dr. sc. Miro Radalj ISBN 978-953-235-770-7 CIP zapis dostupan u katalogu Sveučilišne knjižnice u Splitu pod brojem 190204013.

Čovjeku koji mi uvijek pomogne da izađem iz svoje glave.

Zac Allene, stalno me spašavaš od mene same i uvijek me usmjeravaš prema Isusu.

Volim te i sviđaš mi se.

„…preobrazujte [se] obnavljanjem svoje pameti.“ Rim 12,2

Ovo znači da je to moguće.

Prvi dio

SVE TE MISLI

1.

Razmišljanje o razmišljanju

Z

agospodarite svojim mislima. Kažu kako autori knjige pišu iz dvaju razloga: ili je autor stručnjak za pitanja koja u knjizi obrađuje ili

je godinama očajnički tražio odgovore na njih. Ovo drugo definitivno vrijedi za mene.

Jutros sam se probudila s namjerom da vam pišem. Ali prvo, pomislila sam, moram provesti neko vrijeme s Bogom. I što sam učinila? Uzela sam mobitel. Primijetila sam elektroničku poruku vezanu uz nešto na čemu sam radila, u kojoj je pošiljatelj bio „konstruktivno“ kritičan prema mojemu radu. Baš kada sam odlučila odložiti mobitel, nešto mi je drugo privuklo pozornost… i odjednom sam se našla na Instagramu primjećujući pobjede i uspjehe drugih, za razliku od mojih radova koji su u tijeku i ne mogu se s njima mjeriti. Nakon nekoliko minuta na mobitelu zaključila sam da nisam dobra spisateljica, da tratim život jureći za stvarima koje ne znače ništa jer sam i sama ništa. Nemam što reći. Brzo sam upadala u obeshrabrenost.

Tada je došao moj suprug, Zac, sav sretan jer je upravo proveo vrijeme s Bogom i ja sam se istresla na njega. Moj vrtlog obeshrabrenosti počeo se vrtjeti brže i kaotičnije. U manje od sat vremena obezvrijedila sam samu sebe, kritizirala sav svoj rad, odlučila napustiti svoju službu u crkvi, ignorirala Boga i odgurnula od sebe svoga najvećeg zagovaratelja i prijatelja.

11

Izbaci to iz glave

Opa. Izvrsno, Jennie. Sve to u samo jednome jutru? I ti bi sada meni pomogla s mojim kaotičnim mislima?

Razumijem vas. I mislim da ću čitavoga života raditi na ovome problemu. No zbog mojih otkrića, koja ovdje mogu podijeliti s vama, umjesto da mi vlastiti vrtlog ukrade dan, tjedan, nekoliko godina… nakon samo sat vremena dogodila se promjena.

Nisam ostala paralizirana. Slobodna sam i radosna i pišem vam. Želim da znate kako ni vi ne morate ostati zaglavljeni. Bog nam je stvorio put kojim možemo izaći iz vrtloga. No mi rijetko biramo taj put.

Povjerovali smo laži da smo žrtve svojih misli, a ne ratnici opremljeni za borbu na prvoj crti najveće bojišnice naše generacije: naših umova.

Apostol Pavao shvaćao je rat koji se odvija u našim mislima i kako naše okolnosti i mašta mogu postati oružje koje potkopava vjeru i nadu u nama. Biblija bilježi njegovu hrabru izjavu kako moramo zarobiti svaki um na pokornost Kristu (usp. 2 Kor 10,5).

Zarobiti svaku misao našega uma? Je li to moguće? Jeste li ikada dosad pokušali?

Jednom je ptica uletjela u našu malu kuću i nikako nije mogla izletjeti. Cijeloj je mojoj obitelji trebalo više od sat vremena da zajedničkim snagama uhvatimo toga šašavog malog vrapca. Upucati ga zračnom puškom? Lako je. Ali uloviti divljega vrapca koji leprša po kući posve je drukčiji zadatak, gotovo neizvediv.

Koliko je teže uloviti divlju misao u letu? No knjiga na kojoj gradim svoj život kaže mi da ulovim sve svoje misli, svaku pojedinu od njih?

Misli li Bog ovo ozbiljno?

Je li to uopće moguće? Iskreno, moje misli lete brže od toga divljeg vrapca.

Također i vaše. Vidim isti divlji kaos u vašim očima i u očima gotovo svakoga koga susretnem. Kao, na primjer, u očima mlade žene u tolikoj boli, koja je ovoga tjedna sjela pred mene utapajući se u anksioznosti s 12

Razmišljanje o razmišljanju

kojom se bori već dvije godine. Pogledala me je moleći: „Pomozite. Recite mi što da radim!“ „Ne želim živjeti s anksioznošću“, rekla je. „Odlazim na savjetovanja.

U biblijskoj sam grupi. Spremna sam uzimati lijekove. Želim imati povjerenja u Boga. Zašto se ne mogu promijeniti? Zašto se osjećam kao da sam zapela u ovome?“ Ajme, razumijem je. I sama sam se borila s time.

Kada malo razmislite, to je nevjerojatno: kako nešto što ne vidimo može u tolikoj mjeri kontrolirati ono što jesmo, određivati što osjećamo i što radimo, što govorimo ili ne govorimo, diktirati kako se krećemo ili spavamo i govoriti nam što želimo, što mrzimo i što volimo?

Kako ta stvar u kojoj su sve te misli smještene – hrpa naborana tkiva – može sadržavati toliko toga što određuje tko smo?

Važno je naučiti ovladati svojim mislima jer način na koji mislimo oblikuje način na koji živimo svoj život (usp. Rim 12,1–2).

Obrasci koji nas zarobljuju Već me godinama zanima neuroznanost, a sve je počelo tako što me je jedna od mojih briljantnih kćeri počela informirati o znanosti o mozgu.

Kate trenutno polazi treći razred srednje škole, ali još je u sedmome razredu jednoga dana došla iz škole i objavila nama ostalima – svojoj dvojici braće, sestri, mojemu suprugu Zacu i meni – da će jednoga dana otkriti lijek za Alzheimerovu bolest.

Mi smo se tada nasmijali, ali ona i dalje čita knjige i članke o toj temi, sluša svaki TED Talk o mozgu i dijeli sa mnom svoja otkrića. Primjerice: Jesi li znala da je o ljudskome mozgu više toga otkriveno u posljednjih dvadeset godina nego u cijeloj povijesti prije toga?

13

Izbaci to iz glave

Jesi li znala da se procjenjuje kako je u 60 do 80 % posjeta liječniku opće prakse stres jedan od uzročnika problema zbog kojih su ljudi zatražili pomoć?1 Jesi li znala da, prema istraživanjima, 75 do 98 % mentalnih, fizičkih i bihevioralnih poremećaja dolazi iz čovjekovih misli?2 Jesi li znala da, s obzirom na to što o mozgu znamo danas, kada Biblija govori o srcu, zapravo može biti da govori o mozgu i emocijama koje u mozgu proživljavamo?

Pa, ne, Kate, nisam znala. Ali to je vrlo zanimljivo.

Da budem iskrena, doista mi je vrlo zanimljivo.

S vremenom je Kateina fasciniranost prešla na mene, i to zato što me je naučila kako je ono što ona uči iz znanosti također razbacano diljem moje Biblije i kako znanost podupire mnoge istine u Bibliji koje se odnose na život naših misli. Ovo mi je postajalo sve važnije kako me je sve više zaokupljala ideja da bi preuzimanje kontrole nad umom moglo biti ključ za pronalaženje mira u drugim područjima života.

Nekoliko godina s velikim sam predanjem vodila IF:Gathering, organizaciju za koju vjerujem da me je Bog nadahnuo da je osnujem kako bih podučavala žene i osposobljavala ih da podučavaju druge žene. Voljela sam našu zajednicu, okupljanja i utjecaj za koji se činilo da ga imamo, no s vremenom sam primijetila zabrinjavajući trend među tim ženama koje sam voljela i kojima sam služila svaki dan.

One bi se držale uvjerenja na skupu ili prolazeći našu literaturu i u većoj bi mjeri predale svoj život Isusu. Taj bi ih zanos nosio tjedan dana, mje Nerurkar, Aditi i dr., „When Physicians Counsel About Stress: Results of a National Study“, u: JAMA Internal Medicine 173, br. 1. https://jamanetwork.com/journals/jamainternalmedicine/fullarticle/1392494 (pristupljeno 14. siječnja 2013.)

2 Leaf, Caroline, Switch On Your Brain: The Key to Peak Happiness, Thinking, and Health, Baker, Grand Rapids, 2015., str. 33.

1

14

Razmišljanje o razmišljanju

sec dana, ponekad čak i godinu ili dvije. No onda bi se uvijek vratile starim navikama, staromu načinu života. Vjerojatno točno znate o čemu govorim.

Možda vas je ovo podsjetilo na otrovnu vezu iz koje ste napokon izašli, ali ste joj se, u trenutku slabosti, opet vratili.

Ili ste se konačno prestali zamarati razmišljanjem o nekome lošu razdoblju u životu, ali odjednom ste se ponovno našli u vrtlogu loših emocija i ne prestajete se žaliti.

Ili ste priznali krivnju zbog ovisnosti o pornografiji i prestali ste s time tek kako biste nakon nekoliko mjeseci opet posrnuli.

Ili ste na sebi prepoznali sklonost pretjeranomu kritiziranju supružnika, prestali to raditi i počeli se istinski mijenjati, a onda se odjednom opet našli na početku.

Zašto se, pitala sam se, promjene koje tolike žene sa skupova žele napraviti ne zadrže dugotrajno?

I zašto se i ja i dalje borim s istim strahovima, negativnim ponašanjem i ostalim grijesima s kojima se borim već godinama?

Ovaj bumerang-efekt promatrala sam na široj razini, ali istovremeno sam održavala odnose s dragim prijateljicama, ženama koje sam dobro poznavala, koje su se godinama nosile s istim problemima. Svaki put kada bismo se našle, slušala bih istu pjesmu, po petstoti put. Što ih je sprečavalo u tome da napreduju? Zašto se nisu mogle osloboditi? Kako je Kate nastavila istraživati ljudski mozak, njezina otkrića ozbiljno su ukazivala na jednu mogućnost: Sve je u našim glavama.

Zaustavljanje vrtloga Mnogo je toga što ne znamo o mozgu. No isto je tako istina, kako kaže Kate, da smo o mozgu više naučili u posljednjih dvadeset godina nego u dvije tisuće godina prije toga. Nekada smo um smatrali nepromjenjivim.

15

Izbaci to iz glave

Mozak s kojim ste rođeni i način na koji radi – ili ne radi – jednostavno su takvi kakvi jesu; nema smisla zamarati se nečime što se ne može promijeniti. Sada pak znamo da se mozak neprestano mijenja bez obzira na to želimo li mi to svjesno ili ne.

Nadajući se da ću otkriti kako da se oslobodimo naših problematičnih obrazaca, počela sam čitati pametne knjige o mozgu, i o neuroznanosti, i o tome kako dolazi do stvarne promjene. Gledala sam prezentacije na TED Talku o plastičnosti našega mozga na koje me je Kate uputila.

Slušala sam podcaste o mozgu.

Gledala sam dokumentarce o mozgu.

Razgovarala sam sa stručnjacima za mozak.

U mnogih ljudi počela sam uviđati određeni obrazac na djelu. Emocije nas vode do misli, koje određuju naše odluke, a te odluke određuju naše ponašanje, zatim ponašanje oblikuje naše odnose, i sve nas to onda vraća na zdrave ili nezdrave misli.

I tako idemo ukrug, vrtimo se i padamo dublje, čini se bez kontrole, i živote nam definira upravo ovo beskrajno kruženje.

Deprimirajuće.

Osim. Osim ako ne postoji način da se ovo prekine.

Koliko nas troši energiju na razgovore, savjetovanja i molitve u pokušajima da promijenimo najdublju stvar u nama – emocije – a bez ikakvoga uspjeha?

Ako ste tužni i ja vam kažem da prestanete biti tužni, je li došlo i do kakvoga napretka?

Umjesto da smo usredotočeni na popravljanje simptoma, moramo se suočiti s korijenom problema, onime što je dublje od emocija, za koje mislimo da započinju ovaj krug. Naše emocije zapravo su nusproizvod nečega drugoga.

Naše emocije nusproizvod su načina na koji mislimo.

16

E MO C I J A

MISAO

PO N AŠA N J E

ODNOSI

PO S L J E D I C A

Izbaci to iz glave

U svemu ovome dobro je to da možemo promijeniti svoje razmišljanje. To nam Biblija kaže. „Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti“ (Rim 12,2).

Uronivši duboko u načine na koje čovjekov mozak funkcionira, pronašla sam potvrdu za ono što Biblija kaže: Možemo zarobiti svaku misao, svakom mišlju ovladati. Ne samo da se naše misli mogu promijeniti već ih mi možemo mijenjati.

Problem je u tome što upadamo u taj vrtlog, često nesvjesni toga kamo nas misli mogu odvesti. Poznati puritanski teolog John Owen rekao je kako je neprijateljev cilj pri svakome grijehu smrt. Njegove su riječi bile: „Ubijte grijeh ili će on ubiti vas.“3 Vrijeme je da se borimo.

Prosječna osoba ima više od trideset tisuća misli dnevno. Toliko je tih misli negativno da istraživanja pokazuju kako je velika većina bolesti koje danas vladaju izravna posljedica otrovnih misli.4 Taj je vrtlog stvaran i izgleda da je u njemu više misli nego što možemo nositi.

No što ako bismo, umjesto da pokušavamo zarobiti sve misli, zarobili samo jednu? Što ako vam kažem da jedna prekrasna, snažna misao može kaotičan vrtlog života usmjeriti u ljepšemu pravcu… svaki put kada je pomislite? Što ako biste mogli uhvatiti jednu istinu, koja može utišati buku neistina zbog koje se osjećate bespomoćnima pred vlastitim mozgom?

Jedna misao koju trebate pomisliti. Biste li to mogli?

Takva misao postoji. Više o njoj dalje u tekstu.

Jasno mi je da, unatoč tomu što tražim jednostavnu stvar – da se držite jedne istine kako biste usredotočili svoj um – nije mala stvar na Owen, John, On Temptation and the Mortification of Sin in Believers, Presbyterian Bord of Publication, Philadelphia, str. 154.

4 Leaf, Caroline, Switch on Your Brain Every Day: 365 Readings for Peak Happiness, Thinking, and Health, Baker, Grand Rapids, 2018., stražnje korice.

3

18

Razmišljanje o razmišljanju

praviti to. Zašto? Jer se u tome naboranom tkivu koje vas čini onime što jeste odvija napad na vas svim sredstvima. Najveća duhovna bitka naše generacije odvija se u našim glavama.

Ono što vjerujemo i o čemu razmišljamo važno je i neprijatelj to zna.

On je odlučan u namjeri da uđe u vašu glavu kako bi vam odvukao pozornost od činjenja dobra i gurnuo vas tako duboko da se osjećate bespomoćnima, preplavljenima, isključenima i nesposobnima uzdići se kako biste radili za Kraljevstvo Božje. Čak i ako ste od onih koji ne dopuštaju da ih isključe i koji vole Boga i ljude u svakodnevnome životu, na svakomu vas koraku opsjeda milijun otrovnih misli.

Bilo da ste isključeni ili vas samo zamara opterećujuće nezadovoljstvo, ovo izjavljujem u vaše i svoje ime: Dosta je.

S razlogom kažem „u vaše i svoje ime“. Zaista je ironično da sam mislila kako me Bog vodi do svih ovih izvanrednih, revolucionarnih informacija – o tome kako će svi moji prijatelji iscijeliti svoje živote tako što će iscijeliti svoje mozgove i misliti pažljivije o svojim mislima – kako bih mogla pomoći svima drugima, a nisam ni slutila da ću i sama trebati to iscjeljenje.

19

2.

Ono što vjerujemo

B

„

arem nisam glup kao ona.“ Te je riječi meni iza leđa rekao Derek na satu biologije u drugome razredu srednje škole.

Derek je bio tri puta veći od nas prosječnih smotanih petnaestogo-

dišnjaka u razredu, dečko kojega su se svi bojali. Ja sam bila sramežljiva, povučena učenica koja je jedva otvarala usta. Kako je uopće mogao zaključiti da sam glupa? Ako ćemo iskreno, nisam bila glupa. Dobivala sam sve petice i poneku četvorku bez muke, čak i iz najtežih predmeta.

Kada sada gledam na tu djevojčicu koja sjedi za dugim stolom u učionici biologije, poželim je zagrliti i reći joj kako nije nimalo glupa, ali bojim se da me ona ne bi slušala. U svega sat vremena od trenutka kada joj je Derek rekao da je glupa, naborano tkivo u njezinoj glavi formuliralo je tvrdnje protiv njezine vrijednosti, osjećaja sigurnosti, inteligencije i potencijala, koje su se neprestano vrtjele u njezinoj glavi naredno desetljeće.

Nedugo nakon što sam diplomirala novinarstvo, našla sam se na razgovoru za posao na televiziji. Dvojica muškaraca s televizije odvela su prijateljicu i mene na večeru. Nisu željeli razgovarati o poslu; željeli su nas upoznati. Kada sam shvatila da nam se nabacuju, pomislila sam: Muškarci me nikada neće shvaćati ozbiljno u poslovnome smislu. Na teme21

Izbaci to iz glave

lju te misli, počela sam vjerovati kako kao žena nemam što ponuditi u poslu. Razvila sam negativan stav prema svojemu obrazovanju, praksi i darovima koji će godinama utjecati na mene.

Bila je to jedna od prvih svađa između moga supruga i mene kao netom vjenčana para. On me je ignorirao, pa sam poprilično jako zalupila vratima. Prešao je preko toga, ali ja nisam mogla prestati misliti sljedeće: On me ne voli istinski. I moj um počeo je razmišljati o našemu braku kao o pogrešci.

Nakon što me je jednom naš osmogodišnji sin razbjesnio, te sam večeri legla u krevet s mišlju: Nisam dobar roditelj. Godinama mi se ta misao javljala i dublje se urezivala u moj um.

Stvar je u tome da sam uvijek vjerovala u laži. Ne samo da sam vjerovala u njih već sam na njima temeljila čitava poglavlja svoga života.

Sigurna sam kako isto vrijedi i za vas.

Laži u koje vjerujemo Moja prijateljica Christina, psihoterapeutkinja, kaže kako u osnovama psihijatrije terapeuti uče da je uvijek jedna od ovih triju laži na djelu kada ljudi povjeruju u laž o sebi: Bespomoćan/bespomoćna sam.

Bezvrijedan/bezvrijedna sam.

Ne zavređujem ljubav.

Odmah sam joj bez razmišljanja pokušala pokazati da je u krivu. „Stvarno, Christina? Samo tri?“ Rekla sam joj da sam poznata po tome da sam znala vjerovati trima stotinama laži o sebi – dnevno.

22

Ono što vjerujemo

„Ne“, rekla je. „Svaka od tih tristo laži uklapa se u jednu od ovih triju.“ Za potrebe rasprave pretpostavimo da je Christina u pravu. Pitanje koje vam postavljam jest: Koja od tih triju laži najviše vrijedi za vas?

Jeste li na koju osjetljiviji?

Ove laži – bespomoćan/bespomoćna sam, bezvrijedan/bezvrijedna sam, ne zavređujem ljubav – oblikuju naše razmišljanje, naše emocije i način na koji reagiramo na svijet oko sebe. One nas drže zarobljenima u krugu distrakcije, iskrivljenih slika i boli, sprečavajući nas u tome da vidimo istinu u koju bismo trebali vjerovati. Najštetnije je to što mijenjaju način na koji gledamo na Boga. Svaka laž o nama samima u koju povjerujemo duboko je povezana s onime što vjerujemo o Bogu.

Recimo da imam tendenciju osjećati se bezvrijednom i neprimjetnom. Recimo isto tako i da pročitam Poslanicu Efežanima, koja mi kaže da me Bog ljubi i zbog toga me izabire za sebe (usp. Ef 1,4–5). Čak i ako ne poričem otvoreno valjanost ove pretpostavke, ipak sumnjam da je ona istinita za mene. Kimam, u redu, to je istina, ali nikada je do kraja ne upijam i ne dopuštam da mi ona oblikuje život.

Recimo zatim da moga supruga posao jako zaokuplja. Osjećam kako me on ne primjećuje, što potvrđuje moj duboko ukorijenjeni strah da sam stvarno bezvrijedna i neprimjetna. Zbog toga i u najbezazlenijim raspravama s mužem postajem anksiozna i gubim tlo pod nogama svaki put kada mi odgovori kratko i nezainteresirano.

Ne vidim koliki teret on nosi, ne mogu razumjeti pod kakvim je stresom i moje potrebe nadilaze njegove sposobnosti da ih zadovolji.

Ubrzo se počinjemo konstantno svađati, a da zapravo ni ne znamo zašto.

Muž mi je sada u glavi postao neprijateljem i izgleda da uopće ne zna reći ono što mi je potrebno čuti niti može biti onaj kojega trebam.

Vrtlog mojih misli tako je zahvatio moje odnose i oduzeo mi radost i mir.

23

Izbaci to iz glave

Nijedno ljudsko biće ne može ispuniti našu dušu ili nam davati našu vrijednost. To može samo Bog. No ja moram odbaciti laž da Božja ljubav nije za mene kako moji emocije, odluke, ponašanje i odnosi ne bi ostali zapetljani u pogrešnome vjerovanju da sam bezvrijedna.

Kada počnemo razmišljati o svojim mislima, otvara nam se mogućnost da zaustavimo vrtlog koji nas vuče prema dolje. Možemo ih vratiti na početak i preusmjeriti ih. U tome leži naša nada. Mi se nećemo uspjeti othrvati svakomu strahu, ali možemo dopustiti Bogu da preuzme toliko prostora u našim mislima da naši strahovi u usporedbi s time postanu beznačajni. Odlična mi je izjava A. W. Tozera, koji kaže da će se tisuću malih problema odmah riješiti ako uzvisimo Boga.5 Potpisujem odmah. Želim to.

Da vam otkrijem tajnu? Možemo to i imati. No morate znati kako neprijatelj naših duša neće naše umove ostaviti na miru bez borbe. I da vam odmah kažem, on se ne bori pošteno.

Mi se ovdje tek upoznajemo, ali ja vam već namjeravam otkriti neke od najgorih epizoda mentalnoga pakla kroz koje sam prošla. Sada vas pripremam jer to su teške stvari, a ja baš i ne volim ono što je teško. Ja volim sretne i zabavne stvari. No ako vas ne povedem u tamu, možda mi nećete vjerovati da se zaista isplati suočiti se s mračnim zakucima svojih misli vjerujući kako Bog u njih može unijeti život i mir.

Znam da je moguće promijeniti svoje misli, a time i svoj život.

Znam, jer se meni to dogodilo.

No prije nego što sam otkrila misao koja nas iz vrtloga nemira vraća u mir, doživjela sam otvoreni napad neprijatelja.

Tozer, W. A., The Pursuit of God, Christian Publications, Camp Hill, PA, 1982., str. 103.

5

24

Ono što vjerujemo

Napadnuta Bio mi je to prvi posjet rodnomu mjestu, Little Rocku, u nekoliko mjeseci. Sjedila sam na suvozačkome mjestu mamina terenca i gledala poznata mjesta: svoju srednju školu, restoran u koji bih s prijateljima odlazila nakon nogometnih i košarkaških utakmica i bazen u kojemu sam u djetinjstvu stalno plivala.

Ubrzo smo stigle na odredište – baptističku crkvu u kojoj sam trebala održati dva izlaganja, između kojih je ubačeno potpisivanje knjige.

Tijekom prvoga izlaganja dala sam sve od sebe pred ženama koje su sjedile ispred mene. Bila sam odvažna i jasna u iznošenju poruke evanđelja. „Postoji stvaran neprijatelj, s demonima koji samo čekaju njegovu zapovijed“, rekla sam nekoliko tisuća žena koje su me došle čuti. „On vas želi uništiti. Odlučan je u namjeri da vam oduzme vjeru.“ Silno sam željela da dožive slobodu koju Krist daje i da odluče kako neće mjesečariti kroz život.

Nakon toga je uslijedilo potpisivanje knjige uz uobičajenu gungulu.

Nešto kasnije nekako sam ostala stajati sama, a to na velikim okupljanjima nastojim izbjeći zbog osobne sigurnosti. Publika se već vratila u dvoranu i svi su zauzeli svoja mjesta, organizatori su jurcali uokolo, dotjerujući detalje, a osoblje je bilo na svojim mjestima. Stajala sam tako u predvorju, gdje se našla i neka gospođa koju nisam poznavala, ali mi je izgledala kao draga osoba.

Shvatila sam da je vrijeme da se pokrenem i zauzmem svoje mjesto prije nego što počne drugo izlaganje. Napravila sam dva koraka prema dvorani kada mi se ona draga gospođa odjednom unijela u lice. Lice joj je bilo smrknuto, nestao je onaj topli osmijeh, a oči su joj se suzile kako je intenzivno gledala u mene. „Dolazimo po tebe“, rekla je brzo kroz šapat. „Moraš prestati govoriti o nama. Dolazimo po tebe.“ 25

Izbaci to iz glave

Njezine riječi bile su toliko izvan konteksta da mi nije bilo jasno što želi reći. „Gospođo,“ rekla sam, „zbunili ste me. O čemu pričate?“ Sa zastrašujućom sigurnošću rekla je: „Znaš ti dobro o čemu ja pričam.“ „Molim?“ rekla sam i dalje tražeći pojašnjenje.

Ponovila mi je: „Prestani govoriti o nama.“ „Ne znam o čemu pričate“, rekla sam.

Ona je ponovno rekla: „Znaš ti dobro o čemu govorim.“ No nisam znala.

A onda sam shvatila.

Napravila sam nekoliko koraka unatrag, okrenula se prema dvorani, prišla jednomu od zaštitara i rekla što sam staloženije mogla: „Žena koja je u predvorju upravo mi je prijetila. Možete li pripaziti na nju?“ Ubrzo nakon toga popela sam se na pozornicu i započela svoje drugo izlaganje. Nakon kratkoga vremena čula sam vrištanje u hodniku koji se protezao uz dvoranu. Sitne dlačice na rukama podigle su mi se i nakratko sam stala s izlaganjem. Dobro sam znala tko vrišti i o čemu se tu radi.

Razmišljajući o tome kako će osiguranje riješiti situaciju, vratila sam se izlaganju. To je samo neka luda žena koja prijeti u prazno. Otići ću kući i zaboraviti na taj događaj.

No tada je đavao otišao malo predaleko. Dok je žena u predvorju i dalje vrištala na sav glas, odjednom je nestalo struje. Dakle, sva svjetla, čitavo ozvučenje, ogromni zasloni iza mene – sve. Svi su sjedili i šutjeli u mraku.

Jesam li spomenula da smo bili u velikoj, velikoj crkvi s rezervnim sustavom koji ima svoj rezervni sustav? Na sunčan dan i tijekom dobro organizirana događaja struja ne nestaje sama od sebe.

Vrištanje se nastavilo i svi su zapanjeno slušali. „To se nikada prije nije dogodilo“, pastor mi je kasnije rekao. „Vrištanje koje se čulo, to su bile ta žena koju ste pokazali zaštitaru i njezina kći. O čemu se tu radilo?“ 26

Ono što vjerujemo

Ajme, majko.

Mislim, otvoreno slijedim Isusa i vjerujem u sve što je naučavao.

Govorio je o neprijatelju i pokazao svoju moć nad demonskim silama.

Neprijatelj Isusu nije bio nepoznanica. Za njega je duhovno ratovanje bilo činjenica. Isus je redovito istjerivao zle duhove – to nam Biblija kaže.

No iako vjerujem da je đavao stvaran i da ima stvarne demone koji rade za njega te da se bitka za naša srca, i duše, i umove čitavo vrijeme odvija oko nas, reći ću vam ovo: nikada prije nisam vidjela takvu nepobitnu manifestaciju Sotone na djelu.

To iskustvo moglo je biti užasavajuće, ali je isprva proizvelo drukčiji učinak: vjera se u meni razbuktala. Živo se sjećam te večeri. Razgovarala sam o Isusu sa svakime tko bi me saslušao uključujući konobara u restoranu u koji sam kasnije otišla s obitelji i sestrine prijatelje koji su se našli u gradu. Bila sam pod snažnim dojmom stvarnosti svega toga: Boga. Neba.

Neprijatelja. Rata u kojemu se nalazimo.

Nikada prije nisam bila sigurna kao toga dana: sve je to istina.

Upravo je zbog toga nevjerojatno kako me je vrtlog mraka koji je uslijedio uhvatio nespremnu.

27

3.

Upadanje u vrtlog

V

raćajući se nakon tih izlaganja svojim roditeljima, putom sam nazvala Zaca. Posvađali smo se prije nego što sam otputovala – oko čega, više se ne sjećam, ali sjećam se da sam mu, nakon što mi se javio, prvo rekla: „Ej, ljubavi. Svađa je završena, dobro?“ Zatim sam ga počela obasipati pitanjima: „Kako stojimo financijski?

Jesmo li komu dužni? Kako su djeca?“ U jednome trenutku rekla sam mu: „Moramo se čuvati, Zac.“ Molim? Zar se sprema opasnost?

Stvar je u tome da nisam znala odakle opasnost prijeti, a nisam željela ni saznati. „Zbog čega si zabrinuta, Jennie?“ pitao me je. Nisam mogla sakriti zabrinutost. Sigurna sam da se pitao: Što se to dogodilo u toj baptističkoj crkvi?

Ispričala sam mu cijelu priču. Moj muž, koji nikada ne dramatizira, shvatio ju je ozbiljno. Te smo večeri na telefonu prošli sve dijelove našega života koje možemo kontrolirati kako bismo bili sigurni u to da ne postoji očito mjesto na kojemu možemo biti napadnuti.

Malo smo se opustili.

No počevši otada – neposredno nakon što sam iskusila toliku sigurnost u svoju vjeru – svake bih se noći, bez iznimke, probudila u tri sata ujutro u velikoj panici. Ajme. Opet tri sata! Nije da nisam naviknula na 29

Izbaci to iz glave

buđenje usred noći – kojoj ženi koja je podigla djecu to nije poznato? No ovoga puta budnost je bila drukčija.

Misli su mi jurile kroz glavu i to me je jako plašilo. Vrtjela bih se ukrug satima.

Počelo je s bezazlenim mislima i strahovima – pitala bih se jesam li u zaostatku s rubljem, brinula se o jednome od djece – ali ubrzo je to preraslo u veće strahove. Je li Bog stvaran? Svoj sam život posvetila njemu, tako da je ova sumnja vodila do zastrašujuće mogućnosti: da tratim svoj život.

U mraku, u tišini, sama, odbacila bih tu misao, ali ona bi mi se odmah vratila u um. Uporno pitanje kojega se nisam mogla otarasiti.

Ironično je da mi je krsno ime Faith (Vjera), a moja je vjera, činilo se, počela erodirati. Voditeljica biblijske grupe Beth Moore, koja sebe opisuje kao osobu koja je „živjela u jami“, kaže kako postoje tri vrste jama: ona u koju skočimo, ona u koju slučajno upadnemo i ona u koju smo bačeni.6 Ovo je bila posljednja od tih jama. Bačena sam u nju. Pitanje koje me je tijekom tih neprospavanih noći proganjalo bilo je kako da se izvučem.

Poznajem ljude koji su u određenome trenutku u svome životu počeli sumnjati u odabir zanimanja. Ili su posumnjali u to da su u braku s pravom osobom. Ili nisu bili sigurni u to koju svrhu njihov život ima.

No moja sumnja zadirala je u samu srž moje osobe: sumnjala sam u to da Bog postoji. Svake noći ležala sam u tihoj premračnoj spavaćoj sobi i sumnjala u to da Bog postoji.

Ako postoji, vidi li me? Voli li me? Je li mu stalo?

Ma što je meni?

Naravno da je Bogu stalo.

Je li?

Moore, Beth, Get Out of That Pit: Straight Talk About God’s Deliverance, Thomas Nelson, Nashville, 2007., str. 23, 49 i 71.

6

30

Upadanje u vrtlog

Težina mojih misli U kojemu je trenutku vjera koju sam ispovijedala s tolikim žarom jednostavno isparila iz mene?

Tko ju je uzeo? Kamo je otišla?

Hoće li mi se ikada vratiti?

Odjednom sam bila ispunjena sumnjom. Zapravo, nije se to dogodilo odjednom. Bio je to polagan, dugotrajan, gotovo neprimjetan proces.

Sumnja je u meni polako rasla svake noći, dok sam ležala u mraku.

Moje uobičajene vedrinu i optimizam zamijenila je stalno prisutna nelagoda. Nijedna metoda nadvladavanja straha koju sam tijekom života naučila nije davala rezultata. I dalje sam vježbala, bila produktivna na poslu i odlazila u crkvu. No stvarni, bespoštedni rat za moj um u potpunosti je preuzeo mjesto optimizma. Napadi sumnje nikako nisu popuštali i počela sam se osjećati kao da se utapam.

S vremenom se ono što je krenulo noću počelo događati i tijekom dana. Sve sam se više pitala je li sve to istina, no tijekom dana više je toga što vam odvuče pozornost.

Hvatanje za distrakcije – našim umovima to odlično ide.

Kada bi se pojavili trenuci u kojima mi je bila potrebna vjera, okrenula bih joj se. Čvrsto bih se uhvatila za desetljeća svoga života s Bogom – dok nisam počela primjećivati kako mi zanos jenjava. Taj vrtlog misli vukao me je u iscrpljenost.

Sumnja krade nadu, a bez nade sve što vam je važno počne izgledati manje važno.

Jeste li se ikada suočili s nečime toliko teškim ili zahtjevnim da ste počeli propitkivati sve u što vjerujete?

S vremenom sam shvatila da je to neprijatelj na djelu, ali usred toga vrtloga misli nisam to mogla vidjeti. Činilo se kao da moje misli imaju kontrolu nada mnom, umjesto da bude obrnuto. Kada se osvrnem na 31

Izbaci to iz glave

to razdoblje, najradije bih da sam mogla razgovarati sa sobom, probuditi samu sebe i izvući se iz toga otrovnog vrtloga. Izlaz je postojao. Bilo da se nalazite u malome vrtlogu ili da vas nosi divlja bujica, vjerujte mi – ima nade.

Brzo padanje Bespomoćna sam.

Bezvrijedna sam.

Ne zavređujem ljubav.

Ležeći u krevetu u tri ujutro, prolazeći kroz jedan napad za drugim, počela sam vjerovati u sve ove tri laži. Sve što sam prije vjerovala nije ništa značilo. Bog nije ništa značio. Život nije ništa značio. Bila sam bespomoćna jer sam bila ništa. Bila sam bezvrijedna jer sam bila ništa. Nisam zavređivala ljubav jer tko će voljeti nekoga tko je ništa.

Opasnost otrovnoga razmišljanja u tome je što stvara alternativnu stvarnost u kojoj iskrivljeno zaključivanje naizgled ima smisla.

Razmišljala sam o svim teškoćama kroz koje sam prošla posljednjih godina. Jedna od mojih najboljih prijateljica prošla je kroz niz moždanih udara dok se istovremeno nosila s bolnom rastavom braka, gledala sam kako se mojoj sestri Katie raspada brak i čitav njezin svijet, prošla sam kroz peripetije s posvajanjem našega sina Coopera iz Ruande, suočila se s kritikama vjerskih vođa koje sam poštovala u vrijeme dok sam skupljala snagu da pokrenem svoju organizaciju i po prvi put vodim tim ljudi, gledala sam svoga muža Zaca kako prolazi kroz teško razdoblje depresije… Lista nema kraja.

Je li moje pouzdanje u Božju dobrotu čitavo to vrijeme bilo uzaludno?

U sitne sate, pred jutro, počela sam razmišljati o tome kamo moj život ide. Jesam li svoj život posvetila besmislenome poslanju? Jesu li sva moja strast i sav trud bili uzaludni?

32

Upadanje u vrtlog

Sve što se jednom činilo tako istinitim i važnim kao da je iščezavalo.

Otprilike u to vrijeme s obitelji sam išla u kino gledati film Osvetnici: Rat beskonačnosti. Dovoljno je dugo vremena prošlo otkako je film izašao, pa vam mogu otkriti završetak: na kraju filma neki od mojih omiljenih superjunaka jednostavno… iščeznu, pretvore se u pepeo i vjetar ih otpuše kao da ih nikada nije bilo, kao da nikada nisu postojali.

Kao da njihovi životi nisu ništa značili.

Sjedila sam u tome kinu boreći se s mišlju da i mene čeka takva sudbina. Sve ispunjenje koje sam doživjela, sav utjecaj koji sam poznavala, sve će jednom ispariti. Na kraju ništa neće biti važno.

Bit ću u mraku, u grobu. Kraj. Nema Boga. Nema spasa. Ja sam ništa.

Moj život ne znači ništa.

Više ništa nije bilo važno. Ako nema Boga, koga briga i za što?

(Rekla sam vam da će postati mračno.)

Punih osamnaest mjeseci – više od petsto dana – to sam ja mislila…

Dok nisam naučila misliti drukčije o svojim mislima. Dok se nisam sjetila da imam izbor.

33

Sadržaj Prvi dio

SVE TE MISLI 1. Razmišljanje o razmišljanju 11 2. Ono što vjerujemo 21 3. Upadanje u vrtlog 29 4. Oslobađanje 35 5. Hvatanje misli 45 6. Napravite pomak 57

Drugi dio

SVLADAVANJE NEPRIJATELJÂ NAŠEGA UMA 7. Priprema za bitku 69 8. Posvetiti se tišini 77 Biram smiriti se pred Bogom

9. Užad za spašavanje 95 Biram otvoriti se drugima

10. Neuplašeni 117 Biram predati svoje strahove Bogu 238

11. Moć divljenja 135 Biram uživati u Bogu

12. Manje važni 155 Biram služiti Bogu i drugima

13. Nepobijeđeni 177 Biram zahvalnost

14. Trčite svoju trku 195 Biram ići za dobrom drugih

Treći dio

RAZMIŠLJATI KAO ŠTO ISUS RAZMIŠLJA 15. Što mislite tko ste? 213 16. Opasno razmišljanje 227

Zahvale 235

239

Nakladnik: VERBUM d.o.o.

Sinjska 2, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Tisak: Grafički zavod Hrvatske Tiskano u listopadu 2021.

JENNIE ALLEN (r. 1976.) nagrađivana je autorica i osnivačica i voditeljica pokreta IF:Gathering, koji organizira konferencije za žene kako bi ih potaknuo na to da žive ono u što vjeruju i da tako razviju puninu svojih potencijala. Magistrirala je biblijske znanosti na Teološkomu učilištu u Dallasu. Sa suprugom i četvero djece živi u Austinu, u Teksasu.

Njezina knjiga Izbaci to iz glave doživjela je ogroman uspjeh postavši bestselerom New York Timesa koji mjesecima nije silazio s vrha ljestvica čitanosti.

Izbaci to iz glave ujedno je i finalist nagrade Christian Book Award, a časopis Cosmopolitan proglasio ju je jednom od najboljih knjiga godine.

Sve je u tvojoj glavi!

Kako razmišljamo tako i živimo.

Jeste li zarobljenici vlastitih misli? Ništa ne vrijedim. Drugi ljudi imaju puno bolje živote od mene. Mene nije moguće voljeti. Ružna sam. Loš sam otac… Autorica Jennie Allen zna kako je to zapasti u vrtlog destruktivnih misli, ali isto tako zna i da nitko od nas ne mora ostati zarobljen u tim toksičnim obrascima razmišljanja.

Najveća bitka svakoga od nas odvija se u našim glavama. Uvijek iznova nađemo se zatočeni u vrtlogu toksičnih misli koje nam uzrokuju nesigurnost, ogorčenost i stres. Jennie Allen – koja je i sama iskusila taj vrtlog – stupa u rat s negativnim mislima i, povezujući biblijske istine sa znanošću o mozgu i psihološkim spoznajama, u knjizi Izbaci to iz glave objašnjava:

U vlastitome je životu otkrila da nam je ponuđen izlaz, način da umaknemo tomu vrtlogu. Sloboda nastupa u trenutku kada odbijemo biti žrtve svojih misli i kada uvidimo da nam je Stvoritelj dao snagu i vlast da se borimo i pobijedimo na bojišnici svojega uma.

kako ono što vjerujemo utječe na ono što mislimo o sebi

U knjizi Izbaci to iz glave Jennie Allen potiče nas na to da preuzmemo kontrolu nad svojim mislima i obučava nas u tome kako da to učinimo da bismo preobrazili svoje emocije, stavove, pa čak i životne okolnosti. Neprijatelj naših duša pod svaku se cijenu želi uvući u naše misli i postići da se osjećamo bespomoćno, smlavljeno, nesposobno i za kakvo dobro. Ali kada promijenimo svoje misli, tada će i naš život doživjeti preobrazbu.

Sve počinje u našoj glavi. Mogućnosti su beskonačne.

„Ovo je neizostavno sredstvo za svakoga tko želi uspostaviti kontrolu nad svojim mislima.“ Lysa TerKeurst, autorica bestselera New York Timesa

kako prepoznati i prekinuti zarobljujuće obrasce negativnoga razmišljanja kako preuzeti kontrolu nad svojim životnim okolnostima

Kako zaustaviti vrtlog toksičnih misli

„Snažna knjiga. Proročanska. Nužna.“

ISBN 978-953-235-770-7

129 kn

www.verbum.hr

kako neuroznanost tumači da naše misli mogu promijeniti naš život kako u sebi otkriti snagu i sposobnost da se suprotstavimo toksičnim mislima i da ih pobijedimo.

Promjena je moguća.

Možemo biti slobodni.

Jefferson Bethke, autor bestselera New York Timesa

VERBUM

kako istovremeno zadržati prostor za samoću i zajedništvo i zašto je to važno

VERBUM