Jerry B. Jenkins, "Izabrani"

ISBN 978-953-235 -810 - 0

149,00 kn | 19,78 € verbum.hr

Izabrani_Verbum_TISAK.indd 2

30.9.2022. 14:21:44

Jerry B. Jenkins

IZABRANI IMENOM SAM TE ZAZVAO Roman

VERBUM

Izabrani_Verbum_TISAK.indd 3

30.9.2022. 14:21:44

Biblioteka:

IZABRANI 1.

Urednik: mr. sc. Petar Balta Naslov izvornika: Jerry B. Jenkins, The Chosen: I Have Called You by Name Revised edition © 2021, 2022 Jenkins Entertainment LLC. All rights reserved.

A Focus on the Family book published by BroadStreet Publishing. © Copyright za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2022.

Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika.

Izvršni urednik: Bonislav Kamenjašević Prijevod: Mirta Lijović Lektura: Bonislav Kamenjašević Objavljeno uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.

Za nakladnika: dr. sc. Miro Radalj ISBN 978-953-235-810-0 CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Sveučilišne knjižnice u Splitu pod brojem 190510070.

Izabrani_Verbum_TISAK.indd 4

30.9.2022. 14:21:44

Sestri Pam, koja zrači Božjom ljubavlju

Izabrani_Verbum_TISAK.indd 5

30.9.2022. 14:21:44

Temelji se na višesezonskoj seriji Izabrani (The Chosen), koju je osmislio i režirao Dallas Jenkins i za koju su scenarij napisali Ryan M. Swanson, Dallas Jenkins i Tyler Thompson. „Nema nikakve sumnje u to da će Izabrani postati jedno od najpoznatijih i najhvaljenijih djela kršćanske tematike u povijesti.“ MOVIEGUIDE® Magazine

Izabrani_Verbum_TISAK.indd 6

30.9.2022. 14:21:44

BILJEŠKA Projekt The Chosen (Izabrani) osmislili su ljubitelji Biblije, koji vjeruju u njezinu riječ i u Isusa Krista. Naša je duboka želja da i sami uronite u evanđelja i osobno otkrijete Isusa.

Izabrani_Verbum_TISAK.indd 7

30.9.2022. 14:21:44

„Ne boj se, jer ja sam te otkupio; imenom sam te zazvao: ti si moj!“ Izaija 43,1

Izabrani_Verbum_TISAK.indd 8

30.9.2022. 14:21:44

1. DIO

Pastir

Izabrani_Verbum_TISAK.indd 9

30.9.2022. 14:21:44

Kada je Cezar August postao rimski car, Judeja je pretvorena u rimsku provinciju.

Izraelski proroci u tome su času šutjeli već 400 godina. Svećenici su u sinagogama naglas čitali Sveto pismo dok su rimski časnici patrolirali ulicama i Židovima nabijali goleme poreze.

Proročanstva su šaputala o dolasku Mesije, koji će spasiti Božji narod.

10

Izabrani_Verbum_TISAK.indd 10

30.9.2022. 14:21:44

1. poglavlje

ŽEĐ Cedron, Izrael

Niskoga rasta, ali vrlo mišićav i s gustim uvojcima na čelu,

Šimon zna da izgleda kao da ima manje od svojih dvadeset godina. Ipak, kada bude naslijedio očevu zemlju i ovce, bit će odgovoran i za svoje tri mlađe sestre. A to bi se moglo dogoditi danas, ako je to razlog zbog kojega su ga roditelji pozvali da se vrati s pašnjaka.

Otac mu je već dvije godine bolestan i nije s njime mogao biti u polju. Šimonu su nedostajali očeva pomoć i vodstvo, bio je prisiljen puno toga naučiti. Jučer su njegove roditelje posjetili službenici iz Cedrona. Šimon bi volio da je bio uključen u te razgovore, no pretpostavlja da će mu danas iznijeti detalje.

Sastali su se u očevoj spavaćoj sobi. „Iznevjerio sam te“, započe starac. „Nemoj tako govoriti“, odgovori Šimon. „Napravio si sve što si mogao.“ 11

Izabrani_Verbum_TISAK.indd 11

30.9.2022. 14:21:44

IZABRANI: IMENOM SAM TE ZAZVAO

„Pusti ga da govori“, reče majka. „Želi se ispričati.“ „Ali nema se za što ispričavati! Znam da bi bio sa mnom na pašnjacima da nije…“ Otac je podignuo ruku. „Sve smo izgubili. Nemam ti što ostaviti.“ „Ali…“ „Dopusti da kažem!“ reče otac hrapavo. „Osjećam se grozno, sve sam vas iznevjerio.“ „Što to govoriš?“ „Ne moraš se vraćati na pašnjak. Novi su vlasnici već stigli.“ Šimon će na to osupnuto: „Ali ovce, moje sestre, naša buduć…“ „Ja sam kriv“, reče otac. „Žao mi je! Nemam tomu što dodati.“ Zapanjen, a opet spreman utješiti oca, Šimon mu se želi zahvaliti za sve čemu ga je poučio, za to što je tažio dječakovu žeđ za Svetim pismom, proročanstvima, obećanim Mesijom. Što će sada? I što će sa svime što je naučio? „Moraš poći i pronaći posao“, reče majka. „Ostala nam je ova kuća, ali nemamo više zemlje niti ovaca, a i dalje treba nahraniti petero usta.“ „Napravit ću sve što moram, naravno“, reče Šimon. „No kamo da pođem? Što da radim?“ Otac se oslonio na lakat. „Oduvijek si želio poći u Betlehem.

Njihova stada opremaju jeruzalemski hram žrtvenim janjcima.

Tamošnjim pastirima uvijek treba pomoć.“ Betlehem! Tek nešto više od trideset kilometara istočno od njih, a spominju ga proroci! Šimon zamišlja kako bi bilo da posjeti tamošnju sinagogu. Ali hoće li ikada imati vremena za to? Mora postati najamni radnik ako želi prehraniti roditelje i sestre. Šimonova budućnost promijenila se u jednome trenu, no mogućnost da se preseli u Betlehem nekako je ublažila taj udarac.

12

Izabrani_Verbum_TISAK.indd 12

30.9.2022. 14:21:44

ŽEĐ

•••

Tjedan dana kasnije Sav očajan u nastojanju da uhvati korak, Šimon trzne povodac kojim vodi bijelo janje i s naporom nastavi hodati podupirući se grubo obrađenim štapom koji je napravio od jedne grane. Ispred njega su hodala trojica starijih pastira, svaki je vodio svoje janje prema Betlehemu. Zastali su i okrenuli se kako bi ga podbadali.

Aron, čija je koža boje ebanovine bila u oštrome kontrastu s bijelom pamučnom tunikom, počeo je oponašati Šimonovo šepanje, a svojim se pastirskim štapom koristio kao štakom. „Hajdemo!“ povika Joram, najstariji među njima, dok mu je lice uokvireno bijelim sjalo na nemilosrdnome suncu. „Idemo!“ Šimon se ozlijedio zbog žarke želje da dokaže kako mu je jednako stalo do ovaca kao njegovim gospodarima. Za jedne je oluje poveo stado do pećine, a kada je jedna ovca pobjegla, potrčao je za njom, upao u provaliju i gadno uganuo lijevi gležanj. Volio bi da su pokazali malo sućuti ili zahvalnosti, no dobio je samo prijezir. I nikakvu pomoć, osim što mu je Natan, čovjek s tamnom bradom, rekao da to „čvrsto omota“. Natan je bio jedini koji je ovoga mladog čovjeka gledao u oči kada govori. Šimon se nada sustići svu trojicu kada na putu do grada zastanu kraj bunara i zato se dodatno upinje. Trza se sa svakim korakom dok mu znoj curi niz ukaljano lice. Šimon gleda kako pastiri stižu do bunara. Oko bunara je pet žena s glinenim vrčevima i kožnim kantama. Bavile su se svojim poslom sve dok se pastiri nisu približili. Šimon je bio začuđen što žene uopće nisu pokušavale sakriti odbojnost prema njima. Četiri su se odmah udaljile držeći se za nos. „Krasan dan, zar ne?“ reče Natan glasno jednoj od njih, kimajući i osmjehujući se, no ona je pokrila lice i brzo se udaljila. „Vrati se!“ poviče on za njom.

Kada je Šimon stigao do bunara, ostali su već napunili mjehove od kozje kože i spremali se za pokret. Jedina žena koja je još ondje 13

Izabrani_Verbum_TISAK.indd 13

30.9.2022. 14:21:44

IZABRANI: IMENOM SAM TE ZAZVAO

bila otišla je u trenutku u kojemu je Šimon došao. Napunio je mijeh i požurio se za ostalima u nastojanju da mu previše ne odmaknu.

Prolazeći pokraj putokaza za Betlehem, sjetio se Svetoga pisma, koje toliko ljubi. Otac ga je odgojio da proučava Toru. Iako su se Aron i ostali rugali njegovoj predanosti, Šimon je upamtio dugačke pasuse, a osobito onaj o svojemu novom domu. Dok je s mukom nastavio hodati, a janje blejalo, Šimon je stao naglas izgovarati: „A ti, Betleheme Efrato, najmanji među kneževstvima Judinim, iz tebe će mi izaći onaj koji će vladati Izraelom; njegov je iskon od davnina, od vječnih vremena.

Zato će ih Gospodin ostaviti dok ne rodi ona koja ima roditi.

Tada će se ostatak njegove braće vratiti djeci Izraelovoj.

On će se uspraviti, na pašu izvodit’ svoje stado silom Gospodinovom, veličanstvom imena Boga svojega. Oni će u miru živjeti, jer će on rasprostrijeti svoju vlast sve do krajeva zemaljskih.

On — on je mir!“ Je li moguće? Mesija bi mogao doći odavde? Čini se predobro da bi bilo istinito, a opet, Šimon svim svojim srcem vjeruje prorocima.

Zamišlja Izabranoga kako brani Židove i uređuje stvari između njih i Rimljana.

14

Izabrani_Verbum_TISAK.indd 14

30.9.2022. 14:21:44

2. poglavlje

ZNAK Na zadnjoj dionici više od 160 kilometara duga hoda od

Nazareta do Betlehema Josip shvaća da se uzalud nadao kako će ovo mukotrpno putovanje biti svojevrsni predah od rada.

Koliko bi samo volio sada opet biti na poslu znojeći se na suncu jer on i njegovi kolege nešto grade — nešto što će potrajati.

Ali sada osjeti drugu vrstu znoja dok polako za sobom vodi svojega snažnog, ali iznurenog magarca, na čijim leđima Josipova trudna zaručnica s puno napora održava ravnotežu. Ne može si pomoći da ne pomisli na to kako je obvezno popisivanje stanovništva s oporezivanjem stiglo u najgoremu mogućem trenutku.

Marija svaki dan može roditi, pa on potiho moli da to ne bude baš danas. Što će učiniti? Što može učiniti usred pustinje na ovome prašnom putu? Naravno, stranci ovuda prolaze u obama smjerovima, ali tko će stati i pomoći paru čija upadljiva odjeća otkriva da su Nazarećani? Vjerojatnije je da bi ih ljudi pljunuli nego što bi im pomogli u trenutku njihove najveće potrebe. Srećom, zadnja 15

Izabrani_Verbum_TISAK.indd 15

30.9.2022. 14:21:44

IZABRANI: IMENOM SAM TE ZAZVAO

osoba koja ih je počastila gutljajem vode bio je neki pastir, gotovo jednako odmetnut poput njih.

Josip očajnički želi stići do Betlehema, jednako toliko pronaći bunar koliko i mjesto za Mariju da se odmori. Ona se skoro ni ne žali, ali Josip zna da se sigurno osjeća bijedno.

U tome ima, mora priznati, malo olakšanja u odnosu na sve što su već podnijeli. Njegova je je zaručnica najpobožnija žena koju je znao, čak je privatno naučila čitati kako bi mogla proučavati Toru premda su samo muškarci smjeli pohađati hebrejsku školu.

Stoga, kada je postalo vidljivo da je trudna — puno prije nego što su uopće dogovorili vjenčanje — da, bio je šokiran i u nju razočaran kao i svi u Nazaretu. Budući da ju je dobro poznavao, nikako si to nije mogao objasniti. I, dok su mnogi sasvim razumljivo njega krivili zbog neprilike u kojoj se zatekla, odbio je obraniti svoj ugled prekidom zaruka, što bi svaki zaručnik kojemu je nanesena uvreda imao pravo učiniti.

No onda je došao glasnik s neba, koji mu se ukaza u snu i uvjeri ga u to da je djetešce koje Marija nosi Božji sin. Sasvim u čudu i još uvijek u nevjerici, razmijenio je priče s Marijom i otkrio da su njihovi nebeski glasnici oboma jasno poručili da se ne boje. To je, složili su se, bilo lako reći, a učiniti tako bilo je nešto sasvim drugo.

Trenutno je Josip u strahu. Obećao je Mariji da će potražiti Samuela, jednoga daljeg rođaka, čim stignu u Betlehem. Mora priznati da je prošlo mnogo vremena otkako ga je zadnji put vidio. „Ne znam živi li još uvijek u istome domu.“ „Nadam se“, kaže Marija. „Toliko si o njemu pričao.“ Josip uzdahne. „Vidjet ćemo. Naravno, nećemo imati vremena potražiti ga ako se odselio.“ „Vidjet ćemo“, ona odvrati prepipavajući mijeh za vodu kao da se nada će nešto, bilo što, iz njega iscuriti. „Ni kapi?“ upita Josip.

Ona odmahne glavom.

16

Izabrani_Verbum_TISAK.indd 16

30.9.2022. 14:21:44

ZNAK

Josip uzdahne jer je magarac stao. Zacokće i potjera životinju naprijed. „Hm, Josipe?“ „Da.“ „Možeš li prestati, molim te? Htjela bih malo hodati.“ „Ne, Marijo! Zašto želiš hodati?“ Brine se zbog nje i djeteta, naravno, ali ponajprije želi stići u Betlehem — i za svoje i za njezino dobro. Snažna je, zna on to. Bez ičije je pomoći otišla u pohod svojoj rođakinji Elizabeti, pješačeći 160 kilometara uzbrdo u suprotnome smjeru od Nazareta, dok je bila u trećem i pol mjesecu trudnoće! Prešla je stazu poznatu po razbojnicima i drugim opasnostima, potom ostala kod Elizabete tri mjeseca i vratila se sama, već dobrih više od šest mjeseci trudna.

To ju je privremeno sačuvalo od ismijavanja u rodnome gradu, ismijavanja kojega Josip nije bio pošteđen. Njegovi kolege podsmjehivali su mu se i rugali, a neki su ga — što je bilo bolno — samo krišom pogledavali s očitim gađenjem jer su ga bili smatrali pobožnim Židovom. Sve što je mogao učiniti bilo je osloniti se na Božje obećanje.

Ali ova je pješačka tura drukčija. Marija nije mogla suspregnuti jauke zbog nelagode i boli, pa je Josip čas ubrzavao čas usporavao. Moraju pronaći sklonište, no mora isto tako biti vrlo pažljiv prema svojoj ljubljenoj i njezinu djetešcu. Nada se da će je uspjeti obeshrabriti u tome da sjaše s magarca. „Opasno je.“ „Postaje mi nelagodno…“ Kako joj je samo uspijevalo zvučati tako milo, tako uzvišeno, unatoč svojoj agoniji? „Elizabeta mi je zapravo rekla da je dobro hodati i kretati se kada se osjećam dobro za tako nešto.“ Josip opet uzdahne gledajući u daljinu, a zatim iza njih. „Nećemo imati ni kapi vode dok te ne dovedem do grada. Treba ti odmora.“ Zaustavi magarca. „Hajde da ti ublažim nelagodu, može?“ Zatakne svoj štap za hodanje ispod ruke i pokuša poravnati pokrivač ispod nje.

17

Izabrani_Verbum_TISAK.indd 17

30.9.2022. 14:21:44

IZABRANI: IMENOM SAM TE ZAZVAO

„Josipe,“ kaže Marija, „ne trebaš ti jedini pješačiti. Osim toga, dovoljno smo daleko od Nazareta da više ne moram skrivati svoje stanje.“ „Marijo, ovaj se pokrivač zgužvao! Nemoguće je da ti je ugodno.“ „Josipe. Htjela bih pješačiti s tobom. Molim te.“ Što mu je činiti? Duboko u sebi želi uraditi što god ona od njega zatraži. Ali osjeća težinu takve odluke. „Odgovoran sam za tebe, Marijo. Za tebe i…“ Nježno položi ruku na njezin trbuh. „Čuvaš nas…“ „Da!“ „Pomozi mi da siđem.“ Zabavlja ga to i pokaže prstom prema njoj. „U redu, možeš hodati nekoliko minuta, ha? Ali, molim te, ne predaleko!“ Vrati se do magarca da ga nagovori da nastavi dalje. „Trebaš čuvati snagu.“ „Zapravo trebam tebe da mi pomogneš sići“, odvrati ona. „Ah, da, oprosti.“ Josip se vrati natrag i pridrži je kada je posegnula prema njemu. „Polako, polako. Pazi na djetešce.“ Marija zacvili dok ju je spuštao na tlo. „Sve u redu?“ „Da, da. Uf, ovako je bolje.“ „Hm“, izusti on, ne sasvim siguran u to je li trebao ovo dopustiti, ali zadovoljan jer se činilo da ona uživa. „Hvala ti.“ Ne zna što da odgovori. „Hvala ti što me čuvaš“, Marija doda. „Ne znam jesam li to već rekla.“ Kako to može reći? Danima mu je zahvaljivala otkako su ostavili dom. „Ostao nam je još mali komad puta. Vidjet ćemo kako će noć proći i…“ „Ne govorim o tome. Govorim o… onome prije.“ „Oh. Ah…“ „Cijelim putom planiram nešto reći. I jednostavno… nisam, a trebala sam.“ 18

Izabrani_Verbum_TISAK.indd 18

30.9.2022. 14:21:44

ZNAK

Josip opet ne zna što bi rekao. Njoj puno bolje idu takvi razgovori. „Hm.“ „Trebala sam mjesecima prije.“ „Ne trebaš“, odvraća on, pogleda uprta naprijed dok polagano hodaju, ona korak iza njega. Kamo Marija smjera s time? Umalo ju je potajice napustio prije nego što ga je Bog posjetio. „Da, da. Trebam. Moj ti je otac mogao vratiti sav miraz.“ Miraz! „Nije se nikada radilo o novcu.“ „Znam da nije. I znam da nije pristojno razgovarati o tome.

Ali nitko te ne bi krivio.“ „Zbog čega?“ „Zbog raskida zaruka. Javno.“ „Marijo, ja…“ „Mogao si se zaručiti s nekom koju ne bi trebao skrivati. I ljudi te ne bi ogovarali. I mogao si se popisati, a da ne moraš po cijele dane mene vući na ovome magarcu već pet dana.“ Sada je bio sasvim pogubljen. Nije ni sanjao tako nešto, ne nakon…

Osjetio je njezinu ruku na svojoj. „Josipe?“ Zastao je i okrenuo se prema njoj. „Hrabar si i pobožan čovjek. I trebala sam ti zahvaliti.“ Zuri u nju. Koliko je samo voli. Pokazuje štapom prema nebu. „Bog mi je tako kazao.“ „Znam da jest. Ali imao si izbor.“ Izbor? Kada Bog govori? „Eh, da! Ne vjerujem da jesam. Ali drago mi je u svakom slučaju. Ne bih apsolutno ništa što se nakon toga sna dogodilo promijenio.“ Osmjehne mu se. „Ne bih ni ja.“ Nastave hodati. „Oh, sve ovo čini se nemogućim, nije li tako?“ kaže Josip. „Da, da. No sjeti se što mi je glasnik rekao?“ „Ha?“ „Bogu ništa nije nemoguće!“ 19

Izabrani_Verbum_TISAK.indd 19

30.9.2022. 14:21:44

IZABRANI: IMENOM SAM TE ZAZVAO

„Moj glasnik nije to rekao. To bi bilo lijepo, zar ne?“ Ona uzdahne i nasmiješi se, ali izgleda umorno. Privuče je k sebi. „Osjećaš li se bolje?“ „Donekle, da.“ „U redu. Hajde, penji se.“ Marija otpuhuje dok se uspinje na magarca. „Moramo se brže kretati“, Josip kaže. „Treba ti voda, a ja sam imao namjeru poslušati riječi koje su i tvoj i moj glasnik navlas jednako izgovorili. ‘Rodit će sina…’“ Uglas govore. „‘A ti ćeš mu nadjenuti ime Isus.’“ „Da“, reče Josip. „Te riječi.“ •••

Djeca se zabavljaju na prepunoj betlehemskoj tržnici dok se muškarci glasno cjenkaju. Trgovci kupuju i pune torove životinjama koje će prodavati hodočasnicima, a oni će ih pak žrtvovati u hramu u Jeruzalemu, nešto manje od deset kilometara udaljenu odavde. Šimon i pastiri za koje radi doveli su najbolje janjce iz svoga stada kako bi dobili što bolju cijenu.

Trgovci nagovaraju pastire i poljoprivrednike da smanje cijene, dok pastiri i poljoprivrednici hvale svoje proizvode i stoku. Joram se cjenka s trgovcem, strastveno gestikulirajući, a u blizini jedno dijete rukama prolazi kroz svježe ostriženu vunu. Aron se saginje nad štand kako bi pomirisao svježe začine. Dok se Šimon oprezno probija kroz gomilu, sa svih se strana čuje blejanje, a nos mu zapahuje smrad ovčjeg izmeta.

Jedan farizej iziđe iz lokalne sinagoge kako bi procijenio potencijalne životinje za žrtvu i Šimon tu ugleda svoju priliku. Ovaj sveti čovjek uhvatio je Natanovo crno janje, okreće ga ovamo-onamo, a Natan ubacuje: „Savršeno je! Nema niti mrlje. Sve je s njime u redu, vidiš?“ „Bez mane!“ reče farizej. „Ovo je dobro.“ Sada je Šimonov red. Podiže svoje bijelo janje prema farizeju i 20

Izabrani_Verbum_TISAK.indd 20

30.9.2022. 14:21:45

ZNAK

govori kroz njegov tužni plač. „Učitelju, pitao bih te o Mesiji. Svaki dan proučavao sam Toru i…“ Farizej uzdahne i reče, a da ne podigne pogleda s janjeta. „Pastir želi učiti…“ „Da!“ reče Šimon smiješeći se, a onda se opet uozbilji. „Vjeruješ li da će nas Mesija osloboditi od okupatora?“ „Da“, reče farizej ravnodušno pokazujući da mu je to dosadno. „Bit će izvrstan vojskovođa.“ „Jesi li siguran?“ nastavi Šimon i požuri objasniti: „Za prošloga šabata svećenik je čitao proroka Ezekiela, a on nije rekao…“ „Kako se usuđuješ!“ reče farizej.

Aron priskoči. „Oprosti, učitelju. Ima opsesiju…“ „Vi ste doveli ovu životinju?“ Šimon i Aron kimnu. „Rekao sam ‘bez mane’!“ reče farizej. „Bez mane, da!“ odvrati Aron.

Farizej okrene životinju kako bi vidjeli ranu na njezinu boku. „Ovo je za pravednike, za savršenu žrtvu?“ Spusti životinju. „Ne mogu ovo poslati u Jeruzalem!“ Aron uhvati uže i poče odvoditi janje klanjajući se. „Jako mi je žao. Jako mi je žao. Jako mi je žao.“ Farizej maše prstom Šimonu pred licem u trenucima dok im prilaze Joram i Natan. „Pitaš se zašto Mesija nije došao? To je zbog ljudi poput vas, sa svim vašim mrljama! Vratite li se ovamo bez savršenoga janjeta, sve ću vas protjerati s tržnice.“ Farizej je pljunuo na zemlju ispred pastirâ, a Šimon je neodlučno stajao kao da se želi ispričati. No Natan mu šapne: „Idemo.

Odmah.“ Šimon krene za njime, no Joram mu prepriječi put. „Upozorili smo te na ovo! Jesi li i gluh, osim što šepaš?“ „Oprosti!“ „Nećeš nas usporavati! Ponesi ovo jadno janje uzbrdo. I drži korak s nama ili sam pronađi put do stada.“ 21

Izabrani_Verbum_TISAK.indd 21

30.9.2022. 14:21:45

IZABRANI: IMENOM SAM TE ZAZVAO

Šimon obori pogled i Natan, dok ostali odlaze, zastane i dlanom dotakne mladićev obraz. Šimon se osjećao osramoćeno, no ipak nije htio sam ići do stada, pa se pokušao probiti kroz gužvu kako bi dostigao ovu trojicu. No usporavali su ga bolni gležanj i janje, a štap je propadao u blato. Snažno je pao na desni lakat i gadno posjekao podlakticu.

Pridigavši se na koljena, zagledao je u gomilu kako bi pronašao ostale, no nestali su. Šimon se s mukom uspravi i začuje zvonki glas. Shvati da se nalazi ispred male sinagoge i, ako se pođe pomoliti, nitko ga neće primijetiti. Klizne kroz sporedna vrata, iza zavjese, i zateče elegantno uređeno svetište.

Svećenik s bime čita sa svitka: „Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; one što mrklu zemlju obitavahu svjetlost jarka obasja.

Ti si radost umnožio, uvećao veselje, i oni se pred tobom raduju kao što se ljudi raduju žetvi, k’o što kliču kad se dijeli plijen.“ Straga u sinagogi jedan čovjek se zagleda u Šimona kako stoji na vratima s janjetom. Čovjek ustane i požuri k njemu mršteći se pri pogledu na njegov lakat s kojega — na Šimonov užas — krv kapa na prag. Gura Šimona. „Odlazi!“ „Zar ne mogu samo slušati?“ „Ne! Ovo je sveto mjesto!“ „Molim te!“ „Idi! Odlazi!“ Gurne Šimona natrag iza zavjese i krene brisati pod dok je svećenik dalje čitao. Šimon je slušao s druge strane zavjese. „Teški jaram njegov, prečku što mu pleća pritiskaše, šibu njegova goniča slomi kao u dan midjanski. Da, sva bojna obuća, svaki plašt krvlju natopljen izgorjet će i bit će ognju hrana.“ Šimon se šepajući vrati u vrevu tržnice, oduševljen onime što je čuo o Mesiji, ali potišten jer je istjeran. On samo želi naučiti, razumjeti, slaviti Boga. Izbjegava pogled farizeja koji ga je grdio, a izbjegava i rimsku stražu.

22

Izabrani_Verbum_TISAK.indd 22

30.9.2022. 14:21:45

ZNAK

Dok se Šimon tako probijao kroz gomilu, pristupio mu je putnik razbarušene kose i oštrih crta lica. Prašina na njegovu licu bila je iscrtana linijama znoja. Vodio je magarca na kojemu je sjedila mlada trudnica. „Oprosti, prijatelju“, reče čovjek. „Možeš li mi pokazati gdje je bunar u ovome gradu? Moja žena satima nije ništa popila.“ Šimon kimne. „Da, na drugoj strani trga.“ „Hvala ti, brate.“ Dok je muškarac odvodio magarca, Šimon je bolje pogledao ženu u poodmakloj trudnoći, kojoj je očito bilo jako teško. Mora učiniti nešto. „Stani, stani. Evo.“ Šimon čovjeku doda svoj mijeh s vodom. „Oh, hvala ti na dobroti“, reče čovjek dok je mijeh dodavao ženi. Ona žedno stane piti. Činilo se da su već danima na putu. „Odakle putujete?“ upita Šimon. „Iz Galileje. Nazareta.“ Šimon se ogleda pa nastavi ispod glasa: „Nemoj to ovdje preglasno govoriti. Znaš da kažu da ništa dobra ne dolazi iz…“ „Znam što govore o Nazaretu“, reče muškarac osmjehujući se. Čini se tako drag unatoč premorenu izgledu. „Ne brini se. Nikomu neću reći. Sačuvat ću tvoju tajnu.“ „Hvala ti na dobroti“, reče Nazarećanin, a njegova žena stidljivo se osmjehne. Šimon ispruži ruku kako bi se rukovao s muškarcem i predstavio se.

No, prije nego što je čovjek uspio odgovoriti, pristupi im farizej vičući. „Mičite mi se s puta!“ „Moramo poći“, reče čovjek, a njegova žena vrati mijeh s vodom.

Dok je Šimon odvodio svoje janje s tržnice, i dalje je mogao čuti sve slabiji svećenikov glas: „Ukrijepite ruke klonule, učvrstite koljena klecava! Recite preplašenim srcima: ‘Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga vašega, odmazda dolazi, Božja naplata, on sam hita da nas spasi!’“ 23

Izabrani_Verbum_TISAK.indd 23

30.9.2022. 14:21:45

IZABRANI: IMENOM SAM TE ZAZVAO

•••

Josip je bio mrtav umoran i mogao je samo zamisliti kako se Marija osjećala kada su napokon kroz mala vrata stupili u nevelik, ali nekako životom ispunjen grad Betlehem. Nije znao do kojega naraštaja treba netko iz drugih dijelova zemlje pripadati domu i lozi Davidovoj kako bi se mogao privremeno nastaniti ovdje.

Pastirova je voda Mariju, doduše, donekle okrijepila, no ima li i dalje smisla pokušati pronaći Josipova daljeg rođaka, kojega, razumije se, nije imao priliku obavijestiti o svojoj i Marijinoj iznimnoj situaciji.

Iako ga je gomila oko njega ometala u tome, očajnički je pokušavao o svemu odjednom promisliti. Marija je umorna, i dalje žedna, boli je te svaki tren može roditi. Ne zna kuda se djenuti. Gleda na sve strane, sad gore u jednu ulicu, sad dolje u drugu uličicu. „Mislim da se do Samuelove kuće ide ovuda“, kaže pokušavajući zvučati uvjerenije nego što doista jest. Toliko je već prošlo otada. „Nisam siguran u to kako će reagirati na tvoje, hm, stanje, ali ima vode i bit će lijepo vidjeti ga.“ Čini se da joj je lakše nakon što je to čula, ali što dulje Josip okolo promatra pretražujući tržnicu i sve ulice koje se s njome križaju, sve je manje — i u što — siguran. „Zapravo, ne znam je li to tu. Izgleda posve drukčije. Možda jer je ovdje tako mnogo ljudi.

Mislim da bismo, hm…“ No ne sviđa mu se Marijin izgled. Čini se da je spremna stropoštati se s magarca, pritišće šaku o svoje sjajno lice, zatvorenih očiju.

Netremice ga promatra. „Da?“ „Nemamo vremena potražiti Samuela“, Josip odlučuje. „Ne,“ kaže Marija, „ne, bit će sve u redu. Znam da si ga htio pronaći.“ „Moram te odvesti do svratišta, Marijo. Treba ti odmor. Možda mogu pronaći bunar, pa da se barem pošteno napiješ, a onda ću te odvesti ravno u konačište, vrijedi?“ Ona kima, izgleda opuštenije. „Hvala ti.“ 24

Izabrani_Verbum_TISAK.indd 24

30.9.2022. 14:21:45

ZNAK

Josip pažljivo vodi magarca s dragocjenim teretom preko trga. „Ah, tako puno ljudi…“ •••

Sunce se već spustilo duboko prema horizontu kada je Šimon krenuo na dalek put do brda gdje se nalazilo stado ovaca. Nadao se da će mu gazde moći oprostiti. Raspoloženje mu je raslo i padalo tako brzo u tako kratku vremenu. Bio je gorio od želje da proda, kako je mislio, savršeno janje. Potom se bio nadao da će sjediti — ili barem stajati — i slušati službeno čitanje ulomaka iz Svetoga pisma u sinagogi. Razočaranje je nakratko smirio nakon što je mogao pomoći paru koji je došao s puta i izgledao zapušteno, samo da bi vidio blagoga muža kako se hitro povlači pred farizejevom srdžbom.

•••

Marija sjedi na magarcu, tijelo joj poručuje da je vrijeme poroda blizu. Gleda kako Josip konačno dospijeva na početak reda ispred ulaza u svratište, gdje im je davno prije dogovorio konak. Ne čini se da se stvari dobro odvijaju između njega i vlasnika svratišta, postarijega muškarca s gustom sijedom bradom. Čovjek djeluje ozbiljno i pokušava nešto objasniti, a Josip je očigledno zabrinut.

Maše nekakvim smotanim dokumentom koji je cijelo putovanje čuvao duboko u džepu. „Dakle, ovo je što, obična laž?“ kaže. „Kako možete poslati potvrdu i sada…“ Čini se da se čovjek ispričava, ali Josipu to ništa ne znači. „Lažete mi i sada!“ viče i, kada baci pogled na Marijinu stranu, ona se pretvara da gleda nekamo drugamo, tako da on ne dozna da ona svjedoči njegovu izljevu emocija. Kada Marija virne natrag, vidi da dva muškarca ozbiljno razgovaraju.

Bol je probada u trbuhu, pa ga pritišće dlanom i pridiže pogled prema sumračnome nebu. „O Bože,“ tiho diše, „ti si Bog 25

Izabrani_Verbum_TISAK.indd 25

30.9.2022. 14:21:45

IZABRANI: IMENOM SAM TE ZAZVAO

moj: gorljivo tebe tražim; tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje, kao zemlja suha, žedna, bezvodna.“ U trbuhu je steže, otima joj se bolna grimasa dok suspreže jauk.

Kada Josip priđe, poražena izgleda, ona se jedva pribere. „Marijo…“ Josip kao da nije u stanju govoriti.

Unatoč svojemu stanju, Marija se prisili nasmiješiti. Molim te, neka ne budu loše vijesti. No strahuje od najgorega. „I, što je rekao?“ „Nećeš vjerovati. Rekao je da je sve zauzeto. Zbog popisa stanovništva, cijeli je grad krcat.“ Dok uzalud trese mijeh za vodu, dodaje: „Mislim da je to zato što zna da nismo doista… znaš već… da mu jednostavno ne mogu dati više novca kao što to mogu drugi. Bio sam bijesan, ali zadržao sam mirnoću, kako sam i obećao.“ „Naravno.“ „Ispričao sam mu našu situaciju, no ni to nije ništa promije­ nilo.“ Marija se počinje boriti s panikom. Posljednje što želi jest da rodi upravo ovdje, ne samo u javnosti nego i u najživljemu dijelu Betlehema. S iščekivanjem diže pogled dok Josip nastavlja. „Napokon, njegova je žena rekla da, ako želimo, možemo pokušati… skloniti se u štalu. Obećali su nam vodu i pokrivače kao pomoć, čak i krpe, koje inače služe janjadi, za djetešce. Obećali su da će sve biti čisto. No mogu ići potražiti Samuela. Ako živi u istome domu, imat će sobu viška.“ Marija je zaključila da je sve ovo njezina krivica. „Oprosti što sam nas usporavala. Trebala sam ostati na mag…“ „Oh, Marijo, nije tvoja krivnja.“ „Josipe“, kaže krajnje ozbiljno zgrabivši ga za ruku. „Ne možemo nastaviti tražiti.“ On izgleda uzbunjeno. „Jesu li trudovi počeli?“ Marija kima. „On nam dolazi.“ Oči mu se rašire. „Oprosti. Rekao je da nema ničega.“ 26

Izabrani_Verbum_TISAK.indd 26

30.9.2022. 14:21:45

ZNAK

„Znam. Znam.“ „U redu“, kaže Josip. „U redu. Obavit ćemo to kako spada, ha?“ „Da, da, obavit ćemo to kako spada.“ Josip je mjesecima vrtio po glavi sve što se dogodilo između njega i mlade Marije. Jednoga dana divi se pohodu u vlastitome snu i poruci anđela, a drugoga dana pita se može li to zaista biti istina. Naravno, odmalena je proučavao Toru i poznati su mu takvi Božji posjeti. No, koliko on zna, prošle su stotine godina otkako je itko doživio tako nešto.

Naravno, bio je upoznat s Marijinom pričom o anđelovoj poruci, imao je povjerenja u nju i vjerovao joj je, i kada sam sebi dopusti dobrano porazmisliti o tome, sve ima nekoga iracionalnog smisla. Vidio je u svojoj ljubljenoj ono što Bog u njoj vidi — ženu pravoga i čistoga karaktera. Ne bi ni u milijun godina pomislio da bi ona mogla biti izabrana da nosi i porodi samoga sina Božjega.

Takvo što nije mu nikada bilo prošlo kroz glavu. On je kao i svaki Židov prije njega iščekivao Mesiju, a to da se taj čovjek imao roditi od djevice bilo je veliko otajstvo da su ga čak i mnogi naobraženi učitelji tumačili na različite načine. Tko je Josip da bi trebao biti zaručen baš s onom ženom kojoj je Bog povjerio takvu zadaću?

Ako išta od toga ima smisla, to je upravo izbor Marije. No Bog je zasigurno znao tko će biti njezin zaručnik. Josip nikada prije nije ni pomislio da bi Stvoritelj mogao učiniti pogrešku. Ipak, zašto tesar, radnik, čovjek nagle naravi? Pokušava biti pobožan, bez daljnjega, i voli Boga. Ali i zna tko on jest — a tko nije.

Iako mu se prijedlog nije svidio, Josip je Mariju bojažljivo poveo unutra kako bi vlasniku poručili da prihvaćaju njegovu ponudu. „Djetešce stiže, pa nemamo izbora.“ Čovjek preda Josipu ono što mu je obećao pribaviti — posudu s vodom i pokrivače — a njegova žena uruči Mariji duguljaste krpe za koje je rekla da služe umatanju janjadi kako bi ostala neokaljana dok se nosi u hram za žrtvu. Zauzeti drugim gostima koji su 27

Izabrani_Verbum_TISAK.indd 27

30.9.2022. 14:21:45

IZABRANI: IMENOM SAM TE ZAZVAO

napunili mjesto, samo su prstom pokazali Josipu i Mariji gdje je ta štala, krcata životinjama.

Jednom kada su stigli, Josip je uočio da Marija jednako kao i on reagira na nečistoću i smrad. Krupne, znatiželjne oči krava, ovaca, koza i magaraca pasivno zure u njih pri slabašnome treperenju nekoliko dotrajalih svjetiljaka. Plaho blejanje i mukanje pozdravlja ih dok Josip pažljivo navodi Mariju između hrpica izmeta. „Ovdje ima dovoljno drva“, kaže on, zabrinut zbog pepelne boje njezina lica. „Mogu nešto sastaviti od toga.“ „Nema vremena. Trudovi sada dolaze češće.“ „U redu. Možemo mi to. Pokušaj pronaći neko mjesto da sjedneš na ovaj pokrivač, a ja ću sastaviti nešto od drva za tebe. I počistit ću, može?“ •••

Kada se mladi pastirski najamnik Šimon vrati do ovčjega tora, već će pasti noć, a polako ga izjeda i glad. No, unatoč onomu što je doživio, ohrabrilo ga je svećenikovo čitanje. Dok je vodio nečisto janje, prisjećao se ostatka riječi proroka Izaije. Recitirao je: „Sljepačke će oči progledati, uši će se gluhih otvoriti, tad će hromi skakati k’o jelen, njemakov će jezik klicati. Jer će u pustinji provreti voda, i u stepi potoci, sažgana će zemlja postat’ jezero, a tlo žedno — izvori. U brlozima gdje ležahu čaglji izrast će rogoz i trska.“ •••

Šimon je po mrkloj noći stigao do brda gdje su ovce trebale noćiti.

Joram, Natan i Aron sjede kraj maloga plamena, uživaju u večeri.

Smiju se prisjećajući se susreta na tržnici. Aron kaže: „Da, drugi ću put ruke obrisati o njegove halje. Past će u nesvijest!“ Natan maše rukom u kojoj je kora kruha. „Farizej je toliko škrt da, kada piše oporuku, u njoj sebe sama navodi kao nasljednika!“ „I opet ne naslijedi ništa posebno!“ doda Aron.

28

Izabrani_Verbum_TISAK.indd 28

30.9.2022. 14:21:45

ZNAK

Joram se okrene kada je vatra obasjala Šimona. Bila je tu i svjetlost svjetiljki koje su visile na njihovim šatorima. „Ha! Napokon!

Vratio se!“ „Zdravo, Šimone“, reče Natan. „Ostani s ovcama!“ dobaci Joram. „Beskoristan je“, reče Aron. „Zašto ga držiš?“ „Dobar je on dečko.“ Joram slegne ramenima. „Vjerojatno želi večerati.“ „Aron je večeras pripremio večeru“, reče Natan. „Dakle, ništa nije kuhano!“ Dok se Joram smije, Aron kaže: „Dobra je hrana. To je prema receptu moje bake, ne rugajte se!“ „Zato ju je tvoj djed ostavio“, reče Joram, a Natan prasne u smijeh. Šimon umorno vrati janje njegovoj majci i gleda ih kako se smještaju na travu. Kada se okrenuo kako bi se vratio ostalima, uvidio je da mu je gležanj u još goremu stanju i da se jedva može kretati. Ostala trojica i dalje prepričavaju događaje dana. „Da bar ona žena nije otišla od bunara“, reče Natan.

Aron zamišljeno kimne. „Bila je vrlo lijepa.“ „Vrlo zgodna, vrlo zgodna“, reče Joram. Šimon se oslonio na štap, želudac mu je krulio. „Mogu li sada dobiti svoju večeru?“ „Ne s nama“, reče Aron odmahujući glavom. „Ponesi svoj tanjur tamo.“ Pokazuje prema stadu ovaca. „Nakon svega što se danas dogodilo,“ reče Joram, „noćas ćeš spavati među ovcama.“ „I ovoga puta pazi“, reče Aron.

Joram naglasi Šimonu: „Čuvaj se vukova.“ Natan u ruci trese sljedeći zalogaj. „Čuvaj se farizeja — mogao bi te potražiti.“ Šimon uze baklju i gurne je u vatru sve dok je plamen nije zahvatio.

29

Izabrani_Verbum_TISAK.indd 29

30.9.2022. 14:21:45

IZABRANI: IMENOM SAM TE ZAZVAO

„Jučer je neki Rimljanin uzeo još jednu ovcu“, reče Aron ostalima.

Zahvalan za to što se ne mora truditi da s knedlom u grlu nešto odgovori, Šimon je polako odlazio sa svojim tanjurom.

Natan poviče za njim. „Šimone! Opet govore o Rimljanima.“ „Skuhao ju je pred mojim očima!“ reče Aron. „Uzimaju što god žele!“ Joram odmahne glavom. „Pričajmo o nečemu drugome.“ Šimon se teško vuče niz travnatu padinu prema potoku, svakim korakom sve je zadihaniji. Nikada se nije osjećao tako usamljeno. Odloži svoj tanjur na stijenu i zagazi u plićak pun mulja, ondje zabije baklju. Sporo se nagne kako bi uronio svoju ozlijeđenu ruku u potok pažljivo je ispirući. Gore kod šatora ostala trojica ušutjela su i sve što sada čuje udarci su njihovih štapova po vatri.

•••

„Trebat će mu mjesto za spavanje“, kaže Marija. „Što?“ upita Josip. „Kada dođe na svijet, trebat će mu mjesto da legne. Ti pripremi moj ležaj. Ja ću njegov.“ „Već si prava majka, je li?“ Josip ne pronalazi ni pedalj tla koji nije prekriven izmetom.

Nađe lopatu i brzo počinje čistiti mjesto po kojemu može prostrijeti sijeno i pokrivač. U međuvremenu Marija — očito u žurbi zbog bola — vodom briše malo korito za hranjenje stoke i oblaže ga slamom.

Većinom radeći s jednom rukom — druga joj je bila na trbuhu — odmotala je i raširila pokrivač u jaslama. Jedna koza gura njušku preko drvene ograde i ona je rukom pokušava otjerati. U bolnome grču zastenje.

Marija pritisne nadlanicu na čelo. „Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje.“ 30

Izabrani_Verbum_TISAK.indd 30

30.9.2022. 14:21:45

ZNAK

Josip prestane čistiti i uspravi se. „Što je to?“ upita. „Što?“ „To što recitiraš?“ „Ah, ništa…“ „Je li to neki Davidov psalam? Trenutno bi nam jedan dobro došao.“ „Ne, oprosti, to je… nešto moje.“ On nastavi dalje hitro raditi. „Pjesma koju si ti sastavila?“ „Da, ali…“ „Kada?“ „Prije nekoliko mjeseci.“ „Rado bih je čuo.“ Marija se osjeti nesigurno i odmahne glavom.

•••

Šimon je odložio štap i spustio se kako bi sjeo uz tanjur. Umoran je i potiskuje suze. Zbog rane se ne osjeća čisto i previše je umoran da bi jeo. Dok njegova baklja osvjetljava vodu, začuđen je što je tako mutna. Za dnevnoga svjetla potok je bio bistar.

Odjednom kao da zrak stoji, ovce, ptice i insekti utihnu. Kada je ponovno zapuhalo, ovce su ustale. Grane su se zanjihale, lišće je zalepršalo, a Šimonova se baklja ugasila. Bacio je pogled uzbrdo gdje su Joram, Natan i Aron skočili na noge stišćući halje uza sebe. Vatra se ugasila, isto tako i viseće svjetiljke i sva su trojica nestala s vidika sve dok nebom nije zasjala svjetlost jača od podnevnoga sunca. Muškarci padoše na koljena, Joram je zario lice u zemlju, Natan i Aron gledali su širom otvorenih očiju, razjapljenih usta.

Među njima se pojavio anđeo, a ono što je Šimon mogao opisati jedino kao sâmu Božju slavu sjalo je posvuda. Nije se mogao pomaknuti. Anđeo je rekao: „Ne bojte se! Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj — Krist, Gospodin.“ 31

Izabrani_Verbum_TISAK.indd 31

30.9.2022. 14:21:45

Nakladnik: VERBUM d.o.o.

Sinjska 2, 21000 Split Tel.: 021/340-260, faks: 021/340-270 E-adresa: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Grafička priprema: Blid Tisak: Denona d.o.o.

Tiskano u rujnu 2022.

Izabrani_Verbum_TISAK.indd 376

30.9.2022. 14:21:53

Izabrani_Verbum_TISAK.indd 375

30.9.2022. 14:21:53

ISBN 978-953-235 -810 - 0

149,00 kn | 19,78 € verbum.hr