Istinoljubivost - Mediji by VERBUM d.o.o.

Ivan Fuèek, DI, (1926.), jedan je od najuglednijih hrvatskih teologa-moralista i iznimno plodan vjerski pisac. Predavao je niz godina na Filozofsko-teolo kom institutu Dru be Isusove (FTI), kao i na Katolièkom bogoslovnom fakultetu (KBF) u Zagrebu. Od 1980. godine do umirovljenja predavao je moralnu teologiju na èuvenom Papinskom sveuèili tu Gregoriana u Rimu, postav i, nakon Ruðera Bo koviæa, prvim Hrvatom redovnim profesorom na tom uèili tu. Autor je dvadesetak knjiga i nekoliko stotina znanstvenih radova na hrvatskom i drugim jezicima, a trenutaèno obna a veoma odgovornu slu bu teologa Apostolske penitencijarije u Rimu.

Cijena: 150 kn

ISBN 978-953-235-189-7

Istinoljubivost . Mediji

Niz knjiga pod zajednièkim nazivom Moralnoduhovni ivot predstavlja najbolje od onoga to je autor prof. dr. Ivan Fuèek tijekom èetrdeset godina studirao, nauèavao i pisao te je stoga ovo svojevrsna kruna njegova stvaralaèkog rada, njegov nesebièan i iznimno vrijedan dar hrvatskoj teolo koj znanosti i vjerskoj kulturi. Djelo je pisano jednostavnim stilom i suvremenim jezikom, a odi e sigurno æu vrhunskoga i iskusnog teologa voðena Sv. pismom, Predajom i Uèiteljstvom te najnovijim postignuæima teolo kih, filozofskih i mnogih drugih znanstvenih disciplina. Stoga se ovaj niz nameæe kao jedinstven i siguran kompendij katolièkoga vjersko-moralno-duhovnog nauka. U ovomu devetom svesku rijeè je o istinoljubivosti na koju je, kao i na iskrenost, u govoru, pona anju i djelovanju pozvana svaka osoba, te o medijima dru tvenoga priopæivanja koji su prvi Areopag modernoga vremena.

Istinoljubivost Mediji

Ivan Fuček MORALNO-DUHOVNI ŽIVOT

ISTINOLJUBIVOST MEDIJI

NAKLADNA KUĆA VERBUM Glavni urednik: mr. sc. Petar Balta

Biblioteka:

SAPIENTIA CORDIS

9. Urednik: dr. sc. Marko Trogrlić

Lektura: Anđa Jakovljević, prof. Za nakladnika: Miro Radalj

Objavljivanje ove knjige pomogli su: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Splitsko-dalmatinska županĳa, Upravni odjel za prosvjetu, kulturu i šport Grad Split, Služba za kulturu

Ivan Fuček

MORALNO-DUHOVNI ŽIVOT SVEZAK DEVETI

ISTINOLJUBIVOST MEDĲI

VERBUM Split, 2009.

© Copyright Verbum, Split, 2009. Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika. Tiskano s dopuštenjem crkvenih i redovničkih poglavara. Ilustracija na naslovnoj stranici: Caravaggio, Sv. Matej i anđeo

CIP - Katalogizacĳa u publikacĳi SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU UDK 111.83:2 316.77:2 FUČEK, Ivan, teolog Moralno-duhovni život / Ivan Fuček. - Split : Verbum, 2003- . ISBN 953-6197-65-0 Sv. 9: Istinoljubivost - Medĳi. - 2009. - (Biblioteka Sapientia cordis ; 9) Bibliografske bilješke uz tekst. - Kazala ISBN 978-953-235-189-7 130414010

RIJEČ UREDNIKA

Sav sadržaj ovoga devetog sveska niza Moralno-duhovni život iz pera autora o. Ivana Fučeka posvećen je Istini. Odnosu, pak, prema Istini poučava nas osma Božja zapovijed. Ona je, kako znamo, izrečena negativno: »Ne svjedoči lažno protiv bližnjega svoga« (Izl 20,16). Osma zapovijed zabranjuje krivotvoriti istinu i zapovijeda živjeti u istini: »Dati svjedočanstvo istini«, ne povrijediti istinu, poštivati istinu, poštivati osobnu intimnost, njegovati istinu i ljepotu sakralne umjetnosti. Tako o ovoj temi zbori Katekizam Katoličke Crkve. Stoga, nikada dovoljno naglaska na činjenicu da se ovdje radi o jednoj od najosjetljivijih zapovijedi za našu ljudsku nestalnu i grijehom oslabljenu prirodu: uvijek i svagdje biti istinit, istinoljubiv, čak i onda kada bi me to stajalo života. Crkva to, preko svojega Učiteljstva i danas, usprkos svemu što naše vrijeme – opterećeno sveopćim relativizmom – sobom nosi, neumorno naviješta. Doista, i danas, kako to jezgrovito ističe i sam autor ovoga sveska, i danas za istu istinu koja je Krist, na svim kontinentima ovoga planeta opet i opet vjerni kršćani plaćaju životom. U promicanju, pak, istine posebno i nevjerojatno odgovorno mjesto i zadatak pripada medijima društvenoga priopćivanja. Oni su, po riječima sluge Božjega Ivana Pavla II. prvi Areopag modernoga vremena. Aktualni nas pak papa Benedikt XVI., za 42. svjetski dan društvenih komunikacija (nedjelja 4. svibnja 2008.), u tome smislu također bodri riječima: »Tražite istinu da bi je se dijelilo…« Nije stoga za kršćanina nipošto prihvatljivo prepustiti da sredstva društvene komunikacije budu sluganski podložna nezaustavljivu protagonizmu raznoraznih ideologija ili da završe na milost i nemilost onih koji ih koriste za manipulaciju sa5

vjestima. Upravo suprotno, dužnost je kršćana da sve učine da ta sredstva ostanu u službi osobe i zajedničkoga dobra i da pospješuju neizbježnu zadaću svakoga ljudskog djelovanja, a to je: etičko formiranje čovjeka, pomaganja u rastu čovjeka iznutra. A svaki čovjek žeđa za istinom i za njom traga. I zato je našemu autoru veoma stalo da, govoreći o medijima, u nekoliko poglavlja istakne Krista – Istinu, kao kriterij svih medija, što je, doista, teološka i pastoralna novina. Promatranju, dakle, problematike osme Božje zapovijedi (obradivši u prethodnim svescima ostalih devet) posvećen je ovaj svezak. On je strukturiran kao i svi prethodni, na »teoretski« (Spoznati) i »praktični« (Sprovesti) dio. Na koncu, pak, ovih uvodnih, uredničkih riječi ne preostaje nam ništa drugo nego se svesrdno pridružiti autoru na zahvali Bogorodici i blaženomu Alojziju Stepincu za pomoć i milost snage i ustrajnost pri izvedbi ovoga golema posla, pisanju ovih svezaka. Molimo ih i ovdje da tim svescima razgrnu put k čitateljima kako bi, umom i srcem, prionuli i svakim danom sve više prianjali uz Isusa Krista, u kojemu se Božja istina cjelovito očitovala. Jer, On je Istina. dr. sc. Marko Trogrlić urednik biblioteke Sapientia cordis

PRVI DIO

Spoznati _________

ISTINOLJUBIVOST

Ne svjedoči lažno protiv bližnjega svoga. Izl 20,16 Ne zaklinji se krivo, nego izvrši Gospodinu svoje zakletve. Mk 5,33

UVOD

Stigosmo do osme zapovijedi. Izrečena je negativno: »Ne svjedoči lažno protiv bližnjega svoga« (Izl 20,16). Osma zapovijed zabranjuje krivotvoriti istinu i zapovijeda živjeti u istini: »Dati svjedočanstvo istini«, ne povrijediti istinu, poštivati istinu, poštivati osobnu intimnost, njegovati istinu i ljepotu sakralne umjetnosti.1 Radi se, prema tome, o jednoj od najosjetljivijih zapovijedi za našu ljudsku nestalnu i grijehom oslabljenu prirodu: uvijek i svagdje biti istinit, istinoljubiv, čak i onda kada bi me stajalo života. Uputimo se svijetlim primjerom sv. Justina (+ 165.), filozofa i mučenika za istinu, novoga tipa kršćanskoga sveca, intelektualca, učena čovjeka, koji neumorno traži istinu.2 Povlači se na samotno mjesto kraj mora nadajući se da će u tišini i razmišljanju pronaći pravu sreću i mudrost u punoj istini. Za vrijeme šetnje susretne nekoga tajanstvenog starca koji mu otkri da se prava sreća ne nalazi u Platonovoj mudrosti, već u knjigama proroka i u novozavjetnim spisima. Isus Krist je jedini koji donosi spasenje i sreću. Justin se sada svim žarom daje na čitanje i proučavanje knjiga Svetoga pisma, koje ga tako osvojiše i uvjeriše u istinitost kršćanstva da zatraži krštenje. Iskreno je tražio istinu, našao je i prihvatio, i za nju će položiti život.3 Uzmimo autentično svjedočanstvo iz Spisa o mučeništvu svetoga Justina i njegovih drugova.4 Ti uhvaćeni sveti bjehu dovedeni u Rim pred upravitelja imenom Rustik. Kada su stavljeni pred sudište, upravitelj Rustik reče Justinu: »Prije svega trebaš vjerovati u bogove i biti poslušan carevima.« Justin odvrati: »Nije dopušteno optužiti 11

ISTINOLJUBIVOST

nas ili uhvatiti poradi toga što se pokoravamo zapovijedima našega Spasitelja Isusa Krista.« Rustik reče: »Kojih si naukâ sljedbenik?« Justin odgovori: »Sve sam doduše nauke pokušavao izučiti, ali sam pristao uz istine, to jest kršćanske, makar se ne dale dokazati onima koji se nalaze u zabludama.« Upravitelj Rustik kaza: »Zar su, bijedniče, te nauke za te dokazane?« Justin odvrati: »Da, dokle god ih slijedim s ispravnom vjerom.« Upravitelj Rustik upita: »Kakva je to vjera?« Justin reče: »Mi kršćani štujemo Boga, o kojemu držimo da je od početka jedan, da je stvoritelj i rukotvorac svega stvorenja, vidljivoga i nevidljivoga. Štujemo i Gospodina Isusa Krista, Sina Božjega. Proroci su ga unaprijed najavili da će doći ljudskome rodu kao vjesnik spasenja i učitelj izvrsnih učenika. A ja, jer sam čovjek, smatram da pred njegovim neizmjernim božanstvom izgovaram samo neznatne stvari. Priznajem proročku moć jer njome je bio unaprijed najavljen onaj o kojemu maločas rekoh da je Sin Božji. Ja znam da su o njegovu dolasku proricali proroci nadahnuti od Boga.« Rustik doda: »Ti si, zar ne, kršćanin?« Justin će na to: »Da, kršćanin sam.« Upravitelj kaza Justinu: »Slušaj, veliš da si učen i smatraš da su ti poznate istinite nauke. Ako izbičevan bičevima platiš glavom, jesi li uvjeren da ćeš uzići na nebo?« Justin odgovori: »Nadam se da će mi to biti dom, ako ovo podnesem. Znadem da je božanska milost sačuvana sve do svršetka svega svijeta onima koji pošteno žive.« Upravitelj Rustik kaza: »Prema tome, ti sumnjaš da ćeš uzići na nebo i da ćeš dobiti neku prikladnu nagradu?« Justin odvrati: »Uopće na sumnjam, već pouzdano znam i držim za najstalnije.« Upravitelj Rustik kaza: »Uostalom, prijeđimo na samu stvar. Ona je nužna i hitna. Skupite se dakle i jednodušno žrtvujte bogovima.« Justin reče: »Nitko tko ispravno misli ne će iz pobožnosti pasti u bezbožnost.« 12

UVOD

Upravitelj Rustik reče: »Ako ne izvršite što je zapovjeđeno, bit ćete bez milosrđa mučeni.« Justin će na to: »Baš nam je želja da se mučeni poradi Gospodina našega Isusa Krista spasimo. To će nam pribaviti spasenje i povjerenje pred strašnijim i općim sudom Gospodina našega i Spasitelja.« Na isti način rekoše i ostali mučenici: »Čini što te volja, mi smo kršćani i ne ćemo žrtvovati krivim bogovima.« Upravitelj Rustik izreče zatim ovu presudu: »Budući da nisu htjeli žrtvovati bogovima i poslušati carsku naredbu, neka budu odvedeni, izbijeni bičevima i neka podnesu smrtnu kaznu prema odredbi zakona.« Sveti su mučenici, slaveći Boga, izvedeni na uobičajeno mjesto. Bila im je odrubljena glava i tako su dovršili mučeništvo u ispovijedanju Gospodina. I danas za istu istinu koja je Krist: »Ja sam istina…«, na svim kontinentima ovoga planeta opet i opet vjerni kršćani plaćaju životom. U tome nas smislu papa Benedikt XVI., za XLII. svjetski dan društvenih komunikacija (nedjelja 4. svibnja 2008.), bodri riječima: »Tražite istinu da bi je se dijelilo (…) Čovječanstvo se danas nalazi na raskrižju. I za medije vrijedi ono što sam u enciklici Spe salvi napisao o dvoznačnosti napretka, koji pruža nečuvene mogućnosti za dobro, ali istodobno otvara neizmjerne mogućnosti zla što prije nisu postojale (usp. br. 22). Zato se potrebno pitati: je li mudro prepustiti da sredstva društvene komunikacije budu sluganski podložna nezaustavljivu protagonizmu ili da završe na milost i nemilost onih koji ih koriste za manipulaciju savjestima. Ne bi li baš bila dužnost učiniti sve da ostanu u službi osobe i zajedničkoga dobra i da pospješuju ‘etičko formiranje čovjeka, u rastu čovjeka iznutra’…«5 »Čovjek žeđa za istinom, u potrazi je za istinom.«6 U tome smislu i ovaj sklop misli o osmoj Božjoj zapovijedi – uvijek u svjetlu Kristovih Blaženstava i Pavlove teologije – pruža najprije tri promatranja o istinoljubivosti u riječi, u ponašanju i u djelu, da nakon tih temeljnih misli prijeđemo na daljnja tri promatranja o delikatnoj temi istinoljubivosti čovjekove intimnosti, s postup13

ISTINOLJUBIVOST

kom čuvanja tajne jednoga važna, a nepoznata ureda Svete Stolice s imenom Unutarnje sudište Crkve (= Forum internum) da završimo i opet s tri promatranja o istini, tajni i ljepoti umjetnosti, posebice kršćansko-katoličke, nadahnute Božjom riječju Svetoga pisma. Kao i prijašnje sveske, tako i ovaj predajemo u ruke Blažene Djevice Marije, Majke Crkve, i u zagovor blaženoga kard. Alojzija Stepinca.

KRŠĆANSKA ISTINOLJUBIVOST U RIJEČI

I. KRŠĆANSKA ISTINOLJUBIVOST U RIJEČI

Ulazimo u osmu Božju zapovijed: »Ne svjedoči lažno protiv svoga bližnjega« (Izl 20,16). »Rečeno je starima: ‘Ne zaklinji se krivo, nego izvrši Gospodinu svoje zakletve’« (Mt 5,33). Osmu Božju zapovijed Krist Gospodin spaja sa sedmim, odnosno s trećim blaženstvom i na taj je način uzdiže na rang savršenosti Novoga zavjeta. Štoviše, uzdiže je na visinu i sjaj svoga vlastitog savršenstva i osobne svetosti u riječi, ponašanju (= svjedočenju) i u spasiteljskome djelu. Izraženo sedmim blaženstvom: »Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!« (Mt 5,9) i trećim blaženstvom: »Blago krotkima, oni će baštiniti zemlju!« (Mt 5,5), osma Božja zapovijed pruža nam uvid u puninu starozavjetnoga etosa, točnije morala i duhovnosti, što se krije u istinoljubivosti i obaviještenosti. Ne tek normu ili zapovijed nego u blaženstvima Isus sebe dariva nama – svojim učenicima do konca povijesti.1 Istinoljubiv čovjek, onaj, naime, iz čijih usta izlazi istina a ne laž; taj ne samo da govorom, nego i ponašanjem i djelima izražava i svjedoči Božji mir koji nosi u sebi – u srcu i savjesti – pa ga očituje izvana i tako, ne misleći, stvara mir oko sebe. On je u istinskome smislu »mirotvorac«, to jest svjedok Božje istine sebi samome, braći i društvu. Krotak čovjek je »siromah«, ne toliko po naravi, nego zbog svojega teška društvenoga i vjersko-moralno-duhovnog položaja u »perverznome svijetu«. Takvim se pokazuje sam Isus: »Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim« (Mt 11,29). Ili, uz mesijanski ulazak u Jeruzalem, ostvarujući Zaharijino proroštvo (Zah 9,9): »Evo kralj ti 15

ISTINOLJUBIVOST

tvoj dolazi krotak, jašući na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu« (Mt 21,5). Eto, takav će »baštiniti zemlju«, to jest obećanu zemlju, što je drugi izraz za kraljevstvo nebesko: Zemlju će posjedovati krotki (Ps 37,11).2 Članovi smo zajednice. A zajednica se tvori i oblikuje istinitom (ne lažnom ili prijetvornom) riječju; istinitim (ne dvoličnim, farizejskim) ponašanjem i istinitim (ne kamufliranim, neiskrenim) djelima. U ovomu prvom promatranju zaustavimo se na našemu istinoljubivu govoru: Značajke autentične ljudske riječi Istina u bitnosti ljudske riječi Moralno-duhovne norme riječi Posjedovati istinu: moguće?

Značajke autentične ljudske riječi Dakako, naš ljudski govor ima mnogo značajki. Ne možemo otvoriti tajanstvenu škrinju, u kojoj se nalaze sve te značajke, i izvući ih na vidjelo. Ali možemo i smijemo pitati: koje su bitne značajke našega istinitog govora? Ne općenito, nego govora kojim izražavamo kršćansku iskrenu ljubav prema bližnjima? Naši domaći i oni strani očekuju od nas jednostavnu autentičnost. Zato, ne govorimo o filozofiji ni teologiji jezika. Želimo samo istaknuti moralno-duhovne oznake našega običnog svakidašnjeg pa i svečanoga (neka bude) nesvakidašnjeg govora, izražena riječima, po pravilima jezika kojim se služimo. U tome bi se imala sastojati autentičnost kakvu zahtijeva osma Božja zapovijed, a u svjetlu trećega i sedmoga blaženstva, kojima je Gospodin osvijetlio sebe sama i hoće da i mi hodimo u istome svjetlu. 16

KRŠĆANSKA ISTINOLJUBIVOST U RIJEČI

1. Rekosmo da ne govorimo o filozofiji ni teologiji »jezika«. Ali prije nego što dadnemo objašnjenje uz bitnu istinitost ljudske riječi i ljudskoga govora, prethodno moramo postaviti pitanje o istini, istinitosti, istinoljubivosti… Upravo staro i novo Pilatovo pitanje upravljeno Isusu-Patniku: »Što je istina?« Ima li istina? Gdje se i kako ona može naći? Govoriti o istini danas, kada su riječ istina i njezin sadržaj gotovo iščezle iz našega govora ili su izokrenute. U oblikovanju neke vlade, neke države nije li »istina« ono što želi i glasuje većina? Štoviše, ono što nadglasa neka partija? Može li se onda govoriti o istini koja obvezuje sve jednako? Istina iznad država, vlada i partija? I stoga, nije li istina zaista relativna i subjektivna? Pa se čuje: »Ne znamo što je istinito, ali znamo što moramo činiti…«3 A na religioznome, vjerskom, moralno-duhovnom području? Ako osma Božja zapovijed pozitivno zahtijeva poštivanje istine, a zahtijeva (KKKC 524), što još imamo objasniti; što ona zapravo od nas zahtijeva? Kakvu istinu? Onu Descartesovu koji kaže da se »istina sastoji u sigurnosti«; ili onu Gianbattiste Vica: »istina je učinkovitost (= verum est factum)«; ili Hegelovu: »istina je suvislost, dosljednost«; ili onu Marxovu: »istina je praksa«; ili onu Jamesovu: »istina je korist«; ili Heideggerovu: »istina je pokazivanje (razotkrivanje nepoznatoga bitka)«; ili onu Carnapovu: »istina je ono što je eksperimentalno dokazivo«? Sve te i slične definicije istine nisu alternativne, ne uvjeravaju nas. Svakako, u suvremenoj filozofskoj misli, vrlo udaljenoj od klasičnoga Aristotelova i Akvinčeva poimanja, upalo se u raznoliki subjektivizam i relativizam, jer napustiše i odbaciše tisućljetno važeću formulu: »veritas est adaequatio mentis et rei« – po čemu bi u logičnome mišljenju istina imala biti izjednačenje onoga sadržaja koji čovjek ima u svome umu s realnošću na koju se odnosi; ili jednostavno: suglasje uma, tj. spoznaje s realnošću.4 U sintezi mogli bismo reći da se to izjednačenje ili suglasje između čovjekove spoznaje i realnosti odnosi na trostruki red istine, što nisu tri istine nego tri aspekta jedne istine: 1) ontološki ili tran17

ISTINOLJUBIVOST

scendentalni aspekt (= bitnost, esse) jesu stvari onakve kakve jesu u konzistentnosti svoga bitka; 2) logički aspekt (= istinito, verum) jesu stvari spoznajno percipirane ljudskim umom; 3) moralno-duhovni aspekt (= dobro, bonum) jesu stvari koje želimo i prihvaćamo u njihovu poretku i stupnju. Možemo napomenuti da se odnos svijesti s istinom upravlja dvostrukim kriterijem: onim objektivnim (= evidencijom) koji nam kaže da su stvari onakve kakve ih vidimo da jesu, i onim subjektivnim (= svijest subjekta o stvarima) koje se nalaze pred njim. Gledamo li pak razvoj filozofske misli Zapada, možemo reći da se njihova misao usredotočila u dva protivna kriterija istine: jednima je, koji slijede Krista-istinu (kao i nama), kriterij objektivističko-univerzalistički; drugima je, koji slijede laičku i laicističku etiku, naprotiv, subjektivističko-relativistički.5 2. Sam Isus Krist jest istina. 1) Takva izjava može biti šokantna svima koji ne vjeruju u Krista. Opazili smo, značajno nas upućuje poznati bibličar Ignace de La Potterie: »U svakodnevnome govoru istinom se naziva misao, riječ koja je u skladu sa stvarnošću, ili i sama stvarnost koja se otkriva, koja je jasna, očita duhu (istinit, a-lethes = ne-skriven). To je intelektualističko grčko poimanje [od Parmenida, Aristotela pa do sv. Augustina, Avicene, sv. Anzelma, Izaka Ben Israelija (X. stoljeće), sve do Tome Akvinskoga i skolastikâ]. A takvo je poimanje redovito i naše. Biblijski je pojam istine drukčiji jer se temelji na religioznome iskustvu, na iskustvu susreta s Bogom. Ipak je taj pojam doživio znatnu evoluciju: dok je u Starome zavjetu istina prije svega vjernost Savezu, ona će u Novome zavjetu postati punina objave usredotočene na Kristu.«6 Isti profesor, Ignace de La Potterie, izvanrednom nam sposobnošću prikazuje to kristološko otajstvo: »Velika je kršćanska novost u tome što je Krist sama istina (Iv 14,6): on to nije toliko što je Bog, 18

KRŠĆANSKA ISTINOLJUBIVOST U RIJEČI

već zato što kao Riječ postala tijelom nosi u sebi puninu objave, dajući da upoznamo Oca (Iv 1,18). Isus tumači smisao ovoga naslova uklapajući ga među dva druga: on je ‘Put, Istina i Život’; on je Put koji vodi Ocu, upravo zato što nam on, čovjek, ukoliko je Istina, prenosi u sebi objavu Oca (Iv 17,8.14,17) te nam tako posreduje božanski život.7 Neizravno ovaj naslov otkriva i Kristovu božansku osobu; ako Krist može jedini između ljudi biti za nas Istina, to je stoga što je on istodobno Riječ, ‘Jedinorođenac – Bog, koji je u krilu Očevu’ (Iv 1,18).«8 2) Čovječja je riječ slika i parabola te Božje riječi. Božja izvorna Riječ (= Logos, Verbum) jest Božji Sin. »Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo… sve je po njemu i za njega stvoreno: on je prije svega i sve stoji u njemu« (Kol 4,16–17). Još jasnije s Ivanom: »U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga, i Riječ bijaše Bog… Sve postade po njoj, i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život« (Iv 1,1– 4). Božji se Sin pojavljuje kao sveza svega – po kome Otac »sazda svjetove« (Heb 1,2). U njemu se Bog u potpunosti izražava: Božja riječ je Istina. Na taj je način Riječ ujedno Božje predanje samoga sebe po Duhu Svetomu. Tako ta Božja izvorna Riječ »konstituira« trojednu zajednicu u Bogu. Riječju Bog stvara svijet: »I reče Bog…« (Post 1,3) i daje mu egzistenciju i značenje. Time pak što će Bog svoju Riječ utjelovljenjem izgovoriti u svijet i ljudsku povijest Bog u Utjelovljenoj Riječi osniva nerazrješivu zajednicu s čovjekom. Čovjek samim razumom ništa od toga ne shvaća, ali ovu objavu o Božjoj Riječi mora primiti u vjeri i tako se u skromnosti predati Bogu. Na taj način po Riječi i u Riječi i uzvratom po ljudskomu pozitivnom odgovoru nastaje susret, ne samo susret, nego trajan osobni odnos u ljubavi između Boga i čovjeka. 3) Poznato nam je svjedočanstvo samoga Isusa pred rimskim upraviteljem Poncijem Pilatom u najodsudnijemu trenutku montiranoga procesa protiv njega od strane židovskih glavara. 19

ISTINOLJUBIVOST

Ne govore više o navodnu Isusovu huljenju protiv Boga i da sebe pravi Sinom Božjim, jer to Pilata ne zanima, nego o podizanju ustanka protiv cara. Isus je šutio i Pilat »se silom čudio« (Mt 24,14). I zato ga povede u unutrašnjost dvora i upita nasamo: »Ti li si židovski kralj?« Isus odgovori s neobičnim protupitanjem: »Govoriš li to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?« – naime, tužitelji koji su tvrdili da buni narod kao Pomazanik protiv cara. A to prije svega znači: ako ti tijekom ovoga procesa pitaš, i to na način kako me oni u predvorju optužuju, onda ja nemam što odgovoriti. A možda postavljaš to pitanje sam od sebe. Možda ima u tebi nešto što bi htjelo čuti pravi odgovor – na to ću rado odgovoriti. Pilat ponosno odvrati: »Zar sam ja židov? Tvoj narod i glavari svećenički predadoše te meni. Što si učinio?« Isus posvjedoči o sebi: on je kralj, ali njegovo kraljevstvo »nije od ovoga svijeta«. Ono se ne temelji na zemaljskoj vlasti. »Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde.« Na to mu reče Pilat: »Ti si dakle kralj?« Isus mu potvrdi: »Ti kažeš: ja jesam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas.« »Sada bi Pilat doista htio znati na čemu je. Taj čovjek očito pripada lutajućim filozofima koji se razmilješe svom zemljom ne bi li uspostavili kraljevstvo istine. Dakle, jedno bezazleno biće. Glede njegove tvrdnje koja bi s obzirom na uvjerljivost i strastveno izgovorene riječi stvarno trebala biti istinita, mogao je Pilat samo skeptički slegnuti ramenima u stilu obrazovanih ljudi svoga vremena: ‘Što je istina?’ – ali je njegov sudački pogled bio besprijekoran. On iziđe pred Židove i reče im: ‘Ja ne nalazim nikakve krivnje na ovom čovjeku da bi mu se moglo suditi’ (Iv 18,33–38).«9 Da zaključimo gornja dva odsjeka. Nakon prirodnoga traženja i razumijevanja istine i nakon kršćanskoga trinitarnog i kristološkog susreta osobnoga iskustva istine u njezinim korijenima i autentičnim 20

KRŠĆANSKA ISTINOLJUBIVOST U RIJEČI

izvorima, zađimo u objašnjenje istine koja se nalazi u bitnosti ljudskoga govora.

Istina u bitnosti ljudske riječi Za svakoga krštena u Kristu, istina njegove riječi, govora, ponašanja i djelovanja ima na sebi kristološki pečat, uzdignutiju, transcendentnu specifičnu karakteristiku što je nema riječ i govor onoga koji ne pozna Krista i nije u Kristu. 1. Riječju, govorom objašnjavamo stvarnost. Objašnjavajući stvarnost (vidljivu – nevidljivu, izvanjsku – unutarnju), govornik istom riječju priopćava sama sebe u prirodnome redu stvari, ali na neki način i u milosnome poretku. Pa se i kaže: »sudim te po riječima«; »prozirem te, ne možeš se sakriti«; »nisi posve iskren«; »zašto kamufliraš«? Onaj koji govori ne priopćava jednostavno gole činjenice. On tumači stvarnost, ustvari objašnjava istinu. A istina stvarnosti uvijek je dvostruka: naravno-nadnaravna; ne kao kuća na katove nego u među-pronicanju i među-prožimanju što se događa spontano pa ni sam govornik to ne zamjećuje niti o tome reflektira. Svakim govorom ulazimo u značenje onoga što kažemo. Zato govor nije jednostavno snimka nego je stvaralačko događanje. Kod toga nikada govornik kao osoba nije isključen. Naime, kada govornik tumači stvarnost i daje joj značenje, neizravno očituje sama sebe: tko je? kakav je? Svaki govor, htjeli mi ili ne, postaje priopćivanje nas samih; »objava« o nama: tko smo i što smo. 2. Riječ, govor zahtijeva vjerovanje: ljudsko vjerovanje. A prihvaćaš kao istinito što sugovornik kaže ako vjeruješ (= ako si uvjeren) da on: 1) zna istinu i 2) hoće reći istinu. 21

SADRŽAJ

Riječ urednika ............................................................................... 5 PRVI DIO: SPOZNATI.................................................................. 7 ISTINOLJUBIVOST ................................................................ 9 UVOD ..................................................................................... 11 I. KRŠĆANSKA ISTINOLJUBIVOST U RIJEČI .......... 15 Značajke autentične ljudske riječi................................. 16 Istina u bitnosti ljudske riječi ........................................ 21 Moralno-duhovne norme riječi ..................................... 24 Posjedovati istinu: moguće? ......................................... 27 II. KRŠĆANSKA ISTINOLJUBIVOST U PONAŠANJU .. 33 Mnogostruka povrjeda istine ........................................ 34 Laž – temeljna povrjeda istine ...................................... 36 Mnogostruka povrjeda tajne ......................................... 40 Načela obvezatnosti tajne ............................................. 45 III. KRŠĆANSKA ISTINOLJUBIVOST U DJELU .......... 48 »Istinujući u ljubavi« (Ef 4,15) ..................................... 49 Obveza svjedočiti istinu ................................................ 53 Obveza zaštititi istinu.................................................... 56 Mučeništvo svete Edith Stein ....................................... 60

553

SADRŽAJ

IV. KRŠĆANSKO SHVAĆANJE PRISNOSTI/ INTIMNOSTI ............................................................... 63 Temeljno pravo na intimnost i stidljivost ..................... 64 Današnji moralno-duhovni problemi ............................ 69 Praksa »testa« sposobnosti inteligencije ....................... 72 Praksa psihološkoga »testa« osobnosti ......................... 75 V. ZVANJE U INTIMNOSTI NASLUTITI – UOČITI – USVOJITI – OŽIVOTVORITI .................................... 81 Zvanje u intimnosti naslutiti ......................................... 82 Zvanje u intimnosti uočiti ............................................. 86 Zvanje u intimnosti usvojiti .......................................... 91 Zvanje u intimnosti oživotvoriti ................................... 94 VI. INTIMNOST I INTERNET: ISTINA I LAŽ .............. 101 Istina intimnosti: kulturalne razlike? .......................... 102 Internet: gusti oblaci neistine? .................................... 108 Internet: magla neistinite savjesti? .............................. 112 Natrag istini: od grješnika svetac? .............................. 114 VII. ISTINA I TAJNA »UNUTARNJEGA SUDIŠTA CRKVE« ..................................................................... 121 Pojam i ovlasti Unutarnjega sudišta Crkve ................. 122 Nova teza: ne dvije vlasti nego jedna ......................... 127 Što treba znati o učincima te vlasti? ........................... 129 Tijela vlasti Unutarnjega sudišta Crkve ...................... 131 Predmeti i širina problema toga Sudišta ..................... 134 VIII. ISTINA, TAJNA I LJEPOTA UMJETNOSTI ... 139 Obasjana vjerom i razumom ....................................... 140 Darom karizme umjetnika .......................................... 148 Tijekom epoha povijesti .............................................. 154 Poslanjem spasenja ..................................................... 159 554

SADRŽAJ

IX. ISTINA, LJEPOTA I DUBINA SIMBOLIKE JEDNE DRAME (Excursus) ...................................... 163 Simbolika glavnih likova ............................................ 164 »Mala životna sreća« .................................................. 167 »Betlehem i Golgota« ................................................. 169 Povjeriti se Smislu ...................................................... 171 X. UMJETNIČKI SJAJ ISTINE BOŽJE RIJEČI (Excursus) ................................................................... 177 Snaga Božje riječi ....................................................... 178 Sjaj Božje riječi........................................................... 183 Biblija – abeceda umjetnosti ....................................... 186 Umjetnost tumači Bibliju ............................................ 190 MEDIJI .................................................................................. 197 UVOD ................................................................................... 199 I. UVODNO O PRIOPĆIVANJU ILI O MEDIJIMA ....................................................... 202 Kako katolički laik doživljava medije? ...................... 203 Razlike/jedinstvo: priopćivanje – mediji? .................. 208 Aspekti pastoralno-moralnih zahtjeva? ...................... 213 Uz snažan poticaj pape Benedikta XVI. .................... 216 II. PREMA TRINITARNO-KRISTOLOŠKIM KRITERIJIMA MEDIJA ............................................ 222 Prema trojstvenim kriterijima ..................................... 225 Prema kristološkim kriterijima ................................... 230 U jedinstvu s Očevom voljom .................................... 233 U jedinstvu s Duhom Svetim ...................................... 237 555

SADRŽAJ

III. POVIJESNI TEMELJ KRISTOLOŠKIH KRITERIJA MEDIJA ...................................................................... 243 Očekivani Spasitelj filozofski zaobiđen ..................... 244 Zaobiđen i »trećom etapom« povijesti........................ 248 Potvrđen općim očekivanjem naroda .......................... 251 Očitovan kao vrhunac Božje objave ........................... 254 IV. DOGMATSKI TEMELJ KRISTOLOŠKIH KRITERIJA MEDIJA ................................................. 260 Kristov: »Zaista, Ja vam kažem« ................................ 261 »Zaista vam kažem da Ja jesam« ................................ 265 Židovska »Tora« i Kristova »Tora« ............................ 268 Kristova istina nije mišljenje ...................................... 272 V. PASTORALNI TEMELJ KRISTOLOŠKIH KRITERIJA MEDIJA ................................................. 280 Krista priopćivati svagdje i svima .............................. 282 Na raskrižju protagonizma i služenja.......................... 286 Sveto pismo – »najrašireniji komunikator« ................ 289 Katolički tisak – izvanredan odgojitelj ....................... 292 VI. MORALNO-DUHOVNI TEMELJ KRISTOLOŠKIH KRITERIJA MEDIJA ................................................. 299 Krista susresti u svakome kinu ................................... 302 Krista susresti na radiju i televiziji ............................. 308 Krista putem radija i TV unijeti u obitelj .................... 312 Kultura medija u trajnoj službi obitelji ....................... 316 VII. KATOLIČKA CRKVA I EVANGELIZACIJA PREKO SVIH MEDIJA ........................................................... 323 Prva sinoda za Europu 1991. ...................................... 324 Druga sinoda za Europu 1999..................................... 331 Sinoda 1991.: svjedoci vjere u Isusa Krista ................ 335 Sinoda 1999.: svjedoci nade u Isusu Kristu ................ 340 556

SADRŽAJ

VIII. KATOLIČKA CRKVA I EVANGELIZACIJA, NAPOSE PREKO INTERNETA................................ 345 Evangelizacija preko interneta? .................................. 345 Odnos Crkve »prema internetu«? ............................... 350 Zašto etika izražava zabrinutost? ................................ 357 Isti Papa postavlja neka pitanja ................................... 360 IX. KATOLIČKA CRKVA I MUDRO SLUŽENJE INTERNETSKIM STRANICAMA............................ 364 Nove tehnologije, dar čovječanstvu ............................ 365 I Svetoj Stolici kanal: »YouTube« .............................. 369 Nova »digitalna generacija« mladih ........................... 373 Mladi, naviještajte evanđelje kolegama! .................... 377 X. FULTON SHEEN: »ŽENA I ATOM« (Excursus) ................................................................... 382 Nada: Bog ili protubog?.............................................. 382 Nada: mehanički zakoni? ............................................ 384 Nada: svjetlo u »tamnoj noći«? .................................. 386 Nada: »ples Sunca« 1917.? ......................................... 387 Jedina Nada: Marija Posrednica! ................................ 389 DRUGI DIO: SPROVESTI ....................................................... 391 ISTINOLJUBIVOST – PITANJA I ODGOVORI IZ ŽIVOTNE PRAKSE ............... 393 Čemu novi Katekizam?............................................... 395 Vraćamo li se latinskoj liturgiji? ................................. 399 Kako djeci i mladima približiti molitvu? .................... 403 Nikada uskratiti hranu i vodu bolesniku »u vegetativnu stanju« ..................................................... 407 Tko može biti svećenik? ............................................. 411 Žena mužu podložna ili ravnopravna? ........................ 415 557

SADRŽAJ

Noćni izlasci mladih... ................................................ 419 Crkva mora promijeniti stav o potpomognutoj oplodnji ....................................................................... 423 Korupcija, lihva, pohlepa, prijevara............................ 427 Postoji li »zdrav dijalog«? .......................................... 431 Odrješenje za više pokornika istodobno ..................... 435 Napreduje li kraljevstvo Božje? .................................. 439 Nedjeljna misa i nedjeljni počinak – stroga dužnost?... 443 MEDIJI – PITANJA I ODGOVORI IZ ŽIVOTNE PRAKSE ............... 447 Ispovijed preko telefona: valjana? .............................. 449 Ispovijed putem interneta: moguća? ........................... 453 Odgajaju li našu djecu videoigre? ............................... 457 Halloween: stari poganski obred? ............................... 461 AIDS i kondom: čuvaj se lažnih vijesti! ..................... 465 Crkva i AIDS – Uganda poučava? .............................. 469 Postoji li zaista đavao?................................................ 473 Zakon »o suzbijanju diskriminacije« .......................... 477 Oprosti Jubilarne godine 2000. ................................... 481 Nužnost obraćenja za Jubilej 2000. ............................ 486 Prikladan vodič da se postigne jubilarni oprost .......... 491 Bitni smisao Jubilarne godine ..................................... 496 Bilješke ..................................................................................... 501 Kazalo osoba .............................................................................. 537 Kazalo pojmova ......................................................................... 547 Kratice ........................................................................................ 549 Sadržaj........................................................................................ 553

558

Nakladnik: VERBUM d.o.o. TrumbiÄ‡eva obala 12, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Priprema za tisak: ACME Tisak: ZRINSKI d.d., ÄŒakovec Tiskano u listopadu 2009.

Cijena: 150 kn

ISBN 978-953-235-189-7

Istinoljubivost . Mediji

Istinoljubivost Mediji