Granice

DR. HENRY CLOUD I DR. JOHN TOWNSEND

KADA REĆI „DA“, KAKO REĆI “NE” I PREUZETI NADZOR NAD SVOJIM ŽIVOTOM

GRAN ICE

Henry Cloud i John Townsend GRANICE

VERBUM

Biblioteka:

MOMENTUM Urednik: mr. sc. Petar Balta Naslov izvornika: Boundaries: When to Say Yes, How to Say No to Take Control of Your Life © Copyright: Dr. Henry Cloud i dr. John Townsend, 2017.

Objavljeno u dogovoru s The Zondervan Corporation L.L.C., odjeljkom Harper Collins Christian Publishing Inc.-a. © Copyright za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2019.

Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika.

Izvršna urednica: Katarina Gugić Prijevod: Ivana Šojat Lektura: Anđa Jakovljević Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

ISBN 978-953-235-661-8 Za nakladnika: dr. sc. Miro Radalj CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Sveučilišne knjižnice u Splitu pod brojem 171011056.

I. Å TO SU GRANICE?

JEDAN DAN U ŽIVOTU BEZ GRANICA

1.

JEDAN DAN U ŽIVOTU BEZ GRANICA

6.00 Zazvonila je budilica. Očiju mutnih od premalo sna Sherrie je ušutkala bučna nametljivca, upalila svjetiljku na noćnom ormariću i sjela u krevetu. Tupo zureći u zid, pokušala se sabrati.

Zašto toliko strahujem od ovog dana? Gospode, nisi li mi obećao radostan život?

A onda, kad se uspjela iščupati iz omaglice, Sherrie se sjetila razloga svog straha: u pola pet poslijepodne ima sastanak s razrednicom trećeg razreda koji pohađa Todd. Prisjetila se telefonskog razgovora: „Sherrie, Jean Russell pri telefonu. Bismo li se mogle naći radi Toddovih ocjena i njegova… ponašanja?“ Todd nije mogao mirovati, a ni slušati svoje učitelje. Nije slušao ni Sherrie i Walta. Todd je dijete tako snažne volje, a ona mu nije željela obuzdavati duh. Nije li to važnije?

Eh, nemam sad vremena brinuti se o tome, rekla je Sherrie samoj sebi ustajući s kreveta i vukući se do tuša. Imam dovoljno problema koji će me danas zaokupljati.

Ispod tuša Sherrien se um prebacio iz prve u drugu brzinu. U mislima je provjeravala raspored dnevnih obaveza. Čak i da nije zaposle7

GRANICE

ni roditelj, oko devetogodišnjeg Todda i šestogodišnje Amy imala bi sasvim dovoljno posla.

Da vidimo… pripremiti doručak, spakirati dvije užine, dovršiti Amyn kostim za školsku predstavu. Bit će to nategnuto – sašiti kostim prije dolaska školskog autobusa u 7.45.

Sherrie je sa žaljenjem pomislila na prošlu večer. Planirala je tada dovršiti kostim za svoju malenu djevojčicu. No njezina je majka k njima svratila nenajavljena. Pristojnost joj je nalagala da bude dobra domaćica pa je ta večer bila izgubljena. S mukom se prisjetila kako je pokušavala priopćiti mami da ima neodgodiva posla.

Pokušavajući biti diplomatična, vješto joj je rekla: „Ne možeš ni zamisliti koliko uživam u tvojim neočekivanim posjetima, mama! Pitala sam se, međutim, bi li ti smetalo ako tijekom razgovora šivam kostim za Amy?“ Sherrie se u sebi zgrčila od straha jer je znala kako će glasiti majčin odgovor. „Sherrie, znaš da ti ni najmanje ne želim oduzimati vrijeme koje si namijenila obitelji.“ Sherrieina je majka, udovica već dvanaest godina, svoje udovištvo uzdignula na razinu mučeništva. „Mislim, otkako je umro tvoj otac, osjećam toliku prazninu. Još mi nedostaje naša obitelj. Kako bih onda mogla tebi uskratiti tvoju?“ Kladim se da ću otkriti kako, pomislila je Sherrie. „Baš zato shvaćam zašto Walta i djecu ne dovodiš češće k meni.

Kako vam ja mogu biti zabavna? Ja sam samo usamljena starica koja je cijeli život posvetila svojoj djeci. Tko bi još sa mnom htio provoditi vrijeme?“ „Ne, mama, ne, ne, ne!“ Sherrie se brzo dala uvući u emocionalni ples što ga ona i njezina majka plešu već desetljećima. „Nisam tako mislila! Vrlo je lijepo i posebno kad dođeš. Samo nebo zna da bismo rado češće dolazili k tebi, no s našim pretrpanim rasporedima jednostavno nismo u mogućnosti. Zato mi je tako drago što si preuzela inicijativu!“ Gospode, samo me nemoj ubiti gromom zbog ove malene laži, pomolila se u sebi. „Zapravo, kostim mogu dovršiti i kasnije“, zaključila je Sherrie. Oprosti mi i ovu laž. „Jesi li za to da nam skuham kavu?“ Majka je uzdahnula. „Dobro, ako inzistiraš. Samo, bilo bi mi jako žao ako smetam.“ 8

JEDAN DAN U ŽIVOTU BEZ GRANICA

Posjet je potrajao do dugo u noć. Kad je majka konačno otišla, Sherrie je bila potpuno izluđena, no samoj se sebi pravdala. Barem sam joj uljepšala jedan samotan dan. U glavi joj se tad javio zloguki glas. Ako si joj toliko pomogla, zašto je na odlasku i dalje govorila o svojoj samoći? Ne obazirući se na tu misao, Sherrie je pošla na počinak.

6.45 Sherrie se prenula iz misli. „Pretpostavljam da nema smisla plakati za izgubljenim vremenom“, promrmljala je samoj sebi upinjući se zatvoriti patentni zatvarač na crnoj lanenoj suknji. Njezin omiljeni kostim joj je, poput mnogih ostalih, u međuvremenu postao preuzak. Ovoga tjedna doista moram krenuti na dijetu i početi vježbati.

Sljedećih sat vremena po običaju je bilo katastrofa. Djeca su cviljela zato što moraju ustati iz kreveta, a Walt je prigovarao: „Zašto je toliko teško djecu na vrijeme posjesti za stol?“

7.45 Začudo, djeca su stigla na školski autobus, Walt je otišao na posao, a Sherrie je izašla i za sobom zaključala ulazna vrata. Duboko dišući, u sebi se pomolila: Gospode, znaš da se ne radujem ovom danu. Udijeli mi neku nadu. U automobilu se nastavila šminkati u etapama, na svakom semaforu. Bogu hvala na svakom dugom crvenom svjetlu.

8.45 Dok je žurnim koracima ulazila u McAllister Enterprises gdje je radila kao direktorica kadrovske službe, Sherrie je bacila pogled na svoj ručni sat. Kasnila je samo nekoliko minuta. Možda su njezini kolege do sada već shvatili da je kašnjenje dio njezina načina života pa od nje više i ne očekuju da dođe na vrijeme.

Pogriješila je. Tjedni su kolegij započeli bez nje. Sherrie je pokušala u dvoranu za sastanke ući na vrhovima prstiju kako je nitko ne bi zamijetio, no sve su oči bile uprte u nju dok se pokušavala ugurati na 9

GRANICE

svoje sjedalo. Pogledavši oko sebe, sramežljivo se nasmiješila i promrmljala nešto o „strašnoj prometnoj gužvi“.

11.59 Ostatak Sherrieina jutra prošao je prilično dobro. Darovita zagovornica i istinska stručnjakinja za rješavanje problema, Sherrie je voljelo cijelo osoblje jer je bila koristan radnik, ali i istinski dobitak za tvrtku McAllister. Jedina sitna nezgoda dogodila se prije pauze za ručak.

Zazvonio je telefon na radnom stolu. „Sherrie Phillips.“ „Sherrie, hvala Bogu da si tamo! Ne znam što bih da si već otišla na pauzu!“ Nije mogla ne prepoznati taj glas. Sherrie je poznavala Lois Thompson još od osnovne škole. Lois je bila vječno tjeskobna mršavica koja kao da je uvijek bila u nekakvoj krizi. Sherrie se upinjala uvijek joj biti na raspolaganju, „uvijek biti tu“ kad je to Lois potrebno. Ali Lois nije uzvraćala na isti način. U rijetkim prilikama kad bi Sherrie spomenula neki svoj problem, Lois bi ili promijenila temu i navrnula razgovor na vlastite probleme ili bi pronašla neki način da se udalji.

Sherrie je iskreno voljela Lois i bila je zabrinuta zbog njezinih problema, no istodobno je osjećala i neravnotežu u njihovu prijateljstvu.

Kao i uvijek, Sherrie je osjetila grizodušje kad bi se naljutila na Lois.

Kao kršćanka znala je koliku važnost Biblija pridaje ljubavi i pomaganju bližnjima. I opet počinjem, rekla bi tad samoj sebi. Molim te, Gospode, daj da se nesebično dajem Lois, umjesto da budem tako usredotočena na samu sebe.

Sherrie je upitala: „Što se dogodilo, Lois?“ „To je strašno, baš strašno“, rekla je Lois. „Anne su danas iz škole poslali kući, Tomu su odbili napredovanje na poslu, a meni je automobil otkazao na autocesti!“ Takav je moj život svakog dana!, pomislila je Sherrie osjećajući kako je obuzima ogorčenost. Svejedno je samo rekla: „Jadna moja Lois! Kako izlaziš na kraj sa svim tim?“ Lois je bilo drago detaljno odgovoriti na Sherrieino pitanje – toliko detaljno da je Sherrie propustila pola svoje stanke za objed tješeći prijateljicu. Eh, pa, pomislila je, bolje i brza hrana nego nikakva.

10

JEDAN DAN U ŽIVOTU BEZ GRANICA

Sjedeći u drive-inu i čekajući hamburger s piletinom, Sherrie je razmišljala o prijateljici. Ako je sve moje slušanje, tješenje i savjetovanje svih ovih godina imalo ikakva učinka, onda je možda vrijedilo truditi se. No Lois još uvijek čini iste pogrješke koje je činila i prije dvadeset godina. Zašto to činim samoj sebi?

16.00 Poslijepodne je prošlo prilično glatko. Baš kad je namjeravala otići iz ureda da stigne na sastanak s razrednicom, njezin ju je šef, Jeff Moreland, pozvao k sebi. „Drago mi je što sam te zatekao ovdje, Sherrie“, rekao je. Uspješna figura u McAllister Enterpriseu, Jeff je bio čovjek koji zamisli provodi u djela. Problem je bio u tome što se često drugima služio kako bi provodio te zamisli u djela. Sherrie je znala da će po stoti put čuti istu verziju dobro poznate pjesme. „Čuj, u vremenskom sam škripcu“, rekao je. „Baš sam ti poslao skicu svoje prezentacije za sastanak sljedećeg tjedna. Treba je samo malo doraditi i uobličiti. A trebam je sutra poslati svim članovima izvršnog tima. Siguran sam da brzinska dorada za tebe ne će biti nikakav problem.“ Umiljato se nasmiješio.

Sherrie je obuzela panika. Jeffove potrebe za „doradama“ bile su legendarne. Sherrie je unaprijed očekivala minimalno pet sati rada.

Prije tri tjedna dala sam mu sve potrebne podatke!, gnjevno je pomislila. Do kad me ovaj čovjek kani iskorištavati kako bi spasio vlastiti obraz i ispoštovao rokove?

Brzo se sabrala. „Naravno, Jeff. Nema problema. Drago mi je što mogu pomoći. Do kad ti to treba?“ „Bit će sjajno ako dovršiš do devet sati. I… hvala, Sherrie. Kad sam u gužvi, uvijek mi ti prva padneš na pamet. Tako si pouzdana.“ Jeff je zatim odšetao dalje.

Pouzdana… dostojna povjerenja… osoba na koju se možeš osloniti, pomislila je Sherrie. Tako su me uvijek opisivali ljudi koji su od mene nešto trebali. Iznenada ju je ponovno obuzelo grizodušje. Opet sam ogorčena. Oh, Bože, pomozi mi da budem svjetlo tamo gdje me ti staviš. Potajno se, međutim, uhvatila u razmišljanju kako bi voljela da je se presadi u neki drugi lonac.

11

GRANICE

16.30 Jean Russell bila je kompetentna učiteljica, jedna od mnogih u svojoj struci koja je shvaćala kompleksnost različitih faktora koji uvjetuju probleme u djetetovu ponašanju. Sastanak s Toddovom učiteljicom započeo je kao i toliki prethodni – bez Walta. Toddov otac nije mogao izostati s posla pa su dvije žene razgovarale same. „Nije on loše dijete, Sherrie“, umirivala ju je gospođa Russell. „Todd je bistar dječak pun energije. Kad se potrudi, jedno je od najzabavnije djece u razredu.“ Sherrie je čekala ubod nožem u srce. Samo prijeđi na stvar, Jean.

Imam „problematično dijete“, zar ne? Što je tu novo? Imam i „problematičan život“ koji ide s tim.

Osjećajući Sherrienu nelagodu, učiteljica je prešla na srž stvari. „Problem je u tome što Todd ne reagira dobro na ograničenja. Na primjer, kad radimo školsku zadaću tijekom koje svako dijete dobije svoj osobni zadatak, Todd ima velikih poteškoća. Ustaje od stola, gnjavi drugu djecu, ne prestaje govoriti. Kad mu napomenem kako je njegovo ponašanje neprikladno, obuzme ga bijes i postane samovoljan.“ Sherrie je osjetila potrebu da brani sina jedinca. „Možda Todd ima poremećaj pozornosti ili je hiperaktivan?“ Gospođa Russell zatresla je glavom: „Toddova učiteljica u drugom razredu pomislila je da bi to mogao biti razlog, no psihološki je test otklonio tu mogućnost. Todd se potpuno posveti nekoj zadaći ako ga tema zanima. Nisam psihoterapeut, no čini mi se kako nije naučio ponašati se sukladno pravilima.“ Sherriena se defanzivnost s Todda prebacila na nju samu. „Hoćete reći da je u pitanju nedostatak kućnog odgoja?“ Gospođa Russell izgledala je kao da joj je nelagodno. „Kao što rekoh, nisam psihoterapeut. Znam samo da se u trećem razredu većina djece opire pravilima. No Todd iskače od te većine. Kad god mu kažem da učini nešto što ne želi, izbija treći svjetski rat. A kako su rezultati svih njegovih testova inteligencije i kognitivnih sposobnosti unutar zadanih vrijednosti, samo sam se zapitala kakva je situacija kod kuće.“ 12

JEDAN DAN U ŽIVOTU BEZ GRANICA

Sherrie više nije pokušavala obuzdati suze. Lice je prekrila dlanovima i zaplakala osjećajući se sasvim shrvano.

Plač je naposljetku jenjao. „Ispričavam se… Pretpostavljam da mi se ovo događa u najgore vrijeme.“ Sherrie je prekapala po torbici u potrazi za rupčićem. „Ne, ne, više je od toga. Jean, moram biti iskrena s vama. Imam s njim iste probleme kao i vi. Walt i ja se istinski borimo kako bismo Todda kod kuće doveli u red. Kad se igramo ili razgovaramo, Todd je najbolji sin na svijetu. No kad god ga moram disciplinirati, jednostavno ne mogu izaći na kraj s njegovim ispadima. Zato pretpostavljam da vam ne mogu ponuditi nikakvo rješenje.“ Jean je polako kimnula glavom. „Informacija da je Toddovo ponašanje i kod kuće problematično doista mi pomaže. Sad barem zajedno možemo pokušati pronaći rješenje.“

17.15 Sherrie je bila neobično zahvalna za prometnu gužvu. Ovdje me barem nitko ne uznemirava, pomislila je. Vrijeme provedeno u prometnim zastojima koristila je kako bi isplanirala predstojeće krizne situacije toga dana: djeca, večera, Jeffovo izvješće… i Walt.

18.30 „Četvrti i posljednji put: večera je na stolu!“ Sherrie nije voljela vikati, no što joj je drugo preostajalo? Djeca i Walt došli bi na večeru kad god bi im palo na pamet pa bi se večera najčešće ohladila prije no što bi svi sjeli za stol.

Sherrie nije bilo jasno u čemu je problem. Znala je da u pitanju nije hrana jer bila je dobra kuharica. Osim toga, čim bi posjedali za stol, sve bi pojeli u tren oka.

Svi osim Amy. Promatrajući svoju šestogodišnju kćer kako u tišini sjedi i odsutno bocka vilicom po tanjuru, Sherrie je ponovno osjetila nelagodu. Amy je oduvijek bila tako drago, osjetljivo dijete. Zašto je tako suzdržana? Amy nikad nije bila otvorena, društvena osoba. Dra13

GRANICE

že joj je bilo vrijeme provoditi čitajući, crtajući ili samo sjedeći u svojoj sobi, „razmišljajući o raznim stvarima“. „Dušo, a o čemu to razmišljaš?“ pokušavala bi Sherrie. „O svačemu“, bio je njezin uobičajen odgovor. Sherrie se osjećala isključenom iz života svoje kćeri. Maštala je o razgovorima između kćerke i majke, o „tipično ženskim“ razgovorima, odlascima u kupovinu. No Amy je duboko u sebi imala skrovito mjesto u koje nije nikog puštala. Sherrie je čeznula dodirnuti taj nedostupni dio kćerina srca.

19.00 Usred večere zazvonio je Sherriein mobitel. Pustit ću da se uključi govorna pošta, pomislila je. Imamo tako malo dragocjenoga obiteljskog vremena. A zatim joj se poput replike na prvu u glavi javila druga, vrlo poznata misao: Možda me netko zbilja treba.

Kao i obično, Sherrie je poslušala tu drugu misao te skočila od stola kako bi se javila na mobitel. Srce joj je potonulo kad je vidjela ime na zaslonu. Ionako sam već ustala od stola, pomislila je. Najbolje da obavim i taj razgovor. „Nadam se da ne prekidam ništa važno“, rekla je Phyllis Renfrow, jedna od voditeljica u župi. „Ništa ne prekidaš“, lagala je Sherrie. „Sherrie, voda mi je do grla“, rekla je Phyllis. „Margie je trebala biti koordinator naših aktivnosti na duhovnoj obnovi, a sad je sve otkazala. Kao razlog je navela ‘obiteljske prioritete’. Ukratko, možeš li uskočiti?“ Duhovna obnova. Sherrie je gotovo zaboravila da je toga vikenda godišnja duhovna obnova za žene. Zapravo se radovala što će se na dva dana maknuti od djece i Walta i to vrijeme provesti u šetnji planinskim krajolicima u društvu s Bogom. Više se radovala samoći nego planiranim društvenim aktivnostima. Preuzeti na sebe aktivnosti vezane uz koordinaciju za koje je bila zadužena Margie značilo bi odustati od njoj tako potrebnog vremena provedenog u samoći. Ne, ne će to ići. Sherrie će jednostavno morati reći…

14

JEDAN DAN U ŽIVOTU BEZ GRANICA

I protiv njezine volje u glavi joj odjekne drugi glas. Kakve li privilegije, Sherrie, služiti Bogu i tim ženama! Ako predaš taj djelić svojeg života i odbaciš vlastitu sebičnost, mogla bi uvelike pomoći drugima. Razmisli.

Sherrie nije morala razmišljati. Naučila je bez pogovora reagirati sukladno tom poznatom glasu, onako kako je reagirala na majčin ili Phyllisin, a možda i na Božji glas. Kome god da je pripadao, taj glas bio je odveć moćan da bi ga ignorirala. Navika je pobijedila. „Bit će mi drago pomoći“, odgovorila je Sherrie. „Samo mi pošalji sve što je Margie do sad napravila, a ja ću nastaviti.“ Phyllis je glasno uzdahnula, očito joj je kamen pao sa srca. „Sherrie, znam da je to žrtva. I samoj mi je tako više puta dnevno. No to je izobilje kršćanskog života, zar ne? Prinositi se kao živa žrtva.“ Ako ti tako kažeš, pomislila je Sherrie. No nije mogla ne zapitati se kad će na red doći i to „izobilje“.

19.45 Kad je večera napokon završila, Walt je sjeo ispred televizora da pogleda nogometnu utakmicu. Todd je uzeo Xbox i slušalice i udubio se u videoigru, a Amy se tiho povukla u svoju sobu.

Prljavo je posuđe ležalo na stolu. Obitelj još nije stekla naviku pomoći joj raščistiti stol. Možda su djeca još premalena za to. Sherrie je sama sve pospremila.

23.30 Prije nekoliko godina Sherrie bi s lakoćom nakon večere raščistila stol, djecu na vrijeme poslala na počinak i dovršila Jeffovo izvješće. Šalica kave nakon večere i nalet adrenalina zbog krajnjih rokova koji su je pritiskali u njoj su budili nadljudske sposobnosti koje su joj povećavale produktivnost. Nisu je bez razloga zvali „Super Sherrie“!

No u posljednje joj je vrijeme bilo vidljivo teže. Stres na nju nije djelovao kao nekoć. Imala je sve više problema s koncentracijom, zaboravljala je datume i rokove te se zbog njih više nije ni pretjerano uzrujavala.

15

GRANICE

Čistom je snagom volje zgotovila većinu svojih obveza. Možda je pritom bila pomalo zakinuta kakvoća Jeffova izvješća, no bila je previše ogorčena da bi se zbog toga loše osjećala. Rekla sam Jeffu da ću to učiniti, pomislila je Sherrie. Ne mogu kriviti njega nego sebe. Zašto mu nisam bila u stanju reći da je nepošteno taj posao prebaciti na mene?

Sad nije bilo vremena za to. Morala je prijeći na ono što joj je večeras bilo doista važno: razgovor s Waltom.

Walt i ona imali su lijep odnos dok su hodali i na samu početku braka. Bili su zaljubljeni i dobro su funkcionirali zajedno. Kad ona ne bi bila sigurna u nešto, konačnu bi odluku donosio on. Kad bi njega obuzeo pesimizam, ona bi bila puna nade. Kad bi kod Walta zamijetila manjak emocionalne povezanosti, dala bi sve od sebe da njihovu odnosu povrati toplinu i ljubav koje su joj nedostajale. Bog je od nas sastavio dobar tim, govorila bi samoj sebi. U brak donosimo različite oblike snage. Walt ima puno mudrosti, a ja imam puno ljubavi. To joj je pomagalo da prevlada usamljene trenutke kad bi joj se činilo da on ne shvaća njezinu povrijeđenost.

Međutim, tijekom godina Sherrie je uočila promjenu u njihovu odnosu. Započelo je gotovo neprimjetno, no tijekom vremena postajalo je sve izraženije. Čula bi to u sarkastičnu prizvuku njegova glasa kad bi se na nešto požalila. Vidjela bi to u nedostatku poštovanja u njegovim očima kad bi mu rekla da joj treba više njegove podrške.

Osjećala je to u njegovu sve većem inzistiranju da ona postupa onako kako on želi.

Tu je i njegova ćud. Možda je u pitanju bio stres na poslu ili djeca. Što god da je bilo u pitanju, Sherrie nikad nije ni sanjala da će iz usta muškarca za kojeg se udala čuti tako odsječne i gnjevne riječi. Nije ga ni morala pretjerano naživcirati da bi se razbjesnio – tapkanje prstima za kuhinjskim pultom, provjeravanje minusa na bankovnim računima ili ispražnjeni rezervoar automobila – bilo što od toga bilo je dovoljno da se Walt razbjesni.

Sve je vodilo k samo jednom zaključku: njihov brak više nije bio zajednica, ako je to ikad i bio. Bio je to odnos roditelja i djeteta u kojem je ona uvijek bila na krivoj strani.

16

JEDAN DAN U ŽIVOTU BEZ GRANICA

Isprva si je govorila da umišlja. Opet ja, samo tražim probleme, a imam sjajan život, govorila je samoj sebi. To bi joj jedno vrijeme pomagalo – sve do novog Waltova ispada. Tad bi joj bol i tuga govorili istinu koju njezin um nije bio spreman prihvatiti.

Konačno shvativši da je Walt osoba koja sve mora držati pod kontrolom, Sherrie je preuzela krivicu na sebe. I ja bih bila takva da živim s nekim kao što sam ja, pomislila bi. Ja sam razlog zašto je tako kritičan i nezadovoljan.

Ti su zaključci Sherrie doveli do rješenja koje je primjenjivala godinama: „Istiskivanje gnjeva iz Walta snagom ljubavi.“ Ta strategija odvijala se otprilike ovako: prvo je Sherrie naučila Waltove emocije iščitavati iz njegova raspoloženja, govora tijela i tona njegova glasa.

Postala je izrazito svjesna njegovih raspoloženja i iznimno osjetljiva na sve ono što ga može razdražiti: kašnjenje, neslaganje i vlastiti gnjev.

Sve bi bilo u najboljem redu dokle god bi bila tiha i s njim se slagala u svemu. No čim bi na površinu isplivale njezine osobne sklonosti, prijetila je opasnost od eksplozije.

Sherrie je naučila dobro i brzo čitati Walta. Nakon što bi osjetila da je prešla emocionalnu crtu, prešla bi na drugu fazu „istiskivanja gnjeva“: odmah bi izvela uzmicanje. Prikloniti se njegovu stajalištu (iako ne zapravo), držati jezik za zubima ili čak ispričati se zato što je „osoba s kojom je teško živjeti“ – sve je to pomagalo.

Treća faza „istiskivanja gnjeva“ sastojala se u tome da za njega učini nešto posebno kako bi mu dokazala da je iskrena. Možda bi se lijepo odjenula ili mu pripravila njegovo omiljeno jelo. Ne piše li i u Bibliji da žena treba biti takva prema mužu?

Te tri faze jedno bi vrijeme funkcionirale. No problem tog rješenja „istiskivanja gnjeva iz Walta snagom ljubavi“ počivao je u tome da je Sherrie bila mrtva-umorna od pokušaja da umiri Walta kad bi ga obuzeli izljevi bijesa. On bi tako ostajao duže bijesan, a njegov bijes bi je sve više izolirao od njega. Njezina ljubav prema suprugu bila je dobrano načeta. Nekoć je bila uvjerena da ih je Bog sjedinio i da će im njihova ljubav pomoći da prebrode sve. No posljednjih je nekoliko godina to više bila predanost nego ljubav. U trenutcima potpune 17

GRANICE

iskrenosti priznala bi da prema Waltu često ne osjeća ništa osim ogorčenosti i straha.

A tako je bilo i večeras. Stvari su se morale promijeniti. Nekako će morati rasplamsati onaj plamen s početka svoje ljubavi.

Ušla je u dnevni boravak. Gost u kasnonoćnoj televizijskoj emisiji upravo je završio monolog na malom ekranu. „Dušo, možemo li razgovarati?“ nesigurno je upitala.

Odgovora nije bilo. Kad je prišla bliže, shvatila je i zašto. Walt je spavao na kauču. Na tren je pomislila da ga probudi, no onda se sjetila otrovnih riječi koje joj je izgovorio posljednji put kad je bila tako „bezosjećajna“. Ugasila je televizor i svjetla te se zaputila u praznu spavaću sobu.

23.50 Ležeći u krevetu Sherrie nije mogla dokučiti što je više muči: samoća ili iscrpljenost. Zaključivši kako je više tišti ono prvo, uzela je Bibliju s noćnog ormarića i otvorila Novi zavjet. Daj mi nešto čemu se mogu nadati, Gospode, tiho se pomolila. Pogled joj je pao na Kristove riječi iz Evanđelja po Mateju 5,3–5: „Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko! Blago ožalošćenima: oni će se utješiti! Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!“ Ali, Gospode, već se osjećam tako!, prosvjedovala je Sherrie. Osjećam da sam siromah duhom. Tugujem zbog svojeg života, braka, svoje djece. Pokušavam biti blaga, no neprestano se osjećam kao da me gaze. Gdje je tvoje obećanje? Gdje je tvoja nada? Gdje si ti? Čekala je odgovor u zatamnjenoj sobi, no nikakav odgovor nije stizao. Jedini zvuk koji je čula bilo je tiho kapanje suza koje su joj se slijevale niz obraze i padale po rastvorenim stranicama Biblije.

U čemu je problem?

Sherrie pokušava živjeti život na ispravan način. Pokušava činiti sve kako treba u braku, sa svojom djecom, poslom, odnosima s drugima 18

JEDAN DAN U ŽIVOTU BEZ GRANICA

i Gospodinom. Pa ipak je očigledno da nešto nije u redu. Život joj ne funkcionira. Sherrie proživljava duboku duhovnu i emocionalnu bol.

Vjerojatno se svi možemo identificirati sa Sherrieinom dilemom – izoliranošću, bespomoćnošću, zbunjenošću, osjećajem krivnje i, iznad svega, osjećajem da joj je život izmakao kontroli.

Razmotrimo izbliza njezine okolnosti. Neki dijelovi Sherrieina života možda silno nalikuju nekim dijelovima vašeg života. Shvatiti njezinu borbu znači rasvijetliti vlastitu. Odmah možete uočiti nekoliko Sherrieinih „rješenja“ koja jednostavno ne funkcioniraju.

Kao prvo, to što se vi silno trudite, ne funkcionira. Sherrie troši velike količine energije nastojeći imati uspješan i smislen život. Nije lijena. Kao drugo, biti ljubazan iz straha ne funkcionira. Sherrieini napori da udovolji ljudima oko sebe ne donose joj blizinu i intimnost koje želi i treba. Treće, preuzimanje tuđih odgovornosti ne funkcionira. Majstorica u brizi o tuđim osjećajima i problemima, Sherrie osjeća da je njezin vlastiti život bijedan promašaj. Sherrieina ustrašena ljubaznost i pretjerano preuzimanje odgovornosti upućuju na ključan problem: Sherrie pati od ozbiljnih problema vezanih uz preuzimanje vlastitog života u svoje ruke.

Još je u Edenskom vrtu Bog Adamu i Evi progovorio o tome: „Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!“ (Post 1,28).

Oblikovani smo na sliku Božju, stvoreni zato da preuzmemo odgovornost za određene zadaće. To preuzimanje odgovornosti, ili „uzimanje u posjed“, među ostalim znači i znati što jest, a što nije naš posao. Radnici koji neprestano preuzimaju zadaće koje nisu njima dodijeljene naposljetku će izgorjeti. Potrebna je mudrost da znamo što bismo trebali, a što ne bismo trebali činiti. Ne možemo raditi sve.

Sherrie ima velikih poteškoća s time što jest, a što nije njezina dužnost. U želji da postupa ispravno ili izbjegne konflikt ona na sebe preuzima probleme koje joj Bog uopće nije namijenio: kroničnu majčinu usamljenost, šefovu neodgovornost, beskrajne krize svoje prijateljice, krivnjom prožetu poruku o samožrtvovanju poznanice iz župe, kao i suprugovu nezrelost.

19

GRANICE

A njezinim problemima tu nije kraj. Sherrieina nesposobnost da kaže „ne“ uvelike je utjecala na sposobnost njezina sina da prihvati odgodu trenutnog zadovoljstva i pristojno se ponaša u školi, a ta nesposobnost možda i potiče njezinu kćer da se povlači.

Svaka konfuzija vezana uz odgovornosti i posjedovanje u našim životima u suštini je problem s granicama. Baš kao što vlasnik postavlja ogradu oko svojeg posjeda, i mi moramo postaviti mentalne, fizičke, emocionalne i duhovne ograde vlastitom životu kako bismo si pomogli da razlikujemo što jest, a što nije naša odgovornost. Kao što vidimo na primjeru Sherrieine borbe, nesposobnost postavljanja prikladnih granica u određeno vrijeme i prema određenim ljudima može biti vrlo destruktivna.

To je ujedno jedan od najozbiljnijih problema s kojima se kršćani danas suočavaju. Mnogi iskreni, predani vjernici bore se sa zastrašujućom konfuzijom oko toga kad je prikladno postaviti granice. Kad se suoče s vlastitim nedostatkom granica, postavljaju dobra pitanja: 1. Mogu li postaviti granice, a istodobno i dalje biti osoba puna ljubavi?

2. Koje su granice opravdane i legitimne?

3. Što ako moje granice nekog uzrujaju ili povrijede?

4. Kako da odgovorim nekom tko traži moje vrijeme, ljubav, energiju ili novac?

5. Zašto osjećam krivnju ili strah kad počnem razmišljati o postavljanju granica?

6. Kakav je odnos granica i uzajamne podložnosti muža i žene?

7. Nisu li granice sebične?

Loša informiranost o biblijskim odgovorima na te probleme dovela je do brojnih pogrješnih učenja o granicama. I ne samo do toga, nego i do brojnih kliničkih psiholoških problema poput depresije, tjeskobe, poremećaja u prehrani, ovisnosti, impulzivnih ponašanja, problema vezanih uz osjećaj krivnje, srama, paničnih poremećaja, problema u vezama i brakovima… Svi ti problemi korijen vuku iz konflikata vezanih uz granice.

20

JEDAN DAN U ŽIVOTU BEZ GRANICA

Ova knjiga donosi biblijski pogled na granice: govori o tome što su granice, što štite, kako se razvijaju, kako ih povrjeđujemo, kako ih popraviti te kako se njima služiti. Na stranicama koje slijede odgovorit ćemo na ova pitanja, ali i na mnoga druga. Naš je cilj pomoći vam da se prikladno služite granicama kako biste omogućili odnose i ostvarili svrhu koju vam je Bog namijenio kao svojem djetetu.

Sherrieino poznavanje Svetog pisma naizgled podržava njezin izostanak granica. Ova knjiga želi vam pomoći da uvidite duboku biblijsku narav granica koje funkcioniraju sukladno Božjoj naravi i cijelom njegovu stvorenju.

21

GRANICE

2.

ŠTO JE TO GRANICA?

oditelji dvadesetpetogodišnjeg muškarca obratili su mi se (Henryju) s općenitom zamolbom: zamolili su me da „dovedem u red“ njihova sina Joshuu. Kad sam ih upitao gdje je Joshua, odgovorili su mi: „Oh, nije htio doći.“ „Zašto?“ upitao sam. „Pa, on misli da nema nikakvih problema“, odgovorili su. „Možda je u pravu“, odgovorio sam nemalo ih iznenadivši. „Recite mi nešto o tome.“ Ispričali su mi povijest problema koji su započeli još od najranije dobi. U njihovim očima Joshua nikad nije bio „dovoljno sposoban“.

Posljednjih nekoliko godina petljao je s drogom, podbacio je u studiju i nije pronašao karijeru kojoj bi se posvetio.

Bilo je očigledno da veoma vole svojeg sina te da im je srce slomljeno zbog njegova načina života. Pokušali su sve što je bilo u njihovoj moći kako bi ga nagnali da se promijeni i živi odgovorno, no uzalud. On i dalje uzima droge, izbjegava odgovornosti i druži se sa sumnjivim ljudima.

Rekli su da su mu uvijek pružali sve što mu je bilo potrebno. Financijski su mu pomagali tijekom studija kako „ne bi morao raditi te kako bi imao dovoljno vremena za učenje i druženje“. Kad je odustao

R

22

ŠTO JE TO GRANICA?

od studija ili prestao odlaziti na predavanja, oni su rado dali sve od sebe da ga upišu na novi fakultet gdje će mu „možda biti bolje“.

Nakon što su mi jedno vrijeme tako iznosili svoju priču, rekao sam im: „Mislim da je vaš sin u pravu. On nema nikakav problem.“ Učinilo mi se tad da stojim ispred fotografije: cijelu minutu nepomično su i s nevjericom zurili u mene. Otac je naposljetku protisnuo: „Jesam li vas dobro čuo? Vi mislite da on nema nikakvih problema?“ „Baš tako“, rekoh. „On nema nikakvih problema. Imate ih vi. On može raditi što ga je volja, bez problema. Vi plaćate, uzrujavate se, brinete se, planirate, trošite energiju kako bi on išao dalje. On nema problema zato što ste vi na sebe preuzeli sve njegove probleme. A sve što ste naveli trebali bi biti njegovi problemi, no kako stvari trenutno stoje, to su isključivo vaši problemi. Želite li da vam pomognem da mu pomognete da ima nekih problema?“ Gledali su me kao da sam lud, no u glavi su im se ipak počela paliti neka svjetla. „Kako to mislite da mu pomognemo da ima nekih problema?“ upitala je njegova majka. „Pa,“ objasnio sam, „mislim da bi rješenje ovog problema bilo jasno utvrditi granice koje će omogućiti da ono što čini stvara probleme njemu, a ne vama.“ „Kako to mislite: ‘granice’?“ upitao je otac. „Razmotrite to ovako. Zamislite da je on vaš susjed koji nikad ne zalijeva svoj travnjak. No kad god vi uključite svoj sustav za navodnjavanje s prskalicama, voda uvijek pada samo na njegov travnjak. Vaša se trava suši i umire, no kad god Joshua pogleda svoju zelenu travu, sam sebi veli: moje je dvorište u redu. Eto takav je život vašeg sina. On ne studira, ne planira i ne radi, no svejedno živi u lijepu stanu, ima obilje novca i sva prava člana obitelji koji odrađuje svoj dio obaveza.

Kad biste bolje definirali međe posjeda, kad biste popravili prskalice sustava za navodnjavanje tako da voda pada na vaš travnjak, a ne na njegov – osim ako ga ne počne zalijevati – možda nakon nekog vremena otkrije da mu se ne sviđa živjeti u blatu.

Kako stvari trenutno stoje, on je neodgovoran i sretan, a vi ste odgovorni i nesretni. Malo jasnije postavljanje granica to bi trebalo ispraviti. Po23

GRANICE

trebne su vam ograde kako biste njegove probleme držali izvan svojeg dvorišta, odnosno u njegovu dvorištu, kamo i pripadaju.“ „Nije li pomalo okrutno samo tako prestati pomagati?“ upitao je otac. „Je li mu vaše pomaganje pomoglo?“ upitao sam.

Njegov mi je pogled rekao da je počeo shvaćati.

Nevidljive granice posjeda i odgovornost U fizičkom je svijetu lako vidjeti granice. Ograde, znakovi, zidovi, opkopi, pokošeni travnjaci i orezane živice – sve su to fizičke granice. U različitim oblicima šalju istu poruku: OVDJE POČINJE MOJ POSJED. Vlasnik posjeda pravno je odgovoran za sve što se događa na njegovu/njezinu posjedu. Oni koji nisu vlasnici nisu ni odgovorni za posjed.

Fizičke granice obilježavaju međe posjeda na koje netko polaže zakonsko pravo. Možete otići u mjesni ured i ondje doznati gdje se točno nalaze granice, kao i kome se točno javiti u slučaju da vam je zbog nekog posla potrebno prijeći te granice.

U duhovnom su svijetu granice jednako stvarne, no često ih je teže vidjeti. Cilj je ovog poglavlja pomoći vam da definirate svoje neopipljive granice i prepoznate ih kao uvijek prisutnu stvarnost koja može povećati vašu ljubav i spasiti vam život. Te vam granice zapravo definiraju dušu te vam pomažu da je čuvate i održavate (usp. Izr 4,23).

Ono što jesam i ono što nisam Granice nas definiraju. Definiraju što mi jesmo, a što nismo. Granica mi ukazuje na to gdje ja završavam, a počinje netko drugi, navodi me na osjećaj za posjed.

Znati što posjedujem i preuzeti odgovornost za to daje mi slobodu. Ako znam koliki prostor zauzimam, slobodan sam s njim činiti što me volja. Preuzimanje odgovornosti za moj život otvara mi brojne različite mogućnosti. No ako ne „uzmem u posjed“ vlastiti život, moj izbor mogućnosti postaje vrlo ograničen.

24

ŠTO JE TO GRANICA?

Zamislite koliko bi zbunjujuće bilo kad bi vam netko rekao: „Budno čuvaj ovaj posjed jer smatrat ću te odgovornim za sve što se ovdje dogodi“, no pritom vas ne uputi u granice posjeda ili vam ne da sredstva za zaštitu posjeda. To ne samo da bi bilo zbunjujuće nego i potencijalno opasno.

A upravo nam se to događa, u emocionalnom i duhovnom smislu.

Bog je osmislio svijet u kojem svi mi živimo „unutar“ sebe samih, odnosno imamo prostor svoje duše i odgovorni smo za sve što nas čini onakvima kakvi jesmo. „Srce poznaje svoj jad i veselje njegovo ne može dijeliti nitko drugi“ (Izr 14,10). Moramo se baviti onim što je unutar naše duše, a granice nam pomažu da to definiramo. Ako nismo upućeni u parametre ili ako smo poučeni pogrješnim parametrima, čeka nas puno boli.

Biblija nam jasno kazuje koji su naši parametri i kako ih štititi, no često nas zbunjuju naša obitelj ili prošli odnosi.

Osim što nam ukazuju na ono za što smo odgovorni, granice nam pomažu definirati i što nije naš posjed i za što nismo odgovorni. Nismo, primjerice, odgovorni za druge ljude. Nigdje nije zapovjeđeno da imamo „nadzor nad drugima“, premda mnogo energije i vremena trošimo upravo na to!

Odgovornost prema i odgovornost za Odgovorni smo prema drugima i za sebe. „Nosite jedni bremena drugih“, kazuje Poslanica Galaćanima 6,2, „i tako ćete ispuniti zakon Kristov!“ Taj redak ukazuje na odgovornost koju imamo jedni prema drugima. Često ljudi nose bremena koja su im preteška. Nemaju dovoljno snage, sposobnosti ili znanja da ga nose pa im je potrebna pomoć. Odreći se samoga sebe kako bismo drugima pomogli učiniti ono što nisu u stanju znači iskazati Kristovu požrtvovnu ljubav. Krist je to učinio za nas. Učinio je ono što mi sami nismo mogli. To znači imati „odgovornost prema“.

S druge strane, međutim, Poslanica Galaćanima 6,5 kaže: „Svatko će nositi svoj teret.“ Svatko ima odgovornosti koje samo on ili ona mo25

GRANICE

že iznijeti. To je naš osobni teret prema kojem moramo svakodnevno pokazivati odgovornost i raditi na njemu. Neke stvari nitko ne može učiniti za nas. Moramo „uzeti u posjed“ određene dijelove svojeg života koji su naš osobni teret.

Značenje grčkih pojmova breme i teret daju nam uvid u značenje biblijskih tekstova. Grčka riječ za breme znači „pretjerano breme“, odnosno bremena koja su toliko teška da nas prikivaju za tlo. Takva su bremena poput gromada stijena. Mogu nas zdrobiti. Od nas se ne može očekivati da sami teglimo stijenu! Slomili bismo leđa. Sa stijenama nam je potrebna pomoć – to su one tragedije i krize kroz koje prolazimo u životu.

Suprotno tome, grčka riječ za teret znači „tovar“ ili „breme dnevnog rada“. Ta riječ opisuje svakodnevne stvari koje moramo izvršiti.

Ti su tereti poput ruksaka. Ruksake je moguće nositi. Od nas se očekuje da ih nosimo sami. Od nas se očekuje da se sami pozabavimo svojim osjećajima, stavovima i ponašanjima, kao i odgovornostima koje je Bog povjerio svakom od nas, premda to iziskuje napor.

Problemi nastaju kad se ljudi ponašaju kao da su njihove stijene dnevni teret i odbijaju pomoć ili kao da su njihovi dnevni tereti stijene koje ne bi trebali nositi. Rezultati ovih krajnosti su ili neprestana bol ili neodgovornost.

Kako ne bismo trpjeli bol ili postali neodgovorni, vrlo je važno utvrditi što je to „ja“, gdje je granica moje odgovornosti i gdje započinje nečija tuđa odgovornost. Kasnije u ovom poglavlju definirat ćemo za što smo odgovorni, a sada ćemo podrobnije razmotriti samu prirodu granica.

Dobro unutra, loše van Granice nam pomažu da svoj posjed odvojimo od ostalih kako bismo se brinuli o njemu. Pomažu nam da pozorno „čuvamo srce“ (Izr 4,23).

Sve ono što nas hrani i njeguje trebamo zadržati unutar svojih ograda, svojih granica, a izvan tih ograda ono što će nam naškoditi. Ukratko: granice nam pomažu da dobro čuvamo unutra, a loše držimo vani. Granice 26

ŠTO JE TO GRANICA?

čuvaju naša blaga (Mt 6,19–20) kako nam ih drugi ne bi ukrali. Čuvaju biserje unutra, a svinje vani (Mt 7,6).

Ponekad je ono loše unutra, a dobro vani. U takvim okolnostima moramo biti u stanju otvoriti svoje granice kako bismo dobro propustili unutra, a van izbacili loše. Drugim riječima, našoj ogradi potrebna su vrata. Na primjer: ako otkrijem da unutar svojih granica imam neku bol ili grijeh, moram se otvoriti i podijeliti to s Bogom i drugima kako bih mogao ozdraviti. Ispovijedanje boli i grijeha pomaže nam da ih „izbacimo van“ kako nas ne bi nastavili trovati iznutra (1 Iv 1,9; Jak 5,16; Mk 7,21–23).

A kad je dobro vani, moramo otvoriti vrata kako bismo to dobro pustili unutra. I Isus to kaže kad govori o tome u govoru o „primanju“ njega i njegove istine (Otk 3,20; Iv 1,12). Drugi ljudi mogu nam udijeliti mnogo dobra pa im moramo „širom otvoriti srca“ (2 Kor 6,11–13). Često svoje granice zatvaramo prema dobrim stvarima koje nam drugi mogu dati i zbog toga ostajemo uskraćeni.

Ukratko: granice nisu zidovi. Biblija ne govori da smo zazidani od drugih; ona zapravo kaže da bismo trebali biti „jedno“ s njima (Iv 17,11). Trebali bismo s njima biti u zajedništvu. No u svakoj zajednici svaki član ima vlastiti prostor i posjed. Važno je da su ograde posjeda dovoljno propusne da dopuste prolaz, ali i dovoljno jake da opasnost drže podalje.

Ljudi koji su tijekom odrastanja bilo zlostavljani često preokrenu funkciju granica pa unutar njih čuvaju loše dok dobro drže vani. Dok je Mary odrastala, otac ju je zlostavljao. Nisu je poticali da razvije dobre granice. Ona se zato sve više zatvarala i zadržavala bol u sebi; nije se otvarala drugima da izrazi svoju patnju i izbaci to iz duše. Nije se otvarala drugima ni zato da primi potporu i ozdravljenje. Osim toga, neprestano je dopuštala da joj drugi u dušu ubace dodatnu bol. Posljedično, kad je konačno došla po pomoć, u sebi je teglila veliku količinu boli, još uvijek je bila zlostavljana i usto još „zidom odijeljena“ od pomoći izvana.

Morala je obrnuti način na koji njezine granice funkcioniraju. Trebala joj je dovoljno čvrsta ograda da zlo zadrži vani, ali i vrata na toj 27

GRANICE

ogradi kako bi van istjerala sve zlo koje joj je već bilo u duši te dopustila ulazak dobru koje joj je bilo očajnički potrebno.

Bog i granice Koncept granica dolazi iz same Božje naravi. Bog sama sebe definira kao posebno, izdvojeno biće i odgovoran je sa sebe sama. On definira i preuzima odgovornost za vlastitu osobnost tako što nam kazuje što misli, osjeća, planira, dopušta, ne dopušta, što mu se sviđa, a što ne sviđa.

Ustvrdio je svoju različitost od svega stvorenog i od nas samih. Govori nam tko jest i tko nije. Tako primjerice kaže da je ljubav i da nije tama (1 Iv 4,16; 1,16).

Osim toga, i u Presvetom Trojstvu postoje jasna razgraničenja.

Otac, Sin i Duh Sveti su jedno, no istodobno su i zasebne božanske Osobe. Svaka božanska Osoba ima svoje posebnosti i odgovornosti, baš kao i međusobnu povezanost i ljubav (Iv 17,24).

Bog također ograničava ono što dopušta u svom dvorištu. Suprotstavlja se grijehu i dopušta posljedice za ponašanje. Čuva svoju kuću i ne dopušta zlu da uđe u nju. Unutra poziva ljude koji će ga voljeti i istodobno svoju ljubav pušta da teče van prema njima. Vrata njegovih granica prikladno se otvaraju i zatvaraju.

Jednako nam je tako dao da mu budemo slični (Post 1,26), dao nam je osobnu odgovornost unutar određenih granica. Želi da vladamo zemljom i da budemo odgovorni upravitelji nad životom koji nam je dao. Kako bismo to učinili, moramo razviti granice poput Božjih.

Primjeri granica Granice su sve ono što nam pomaže da se razlikujemo od drugih ili pokazuje gdje počinjemo, a gdje završavamo. Evo nekih primjera granica.

28

ŠTO JE TO GRANICA?

Koža Temeljna i osnovna granica koja nas definira jest koža. Ljudi tu granicu često koriste kao metaforu da iskažu da je netko prešao njihove osobne granice: „Stvarno mi se zavlači pod kožu.“ Naše fizičko ja prvi je korak u učenju da smo odvojeni od drugih. Kao dijete polako učimo da se razlikujemo od oca i majke koji nas maze i paze.

Granica kože zadržava dobro unutra, a loše zadržava vani. Štiti našu krv i kosti, drži ih unutra i sve na okupu. Također zadržava bacile vani, štiti nas od infekcija. Istodobno, koža ima otvore kroz koje „dobro“, kao što je hrana, pušta unutra, a ono „loše“, tj. razne izlučevine, ispušta van. Žrtve fizičkog i seksualnog zlostavljanja često imaju nerazvijen osjećaj za granice. U ranoj životnoj dobi naučili su ih kako njihov posjed zapravo ne započinje s njihovom kožom. Drugi su mogli prodirati u njihov posjed i činiti što ih je volja. Zato kasnije tijekom života imaju problema s postavljanjem granica.

Riječi U fizičkom svijetu ograda ili neka druga struktura iscrtava granicu. U duhovnom su svijetu ograde nevidljive. Pa ipak, riječima možemo izgraditi dobre zaštitne ograde.

Osnovna riječ za postavljanje granica jest „ne“. Ona drugima daje do znanja da postojite odvojeno od njih i da imate nadzor nad sobom. Biti jasan u pitanju svojeg ne – i svojeg da – tema je koja se provlači kroz cijelu Bibliju (Mt 5,37; Jak 5,12). „Ne“ je konfrontacijska riječ. Biblija kaže da se trebamo suprotstaviti ljudima koje volimo govoreći: „Ne, takvo ponašanje nije u redu. U tome ne ću sudjelovati.“ Riječ „ne“ je važna i kod postavljanja granica zloporabi. Brojni ulomci Svetog pisma potiču nas da kažemo ne grješnim ponašanjima drugih prema nama (Mt 18,15–20).

Biblija nas upozorava i da drugima ne dajemo „sa žalošću i na silu“ (2 Kor 9,7). Ljudi s loše definiranim granicama imaju problem reći „ne“ kontroliranju, pritisku, zahtjevima, a ponekad i tuđim potre29

GRANICE

bama. Imaju osjećaj da će, kažu li „ne“, ugroziti odnos s tom osobom pa pasivno popuštaju, no u sebi si zamjeraju. Ponekad vas netko pritišće da nešto učinite, pritisak ponekad potječe od vlastitog osjećaja da nešto morate učiniti. Ako niste u stanju reći „ne“ tom izvanjskom ili unutarnjem pritisku, izgubili ste nadzor nad svojim posjedom i ne uživate u plodovima samokontrole.

Riječima definirate i svoj posjed pred drugima dok im iznosite svoje osjećaje, namjere ili neslaganja. Ljudima je teško znati koje je vaše stajalište ako se ne koristite riječima da definirate svoj posjed. Bog to čini kad kaže: „Volim ovo, a mrzim ono“ ili: „Učinit ću ovo, a ne ću učiniti ono.“ Vaše riječi ljudima daju do znanja vaše stajalište, ali i daju osjećaj „rubova“ koji pomažu da vas identificiraju. „Ne volim kad vičete na mene!“ – ljudima šalje jasnu poruku o tome kako gledate na prijateljstvo i upućuje ih u pravila koja vrijede u vašem dvorištu.

Istina Poznavanje istine o Bogu i njegovu posjedu postavlja vam granice i ukazuje vam na njegove granice. Spoznaja njegove nepromjenjive stvarnosti pomaže vam da se definirate u odnosu na njega. Kad, primjerice, kaže da ćete požnjeti ono što ste posijali (Gal 6,7), vi ćete se ili definirati u odnosu na tu stvarnost ili ćete se nastaviti povrjeđivati pokušavajući ići protiv te stvarnosti. Biti u doticaju s Božjom istinom znači biti u doticaju sa stvarnošću, a živjeti sukladno s tom stvarnošću znači živjeti bolje (Ps 119,2.45).

Sotona iskrivljuje istinu. Prisjetite se da je u rajskom vrtu Evu iskušao nagnavši je da propituje Božje granice i njegovu istinu. Posljedice su bile katastrofalne.

U istini je uvijek sigurnost, bilo da je riječ o poznavanju Božje istine ili poznavanju istine o samom sebi. Mnogim je ljudima život u rasulu zato što pokušavaju živjeti izvan svojih granica, ne prihvaćajući i ne izražavajući istinu o tome tko su. Iskrenost o sebi daje ti biblijsku vrijednost integriteta ili jedinstva.

30

ŠTO JE TO GRANICA?

Fizička distanca U Mudrim izrekama 22,3 piše: „Pametan čovjek vidi zlo i skrije se.“ Ponekad će vam fizičko izmicanje iz neke situacije pomoći da zadržite granice. To možete učiniti kako biste se fizički, emotivno i duhovno obnovili nakon što ste se dali do krajnjih granica, onako kako je to Isus često činio.

Ili se možete skloniti kako biste se izmaknuli opasnosti i postavili granice zlu. Biblija nas potiče da se odvojimo od onih koji nas nastavljaju vrijeđati te da si stvorimo siguran prostor. Također, ako se izmaknete iz neke situacije, onaj od kojega ste se distancirali osjetit će gubitak zajedništva i to će možda dovesti do promjene u ponašanju (Mt 18,17–18; 1 Kor 5,11–13).

U slučaju nekog oblika zlostavljanja zlostavljaču ćete pokazati da vaše granice zbilja postoje jedino tako da se udaljite i napravite prostora između vas sve do trenutka kad ta osoba ne bude spremna pozabaviti se svojim problemom. Biblija podržava ideju ograničavanja zajedništva u svrhu zauzdavanja zla.

Vrijeme Provesti neko vrijeme dalje od neke osobe ili projekta može biti način da ponovno zadobijete posjed nad nekim aspektom svojeg života nad kojim ste izgubili nadzor i na kojem trebate postaviti granice.

Odrasloj djeci koja se duhovno i emocionalno nikad nisu odvojila od roditelja često je potrebno vrijeme koje će provesti daleko od roditelja. Cijeli su život proveli grleći i čuvajući (Prop 3,5–6), u strahu da se suzdrže od zagrljaja i odbace neke prakse u odnosima koje su odavno prerasli. Potrebno im je određeno vrijeme da bi izgradili granice prema starim pristupima i stvorili nove načine funkcioniranja u odnosu. To će se njihovim roditeljima možda činiti kao da se otuđuju od njih, no to vrijeme razdvojenosti obično poboljša odnos.

31

GRANICE

Emocionalna distanca Emocionalna distanca privremena je granica koja vašem srcu daje prostor koji mu je potreban da bi bilo sigurno; to nikad nije stalan način življenja. Ljudi koji su bili u nasilnu odnosu moraju pronaći sigurno mjesto kako bi se emocionalno „opustili“. Ponekad u nasilnim brakovima zlostavljani bračni partner treba zadržati emocionalnu distancu sve dok se partner zlostavljač ne počne suočavati sa svojim problemima i postane dostojan povjerenja.

Ne biste smjeli nastaviti pristajati na bol i razočaranja. Ako ste ikad bili u nasilnu odnosu, trebate pričekati dok niste sigurni da je došlo do promjene u ponašanju prije no što se vratite. Mnogi u ime oprosta brzo opet nekom povjeruju, a da ne provjere donosi li onaj drugi sada „plodove dostojne obraćenja“ (Lk 3,8). Ludost je emotivno se otvoriti osobi koja je nasilna ili ovisna bez prethodne provjere da se zbilja promijenila. Oprostite, no čuvajte svoje srce prije no što vidite istinsku, trajnu promjenu.

Drugi ljudi Trebate ovisiti o drugima da vam pomognu uspostaviti i čuvati granice. Ljudi koji su se suočili s ovisnošću druge osobe, kontrolom ili nasilničkim ponašanjem, zatim toga postali svjesni tek nakon niza godina „pretjerane ljubavi“, jedino uz grupnu podršku mogu razviti sposobnost da stvore granice. Sustav takve pomoći daje im snagu da prvi put u životu kažu ne nasilju i kontroli.

Postoje dva razloga zašto nam drugi trebaju pomoći s granicama.

Prvi je taj da vam je odnos s drugima osnovna životna potreba. Mnogi ljudi silno pate kako bi održali odnos, mnogi trpe nasilno ponašanje zato što se boje da će ih partner ostaviti ako se suprotstave. Strah od samoće razlog je zašto mnogi ljudi godinama zadržavaju bolne obrasce ponašanja. Ljudi se boje da će, postave li granice, ostati bez imalo ljubavi u životu.

Kad se, međutim, otvore podršci drugih, shvate da nasilne osobe nisu jedini izvor ljubavi na svijetu te da kroz sustav podrške mogu prona32

KAZALO

SADRŽAJ

I. ŠTO SU GRANICE? 1. Jedan dan u životu bez granica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 2. Što je to granica? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22 3. Problemi s granicama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45 4. Kako se granice razvijaju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58 5. Deset zakona o granicama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81 6. Uobičajeni mitovi vezani uz granice. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 101 II. KONFLIKTI VEZANI UZ GRANICE 7. Granice i vaša obitelj. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 123 8. Granice i vaši prijatelji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 137 9. Granice i vaš bračni partner . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151 10. Granice i vaša djeca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 168 11. Granice i posao . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 195 12. Granice i digitalno doba. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 210 13. Granice i vi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 240 14. Granice i Bog . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 263 III. RAZVIJANJE ZDRAVIH GRANICA 15. Opiranje granicama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 273 16. Kako mjeriti uspjeh u postavljanju granica . . . . . . . . . . . . . 304 17. Jedan dan u životu s granicama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 322 Kazalo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 333 351

Nakladnik: VERBUM d.o.o.

Sinjska 2, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Tisak: Denona d.o.o.

Tiskano u studenome 2019.

Osjećate se nezadovoljno i nesretno? Nedostaje vam samopouzdanja? Osjećate da vas drugi ne cijene dovoljno, da vas iskorištavaju?

Iscrpljeni ste od previše obveza na poslu i u privatnomu životu? Možda je vrijeme da naučite kako reći „ne“.

Ugledni psiholozi John Townsend i Henry Cloud u ovoj višestruko nagrađivanoj knjizi pokazuju kako je postavljanjem granica na različitim područjima moguće preuzeti kontrolu nad svojim životom. Na temelju psihologije i kršćanskoga svjetonazora raskrinkavaju najraširenije mitove i grizodušje koje osjećamo kada s punim pravom pokušavamo postati autonomni: osjećaj da smo sebični, da nismo poslušni, da će nas drugi povrijediti zbog naših granica ili da ćemo mi druge povrijediti — sve su to lažne poruke krivo izgrađene savjesti.

Granice: Kada reći „da“, kako reći „ne“ i preuzeti nadzor nad svojim životom idealna je pomoć za samoizgradnju i oblikovanje karaktera.

„Svi pretjerujemo s preuzimanjem obaveza, svi se damo uvući u nezdrave i disfunkcionalne odnose. Dr. Henry Cloud i dr. John Townsend napisali su pristupačnu i sjajnu knjigu koja upućuje čitatelja kako da promijeni svoj način razmišljanja i, na kraju, način djelovanja. Ako primjećujete neke nezdrave obrasce u svojim prijateljskim, poslovnim ili obiteljskim odnosima, u korištenju tehnologije ili načinu na koji koristite svoje vrijeme, ova će vam knjiga zbilja pomoći da postavite granice s kojima ćete uspjeti organizirati život onako kako doista želite.“

CRAIG GROESCHEL „U našoj kulturi koja sve traži sad i odmah Granice su aktualnije i potrebnije nego ikad. Tehnologija i društveni mediji zadiru u naš život i sve naše odnose i doista su nam potrebni stručnjaci da nas pouče kako zaštititi sebe i one koje volimo. Ova knjiga uistinu mijenja život i predstavlja najbolji vodič za zdrave odnose, osobni rast i istinsku slobodu u Kristu.“

ANDY STANLEY

ISBN 978-953-235-661-8

VERBUM 9 789532 356618 168 kn

www.verbum.hr

SVJETSKI BESTSELER! Više od dva milijuna prodanih primjeraka