Issuu

ZVJEZDAN

ZVJEZDAN LINIĆ

GOSPODIN TI DAO MIR

LINIĆ GOSPODIN TI DAO MIR

Molitve i meditacije franjevačkoga srca

U ovim molitvama i meditacijama, koje izviru iz franjevačkoga srca, fra Zvjezdan nas uvodi u prostor milosti u kojemu osjećamo da nam je duša kod kuće te nam pomaže pronaći istinski mir koji je plod iskrenoga prihvaćanja samih sebe pred licem Božjim.

Asiškoga, koji je sav bio uronjen u molitvu, po molitvi sve više rastemo u ljudskosti i ljubavi prema Bogu i bližnjima.

Fra Zvjezdanove molitve i meditacije sabrane u ovoj knjizi plod su njegova dubokoga molitvenog iskustva i snažne povezanosti s Gospodinom. One su zanosan poticaj da neprestano unosimo evanđelje u svoj život te da poput svetoga Franje Asiškoga, koji je sav bio uronjen u molitvu, po molitvi sve više rastemo u ljudskosti i ljubavi prema Bogu i bližnjima.

Ova knjiga bit će vaš molitveni pratitelj čiji će vas tekstovi potaknuti da svaki svoj dan predate Bogu i radosno rastete kao njegova ljubljena djeca.

Zvjezdan Linić

GOSPODIN TI DAO MIR

ZVJEZDAN LINIĆ GOSPODIN TI DAO MIR

Molitve i meditacije franjevačkoga srca

Biblioteka: Anima 29.

Glavni urednik: Petar Balta

Naslov: Gospodin ti dao mir: molitve i meditacije franjevačkoga srca

Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika.

Priredio: Miodrag Vojvodić

Izvršni urednik: Miodrag Vojvodić

Lektura: Katarina Batinić

Za nakladnika: Miro Radalj

ISBN 978-953-399-063-7

CIP zapis je dostupan u nacionalnom skupnom katalogu knjižničnog sustava Bukinet pod brojem 991005956900909366.

Neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva!

Neka te licem svojim obasja, milostiv neka ti bude!

Neka pogled svoj Gospodin svrati na te i mir ti donese!

sv. Franjo Asiški, Blagoslov bratu Leonu

Ova knjiga priređena je na temelju knjiga Moliti sa svetim Franjom i Moliti Franjinim srcem fra Zvjezdana Linića, u kojima su sabrane njegove molitvene meditacije objavljivane od 1982. do 1984. godine u listu franjevačkih zajednica Brat Franjo. Budući da je fra Zvjezdan Linić sudjelovao u osmišljavanju i provedbi proslave 800. obljetnice rođenja sv. Franje Asiškoga 1981. – 1982. godine, znakovito je što se ova knjiga, uz podršku fra Milana Krište, provincijala Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, čiji je fra Zvjezdan Linić bio član, objavljuje u vrijeme obilježavanja 800. obljetnice njegova preminuća. Knjigu je na lijep način osmislio i priredio Miodrag Vojvodić.

Molitvene meditacije sabrane u ovoj knjizi plod su osobnoga molitvenog iskustva fra Zvjezdana Linića, ali – prema njegovu osobnome svjedočanstvu – i molitvene povezanosti, molitvenoga zajedništva u zajednici vjere koja se u vrijeme njihova nastanka okupljala oko crkve sv. Franje na Kaptolu, kroz molitvene susrete, vjeronaučne sastanke, iskreno drugovanje s braćom u franjevačkome samostanu te braćom i sestrama Franjevačkoga svjetovnog reda, u molitvenome i franjevačkome produbljivanju vjere i života.

U vrijeme kada je fra Zvjezdan Linić ove molitvene meditacije pisao, franjevačka literatura na hrvatskome jeziku bila je skromna opsegom, a k tomu, u najvećemu dijelu, i teže dostupna. Fra Zvjezdan Linić, polazeći od činjenica iz života sv. Franje, u ovim molitvenim meditacijama čitatelje-molitelje

upućivao je na osobnu meditaciju i molitvu. Činio je to zanosno – i uživo, govorno, i pisanom riječju. Uvodio je čitatelje-molitelje u svijet i duhovnost sv. Franje Asiškoga i sv. Franju Asiškoga u njihovo iskustvo i življenje vjere. U širemu smislu, upućivao je sve da unose evanđelje u svoj život i svoj život u evanđelje. Po tome smo otkrivali blagoslovnost i zahtjevnost življenja vjere u svemu što nam život jest, a došavši u Asiz, osjećali smo da smo došli kući. Svakako, ondje gdje nam je duša kod kuće.

Molitvene meditacije fra Zvjezdana Linića dragocjene su i za ljude ovoga vremena, vremena koje obiluje lako dostupnim izvorima znanja, ali u kojemu je prepoznatljiva žeđ za dubljim, proživljenijim iskustvom; za duhovnim, za molitvom srca, za dubljim upoznavanjem osobe i života sv. Franje Asiškoga, ali i za dubljim upoznavanjem, pa i prihvaćanjem sebe samoga. Ove molitvene meditacije, svojom sadržajnošću i poticajnošću, mogu poslužiti i za osobnu, i za zajedničku molitvu, uključujući i molitvu pred Presvetim.

Sv. Franjo Asiški i njegov život, koji je sav bio uronjen u molitvu, trajno su i neiscrpno nadahnuće za rast u ljudskosti, u iskustvu djeteta Božjega. U tome smislu, ova je knjiga svojevrsni molitvenik koji čitatelja-molitelja želi nadahnuti na oblikovanje osobnoga molitvenog iskaza (i molitvene šutnje, molitvenoga osluškivanja) koji proistječe iz srca predana

Bogu i potvrđuje se životom u njegovu Duhu.

Fra Bonaventura Duda u predgovoru knjizi Moliti sa svetim Franjom, upućujući na sveopću molitvenu povezanost, s dobrim je razlogom imao potrebu podsjetiti na stih iz pjesme Molitva fra Inocenta Mikića: „Cijeli svijet te moli u meni (…).“

Pjesma je, kao i molitvene meditacije fra Zvjezdana Linića,

napisana u franjevačkome samostanu na Kaptolu (glazbu za pjesmu skladao je fra Petar Kinderić, a pjesmu je svojedobno s osobitim uspjehom izvodio vokalno-instrumenatalni sastav mladih franjevaca „Prijatelji“).

Čini se prikladnim ovdje navesti cjeloviti tekst fra Inocentove pjesme Molitva:

Samo malo sunca u moj tmurni dan, samo malo nade u moj tužni san, samo jednu noć da sja mi zvjezdan svod: to je vapaj zgaženoga stvora tvog.

Znam da ima smisla biti zgažen crv, to mi kaže tvoja prolivena krv, ipak, Bože, ja Te molim, Ti mi daj, malo sunca, malo nade da mi sja.

Cijeli svijet te moli u meni, cijeli svijet se bori u meni, milijuni bijedom zgaženi, nek osjete da sunce i za njih postoji!

Vjerujem da u svom srcu nosiš sve, vjerujem da misliš na moj mali svijet, vjerujem da čuješ moju molitvu, skrivenu u srcu bijednom, zgaženu.

Premda znam da ima smisla svaki križ, da po križu postajem Ti sasvim bliz, ipak, Bože, ja Te molim, Ti mi daj, malo sunca, malo nade da mi sja.

To je skromno i vrijedno podsjećanje na obilnu osmostoljetnu franjevačku baštinu na koju je – kako na onu opću, tako, još i više, na onu domovinsku – fra Zvjezdan Linić bio izrazito osjetljiv te se predano trudio oko njezina pamćenja i njegovanja.

Stjepan Lice, ožujak 2026.

OČE NAŠ

A mnogi od onih koji su se skupili čuli su kako je rekao: „Od sada ću slobodno govoriti: ‘Oče naš, koji jesi na nebesima!’ Neću govoriti: ‘Oče Petre Bernardone!’ Njemu ne vraćam, evo, samo novac, nego se odričem i cjelokupne odjeće. Gol ću, dakle, poći Gospodinu!“ O, velikodušna li čovjekova srca, kojemu već dostaje sâm Krist!

(2Čel 12)

Pred asiškim biskupom i okupljenim Asižanima Franjo je ostvario svoje razbaštinjenje. Odrekao se sigurnosti i bogatstva koje mu je pružao njegov zemaljski otac kako bi mogao imati što dublje i istinitije iskustvo nebeskoga Oca. (…)

To je Franjino iskustvo Oca jedinstveno, a ostavilo je na njega trajan pečat. Otkrio je u potpunome siromaštvu neizrecivu brigu kojom ga Otac ljubio. Osjećao je blagoslovljenu životnu ovisnost o Ocu; posve se prepustio toj Očevoj nježnosti i ljubavi koju je otkrio na svakome koraku. Odatle i živopisni izvještaji o Franjinoj propovijedi pticama, njegova parafraza Očenaša i drugo.

Franjo je rastao u radosnoj sigurnosti: Bog je moj Otac. U potpunoj slobodi djeteta, ničim sputan ili zarobljen, mogao je osjećati brigu i ljubav Očevu. (…) Pokušaj meditativnom molitvom pronaći put do takvoga iskustva.

Oče, izvore svakoga života, vjerujem da sve od tebe dolazi, vjerujem da se potpuno mogu prepustiti tvojoj ljubavi i dobroti, vjerujem da mi o tome mogu govoriti sva stvorenja na zemlji, vjerujem da o tome govori svaki atom moga bića, svaka želja i misao, svaka čežnja moga srca. (…)

Htio bih danas prihvatiti i svoj život! Htio bih ti za nj reći

hvala! Hvala za ovo što jesam, i za to što jesam, i što sam upravo ovakav kakvim si me ti, Oče, htio! Želim ti reći hvala za svaki dan moga života jer to je tvoj dar! Hvala za svaki trenutak moga svjesnog življenja; hvala za umore i odmore; hvala za san i budno stanje! Sve je tvoje, Oče, sve od tebe dolazi! Ti si me obdario životom! Život je dar, tvoj dar meni!

Oče, sve je od tebe i za tebe! Tebi se klanjam! U tišini i osluškivanju svoga bića i ritma života želim se prepustiti radosti što si me darovao meni, što me prihvaćaš kao moje vlastito uzdarje tebi!

NAŠ JE OTAC KRALJ NEBA I ZEMLJE

Ti si svet, jedini Gospodin Bog, koji čudesa činiš. Ti si jak, ti si velik, ti si svevišnji. Ti si svemoguć, ti, Oče svet, kralj neba i zemlje. Ti si trojstven i jedan Gospodin, Bog nad bogovima. Ti si dobro, sve dobro, najviše dobro, Gospodin Bog živi i istiniti.

Ti si ljubav, milosrđe.

U(HvBo 1–6)

spisu svetoga Franje Asiškoga Pohvale Bogu, a isto tako i u njegovu Časoslovu Muke nalazimo izraz „sveti Otac, kralj neba i zemlje“. Sveti je Franjo u svome jedinstvenom Očenašu, pošto ga je razbaštinio zemaljski otac, do dna duše osjetio ljubav nebeskoga Oca. To iskustvo nosit će ga cijeli život. Slobodan u srcu, siromašan poradi radosnoga izbora takvoga života, Franjo je svjedočio ljubav Božju. Pošao je Isusovim stopama. U njegovoj školi otkrio je ono što je Isusu bilo bitno: da imamo Oca na nebesima i da ne moramo biti tjeskobno zabrinuti. Mi smo na redu da krenemo za Franjinim primjerom. On je krenuo za Isusom i osluškivao je ljubomorno sve izričaje Isusova srca, pogotovo one koji se tiču njegove povezanosti s Ocem. Jer Isus nam je došao objaviti Oca.

Oče! Znam da je samo Isus taj zaziv izgovarao najiskrenije, najdublje. Jer ti si njemu Otac, a on tebi Sin. Ipak, jer me je Sin tvoj opunomoćio i ohrabrio, usuđujem se tepati i govoriti: „Oče, Oče moj, Oče dobri, Abba, Tata!“

Ti si moj Otac, ti si me htio i dozvao u život, ti me podržavaš u životu i hraniš. Ti si ljubav sama, Oče. Abba! Želim da u mojoj nutrini odzvanja ta riječ upravo onako kako je to Isus izgovarao na materinskome jeziku: Abba!

Oče naš! Prepoznajem te, Oče, u sebi, u svojoj nutrini i u svome životu. Prepoznajem te u svemu što mi daješ, u prirodi, u svijetu koji me okružuje. Posebno te prepoznajem u ljudima koje susrećem. U njima prepoznajem sliku tvoje ljubavi. Hvala ti za njih. Svi oni i svi mi tvoja smo djeca. U tebi smo najdublje povezani. To je najdublje rodbinstvo, najkorjenitija veza s ljudima koji su mi u tebi braća i sestre.

Zato se radujem što ti mogu reći: „Oče moj!“, ali isto tako i: „Oče naš!“

BOG MOJ I SVE MOJE

Prosvijetljen proročkim Duhom, gledajući unaprijed veličan-

stvena djela koja će Bog učiniti preko njega osobno i preko njegova Reda, pošto ga je taj isti Duh poučio, te promatrajući svoju nesposobnost i oskudnost kreposti, zazivao je Gospodina da ono što on ne može sâm Bog dovrši jer bez njega ništa ne može krhki čovjek. Zbog toga govoraše: „Bog moj i sve moje!“

(ZgoFd 1)

Sveti Franjo znao je po cijele noći ponavljati ovu molitvu: „Bog moj i sve moje!“ To je njegova najosnovnija molitva. Kroz tu se molitvu čistio, otvarao prosvjetljenjima i uzdizao u mistične zanose. Ta ga je molitva mijenjala. Svojim iskustvom Franjo pokazuje kako nisu potrebne mnogobrojne i kićene riječi da bi se živjelo molitveno. Potrebno je srce otvoreno za ljubav i prisutnost Božju.

Nađi vremena i prostora za Boga. Uđi u molitveno raspoloženje. Možeš početi s najjednostavnijim izričajima. U ritmu svoga disanja kao molitvu izgovaraj riječ: „Sve.“ Izgovaraj je polako iz svoje nutrine. Neka ti i usne šapatom izgovaraju istu riječ. Ne žuri izgovarati rečenice. Ponavljaj tu riječ: „Sve!“ Budući da to govoriš u molitvenome raspoloženju, to jest Isusu, nakon kratkoga vremena osjetit ćeš da se na tu riječ spontano nadovezuju i druge riječi. Izgovaraj ih kako ti nadolaze: spontano, lagano, mirno.

Osjećam, Isuse, kako mi poručuješ, kako me zoveš: „Ako želiš ići za mnom, ako želiš biti moj, ako želiš mene, daj mi sve, prodaj sve, odreci se svega!“

Sve što imam, sve: sve moje misli, sve osjećaje, sve! Žeđ i glad, požudu i strast, mir i nemir, zdravlje i bolest, život i smrt, sve, sve! Sve sposobnosti, sve planove, sve slabosti, sve uspjehe i neuspjehe, sve ti mogu dati, sve ti moram prepustiti, sve, sve! Smijem ti dati i sve svoje grijehe, sve što me boli, sve svoje strahove, sve… Sve što imam, sve čime sam zarobljen, sve što me odvaja od tebe, sve!

I tada ćeš ti, Isuse, biti sve moje! Bit ćeš moja punina, moja sreća, moje sve! Ispunit ćeš cijelo moje biće, ti, Isuse, Bože moj! Bit ćeš moje sve! Bit ćeš Bog moj i bit ćeš sve moje!

Bog moj i sve moje!

Sve! Sve!

SVETO IME ISUSOVO

Iz punine srca govorila su mu usta; izvor prosvijetljene ljubavi, koji je ispunjao svu njegovu unutrašnjost, izvana je ključao. Mnogo je drugovao s Isusom, Isusa je nosio u srcu, Isusa u ustima, Isusa u ušima, Isusa u očima, Isusa u rukama, Isusa je u svim ostalim dijelovima tijela uvijek nosio.

(1Čel 115)

Sveti je Franjo u svojim molitvenim uzdignućima bio ponesen melodijom Imena Isusova. To je Ime odzvanjalo u njegovu cijelome biću i predstavljalo divnu melodiju ljubavi njegova srca. Dovoljna je bila samo ta jedna jedina riječ, samo to jedno jedino Ime, zlim duhovima strašno, svim ljudima na spasenje, a svetomu Franji molitveno uzdignuće i jedinstvo s Bogom. Jeka toga Imena odzvanjala je u njegovoj nutrini, a on se prepuštao tomu jednostavnom unutarnjem razgovoru, odnosno, unutarnjoj radosti.

Mnogobrojna su svjedočanstva o njegovoj zaokupljenosti Imenom Isusovim. O tome govori njegovo iskustvo jaslica. Kada je htio izgovoriti Presveto Ime Isus, govorio je silnim žarom! (…) Franju je upravo to duboko iskustvo dovelo i do potpunoga sjedinjenja s Isusom Raspetim kada je i na izvanjski način na sebi nosio njegove znakove rana.

Dođi, dođi, Isuse!

Dođi u moje tijelo; dođi sa svakim udisajem sve dublje i jače; zahvati svaki atom moga bića!

Dođi u moje noge da koračaju kuda ti hoćeš!

Dođi, Isuse, dođi u moje ruke da se dižu slaveći Ime tvoje!

Dođi, Isuse, dođi u moje oči da čisto gledaju svijet i sve oko sebe!

Dođi, Isuse, dođi! Budi u mome srcu da te osjetim u svakome otkucaju srca i da ti trajno zahvaljujem za život i dar postojanja!

Dođi u moje srce! Dođi, Isuse, da mogu ljubiti kako ti ljubiš, da se mogu darivati kako se ti razdaješ!

Dođi, dođi, Isuse, u cijelo moje tijelo: očisti ga, operi ga, ojačaj ga, ohrabri ga za napore života, posveti ga!

Budi, Isuse, potpuno u meni!

SADRŽAJ

si da nas spasiš

ZVJEZDAN

LINIĆ

Fra Zvjezdan Linić rođen je 1. veljače 1941. na Sušaku, a njegovu svećeničku službu obilježio je gorljivi pastoralni rad s mladima, vođenje molitvenih skupina, seminara duhovne obnove, priprava mnogobrojnih katekumena za primanje sakramenata kršćanske inicijacije te promicanje franjevačke duhovnosti.

GOSPODIN TI DAO MIR

Pri franjevačkome samostanu u Samoboru utemeljio je i vodio Kuću susreta „Tabor“, gdje je održavao duhovne seminare i bio raspoloživ za sve u duhovnoj potrebi. Svojim iskrenim suosjećanjem, duhovnim razgovorima i sakramentom pomirenja mnogima je pomogao otkriti dragocjenost života u Bogu te iskusiti Božju ljubav i blizinu. Preminuo je 7. prosinca 2013. u Samoboru, iscrpljen bolešću koja ga nije zaustavljala u njegovoj svećeničkoj zauzetosti.

Molitve i meditacije franjevačkoga srca

Svojom osobnošću i evanđeoskom predanošću fra Zvjezdan se upisao u srca i duše mnogih vjernika i ljudi dobre volje te postao jedan od najomiljenijih hrvatskih duhovnih autora.

Gospodine, neka tvoje svjetlo rasprši svaku moju tamu! Neka snaga tvoga uskrsnuća preobrazi moje biće! Imam razloga biti radostan, jer ti si živ i gospodar si života! Imam razloga biti radostan, jer ti si i mene htio i stvorio si me da radosno živim!

Danas ti želim pristupiti s novim povjerenjem. Želim ti reći da prihvaćam svoj život iz tvoje ruke. Vjerujem da si me od početka htio i da si me oduvijek želio. Vjerujem da me i danas hoćeš i da i danas ti jedini najbolje znaš zašto me trebaš. Želim živjeti jer to ti hoćeš.