Glava obitelji

Clayton C. Barbeau

Glava obitelji

Kršćansko očinstvo u suvremenom svijetu .................

VERBUM

Ovaj klasik na području obiteljske tematike namijenjen je svima koji istinski žele znati više o onome što bi otac trebao biti. Jasna poruka knjige prodire do svijesti čitatelja tražeći od njega da promišljeno preispita ulogu koju ima kao otac i suprug. U tom smislu ovo djelo služi kao istinski vodič svim muškarcima, u kojem se njihova uloga očeva, supruga, učitelja i skrbnika u potpunosti osvjetljava s vjerske, psihološke i društvene perspektive.

Osim te neupitne opće vrijednosti knjiga je potkrijepljena i bogatim životnim iskustvom autora − supruga i oca mnogobrojne obitelji, koji pruža mnoštvo praktičnih i prokušanih savjeta.

Clayton C. Barbeau GLAVA OBITELJI

Biblioteka:

Urednik: mr. sc. Petar Balta

Prijevod: Jagoda Brkuťić, prof.

Za nakladnika: Miro Radalj

Clayton C. Barbeau

GLAVA OBITELJI Kršćansko očinstvo u suvremenom svijetu III. izdanje

VERBUM Split, 2012.

Naslov izvornika: Clayton C. Barbeau, Head of the Family.

Christian Fatherhood in the Modern World © Copyright 2002 Clayton C. Barbeau © Copyright za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2005.

Izvršna urednica: Ljiljana Jurinović, prof.

Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika.

Lektura: Ivana Vrtič, prof.

CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU UDK 248.152-055.52-055.1 265.53-055.1 BARBEAU, Clayton C. Glava obitelji : kršćansko očinstvo u suvremenom svijetu / Clayton C. Barbeau ; <prijevod Jagoda Brkušić>.

- 3. izd. - Split : Verbum, 2012. - (Biblioteka Domus ; 3) Prijevod djela: Head of the family.

ISBN 978-953-235-040-1 I. Očinstvo -- Kršćansko gledište 140717075

Uvod

Primitivni su narodi izmišljali različite priče o svom podrijetlu i nastanku svijeta. Za jedne je svijet rezultat borbe dvaju božanstava. Prema drugima zemlju su svojim mukotrpnim radom bogovi napravili od sirove materije.

Danas neki smatraju kako su svemir i ljudski život rezultat niza slučajnosti – naravno, polazeći uvijek od postojeće materije koja je mogla biti uključena u događaj. Iznad ovakvoga gledanja na tijek zbivanja visoko se izdiže kristalno jasna prva rečenica Knjige Postanka: “U početku stvori Bog nebo i zemlju.” (Post 1,1) Nije svrha Knjige Postanka reći nam kako je Bog stvarao. Zapravo, ne bi trebalo biti nikakva proturječja između suvremenih teorija evolucije i učenja Knjige Postanka o tome da je Bog stvorio sve što postoji. Jer Knjiga Postanka niti postavlja pitanje kako je Bog stvarao, niti odgovara na njega. Ona jednostavno iznosi tvrdnju da je Bog stvorio svijet, i što se toga tiče sveti pisac ne može biti jasniji nego što jest.

7

GLAVA OBITELJI

Bog je stvoritelj svemira Prva rečenica Knjige Postanka kaže da je Bog stvorio “nebo i zemlju”. Ne dva boga ili njih dvadeset, nego jedan Bog. Ne slučaj, sudar u prostranstvu svemira ili neki drugi sličan događaj, nego jednostavno Bog. To je samo obična konstatacija da je Bog “stvorio nebo i zemlju”. Čitamo li dalje ovu priču o stvaranju, vidimo da je Bog, iz plodnosti božanskog bića, stvorio sve što jest, a sve što je Bog stvorio jest “dobro”.

“Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. I blagoslovi ih Bog i reče im: ‘Plodite se i množite i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!’” (Post 1,27–28) Starozavjetni pisci daju nam samo naslutiti značenje božanskog očinstva. Oni shvaćaju da je Bog stvorio svijet, da mu je on “otac”, i da se nastavlja brinuti za njega. Oni prepoznaju očinsku brižnost u Božjem postupku prema njegovim prvim posrnulim stvorenjima. “I načini Jahve, Bog, čovjeku i njegovoj ženi odjeću od krzna pa ih odjenu.” (Post 3,21) Uvijek nanovo upotrebljavaju sliku brižnog oca kako bi prikazali brigu Gospodinovu za njegova stvorenja: “Jahve, Bog tvoj, (...) te nosio kao što čovjek nosi svoga sinčića” (Pnz 1,31), “Jahve, Bog tvoj, odgaja te i popravlja, kao što čovjek odgaja sina svoga.” (Pnz 8,5) 8

UVOd

Bog je otac svakomu od nas Prikazujući Gospodinovo brižno ponašanje prema nama, starozavjetni su pisci upotrebljavali jezik kakav upotrebljava otac, ali nijedan se pisac prije Krista nije usudio ustvrditi kako je naš odnos prema Bogu odnos djece prema njihovu nježnom ocu. Takva je tvrdnja bila nemoguća. S kršćanskog stajališta Božje očinstvo nije ukorijenjeno u stvaranju, nego u njegovu odnosu s njegovim Sinom, koji je prepun ljubavi. Jedino je Isus doista mogao reći “Abba – Oče!” (usp. Rim 8,15).

Prve riječi koje se pripisuju Isusu pojavljuju se u Evanđelju po Luki, kada Marija i Josip pronalaze dijete Isusa u Hramu. Isus im je tada kazao: “Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?” (Lk 2,49) U Evanđeljima je ime Očevo stalno na Isusovim usnama, u svim njegovim propovijedima, u govoru na Gori, u njegovoj agoniji u Maslinskom vrtu; on je i nas, koji prije njegova dolaska nismo mogli reći “Oče moj”, naučio reći “Oče naš” (usp. Mt 6,9).

Sv. Pavao nam kaže kako smo po Kristu svi mi “sinovi Božji” (Gal 3,26) i da potaknuti značenjem tog posvojenja možemo sada zavapiti: “Abba, Oče!” Jedino se preko Sina Božje očinstvo širi na nas; preko Njega je Otac Riječi postao naš Otac.

U Ivanovu evanđelju uskrsli Krist naglašava ovu istinu kada kaže Mariji Magdaleni: “Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu.” (Iv 20,17) 9

GLAVA OBITELJI

Isus u istom Evanđelju također pojašnjava da se do našega božanskog Oca dolazi preko njega: “Ja sam Put, Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. Da ste upoznali mene, i Oca biste mog upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga.” (Iv 14,6) Kada je Angelo Roncalli bio kardinal patrijarh Venecije, prije nego što je postao papa Ivan XXIII., rekao je: “Isus je put. On je najveći dar Očev. Za kršćanina je važno da bude utjelovljen u Kristu, da bude sjedinjen s njim. Sin će Božji svako kršteno stvorenje učiniti članom svog Tijela uspostavljajući obiteljski odnos, onaj sinovski, između sebe i svog nebeskog Oca. Iskazivati to na ovaj način bilo je toliko drago sv. Pavlu da je to učinio 164 puta u svojim poslanicama.”

Božje se očinstvo, zaključio je budući papa, očituje u Crkvi u kojoj “po svom Sinu, koji je postao čovjekom, nebeski Otac poziva svoja stvorenja na život s njim kao u obitelji”.

Istinsko očinstvo leži u ljubavi i odgovornosti To što pomaže začeti dijete – što je jedna od najvećih povlastica muškarca – može muškarca učiniti biološkim, ali ne i pravim ocem. Samo stvaranje novog života ne znači pravo očinstvo.

Vojnici koji služe diljem svijeta ostavili su za sobom stotine tisuća djece čiji su oni biološki očevi, ali pravog očinstva u tome nema. Isti je slučaj 10

UVOd

i s nevjenčanim ocem koji, čak i ako je svjestan posljedica svog čina, ne prihvaća odgovornost za svoje dijete. Ovo pitanje odgovornosti u središtu je istinskog očinstva.

Svjesni osjećaj odgovornosti za tjelesnu i duhovnu dobrobit drugih odlika je pravog oca.

Upravo je u tom smislu Josip bio Isusov otac.

Kada pronalazi dijete Isusa u hramu Marija kaže: “Otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.” (Lk 2,48) Stoga je Josip uzor za sve prave očeve, uključujući one koji svoju “djecu” nisu pomogli biološki začeti: one koji troše svoju snagu, ulažu svoje vrijeme i trud, pa čak i podnose “veliku strepnju” odgajajući mlade oko sebe i skrbeći za njih. Takvi ljudi daju savjete, pomažu, opominju i istinski se trude oko onih koji ih trebaju.

Svi smo mi upoznali neku takvu osobu: učitelja kojem se mladi u nevolji mogu obratiti s više povjerenja nego vlastitim očevima; ujaka koji nema svoje djece i koji se na obiteljskim okupljanjima drži po strani, ali je uvijek svjestan potreba svojih nećaka i nećakinja. Ljudi poput ovih istinski su očevi. Oni pokazuju ljubav i velikodušnost ne očekujući nikakvu nagradu: zaista, prava slika Božjeg očinstva.

Nakon što smo spoznali da istinsko očinstvo nije nužno povezano s biološkim, samo nas jedan korak dijeli od spoznaje da su svi muškarci, po svojoj muškosti, pozvani da budu istinski očevi. Prihvaćanje odgovornosti za druge, posebice one koji su preslabi da bi se sami mogli brinuti o 11

GLAVA OBITELJI

sebi, briga za njihovu duhovnu i tjelesnu dobrobit ukorijenjena u ljubavi lišenoj sebičnosti – takvo je očinstvo kruna muževnosti, znak muškarčeve zrelosti.

Spolnost je sveti temelj očinstva Naše je zanimanje ovdje usmjereno na one koji su postali očevi biološkim začećem ili putem usvajanja i koji se trude postati istinski očevi. Mi se svakodnevno borimo da, po milosti Božjoj, pretvorimo svoje biološko ili usvojiteljsko očinstvo u stvarno očinstvo srca i duha.

Ali ne smijemo pogrješno zaključiti kako ovo isticanje odnosa u srcu i duhu znači da je ono superiorno odnosu čisto biološke ili pravno-usvojiteljske prirode. Sjedinjenje muškarca i žene u tjelesnoj ljubavi jest sjedinjenje koje je Bog odredio.

Bog je taj koji je stvorio spolnost; Bog je taj koji je na ovaj način odabrao dati čovječanstvu dio svoje stvarateljske moći i koji je odredio da spolni odnos bude izvor intenzivnog zadovoljstva i dubokog užitka, osnovni način da muž i žena njeguju svoju ljubav jedno prema drugom.

Oni koji možda još uvijek misle kako u spolnoj intimnosti braka ima nešto sramotno i nedostojno Boga, neka se prisjete riječi pape Ivana Pavla II. koji inzistira na tome da “spolnost, kojom se muž i žena međusobno predaju činima svojstvenim i isključivim supružnicima, nije nešto jedino biološko, već zadire u ljudsku osobnost kao takvu” 12

Sadržaj

Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 1. OTAC KAO STVORITELJ . . . . . . . . . . . . . 15 2. OTAC KAO ONAJ KOJI LJUBI . . . . . . . 35 3. OTAC KAO KRIST . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57 4. OTAC KAO SVEćENIK . . . . . . . . . . . . . . . 81 5. OTAC KAO UČITELJ . . . . . . . . . . . . . . . . . 99 6. OTAC KAO HRANITELJ . . . . . . . . . . . . 127 7. OTAC kAO sVETAC . . . . . . . . . . . . . . . . 147

167

Nakladnik: VERBUM d.o.o.

TrumbiÄ&#x2021;eva obala 12, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Priprema za tisak: ACME Tisak: Denona d.o.o.

I. izdanje tiskano 2005.

III. izdanje tiskano u lipnju 2012.

Clayton C. Barbeau međunarodno je priznati obiteljski terapeut čije su knjige i predavanja pomogli tisućama ljudi da postanu bolji supružnici, roditelji i kršćani.

Nazivaju ga “pjesnikom mentalnog zdravlja”, a zbog svoje reputacije dinamičnog i inspirativnog autora i predavača proputovao je mnoge države držeći predavanja o mentalnoj i duhovnoj cjelovitosti.

Barbeau je otac osmero djece. Živi u San Franciscu gdje vodi privatnu praksu.

Utemeljena na prokušanoj mudrosti i prožeta vjerom, ova knjiga je generacijama očeva poboljšala bračni i obiteljski život, pružajući mnoštvo praktičnih savjeta iz mnogih područja: • Međusobno nadopunjavanje i usavršavanje u braku • Značenje i važnost spolnog života u braku • Ljubav – puno više od želje ili uzbuđenja • Biti na čelu obitelji podrazumijeva služenje i nježnost • Njegovati bračnu stabilnost • Ljubav i stega u poučavanju i odgajanju • Obitelj kao kršćanska zajednica • Odgoj kako očinska obveza • Očinski autoritet i sloboda djece • Spolni odgoj: pravo i dužnost roditelja • Odgajati za ljudske i nadnaravne vrijednosti • Duhovno blagostanje − važnije od materijalnog • Kušnje kao dio obiteljskog života

ISBN 978-953-235-040-1

VERBUM 45 kn

www.verbum.hr