Euharistija - Kruh života

.....................................

Lukas Etlin

Euharistija K r u h

ž i v o t a

VER BUM

Knjiga Euharistija – Kruh života želi u svim katolicima potaknuti veću ljubav prema Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu, po kojem Gospodin spašava duše, mijenja srca i dijeli neizmjerne milosti. Uz poticajne misli navodi nam brojne primjere svetih koji su štovali Gospo­ dina u Svetoj Euharistiji ovdje na zemlji, pokazujući nam puteve kojima i mi možemo nasljedovati njihov primjer.

v

II. izdanje

VERBUM Split, 2013.

© Copyright za hrvatski prijevod: Verbum, Split, 2005. Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika.

Nihil obstat: Stephen Schappler, O.S.B., Abbot Coadjutor Immaculate Conception Province Imprimatur: † Charles Hubert Le Blond, Bishop of St. Joseph CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU UDK 265.3 ETLIN, Lukas Euharistija ­ kruh života / Lukas Etlin ; <prijevod Aleksandra Marija Chwalowsky>. ­ 2. izd. ­ Split : Verbum, 2012. ­ (Biblioteka Klasici katoličke kulture ; 6) Prijevod djela: The holy eucharist our all. ISBN 978­953­235­023­4 1. Chwalowsky, Aleksandra Marija I. Euharistija ­­ Pastoralni značaj 141102045

Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta. Iv 6,51

Poglavlje 1.

Bog naš i sve naše

Z

a vladavine rimskoga cara Justinijana, godine 527. poslije Krista, grad Antiohiju u više su navrata pogodili snažni potresi. Ljudi nisu znali kako bi se drukčije zaštitili pa su na svoja vrata ispisali riječi objavljene jednom vjernom sluzi Božjem: Christus nobiscum; state! – “Krist je s nama; stojte čvrsto!” Priča se kako su sve kuće s ovim natpisom na vratima

8

EUHARISTIJA – KRUH ŽIVOTA

bile očuvane od propasti koja im je prijetila, dok su ostale primile udar i srušile se. Slično je i s dušama koje ljube Boga i služe mu. Usred bezbožna svijeta samo je jedno sredstvo spasenja od vječne propasti, samo jedan način da se postigne ustrajnost u velikim životnim nedaćama: predana pobožnost Presvetom Oltarskom Sakramentu, Bogočovjeku skrivenu pod prilikama kruha i vina. Riječi “Isus Krist je sa mnom; stoj čvrsto” trebale bi biti urezane u srce svakog kršćanina. Zakriljeni tim štitom sluge će Božji ostati čvrsti u vjeri i onda kada sve oko njih podrhtava i ruši se. Naša pobožnost prema Presvetom Oltarskom Sakramentu treba biti istinita i odana; treba se očitovati našom nazočnošću na svetoj misi – ne samo nedjeljom nego i tijekom tjedna, ko-

BOG NAŠ I SVE NAŠE

9

liko nam to već staleške dužnosti dopuštaju. Naša se ljubav prema Isusu u Svetoj Euharistiji treba očitovati nadasve čestim primanjem svete pričesti, pohodima “zatočeniku svetohraništa” te čvrstom vjerom u to otajstvo ljubavi. Jednom riječju, naš život treba biti život u Kristu, ukorijenjen u Svetoj Euharistiji. Moramo biti kadri reći zajedno sa svetim Ignacijem: “Moja je milina povući se od stvorova i odmarati kod Krista u svetohraništu; ondje se mogu skriti i naći počinak. Ondje pronalazim život što ga ne mogu opisati, radost koju ne uspijevam objasniti drugima, mir koji pronalazim samo u dobrodošlici krova našega najboljeg prijatelja. Isus u svetohraništu štiti me od svih mojih neprijatelja: od zloduha, od

10

EUHARISTIJA – KRUH ŽIVOTA

svijeta, od mojih vlastitih zlih strasti i loših sklonosti. On je moja potpora u slabosti, moja utjeha u trpljenju, moje oružje u boju, moje osvježenje u vrućini, hrana moje gladne duše, moj poticaj kada sam iscrpljen – On je moje nebo na zemlji. Isus u svetohraništu moje je bogatstvo posred siromaštva, moja obrana u nevolji, moja kruna u nedaći. Isus u svetohraništu Bog je moj i sve moje!”

Poglavlje 2.

Naš pratilac u progonstvu

B

ez Svete Euharistije zemlja bi nam se činila odveć praznom, hram Božji napuštenim, duša hladnom, srce odijeljenim. O Bože, ova je zemlja dolina suza u kojoj plačem i uzdišem! Ona je Maslinska gora na kojoj pijem gorki kalež života. Ne mogu ovdje ostati sam – sam posred ljudi koji ne mare za moje trpljenje; potreban si mi Ti!

12

EUHARISTIJA – KRUH ŽIVOTA

Kada naš Spasitelj ne bi bio prisutan u svome klanjanja dostojnom sakramentu, gdje bismo ga mogli pronaći? U Svetome pismu? Da, ali u njemu nam se obraća izdaleka, a prošlost nam ne može biti dovoljna. Kada bismo ga razmatrali u njegovoj nebeskoj slavi, time bismo samo pojačali svoju čežnju. Ne možemo živjeti samo od razmatranja i čežnje. No, naš je Spasitelj u svome milosrđu i svojoj ljubavi sve to predvidio i stoga uspostavio to čudo ljubavi, Svetu Euharistiju. Kada nam se Isus dadne u tome sakramentu, pripada nam na isti način na koji je pripadao svetom Šimunu kada ga je kao dijete držao u svome naručju; kao Mariji Magdaleni kada je milovala i cjelivala njegove noge; kao svetome Ivanu kada se naslonio na njegovo Srce. Isus nas neumorno prati od jaslica do Kalvarije; od Kalvarije do sve-

NAŠ PRATILAC U PROGONSTVU

13

tohraništa; od svetohraništa do svećenikovih ruku; od svećenikovih ruku do našega srca. Mi ga primamo – ali kako? Trebali bismo ga primati s vjerom, jer doista vjerujemo kako je prisutan ovdje, na isti način na koji je bio prisutan u jaslama kada su mu se mudraci došli pokloniti. Trebali bismo vjerovati onako kako je vjerovao sveti Petar kada je povikao: “Uistinu, ti si Sin Božji!” (Mt 14,33). Trebali bismo mu pristupati u živoj vjeri, s dubokim osjećajem svoje nedostojnosti, ali ujedno i beskrajnim povjerenjem i pouzdanjem bez ikakve granice i pridržaja. “Mjera je pouzdanja bez mjere”, kaže sveti Franjo Saleški. Stoga, neka svijetli plam naše vjere, neka naše pouzdanje bude neogra-

14

EUHARISTIJA – KRUH ŽIVOTA

ničeno, no nadasve neka sjaji naša ljubav. Isus želi biti ljubljen. Sveti je Bernard za vrijeme vizije u kojoj mu se ukazalo djetešce Isus povikao: “Isuse! Isuse! Kralj David prorekao je da si velik i veličanstven, ali ja kažem da si malen i neizmjerno dražestan.” Da, Isus želi biti ljubljen: dajmo mu svoju ljubav. Premda smo možda i protratili snage svoje duše i okaljali svetišta svojega srca, naš je Spasitelj spreman primiti taj bijedni ostatak čovještva, samo ako mu uzvratimo pokajanjem i ljubavlju.

Poglavlje 3.

Veliki dar Božji

P

resveti Oltarski Sakrament spomen je božanske ljubavi. Gospodin je učinio nešto beskrajno veliko kada nam se u potpunosti predao preko svoje žive i osobne prisutnosti u klanjanja dostojnoj Euharistiji. Naš nam Spasitelj nije mogao dati veći, nježniji ni žarči dokaz ljubavi. Ljudskom je razumu nemoguće pojmiti tu ljubav. Čak ni najviši nebeski

16

EUHARISTIJA – KRUH ŽIVOTA

duhovi nisu kadri shvatiti beskrajne i nedokučive dubine te ljubavi, niti prodrijeti u njih. U divljenju ispunjenom čuđenjem anđeoske se čete klanjaju i časte svoga Boga koji je čovjekom postao, prisutnog pod prilikama kruha. No, upitajmo se: Za koga je Isus prisutan? Za koga se prinosi? Kome se daje kao hrana? “Ah!” promuca bijedan, grešan stvor, “ne anđelu s neba, nego meni – meni, propadljivu sinu zemlje; ja sam sretni primatelj te čudesne ljubavi!” “Što je čovjek da ga se spominješ, sin čovječji te ga pohodiš?” (Ps 8,5), pita se psalmist u čuđenju, promatrajući Božju veličinu odraženu u vidljivu stvorenju. Njegovo je čuđenje bilo još i veće kada je proročkim okom promatrao ljudsku narav počašćenu utjelovljenjem Sina Božjega.

VELIKI DAR BOŽJI

17

A mi? Što ćemo mi uskliknuti pogledavši u svetohranište i ugledavši ondje neizbrisivu ljubav koja nuka našega Gospodina da ostane osobno među nama te nam udijeli ne samo bezbrojne milosti nego i sebe sama, vječni i živi izvor milosti? Da, upitajmo se: što ga je ponukalo na tako neizmjernu ljubav prema nama? Ima li On od toga ikakve koristi? Čini se kao da bez nas ne bi mogao biti sretan; kao da smo mu potrebni mi i naša djela. Ali gle! On je naš Bog, a mi tek njegova stvorenja. On je naš Otkupitelj, a mi njegove sluge. On je Svevišnji Bog, a mi njegovi bespomoćni podanici koje je toliko zadužio. On je naš Gospodin i naš Bog, beskrajno sretan i savršeno sam sebi dovoljan. Čak i kada bi sva ljudska srca gorjela serafskom ljubavlju i kucala ljubavlju za Boga sve do kraja vremena, što bi

18

EUHARISTIJA – KRUH ŽIVOTA

On time mogao dobiti? Njegova radost i savršenstvo jesu i ostaju beskonačni te ih se ne može ni smanjiti ni uvećati, bez obzira na to časte li ga stvorenja ili obeščašćuju, ljube ili mrze. Stoga je ljubav Boga prema čovjeku najčišća ljubav, lišena svakog interesa, savršeno slobodna od svake sebičnosti i računice. Isus je ljudima uistinu podario neizrecive dokaze svoje ljubavi, a što je dobio zauzvrat? Nažalost, od većine samo nezahvalnost, a tek od nekolicine iskrenu i istinsku ljubav.

Potrebiti smo Njegove ljubavi Što je, dakle, potaknulo našega blagoslovljenog Spasitelja da nas ljubi sve do smrti; da, do krajnjih granica, do samoga konca? Što ga je potaknulo da se tako beskrajno ponizi i preda cijeloga sebe, živog i osobno, u skro-

VELIKI DAR BOŽJI

19

mnim prilikama kruha “a da pritom ništa” – kao što kaže sveti Ivan Zlatousti – “baš ništa ne zadrži za sebe?” Jedino naša dobrobit, sreća i probitak! Znao je kako nam je potrebna njegova ljubav. Znao je kako samo u njegovoj ljubavi možemo pronaći svoju radost, svoju sreću, svoje blaženstvo. Radi toga je trpio i umro, kako bi nam priskrbio otkupljenje, pomirenje i život vječni. Znao je kako će njegova osobna prisutnost biti potrebna ljudima svih vremena i mjesta koji će živjeti nakon trideset i tri godine njegova ovozemaljskog života. Znao je da će mnogima to biti uistinu najveća povlastica, najveće blaženstvo, najveća snaga i utjeha. Shvatio je kako bi se bez njegove trajne prisutnosti naša vjera uvijek zadržavala u prošlosti, dok bi u sadašnjosti bila lišena živoga potpornja i čvrsta temelja. Znao je koliko je

20

EUHARISTIJA – KRUH ŽIVOTA

neophodno da se plodovi otkupljenja primijene na svakoga pojedinačno te kako će obnova žrtve na križu zadržavati osvetničku ruku njegova Oca. Bio je svjestan naše slabosti i bespomoćnosti. Znao je kako ćemo klonuti i gladovati ako nas On ne nahrani! Predvidio je radost vjernih duša koje će uživati u njegovoj prisutnosti, njegovu zagrljaju, u primanju njegova tijela i krvi. Vidio je kako će mnogi gladovati za tom hranom i žeđati za tim pićem. I neće li se onda brojne duše, posjednice toga živoga vrela ljubavi, naći potaknute odgovoriti na njegovu ljubav i tako pronaći svoje spasenje i svoju sreću? Da, Isus je shvatio kako će nam njegova trajna osobna prisutnost biti najveći blagoslov i dobitak. Zato je uspostavio Presveti Oltarski Sakrament. Podario nam je uzvišeno otajstvo svoje ljubavi!

VELIKI DAR BOŽJI

21

Doista, s Presvetim Oltarskim Sakramentom nebo je sišlo na zemlju! Bog sa svojom ljubavlju prebiva u ovoj dolini suza, postaje naš Suputnik u progonstvu, Pouzdanik u trpljenju, Tješitelj koji snažnim ufanjem osvježava srce koje žudi za srećom. On prebiva među nama kako nam naš boravak ovdje ne bi bio nepodnošljiv i kako ne bismo uludo tražili mir i radost na ovome svijetu gdje možemo pronaći jedino razočarenje i žalost.

Poglavlje 4.

Svetohranište – otvorena riznica

I

sus je vazda s nama u svetohraništu. S nama je u punini svoga božanstva, jednako kao i u sjaju svoga proslavljena čovještva. Svoje je prebivalište podignuo na oltaru i njegova su radost djeca čovjekova (usp. Izr 8,31). Pun beskrajne ljubavi za nas i prepun milosrđa za našu slaboću i bijedu nudi

SVETOHRANIŠTE – OTVORENA RIZNICA 23

nam neprocjenjiva bogatstva svoje božanske riznice milosti. O predivno otajstvo božanske ljubavi! Ti sadržiš Isusa, izvor svih milosti, najdragocjenije blago! Sva otajstva njegova života, muke i smrti sjedinjena su u jedno; sve zasluge što ih je On priskrbio skupljene su ovdje – skupljene za tebe, sretna dušo, za svakoga od nas. Ovdje se nalazi utjelovljenje, otkupljenje, sve milosti posvetne i blagoslovne; da, sve što je Isus dao, mogao i htio dati – sve što On jest i što ima. Otac je sve predao u njegove ruke i s njime nam sve darovao (usp. Rim 8,32). Potoci milosti i blagoslova teku iz žive i osobne prisutnosti našega božanskog Spasitelja u svetohraništu ulijevajući se u srca svih koji mu se približe s poniznošću i pouzdanjem. Kao što se sunčeve zrake šire po cijeloj ze-

24

EUHARISTIJA – KRUH ŽIVOTA

mlji tako i zrake milosti teku iz svete hostije i ulijevaju se u svako vjerno i skrušeno srce. Duša koja je prožeta živom vjerom pristupila k Isusu nikada od njega ne odlazi neobogaćena. Da nismo mi sami u vrt svoje duše posijali toliko korova, On bi je brzo prekrio blagom milosti. U svojoj neizmjernoj ljubavi Isus žarko želi da dođemo k njemu i primimo milosti što nam ih On dijeli, kao da bi one za njega bile teret što ga više ne može nositi. Ništa, pa čak ni osjećaj nedostojnosti i grešnosti, ne bi nas nikada smio spriječiti da dođemo preda nj; da, što smo bjedniji, to bismo češće trebali hitati k božanskoj riznici kako bismo se obogatili. Što smo slabiji, to bismo češće trebali pristupati k božanskome izvoru milosti, kako bismo se obnovili i ojačali.

SVETOHRANIŠTE – OTVORENA RIZNICA 25

Tu, u svetohraništu, nalazi se čudesno kupalište Betsaida, “kuća milosti” ili “mjesto ozdravljenja”, gdje su božanske vode milosti trajno uzbibane. Ovdje svatko može zadobiti zdravlje duše, a – ako je volja Božja – također i zdravlje tijela. Boli li vas duša? Pritišće li vas teret vaših grijeha? Jeste li slijepi? Nedostaju li vam potrebno svjetlo i znanje na putu spasenja? Jeste li hromi? Želite li brže napredovati u kreposti, ali vam to ne uspijeva? Jeste li iscrpljeni? Izdaje li vas snaga kada nastojite oko milosti i zasluga? Dođite, dakle, na božansko mjesto ozdravljenja, k Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu. On će vam pomoći, On će vas ozdraviti! On je tu prisutan, ne za anđele, nego za vas, vi sretni sinovi ljudski! Želi da se ne bojite, da ne oklije-

26

EUHARISTIJA – KRUH ŽIVOTA

vate, nego da dođete s radošću i pouzdanjem i da sve iskate od njega.

Ohrabrujuća objava Isus je svetoj Mehtildi na čudesan način jasno objavio kako želi da od njega ištemo velike i brojne milosti. Jednom kada je svetica bila obuzeta strahom pred Bogom te se smatrala nedostojnom njegova božanskog milosrđa, učinilo joj se kako čuje da joj nebeski Otac govori: “Pođi k Majci moga Sina i zamoli je neka ti podari svoje Dijete zajedno sa svim blagom s kojim sam ga dao njoj i cijelome svijetu na spasenje.” Svetica je pronašla Djetešce povijeno u pelene kako leži u jaslama. Ono joj je kazalo: “Pogledaj, čim sam došao na svijet, Majka me povila u pelene te nisam mogao micati ni rukama

SVETOHRANIŠTE – OTVORENA RIZNICA 27

ni nogama. Time je moj nebeski Otac želio poručiti: ‘Dođite, približite se i uzmite blaga što vam ih je ovo Djetešce donijelo s neba: kao novorođenče, povijenih ruku i nogu, ne može se braniti, pa možete uzeti sve.’ A kada sam umirući napuštao ovaj svijet, krvnici su mi čavlima pribili ruke i noge na križ, kao da je Otac time htio reći: ‘Dođite, približite se, uzmite blaga što vam ih je moj božanski Sin zaslužio svojim životom, mukom i smrću. Jer, onaj u koga su ruke i noge pribijene čavlima ne može nikoga spriječiti da otme njegovu svojinu.’ U Presvetom Oltarskom Sakramentu sabrao sam sve zasluge svoga zemaljskog života, muke i smrti: sva svoja dobra, jednako božanska kao i ljudska. Stoga ljudi mogu s pouzdanjem doći i uzeti ono što mi pripada; jer ja želim da se posluže mojim do-

28

EUHARISTIJA – KRUH ŽIVOTA

brima na svoje spasenje i zaslugu.” O, kada bi sinovi ljudski razumjeli taj nebeski govor! Budući da je Presveti Oltarski Sakrament neiscrpno vrelo svih milosti i budući da nas sam Isus poziva s tolikom ljubavlju, pristupajmo mu često i crpimo iz njega. Ostavimo svoje srce ondje i uranjajmo ga duboko u vrelo ljubavi, kako bi se ispunilo i preplavilo vodama božanske milosti.

Sadržaj

1. Bog naš i sve naše . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 2. Naš pratilac u progonstvu . . . . . . . . . . 11 3. Veliki dar Božji . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15 4. Svetohranište – otvorena riznica . . . . . 22 5. Otajstvo vjere. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29 6. Zalog života vječnoga . . . . . . . . . . . . . 34 7. Veliko sredstvo našega spasenja . . . . . 37 8. Poziv na pohod Presvetom Oltarskom Sakramentu . . . . . . . . . . . . 50 9. Riječi Župnika Arškog. . . . . . . . . . . . . 63 10. Božji dom – nebo u malom . . . . . . . . . 70 11. Trajno klanjanje – dostojan uzvrat ljubavi . . . . . . . . . . . . 79 Molitve Isusu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91

Nakladnik: VERBUM d.o.o. TrumbiÄ&#x2021;eva obala 12 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: verbum@verbum.hr www.verbum.hr Tisak: JAFRA PRINT d.o.o. I. izdanje objavljeno 2005. II. izdanje objavljeno u travnju 2013.

O. Lukas Etlin (1864. – 1927.) benediktinski je monah čiji je život bio obilježen ljubavlju i pobožnošću prema Pres­ vetom Oltarskom Sakra­ mentu, Presvetom Srcu Isusovu i Blaženoj Djevici Mariji, oplemenjen nese­ bičnim do brotvornim radom na korist mnogih. Umro je jednako kako je i živio, čvrsto stišćući krunicu u ruci. U tijeku je biskupijski postupak da ga se proglasi blaženim.

ISBN 978-953-235-023-4

VERBUM 20 kn

9 789532 35 0234

www.verbum.hr

......................................................................................................

Gospodin strpljivo čeka u sveto­ hraništu da mu dođemo, otvorimo srce i dušu, progovorimo o svojim potrebama i osjećajima. Ondje je najveće otajstvo naše vjere, naš život, naša hrana, naše iskupljenje, naše spasenje, riznica milosti, božanska ljubav, jednom riječju – sve. Ova će snažna knjižica pomoći čitatelju da se približi Isusu, našem božanskom Prijatelju.