Duhovnost posta

..............................................................

Charles M. Murphy

Duhovnost posta Ponovno otkrivanje drevne kršćanske prakse

VERBUM

Post je, uz molitvu i djela milosrđa, jedan od triju stupova kršćanske pobožnosti te kao takav ima nezamjenjivu ulogu u duhovnom životu. Na žalost, danas se ili prikazuje potpuno negativno ili se obezvrjeđuje svođenjem na običnu dijetu i puko sredstvo očuvanja tjelesnoga zdravlja. Charles M. Murphy u knjizi Duhovnost posta iznova otkriva dubok smisao i blagotvornost drevne duhovne prakse posta, stavljajući tako pred čitatelja riznicu istinske mudrosti. Crpeći svoje uvide iz djela ključnih kršćanskih pisaca – od Augustina do suvremenih duhovnih autora – Murphy u ovoj knjizi upućuje čitatelja kako kroz post izgraditi dublji odnos sa Stvoriteljem te sklad duha i tijela.

Duhovnost posta na vrlo prikladan način suvremenom čitatelju približava ovo nenadomjestivo sredstvo duhovnoga rasta, u skladu sa željom pape Benedikta XVI., koji je istaknuo da se vrijednost i značenje posta treba “iznova otkriti i potaknuti u našem vremenu”.

Charles M. Murphy DUHOVNOST POSTA

Biblioteka:

FIDES 55.

Urednik: mr. sc. Petar Balta

Prijevod: Slobodan Stamatović

Za nakladnika: Miro Radalj

Charles M. Murphy

DUHOVNOST POSTA Ponovno otkrivanje drevne kršćanske prakse

VERBUM Split, 2012.

Naslov izvornika: Charles M. Murphy THE SPIRITUALITY OF FASTING Rediscovering a Christian Practice © 2010 by Ave Maria Press, Inc. © Copyright za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2012.

Izvršna urednica: Ljiljana Jurinović Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika.

Lektura: Josipa Korljan

CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU UDK 248.153 MURPHY, Charles M. Duhovnost posta : ponovno otkrivanje drevne kršćanske prakse / Charles M. Murphy ; <prijevod Slobodan Stamatović>. - Split : Verbum, 2012. - (Biblioteka Fides ; 55) Prijevod djela: The spirituality of fasting: rediscovering a christian practice. - Bibliografske bilješke uz tekst.

ISBN 978-953-235-281-8 I. Post -- Otajstveni značaj 140505042

kardinalu Williamu Levadi, proÄ?elniku Kongregacije za nauk vjere, prijatelju i kolegi sa studija, povodom 25. obljetnice njegova biskupskoga reÄ&#x2018;enja

PREDGOVOR

PREDGOVOR

Ovo je knjiga o vjerskoj disciplini posta, njezinoj teoriji i praksi. Hrana je u ovo vrijeme obilja i njezine lake dostupnosti svima postala glavnom preokupacijom. Preplavljeni smo savjetima za pravilnu prehranu i metode mršavljenja. Premda su to važne stvari, ova knjiga ima sasvim drukčiji cilj. Iz niza razloga, koje kanim istražiti, vjerski je post među rimokatolicima i mnogim drugim kršćanima doživio drastičan pad. Moj je cilj da post kao čin pobožnosti ponovno zadobije važno mjesto u životu vjernika, ali na pouzdanijim temeljima nego li je to bilo u nedavnoj prošlosti. Želim ukazati na njegove korijene u Svetomu pismu i tradiciji te ga osloboditi legalizma koji je zamračivao njegov pravi smisao.

Evo kako definiram praksu vjerskoga posta, oštro je razlučujući od dijete i posta iz zdravstvenih razloga: vjerski je post prije svega čin poniznosti pred Bogom, pokorničko djelo u kojemu dolazi do izražaja naša potreba za obraćenjem od grijeha i sebičnosti. Njegov cilj nije ništa manje nego pomoći nam postati osobama s više ljubavi u sebi, osobama koje ljube Boga 7

PREDGOVOR

iznad svega i svoga bližnjega kao sebe sama.

Svrha je posta, dakle, u preobrazbi čitavoga našeg bića – duše, tijela i duha. Ti se ciljevi ne mogu postići ako onaj tko posti nije usmjeren na Boga u molitvi, već na samoga sebe. Iz toga razloga post ima svoje primjereno vrijeme unutar liturgijske godine, koja svoj vrhunac ima u Uskrsu. Post doživljava svoju kulminaciju u vrijeme korizme, neposredne priprave za slavljenje vazmenih otajstava. Kao takav on nužno biva provedbom naših krsnih obećanja da živimo u slobodi posinjene djece Božje. Post ostvaruje svoj cilj kada potpuno sudjelujemo u Kristovu prolasku kroz smrt do života. Tada ulazimo u “sada” Uskrsa, koji za kršćane nije puki prošli događaj, nego u potpunosti nova razina postojanja u našemu sadašnjem životu. I mi to “sada” proživljavamo zajedno, budući da se postu i podvrgavamo zajedno u određeno vrijeme u našoj tradiciji. Post svoj najsnažniji izraz nalazi u združenomu prakticiranju unutar Tijela Kristova. Želim se zahvaliti ocu Johnu Custeru, mojemu bivšem studentu i nekadašnjemu dekanu Bizantskoga katoličkog sjemeništa sv. Ćirila i Metoda u Pittsburghu, za njegov doprinos ovoj knjizi. Također dugujem zahvalu Kate O’Halloran i Charlesu Skrineru za njihovu uredničku pomoć. Otac Custer, dok je još bio 8

PREDGOVOR

bogoslov, za vrijeme mojega rektorata na Sjevernoameričkom zavodu u Vatikanu kazao mi je kako je njega i njegovu generaciju u smisao posta uvela knjiga ruskoga pravoslavnog teologa Aleksandra Šmemana Veliki post.1 Iskreno se nadam da će ova knjiga predstavljati nešto slično za sadašnju generaciju katolika.

9

UVOD

UVOD Gubitak tradicije

“Što se dogodilo s postom i nemrsom u američkoj Crkvi?” Papa Ivan Pavao II. postavio mi je ovo pitanje za vrijeme zajedničkoga objeda u refektoriju Sjevernoameričkoga zavoda u Rimu 22. veljače 1980. godine. Sveti Otac je, ubrzo nakon što je bio izabran za papu, posjetio Sjedinjene Države i očito je bio iznenađen kada je vidio u kakvom su jadnom stanju te časne drevne prakse. Takva je promjena osobito bila uočljiva među američkim katolicima koji su bili odgajani u vjeri da crkveni zakoni o postu i uzdržavanju od mesa predstavljaju ozbiljnu obvezu te da je njihova povrjeda smrtni grijeh. Dovoljno je bilo pogledati što tko jede petkom u američkim restoranima pa da se sa sigurnošću kaže tko je katolik. Riba petkom i post u vrijeme korizme i prije glavnih blagdana određivali su čitav životni ritam među katolicima, čak i u zemljama gdje su ti zakoni bili manje strogo obdržavani. U Italiji bi se na Badnju večer našlo specijalnih kulinarskih ponuda kao što je “večera od sedam riba”, sve kako bi se udovoljilo tim pravilima.

11

DUHOVNOST POSTA

Jedan od događaja koji je znatno ubrzao takvu promjenu u čitavom svijetu zbio se 17. veljače 1966. godine kada je papa Pavao VI. izdao apostolsku konstituciju o postu i nemrsu Poenitemini. Očita namjera toga dokumenta, u skladu s duhovnom obnovom poduzetom na Drugomu vatikanskom saboru, bila je da se post oslobodi legalizma i minimalizma u koji je bio zapao. Premda je dokument odao priznanje drevnim pokorničkim praksama, ustvrdio je i da se one ne mogu baš olako smještati u okolnosti u kojima ljudi danas žive. Ukazivao je kako bi krjepost pokorničke prakse danas mogla naći i drukčiji izraz, na primjer u predanosti našim radnim dužnostima, u prihvaćanju tegoba koje prate naše svakodnevno radno okruženje i u strpljivom podnošenju kušnji modernoga života sa svim njegovim nesigurnostima, predlažući ih kao dopune tradicionalnim praksama.1 Konstitucija nadalje preporučuje dobrovoljne, samoizabrane pokore kao što su djela milosrđa u korist siromaha, i to kao dopunu ili čak zamjenu za post. Stari običaj “odricanja od nečega” za korizmu tako je zadobio negativan predznak, dok se “činjenje nečega za druge” vidjelo kao nešto poželjnije.

U skladu s tim novim pristupom, misne molitve u korizmi pretrpjele su promjene. Dok 12

UVOD

su u starom predslovlju euharistijske molitve bili naglašeni post i pokora te koristi od njih, nove su molitve naglašavale djela milosrđa i druga krjeposna djela kao dobru pripravu za uskrsnu radost. Karakter korizme time je zadobio nešto drukčije usmjerenje.

Još jedan crkveni razvoj potaknut reformama Drugoga vatikanskog sabora utjecao je na drukčije viđenje katolika samih crkvenih zakona. U saborskom dekretu o odgoju i izobrazbi svećenika predviđen je jedan novi pristup moralnoj teologiji, više biblijski zasnovan i potvrdniji u gledanju, oslobođen staroga legalizma.2 Prije Sabora moralna je teologija postala ogrankom kanonskoga prava. Kada je kanonsko pravo, na primjer, tvrdilo da crkveni zakoni o postu i uzdržavanju od mesa predstavljaju “ozbiljnu obvezu”, moralisti su to preveli tako da onda svako svjesno kršenje znači da je počinjen “smrtni grijeh”. To su, međutim, moralno govoreći, različite kategorije, a posljedica je bila ta da je drevna religijska tradicija posta i nemrsa završila u legalizmu i negativnosti. Moralna teologija nakon Sabora s pravom je tražila da se taj legalizam prevlada, no kao neočekivana posljedica uvelike se smanjilo poštivanje i prakticiranje tih bitnih vjerskih obveza.

Upečatljiv primjer toga starog mentaliteta dao mi je jedan svećenik koji mi je svoju po13

DUHOVNOST POSTA

kojnu baku opisao kao pravoga stručnjaka za post i nemrs. Iako je baka, rekao je, sebe smatrala pravom vjernicom katolikinjom, hvastala se time da čitavoga života nikada nije postila.

U mladoj dobi udala se za težaka, a po kanonskomu pravu, težaci su sa svojom obitelji bili izuzeti od zakona o postu zbog težine njihova posla. Kada joj je muž umro, baka je imala više od 60 godina, tako da je opet po crkvenom zakonu bila izuzeta od posta. Njezin je zaključak bio, tvrdio je svećenik, da je post nešto što su izmislili biskupi te da uopće nema nikakve veze s Isusom. Legalizam oko posta u kojemu je baka bila odgajana sprječavao ju je da u njemu vidi religioznu vrijednost za sebe samu.

Ovom bih knjigom želio potaknuti obnovu prakticiranja posta i nemrsa zasnovanog na dubljem razumijevanju uloge te prakse u našemu vjerskom životu. Molitva, post i djela milosrđa, kao što ćemo vidjeti, tri su stupa pobožnosti u Staromu zavjetu, koja su također bila preuzeta i potvrđena u Novomu zavjetu. U Tobiji, klasičnom tekstu židovske pobožnosti, čitamo: “Dobra je molitva s postom, s milostinjom i s pravednošću” (Tob 12,8). Isus je, utemeljujući svoje sljedbeništvo Govorom na gori u Evanđelju po Mateju, obratio posebnu pozornost na te stupove kao zalog veće pravednosti na koju poziva svoje sljedbenike (Mt 6,1–18). Svojim osob14

UVOD

nim primjerom četrdesetodnevnoga posta Isus je postavio temelje za ono što će za čitavu Crkvu postati zajedničkom pripravom za slavljenje Uskrsa, toga kršćanskog slavlja nad slavljima (Mt 4,1–11; Lk 4,1–13).

Prvi zahtjev koji Isus iznosi u evanđeljima svojim učenicima jest: “Obratite se i vjerujte evanđelju!” (Mk 1,15). To je razlog zbog kojega obveza molitve, posta i činjenja djela ljubavi zauzima središnje mjesto. To su najvažnija sredstva za postizanje našega pokajanja, našega odvraćanja ili obraćenja od grješnosti. Kao što nas Katekizam Katoličke Crkve uči, postom se naše obraćenje izražava u odnosu prema samima sebi; molitvom nas obraćenje usmjerava prema Bogu; milostinjom ono nalazi svoj izraz u milosrdnoj brizi za našega bližnjeg.3 Tijelo kao radionica duše Kao što ćemo vidjeti kasnije u ovoj knjizi, asketi koji su živjeli kršćanskim životom u egipatskoj pustinji u 4. i 5. stoljeću svojim su nam svjedočanstvom i učenjem namrli veliku mudrost govoreći o nužnosti posta i uzdržljivosti u našemu životu. Došli su do uvjerenja da stanje našega tijela odražava stanje naše duše.

Nedisciplinirano tijelo odražava nedisciplini15

DUHOVNOST POSTA

ranu dušu. Tijelo i duša vrše uzajaman utjecaj jedno na drugo jer su to aspekti identiteta svake osobe. Ti su pustinjački oci kroz dubinsku duševnu djelatnost koju su provodili u svom samotničkom životu također postali svjesni da je za postignuće čistoće srca i sposobnosti za djela božanske ljubavi neophodno obuzdavanje našega nepokornog “ja” sa svim njegovim žudnjama.

Da bi se ti ciljevi ostvarili, post je danas jednako bitan kao što je bio i onda. Ljudi su danas iz drugih razloga prepoznali potrebu posvećivanja više pozornosti svojemu tijelu. U ono vrijeme bili su popularni ermitaži; sada su to toplice, teretane i centri za rekreaciju gdje se ljudi za stručni savjet obraćaju trenerima koji time vrše ulogu sličnu onoj duhovnih učitelja iz prošlosti. Ali kao i ranokršćanski trudbenici, i mi znamo da se moramo zagledati dublje unutar sebe kako bismo ostvarili bolju uravnoteženost i veću sreću. Baš kao što je vježbanje nezamjenjivo za postizanje dobre tjelesne izdržljivosti, tako je i post nezamjenjiv – na primjer, činjenjem djela ljubavi – za postizanje čistoće srca kojoj težimo. Shvaćamo koliko su stari bili u pravu u svome uvjerenju da su molitva i post neophodni kako bi prava ljubav, nezagušena našom sebičnosti, mogla uopće zaživjeti u nama.

16

UVOD

Drugi vatikanski sabor (1962.–1965.) bio je prvi ekumenski sabor koji je pridao osobitu pozornost laicima u Crkvi i njihovu specifičnom pozivu kao Kristovih učenika. Sabor je izjavio da “su svi Kristovi vjernici, kojega god staleža ili reda, pozvani na puninu kršćanskoga života i na savršenstvo ljubavi... Oni koje vodi Duh Božji razvijaju jednu svetost u različitim načinima i dužnostima života; slušajući Očev glas i klanjajući se Bogu Ocu u duhu i istini.”4

U katolicizmu, dakle, nema nečega takvog kao što je “građanstvo drugoga reda”, gdje su monasi ti koji idu za savršenstvom, dok su ostali ograničeni na zemaljskije težnje. Ono što se, međutim, često zaboravlja jest to da asketske prakse koje su monasi iznašli u skladu sa Svetim pismom moraju imati svoje mjesto u svakodnevnom životu ako želimo postići to isto savršenstvo. Korizma, ustvari, djelomice ima svoje podrijetlo u želji da se monaška askeza učini dijelom života svakoga kršćanina.

U svojemu uvodu klasičnoj knjizi o monaštvu Patricka Leigha Fermora A Time to Keep Silence (Vrijeme za šutnju), Karen Armstrong opisuje kako su benediktinski monasi iz Clunyja u blizini Pariza provodili evangelizaciju u 12. stoljeću – ne pukom katehetskom poukom koja ne 17

DUHOVNOST POSTA

donosi automatski sa sobom obraćenje života, nego iskustvom monaške strogosti na određeno, ograničeno vrijeme. Čak i ograničeno iskustvo monaškoga života može uvesti ljude u pravi smisao religije mnogo bolje nego apstraktna teološka vjerovanja. Tako su clunyjski monasi ljude slali na hodočašća koja su pod njihovim pokroviteljstvom postala vrlo popularna. Putujući prema svome svetom odredištu – Rimu, Composteli ili kakvom lokalnom svetištu – laici su morali živjeti neko vrijeme poput monaha. Hodočasnici su ostavljali za sobom svoj uobičajeni način života i živjeli životom monaške zajednice: molili su zajedno, živjeli u celibatu za to vrijeme i nisu smjeli nositi oružje i boriti se. Štoviše, teškoće na putovanju doživljavale su se kao oblik askeze. Sve u svemu, namjera toga iskustva bila je da se njihovo ponašanje preobrazi na takav način koji će im omogućiti da uvide dublji smisao kršćanske vjere.5 Za vrijeme dvaju posjeta budističkim zemljama bio sam impresioniran mnoštvom laika koji su nam s ponosom govorili o razdobljima koja su proveli u monaškom vježbanju. Nama zapadnjacima “privremeno” monaštvo kao takvo nije poznato, no možda ima mnogo mudrosti u tome, kao što su nam to monasi iz Clunyja pokazali svojim omiljenim hodočašćima.

18

UVOD

Drugi dobar učinak obnove posta i nemrsa u Crkvi bio bi u afirmaciji religioznoga identiteta među katolicima. Prepuštajući mnogo toga individualnom izboru i osobnim sklonostima u našoj pokorničkoj praksi, počelo nam je manjkati onoga skupnog zanosa i uzajamnoga poticanja koji su tako potrebni u vjerskom životu i tako bitni u ljudskom životu općenito. U nedavnoj studiji objavljenoj u New England Journal of Medicine ustanovljeno je da se gojaznost širi od osobe do osobe poput virusa, osobito među prijateljima, članovima obitelji, a katkada i među susjedima. Kada se zajedno djeluje, što je tako ljudski, to proizvodi snažne učinke, i pozitivne i negativne. Najveći vjerski fenomen na svijetu danas je ramazan, kada milijuni ljudi po čitavom svijetu zajednički javno poste i mole. Ljubitelji košarke uvijek će se sjećati primjera Hakeema Olajuwona, koji je blistao u utakmicama doigravanja za Huston Rockets 2006. godine, i to posteći u vrijeme mjeseca ramazana. Koliko li je samo našemu sekulariziranom svijetu potrebna takva demonstracija vjerske prakse i osobne žrtve!

19

DUHOVNOST POSTA

Naš nacionalni poremećaj u ishrani U knjizi The Omnivore’s Dilemma: A Natural History of Four Meals (Svežderova dvojba: Prirodna povijest četiriju obroka), dosta čitanoj i komentiranoj u Americi, Michael Pollan opisuje ono što je dijagnosticirao kao “naš nacionalni poremećaj u ishrani”. On to stanje pripisuje nedostatku nečega u suvremenoj Americi, naime, duboko ukorijenjene tradicije oko pripremanja i uzimanja hrane.6 Pollan uzimanje hrane predstavlja kao ne samo biološki čin nego i kao ekološki i politički čin po svojemu značenju i posljedicama. Dodao bih da je uzimanje hrane i nešto više od toga – religiozni čin koji slavi našu najdublju povezanost s Bogom, sa zemljom i s drugima.

Takvo nam viđenje može pomoći shvatiti na što se svelo zadovoljstvo za stolom otkada je uzimanje hrane postalo ništa više doli “tankanje” svoga tijela koje obavljamo sami i u trku.

Naš nacionalni poremećaj u ishrani objašnjava kako je dijeta kod mnogih ljudi zamijenila post. Ljudi se, naravno, podvrgavaju dijeti kako bi bili boljega zdravstvenog stanja. Često, međutim, dijeta postaje opsesijom kod pojedinaca potpalih pod utjecaj nehumanih i okrutnih kulturalnih modela ljepote i privlačnosti koji ih dovode do toga da mrze sebe i svoje tijelo. Novinski napisi sa samoga počet20

UVOD

ka ovoga stoljeća o šest ambicioznih mladih manekenki iz Brazila koje su se šest mjeseci izgladnjivale do smrti ne iznenađuju nas. Ne čudi da je u Milanu i Madridu pretjerano mršavim djevojkama zabranjeno sudjelovati na modnim revijama, smatrajući ih opasnima kao uzorima. Psihološki problemi anoreksije i bulimije vrlo su složeni i teški za liječenje. Osobama koje pate od tih bolesti već sama pomisao na debljanje izaziva užas i odbojnost. U vezi s time Aelred Squire, stručnjak za ranu povijest Crkve, dao je ovu korisnu primjedbu: “Može se osnovano tvrditi da je posebno na Zapadu čovjek dosegao takav stupanj psihološkoga otuđenja od svoga tijela da pomagati mu postiti i umrtvljivati svoj tjelesni život bez da mu se pomogne promijeniti svoj stav prema tijelu znači gurati ga još dalje u tom smjeru što će ga, bude li prepušten sam sebi, na kraju neizbježno dovesti do samouništenja.”7

U listopadu 2005. godine australski glazbenik Keith Urban otišao je u centar za odvikavanje od ovisnosti Betty Ford u Kaliforniji.

Uzrok krize nije bio ni u kakvom posebno velikom događaju, kako je objasnio, već u mnoštvu malih stvari koje su se nakupile i dovele njegov život u “stanje izvan kontrole”. Urban je rekao da mu je režim oporavka u centru bio 21

DUHOVNOST POSTA

od tako velike pomoći da je umjesto uobičajenih trideset, ostao tamo devedeset dana. Ono što je dobivao nije bila samo pomoć u odvikavanju od štetnih navika, nego i novi uvidi u to kako treba živjeti. Kako je rekao: “Apstinencija je jedno, ali bilo je tu i čitavo drugo područje mojega života o kojemu je trebalo početi učiti.” Zaključio je primjedbom: “Apstinencija je samo ulaznica za film, to nije i sam film.”8 Časopis Time je u broju od 16. srpnja 2007. godine svoj udarni članak naslovio: “Kako postajemo ovisni: nova istraživanja mozga otkrivaju nam zašto tako lako postajemo navučeni i kako se možemo izliječiti”. Autor članka, Michael D. Lemonick, uvjerava nas da rješenje za ovisnost nije u nečemu poput anonimnih alkoholičara, koje Lemonick odbacuje kao nestručne i neznanstvene, nego prije u stvaranju novih tableta koje obećavaju da će dovesti do okončanja onih žudnja koje tjeraju ovisnika na ponavljanje uvijek iste grješke. Te bi tablete trebale djelovati tako da mijenjaju kemiju mozga i dovode do obnavljanja moždanih stanica.

Po mojemu je sudu ovo samo još jedan primjer danas tako čestih pokušaja korištenja tableta za liječenje simptoma bolesti, umjesto teške zadaće liječenja osobe koja te simptome ima. Ovisnost često nije samo kemijski, 22

UVOD

nego i duhovni problem. Anonimni alkoholičari (AA) prepoznaju tu istinu na svoj vlastiti, “neznanstveni” način, koristeći ono što autor naziva “narodnom mudrošću”. Oni od osobe traže da se suoči sa svojom ovisnošću i da se aktivno uključi u proces svojega izlječenja. Također daju osobnu podršku koja igra ključnu ulogu u devedesetodnevnom razdoblju oporavka u kojemu se mozak može sam regenerirati. Mnogo je duhovnih dobiti od takva pristupa, koje su od životne važnosti: osobna odgovornost, popravljanje odnosa, prihvaćanje pomoći od drugih i, što je još važnije, gorljivo iskanje božanske milosti da se nadvlada snaga ovisnosti što ljudska snaga volje ne može sama postići.

U ovoj knjizi namjera mi je katolike i ostale iznova uvesti u životno važne prakse posta i uzdržljivosti, i u ono viđenje života na kojemu se one temelje. Uzdržljivost i dijeta same su po sebi samo “ulaznice za film”, kako je to Keith Urban dobro primijetio; to nije i sam film – naš život kakav moramo živjeti. Isus je rekao: “Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju” (Iv 10,10). Post i uzdržljivost čine dio toga potpunijeg života koji je Bog namijenio svima nama.

23

SADRŽAJ

SADRŽAJ

Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 Uvod: Gubitak tradicije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11 Prvo poglavlje: Obnova tradicije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27 Drugo poglavlje: Tijelo ponizno pred Bogom: Kako post pomaže iscjeljenju našega odnosa s Bogom? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43 Treće poglavlje: Tijelo spremno za uskrsnuće: Čemu nas mogu poučiti drevni asketi?. . 59 Četvrto poglavlje: Tijelo lijepo sazdano: Kršćanski pojam osobe i posta . . . . . . . . . 71 Peto poglavlje: Tijelo društveno odgovorno: Kako post stvara temelj za našu solidarnost s drugima? . . . . . . . . . . . . . . . 91 146

SADRŽAJ

Šesto poglavlje: Tri glavna stupa pobožnosti kao praktičan program . . . . . . . . . . . . . . 111 Zaključak: Post i slavljenje: Duhovnost posta . . . . . 135 Bilješke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 140

147

PREPORUČUJEMO U ovoj nam poticajnoj knjizi duhovni pisac Victor Sion otkriva kako živjeti u punini sadašnji trenutak kao skriveni znak Božje prisutnosti i volje te iskusiti radost zbog vlastita postojanja.

63 str. Meki uvez.

Progovarajući o tome na koji način pomiriti vlastitu slobodu i vlastite težnje s onim što nam se događa, Sion na vrlo suvremen način obrazlaže i tumači ulogu božanske providnosti te čitatelja upućuje na to kako ostvariti istinsku slobodu i kako svaki trenutak živjeti u miru i radosti.

134 str. Meki uvez.

www.verbum.hr

PREPORUČUJEMO

Sve o anđelima knjiga je koja će otvoriti naše oči za nevidljivi svijet blaženih duhova koji su posvuda oko nas, naših moćnih i svetih prijatelja koji nas vole i pritječu nam u pomoć po Božjoj odredbi.

157 str. Meki uvez.

www.verbum.hr

PREPORUČUJEMO

Ova knjiga sadrži pouke o misaonoj molitvi i razmatranju nastale na temelju duhovnoga nauka sv. Terezije Avilske i sv. Ivana od Križa, obogaćene novim duhovnim uvidima. Za sve ljude koje zanima iskustvo meditacije ova knjiga u obliku pitanja i odgovora bit će dobrodošlo sredstvo i putokaz.

84 str. Meki uvez.

www.verbum.hr

PREPORUČUJEMO

U ovome poznatome djelu jednoga od najplodnijih asketskih pisaca izneseno je blago klasične i uvijek svježe kršćanske duhovnosti svedeno na tri temeljna nauka: o molitvi, samozataji i ljubavi prema Kristu.

207 str. Meki uvez.

www.verbum.hr

Nakladnik: VERBUM d.o.o.

Trumbićeva obala 12, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Priprema za tisak: ACME Tisak: JAFRA PRINT, Solin Tiskano u veljači 2012.

Mons. Charles M. Murphy bivši je dekan i rektor Papinskoga sjevernoameričkog zavoda u Vatikanu i sadašnji pročelnik Službe stalnoga đakonata za biskupiju Portland, Maine. Autor je nekoliko znanstvenih članaka i knjiga, uključujući i vrlo poznatu knjigu Pripadati Bogu. Bio je član uredničke skupine koja je pod vodstvom kardinala Ratzingera (sadašnjega pape Benedikta XVI.) radila na izradi Katekizma Katoličke Crkve

Post i milostinja dva su krila molitve.

Sv. Augustin

U ovo naše vrijeme čini se da je post izgubio ponešto od svojega duhovnog značenja te da je, u kulturi koju obilježava težnja za materijalnim dobrom, zadobio terapeutski smisao vođenja brige o svojemu tijelu. Post zacijelo pridonosi tjelesnomu dobru, no on je za vjernike prije svega “terapija” kojom sebe iscjeljuju od svega što priječi njihovo suobličavanje s Božjom voljom… Vjerna praksa posta pridonosi tomu da osoba, tijelo i duša, stekne jedinstvo, pomažući joj da se kloni grijeha i raste u prisnosti s Gospodinom. Odricanjem materijalne hrane koja hrani tijelo olakšava se nutarnja raspoloživost za slušanje Krista i hranjenje riječju spasenja. Postom i molitvom omogućujemo Njemu da dođe i utaži onu dublju glad koju osjećamo u srcu: glad i žeđ za Bogom.

Benedikt XVI.

ISBN 978-953-235-281-8

VERBUM 58 kn

www.verbum.hr

VERBUM