Docat

hr vat s k i

Što činiti?

DOCAT Što činiti?

hrvatski

Što činiti?

SOCIJALNI NAUK CRKVE

S predgovorom pape Franje

VERBUM

Naslov izvornika: DOCAT – Was tun? Die Soziallehre der katholiscen Kirche Mit einem Vorwort von Papst Franziskus © 2014 YOUCAT Foundation gemeinnützige GmbH, Königstein im Taunus Copyright © za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2016.

Objavila Austrijska biskupska konferencija uz odobrenje Papinskoga vijeća za novu evangelizaciju 7. travnja 2016.

Imprimatur za hrvatsko izdanje od Nadbiskupskoga ordinarijata u Splitu, br. 338/2016, generalni vikar mons. Miroslav Vidović Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika.

Priredili: Arnd Küppers i Peter Schallenberg, u suradnji s: Stefanom Ahrensom, Nilsom Baerom, Thomasom Berenzom, Christophom Böhrom, Marcom Bonackerom, Luisom Fischer, Juliom Horstmann, Joachimom Hüpkesom, Christophom Kraußom, Markusom Krienkeom, Gerhardom Kruipom, Hermannom von Laerom, pomoćnim biskupom Antonom Losingerom, Bertramom Meierom, Bernhardom Meuserom, Elmarom Nassom, Ursulom Nothelle-Wildfeuer, Martinom Schlagom, Walterom Schweidlerom, Christianom Stollom, Corneliusom Sturmom, Markusom Vogtom, Annom Zilkensom i Elisabeth Zschiedrich.

Grafičko oblikovanje i ilustracije: Alexander von Lengerke, Köln Koordinatorica redakcije: Clara Steber Glavni urednik: mr. sc. Petar Balta Izvršna urednica: Katarina Gugić, mag. theol.

Prijevod: Franc-Kristijan Gogić, dipl. teol.

Lektura: Anđa Jakovljević, prof.

Za nakladnika: dr. sc. Miro Radalj Nakladnik: VERBUM d.o.o. www.verbum.hr Tisak: Denona d.o.o.

1. izdanje tiskano u srpnju 2016.

2. izdanje tiskano u veljači 2018.

CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Sveučilišne knjižnice u Splitu pod brojem 170311007 ISBN 978-953-235-506-2

O ovoj knjizi DOCAT je popularan prikaz socijalnoga nauka Katoličke Crkve, nauka koji se razvijao u važnim crkvenim dokumentima još od pape Lava XIII. On je ujedno i poziv, posebno mladim ljudima, da čitaju značajne dokumente Crkve u izvornomu obliku te da se u svojemu djelovanju vode vrjednotama istine, pravednosti i ljubavi. Uvijek iznova papa Franjo poziva kršćane da se aktivno angažiraju za bolji, pravedniji svijet: „Ako u ovo naše vrijeme kršćanin nije revolucionar, onda uopće nije kršćanin.“

Znakovi i njihovo značenje Ovdje je biblijski citat koji će ti omogućiti dublje razumijevanje teksta koji upravo čitaš.

Ovdje slijedi citat. Ponekad ističe značenje teksta, a ponekad mu je upravo suprotan, sučeljen s istinom.

Citati označeni ilustracijom kupole bazilike sv.

Petra sadrže aktualne učiteljske izjave pape, kao i važne riječi njegovih prethodnika.

Ovdje se nalazi tumačenje važnih pojmova.

Brojevi na kraju svakoga teksta označeni su strjelicama koje upućuju na tematski srodne tekstove u: Kompendiju socijalnoga nauka Crkve Katekizmu Katoličke Crkve ili u YOUCAT-u.

Sadržaj

Predgovor S T R . 1 0

1

Božji plan za stvoreno: Ljubav P i ta n j a 1 . –2 1 .

Suradnici: Peter Schallenberg, Marco Bonacker i Nils Baer

Zašto ne možemo razumjeti Boga ako ne znamo da je on ljubav ?

Zašto nam je potrebna ”civilizacija ljubavi” te kako ljubavlju možemo promijeniti svijet. S T R .

Iz važnih crkvenih dokumenata S T R .

14 .

28.

2

Zajedno smo snažni: Crkva i društvo P i ta n j a 2 2 . – 4 6 .

Suradnici: Thomas Berenz i Christian Stoll

Zašto ne možemo biti istinski kršćani bez društvenoga angažmana?

Zašto Crkva nema svrhu u samoj sebi? Zašto se Crkva zalaže za pravednost prema svim ljudima ? S T R .

dodatak:

32.

Novi mediji

STR. 46.

Iz važnih crkvenih dokumenata S T R .

54.

3

Jedinstvena i beskonačno vrijedna: Ljudska osoba P i ta n j a 47. – 8 3 .

Suradnici: Walter Schweidler, Anton Losinger i Marco Bonacker

Čovjek nema cijene, on ima neotuđivo dostojanstvo.

Zašto kažemo da se ljudska prava temelje ne samo na vjeri, nego i na razumu ?

Zašto samo Bog može sačuvati ljude od međusobnoga sukoba? S T R .

dodatak:

Osoba u bioetici Iz važnih crkvenih dokumenata S T R .

58.

S T R . 74 .

84.

4

Načela socijalnoga nauka Crkve: Personalističko načelo, opće dobro, supsidijarnost, solidarnost P i ta n j a 8 4 . –1 1 1 .

Suradnici: Christoph Krauß i Joachim Hüpkes

Koja su četiri temeljna načela socijalnoga nauka Crkve ? Koje je njihovo etičko utemeljenje i kako ih možemo primijeniti? Zašto su ta načela posebno vrijedna kod analize i poboljšanja društvene stvarnosti? S T R .

Iz važnih crkvenih dokumenata

90.

S T R . 11 0 .

5

Temelj društva: Obitelj P i ta n j a 1 1 2 . –1 3 3 .

Suradnici: Ursula Nethelle-Wildfeuer i Elisabeth Zschiedrich

Zašto je obitelj temeljna jedinica društva?

Kakvu korist obitelj ostvaruje za društvo?

Zašto je obitelj danas (i ne samo danas) posebno ugrožena i zašto joj je potrebno pružiti posebnu zaštitu? S T R .

Iz važnih crkvenih dokumenata

114 .

STR. 132.

6

Posao i poslanje: Ljudski rad P i ta n j a 1 3 4 . –1 5 7.

Suradnik: Arnd Küppers

Zašto kažemo da rad nije kazna već izraz ljudskoga samoostvarenja ?

Kako rad od nas čini Božje suradnike ? Zašto kažemo da rad postoji radi ljudi, a ne ljudi radi rada? S T R .

Iz važnih crkvenih dokumenata

STR . 152.

134.

7

Blagostanje i pravednost za sve: Gospodarstvo P i ta n j a 1 5 8 . –1 9 4 .

Suradnici: Hermann von Laer i Martin Schlag

Zašto gospodarstvo slijedi vlastite zakonitosti? Zašto je gospodarska djelatnost pravedna samo onda kada svi njezini sudionici u njoj imaju udjela? Zašto tržište ima svoje granice te kako možemo reagirati na globalizaciju? S T R .

Iz važnih crkvenih dokumenata

156.

STR . 180.

8

Moć i moral: Politička zajednica P i ta n j a 1 9 5 . –2 2 8 .

Suradnici: Hermann von Markus Krienke i Christoph Böhr

Zašto su politici potrebna tumačenja, legitimacije i etički okviri djelovanja kako bi bila humana i korisna? Zašto se kršćani u politici ne mogu držati sa strane?

Zašto se kršćani zalažu za slobodu i pravednost za sve ?

Zašto kršćani na poseban način žele biti dobri građani ? S T R .

Iz važnih crkvenih dokumenata

184.

STR . 206.

9

Jedan svijet – jedno čovječanstvo: Međunarodna zajednica P i ta n j a 2 2 9. –2 5 5 .

Suradnici: Gerhard Kruip, Julia Horstmann i Luisa Fischer

Zašto kršćani moraju novim sredstvima djelovati u svijetu koji se radikalno mijenja ?

Zašto je Crkvi svojstveno posebno opredjeljenje za siromašne i kako je moguće organizirati solidarnost i globalnu suradnju? S T R .

208

dodatak:

Što je siromaštvo?

str. 217.

dodatak:

Globalna javna dobra

str. 221.

Iz važnih crkvenih dokumenata

STR. 234.

10

Očuvanje stvorenoga: Okoliš P i ta n j a 2 5 6 . –2 6 9.

Suradnici: Hermann von Markus Vogt i Bernhard Meuser

Zašto je kršćanima svojstven poseban odnos prema prirodi i okolišu?

Zašto moramo sada djelovati kako bismo sačuvali stvorenje i došli do održivoga korištenja Zemljinih bogatstava ? S T R .

Iz važnih crkvenih dokumenata

236.

STR. 248.

11

Život u slobodi i bez nasilja: Mir P i ta n j a 2 7 0 . –3 0 4 .

Suradnici: Hermann von Stefan Ahrens, Nils Baer i Cornelius Sturm

Zašto trebamo Boga kako bismo došli do trajnoga i pravoga mira ?

Zašto Crkva mora biti mirotvorac i kako može doprinijeti uklanjanju sukoba ?

Zašto radikalni pacifizam nije rješenje sukoba i kada je dopušteno koristiti posljednje sredstvo – rat? S T R .

dodatak:

250.

Sloboda istraživanja i njezina moguća zloporaba Iz važnih crkvenih dokumenata

str. 270.

STR. 272.

12

Osobni i društveni angažman: Ljubav na djelu P i ta n j a 3 0 5 . –3 2 8 .

Suradnici: Elmar Nass, Bertram Meier i Anno Zilkens

Zašto se kršćani moraju angažirati i gdje je njihov angažman potreban: u Crkvi, u društvu, u društvenim potrebama i sukobima, u strankama ili u udrugama? Što to kršćani mogu dati svojim suvremenicima što im nitko drugi ne može dati? S T R .

Iz važnih crkvenih dokumenata

STR . 298.

Kazalo imena S T R . 3 0 4 .

Kazalo biblijskih citata S T R . 3 0 7.

Kazalo pojmova S T R . 3 0 8 .

Kratice i fotografije S T R . 3 19.

Zahvale S T R . 3 2 0 .

2 74 .

Predgovor

Dragi mladi!

Moj prethodnik, papa Benedikt XVI., predao vam je katekizam za mlade, YOUCAT. Ja vam danas želim predati jednu drugu knjigu, DOCAT, koja sadrži socijalni nauk Crkve.

U naslovu se krije engleska riječ to do, činiti. DOCAT odgovara na pitanje: “Što činiti?” On je poput korisničkoga priručnika koji nam pomaže da u svjetlu evanđelja mijenjamo prvenstveno sebe, potom svoju neposrednu okolinu i na koncu čitav svijet. Jer snagom evanđelja uistinu možemo mijenjati svijet.

papa Fr anjo

11

Isus kaže: “Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!” Mnoge je svece ovo mjesto u Bibliji dotaklo do najdubljih dubina. Sveti Franjo Asiški zbog tih je riječi promijenio čitav svoj život. Majka Terezija nad njima je doživjela dubok nutarnji zaokret, a Charles de Foucald svjedoči: “U čitavu Evanđelju ne postoji riječ koja bi snažnije utjecala na mene i promijenila mi život na dublji način od ove: ‘Što god učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste!’ Kada pomislim da ta riječ dolazi iz Isusovih usta i da su to ona ista usta koja kažu: ‘Ovo je tijelo moje, ovo je krv moja’, toliko se više osjetim pozvan tražiti i ljubiti Isusa prije svega u tim malima, najmanjima.”

Ljubljeni mladi prijatelji! Našu zemlju, prepunu straha i nasilja, humanijom može učiniti samo obraćenje srca. A to znači: strpljenje, pravednost, razboritost, dijalog, nepotkupljivost, solidarnost sa žrtvama i najsiromašnijima od siromašnih, predanje bez granica, ljubav koja radi drugoga ide čak i u smrt. Kada to shvatite u dubini, tada možete mijenjati svijet kao zauzeti kršćani. Način na koji se stvari trenutno odvijaju u svijetu ne smije se nastaviti. Ako se u ovo naše vrijeme kršćanin odvraća od potreba najsiromašnijih medu siromašnima, onda nije kršćanin!

Zar ne možemo učiniti više kako bi ta revolucija ljubavi i pravednosti postala stvarnost u mnogim dijelovima ovoga izmučenog planeta? Socijalni nauk Crkve može pomoći tolikim ljudima! Pod pouzdanim vodstvom kardinalâ Christopha Schönborna i Reinharda Marxa jedan je tim otpočeo s radom kako bi pred sve mlade svijeta iznio poruku katoličkoga socijalnog nauka koja oslobađa. U tomu su zadatku sudjelovali poznati znanstvenici i sami mladi. Mladi katolici iz cijeloga svijeta poslali su svoje najbolje fotografije, davali savjete za tekst, unosili svoja pitanja i sugestije i pobrinuli se da tekst bude lako razumljiv. Socijalni nauk to naziva “participacija” – sudjelovanje! Na taj je način ta ekipa odmah primijenila važno načelo socijalnoga nauka. Eto, tako je DOCAT postao odličan priručnik s uputama za kršćansko djelovanje.

12

predgovor

Ono što danas nazivamo katoličkim socijalnim naukom nastalo je u devetnaestomu stoljeću. Zajedno s industrijalizacijom pojavio se i okrutni kapitalizam: oblik gospodarstva koji uništava čovjeka. Beskrupulozni industrijalci doveli su osiromašene zemljoradnike do toga da napuste sela i za bijednu plaću crnče u rudnicima ili čađavim tvornicama. Djeca više nisu vidjela svjetlo dana, slali su ih kao robove pod zemlju da vuku vagone s ugljenom. Kršćani su pomagali s velikim žarom, ali su uočili da to nije dovoljno. Zato su razvili ideje kojima su se toj nepravdi mogli suprotstaviti na društvenoj i političkoj razini. Enciklika Rerum novarum pape Lava XIII. iz 1891. godine predstavlja svojevrsnu osnivačku povelju katoličkoga socijalnog nauka. U njoj je Papa jasno i nedvojbeno napisao: “Uskratiti radniku zasluženu plaću grijeh je koji vapi u nebo.” Crkva je koristila sav svoj autoritet u borbi za prava radnika.

Katolički se socijalni nauk tijekom godina obogaćivao i oplemenjivao prateći potrebe vremena. Mnoštvo je ljudi raspravljalo o zajedništvu, pravednosti, miru i općemu dobru i donijelo načela dostojanstva ljudske osobe, solidarnosti i supsidijarnosti, koji su protumačeni u DOCAT-u. No socijalni nauk ne potječe od ovoga ili onoga pape, odnosno ovoga ili onoga znanstvenika; on proizlazi iz samoga srca evanđelja. On dolazi od samoga Isusa.

Isus je Božji socijalni nauk.

“Ova ekonomija ubija”, napisao sam u svojoj enciklici Evangelii gaudium, jer i danas postoji “ekonomija isključivanja i nejednakosti”. U nekim je zemljama četrdeset ili pedeset posto mladih ljudi nezaposleno. U mnogim su društvima stariji ljudi isključeni jer više od njih nema nikakve “koristi” i jer više nisu “produktivni”. Golema se područja raseljavaju jer siromasi bježe u sirotinjske četvrti velikih gradova nadajući se da će tamo naći nešto od čega će moći preživjeti. Proizvodna logika globalizirane ekonomije uništila je skromne ekonomske i poljoprivredne strukture domaćih regija. Otprilike jedan posto svjetskoga stanovništva posjeduje četrdeset posto svjetskoga kapitala, a deset posto svjetske populacije posjeduje osamdeset i pet posto.

papa Fr anjo

13

S druge strane, polovici svjetskoga stanovništva “pripada” jedva jedan posto zemlje. 1,4 milijarde ljudi živi s manje od jednoga eura dnevno.

Pozivajući vas da istinski upoznate socijalni nauk Crkve ja ne sanjarim samo o skupinama koje sjede ispod stabala i raspravljaju – i to je dobro! Činite to! No moj je san veći: želim milijun mladih kršćana, štoviše, želim cijeli jedan naraštaj koji će za svoje suvremenike biti “hodajući socijalni nauk”. Ništa ne će mijenjati svijet osim ljudi koji su spremni predati sami sebe za nj poput Isusa, koji će zajedno s njim ići na periferije i u najveću prljavštinu. Uđite i u politiku i borite se za pravdu i ljudsko dostojanstvo, pogotovo za najsiromašnije. Svi ste vi Crkva. Pobrinite se da se Crkva mijenja pred izazovom jauka obespravljenih, vapaja onih koji su u potrebi i o kojima se nitko ne brine.

Sami se pokrenite! Ako mnogi to zajedno učine, bit će nam bolje na ovomu svijetu i ljudi će osjetiti da Duh Božji djeluje u vama. I onda ćete možda biti poput baklja koje ljudima osvjetljuju put prema Bogu.

Predajem vam ovu veličanstvenu malu knjigu kako bi zapalila vatru u vama. Svakoga se dana molim za vas. Molite i vi za mene!

Vaš

papa Franjo

1 pitanja 1 . –2 1 .

Božji plan za stvoreno Ljubav

16

božji pl an za st voreno

Svijet je stvoren na slavu Božju.

Prvi vatikanski sabor

Pozvan sam učiniti ili biti nešto na što nije pozvan nitko drugi; imam mjesto u Božjemu planu i na Božjoj zemlji koje nitko drugi nema.

BL . JOHN HENRY NE WM A N (1801.–1890., obraćenik, kasnije kardinal Katoličke Crkve, engleski filozof i teolog)

1

Je li Bog djelovao prema planu kada je stvorio svijet i nas?

Da. Bog je stvorio cjelokupni svijet prema svojoj zamisli i svojoj namjeri. Kao što čovjek može izmisliti neku igru, primjerice šah ili mlin, i uz pomoć pravila cijelu logiku igre, tako je i Bog stvorio svijet i osmislio čovjeka. Nit vodilja Božjega stvaranja jest ljubav. Božji je plan, dakle, da čovjek ljubi i odgovara na Božju ljubav te tako i sam u ljubavi misli, govori i djeluje.

20

Naravno da potječemo od svojih roditelja i da smo njihova djeca, ali potječemo i od Boga koji nas je stvorio na svoju sliku i pozvao da budemo njegova djeca. Zato na početku svakoga čovjeka ne stoji slučaj ili sudbina nego naum Božje ljubavi.

BENEDIK T X VI., 9. srpnja 2006.

2

2062

1, 2

Tko je uopće Bog?

Bog je, moglo bi se reći, počélo svega što postoji. On je konačna osnova, konačni uzrok svega i temelj daljnjega postojanja. U odnosu na današnju znanost možemo reći: On je bio prije velikoga praska i on je izvor svih prirodnih zakona. Bez Boga bi se urušilo sve što postoji.

Bog je i svrha svega što postoji.

34, 279 ss.

33

1 – ljubav

3

17

Zašto je Bog mjerilo našega djelovanja?

Ako je Bog stvoritelj cijeloga svemira, onda je i mjerilo svemu što postoji. Sve se djelovanje mjeri prema njemu i njegovu naumu. U njemu možemo spoznati kako dobro djelovati. Ukratko rečeno: Bog je DNK našega života. Što Bog s nama i za nas želi, to je norma i pravilo dobra i pravedna života.

Kršćani djeluju solidarno jer je Bog prvi prema njima djelovao pun ljubavi.

20, 25, 26

1694

Jer ti si sve stvorio, i tvojom voljom sve postade i bî stvoreno!

OTK 4,11

Kako su brojna tvoja djela, o Gospodine! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih.

PS 104, 24

Što nije u mojemu naumu, to stavljam u naum Božji.

I što mi se to češće događa, to imam sve življe uvjerenje da – gledajući s Božje strane – nema nikakva slučaja.

S V. EDITH S TEIN (1891.–1942., Židovka, obraćenica na kršćanstvo, filozofkinja i karmelićanka, žrtva koncentracijskoga logora)

4

Možemo li spoznati Boga ?

Kada razmišljaš o samome sebi, ubrzo shvatiš da se nisi sam stvorio. Nitko te nije pitao želiš li uopće postojati ili ipak radije ne. Odjednom si bio tu.

Sljedeće što ćeš uvidjeti jest da si konačan. Danas, sutra ili prekosutra tvojemu će životu doći kraj. Čak će i sve ono što te okružuje jednoga dana prestati

Tri su stvari potrebne čovjeku za spasenje: znati što treba vjerovati, znati čemu treba težiti i znati što treba činiti.

S V. TOM A A K VINSK I (1225.–1274., duhovni velikan srednjega vijeka, duhovni učitelj i najveći teolog Crkve)

18

božji pl an za st voreno

Reći: “Volim te” znači isto što i reći: “Ti ne ćeš umrijeti.”

G A BRIEL M A RCEL (1889.–1973., francuski filozof )

Sve stvorenje svjedoči o Stvoriteljevoj dobroti i velikodušnosti: Sunce širi svoju svjetlost, vatra svoju toplinu, stablo pruža svoje ruke i daje nam plod koji nosi, i voda i zrak i svekolika priroda naviještaju Stvoriteljevu velikodušnost, a mi, njegova slika i prilika, ne predstavljamo ga, već ga se odričemo nedostatkom ljubavi u svojemu djelovanju dok ga istodobno ustima priznajemo.

S V. FILIP NERI (1515.–1595., “apostol Rima” i utemeljitelj oratorijanaca)

postojati. Usprkos tome, možeš pojmiti beskonačno: nešto što postoji, ali što nikada ne će nestati.

Dakle, iako si isključivo okružen prolaznim stvarima, čezneš za beskonačnim i neprolaznim. Želiš da nešto od tebe bude sačuvano. Kako bi to bilo tužno kada bi cijeli divan svijet bio samo snimka trenutka koja nastane bez smisla i opet utone u ništavilo! Samo ako Bog stvarno postoji, ti si sačuvan u njemu. Sačuvano je i cijelo stvorenje. Slutnja da Bog postoji i čežnja za njim vlastiti su čovjeku. Čežnja za beskonačnim i apsolutnim može se naći u svim kulturama.

20

1147

20

1 – ljubav

5

19

Zašto je Bog stvorio čovjeka i svijet?

Bog je stvorio svijet iz ljubavi. On želi da ga ljubimo onako kako on ljubi nas.

49, 68, 142 6

2

Ako je Bog stvorio svijet iz ljubavi, zašto je onda on pun nepravde, potlačivanja i patnje?

Bog je stvorio svijet kao dobar, ali je svijet otpao od Boga, opredijelio se protiv Božje ljubavi. Biblija to opisuje u izvještaju o grijehu Adama i Eve. Ljudi su – kako to tumači izvještaj o gradnji kule babilonske – htjeli postati poput Boga. Od tada imamo “sistemsku pogrješku” u svijetu, razarajući princip.

Jer ti ljubiš sva bića i ne mrziš ni jedno koje si stvorio. Jer da si štogod mrzio, ne bi ga ni stvorio.

MUDR 11, 24

Vidio sam jade svoga naroda u Egiptu i čuo mu tužbu na tlačitelje njegove. Znane su mi muke njegove. Zato sam sišao da ga izbavim iz šaka egipatskih.

IZL 3,7–8

20 Grijeh je zatvor u kojemu smo se svi rodili.

S V. IGN ACIJE LOJOL SK I (1491.–1556., utemeljitelj isusovaca)

Ne činim ono što bih htio, nego što mrzim – to činim.

Apostol Pavao u RIM 7,15

božji pl an za st voreno

Od tada ništa više nije onako kako je Bog to zamislio. K tome, i naše današnje odluke doprinose postojanju nepravde, potlačivanja i patnje u svijetu. Brojne pogrješne odluke ponekad se oblikuju u strukture zla i grijeha. Pojedinac tada djeluje u sustavu, koji je u cjelini zao i nepravedan, i stoga mu nimalo nije lako tome se oduprijeti, primjerice kada je vojnik primoran sudjelovati u zločinačkome ratu.

27 7

365 ss., 415

66, 68

Zašto je Bog čovjeku uopće omogućio da može činiti zlo?

Bog je stvorio čovjeka da ljubi. Ali na ljubav se nikoga ne može prisiliti, ljubav je uvijek dobrovoljBog je postavio dušu u slobodno samoodređenje kako joj, protivno njezinoj slobodi, ne bi mogao niti učiniti niti nametnuti nešto što ona ne želi.

na. Stoga čovjek mora biti slobodan kako bi uistinu mogao ljubiti. Ako postoji istinska sloboda, onda uvijek postoji i mogućnost za temeljno pogrješnu odluku. Mi ljudi možemo uništiti čak i samu slobodu.

311 ss.

MEIS TER ECK H A RT (oko 1260.–1328., dominikanac, mistik)

8 Neki kažu: “Previše sam zla učinio, Bog mi ne može oprostiti.” To je veliko bogohuljenje. To je ograničavanje Božjega milosrđa. Ono je pak bezgranično. Ništa dobroga Boga toliko ne vrijeđa koliko sumnja u njegovo milosrđe.

S V. I VAN M ARIJA V I ANNE Y (1786.–1859., ”Župnik arški”)

286

Napušta li Bog čovjeka nakon što se on odvrati od njega?

Ne. Božja ljubav “nikad ne prestaje” (1 Kor 13,68).

On nas prati, traži nas u našim skrovištima i na putovima kojima bježimo od njega, on želi s nama stupiti u dodir. Želi nam pokazati tko on jest.

27, 773 9

Kako možemo pronaći Boga ?

Boga možemo naći samo ako nam se on pokaže ili, drukčije rečeno, ako nam se objavi. Mi, doduše, po naravi imamo ideju o Bogu i možemo promiš-

1 – ljubav

21

ljanjem uvidjeti da Bog postoji. Ali kakav je Bog, koje su njegove misli i planovi – to našemu razumu ostaje nedokučivo. Dakle, to kakav je Bog mora nam priopćiti Bog sâm. On to ne radi tako da nam pošalje nekakvu ideju, knjigu ili kakav politički sustav; učinio je to postavši čovjekom. U Isusu Kristu Bog se potpuno i konačno objavio: Bog je postao

”Jer misli vaše nisu moje misli i púti moji nisu vaši púti”, riječ je Gospodnja.

“Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli.”

IZ 55,8– 9

čovjekom kako bi čovjek shvatio tko je Bog. Isus je Božji jezik.

20, 21 10

36–38

7–10

Kako se Bog objavio ljudima prije Isusa ?

Božje postojanje nikada nije bilo skriveno pred razumskom spoznajom ljudi. U vjerskoj povijesti Izraela Bog je otkrio svoju nutrinu i govorio je Abrahamu, Izaku i Jakovu. Mojsiju je naložio da ode osloboditi

Izrael je Božji narod, izraz Božjega zajedništva s ljudima, on je izabrani narod. To nije prirodna ni kulturološka činjenica već nadnaravna datost.

IVA N PAVAO II. (1920.–2005., u listopadu 1997.)

svoj narod od ropstva u Egiptu. Uvijek je iznova pozivao proroke da nastupe u njegovo ime.

54 ss.

11

7–8

Kako izraelski narod odgovara na Božju samoobjavu ?

Kada upoznamo Boga, ništa više ne može ostati onako kako je bilo. Izraelski narod to potvrđuje savezom koji sklapa s Bogom. Znak toga saveza jesu Deset zapovijedi koje Bog predaje Mojsiju na brdu Sinaju (usp. Izl 19–24). Kada se ravnamo prema tim zapovijedima i na taj način pokušamo pravedno djelovati, tada je upravo to naš odgovor na Božji govor nama u ljubavi. Tako imamo mogućnost sudjelovati u Božjemu planu za svijet i povijest.

22

34

ˇJI BOZ

22 U svim kulturama postoje zajednička etička stjecišta, izraz iste one ljudske naravi koju je Stvoritelj htio i koju etička mudrost čovječanstva naziva naravnim zakonom.

BENEDIK T X VI., enciklika Caritas in veritate (CiV), 59.

božji pl an za st voreno

12

Od kakva su značenja Deset zapovijedi za naš društveni suživot ?

U Deset zapovijedi Bog nam u ruke daje neprolazne smjernice za dobar život prema kojima se možemo ravnati. Tako nastaje onakav svijet kakva je Bog zamislio. Iz njih saznajemo koje su naše dužnosti – npr. ne smijemo nikome ništa ukrasti – i ujedno nam se pojašnjavaju naša prava: ni nas nitko ne smije pokrasti. Sadržaj Deset zapovijedi nalikuje prirodnomu pravu, dakle onome pravu koje

enciklik a

Papinski učiteljski dokument

je svakomu čovjeku upisano u srce kao predodžba dobroga djelovanja. U njima su opisani univerzalni načini djelovanja koji obuhvaćaju sve ljude i kulture. Stoga su Deset zapovijedi ujedno i temeljne odrednice društvenoga suživota.

22

434

335, 348 ss.

Ono što me svaki put iznova zapanjuje jest sljedeće: na svijetu postoji više od 30 milijuna zakona da bi se provodilo Deset zapovijedi.

A LBERT SCHWEIT ZER (1875.–1965., liječnik u misijama i dobitnik Nobelove nagrade za mir)

13 Za mene – Isus je moj Bog. Isus je moj Zaručnik. Isus je moj Život. Isus je moja jedina Ljubav. Isus je moje Sve u Svemu. Isus je moje Sve. BL . M AJK A TERE ZIJA (1910.–1997., “Svetica iz Calcutte”, utemeljiteljica reda Misionarki ljubavi, dobitnica Nobelove nagrade za mir)

Kako se Bog objavljuje u Isusu iz Nazareta ?

U Isusu Kristu Božja samoobjava doseže vrhunac. U osobi Krista, čovjeka i Boga, Božja se ljubav objavila na apsolutan i nenadmašiv način. On je Riječ Božja postala tijelom, kako u svojemu Proslovu opisuje Ivanovo Evanđelje. U Isusu Kristu postaje vidljivo, štoviše tjelesno opipljivo, tko je Bog i kako pristupa ljudima. Tako on može reći: “Tko je vidio mene, vi-

1 – ljubav

23

dio je i Oca” (Iv 14,9).

Slabost ljudskih mogućnosti izvor je snage. Isus je stručnjak za nemoguće.

Krist postade nama ljudima u svemu jed-

BL . CH A RLE S DE FOUC AULD (1858.–1916., francuski svećenik, redovnik i pustinjak)

nak osim u grijehu: time je Isus idealni čovjek, čovjek prema Božjemu planu. Isus je živio ono što Bog želi: ljubav. Biti kršćanin znači Isusu se što više približiti. Po sakramentima ulazimo u intimno zajedništvo s Isusom: postajemo “tijelo Kristovo”.

28–29 14

456 ss.

9–10

Lakše je ljubiti sve nego jednoga. Za ljubav prema čovječanstvu u pravilu je dovoljna samo jedna fraza dok ljubav prema bližnjemu zahtijeva žrtvu.

PE TER ROSEGGER (1843.–1918., austrijski književnik)

Kako glasi nova zapovijed ljubavi u Novomu zavjetu?

Zlatno pravilo (“Što ne želiš da drugi čine tebi, ne čini ni ti drugima.”) poznato je kao norma dobra života u mnogim kulturama. Još snažnije djeluje zapovijed ljubavi u Staromu zavjetu: “Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe” (Lev 19,18). Isus Krist nadilazi i konkretizira zapovijed uzajamne ljubavi tako što je mjeri sa sobom i predanjem svojega života: “Ljubite jedni druge, kao što sam ja vas ljubio!” (Iv 15,12). Ovakva je ljubav usmjerena podjednako na zajednicu i na pojedinca: svaki je čovjek jedinstvena, nezamjenjiva, od Boga ljubljena osoba – i svatko je upućen ljubavlju na drugoga.

Božja je ljubav početak “civilizacije ljubavi” (Pavao VI. i Ivan Pavao II.) kojoj svi ljudi mogu doprinijeti.

54

2055

322

^

BOZJI

PLAN

24 Ljubav počinje danas. Danas netko pati. Danas je netko na ulici. Danas netko gladuje. Danas trebamo djelovati. Jučer je prošlo. Sutra još nije tu. Jedino danas možemo priznati Boga tako da ljubimo, služimo, hranimo gladne, odijevamo gole, pribavimo siromašnima krov nad glavom. Ne čekaj sutra! Ako im danas ništa ne damo, oni će sutra biti mrtvi.

M AJK A TERE ZIJA

božji pl an za st voreno

15

Je li čovjek pozvan na ljubav?

Da. U samoj je čovjekovoj naravi da ljubi i da bude ljubljen. Pritom nam sâm Bog služi kao ideal. Isus nam je posvjedočio da je Bog sama ljubav. Između Oca, Sina i Duha Svetoga događa se vječna razmjena ljubavi. U tomu zajedništvu ljubavi i čovjek ima svoj udio. Naš život može uspjeti jedino ako se ne zatvorimo pred plimom Božje ljubavi, nego ako joj se otvorimo. Ljubav nam omogućuje da budemo otvoreni potrebama bližnjega i da nadiđemo sami sebe. Isus Krist, koji se iz ljubavi prema ljudima u slobodnoj volji žrtvovao na križu, upravo je odricanjem od svojega ljudskog života izvršio naj-

krjepost

(vrlina: lat. virtus = snaga) je naučen nutarnji stav koji pomaže čovjeku da spremnije čini dobro.

veće djelo ljubavi.

34–37 16

1, 260

309

Možemo li se vježbati u ljubavi prema bližnjemu?

Ono što razlikuje pravednost od ljubavi upravo je sljedeće: kod pravednosti ljudi su sučeljeni jedni s drugima kao odvojeni “drugi”, gotovo kao stranci. [...] Pravednost znači: prihvatiti bližnjega kao drugoga, a to znači prihvatiti ga onda kada ga ne možeš ljubiti.

Pravednost govori: postoji drugi koji je različit od mene, a kojemu ipak pripada ono što je njegovo. Pravednik je pravedan upravo po tome što drugoga potvrđuje u njegovoj različitosti te mu pomaže u stjecanju onoga što mu pripada.

JOSEF PIEPER (1904.–1997., njemački filozof )

Da. To je veoma važno. Ljubav nije samo osjećaj, već i → Krjepost u kojoj se možemo uvježbati. Postati hrabriji, odvažniji, pravedniji, djelovati sa sve više ljubavi – to je istinski izazov za svakoga kršćanina. Moramo naučiti kako promatrati svijet iz perspektive svojega bližnjeg. Ljudi koji iskuse srdačnost i dobrohotnost osjećaju se prihvaćenima kao ljudi i tako se mogu razvijati. Ako se vježbamo u ljubavi ondje gdje nam je to lako, onda ćemo uz Božju pomoć moći ljubiti i onda kada nam je teško i kada naša ljubav nije uzvraćena. To je slučaj upravo u skrbi za najsiromašnije, a još više onda kada se prema svojim protivnicima trebamo odnositi na nov način: odričući se osvete, odmazde i nasilja.

105, 160, 184, 193 321, 328

2052, 2055, 2069, 2443–2446

1 – ljubav

17

25

Postoji li smisao i napredak u povijesti?

Spasenje (konačno upotpunjenje, savršena sreća) nije nešto što je pridržano samo malomu broju ljudi. Bog želi da se svi ljudi spase. To spasenje oslobađa čovjeka u svim njegovim dimenzijama: kao tjelesno i duhovno, osobno i društveno biće, u njegovoj zemaljskoj povijesti i zauvijek na nebu.

U povijesti, dakle vremenu u kojemu se nalazimo, spasenje je već započeto, ali tek će se u vječnosti dovršiti. Stoga treba kritizirati sve političke ideologije koje obećavaju spasenje već na zemlji. To što ćemo raj naći tek na nebu nije ni varljiva utjeha ni prijezir svijeta. Štoviše, iz nade u vječni život možemo već ovdje i sada sve činiti u ljubavi. Ništa od

Vjerujem, jer ovo je moralni svemir, da će pravda pobijediti.

Ljubaznost će pobijediti, suosjećanje će pobijediti, smijeh će pobijediti, ljubav, brižnost, darežljivost će pobijediti. Jer – stvoreni smo za dobro. Stvoreni smo za ljubav.

DE SMOND TUTU (*1931., južnoafrički aktivist i borac za socijalna prava, umirovljeni anglikanski biskup, dobitnik Nobelove nagrade za mir)

Kršćani su pravi d.o.o.: društvo opravdanih očekivanja.

PE TER H A HNE , televizijski voditelj

onoga što napravimo ovdje na zemlji nije uzalud, nego je sačuvano u punini vječnosti.

40–58

450

110

Meni se čini da nikako ne možeš činiti dobro ako tražiš sama sebe.

S V. TERE ZIJA OD DJE TE TA ISUS A (1873.–1897., karmelićanka i crkvena naučiteljica)

18

Kako dolazi do preobrazbe društva ?

Biblijska poruka, Božja samoobjava, mijenja nas u svakomu pogledu. Stječemo drukčiji pogled na svijet i naše društvo. Početak svake promjene dolazi iz ljudskoga srca: prvo se čovjek mora promijeniti u nutrini te razmišljati i živjeti prema Božjim zapovijedima, a tek onda može djelovati i prema vani.

Obraćenje srca koje se uvijek iznova mora tražiti istinski je početak boljega svijeta. Tek s tim temeljem možemo pronaći način da promijenimo i poboljšamo institucije i sustave.

42

1889

Ako možemo nadvladati individualizam, doista se može razviti drukčiji stil života te važne promjene u društvu tako postaju moguće.

PA PA FR A NJO, enciklika Laudato si’ (LS), 208.

Tko nema ljubavi za samo jednu jedinu osobu, ne može se svidjeti Bogu. Ljude ljubimo onako kako ih je Isus ljubio time što im želimo svako dobro koje im i on želi, time što im činimo svako dobro koje je u našoj moći, time što se zalažemo za njihovo spasenje spremni proliti i svoju krv za svakoga od njih.

CH A RLE S DE FOUC AULD

26 Ako ne ljubiš svojega brata kojega vidiš, onda ne možeš ljubiti Boga kojega ne vidiš.

S V. AUGUS TIN (354.–430., crkveni naučitelj, najznačajniji pisac i teolog rane Crkve)

božji pl an za st voreno

19

Zašto je čovjekovo samootuđenje srž svakoga grijeha?

Sve dok čovjek egoistično gleda samo na sebe, on nazaduje. Stvoreni smo tako da nismo dostatni samima sebi. Potrebna nam je ljudska zajednica, potrebno nam je oslobađajuće usmjerenje na smisao i izvor našega postojanja, a to je u konačnici Bog.

Onomu koji Boga ljubi sve se okreće na dobro, čak mu i stranputice i pogrješke Bog okreće na dobro.

AUGUS TIN

Moramo izići iz sebe jer smo stvoreni za ljubav.

Ljubeći izlazimo iz sebe samih prema drugome i, na koncu, prema Bogu. Zatvoriti se u sebe jednako je grijehu. Tko ne ljubi, živi u samootuđenju. Ovo vrijedi i za cijela društva. Tamo gdje su na prvomu mjestu konzumerizam, proizvodnja i tehničko preživljavanje nastat će manjak solidarnosti i istinske

Nikada nismo tako oštroumni kao onda kada hoćemo zavarati sami sebe i potisnuti grižnju savjesti.

čovječnosti. Takvo društvo onda ne postoji radi čovjeka, nego čovjek radi društva.

47–48

400

315

FR A NÇOIS FÉNELON (1651.–1715., francuski duhovni pisac)

20 Ljubav koja služi nevjerojatna je sila. Ona je najveća snaga. Ništa joj nije nalik.

FJODOR MIH AJLOVIČ DOS TOJE VSK I (1821.–1881., ruski pisac)

Koja je zadaća Crkve u Božjemu planu ?

Plan Božje ljubavi jest spasenje i otkupljenje svih ljudi po Isusu Kristu. Crkva postoji zato što nas je Isus pozvao na duboko, spasonosno zajedništvo s njim. To zajedništvo, “tijelo Kristovo”, jest Crkva. Po krštenju i drugim sakramentima pripadamo Kristu i on nam daruje nov i neprolazan život. Božju volju

1 – ljubav

27

vršimo slušajući njegovu riječ. Crkva je mjesto na kojemu ljudi mogu rasti u Božjoj ljubavi. Crkva nije svrha samoj sebi. Ona ima odgovornost prema čovjeku i društvu i svojim djelovanjem mora doprinositi spasenju, miru i razvoju ljudske obitelji.

49–51 21

122, 123

Je li u Crkvi kraljevstvo Božje već vidljivo?

Crkva postoji zato “da u svijetu nastane prostor za Boga, da on u njoj živi i da svijet tako postane njegovo ‘kraljevstvo’” (Joseph Ratzinger). S Isusom Kristom kraljevstvo je Božje uistinu nastupilo

Svakoga trenutka mogu promicati spasenje u svijetu, olakšati ga ili ga sprječavati, kočiti ga.

Sve što posijemo to će i proklijati.

RUTH PFAU (*1929., liječnica gubavaca i časna sestra)

Drugi nisu pakao nego raj.

S. EMM A NUELLE (1908.–2008., “majka ljudi iz smeća”)

u svijetu. Svugdje gdje se dijele sakramenti nadilazimo i iz temelja mijenjamo stari svijet grijeha i smrti. Nastupa novo stvorenje; Božje kraljevstvo postaje vidljivo. Ali ako kršćani ne provode taj darovani novi život autentičnim djelovanjem, tada sakramenti ostaju samo prazni znakovi. Ne možemo ići na pričest i istodobno uskraćivati nekome kruh. Sakramenti vape za ljubavlju koja je spremna “ izići iz sebe same i otići na rubove. Ne samo geografske rubove, nego na granice ljudske egzistencije: na granice otajstva grijeha, boli, nepravde, neznanja, nedostatka vjerske prakse, na granice misli i svekolike bijede” (Govor kardinala Bergoglia pred konklavu 2013.).

49–51

123, 124

Pruže mu [Isusu] svitak Knjige proroka Izaije. On razvije svitak i nađe mjesto gdje stoji napisano: “Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje.”

Tada savi svitak, vrati ga poslužitelju i sjede.

Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega.

On im progovori: “Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.”

LK 4,18–21

28

božji pl an za st voreno

Iz važnih crkvenih dokumenata 1 ljubav

Mater et Magistra

Kršćanska ljubav

Koga vodi kršćanska ljubav, taj ne može druge ne

ljubiti, pa tuđe potrebe, nevolje i radosti smatra svojima. I njegovo djelovanje, gdje god ga ima, postojano je, veselo, puno čovječnosti i brige za probitak drugih jer: “Ljubav je strpljiva, ljubav je dobrostiva, ljubav ne zavidi, ne hvasta se, ne napuhuje se. Ne prekoračuje pristojnosti, ne traži svoje, ne razdražuje se; zaboravlja i oprašta zlo, ne veseli se nepravdi, a veseli se istini. Sve ispričava, sve vjeruje, svemu se nada, sve junački podnosi” (1 Kor 13,4–7).

Ivan XXIII., enciklika Mater et Magistra (1961.), 257.

Redemptor hominis

Ljubav ima ime

Bog stvaranja objavljuje se kao Bog Otkupljenja, kao

Bog “koji je vjeran” (1 Tim 5,24), vjeran svojoj ljubavi prema čovjeku i prema svijetu, koju je već objavio u dan stvaranja. Tako pak njegova ljubav ne uzmiče ni pred čime od onoga što u njemu samome traži pravednost. Zbog toga “Njega, koji je bio bez ikakva grijeha, Bog učini mjesto nas grijehom, da mi u njemu postanemo pravednošću Božjom” (2 Kor 5,21). Ako pak “učini grijehom” njega koji bijaše sasvim bez ikakva grijeha, učinio je to da objavi ljubav koja je uvijek veća od svega što je stvoreno, ljubav koja je sam on, jer “Bog je ljubav” (1 Iv 4,8.16). A ljubav je prije svega veća od grijeha, od slabosti, od “raspadljivosti stvorenja” (Rim 8,20), jača od smrti. Ljubav je uvijek spremna podignuti i oprostiti, uvijek spremna poći u susret rasipnome sinu, stalno u traženju “objave sinova Božjih” (Rim 8,19), koji su pozvani “na buduću slavu” (Rim 8,18). Ta objava ljubavi također se naziva milosrđem; ta pak objava ljubavi i milosrđa ima u ljudskoj povijesti svoj lik i ime; zove se Isus Krist.

Ivan Pavao II., enciklika Redemptor hominis (1979.), 9.

Redemptor hominis

Čovjek ne može živjeti bez ljubavi

Čovjek ne može živjeti bez ljubavi. Sam po sebi on

ostaje biće neshvatljivo, život mu ostaje lišen smisla ako mu se ne objavi ljubav, ako se ne susretne s ljubavlju, ako je ne iskusi i ne usvoji, ako u njoj živo ne sudjeluje. Upravo stoga Krist Otkupitelj – kao što je već rečeno – sasvim otkriva čovjeka samome čovjeku. To je – smijemo li se tako izraziti – ljudska dimenzija otajstva Otkupljenja. U toj dimenziji čovjek ponovno nalazi veličinu, dostojanstvo i vrijednost svoje čovječnosti. U otajstvu Otkupljenja čovjek biva iznova “ izražen” i na neki način iznova stvaran. On biva iznova stvaran! “Nema

iz va žnih crk venih dokumenata

29

tu više Židova, ni Grka; nema više ni roba ni slobodnjaka, nema više ni muškog ni ženskog, jer ste vi samo jedan u Kristu Isusu” (Gal 3,28). Čovjek koji želi sam sebe do dna shvatiti – ne samo po neposrednim, nesavršenim, često površnim, čak prividnim kriterijima i mjerilima svoga bića – treba da se, sa svojim nemirom i nesigurnošću, čak sa svojom slabošću i grešnošću, svojim životom i smrću, približi Kristu. Taj čovjek treba, da tako kažemo, ući u Krista s cijelim svojim bićem, treba da usvoji i asimilira svu stvarnost Utjelovljenja i Otkupljenja, kako bi iznova pronašao samoga sebe. Ostvaruje li se u njemu to duboko događanje, on će uroditi ne samo plodovima štovanja Boga, nego također divljenja prema samome sebi. Kolika li mora biti vrijednost čovjeka pred očima Stvoritelja ako je taj čovjek “zavrijedio imati takvog i tolikog Otkupitelja” (uskrsno predslovlje)?

Ivan Pavao II., enciklika Redemptor hominis (1979.), 10.

Evangelium vitae

Smisao Boga i smisao čovjeka

Gubeći smisao Boga, teži se i gubljenju smisla čovje-

ka, njegova dostojanstva i njegova života; u svoje vrijeme, sistematsko kršenje moralnog zakona, posebice u teškoj stvari poštivanja ljudskog života i njegova dostojanstva, proizvodi jednu vrst postupnog zamračenja sposobnosti shvaćanja životvorne i spasonosne prisutnosti Boga.

Ivan Pavao II., enciklika Evangelium vitae (1995.), 21.

Deus Caritas est

Temelj kršćanstva

Biti kršćanin nije rezultat neke etičke odluke ili neke

velike ideje, već je to susret s događajem, s Osobom, koja životu daje novi obzor i time konačni pravac. U svojoj poslanici Ivan je izrazio taj događaj sljedećim riječima: “Po ovom smo upoznali Ljubav: on je za nas položio život svoj. I mi smo dužni živote položiti za braću” (1 Iv 3,16).

Benedikt XVI., enciklika Deus Caritas est (2005.), 1.

Deus Caritas est

Ljubav zauvijek

Sada rast u ljubavi prema višim razinama, prema nje-

zinim dubokim čišćenjima, traži svoj konačni oblik, i to u dvojakom smislu: u smislu isključivosti – “samo ta osoba” – i u smislu “zauvijek”. Ljubav obuhvaća cjelokupnu opstojnost u svim njezinim dimenzijama, uključujući vrijeme.

Drukčije niti ne može biti, jer njezino obećanje smjera konačnom cilju: ljubav je usmjerena na vječnost.

Benedikt XVI., enciklika Deus Caritas est (2005.), 6.

30 Deus Caritas est

božji pl an za st voreno

Ljubav kao služba Crkve

Cjelokupno djelovanje Crkve izraz je ljubavi koja traži

potpuno čovjekovo dobro: traži njegovu evangelizaciju po riječi i sakramentima, što je u povijesti pokatkad predstavljalo pravi herojski pothvat, i traži njegovo promicanje u različitim područjima života i ljudskog djelovanja. Ljubav je prema tome služenje koje Crkva ostvaruje da bi neprestano izlazila ususret čovjeku koji trpi ili je u potrebi, uključujući tu i materijalne potrebe.

Benedikt XVI., enciklika Deus Caritas est (2005.), 19.

Deus Caritas est

Društvo bez ljubavi?

Ljubav – caritas – bit će uvijek nužna, čak i u najpraved-

nijem društvu. Ne postoji nijedno pravedno državno uređenje koje će služenje ljubavi učiniti suvišnim i nepotrebnim. Onaj koji želi ukloniti ljubav sprema se ukloniti čovjeka kao takvog. Uvijek će biti onih koji trpe i koji vape za utjehom i pomoći. Uvijek će biti osamljenosti. Uvijek će biti i situacija materijalnih potreba, gdje je nužna pomoć u obliku konkretne ljubavi prema bližnjemu. Država koja hoće sve odrediti, tako da sve uzima pod svoju vlast, postaje u konačnici čista birokratska ustanova koja nije kadra osigurati onomu koji trpi – svakom čovjeku – ono što mu najviše treba: osobno posvećivanje prožeto ljubavlju.

Benedikt XVI., enciklika Deus Caritas est (2005.), 28.

Caritas in veritate

Ljubav – središnja vrijednost

Ljubav je najizvrsniji put socijalnog nauka Crkve. Sva-

ka odgovornost i zalaganje o kojima taj nauk govori nadahnjuje se na ljubavi u kojoj je, kao što je to Isus naučavao, sadržan sav Zakon (usp. Mt 22,36–40). Ona oživotvoruje osobni odnos s Bogom i bližnjim; ona je načelo odnosâ ne samo među prijateljima, članovima obitelji i manjih grupa (mikrorazina) nego, pače, načelo društvenih, ekonomskih i političkih odnosa (makrorazina). Za Crkvu, odgojenu u školi evanđelja, ljubav je sve; sveti Ivan uči (usp. 1 Iv 4,8,16), a na to sam i ja u svojoj prvoj enciklici Deus Caritas est podsjetio, da iz Božje ljubavi sve proizlazi, po njoj sve biva oblikovano i prema njoj sve teži. Ljubav je najveći dar koji je Bog dao ljudima: ona je Božje obećanje i naša nada.

Benedikt XVI., enciklika Caritas in veritate (2009.), 2.

Evangelii gaudium

Ljubav spašava i oslobađa

Samo zahvaljujući tom susretu – ili obnovljenom su-

sretu – s Božjom ljubavlju, koja se pretvara u radosno prijateljstvo, bivamo izbavljeni iz svoje skučenosti i autoreferencijalnosti. Postajemo u punini ljudi kada se izdignemo iznad svoje ljudskosti, kada dopustimo Bogu da nas povede onkraj nas samih kako bismo doprli do najveće istine o svom biću. Ondje se krije izvor i nadahnuće svega našega evangelizacijskog djelovanja. Jer ako je netko prihvatio tu ljubav koja mu ponovno daje smisao života, kako može obuzdati želju da je podijeli s drugima?

Papa Franjo, apostolska pobudnica Evangelii gaudium (2013.), 8.

iz va žnih crk venih dokumenata

Evangelii gaudium

31

Veliki plan ljubavi

Biti Crkva znači biti Božji narod, u skladu s velikim na-

umom Božje ljubavi. To znači da moramo biti kvasac u svijetu. To znači naviještati i nositi Božje spasenje u ovaj naš svijet, koji se često gubi i koji ima potrebu dobiti odgovore koji ohrabruju, koji daju nadu, koji daju novi polet na putu.

Crkva mora biti mjesto besplatnog milosrđa, gdje se svi mogu osjećati prihvaćenima i voljenima, da im je oprošteno i da su potaknuti živjeti prema dobrom životu evanđelja.

Papa Franjo, apostolska pobudnica Evangelii gaudium (2013.), 114.

Evangelii gaudium

Konačna sinteza

Očito je da kada novozavjetni pisci žele kršćansku mo-

ralnu poruku svesti na ono osnovno, na ono najbitnije, predstavljaju nam nezaobilazan zahtjev ljubavi prema bližnjemu: “Jer tko drugoga ljubi, ispunio je Zakon… Punina dakle Zakona jest ljubav” (Rim 13,8.10). Prema svetom Pavlu, u zapovijedi ljubavi ne samo da je sažet Zakon nego je ona sama njegova srž i svrha: “Ta sav je Zakon ispunjen u jednoj jedinoj riječi, u ovoj: Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga!” (Gal 5,14). Pavao je svojim zajednicama predlagao put rasta u ljubavi: “Vama pak Gospodin dao te jedni prema drugima i prema svima rasli i obilovali ljubavlju kakva je i naša prema vama” (1 Sol 3,12). Sveti je Jakov pozivao kršćane da ispunjavaju “kraljevski zakon po Pismu: Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga” (Jak 2,80) kako ne bi propustili ispuniti bilo koju zapovijed.

Papa Franjo, apostolska pobudnica Evangelii gaudium (2013.), 161.

Laudato si’

Ljubav nikada ne posustaje

Hitan poziv da zaštitimo našu zajedničku kuću uključuje bri-

gu da se cijela ljudska obitelj ujedini u traženju održivog i cjelovitog razvoja, jer znamo da se stvari mogu mijenjati. Stvoritelj nas ne napušta, on nikada ne posustaje u svojem planu ljubavi, ne kaje se što nas je stvorio. Čovječanstvo je još uvijek sposobno raditi zajedno na izgrađivanju našega zajedničkog doma.

Papa Franjo, enciklika Laudato si’ (2015.), 13.

Ako u ovo naše vrijeme

kršćanin nije revolucionar, onda uopće nije kršćanin.

PA PA FR A NJO

Socijalni nauk Katoličke Crkve

ISBN 978-953-235-506-2

VERBUM 95 kn

www.verbum.hr