CRNA KAO NOĆ
Sa svom se težinom naslonio na tapecirani stolac, njegov lik širokih ramena, viši od metar i osamdeset centimetara, utonuo je u okvir hotelskoga namještaja koji je zaškripao. Provukao je velike ruke kroz podulju, sada već temeljito raščupanu crnu kosu i prazno se zabuljio u pod. Mora da je bio utonuo u san jer se probudio satima kasnije, nakon što ga je brat dobrano protresao. „Znam – moram u krevet“, promrmljao je Mrki u polusnu. „Idi u krevet ako želiš“, rekao je Škrga. „Ali sada je jutro.“ Zaprepašten, Mrki se ogleda po hotelskoj sobi trepćući na jutarnjemu suncu koje je ulazilo kroz prozore. Trljajući bolni vrat, pogledom prijeđe preko sjedeće garniture njihova hotelskoga smještaja. „Teška noć?“ upita Škrga s poluosmijehom. Bio je odjeven u ogrtač s paisley uzorkom zbog kojega je Mrki, iz nekoga razloga, uvijek mislio da mu je brat obučen poput Sherlocka Holmesa. Škrga, kako je glasio bratov nadimak (pravo ime bilo mu je Benedict), posve je sigurno zračio intelektualnim šarmom i doista je, poput ribe, bio brz i bilo ga je teško zadržati u mjestu. Mlađi od Mrkoga godinu dana, bio je dosta niži i mršaviji, poput svjetlije sjene starijega brata, unatoč oštrijim, nepravilnijim crtama lica. „Je li netko zvao?“ upitao je Mrki pokušavajući se protegnuti. „Ti si bio taj koji je stražario pored telefona“, primijetio je njegov brat. „Ali rekao bih da nisi uspio dobiti Blanche.“ Mrki je odmahnuo glavom, a Škrga je zamišljeno utonuo u stolicu nasuprot. „Vrlo neobično“, rekao je. „To uopće nije nalik njoj. Postoji li mogućnost da ti ne odgovara na pozive iz nekoga određenoga razloga?“ „Ne, koliko se ja mogu sjetiti.“ „Mislio sam da si rekao da ste se vas dvoje ‘nešto posvađali’ prošli put kada ste razgovarali.“ „To zapravo nije bila svađa“, odgovorio je Mrki zauzimajući obrambeni stav.
35