Cijena obraćenja

Joseph Fadelle

CIJENA OBRACENJA Ispovijest bivsega muslimana koji je zrtvovao sve

Biblioteka

Svjedocanstva

kako bi slijedio Krista

VERBUM

Joseph Fadelle CIJENA OBRAĆENJA

Biblioteka:

Svjedocanstva .Ë?

Urednik: mr. sc. Petar Balta

Za nakladnika: Miro Radalj

Joseph Fadelle

CIJENA OBRACENJA Ispovijest bivsega muslimana koji je zrtvovao sve kako bi slijedio Krista

VERBUM Split, 2012.

Naslov izvornika: Le prix à payer © 2010 by les Éditions de l’Œuvre 26, rue Jacob – 75006 Paris – France www.oeuvre-editions.fr Translation copyright © za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2012.

Izvršna urednica: Ljiljana Jurinović Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika.

Prijevod: Lidija Paris Lektura: Anđa Jakovljević Napomena: Iz sigurnosnih razloga neka su imena izmijenjena.

CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU UDK 821.133.1-940163.42 929 Fadelle, J. FADELLE, Joseph Cijena obraćenja : ispovijest bivšega muslimana koji je žrtvovao sve kako bi slijedio Krista / Joseph Fadelle ; <prijevod Lidija Paris>.

- Split : Verbum, 2012. - (Biblioteka Svjedočanstva ; 1) Prijevod djela: Le prix a payer.

ISBN 978-953-235-307-5 140928053

“Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja?

Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač?

Kao što je pisano: ‘Poradi tebe ubijaju nas dan za danom i mi smo im ko ovce za klanje.’ U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi. Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem.”

Poslanica Rimljanima 8,35–39

CIJENA OBRAĆENJA

CIJENA OBRAĆENJA

Amman, 22. prosinca 2000.

– Tvoja je bolest Krist i tu nema lijeka. Od toga ne ćeš nikada ozdraviti…

Moj stric Karim vadi revolver i cilja mi u prsa.

Zadržavam dah. Iza njega stoje moja četiri brata i izazovno me gledaju. Sami smo u napuštenoj dolini.

Još uvijek ne vjerujem. Ne! Ne želim vjerovati da članovi moje obitelji, i ovaj stric za kojega sam u prošlosti toliko toga učinio, doista imaju nakanu ubiti me. Kako je moglo doći do toga da me tako zamrze, vlastitu krv, čovjeka koji se u djetinjstvu s njima igrao, koji se hranio istim mlijekom? Ne shvaćam…

Ne shvaćam ni to da mi sada prijeti upravo Karim, moj ljubljeni stric kojemu sam tako često priskakao upomoć pred mojim neumoljivim ocem, glavom obiteljskoga klana…

Zašto? Zašto moja obitelj ne može jednostavno prihvatiti moj novi život? Zašto po svaku cijenu hoće da ponovno postanem jedan od njih?

Malo-pomalo sav prestravljen počinjem shvaćati: oni su spremni na sve da bi me vratili, mene, nasljednika plemena Moussaoui, ljubimca. Prisjećam se početka toga nevjerojatnog prizora: 7

CIJENA OBRAĆENJA

– Otac ti je bolestan – kaže Karim – i inzistira na tome da se vratiš. Preko mene ti poručuje da će zaboraviti prošlost, zanemariti sve što se dogodilo…

Moja braća ne škrtare s očevim obećanjima: samo malo “da” s moje strane i sve će mi se vratiti: kuća, automobili, primanja… Zauzvrat, ja zaboravljam sve zlo koje su mi nanijeli.

Kako zaboraviti… nije riječ samo o zaboravljanju. U pitanju je moja vjera!

– Ne mogu se vratiti u Irak, kršten sam.

– Kršten? Odakle sada to…?!

Postao sam kršćaninom, moj se život promijenio. Ne mogu se više vratiti na staro. Ne zovem se više Mohammed. Moje mi staro ime više ništa ne znači. Jasno mi je da ne čuju što im govorim. Za njih je to problem koji se lako može riješiti novcem.

Sve ovisi o visini obećane svote. Pa ipak, svi se njihovi pokušaji odbijaju o zid: ja se ne vraćam na muslimansku vjeru. Ja sam za njih otpadnik.

Raspravljamo već tri sata ovdje, uz rub posve puste ceste. Nismo napredovali ni za milimetar, svatko ostaje na svojemu stajalištu. Pitanja bez kraja i konca dovode me na rub živaca.

Odjednom podižu glas. Agresivnost postaje opipljiva, prijeteća: – Ako se ne želiš vratiti s nama, ubit ćemo te.

Tvoje ćemo tijelo vratiti. Tvoja žena i djeca ovdje će umirati od gladi; vratit će se sami od sebe.

Na trenutak zaboravljam svoju tjeskobnu situaciju; na njihove riječi duša mi se kolebljivo i otužno smiješi: može li jedan irački šijit i na trenutak pomi8

CIJENA OBRAĆENJA

sliti da bi se jedna Arapkinja mogla snaći bez pomoći muškarca i sama zarađivati za život?

Mojemu stricu Karimu ponestalo je argumenata. Pogled mu je pun mržnje, crte lica sve tvrđe.

– Isprali su ti mozak – ustvrđuje ledena glasa.

Osjećam da je i on na kraju snaga, da ne želi više raspravljati. Suočen s takvim zlom mora primijeniti radikalan lijek: islamski zakon, šerijat.

– Ti poznaješ naš zakon, znaš da je protiv tebe izrečena fetva. Ona nam nalaže da te ubijemo ako ponovno ne postaneš dobar musliman poput nas, kao i prije!

Zlo mi je. Želudac mi se sve više grči. Znam što će se dogoditi. Spominjući tu smrtnu presudu, Karim se obvezuje da će ići do kraja jer će inače i njega smatrati nevjernikom ili, još gore, izdajnikom. Ode moja slamka spasa. Suočen s neizbježnim, vičem: – Ako me hoćeš ubiti, ubij me! Došli ste s oružjem, nasilnički, a ja vam pokušavam govoriti razumno. Pročitajte Kur’an, a zatim Evanđelje, i tek ćemo onda doista moći razgovarati… Uostalom, ne vjerujem da stvarno imaš hrabrosti pucati u mene!

Zaletio sam se ponesen srdžbom i strahom. Kakve li mi koristi od ove provokacije koja podsjeća na patetičan govor osuđenika na smrt koji stoji pred odredom za strijeljanje? Možda sam mislio da se oni ne će usuditi izazvati halabuku, da se ne će izlagati riziku da ih uhite budući da su stranci u ovoj zemlji.

Pucanj je zaglušujuć, jeka beskrajno odzvanja dolinom… Kojim me to čudom Karim nije pogodio? U dubini duše čujem nešto poput ženskoga 9

CIJENA OBRAĆENJA

glasa koji šapće: “Ehroub – Bježi!” Ne tražim objašnjenje, okrećem se i dajem petama vjetra, kao da mi gori pod nogama.

Dok trčim, čujem fijukanje metaka. Nekoliko ljudi cilja u mene. Ako je suditi po kuglama koje me za dlaku promašuju, hoće me ubiti. Sekunde traju kao stoljeća. Konačno sam dovoljno daleko i više ne čujem njihove glasove.

Trčim dalje, čini mi se da mi je to posljednja minuta života, ne osjećam bol od metka koji me je pogodio. Samo primjećujem da mi noga leti u zrak, kao da je tjera neka nevjerojatna snaga. Kada uvidim što mi se dogodilo, ležim na zemlji, u blatu, s osjećajem da mi topla tekućina teče niz nogu. Mokar sam od glave do pete pa ne znam je li to krv ili blato. Posljednje čega sam svjestan jest tišina koja me okružuje. Oružje je zašutjelo, vjerojatno kada su vidjeli da sam se srušio. Padam u nesvijest.

10

OBRAĆENJE

I. OBRAĆENJE

Massoud Bassorah, Irak, početak 1987.

Hladno je. Ostavio sam našu veliku obiteljsku kuću u Bagdadu i došao na Jug s čvrstom odlukom da ću provesti najkraće moguće vrijeme u ovoj vojarni u koju me dotjerao slučajan odabir administracije države koja vodi rat.

Imam 23 godine i nemam volju služiti tri godine pod zastavom za jadnu plaću, napose ne za Saddamov režim koji je u krvavu sukobu s mladom Iranskom Islamskom Republikom. Prije odlaska moj otac Fadel-Ali uputio mi je utješne riječi: “Pogledat ćeš oko sebe, vidjet ćeš jesi li na području gdje se vode borbe i vratit ćeš mi se s izvještajem pa ću ti isposlovati izuzeće.”

Dirnut sam zbog te očinske brige, tim više što sam ga vidio krajnje očajna i slomljena zbog smrti mojega starijeg brata Azhara koji je poginuo u iranskome bombardiranju, a otac je bio platio da ga se prebaci na sigurno područje.

Nakon te tragedije otac je preokrenuo nebo i zemlju da se to ne bi dogodilo i meni, zjenici njegovih očiju, njegovu baštiniku izabranu među brojnim 11

CIJENA OBRAĆENJA

potomcima, nasljedniku koji je predodređen da stane na čelo plemena. Ta se strategija nekoliko godina isplatila. Zahvaljujući moći koja seže prilično daleko i da bi dobio na vremenu prije nego što mi stigne neizbježan poziv u vojsku, najprije je krivotvorio moju osobnu iskaznicu i učinio me dvije godine mlađim.

I nakon što sam službeno bio navršio 18 godina, nijednom se nisam javio na pozive u vojsku budući da je moj imućni otac potkupio zapovjednike garnizona, i to svotama kojima se može sagraditi sasvim lijepa kućica! Kruna svega toga bila je suradnja jednoga činovnika državne uprave koji mi je svakoga mjeseca izdavao famozne priznanice da se nalazim na dopustu, što je bilo apsolutno nužno u slučaju da naletim na nepredviđenu policijsku kontrolu. Šest godina od početka rata, naime, svaki mladić koji slobodno i bez uniforme šeće ulicom mogao bi biti dezerter!

Očeva strategija zakazala je onoga dana kada je raspoređivanje vojnoga osoblja preuzeo novi čovjek, odlučan i energičan, koji se odlučio suprotstaviti takvoj vrsti makinacija.

Moj otac, koji uvijek dođe na novu ideju, pušta me u Bassorah, na jug. Raspitat će se kojemu plemenu pripada moj zapovjednik i nada se da će se s njim moći dogovoriti pa me vratiti kući. To mu je jedini cilj.

U času odlaska, siguran da će očev plan uspjeti jer znam da se moć moje obitelji proteže na cijelu zemlju, uzimam tek nekoliko stvari za kratko putovanje koje ne će trajati više od dva-tri dana. Taman koliko treba za odlazak i povratak iz te regije u blizini Perzijskoga zaljeva.

12

OBRAĆENJE

Po dolasku u tabor vode me iz ureda u ured dok mi konačno ne postane jasno da sam raspoređen u pješačku pukovniju na dvadesetak kilometara od Chatt-el-Araba, rijeke koja označava granicu s Iranom. Kroz ovu vojarnu prolaze oni koji se vraćaju s fronta, u njoj je i skladište strjeljiva. Nalazim se u zaleđu bojišnice.

Već je noć kada konačno uspijevam doći do zapovjednika. Po naredbi zapovjednika upravitelj pukovnije traži da pođem za njim da bi me smjestio u sobu u kojoj se već nalazi neki Massoud.

Putem pitam svojega vodiča tko je čovjek s kojim ću provesti noć.

– Dobar čovjek – kaže mi. – Zemljoradnik. Ima 44 godine i kršćanin je…

Na te riječi stajem kao prikovan, kao gromom pogođen. Osjećam kako mi se sva krv povlači iz lica, malakšem, ispuštam sve svoje stvari i strunjaču koja mi je bila pod pazuhom. Na mjesto iznenađenja dolazi panika. Gubim živce i počinjem vikati kao lud: – Što? Pa to nije moguće! Što je to? Vrati me časniku. Misliš li da ću ja, Moussaoui, spavati s nekakvim kršćaninom?

Strava me obuzima i zamračuje mi um. Za nas su kršćani nečista kasta nedodirljivih, apsolutno bezvrijedni ljudi s kojima treba izbjegavati bilo kakav doticaj. Prema Kur’anu koji svakodnevno recitiram od najranijega djetinjstva, oni su heretici koji se klanjaju trima bogovima.

13

CIJENA OBRAĆENJA

U sjećanju mi je jedna od najgorih uvrjeda koje sam ikada čuo: “kršćanska njuška.” Ako netko svojemu protivniku kaže tako nešto, izlaže se smrti.

Znam to jer je moj otac jednom intervenirao da bi izgladio sukob te vrste.

Sav smeten zbog moje reakcije, vojnik me ipak uspijeva smiriti riječima: – Zapovjednik je mlad čovjek, nema dovoljno iskustva. Ako budeš tvrdoglav, moglo bi se dogoditi da ne shvati situaciju i da reagira nepovoljno po tebe. Provedi ovu noć kako je predviđeno, a sutra ćemo naći drugo rješenje.

Još sam uzrujan, ali se polako smirujem. Ovo će biti prava noćna mora. Bojim se da me ne dotakne taj kršćanin, bojim se da ću morati s njim razgovarati, možda čak i jesti. Nikada u životu nisam mogao ni pomisliti da bi me mogla snaći takva kušnja…

Ulazim u malenu prostoriju pognute glave i drhtavih nogu i evo me licem u lice s čovjekom najboljih godina, prilično mirna izgleda.

– Odakle si? – pita me ljubazno. Želi znati tko mu je novi cimer.

Pitanje me vraća na poznati teren na kojemu se osjećam sigurno. Vraća mi se hrabrost, podižem pogled i sugovornika ponosno gledam ravno u oči: – Ja sam al-Sayyid al-Moussaoui iz Bagdada. To je obitelj koja potječe izravno od Proroka – kažem mu ledenim tonom, kao da želim naglasiti društvenu razliku koja nas definitivno razdvaja.

To je pomalo arogantno budući da na službene dokumente više ne smijem upisivati svoj plemić14

OBRAĆENJE

ki naslov Sayyid. To je zabranio Saddam otkada je preuzeo vlast u Iraku. On nije iz plemićke obitelji.

Izgleda da su moje riječi, izrečene s nakanom da prekinem svaki razgovor, postigle svoj cilj. Massoud ne odgovara. U tišini polako gura svoj krevet malo dalje i tek nakon što je to učinio, kaže da ima alergiju pa zato ne ćemo moći jesti zajedno.

Pomalo oraspoložen razvojem događaja spremam svoju postelju, a neznanca pratim pogledom.

Na koncu konca, kažem sam sebi pružajući se na strunjaču, taj Massoud uopće ne izgleda zločesto, izgleda da je dobro odgojen. Možda me Allah zapravo poslao da ga obratim na islam…

Ne mogu reći da sam jako pobožan, ali se strogo držim muslimanskih pravila. Svaki je dobar musliman dužan obratiti nevjernike da bi zaradio nebesku nagradu koja je obećana odvažnima: žene koje izgledaju kao sirene, obilje meda i mlijeka. Iskreno rečeno, više od nagrade zanima me dobar glas na koji bih zbog toga došao među mojima.

Nekako nejasno i s čuđenjem uviđam da mi ta posve nova želja da nekoga preobratim donosi pravo zadovoljstvo, ali i nešto više samouvjerenosti u noći koja je preda mnom.

Sutradan u sobi imamo dva kreveta i dvostruki dobro odijeljen kuhinjski pribor. U ovoj vojarni nema kantine, svatko priprema svoju hranu.

Tijekom dva sljedeća dana i dalje sumnjičavo promatram Massouda, ali mu ne nalazim manu. Čak sam iznenađen što mi ne smeta nikakav vonj 15

CIJENA OBRAĆENJA

jer je u mojoj obitelji poznato da se kršćanina prepoznaje po tome što smrdi…

Ovdje, u ponašanju ovoga čovjeka, nema ničega što bi pothranjivalo moje predrasude. Zbunjen sam, uzdrman. Moj se prvotni strah gubi, a na njegovo mjesto dolazi nov, plah osjećaj: zanima me taj kršćanin, napose zato što je to prvi put da jednoga susrećem glavom i bradom.

Puštam na volju toj znatiželji koju potiče neka neodređena privlačnost koja zrači iz njegove osobe.

Nakon nekoga vremena, definitivno uvjeren u Massoudove miroljubive namjere, usuđujem se s njim izmijeniti nekoliko riječi.

Budući da je moj otac velik zemljoposjednik, razgovaramo o zemljoradnji; Massoud također ima mnoge posjede na sjeveru zemlje. I protiv svoje volje ostajem pod dojmom njegova znanja i iskustva; ja sam, naime, s 14 godina hotimično napustio školu jer više nisam htio podnositi školsku stegu, a nisam ni vidio koristi od toga budući da sam oduvijek bio predodređen za to da naslijedim oca…

Bez obzira na to, kada susretnem nekoga tko ima znanje, ja to prepoznam. Što više slušam Massouda, to više shvaćam da se izražava profinjeno, s lakoćom koju ja nemam. Kod njega prepoznajem ono što mi se sviđalo u romanima koje sam čitao kao adolescent: sposobnost pripovijedanja priče, buđenja mašte…

Jednom riječju, osvojio me šarm toga obrazovanog čovjeka. Nisam se branio. Zavidim mu čak i na umijeću govorenja. Pripitomljen sam i više uopće ne mislim kod zapovjednika zatražiti premještaj u 16

OBRAĆENJE

drugu sobu. Moj je novi cilj otkriti Massoudovu tajnu i prigrabiti je za sebe. Ja ću ga zauzvrat naučiti muslimanskoj vjeri. Život pod zastavom zapravo je vrlo miran i ostavlja mi puno slobodna vremena. Moram povremeno stražariti, pa i noću, ali općenito nemam puno posla. Osim dva-tri sata aktivnosti svakoga dana kada Massoud i ja pospremamo skladište oružja, najveći dio dana provodimo udvoje i ne družimo se s drugim vojnicima.

Sretan sam zbog toga darovanog vremena jer sve više cijenim razgovore s ovim vojnim drugom. Zasada izbjegavamo škakljive teme, napose vjerske. Čekam pravi trenutak da ga uvjerim u premoć islama…

U jednomu razgovoru slučajno saznajem da je Massoud rođen 1943. To znači da zapravo nije trebao služiti vojni rok: prestar je da bi bio među onima koje Saddam Hussein svake godine poziva u vojsku da bi zadovoljio svoje osvajačke apetite. Čekajući da administracija uvidi svoju pogrješku, što može potrajati, Massoud se tješi misleći na svoje četiri kćeri koje je namijenio kršćanima iz svojega sela u blizini Mossoula. Što se mene i ostatka moje obitelji tiče, mi kao ni Massoud ne gajimo nikakve simpatije prema ovomu čeličnom režimu koji prezire šijite. Kao i drugi ugledni ljudi, moj je otac umjeren čovjek. Budući da je poglavar plemena, često posluje s braćom šijitima, ali i sa sunitima, iako među njima vlada povijesni antagonizam.

17

CIJENA OBRAĆENJA

No ima i nešto više od toga. I prije nego što je sunit Saddam Hussein prigrabio svu vlast, stranka Baas je više od dvadeset godina vladala uz pomoć nasilja i uklanjala svoje protivnike. To je nešto što moja obitelj nikada nije mogla prihvatiti.

Ponosno objašnjavam Massoudu da pripadam bogatoj plemićkoj obitelji, al-Moussaouijima, kojih ima u Libanonu, u Iranu i u Iraku1. Po očevoj lozi potječemo izravno od imama Mousse al-Kazemija, čije ime znači “onaj koji zna svladati svoju srdžbu”. On je pak jedan od potomaka Alija, Muhamedova mladoga rođaka i zeta. Šijitima je on jednako važan kao i Prorok.

To mi je aristokratsko podrijetlo postalo težak teret vrlo rano, čim me otac odredio za nasljednika koji će preuzeti upravljanje klanom kada on za to postane prestar. Izabrao je mene, iako nisam najstariji, nesumnjivo zato što me smatra najboljim i poslušnijim od ostale desetorice sinova… Od toga trenutka, zahtjevan kakav jest prema sebi i svojoj okolini, dao mi je do znanja da moram biti dostojan toga izbora, da moram biti primjeren, na njegovu sliku…

Ne mogu reći da sam imao sretno i bezbrižno djetinjstvo ispunjeno igrom, smijehom, dječjim glupostima… Za mene je sve bilo dužnost. Vrlo sam se brzo počeo družiti s odraslima u velikoj prostoriji za sastanke pored naše kuće, što mi je bilo prilično dosadno.

Moj položaj najdražega sina uključuje i neke povlastice kojih se ne bih odrekao ni za što na svi1

Ajatolah Homeini u Iranu i šeik Nasrallah u Libanonu pripadaju obitelji Moussaoui.

18

SADRŽAJ

SADRŽAJ

Amman, 22. prosinca 2000. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 I. OBRAĆENJE Massoud . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11 Poziv . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34 Samoća . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50 Fetva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87 Kušnja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 98 Otužna proslava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115 II. EGZODUS “Crkva od tebe traži da odeš” . . . . . . . . . . . . . 127 Tajne pripreme . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 136 Rastanak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 145 U izbjeglištvu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 153 Uzbuna . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 162 Krštenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 168 “Izjeda me revnost za Dom tvoj” . . . . . . . . . . 178 Stanje milosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 184 Fratricid. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 193 Bijeg za bijegom. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 206 Odgoda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 212 Rastanak s Istokom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 215 Popudbina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 221 “Bog govori francuski”. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 228 Epilog . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 233 239

Nakladnik: VERBUM d.o.o.

TrumbiÄ&#x2021;eva obala 12, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Priprema za tisak: ACME Tisak: Denona d.o.o.

Tiskano u listopadu 2012.

ISBN 978-953-235-307-5

VERBUM 98 kn

9 789532 353075

www.verbum.hr

Biblioteka

Joseph Fadelle, čije je muslimansko ime Mohammed al-Sayyid al-Moussaoui, rođen je u Iraku u utjecajnoj i bogatoj šijitskoj obitelji. Nakon što se obratio na kršćanstvo, zatvoren je i mučen u iračkim zatvorima. Pobjegao je u Jordan sa ženom i djecom, ali ga tamo pronalaze rođaci i pokušavaju ga ubiti zbog njegova obraćenja. Godine 2001. uspio je dobiti politički azil u Francuskoj gdje u skrovitosti živi sa suprugom i četvero djece. Njegova knjiga Cijena obraćenja postala je međunarodni bestseler. Kada gostuje na predavanjima i predstavljanjima knjige, pod stalnom je policijskom zaštitom zbog izrečene fetve.

Svjedocanstva

Tijekom služenja vojnoga roka Mohammed, mladi irački musliman iz vodeće šijitske obitelji, zaprepašteno otkriva da je čovjek s kojim dijeli sobu kršćanin. Mohammed ga pokušava obratiti, no na kraju je on taj čija vjera biva dovedena u sumnju. Po povratku u redoviti život u glavi mu je samo jedna misao: obratiti se na kršćanstvo. Čisto ludilo! Za njegove roditelje i rodbinu to je nezamislivo.

U islamu je promjena vjere zločin, stoga Mohammedova obitelj čini sve što je moguće kako bi ga natjerala da se odrekne vjere u Krista. Nakon zastrašivanja i batinanja dolaze zatvor i dugotrajno mučenje. Mohammed, koji je krštenjem postao Joseph, doživljava dugu kalvariju, ali ne odustaje, iako je protiv njega izrečena smrtna presuda – fetva. Na koncu ga otimaju i odvode rođaci koji prijete da će ga ubiti ako se iznova ne obrati na islam. Upucali su ga i ostavili da umre…

Cijena obraćenja istinita je i potresna životna priča o obraćenju na kršćanstvo Josepha Fadellea. On riskira i žrtvuje sve – obitelj, prijatelje, bogato nasljedstvo i dom, čak i vlastiti život kako bi slijedio Krista. U dramatičnu i vrlo osobnu pripovjedačkome stilu Fadelle otkriva svoj mukotrpni put do vjere i strašan progon koji trpe kršćani koji žive u nasilnu i neprijateljskome okružju u mnogim dijelovima svijeta.