Brazda

...............................................

Brazda Josemaría Escrivá

VERBUM

Kao i Put – knjiga je dosegla nakladu od preko tri milijuna primjeraka i prevedena je na više od trideset jezika – Brazda je plod nutarnjeg života i iskustva rada s dušama sv. Josemaríe Escrive.

Brazda želi obuhvatiti čitavu osobu kršćanina – njegovo tijelo i dušu, prirodni i milosni život – a ne samo razum. Stoga njezin izvor nije samo razmišljanje nego život kršćanina.

Josemaría Escrivá BRAZDA

Nakladnik: VERBUM Split, CROATIA Trumbi}eva obala 12, 021 340260 Urednik: mr. sc. Petar Balta Prijevod: Berhmana Nazor Za nakladnika: Miro Radalj

Josemaría Escrivá

BRAZDA IV. izdanje

VERBUM Split, 2013.

Naslov izvornika: Josemaría Escrivá, SURCO © FUNDACIÓN STUDIUM, Madrid © za hrvatsko izdanje: Verbum, 2003.

Sva prava pridr`ana.

Tiskano s dopuštenjem crkvenih vlasti.

Lektura: Dra`ena Šola

CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU UDK 242 ESCRIVA de Balaguer, Jose Maria Brazda / Josemaria Escriva ; <prijevod Berhmana Nazor>. - 4. izd. - Split : Verbum, 2013.

Prijevod djela: Surco / Josemaria Escriva de Balaguer. Kazala.

ISBN 978-953-6197-78-1 150224088

UVOD

Ve} je godine 1950. sluga Bo`ji Josemaría Es­ crivá de Balaguer obe}ao ~itateljima u svom pred­ govoru sedmom španjolskom izdanju Puta novi susret u jednoj drugoj knjizi – u Brazdi – “koju se na­ dam da }u izdati za nekoliko mjeseci” (Josemaría Escrivá, Put, sedmo izdanje, Rialp, Madrid, 1950.).

Ta `elja utemeljitelja Opusa Dei ostvaruje se s navr­ šavanjem jedanaeste obljetnice njegova prijelaza u sretnu vje~nost.

Ustvari je Brazda mogla ugledati svjetlo dana prije mnogo godina. U razli~itim okolnostima msgr.

Escrivá de Balaguer samo što je nije poslao u tiskaru, ali bi se tada dogodilo ono što je on obi~avao izraziti starom španjolskom poslovicom: “Ne mo`e se u isto vrijeme zvoniti i i}i u procesiji.” Njegov intenzivni rad kao utemeljitelja, zauzetost u upravljanju Opu­ som Dei, njegovo ogromno pastoralno zalaganje za tolike duše i tisu}u drugih du`nosti u slu`bi Crkvi spre~avali su ga da u miru izvrši posljednju korek­ turu rukopisa. Ipak, Brazda je bila završena ve} dav­ no, sa svim svojim naslovima razli~itih poglavlja od

6

BRAZDA

kojih je sastavljena – nedostajala je tek numeracija listova i posljednji stilski pregled.

Kao i Put – knjiga koja je dosegla nakladu od preko tri milijuna primjeraka i prevedena je na više od trideset jezika – Brazda je plod nutarnjeg `ivota i iskustva rada s dušama sluge Bo`jega Josemaríe.

Pisana je s nakanom poticanja i olakšavanja osobne molitve. Vrsta i stil nisu joj, dakle, kao u sustavnih teoloških rasprava, iako njezina bogata i duboka duhovnost sadr`i profinjenu teologiju.

Brazda `eli obuhvatiti ~itavu osobu krš}anina – njegovo tijelo i dušu, prirodni i milosni `ivot – a ne samo razum. Stoga njezin izvor nije samo razmišljanje nego `ivot krš}anina: odra`ava valove uzburkanosti i mira, duhovne energije i pokoja, što je snaga Duha Svetoga utiskivala u dušu sluge Bo­ `jega i u duše onih koji su ga okru`ivali. “Spiritus, ubi vult, spirat” – Vjetar puše gdje god ho}e (Iv 3,8) i nosi sa sobom dubinu i skladnost neujedna~enog `ivota, što se sve ne mo`e i ne smije staviti u uske okvire samo ljudske sheme.

Eto zbog ~ega metodologija ove knjige sluge Bo`jega Josemaríe Escrive nije ni u jednom smislu – a najmanje u Bo`jim stvarima – `eljela napraviti najprije odijelo da bi u njega mogla – na svu silu – staviti osobu. Više je htjela, radi poštivanja slo­ bode Bo`je i ljudske, biti pa`ljiv promatra~, spo­ soban prepoznati Bo`je darove, da bi tako u~io, a tek zatim pou~avao. Toliko puta sam ga ~uo kako ponavlja, kad bi došao u neki novi kraj ili kad bi

UVOD

7

se pridru`io grupi ljudi: Došao sam nešto nau~iti, i u~io bi: u~io je od Boga i od duša, a ta njegova otvo­ renost u~enju postajala je, za nas koji smo mu bili blizu, neprestano pou~avanje.

Domašaji iz širokog iskustva s dušama i ra­ zmišljanja utemeljitelja Opusa Dei ni`u u ovoj knjizi skup osobina koje se moraju odra`avati u `ivotu krš}ana: velikodušnost, odva`nost, radost, iskrenost, prirodnost, vjernost, prijateljstvo, ~isto­ }u, osje}aj odgovornosti... Ve} pogled na naslove kazala otkriva nam široku panoramu ljudskog savršenstva – Krš}anske kreposti (Prolog) – koje slu­ ga Bo`ji Josemaría Escrivá otkriva u Isusu Kristu, savršenom Bogu i savršenom ^ovjeku (Simbol Quicumque).

Isus je savršen uzor ljudskog ideala krš}anina, jer Krist Otkupitelj otkriva u potpunosti ~ovjeka, ~ovjeka samog (Ivan Pavao II., enciklika Redemptor hominis, 4. 3. 1979., br. 10). Kao kratak sadr`aj svih spomenutih kreposti, mogu vrijediti rije~i kojima autor Brazde zahvaljuje Našem Gospodinu što je htio postati savršenim ^ovjekom, sa Srcem koje ljubi, koje ljubi nadasve, koje ljubi do smrti i trpi: koje se ispu­ nja radoš}u i boli; koje se oduševljava za puteve ljudske, i pokazuje nam onaj koji vodi u Nebo; koje se herojski podvrgava du`nosti i vodi milosr|em; koje bdije nad si­ romasima i nad bogatima; koje se brine za grešnike i za pravednike (br. 813).

Ono što proizlazi iz ovih stranica `ivot je krš}a­ nina u kojem se uz korak s Kristom bo`ansko i

8

BRAZDA

ljudsko isprepli}u a da se ne miješaju i ne gube na kontinuitetu. Nemoj zaboraviti da moja promatranja, ma koliko god ti se ~inila ljudska, kao što sam ih opisao – i pro`ivio – za tebe i za sebe pred Bo`jim licem, moraju na svaki na~in biti sve}eni~ka (Prolog). To su ljudske kreposti krš}anina i baš se stoga pokazuju u ~ita­ voj svojoj zrelosti, ocrtavaju}i profil zrelog ~ovjeka i zrele `ene, zreloš}u zna~ajnom za Sina Bo`jega, koji zna da mu je Otac blizu. Ne varajmo se... Bog nije neka sjena, neko udaljeno bi}e koje nas stvara, a onda nas napušta; nije gospodar koji oti|e i ne vra}a se. Iako Ga ne zapa`amo svojim osjetilima, On je stvarniji od svih stvarnosti koje diramo i gledamo. Bog je ovdje, s nama, prisutan, `iv: vidi nas, ~uje nas, vodi nas i pro­ matra naše i najmanje ~ine te naše najskrovitije namjere (br. 658).

Sluga Bo`ji Josemaría Escrivá iznosi dakle kre­ posti u svjetlu bo`anske sudbine ~ovjeka. Poglavlje Preko groba stavlja ~itatelja u tu perspektivu ~ine}i da izi|e iz jedne ~iste zemaljske logike da bi oja­ ~ao u vje~noj logici (br. 879). Na taj su na~in ljudske kreposti krš}anina postavljene visoko iznad ~isto naravnih kreposti: to su kreposti djece Bo`je. Svijest da smo djeca Bo`ja mora pro`eti ~itavu egzisten­ ciju krš}anina, koji u Bogu nalazi smisao i snagu svoga zalaganja da bi bio bolji: Prije si bio pesimist, neodlu~an i apati~an. Sada si posve promijenjen: osje}aš se hrabar, optimisti~an, siguran u sebe... jer si kona~no odlu~io tra`iti svoj oslonac u Bogu (br. 426).

UVOD

9

Drugi primjer kako ljudske kreposti u krš}a­ nina daju bo`ansko korijenje jest patnja. Pred pat­ njama ovoga `ivota krš}anska se snaga ne mo`e brkati sa stoi~kim podnošenjem protivština, nego – s pogledom upravljenim na kri` Kristov – patnja postaje izvor nadnaravnog `ivota, jer je tu došlo do krš}anskog preokreta: pretvoriti bol u plodnu pat­ nju; od zla u~initi dobro (usp. br. 887). Sluga Bo`ji Josemaría Escrivá zna vidjeti Bo`ji zahvat u boli, bilo u ovom `ivotu – Sa zahvalnoš}u dopusti da te re`u, jer te Bog uzeo u ruke kao dijamant... (br. 235) – bilo poslije smrti: ^istilište je Bo`je milosr|e da bi se o~istili prijestupi onih koji se ho}e s Njim poistovjetiti (br. 889).

Ljudske se kreposti ne ponavljaju nikada kao vrsta dodatka krš}anskoj egzistenciji: one ~ine s nadnaravnim krepostima i s darovima Duha Sve­ toga potku svagdašnjeg `ivota sinova Bo`jih. Mi­ lost prodire do najintimnijih dubina prirode da bi je ozdravila i pobo`anstvenila. Ako, kao posljedica isto~nog grijeha, ljudsko ne mo`e do}i do svoje pu­ nine bez milosti, nije manje sigurno da se milost ne pojavljuje kao usput dodana i kao u akciji na marginama prirode, naprotiv ona ~ini da zablista­ ju najbolja prirodna savršenstva da bi ih uzmogla pobo`anstveniti. Sluga Bo`ji Josemaría Escrivá ne mo`e zamisliti da se mo`e `ivjeti bo`anski, a da se ne `ivi veoma ljudski, jer je taj prijelaz prva pobje­ da milosti. Stoga pridaje toliko va`nosti ljudskim

10

BRAZDA

krepostima, pomanjkanje kojih ozna~ava promašaj krš}anskog `ivota: Mnogo je krš}ana koji slijede Krista zadivljeni Nje­ govim bo`anstvom, a zaboravaljaju Ga kao ^ovjeka... i tako ne uspijevaju u vje`banju nadnaravnih kreposti, unato~ svoj izvanjskoj gomili pobo`nosti, jer se uop}e ne trude u postizavanju ljudskih kreposti (br. 652). Taj intimni osje}aj ljudskoga u `ivotu krš}anina bio je uvijek prisutan u propovijedima i spisima uteme­ ljitelja Opusa Dei. Nisu mu se svi|ale bestjelesne duhovnosti, jer – obi~avao je ponavljati – Gospodin nas je u~inio ljudima, a ne an|elima, pa se dakle trebamo ponašati ljudski.

Nauk sluge Bo`jega Josemaría Escrivá de Bala­ guera povezuje ljudske i bo`anske vidove krš}an­ skog savršenstva, a druga~ije ne mo`e ni biti kad se poznaje u dubinu i kad se voli i zanosno `ivi kr­ š}anski nauk o utjelovljenoj Rije~i. U Brazdi se vide duboko zacrtane prakti~ne i `ivotne posljedice te radosne istine. Autor ocrtava profil krš}anina koji `ivi i radi u svijetu zauzet plemenitim aspiracijama koje poti~u druge ljude i u isto je vrijeme posve okrenut prema Bogu. Iz toga proizlazi jedan vrlo privla~an lik. ^ovjek krš}anin ima Zna~aj vedar i uravnote`en (br. 417) i stoga zna svirati note obi~nog `ivota, one koje drugi obi~no slušaju (br. 440). Nada­ ren je neslomljivom voljom, dubokom vjerom i `arkom pobo`noš}u (usp. br. 417), te stavlja u slu­ `bu drugim ljudima sposobnosti kojima je obdaren (usp. br. 442). Njegov op}i mentalitet ima sljede}e

UVOD

11

osobine: – širina vidika i sna`no produbljivanje u ono­ me što je trajno `ivo u katoli~koj pravovjernosti; – ~e`nja ispravna i zdrava – nikada lakoumnost – za obnovom tipi~nog nauka tradicionalne misli, u filozofiji i tuma­ ~enju povijesti...; – bri`na pa`nja za suvremena misaona i znanstvena kretanja; – pozitivan i otvoren stav nasu­ prot današnjim preoblikovanjima socijalnih struktura i na~ina `ivota (br. 428).

U otvorenom kontrastu s tim opisom msgr.

Escrivá de Balaguer ocrtava tako|er i osobine la­ komislenog ~ovjeka, lišena istinske kreposti, koji je kao trstika koju vjetar njiše (Mt 11,7) hirovit i bezbri`an. Njegova je naj~eš}a isprika: Nije moje da se miješam i u što (br. 539) i njegov `ivot prohuji u najjadnijoj praznini. Lakomislenost s krš}anskoga gledišta ima i druga imena: komoditet, lukavost, mlakost, le`ernost, pomanjkanje ideala i grubost (usp. br. 541).

Nakon dijagnoze bolesti dolazi uputa za lije~­ enje. Ništa ne usavršava osobnost kao odaziv na milost (br. 443), a ~itatelju je ponu|en prakti~an i siguran savjet: Nastoj nasljedovati Djevicu i bit }eš muškarac ili `ena – od jednog kova. Uz Isusa krš}anin otkriva uvijek Njegovu Majku, Gospu, i Njoj se utje~e u svim svojim potrebama: da je nasljeduje, da je posje}uje, da se utje~e Njezinu mo}nom zagovoru.

Duboki smisao je taj što se u Brazdi sva poglavlja zaklju~uju nekom mišlju u vezi s Presvetom Dje­ vicom; svaki krš}anski napor za rastom u kreposti vodi k poistovje}enju s Kristom i stoga nema puta

12

BRAZDA

sigurnijega i izravnijega nego što je pobo`nost pre­ ma Gospi; ~ini mi se kao da sada slušam glas sluge Bo`jega koji mi je u jednom od mojih prvih susreta s njim tuma~io s radoš}u da se k Isusu uvijek ide i vra}a preko Marije.

Alvaro del Portillo Rim, 26. lipnja 1986.

(Primjedba izdava~a: Uvod je napisao prvi naslje­ dnik utemeljitelja Opusa Dei nekoliko godina prije 1992., kad je Josemaría Escrivá proglašen bla`enim.

Zato u ovom tekstu uz ime svetog Josemaríe stoji msgr. ili se on još uvijek naziva slugom Bo`jim.)

13

O AUTORU

Sveti Josemaría Escrivá de Balaguer ro|en je 9. sije~nja 1902. godine u Barbastru (Huesca, Špa­ njolska). U petnaestoj ili šesnaestoj godini po~eo je slutiti prve nagovještaje bo`anskoga poziva i odlu~io je postati sve}enik. Godine 1918. zapo~eo je crkvene studije u sjemeništu Logroño, a nastavio ih je 1920. godine u sjemeništu sv. Franje Paulskog u Zaragozi. Tamo je od 1922. godine bio poglavar.

Uz crkvenu dozvolu zapo~eo je 1923. godine, po­ red teoloških studija, studij prava na Sveu~ilištu u Zaragozi. Posve}en je za |akona 20. prosinca 1924., a 28. o`ujka 1925. zare|en za sve}enika.

Sve}eni~ko je djelovanje zapo~eo u seoskoj `upi Perdiguera, biskupija Zaragoza, a kasnije u Zaragozi. Uz dopuštenje svoga ordinarija preselio se u prolje}e 1927. u Madrid, gdje je me|u svim slojevima društva neumorno razvijao sve}eni~­ ku djelatnost. Osobito se posvetio siromašnima i potrebitima u predgra|ima, te neizlje~ivim i umi­ ru}im bolesnicima u bolnicama. Preuzeo je mjesto kapelana jedne zbrinjavaju}e medicinske ustanove,

14

BRAZDA

takozvanih Damas apostolicas Presvetog Srca Isusova, predavao je na Sveu~ilišnoj akademiji, a istovreme­ no je nastavio svjetovne studije pripremaju}i se za doktorat prava, koji je tada mogao posti}i jedino na Sveu~ilištu u Madridu.

2. listopada 1928. dao mu je Gospodin da sa­ svim jasno vidi ono što je do toga trenutka mogao samo naslutiti; sveti Josemaría je tada utemeljio Opus Dei. Bog ga je i dalje vodio pa je tako 14. velja~e 1930. spoznao da treba apostolat Opusa Dei proširiti i me|u `ene. Tako je u Crkvi otvoren put za sve ljude svih stale`a: tra`enje svetosti i aposto­ lat kroz posve}ivanje u obi~nom radu usred svijeta postao je mogu} bez potrebe mijenjanja vlastitoga stale`a.

Uz veliku apostolsku revnost za sve duše, od 2. listopada 1928. osniva~ Opusa Dei posvetio se ispunjenju poslanja koje mu je Bog povjerio.

Godine 1934. imenovan je rektorom ustanove Sv. Elizabete. Za vrijeme španjolskoga gra|anskoga rata obavljao je, uz velike opasnosti, sve}eni~ku djelatnost u Madridu i kasnije u Burgosu. Ve} od toga doba morao je trpjeti velike protivštine, koje je snosio strpljivo, smireno i nadnaravnim duhom.

14. velja~e 1943. godine utemeljio je Sve}eni~­ ko društvo sv. Kri`a koje je nedjeljivo povezano s Opusom Dei. Tako je postalo mogu}e da pri­ padnici Opusa Dei budu zare|eni za sve}enike i inkardinirani u slu`bu Opusa Dei. Ono dopušta i sve}enicima koji su inkardinirani u svoje biskupije sudjelovanje u duhovnosti i askezi Opusa Dei na

O AUTORU

15

na~in da tra`e svetost u izvršenju svoje sve}eni~­ ke djelatnosti dok su pritom ovisni jedino o svom ordinariju.

Godine 1946. preselio se u Rim, gdje je `ivio do kraja `ivota. Iz Rima se brinuo i vodio širenje Opusa Dei po cijelom svijetu. Trošio je svu svoju energiju na to da muškarcima i `enama u Djelu dade solidnu doktrinarnu, asketsku i apostolsku formaciju. Kada je osniva~ umro, Opus Dei je bro­ jio više od 60.000 pripadnika u 80 zemalja.

Sveti Josemaría Escrivá bio je konzultor Pa­ pinske komisije za ispravno tuma~enje Zakonika kanonskog prava i konzultor Kongregacije za sje­ meništa i sveu~ilišta. Bio je papinski ku}ni prelat i po~asni ~lan Papinske rimske teološke akademije.

Bio je i veliki kancelar Sveu~ilišta Navarra (Pam­ plona, Španjolska) i Piura (Peru).

Sveti Josemaría Escrivá umro je 26. lipnja 1975.

Mnogo godina `rtvovao je svoj `ivot za Crkvu i za Papu. Pokopan je u kripti prelatske crkve Naše Gospe od Mira u Rimu. Za njegova je nasljednika 15. rujna 1975. godine jednoglasno izabran prelat msgr. Alvaro del Portillo (1914.–1994.), koji je dugi niz godina bio njegov najbliskiji suradnik. Opus Dei je mogao od po~etka ra~unati s biskupijskom aprobacijom, a od 1943. godine po prvi ga je put, dokumentom Appositio manuum, priznala Sveta Stolica, a kasnije i drugim aprobacijama. Kona~no mu je 28. studenoga 1982. godine papa Ivan Pavao II. dodijelio osobnu prelaturu: pravni oblik koji je sveti Josemaría predvidio i `elio.

16

BRAZDA

Ve} je za `ivota utemeljitelj Opusa Dei bio na glasu svetosti, a taj se nakon njegove smrti proširio po svijetu. To dokazuju brojna svjedo~anstva o duhovnim i materijalnim uslišanjima koja se pri­ pisuju njegovu zagovoru. Me|u njima su i neka ozdravljenja, koja se medicinski ne mogu razjasni­ ti. Sa svih pet kontinenata poslana su brojna pisma u Rim, me|u njima i pisma 69 kardinala i oko 1300 biskupa, više od tre}ine svjetskoga episkopata, u kojima se moli Sveti Otac da otvori proces beatifi­ kacije i kanonizacije.

Od 1981. do 1986. godine vodio se u Rimu i Madridu proces o `ivotu i krepostima svetog Jo­ semaríe Escrive. Na Trgu svetog Petra u Rimu 17. svibnja 1992. godine papa Ivan Pavao II. proglasio je bla`enim msgr. Escrivu. Tom ~inu nazo~ilo je oko 300.000 ljudi. “S nadnaravnom intuicijom”, kazao je Papa u svojoj homiliji, “bla`eni Josema­ ría zauzeto je propovijedao univerzalni poziv na svetost i apostolat.” Od 21. svibnja 1992. godine po~iva njegovo tijelo pod oltarom prelatske crkve Naše Gospe od Mira u glavnom sjedištu prelature Opusa Dei, stalno okru`eno molitvom i zahvalno­ š}u brojnih ljudi iz cijeloga svijeta koji su primje­ rom i naukom utemeljitelja Opusa Dei došli bli`e Bogu, kao i pobo`noš}u svih onih koji ga mole za njegov zagovor.

Deset godina kasnije, 6. listopada 2002. godi­ ne, Ivan Pavao II. proglasio je svetim utemeljitelja Opusa Dei na Trgu svetog Petra pred mnoštvom

O AUTORU

17

ljudi iz 80 zemalja. U njegovu govoru za one koji su došli na kanonizaciju, Sveti Otac je rekao: “Svetog je Josemaríu izabrao Bog da proglasi univerzalni poziv na svetost i naglasi va`nost svakodnevnog rada i uobi~ajenih aktivnosti kao puta svetosti. Mo­ `emo re}i da je bio svetac svakodnevice.”

Osim teološko­pravnog djela La abadesa de las Huelgas, objavljene su i njegove duhovne knjige koje su prevedene na mnoge jezike: Put, Gospina krunica, Susret s Kristom, Prijatelji Bo`ji, Kri`ni put, Ljubav prema crkvi, Brazda i Kova~nica. Zadnjih pet djela izišlo je tek nakon njegove smrti. Nekoliko objavljenih razgovora izišlo je u knjizi Razgovori s msgr. Escrivá de Balaguerom.

Dopusti mi, prijatelju ~itatelju, da uzmem tvoju dušu i da je potaknem na razmatranje ljudskih kreposti: milost gradi na naravi.

Ali nemoj zaboraviti da moja promišljanja, ma koliko god ti se ~inila ljudska, kao što sam ih opisao – i pro`ivio – za tebe i za sebe pred Bo`jim licem, moraju na svaki na~in biti sve}eni~ka.

Neka ove stranice budu u tolikoj mjeri korisne – molim to Gospodina – da nas poprave i potaknu da u ovom `ivotu ostavimo za sobom, po svojim djelima, plodnu brazdu.

VELIKODUŠNOST

su krš}ani uvjereni da }e se Otkuplje­ 1 Mnogi nje ostvariti u svim svjetskim sredinama i da

moraju postojati duše – ne znaju re}i koje – što do­ prinose s Kristom ostvarenju tog spasenja. Ipak, spasenje gledaju kroz perspektivu stolje}a, mnogih stolje}a... Trebala bi ~itava vje~nost da se ono dovr­ ši prema ritmu njihova predanja.

Tako si mislio i ti prije nego su te “probudili”. je prvi korak na putu `rtve, rado­ 2 Darivanje sti, ljubavi i sjedinjenja s Bogom. – I tako se

~itav `ivot ispunja bla`enom ludoš}u koja ~ini da se prona|e sre}a tamo gdje ljudska logika ne vidi drugo nego nijekanje, patnju i bol. za me”, znao si re}i, “da budem veli­ 3 “Molite kodušan, da napredujem, da do|em dotle da se preobrazim toliko da jednom uzmognem biti u ne~em koristan.”

Dobro. – Ali koja }eš sredstva upotrijebiti za ostvarenje svojih nauma?

22

BRAZDA

se pitam zašto neke duše, koje su imale 4 ^esto sre}u još od djetinjstva upoznati pravog Isusa, toliko oklijevaju tome odgovoriti što je mogu}e bolje: svojim `ivotom, svojom obitelji, svojim ~e`njama.

Poslušaj: Ti, baš stoga što si primio “sve” odjed­ nom, moraš se pokazati veoma zahvalan Gospodi­ nu; na isti na~in na koji bi reagirao slijepac koji je iznenada progledao, dok drugima ni na pamet ne pada zahvaljivali što vide. Ali... to nije dosta. Mo­ raš svaki dan pomagati onima oko sebe kako bi bili zahvalni što su djeca Bo`ja. Ina~e mi nemoj re}i da si zahvalan. ovo polako: Vrlo je malo onoga što 5 Razmatraj se od mene tra`i prema svemu onome što mi se daje. tebe, koji ne uspijevaš krenuti, evo promi­ 6 Za šljanja koje mi je napisao jedan tvoj brat: “To je zahtjevno, ali jednom kada doneseš ’odluku’ – koji uzdah sre}e što se nalaziš siguran na putu!” su mi dani”, rekao si mi, “bili sretniji nego 7 “Ovi ikada.” – I odgovorio sam ti bez oklijevanja: Jer “si `ivio” zauzetije nego obi~no.

Gospodnji – poziv – uvijek zna~i ovo: 8 Zov “Ho}e li tko za mnom, neka se odrekne samo­ ga sebe, neka uzme svoj kri` i neka ide za mnom.”

VELIKODUŠNOST

23

Da: poziv zahtijeva odricanje, `rtvu. Ipak, kako postaje ugodna `rtva – “Gaudium cum pace” – ra­ dost i mir – ako je odricanje potpuno! su mu rekli da se mora zauzeti osobno, 9 Kad njegova je reakcija bila ovakvo razmišljanje: “U tom bih slu~aju mogao u~initi ovo... trebao bih u~initi ono...!”

Odgovoriše mu: “Ovdje se ne poga|amo s Gospodinom. Zakon Bo`ji, poziv Gospodnji uzima se ili ostavlja, takav kakav jest. Potrebno je odlu~iti se: naprijed, bez ikakvog pridr`aja i s mnogo hra­ brosti, ili oti}i: ’Qui non est mecum...’ – Tko nije sa mnom, protiv mene je.”

pomanjkanja velikodušnosti do mlakosti 10 Od samo je jedan korak.

U `elji da ovog ne oponašaš, prepisu­ 11 jem iz jednog njegova pisma ovaj primjer

kukavi~luka: “Bez daljnjega, veoma sam vam za­ hvalan što mislite na mene, jer mi je jako potrebna molitva. Me|utim, bio bih vam tako|er zahvalan kad ne biste, mole}i Gospodina da me u~ini ’apo­ stolom’, previše inzistirali na tome da Ga molite da tra`i od mene da Mu darujem svoju slobodu.” tvoj poznanik, jako inteligentan, do­ 12 Onaj bar gra|anin i vrijedna osoba, govorio je:

“Opslu`uj zakon, ali umjereno, bez pretjerivanja, što je mogu}e više u granicama.”

24

BRAZDA

I nadodao bi: “Griješiti? Ne; ali ni ne dati išta od sebe.” @ao mi je doista tih kukavnih ljudi, ra~und`ija, nesposobnih da se `rtvuju, da se predaju jednom plemenitom idealu. tebe se mora više tra`iti: jer mo`eš dati 13 Od više, i moraš dati više. Razmisli o tome… je veoma teško!” uzvikuješ obeshrabre­ 14 “To no. ^uj, ako se boriš, s Bo`jom je miloš}u to

dosta: ne}eš uzimati u obzir vlastite interese, slu`it }eš drugima radi Gospodina i pomagat }eš Crkvi na poljima gdje se danas odvija borba: na ulici, u tvornici, u radionici, na sveu~ilištu, u uredu, u svo­ joj sredini, me|u svojima. si mi: “Na koncu, kao i uvijek, nedosta­ 15 Pisao je velikodušnosti. Kakve li `alosti i sramote

otkriti put i dopustiti da obla~i}i prašine – koji su neizbje`ivi – zasjene cilj!”

Nemoj se ljutiti ako ti ka`em da je krivica samo tvoja: suo~i se hrabro sa samim sobom. Sredstava imaš više nego dovoljno. te tvoj egoizam odvodi od op}e ~e`nje 16 Kad za zdravim i svetim blagostanjem ljudi, kad

postaneš ra~und`ija i kad te ne dira materijalna i moralna bijeda tvoga bli`njega, prisiljavaš me da ti u lice ka`em nešto vrlo `estoko, ne bi li reagirao: ako ne osje}aš blagoslovljeno bratstvo prema lju­

VELIKODUŠNOST

25

dima, svojoj bra}i, i `iviš na rubu velike krš}anske obitelji – onda si bijedno naho~e.

Za predanu dušu sve se preobra}a 17 Vrhunac? u vrhunac koji se `eli dose}i: svaki se dan

otkrivaju novi ciljevi, jer se Bo`joj ljubavi ne zna i ne `eli staviti granica.

velikodušniji budeš prema Bogu, to­ 18 Koliko liko }eš biti sretniji. do|e napast da se `eli malo vremena 19 ^esto rezervirati samo za sebe... Nau~i se jednom

i zauvijek izlije~iti takvu sitni~avost ispravljaju}i je odmah.

si od onih “sve ili ništa”. Budu}i da nisi 20 Bio mogao ništa... koja nesre}a!

Po~ni se ponizno boriti da bi zapalio to svoje jadno i škrto predanje, dok ga ne u~iniš “sasvim” u~inkovitim.

koji smo se posvetili Bogu, nismo izgubili 21 Mi ništa. bih vikati na uho mnogih muškaraca 22 @elio i `ena: darivanje djece Bogu u slu`bu nije

`rtva, nego ~ast i radost.

je za njega trenutak teške kušnje i ne­ 23 Došao utješan te je potra`io. Sje}aš li se? Za njega

– prijatelja koji ti je davao “mudre” savjete – tvoj na~in djelovanja nije bio drugo do utopija, plod

26

BRAZDA

iskrivljenih ideja, zarobljavanje volje, i... druge “fine” stvari te vrste.

“To predanje Gospodinu”, mudrovao je, “abnormalna je pretjeranost vjerskog osje}aja.”

I svojom je bijednom logikom mislio da se izme|u tebe i tvoje obitelji umetnuo stranac – Krist.

Sada je shvatio ono što si mu ~esto ponavljao: Krist nikada ne razdvaja duše. jedne `urne zada}e: probuditi savjest 24 Evo vjernika i nevjernika – mobilizirati ljude do­

bre volje da sura|uju i pribavljaju materijalna sred­ stva potrebna za rad s dušama.

mnogo zanosa i razumijevanja.

25 Pokazuje Ali kad vidi da je rije~ o “njemu”, da baš

“on” mora ozbiljno doprinijeti, tada se kukavi~ki povla~i.

Podsje}a me na one koji bi u trenucima velike opasnosti uzvikivali s la`nim `arom: “Rat! Rat!” Ali nisu `eljeli dati novac i uklju~iti se u obranu svoje domovine.

je konstatirati kako neki shva}aju mi­ 26 Muka lostinju: malo sitniša i nešto rabljene odje}e.

^ini se kao da nisu ~itali Evan|elje.

Ne obazirite se: pomognite ljudima da se odgoje u vjeri i snazi koja }e dostajati da se znaju u `ivotu velikodušno odre}i stvari, pa i onih koje su im potrebne.

VELIKODUŠNOST

27

Upornima protuma~ite da nije baš otmjeno i fino, ni sa zemaljskog stanovišta, ~ekati svršetak, kada ni u kojem slu~aju ne}e mo}i ponijeti ništa sa sobom. daje u zajam, ne prima natrag; ako pri­ 27 “Tko ma natrag, onda ne sve; ako i sve, onda ne

onakvo kakvo je bilo; ako baš onakvo kakvo je bilo, smrtni je neprijatelj.”

Dakle? Daj bez ra~una, i uvijek radi Boga. Tako }eš `ivjeti, i ljudski, bli`e ljudima i doprinijet }eš smanjenju broja nezahvalnika. sam tog jednostavnog ~ovjeka za`a­ 28 Vidio rena lica, gotovo sa suzama u o~ima: sura­

|ivao je velikodušno u dobrotvornim djelima, sa svojim pošteno zara|enim novcem, i upravo je sa­ znao da su “dobri ljudi” optu`ivali njegova djela kao dvoli~nost.

S bezazlenoš}u po~etnika u tim bitkama za Boga, mrmljao je: “Vide kako se `rtvujem... i opet me napadaju.”

– Govorio sam s njim mirno: poljubio je moj Kri`, i njegov se naravni gnjev pretvorio u mir i radost. ne osje}aš ludu `elju u~initi svoje preda­ 29 Zar nje potpunijim i “nepopravljivijim”? je smiješno ponašanje nas jadnih ljudi 30 Kako kada uvijek nanovo odbijamo Gospodinu ma­

28

BRAZDA

le stvari! Vrijeme prolazi, stvari po~injemo gledati u njihovu pravom svjetlu... i ra|aju se sramota i bol. audietis et non intelligetis, et videntes vi­ 31 “Aure debitis, et non perspicietis.” Jasne rije~i Duha

Svetoga: Slušaju vlastitim ušima i ne razumiju; gle­ daju vlastitim o~ima, a ne vide.

Zašto se uznemiruješ ako se netko, iako “vidi” apostolat i poznaje mu veli~inu, ne zala`e? Moli mirno i ustraj na svome putu: ako se taj ne da na posao, do}i }e drugi! si Mu rekao “da”, vrijeme mijenja 32 Otkad boju horizonta – svakim danom sve ljepšeg

– koji blista širi i svjetliji. Ali moraš nastaviti govo­ riti “da”.

Djevica Marija, U~iteljica bezgrani~nog 33 Sveta predanja – Sje}aš se? S pohvalom Njoj

upravljenoj, Isus Krist tvrdi: “Tko vrši volju Oca moga, taj – ta – je moja majka!…”

Moli tu dobru Majku da u tvojoj duši za`ivi snaga – ljubavi i oslobo|enja – Njezina odgovora uzorne velikodušnosti: “Ecce ancilla Domini!” – Evo slu`benice Gospodnje!

29

LJUDSKI OBZIR

je u pitanju obrana istine, kako se mo`e 34 Kad po`eljeti ugoditi Bogu, a u isto se vrijeme ne

sukobiti s okolinom? To se dvoje isklju~uje: ili jed­ no ili drugo! Potrebno je da `rtva bude paljenica: treba spaliti sve... ~ak i ono “što }e ljudi re}i”, ~ak i takozvani ugled.

kako jasno sada vidim da “sveta bezob­ 35 Ozirnost” ima svoj korijen, i to veoma dubok,

u Evan|elju! Ispuni Volju Bo`ju... sje}aju}i se Isu­ sa ozloglašenog, Isusa popljuvanog, ispljuskanog, Isusa dovedenog pred sudište ~ovje~uljaka... i Isu­ sa koji šuti!

– Odluka: sagnuti ~elo pred pogrdama, i – ra­ ~unaju}i tako|er na poni`enja, koja }e bez sumnje do}i – nastaviti u bo`anskom pothvatu koji nam je povjerila Milosrdna Ljubav našega Gospodina.

šteta koju mo`emo prouzro~iti 36 Zastrašuje ako pustimo da nas zahvati strah i stid po­ kazati se krš}anima u obi~nom `ivotu.

286

KAZALO

Uvod (msgr. Alvaro del Portillo) .......................... 5 O autoru................................................................... 13 VelikoduĹĄnost ......................................................... 21 Ljudski obzir ........................................................... 29 Radost ...................................................................... 33 Odva`nost ............................................................... 43 Borbe ........................................................................ 49 Ribari ljudi............................................................... 64 Patnja........................................................................ 76 Poniznost ................................................................. 82 Gra|anska pripadnost ........................................... 90 Iskrenost .................................................................. 98 Vjernost .................................................................. 102 Disciplina............................................................... 109 Osobnost ............................................................... 119

287

Molitva ................................................................... 125 Rad ......................................................................... 134 Lakomislenost ....................................................... 145 Prirodnost.............................................................. 149 Istinitost ................................................................ 153 Ambicija................................................................. 162 Dvoli~nost ............................................................. 168 Nutarnji `ivot........................................................ 172 Oholost................................................................... 184 Prijateljstvo ............................................................ 191 Volja ....................................................................... 201 Srce ......................................................................... 207 ^isto}a.................................................................... 215 Mir .......................................................................... 220 Zagrobni `ivot ...................................................... 226 Jezik ........................................................................ 231 Ĺ irenje vjere ........................................................... 237 Odgovornost ......................................................... 242 Pokora .................................................................... 250 Kazalo biblijskih citata ........................................ 255 Stvarno kazalo ...................................................... 263 Kazalo .................................................................... 286

Nakladnik: VERBUM d.o.o.

Trumbi}eva obala 12 21000 Split Tel: 021/340­260, fax: 021/340­270 verbum@verbum.hr www.verbum.hr Priprema: ACME Tisak: Denona d.o.o.

I. izdanje tiskano 2003.

IV. izdanje tiskano u srpnju 2013.

Sv. Josemaría Escrivá ne može zamisliti da se može živjeti božanski, a da se ne živi veoma ljudski. Stoga pridaje toliko važnosti ljudskim krepostima, pomanjkanje kojih označava promašaj kršćanskog života.

On čitatelja potiče da poveže ljudske i božanske vidove kršćanskog savršenstva, a drugačije ne može ni biti kad se poznaje u dubinu i kad se voli i zanosno živi kršćanski nauk o utjelovljenoj Riječi. U Brazdi se vide duboko zacrtane praktične i životne posljedice te radosne istine.

Neka ove stranice budu u tolikoj mjeri korisne – molim to Gospodina – da nas poprave i potaknu da u ovom životu ostavimo za sobom, po svojim djelima, plodnu brazdu.

Josemaría Escrivá

ISBN 978-953-6197-78-1

VERBUM 37 kn

www.verbum.hr

............................................................................................

Dopusti mi, prijatelju čitatelju, da uzmem tvoju dušu i da je potaknem na razmatranje ljudskih kreposti: milost gradi na naravi...