...............................................
Brazda Josemaría Escrivá
VERBUM
Kao i Put – knjiga je dosegla nakladu od preko tri milijuna primjeraka i prevedena je na više od trideset jezika – Brazda je plod nutarnjeg života i iskustva rada s dušama sv. Josemaríe Escrive. Brazda želi obuhvatiti čitavu osobu kršćanina – njegovo tijelo i dušu, prirodni i milosni život – a ne samo razum. Stoga njezin izvor nije samo razmišljanje nego život kršćanina.
Josemaría Escrivá BRAZDA
Nakladnik: VERBUM Split, CROATIA Trumbi}eva obala 12, 021 340260 Urednik: mr. sc. Petar Balta Prijevod: Berhmana Nazor Za nakladnika: Miro Radalj
Josemaría Escrivá
BRAZDA IV. izdanje
VERBUM Split, 2013.
Naslov izvornika: Josemaría Escrivá, SURCO © FUNDACIÓN STUDIUM, Madrid © za hrvatsko izdanje: Verbum, 2003. Sva prava pridr`ana. Tiskano s dopuštenjem crkvenih vlasti. Lektura: Dra`ena Šola
CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU UDK 242 ESCRIVA de Balaguer, Jose Maria Brazda / Josemaria Escriva ; <prijevod Berhmana Nazor>. - 4. izd. - Split : Verbum, 2013. Prijevod djela: Surco / Josemaria Escriva de Balaguer. Kazala. ISBN 978-953-6197-78-1 150224088
UVOD
Ve} je godine 1950. sluga Bo`ji Josemaría Es crivá de Balaguer obe}ao ~itateljima u svom pred govoru sedmom španjolskom izdanju Puta novi susret u jednoj drugoj knjizi – u Brazdi – “koju se na dam da }u izdati za nekoliko mjeseci” (Josemaría Escrivá, Put, sedmo izdanje, Rialp, Madrid, 1950.). Ta `elja utemeljitelja Opusa Dei ostvaruje se s navr šavanjem jedanaeste obljetnice njegova prijelaza u sretnu vje~nost. Ustvari je Brazda mogla ugledati svjetlo dana prije mnogo godina. U razli~itim okolnostima msgr. Escrivá de Balaguer samo što je nije poslao u tiskaru, ali bi se tada dogodilo ono što je on obi~avao izraziti starom španjolskom poslovicom: “Ne mo`e se u isto vrijeme zvoniti i i}i u procesiji.” Njegov intenzivni rad kao utemeljitelja, zauzetost u upravljanju Opu som Dei, njegovo ogromno pastoralno zalaganje za tolike duše i tisu}u drugih du`nosti u slu`bi Crkvi spre~avali su ga da u miru izvrši posljednju korek turu rukopisa. Ipak, Brazda je bila završena ve} dav no, sa svim svojim naslovima razli~itih poglavlja od
6
BRAZDA
kojih je sastavljena – nedostajala je tek numeracija listova i posljednji stilski pregled. Kao i Put – knjiga koja je dosegla nakladu od preko tri milijuna primjeraka i prevedena je na više od trideset jezika – Brazda je plod nutarnjeg `ivota i iskustva rada s dušama sluge Bo`jega Josemaríe. Pisana je s nakanom poticanja i olakšavanja osobne molitve. Vrsta i stil nisu joj, dakle, kao u sustavnih teoloških rasprava, iako njezina bogata i duboka duhovnost sadr`i profinjenu teologiju. Brazda `eli obuhvatiti ~itavu osobu krš}anina – njegovo tijelo i dušu, prirodni i milosni `ivot – a ne samo razum. Stoga njezin izvor nije samo razmišljanje nego `ivot krš}anina: odra`ava valove uzburkanosti i mira, duhovne energije i pokoja, što je snaga Duha Svetoga utiskivala u dušu sluge Bo `jega i u duše onih koji su ga okru`ivali. “Spiritus, ubi vult, spirat” – Vjetar puše gdje god ho}e (Iv 3,8) i nosi sa sobom dubinu i skladnost neujedna~enog `ivota, što se sve ne mo`e i ne smije staviti u uske okvire samo ljudske sheme. Eto zbog ~ega metodologija ove knjige sluge Bo`jega Josemaríe Escrive nije ni u jednom smislu – a najmanje u Bo`jim stvarima – `eljela napraviti najprije odijelo da bi u njega mogla – na svu silu – staviti osobu. Više je htjela, radi poštivanja slo bode Bo`je i ljudske, biti pa`ljiv promatra~, spo soban prepoznati Bo`je darove, da bi tako u~io, a tek zatim pou~avao. Toliko puta sam ga ~uo kako ponavlja, kad bi došao u neki novi kraj ili kad bi
UVOD
7
se pridru`io grupi ljudi: Došao sam nešto nau~iti, i u~io bi: u~io je od Boga i od duša, a ta njegova otvo renost u~enju postajala je, za nas koji smo mu bili blizu, neprestano pou~avanje. Domašaji iz širokog iskustva s dušama i ra zmišljanja utemeljitelja Opusa Dei ni`u u ovoj knjizi skup osobina koje se moraju odra`avati u `ivotu krš}ana: velikodušnost, odva`nost, radost, iskrenost, prirodnost, vjernost, prijateljstvo, ~isto }u, osje}aj odgovornosti... Ve} pogled na naslove kazala otkriva nam široku panoramu ljudskog savršenstva – Krš}anske kreposti (Prolog) – koje slu ga Bo`ji Josemaría Escrivá otkriva u Isusu Kristu, savršenom Bogu i savršenom ^ovjeku (Simbol Quicumque). Isus je savršen uzor ljudskog ideala krš}anina, jer Krist Otkupitelj otkriva u potpunosti ~ovjeka, ~ovjeka samog (Ivan Pavao II., enciklika Redemptor hominis, 4. 3. 1979., br. 10). Kao kratak sadr`aj svih spomenutih kreposti, mogu vrijediti rije~i kojima autor Brazde zahvaljuje Našem Gospodinu što je htio postati savršenim ^ovjekom, sa Srcem koje ljubi, koje ljubi nadasve, koje ljubi do smrti i trpi: koje se ispu nja radoš}u i boli; koje se oduševljava za puteve ljudske, i pokazuje nam onaj koji vodi u Nebo; koje se herojski podvrgava du`nosti i vodi milosr|em; koje bdije nad si romasima i nad bogatima; koje se brine za grešnike i za pravednike (br. 813). Ono što proizlazi iz ovih stranica `ivot je krš}a nina u kojem se uz korak s Kristom bo`ansko i
8
BRAZDA
ljudsko isprepli}u a da se ne miješaju i ne gube na kontinuitetu. Nemoj zaboraviti da moja promatranja, ma koliko god ti se ~inila ljudska, kao što sam ih opisao – i pro`ivio – za tebe i za sebe pred Bo`jim licem, moraju na svaki na~in biti sve}eni~ka (Prolog). To su ljudske kreposti krš}anina i baš se stoga pokazuju u ~ita voj svojoj zrelosti, ocrtavaju}i profil zrelog ~ovjeka i zrele `ene, zreloš}u zna~ajnom za Sina Bo`jega, koji zna da mu je Otac blizu. Ne varajmo se... Bog nije neka sjena, neko udaljeno bi}e koje nas stvara, a onda nas napušta; nije gospodar koji oti|e i ne vra}a se. Iako Ga ne zapa`amo svojim osjetilima, On je stvarniji od svih stvarnosti koje diramo i gledamo. Bog je ovdje, s nama, prisutan, `iv: vidi nas, ~uje nas, vodi nas i pro matra naše i najmanje ~ine te naše najskrovitije namjere (br. 658). Sluga Bo`ji Josemaría Escrivá iznosi dakle kre posti u svjetlu bo`anske sudbine ~ovjeka. Poglavlje Preko groba stavlja ~itatelja u tu perspektivu ~ine}i da izi|e iz jedne ~iste zemaljske logike da bi oja ~ao u vje~noj logici (br. 879). Na taj su na~in ljudske kreposti krš}anina postavljene visoko iznad ~isto naravnih kreposti: to su kreposti djece Bo`je. Svijest da smo djeca Bo`ja mora pro`eti ~itavu egzisten ciju krš}anina, koji u Bogu nalazi smisao i snagu svoga zalaganja da bi bio bolji: Prije si bio pesimist, neodlu~an i apati~an. Sada si posve promijenjen: osje}aš se hrabar, optimisti~an, siguran u sebe... jer si kona~no odlu~io tra`iti svoj oslonac u Bogu (br. 426).
UVOD
9
Drugi primjer kako ljudske kreposti u krš}a nina daju bo`ansko korijenje jest patnja. Pred pat njama ovoga `ivota krš}anska se snaga ne mo`e brkati sa stoi~kim podnošenjem protivština, nego – s pogledom upravljenim na kri` Kristov – patnja postaje izvor nadnaravnog `ivota, jer je tu došlo do krš}anskog preokreta: pretvoriti bol u plodnu pat nju; od zla u~initi dobro (usp. br. 887). Sluga Bo`ji Josemaría Escrivá zna vidjeti Bo`ji zahvat u boli, bilo u ovom `ivotu – Sa zahvalnoš}u dopusti da te re`u, jer te Bog uzeo u ruke kao dijamant... (br. 235) – bilo poslije smrti: ^istilište je Bo`je milosr|e da bi se o~istili prijestupi onih koji se ho}e s Njim poistovjetiti (br. 889). Ljudske se kreposti ne ponavljaju nikada kao vrsta dodatka krš}anskoj egzistenciji: one ~ine s nadnaravnim krepostima i s darovima Duha Sve toga potku svagdašnjeg `ivota sinova Bo`jih. Mi lost prodire do najintimnijih dubina prirode da bi je ozdravila i pobo`anstvenila. Ako, kao posljedica isto~nog grijeha, ljudsko ne mo`e do}i do svoje pu nine bez milosti, nije manje sigurno da se milost ne pojavljuje kao usput dodana i kao u akciji na marginama prirode, naprotiv ona ~ini da zablista ju najbolja prirodna savršenstva da bi ih uzmogla pobo`anstveniti. Sluga Bo`ji Josemaría Escrivá ne mo`e zamisliti da se mo`e `ivjeti bo`anski, a da se ne `ivi veoma ljudski, jer je taj prijelaz prva pobje da milosti. Stoga pridaje toliko va`nosti ljudskim
10
BRAZDA
krepostima, pomanjkanje kojih ozna~ava promašaj krš}anskog `ivota: Mnogo je krš}ana koji slijede Krista zadivljeni Nje govim bo`anstvom, a zaboravaljaju Ga kao ^ovjeka... i tako ne uspijevaju u vje`banju nadnaravnih kreposti, unato~ svoj izvanjskoj gomili pobo`nosti, jer se uop}e ne trude u postizavanju ljudskih kreposti (br. 652). Taj intimni osje}aj ljudskoga u `ivotu krš}anina bio je uvijek prisutan u propovijedima i spisima uteme ljitelja Opusa Dei. Nisu mu se svi|ale bestjelesne duhovnosti, jer – obi~avao je ponavljati – Gospodin nas je u~inio ljudima, a ne an|elima, pa se dakle trebamo ponašati ljudski. Nauk sluge Bo`jega Josemaría Escrivá de Bala guera povezuje ljudske i bo`anske vidove krš}an skog savršenstva, a druga~ije ne mo`e ni biti kad se poznaje u dubinu i kad se voli i zanosno `ivi kr š}anski nauk o utjelovljenoj Rije~i. U Brazdi se vide duboko zacrtane prakti~ne i `ivotne posljedice te radosne istine. Autor ocrtava profil krš}anina koji `ivi i radi u svijetu zauzet plemenitim aspiracijama koje poti~u druge ljude i u isto je vrijeme posve okrenut prema Bogu. Iz toga proizlazi jedan vrlo privla~an lik. ^ovjek krš}anin ima Zna~aj vedar i uravnote`en (br. 417) i stoga zna svirati note obi~nog `ivota, one koje drugi obi~no slušaju (br. 440). Nada ren je neslomljivom voljom, dubokom vjerom i `arkom pobo`noš}u (usp. br. 417), te stavlja u slu `bu drugim ljudima sposobnosti kojima je obdaren (usp. br. 442). Njegov op}i mentalitet ima sljede}e
UVOD
11
osobine: – širina vidika i sna`no produbljivanje u ono me što je trajno `ivo u katoli~koj pravovjernosti; – ~e`nja ispravna i zdrava – nikada lakoumnost – za obnovom tipi~nog nauka tradicionalne misli, u filozofiji i tuma ~enju povijesti...; – bri`na pa`nja za suvremena misaona i znanstvena kretanja; – pozitivan i otvoren stav nasu prot današnjim preoblikovanjima socijalnih struktura i na~ina `ivota (br. 428). U otvorenom kontrastu s tim opisom msgr. Escrivá de Balaguer ocrtava tako|er i osobine la komislenog ~ovjeka, lišena istinske kreposti, koji je kao trstika koju vjetar njiše (Mt 11,7) hirovit i bezbri`an. Njegova je naj~eš}a isprika: Nije moje da se miješam i u što (br. 539) i njegov `ivot prohuji u najjadnijoj praznini. Lakomislenost s krš}anskoga gledišta ima i druga imena: komoditet, lukavost, mlakost, le`ernost, pomanjkanje ideala i grubost (usp. br. 541). Nakon dijagnoze bolesti dolazi uputa za lije~ enje. Ništa ne usavršava osobnost kao odaziv na milost (br. 443), a ~itatelju je ponu|en prakti~an i siguran savjet: Nastoj nasljedovati Djevicu i bit }eš muškarac ili `ena – od jednog kova. Uz Isusa krš}anin otkriva uvijek Njegovu Majku, Gospu, i Njoj se utje~e u svim svojim potrebama: da je nasljeduje, da je posje}uje, da se utje~e Njezinu mo}nom zagovoru. Duboki smisao je taj što se u Brazdi sva poglavlja zaklju~uju nekom mišlju u vezi s Presvetom Dje vicom; svaki krš}anski napor za rastom u kreposti vodi k poistovje}enju s Kristom i stoga nema puta
12
BRAZDA
sigurnijega i izravnijega nego što je pobo`nost pre ma Gospi; ~ini mi se kao da sada slušam glas sluge Bo`jega koji mi je u jednom od mojih prvih susreta s njim tuma~io s radoš}u da se k Isusu uvijek ide i vra}a preko Marije. Alvaro del Portillo Rim, 26. lipnja 1986.
(Primjedba izdava~a: Uvod je napisao prvi naslje dnik utemeljitelja Opusa Dei nekoliko godina prije 1992., kad je Josemaría Escrivá proglašen bla`enim. Zato u ovom tekstu uz ime svetog Josemaríe stoji msgr. ili se on još uvijek naziva slugom Bo`jim.)
13
O AUTORU
Sveti Josemaría Escrivá de Balaguer ro|en je 9. sije~nja 1902. godine u Barbastru (Huesca, Špa njolska). U petnaestoj ili šesnaestoj godini po~eo je slutiti prve nagovještaje bo`anskoga poziva i odlu~io je postati sve}enik. Godine 1918. zapo~eo je crkvene studije u sjemeništu Logroño, a nastavio ih je 1920. godine u sjemeništu sv. Franje Paulskog u Zaragozi. Tamo je od 1922. godine bio poglavar. Uz crkvenu dozvolu zapo~eo je 1923. godine, po red teoloških studija, studij prava na Sveu~ilištu u Zaragozi. Posve}en je za |akona 20. prosinca 1924., a 28. o`ujka 1925. zare|en za sve}enika. Sve}eni~ko je djelovanje zapo~eo u seoskoj `upi Perdiguera, biskupija Zaragoza, a kasnije u Zaragozi. Uz dopuštenje svoga ordinarija preselio se u prolje}e 1927. u Madrid, gdje je me|u svim slojevima društva neumorno razvijao sve}eni~ ku djelatnost. Osobito se posvetio siromašnima i potrebitima u predgra|ima, te neizlje~ivim i umi ru}im bolesnicima u bolnicama. Preuzeo je mjesto kapelana jedne zbrinjavaju}e medicinske ustanove,
14
BRAZDA
takozvanih Damas apostolicas Presvetog Srca Isusova, predavao je na Sveu~ilišnoj akademiji, a istovreme no je nastavio svjetovne studije pripremaju}i se za doktorat prava, koji je tada mogao posti}i jedino na Sveu~ilištu u Madridu. 2. listopada 1928. dao mu je Gospodin da sa svim jasno vidi ono što je do toga trenutka mogao samo naslutiti; sveti Josemaría je tada utemeljio Opus Dei. Bog ga je i dalje vodio pa je tako 14. velja~e 1930. spoznao da treba apostolat Opusa Dei proširiti i me|u `ene. Tako je u Crkvi otvoren put za sve ljude svih stale`a: tra`enje svetosti i aposto lat kroz posve}ivanje u obi~nom radu usred svijeta postao je mogu} bez potrebe mijenjanja vlastitoga stale`a. Uz veliku apostolsku revnost za sve duše, od 2. listopada 1928. osniva~ Opusa Dei posvetio se ispunjenju poslanja koje mu je Bog povjerio. Godine 1934. imenovan je rektorom ustanove Sv. Elizabete. Za vrijeme španjolskoga gra|anskoga rata obavljao je, uz velike opasnosti, sve}eni~ku djelatnost u Madridu i kasnije u Burgosu. Ve} od toga doba morao je trpjeti velike protivštine, koje je snosio strpljivo, smireno i nadnaravnim duhom. 14. velja~e 1943. godine utemeljio je Sve}eni~ ko društvo sv. Kri`a koje je nedjeljivo povezano s Opusom Dei. Tako je postalo mogu}e da pri padnici Opusa Dei budu zare|eni za sve}enike i inkardinirani u slu`bu Opusa Dei. Ono dopušta i sve}enicima koji su inkardinirani u svoje biskupije sudjelovanje u duhovnosti i askezi Opusa Dei na
O AUTORU
15
na~in da tra`e svetost u izvršenju svoje sve}eni~ ke djelatnosti dok su pritom ovisni jedino o svom ordinariju. Godine 1946. preselio se u Rim, gdje je `ivio do kraja `ivota. Iz Rima se brinuo i vodio širenje Opusa Dei po cijelom svijetu. Trošio je svu svoju energiju na to da muškarcima i `enama u Djelu dade solidnu doktrinarnu, asketsku i apostolsku formaciju. Kada je osniva~ umro, Opus Dei je bro jio više od 60.000 pripadnika u 80 zemalja. Sveti Josemaría Escrivá bio je konzultor Pa pinske komisije za ispravno tuma~enje Zakonika kanonskog prava i konzultor Kongregacije za sje meništa i sveu~ilišta. Bio je papinski ku}ni prelat i po~asni ~lan Papinske rimske teološke akademije. Bio je i veliki kancelar Sveu~ilišta Navarra (Pam plona, Španjolska) i Piura (Peru). Sveti Josemaría Escrivá umro je 26. lipnja 1975. Mnogo godina `rtvovao je svoj `ivot za Crkvu i za Papu. Pokopan je u kripti prelatske crkve Naše Gospe od Mira u Rimu. Za njegova je nasljednika 15. rujna 1975. godine jednoglasno izabran prelat msgr. Alvaro del Portillo (1914.–1994.), koji je dugi niz godina bio njegov najbliskiji suradnik. Opus Dei je mogao od po~etka ra~unati s biskupijskom aprobacijom, a od 1943. godine po prvi ga je put, dokumentom Appositio manuum, priznala Sveta Stolica, a kasnije i drugim aprobacijama. Kona~no mu je 28. studenoga 1982. godine papa Ivan Pavao II. dodijelio osobnu prelaturu: pravni oblik koji je sveti Josemaría predvidio i `elio.
16
BRAZDA
Ve} je za `ivota utemeljitelj Opusa Dei bio na glasu svetosti, a taj se nakon njegove smrti proširio po svijetu. To dokazuju brojna svjedo~anstva o duhovnim i materijalnim uslišanjima koja se pri pisuju njegovu zagovoru. Me|u njima su i neka ozdravljenja, koja se medicinski ne mogu razjasni ti. Sa svih pet kontinenata poslana su brojna pisma u Rim, me|u njima i pisma 69 kardinala i oko 1300 biskupa, više od tre}ine svjetskoga episkopata, u kojima se moli Sveti Otac da otvori proces beatifi kacije i kanonizacije. Od 1981. do 1986. godine vodio se u Rimu i Madridu proces o `ivotu i krepostima svetog Jo semaríe Escrive. Na Trgu svetog Petra u Rimu 17. svibnja 1992. godine papa Ivan Pavao II. proglasio je bla`enim msgr. Escrivu. Tom ~inu nazo~ilo je oko 300.000 ljudi. “S nadnaravnom intuicijom”, kazao je Papa u svojoj homiliji, “bla`eni Josema ría zauzeto je propovijedao univerzalni poziv na svetost i apostolat.” Od 21. svibnja 1992. godine po~iva njegovo tijelo pod oltarom prelatske crkve Naše Gospe od Mira u glavnom sjedištu prelature Opusa Dei, stalno okru`eno molitvom i zahvalno š}u brojnih ljudi iz cijeloga svijeta koji su primje rom i naukom utemeljitelja Opusa Dei došli bli`e Bogu, kao i pobo`noš}u svih onih koji ga mole za njegov zagovor. Deset godina kasnije, 6. listopada 2002. godi ne, Ivan Pavao II. proglasio je svetim utemeljitelja Opusa Dei na Trgu svetog Petra pred mnoštvom
O AUTORU
17
ljudi iz 80 zemalja. U njegovu govoru za one koji su došli na kanonizaciju, Sveti Otac je rekao: “Svetog je Josemaríu izabrao Bog da proglasi univerzalni poziv na svetost i naglasi va`nost svakodnevnog rada i uobi~ajenih aktivnosti kao puta svetosti. Mo `emo re}i da je bio svetac svakodnevice.” Osim teološkopravnog djela La abadesa de las Huelgas, objavljene su i njegove duhovne knjige koje su prevedene na mnoge jezike: Put, Gospina krunica, Susret s Kristom, Prijatelji Bo`ji, Kri`ni put, Ljubav prema crkvi, Brazda i Kova~nica. Zadnjih pet djela izišlo je tek nakon njegove smrti. Nekoliko objavljenih razgovora izišlo je u knjizi Razgovori s msgr. Escrivá de Balaguerom.
Dopusti mi, prijatelju ~itatelju, da uzmem tvoju dušu i da je potaknem na razmatranje ljudskih kreposti: milost gradi na naravi. Ali nemoj zaboraviti da moja promišljanja, ma koliko god ti se ~inila ljudska, kao što sam ih opisao – i pro`ivio – za tebe i za sebe pred Bo`jim licem, moraju na svaki na~in biti sve}eni~ka. Neka ove stranice budu u tolikoj mjeri korisne – molim to Gospodina – da nas poprave i potaknu da u ovom `ivotu ostavimo za sobom, po svojim djelima, plodnu brazdu.
VELIKODUŠNOST
su krš}ani uvjereni da }e se Otkuplje 1 Mnogi nje ostvariti u svim svjetskim sredinama i da
moraju postojati duše – ne znaju re}i koje – što do prinose s Kristom ostvarenju tog spasenja. Ipak, spasenje gledaju kroz perspektivu stolje}a, mnogih stolje}a... Trebala bi ~itava vje~nost da se ono dovr ši prema ritmu njihova predanja. Tako si mislio i ti prije nego su te “probudili”. je prvi korak na putu `rtve, rado 2 Darivanje sti, ljubavi i sjedinjenja s Bogom. – I tako se
~itav `ivot ispunja bla`enom ludoš}u koja ~ini da se prona|e sre}a tamo gdje ljudska logika ne vidi drugo nego nijekanje, patnju i bol. za me”, znao si re}i, “da budem veli 3 “Molite kodušan, da napredujem, da do|em dotle da se preobrazim toliko da jednom uzmognem biti u ne~em koristan.” Dobro. – Ali koja }eš sredstva upotrijebiti za ostvarenje svojih nauma?
22
BRAZDA
se pitam zašto neke duše, koje su imale 4 ^esto sre}u još od djetinjstva upoznati pravog Isusa, toliko oklijevaju tome odgovoriti što je mogu}e bolje: svojim `ivotom, svojom obitelji, svojim ~e`njama. Poslušaj: Ti, baš stoga što si primio “sve” odjed nom, moraš se pokazati veoma zahvalan Gospodi nu; na isti na~in na koji bi reagirao slijepac koji je iznenada progledao, dok drugima ni na pamet ne pada zahvaljivali što vide. Ali... to nije dosta. Mo raš svaki dan pomagati onima oko sebe kako bi bili zahvalni što su djeca Bo`ja. Ina~e mi nemoj re}i da si zahvalan. ovo polako: Vrlo je malo onoga što 5 Razmatraj se od mene tra`i prema svemu onome što mi se daje. tebe, koji ne uspijevaš krenuti, evo promi 6 Za šljanja koje mi je napisao jedan tvoj brat: “To je zahtjevno, ali jednom kada doneseš ’odluku’ – koji uzdah sre}e što se nalaziš siguran na putu!” su mi dani”, rekao si mi, “bili sretniji nego 7 “Ovi ikada.” – I odgovorio sam ti bez oklijevanja: Jer “si `ivio” zauzetije nego obi~no. Gospodnji – poziv – uvijek zna~i ovo: 8 Zov “Ho}e li tko za mnom, neka se odrekne samo ga sebe, neka uzme svoj kri` i neka ide za mnom.”
VELIKODUŠNOST
23
Da: poziv zahtijeva odricanje, `rtvu. Ipak, kako postaje ugodna `rtva – “Gaudium cum pace” – ra dost i mir – ako je odricanje potpuno! su mu rekli da se mora zauzeti osobno, 9 Kad njegova je reakcija bila ovakvo razmišljanje: “U tom bih slu~aju mogao u~initi ovo... trebao bih u~initi ono...!” Odgovoriše mu: “Ovdje se ne poga|amo s Gospodinom. Zakon Bo`ji, poziv Gospodnji uzima se ili ostavlja, takav kakav jest. Potrebno je odlu~iti se: naprijed, bez ikakvog pridr`aja i s mnogo hra brosti, ili oti}i: ’Qui non est mecum...’ – Tko nije sa mnom, protiv mene je.”
pomanjkanja velikodušnosti do mlakosti 10 Od samo je jedan korak. U `elji da ovog ne oponašaš, prepisu 11 jem iz jednog njegova pisma ovaj primjer
kukavi~luka: “Bez daljnjega, veoma sam vam za hvalan što mislite na mene, jer mi je jako potrebna molitva. Me|utim, bio bih vam tako|er zahvalan kad ne biste, mole}i Gospodina da me u~ini ’apo stolom’, previše inzistirali na tome da Ga molite da tra`i od mene da Mu darujem svoju slobodu.” tvoj poznanik, jako inteligentan, do 12 Onaj bar gra|anin i vrijedna osoba, govorio je:
“Opslu`uj zakon, ali umjereno, bez pretjerivanja, što je mogu}e više u granicama.”
24
BRAZDA
I nadodao bi: “Griješiti? Ne; ali ni ne dati išta od sebe.” @ao mi je doista tih kukavnih ljudi, ra~und`ija, nesposobnih da se `rtvuju, da se predaju jednom plemenitom idealu. tebe se mora više tra`iti: jer mo`eš dati 13 Od više, i moraš dati više. Razmisli o tome… je veoma teško!” uzvikuješ obeshrabre 14 “To no. ^uj, ako se boriš, s Bo`jom je miloš}u to
dosta: ne}eš uzimati u obzir vlastite interese, slu`it }eš drugima radi Gospodina i pomagat }eš Crkvi na poljima gdje se danas odvija borba: na ulici, u tvornici, u radionici, na sveu~ilištu, u uredu, u svo joj sredini, me|u svojima. si mi: “Na koncu, kao i uvijek, nedosta 15 Pisao je velikodušnosti. Kakve li `alosti i sramote
otkriti put i dopustiti da obla~i}i prašine – koji su neizbje`ivi – zasjene cilj!” Nemoj se ljutiti ako ti ka`em da je krivica samo tvoja: suo~i se hrabro sa samim sobom. Sredstava imaš više nego dovoljno. te tvoj egoizam odvodi od op}e ~e`nje 16 Kad za zdravim i svetim blagostanjem ljudi, kad
postaneš ra~und`ija i kad te ne dira materijalna i moralna bijeda tvoga bli`njega, prisiljavaš me da ti u lice ka`em nešto vrlo `estoko, ne bi li reagirao: ako ne osje}aš blagoslovljeno bratstvo prema lju
VELIKODUŠNOST
25
dima, svojoj bra}i, i `iviš na rubu velike krš}anske obitelji – onda si bijedno naho~e. Za predanu dušu sve se preobra}a 17 Vrhunac? u vrhunac koji se `eli dose}i: svaki se dan
otkrivaju novi ciljevi, jer se Bo`joj ljubavi ne zna i ne `eli staviti granica.
velikodušniji budeš prema Bogu, to 18 Koliko liko }eš biti sretniji. do|e napast da se `eli malo vremena 19 ^esto rezervirati samo za sebe... Nau~i se jednom
i zauvijek izlije~iti takvu sitni~avost ispravljaju}i je odmah.
si od onih “sve ili ništa”. Budu}i da nisi 20 Bio mogao ništa... koja nesre}a!
Po~ni se ponizno boriti da bi zapalio to svoje jadno i škrto predanje, dok ga ne u~iniš “sasvim” u~inkovitim.
koji smo se posvetili Bogu, nismo izgubili 21 Mi ništa. bih vikati na uho mnogih muškaraca 22 @elio i `ena: darivanje djece Bogu u slu`bu nije
`rtva, nego ~ast i radost.
je za njega trenutak teške kušnje i ne 23 Došao utješan te je potra`io. Sje}aš li se? Za njega
– prijatelja koji ti je davao “mudre” savjete – tvoj na~in djelovanja nije bio drugo do utopija, plod
26
BRAZDA
iskrivljenih ideja, zarobljavanje volje, i... druge “fine” stvari te vrste. “To predanje Gospodinu”, mudrovao je, “abnormalna je pretjeranost vjerskog osje}aja.” I svojom je bijednom logikom mislio da se izme|u tebe i tvoje obitelji umetnuo stranac – Krist. Sada je shvatio ono što si mu ~esto ponavljao: Krist nikada ne razdvaja duše. jedne `urne zada}e: probuditi savjest 24 Evo vjernika i nevjernika – mobilizirati ljude do
bre volje da sura|uju i pribavljaju materijalna sred stva potrebna za rad s dušama.
mnogo zanosa i razumijevanja. 25 Pokazuje Ali kad vidi da je rije~ o “njemu”, da baš
“on” mora ozbiljno doprinijeti, tada se kukavi~ki povla~i. Podsje}a me na one koji bi u trenucima velike opasnosti uzvikivali s la`nim `arom: “Rat! Rat!” Ali nisu `eljeli dati novac i uklju~iti se u obranu svoje domovine.
je konstatirati kako neki shva}aju mi 26 Muka lostinju: malo sitniša i nešto rabljene odje}e.
^ini se kao da nisu ~itali Evan|elje. Ne obazirite se: pomognite ljudima da se odgoje u vjeri i snazi koja }e dostajati da se znaju u `ivotu velikodušno odre}i stvari, pa i onih koje su im potrebne.
VELIKODUŠNOST
27
Upornima protuma~ite da nije baš otmjeno i fino, ni sa zemaljskog stanovišta, ~ekati svršetak, kada ni u kojem slu~aju ne}e mo}i ponijeti ništa sa sobom. daje u zajam, ne prima natrag; ako pri 27 “Tko ma natrag, onda ne sve; ako i sve, onda ne
onakvo kakvo je bilo; ako baš onakvo kakvo je bilo, smrtni je neprijatelj.” Dakle? Daj bez ra~una, i uvijek radi Boga. Tako }eš `ivjeti, i ljudski, bli`e ljudima i doprinijet }eš smanjenju broja nezahvalnika. sam tog jednostavnog ~ovjeka za`a 28 Vidio rena lica, gotovo sa suzama u o~ima: sura
|ivao je velikodušno u dobrotvornim djelima, sa svojim pošteno zara|enim novcem, i upravo je sa znao da su “dobri ljudi” optu`ivali njegova djela kao dvoli~nost. S bezazlenoš}u po~etnika u tim bitkama za Boga, mrmljao je: “Vide kako se `rtvujem... i opet me napadaju.” – Govorio sam s njim mirno: poljubio je moj Kri`, i njegov se naravni gnjev pretvorio u mir i radost. ne osje}aš ludu `elju u~initi svoje preda 29 Zar nje potpunijim i “nepopravljivijim”? je smiješno ponašanje nas jadnih ljudi 30 Kako kada uvijek nanovo odbijamo Gospodinu ma
28
BRAZDA
le stvari! Vrijeme prolazi, stvari po~injemo gledati u njihovu pravom svjetlu... i ra|aju se sramota i bol. audietis et non intelligetis, et videntes vi 31 “Aure debitis, et non perspicietis.” Jasne rije~i Duha
Svetoga: Slušaju vlastitim ušima i ne razumiju; gle daju vlastitim o~ima, a ne vide. Zašto se uznemiruješ ako se netko, iako “vidi” apostolat i poznaje mu veli~inu, ne zala`e? Moli mirno i ustraj na svome putu: ako se taj ne da na posao, do}i }e drugi! si Mu rekao “da”, vrijeme mijenja 32 Otkad boju horizonta – svakim danom sve ljepšeg
– koji blista širi i svjetliji. Ali moraš nastaviti govo riti “da”.
Djevica Marija, U~iteljica bezgrani~nog 33 Sveta predanja – Sje}aš se? S pohvalom Njoj
upravljenoj, Isus Krist tvrdi: “Tko vrši volju Oca moga, taj – ta – je moja majka!…” Moli tu dobru Majku da u tvojoj duši za`ivi snaga – ljubavi i oslobo|enja – Njezina odgovora uzorne velikodušnosti: “Ecce ancilla Domini!” – Evo slu`benice Gospodnje!
29
LJUDSKI OBZIR
je u pitanju obrana istine, kako se mo`e 34 Kad po`eljeti ugoditi Bogu, a u isto se vrijeme ne
sukobiti s okolinom? To se dvoje isklju~uje: ili jed no ili drugo! Potrebno je da `rtva bude paljenica: treba spaliti sve... ~ak i ono “što }e ljudi re}i”, ~ak i takozvani ugled.
kako jasno sada vidim da “sveta bezob 35 Ozirnost” ima svoj korijen, i to veoma dubok,
u Evan|elju! Ispuni Volju Bo`ju... sje}aju}i se Isu sa ozloglašenog, Isusa popljuvanog, ispljuskanog, Isusa dovedenog pred sudište ~ovje~uljaka... i Isu sa koji šuti! – Odluka: sagnuti ~elo pred pogrdama, i – ra ~unaju}i tako|er na poni`enja, koja }e bez sumnje do}i – nastaviti u bo`anskom pothvatu koji nam je povjerila Milosrdna Ljubav našega Gospodina.
šteta koju mo`emo prouzro~iti 36 Zastrašuje ako pustimo da nas zahvati strah i stid po kazati se krš}anima u obi~nom `ivotu.
286
KAZALO
Uvod (msgr. Alvaro del Portillo) .......................... 5 O autoru................................................................... 13 VelikoduĹĄnost ......................................................... 21 Ljudski obzir ........................................................... 29 Radost ...................................................................... 33 Odva`nost ............................................................... 43 Borbe ........................................................................ 49 Ribari ljudi............................................................... 64 Patnja........................................................................ 76 Poniznost ................................................................. 82 Gra|anska pripadnost ........................................... 90 Iskrenost .................................................................. 98 Vjernost .................................................................. 102 Disciplina............................................................... 109 Osobnost ............................................................... 119
287
Molitva ................................................................... 125 Rad ......................................................................... 134 Lakomislenost ....................................................... 145 Prirodnost.............................................................. 149 Istinitost ................................................................ 153 Ambicija................................................................. 162 Dvoli~nost ............................................................. 168 Nutarnji `ivot........................................................ 172 Oholost................................................................... 184 Prijateljstvo ............................................................ 191 Volja ....................................................................... 201 Srce ......................................................................... 207 ^isto}a.................................................................... 215 Mir .......................................................................... 220 Zagrobni `ivot ...................................................... 226 Jezik ........................................................................ 231 Ĺ irenje vjere ........................................................... 237 Odgovornost ......................................................... 242 Pokora .................................................................... 250 Kazalo biblijskih citata ........................................ 255 Stvarno kazalo ...................................................... 263 Kazalo .................................................................... 286
Nakladnik: VERBUM d.o.o. Trumbi}eva obala 12 21000 Split Tel: 021/340Â260, fax: 021/340Â270 verbum@verbum.hr www.verbum.hr Priprema: ACME Tisak: Denona d.o.o.
I. izdanje tiskano 2003. IV. izdanje tiskano u srpnju 2013.
Sv. Josemaría Escrivá ne može zamisliti da se može živjeti božanski, a da se ne živi veoma ljudski. Stoga pridaje toliko važnosti ljudskim krepostima, pomanjkanje kojih označava promašaj kršćanskog života. On čitatelja potiče da poveže ljudske i božanske vidove kršćanskog savršenstva, a drugačije ne može ni biti kad se poznaje u dubinu i kad se voli i zanosno živi kršćanski nauk o utjelovljenoj Riječi. U Brazdi se vide duboko zacrtane praktične i životne posljedice te radosne istine.
Neka ove stranice budu u tolikoj mjeri korisne – molim to Gospodina – da nas poprave i potaknu da u ovom životu ostavimo za sobom, po svojim djelima, plodnu brazdu. Josemaría Escrivá
ISBN 978-953-6197-78-1
VERBUM 37 kn
www.verbum.hr
............................................................................................
Dopusti mi, prijatelju čitatelju, da uzmem tvoju dušu i da je potaknem na razmatranje ljudskih kreposti: milost gradi na naravi...