Brat iz Asiza

„Čini mi se da je, želimo li Franju približiti našem vremenu (…), potrebno promatrati ga iznutra, iz njega samoga, imajući na umu ondašnje životne okolnosti, i tako otkriti njegov misterij: taj će misterij izvan svake sumnje biti autentičan i pouzdan odgovor i za današnja i za buduća pokoljenja. (…) Jedini put u njegovu tajnu jest Bog. Bog i Božje djelovanje ključna je riječ u otkrivanju misterija svetoga Franje.“ Ignacio Larrañaga

Ignacio Larrañaga

Tko je bio Franjo Asiški? Je li bio, kao što ga suvremeni svijet voli opisivati, hipi, buntovnik, ekolog, humanitarac? Franjevac Ignacio Larrañaga (1928.–2013.), autor duhovnoga bestselera Marijina šutnja, u knjizi Brat iz Asiza odlučno se suprotstavlja toj sladunjavoj, površnoj i iskrivljenoj slici asiškoga sveca, uzimajući u zadatak otkriti misterij, tajnu Franjine osobe i djelovanja, tajnu koja može biti nadahnuće i za ljude našega vremena.

Oslanjajući se na povijesne zapise, svjedočanstva, činjenice i kronologiju Svečeva života, Larrañaga pažljivo i pomno rekonstruira Franjin odnos s Bogom. Čitatelj će otkriti da je Franjo polako i postupno upoznavao Boga – bio je to duhovni krešendo koji je započeo u djetinjstvu i svoj vrhunac pronašao u mističnom iskustvu u doba mladenaštva. Brat iz Asiza lirskim nam jezikom pripovijeda o najznačajnijim događajima i duhovnim silnicama koje su oblikovale život svetoga Franje: poseban Božji poziv koji se s vremenom kristalizirao i postajao jasnijim, duboka ljubav prema Kristu koja ga je poticala na život u radikalnu siromaštvu; ljubav prema siromasima i odbačenicima iz društva i na koncu silna ljubav prema svim Božjim stvorenjima.

Knjiga Brat iz Asiza duboko je i intimno štivo o duhovnoj pustolovini jednoga od omiljenih i najvećih svetaca Crkve. Ignacio Larrañaga s iznimnom senzibilnošću oživljuje Franjinu nutrinu i njegove razgovore s Bogom i s ljudima, ali ponajviše nam živo dočarava njegovo veliko srce.

BRAT IZ ASIZA

Pantone 873C + CMYK

Ignacio Larrañaga

BRAT IZ ASIZA Duhovna biografija svetoga Franje

ISBN 978-953-235-762-2

VERBUM 165 kn

VERBUM

Ignacio Larrañaga

BRAT IZ ASIZA Duhovna biografija svetoga Franje

VERBUM

Biblioteka:

Posebna izdanja 173.

Urednik: mr. sc. Petar Balta Naslov izvornika: Ignacio Larrañaga, El hermano de Asís © Copyright: Provincial de Capuchinos de Chile, 1979. © Copyright za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2021.

Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika.

Izvršna urednica: Katarina Gugić Prijevod: Alfons Orlić, OFM Lektura: Anđa Jakovljević Grafička priprema: Zvonko Bare Za nakladnika: dr. sc. Miro Radalj

Knjiga je objavljena uz potporu Grada Splita.

ISBN 978-953-235-762-2 CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Sveučilišne knjižnice u Splitu pod brojem 190124017.

Posvećujem ovu knjigu Franji Asiškom, o osamstotoj obljetnici njegova rođenja.

PREDGOVOR HRVATSKOM IZDANJU

„Nebo će i zemlja uminuti, ali moje riječi ne, neće uminuti“ (Lk 21,33). Istinitost tih Kristovih riječi jasno se i danas čitaju u životu Crkve. Njezina povijest svjedoči o svetosti koja ostavlja neizbrisiv trag. Povijest Crkve ponajprije je povijest svetosti. U svom okrilju Crkva nosi svetost kao stil svojega života. Ljepota njezina poslanja jest obnavljati Gospodinov poziv na svetost i upućivati svojim naukom u svet život. Razlog je to zbog kojega Crkva čuva spomen na svece, i to ne samo slaveći ih kao zagovornike u našim nevoljama i tjeskobama, nego prepoznajući u njima ostvarenje riječi Gospodnje. U svecima s lakoćom možemo primijetiti kako je Božju riječ moguće živjeti i kako njezina istinitost jednakom snagom odjekuje u sjaju neprolaznosti. Zato je razumljivo kada papa u miru Benedikt XVI. kaže kako su sveci najbolja egzegeza, najbolje tumačenje evanđelja. Bez svetaca i njihova odgovora na Božji zov malo bismo od evanđelja razumjeli.

Osobiti lik u povijesti Crkve u kojem možemo prepoznati oživotvoreno evanđelje zasigurno je i sv. Franjo Asiški. Brojne su riječi učiteljstva Crkve koje u različitim povijesnim okolnostima i vremenima baš Franju nazivaju „drugim Kristom“. I knjiga koja se trenutno nalazi u vašim rukama otkriva i prepoznaje trag svete povijesti Crkve ne donoseći o životu sv. Franje nove, dosad neotkrivene povijesne datosti koje bi mogle zagolicati našu maštu. Ova knjiga donosi „pogled iznutra“. A razumijevati nečiji život „izvana“ – njegovo ponašanje, njegova djela, način komunikacije i ophođenja – možemo samo ako zavirimo u njegovu nutrinu. Tako i poznati duhovni sin sv. Franje kapucin Ignacio Larrañaga, pišući knjigu Brat iz Asiza, pruža nam novu svježinu zagledanosti u evanđelje ispisano u životu sv. Franje. Larrañaga iščitava iz Franjine osobne

7

PREDGOVOR HRVATSKOM IZDANJU

povijesti zabilježene njegovom vlastitom rukom, kao i one posvjedočene hagiografskim zapisima, snagu njegova nutarnjega stava oblikovana po Kristovoj neprolaznoj riječi.

Franjo Bernardone, mali brat iz Asiza, čovjek uvjetovan svojim vremenom, kulturom, odgojem i percepcijom stvarnosti, dopustio je da ga osvoji vječna Kristova riječ. On svoju prolaznost ukorjenjuje u neprolaznosti Riječi. Njegova se svetost izgrađuje postupno i strpljivo, i to stalnim traženjem odgovora na Božji poziv i glas koji razaznaje u svetom evanđelju. Za Franju evanđelje nije samo prazna riječ, ono je ponajprije život.

Siromašak iz Asiza spreman je dopustiti dlijetu riječi Gospodnje da isteše njegov život i učini ga svjedočanskim. Usvajajući riječ Božju za put svojega života, Franjo dopušta Gospodinu tesanje ljubavlju, zahtjevnošću, jasnoćom, patnjom, pokorom. Nije to uvijek bilo lako te je često Božje osvajanje teritorija Franjina srca prolazilo kroz različite borbe. Te nutarnje borbe živopisno nam opisuje fra Ignacio predočavajući ih kao Franjino postupno upoznavanje sama sebe i prihvaćanja Božje volje u svim segmentima svojega turbulentnog života. Pokornički život sv. Franje prepoznaje se u tome da se spremno, odgovorno i požrtvovno pokorava riječi Božjoj, a ne svojim prohtjevima i zamislima, očekivanjima i nadanjima. Baš zato ova knjiga nije samo izvješće koje nas može informirati o nekim događajima Franjina života, nego je ponajprije ona koja može oblikovati i naše životne borbe s Bogom, samima sobom i braćom i sestrama koje nam Gospodin stavlja na put života.

U hodu za Kristom sveti je Franjo prepoznao i svoju braću kao dar. Poznato je kako je svetom Asižaninu bilo iznimno teško kad je shvatio da su mu se počela pridruživati braća. Franjo je mislio kako bi oslonjen na Gospodnju prisutnost lakši put osobnoga posvećivanja pronašao u samoći. No Bog mu po evanđelju šalje braću i poziva ga na zajedništvo u bratstvu. I ta oznaka Franjina života, tako snažno naglašena u tekstu knjige, svjedoči kako bez Crkve nije moguće ispravno razumijevati riječ evanđelja te kako je snagu te iste Riječi Franjo znao prenijeti u svoje odnose „jer tko ne ljubi svoga brata kojega vidi, Boga kojega ne vidi ne može ljubiti“ (1 Iv 4,20b).

8

PREDGOVOR HRVATSKOM IZDANJU

Bratstvo koje odiše ljubavlju i istinom evanđelja postaje bratstvo koje nikada ne prolazi i koje, kako kaže molitva Crkve, „pobjeđuje opačine ovoga svijeta!“. Dapače, takvo bratstvo već na zemlji urasta u samo nebo.

Osim toga, takvo je bratstvo sposobno svojim životom čuvati duh onoga koji ih je uputio hoditi putem ljubavi i naviještati radost koja nije podložna vremenskim mijenama i okolnostima. Zato će Franjo i svojoj braći kao prvu riječ Pravila po kojem su obvezni oblikovati svoj život staviti: „Pravilo i život Manje braće jest ovo: opsluživati sveto evanđelje Gospodina našega Isusa Krista živeći u poslušnosti, bez vlasništva i u čistoći“ (PPr 1,1).

Plod te Franjine riječi možemo vidjeti i u ovoj vrijednoj knjizi koja nam daje priliku da okusimo duh sv. Franje. A ispravno razumjeti duh sv. Franje može samo onaj koji je i sam pokrenut Franjinim duhom. Pisac knjige, vjerno nasljedujući Krista Franjinim stopama, i nama otkriva čudesan put svetosti koji nas pokreće iz naših ukopanosti i lažnih sigurnosti života. U knjizi otkrivamo što je pokretalo Franju, a i nas može potaknuti za rast u ljubavi i svetosti.

Neka nam ove stranice pomognu Brata iz Asiza upoznati iznutra kako bi i naš život izvana sve više nalikovao na njegov. fra Bojan Rizvan, OFM

9

PREDGOVOR

1.

DOMOGAO SE SLOBODE

Usprkos svemu, vraćao se miran. Imao je toliko razloga da se osjeća slomljeno, no protivno svim očekivanjima s lica mu je odsijevala posebna vedrina, a iz očiju mu izbijahu odlučnost i mir kao u čovjeka koji je ostvario životni san.

Te se noći sve preokrenulo i njegovi su snovi našli novo središte.

Kao da se svijet te noći okrenuo naglavce. Kroz jutarnju maglu koja se protezala nad ravnicom između Spoleta i Perugie sin Pietra Bernardonea mirno je jahao prema svojoj kući. Bio je spreman na sve i zato se osjećao potpuno slobodnim i sretnim.

Tu su noć nazvali spoletska noć. Mnogi tu noć smatraju početkom franjevačke pustolovine. Međutim, to nije bio početak – štoviše, bio je to vrhunac duga nadmetanja Božjih milosnih poticaja i mladoga sanjara koji se opirao.

Te se noći naš borac predao. *** U ljudskom se životu ništa ne događa potpuno neočekivano, kao iz vedra neba. Svaki je čovjek dijete svoga vremena i svoje okoline, baš kao i stabla i biljke: jelik ne može uspijevati u tropskim prašumama ni lovor na snježnim planinskim vrhuncima. Kad se u nekom pokoljenju pojavi izvanredan čovjek, on ne nikne sasvim iznenada, kao kakva gljiva na planinskoj goleti.

Naša se duša oblikuje u skladu s idealima koji prožimaju našu okolinu i naši se korijeni, kao po nekoj osmozi, i nesvjesno napajaju na ozračju i idejama što kolaju društvom naših suvremenika. To je ono što se naziva životno ozračje.

11

BRAT IZ ASIZA

Sin Pietra Bernardonea u mladosti se našao usred velikih izazova. Sve je oko njega vrvjelo proturječjima: pozivi na rat i čežnja za mirom, želje za promjenama i pohlepa za novcem. I zato, želimo li otkriti misterij Franje iz Asiza – a za tim ide ova knjiga – moramo promotriti prilike u kojima je živio.

Životno ozračje Nacionalisti gvelfi više su puta sklapali saveze jedni s drugima i s papinstvom ne bi li kako otjerali imperijaliste Svetoga Rimskog Carstva. Gibeline bismo danas nazvali kolaboracionistima, a gvelfe oporbom. Stoljeće je prošlo od takozvanoga Poniženja u Canossi, kada je tri dana i tri noći bosonog i u sivoj pokorničkoj halji car Henrik IV. klečao ispred zidina utvrde u Canossi u Toscani dok papa Grgur VII. (Hildebrand) nije povukao izrečenu anatemu.

Bio je to vrhunac krize dugovječna neprijateljstva između papinstva i Carstva i ujedno presudni trenutak u borbi za investituru.

Papa je tražio za sebe pravo na izbor crkvenih velikodostojnika, biskupa i opata, kojima su svjetovni poglavari dodjeljivali ne samo posjede i prihode nego i štap i prsten. To pitanje nije bilo nimalo jednostavno kao što se nama danas to možda čini. Pod pojmom štapa i prstena krio se čitav svijet interesa i prestiža.

U pet ratnih pohoda car Barbarossa posijao je strah i trepet po talijanskim gradovima. Nekoliko godina prije Franjina rođenja s osobitom se okrutnošću obrušio na Asiz i pobjednički je ušao u grad.

Feudalci prignuše pred njim koljena, a poniženom je puku nametnuo teške namete.

Kad je odlazio, ostavio je svoga opunomoćenika, pustolova Konrada, da drži u pokornosti poniženi puk. Asiški su pak plemenitaši, iskoristivši carsku zaštitu, tlačili kmetove novim i sve težim daćama.

Franjo se rodio baš u to vrijeme, kada je iz strašne utvrde Rocca, podignute za stalnu prijetnju gradu, Konrad upravljao Asizom. U takvu je ozračju proteklo Franjino djetinjstvo.

Bilo je to vrijeme vrlo promjenjivo i puno suprotnosti; savezi su se sklapali i razvrgavali kao da su bili upisani na vodi, zasnivale su

12

DOMOGAO SE SLOBODE

se male republike i brzo nestajale, jednoga dana car je tražio zaštitu od pape, a sutradan bi mu okrenuo leđa, postavljao protupape i navaljivao na rimske zidine.

Zmija ambicije dizala je glavu u njemačkim dvorcima, u lateranskim palačama i carskim utvrdama – plamen se premještao ovisno o tome kako je vjetar puhao. Križarski pohodi bijahu poput vihora koji sve lomi, divlja mješavina religije i pustolovstva, pobožnosti i žeđi za bogatstvom, pobožnosti prema Raspetom i okrutnosti prema pokorenima. *** Stupanjem na papinsko prijestolje Inocenta III., energična čovjeka velika srca, talijanski su gradovi digli glavu i počeli tražiti neovisnost i pravdu, a u pojedinim su slučajevima provodili i osvetu. Po čitavoj se srednjoj Italiji razbuktahu nezadovoljstvo i pobuna.

U asiškom kraju ta je pobuna bila vrlo snažna. U proljeće 1198., kad je narod doznao da se Konrad u Narniju pokorio papinim zahtjevima, Asižani su navalili na Roccu te su već u prvom naletu sravnili sa zemljom tu ponosnu tvrđu, ne ostavivši ni kamen na kamenu.

Na brzu ruku podigoše oko grada čvrst bedem koristeći kamenje srušene tvrđave. Tako je nastala Asiška republika, slobodna i neovisna i pred carem i pred papom. Franji je tada bilo šesnaest godina.

Posvuda su izbijali i širili se plamenovi osvete, poticani mržnjom potlačenoga naroda protiv feudalnih gospodara. Palili su im dvorce po umbrijskoj dolini, rušili kruništa na tvrđavama, zaposjedali gospodske kuće i prisiljavali plemiće da bježe u obližnju Perugiu. Među bjeguncima nalazila se i djevojčica od dvanaestak godina, a zvala se Klara.

Izmješteni asiški plemići potražili su od Perugie, te vjekovječne asiške suparnice, pomoć protiv razjarene svjetine. Nakon višegodišnjih pregovora, prijedloga i grožnja, oružani je sukob izbio u blizini Ponte San Giovanni, na mjestu podjednako udaljenu od Perugie i od Asiza. Bilo je to u ljeto 1203. godine.

U tom je okršaju sudjelovao i Franjo, kao dvadesetogodišnjak.

13

BRAT IZ ASIZA

Upravo tu započinje pripovijest o sinu Pietra Bernardonea: u vojnom okršaju u kojem se borio na strani maloga asiškog puka.

Asiški su borci bili potpuno potučeni i većina uglednijih među njima odvedena je u tamnicu. Među njima, u vlažnim peruđanskim tamnicama, nalazio se i Franjo kao ratni zarobljenik.

Utvrde padaju Franjo je bio odviše mlad da bi taj udarac lako primio. U dvadesetim godinama ljudska duša sliči krhkoj posudi. Dovoljno je da je pogodi samo jedan kamenčić i posuda se razbije i nestane poput prekinuta sna. Tek kroz životne oluje duša postiže čvrstoću. Čini se da suvremeni životopisci olako prelaze preko tih godina u kojima se dogodilo obraćenje svetoga Franje. Kroničari nam, baš kao da su novinari, opisuju pojedine zgode iz njegova života, olako prelazeći ili barem ne opisujući odviše intimnu dramu Franjine duše iz koje su takve pojave proizišle te im dale smisao. Ništa nam ne govore o njegovu obraćenju prije spoletske noći. No treba reći da je te noći voćka pala zato što je već bila zrela.

Po mom mišljenju, Franjin je transitus započeo tijekom onih jedanaest dugih mjeseci provedenih u lancima. Da bi se izgradio novi svijet, prijašnji mora biti srušen. I ne postoje takve bombe i granate koje bi odjednom mogle srušiti građevinu do temelja: zgrada ljudskoga bića ruši se kamen po kamen. U zatvoru u Perugi počeo je umirati sin Pietra Bernardonea, a rađati se Franjo iz Asiza.

Zeffirelli nam je poklonio prekrasan film Brat Sunce, sestra Mjesec, ali taj nam film ne rasvjetljuje Franjin misterij. U njemu ne nalazimo ništa od onih dubokih poticaja iz kojih je potekla ljepota. Film kao da prikazuje čaroban svijet, ali nitko ne zna otkuda ni kako je taj svijet nastao. Kao kad bi se zrakoplov vinuo u nebo bez motora.

Nitko, osim možda kakva ekstremna mazohista, ne bi radio ono što Franjo čini u tim scenama: živi kao lutalica, uvijek sretan, putuje po snijegu i kiši nasmijana i vedra lica, blag je u najtežim neprilikama, uživa u oskudicama, raduje se u siromaštvu… Sve to predmnijeva nešto što se u filmu ne nalazi, naime dugotrajan napor i hod u vjeri

14

DOMOGAO SE SLOBODE

i nadi: jednom riječju, predmnijeva Božji preobražavajući zahvat u scenarij i režiju otvorene ljudske duše.

Milost ne čini skokove. Nikada se svijet nije preko noći zaogrnuo proljećem. Franjin prelazak iz jednoga u drugi svijet išao je polako, tijekom dvije ili tri godine. I nije bio iznenadan. Polako se i skladno razvijao, iako ne bez boli. Sve je to, po mom mišljenju, započelo u zatvoru u Perugi. *** Na početku svake duboke promjene stoji buđenje. Opsjena i varka nestaju, a slijedi otrežnjenje; obmana se rasplinjuje, otkrivaju se novi vidici. I doista, svako je buđenje otkriće, od temeljnih istina o kojima govori Sakyamuni (Buddha) do tvrdnja svetopisamskoga Propovjednika. Tek takvo otkriće može postati temeljni kamen za izgradnju novoga svijeta.

Proučimo li početke velikih svetaca i promotrimo li duhovne promjene u našoj okolini, svugdje ćemo uvidjeti da je prvi korak buđenje. Čovjek spozna da je sve oko njega prolazno, da ništa nije stalno, da ništa nema smisla ni trajnosti, osim Boga.

U svakom prianjanju uz Boga, ako je ono istinsko i potpuno, skriva se i nesvjesno traganje za transcendencijom i vječnošću. U svakom usponu prema Neizmjernom nalazi se želja za oslobođenjem od pritisaka svih ograničenja i tako obraćenje postaje konačno oslobođenje od tjeskobe.

Probuđen čovjek postaje mudar: zna da je suludo apsolutizirati ono što je prolazno i relativizirati ono što je apsolutno; zna da smo svi mi tražitelji vječnih obzora i da ljudske stvarnosti nude samo uske otvore koji stješnjuju našu čežnju za transcendencijom. Iz toga se rađa tjeskoba; svjestan je da stvoreno završava „ovdje“ i da samo po sebi ne nudi izlaza. Naše zadnje čežnje uvijek su nezadovoljene.

Zato mudar čovjek nalazi konačni odgovor u spoznaji da je samo Bog vrijedan svega i da samo On pruža smiraj dubokim iskonskim traženjima ljudskoga srca. *** U zatvoru u Perugi Franjo se probudio. Tu je počelo urušavanje zdanja. Kakva zdanja? Taj je sanjar, kao najistančanijim radarom,

15

BRAT IZ ASIZA

uvidio koji snovi nadahnjuju njegovo vrijeme i na njima gradio fantastični svijet pun neosvojivih tvrđava, blistavih mačeva i pobjeda nad neprijateljima: vitezovi su polazili na bojna polja pod razvijenim barjacima varljive utvare koju nazivahu slavom; o vršcima kopalja ovisilo je stjecanje plemićkih naslova; po herojskim podvizima stupalo se u hram slave i u pjesme što ih trubaduri prenašahu iz jednoga kraja u drugi, kao nekoć slavne pobjede vitezova kralja Arthura ili paladina velikoga cara Karla. Riječju, sve se postizalo na bojnom polju. To je bio Franjin svijet: žeđ za slavom.

Obuzet tim ludim zanosom, stigao je Franjo do Ponte San Giovanni. I tu mu se prva iluzija prometnula u prvo razočaranje. I to kakvo razočaranje! Snivati o slavi, a doživjeti tako sramotan poraz, i to već na prvom koraku. Bilo je to previše! Upravo tu čekao ga je Bog. U dvorove sagrađene na novcu, moći i slavi Bog ne može ući.

Kada mu u životu sve ide dobro, čovjek i nesvjesno sama sebe stavi u središte zbivanja, a to je velika nevolja zato što se tada u čovjeka uvuče strah da će sve to izgubiti, ne osjeća se sigurnim, živi u tjeskobi i nesretan je. Za takva čovjeka neuspjeh može postati pravi spas.

I stoga Bogu, da bi spasio sina zaslijepljena slavom i novcem, ne preostaje drugo nego da ga obori s nogu. Kad se sruši cijeli jedan svijet, podigne se prašina koja sinu zamrači vid i zbuni ga. A kad se ta prašina slegne, sin može otvoriti oči, probuditi se, prosuditi stvarnost i doživjeti oslobođenje.

Upravo se to dogodilo sinu donne Pice. Nadomak Ponte San Giovannija srušile su se kule što ih je do tada gradio u zraku. Potom, kao što to često biva, mladić se obreo u mrklom mraku, smeten i razočaran. No s vremenom, pošto je odležao u tamnici i prašina se raščistila, sin donne Pice počeo je trijezno gledati. Uvidio je da je sve nestalno poput sna.

Tako osjećajnu i nestrpljivu mladiću bilo je odveć teško besposleno čamiti među vlažnim zidovima s gorkim okusom poraza u ustima. U tamnici čovjek ima previše vremena za razmišljanje. Tu nema novosti koje bi ga rastresale. Zatvorenika progoni samo jedna spoznaja: poražen sam!

16

DOMOGAO SE SLOBODE

Naš mladić nije bio pošteđen ni psihologije zatvorenika. Zarobljenik, baš kao i politički zatvorenik, živi između nesigurnosti i straha, ne zna koliko će mjeseci ili godina biti u zatvoru, ne zna kako se kreću politička strujanja niti zna kakva će mu biti budućnost. Jedino što zna jest to da mu život ovisi o proizvoljnosti neke sile i o neprijateljski nastrojenoj feudalnoj kamarili.

Naš je mladić dobro znao da su neuspjesi i porazi svagdanja hrana viteških pustolovina. Ali sasvim je nešto drugo osjetiti to na vlastitoj koži, po prvi put, k tome na samu početku viteške karijere. I to on, koji još nije bio prokušan životnim udarcima i koji je već sam po sebi bio jako osjetljiv!

I tako krize počinju. Ispred tvrđava koje se danas ponosno uzdižu kao brda, a sutra se ruše u prah; ispred vladara što danas dišu, a sutra su mrtvaci; ispred ponosnih gospodara koje zauvijek ušutka vršak koplja. No nad pustinjom smrti pobjednički jezdi neki drugi gospodar, Gospodin, Kralj koga ne zaustavljaju ni prividi ni utvare.

Uzdiže se druga Građevina, utemeljena na vječnoj sigurnosti. Milost kruži oko sina donne Pice. I on gubi sigurnost: predaje se!

Stari nam životopisci kažu da je Franjo, za razliku od svojih drugova koji su bili tužni, bio ne samo veseo već i oduševljen. Zašto?

Osjećajan čovjek lako zapadne u tjeskobu. Za Franju bismo, sudeći po njegovu temperamentu, očekivali da će u zatvoru biti očajan i potišten. Međutim, on je, sasvim suprotno, bio vedar.

Onodobni kroničar Toma Čelanski svjedoči ono što mi od početka tvrdimo: da je sve započelo u zatvoru u Perugi, da je upravo ondje Bog provalio u Franjine tvrđe i pretvorio ih u prah i pepeo; da je Franjo tu iskusio Boga i nazreo, makar još uvijek kroz maglu, drugi smjer svoga života. Kroničar kaže da je Franjino vedro raspoloženje srdilo zatvorenike. „Franjo, ti si lud. Kako možeš biti veseo kad si okovan ovim hrđavim lancima?“ A Franjo je odgovorio doslovce ovako: „Znate li zašto? Gledajte, duboko u srcu osjećam da će doći dan kad će me cijeli svijet častiti kao sveca.“ Tračci vječnosti bljeskali su Franjinim mračnim svodom u mrklom ozračju peruđanske tamnice.

17

BRAT IZ ASIZA

Ključna riječ U kolovozu 1203. asiški plemenitaši i pučani rekoše: „Čemu se više međusobno uništavati? Sklopimo mir i uspostavimo svoju državu.“ Na temelju toga saveza Franjo i njegovi drugovi oslobođeni su iz zatvora i vraćeni u Asiz.

Između toga događaja i spoletske noći protekle su otprilike dvije godine. Što je za to vrijeme radio sin Pietra Bernardonea? Životopisci nam o tome govore vrlo malo, ali ipak toliko da možemo puno toga zaključiti.

Na našu nesreću (a mislim da treba dodati: i na štetu Crkve i povijesti svijeta) Franjo je cijeloga života bio krajnje suzdržan u otkrivanju svojega unutarnjeg života, svojega odnosa s Bogom. Nema čovjeka koji bi profesionalnu tajnu tako ljubomorno čuvao kao što je taj čovjek čuvao tajnu svoga odnosa s Bogom. Inače je bio vrlo otvoren i razgovorljiv; upravo zbog toga zajednica koju je osnovao nosi obilježje bratske prisnosti. Ali što se tiče njegova duhovnoga iskustva, tu se ušančio u duboke rovove tišine i nitko ga odatle nije mogao izvući.

Do krajnjih je granica bio vjeran onom što se tada nazivalo sigillum regis, kraljevski pečat. „To je moja stvar“, to se tiče samo Boga i mene. Ovdje možemo primijetiti da su se mnogi razveselili čuvši za Franjinu smrt: ne zato što je umro, već zato što su sada mogli vidjeti i dotaknuti njegove rane.

Tri je godine ljubomorno skrivao te tajanstvene biljege na svom tijelu. Svi su znali za njih, ali nitko ih za njegova zemaljskoga života nije vidio, čak ni njegova najpovjerljivija subraća, čak ni Klara, nitko osim brata Leona koji mu je bio tajnik i bolničar.

Možda nam zbog toga pečata tajne pisci – njegovi suvremenici – nisu mogli dati podatke o tomu sudbonosnom koraku, o obraćenju, i možda su zato podatci o tom presudnom trenutku tako oskudni. *** Međutim, i suvremeni kroničari i sam Franjo u svojoj Oporuci odmah nas uvode u priču u kojoj između Franje i njegova Gospodi-

18

DOMOGAO SE SLOBODE

na već vlada velika prisnost. Takva prisnost s Bogom ipak podrazumijeva dugotrajan odnos i povezanost. Tu povijest trebamo otkriti.

U današnjim knjigama o Franji olako se prelazi preko njegova unutarnjega života, a umjesto toga iznose se razne anegdote prema današnjem ukusu. Franjo je za njih buntovnik, hipi, zaštitnik ekologa, ukratko, nije im ni nakraj pameti razotkrivati njegovu osobnu tajnu. Čini mi se da nas, želimo li Franju približiti našem vremenu, ne smije brinuti pitanje je li on prihvatljiv našem vremenu ili nije i odgovara li našim današnjim pitanjima. Tako bismo izobličili Franju i izdali svoje suvremenike. Potrebno je Franju promatrati iznutra, iz njega samoga, imajući na umu ondašnje životne okolnosti, i tako otkriti njegov misterij: taj će misterij izvan svake sumnje biti autentičan i pouzdan odgovor i za današnja i za buduća pokoljenja. Što je to misterij nekoga čovjeka? Koji bismo izraz, umjesto misterij, tu mogli upotrijebiti: Tajna? Enigma? Karizma? Neobjašnjiva zagonetka? Smatram da sve to i još puno toga leži u svakom čovjeku i ostaje neotkriveno za cijeloga života. Misterij svakoga pojedinca ostaje zapretan u zapletajima genetskih kodova, životnih okolnosti, ideja i ideala koje je upijao od ranoga djetinjstva.

No Franjo je usto bio vrlo specifična ličnost, obilježena snažnim suprotnostima koje nam otežavaju pristup njegovoj tajni. Jedini put u njegovu tajnu jest Bog. Bog i Božje djelovanje ključna je riječ u otkrivanju misterija svetoga Franje.

Bog je prošao kroz Franju. Bog je dotaknuo Franju. Bog je otpočinuo u Franji. Bog je pohodio svoga prijatelja. I na toj liniji tumačenja sve dobiva smisao, sve se razrješava. Vidimo kako suprotnosti mogu izgraditi skladnu i čvrstu osobnost. Vidimo i kako najsiromašniji čovjek može postati najveći bogataš. A i mnogo toga drugoga. *** Postoji takozvani princip ugode i svakoga čovjeka, prema istraživanjima, na ovaj ili onaj način potiče i motivira ugoda. Franjo Asiški, bez živoga i istinitog Boga, prema kliničkim bi mjerilima bio svrstan među psihički bolesne osobe. Sva ona pretjerivanja, ljubav prema gospođi Siromaštini, silno poštivanje kamenja i crva, vukova i gubavaca, pa kad je ono propovijedao gotovo bez odjeće, razaznavao

19

BRAT IZ ASIZA

volju Božju vrteći se na raskršću poput zvrka… sve bi to upućivalo na neuravnotežena čovjeka. Ono što je uzvišeno i ono što je suludo često se nađu zajedno. Linija koja ih razdvaja – to je Bog. Da, ono što se doima ludim Bog čini mudrim i uzvišenim. Bog je ona revolucionarna sila koja poput mine baci u zrak „normalnosti“, on budi zapretane ljudske sposobnosti i otkriva dodatne, dotad nepoznate mogućnosti. Bog može iz kamenja podići djecu Abrahamovu i od svakoga djeteta učiniti dotad neviđenu veličinu. Upravo tom riječju – Bog – možemo protumačiti zagonetku Franje iz Asiza, prodrijeti u njegovu tajnu.

Kako živimo u svijetu koji sve posvjetovljuje i sekularizira, susrećemo se s kušnjom i opasnošću da Franju predstavimo bez Boga ili da se Bogu dade sporedna uloga. Tako Franjo postaje tek lijepa lutka koja izvodi čudesne akrobacije. Tako Franjo postaje fantazija!

No to nema nikakva temelja. Takav pogled ni najmanje ne tumači misterij Franje iz Asiza.

U Franjinu životu doista možemo nazreti neke crte koje zanose romantike; djela koja oduševljavaju hipije i djela zbog kojih ga ekolozi smatraju svojim pretečom, ali tada Franjo ostaje u oblacima, nerastumačen, nedosegnut. Dostaje nam otvoriti oči i pogledati bez predrasuda i odmah ćemo uočiti da je jedina sila koja prožima i ujedinjuje Franju Bog: on je neraskidiva „kralježnica“ Franjine osobnosti.

Žena njegova života Po povratku iz Perugie, tek što je stigao na ulice svoga grada, naš je vatreni mladić zaboravio svoja razmišljanja o prolaznosti života, zaboravio je Božji poziv i brzo se vratio mladenačkim zabavama s kojima je prekinuo pred godinu dana. Ponovno se bacio u vrtlog bezbrižnih radosti, kao da se ništa nije dogodilo. Umrla je žeđ za slavom, probudila se žeđ za zabavom.

Spontano su nastajale vesele prijateljske družine, a nekadašnji zarobljenici iz Perugie bijahu najglasniji. Sina Pietra Bernardonea proglasili su svojim vođom i u ruke mu tutnuli zapovjedničku palicu, jer kesa mu je uvijek bila puna, a on nasmijan i vedar. Do sitnih su sati obilazili tijesne ulice, bezbrižno pjevali pod prozorima lijepih

20

DOMOGAO SE SLOBODE

djevojaka uz pratnju citara, lutnja i harfa. Bijahu obuzeti neutaživom žeđi za zabavama i veseljem.

Prolazili su mjeseci. Zanos se nije smanjivao. Uglavnom je Franjo podmirivao troškove gozbi. Kao magnet sve ih je privlačio, uvijek u središtu rastrošne asiške zlatne mladeži. Sudjelovao je u natjecanjima u pjevanju, u konjičkim utrkama i svugdje se isticao kao vješt i okretan. Jedni su mu zavidjeli, drugi su mu oduševljeno pljeskali. Sin Pietra Bernardonea bio je neosporan kralj asiške mladeži. *** Kao što mu je Gospodnja milost godinu dana ranije jednim udarcem razorila žeđ za slavom, tako će mu sad ta ista milost samljeti u prah i žeđ za zabavom. Stari kroničar na ovaj trenutak primjenjuje znakovite riječi proroka Hošee: „Stoga ću put joj trnjem zagraditi, zidom opkoliti“ (Hoš 2,8). Neka teška neznana bolest, koju nikako nisu mogli odrediti, napala je njegovo mlado tijelo tako da je mnoge mjesece proležao između života i smrti: hladan znoj, tvrdoglava vrućica, noćne more, opća slabost te vrlo spor oporavak.

U tom razdoblju polagana oporavka, kao i u cijelom razdoblju njegova mladenaštva, jedna je osoba na poseban način u Franji otvarala pukotine za svjetlost, otvarala mu nove horizonte, utiskivala mu u dušu neizbrisivu vjeru i nadu u budućnost: njegova majka.

Lik donne Pice, i nježan i snažan u isti mah, gubi se u tišini: kao meteor samo nakratko zabljesne na ponekim stranicama starih kroničara. Bijaše to jedna od onih žena koje su kadre držati na plećima cijeli svijet, ali to čine bez dramatiziranja, jednostavno i šutke.

Iako nam povijesni izvori pružaju malo podataka o njoj, ipak možemo deduktivnim putem dobiti potpunu „rendgensku“ sliku donne Pice. Do toga ćemo doći zaobilaznim putem: zavirit ćemo u Franjinu dušu i iz njegove podsvijesti, crtu po crtu, izvlačiti lik te žene kojoj franjevaštvo toliko duguje. *** Prema predaji donna Pica rodom bijaše iz Provanse, kolijevke pjesme i glazbe. Izvori nam o tome ništa ne govore. Ipak, imamo dostatno razloga i podataka da tu tvrdnju prihvatimo kao istinitu.

Opće je priznato i prihvaćeno uvjerenje da čovjek, u trenutcima kada izgubi kontrolu nad svojim postupcima i emocijama, progo-

21

BRAT IZ ASIZA

vori materinskim jezikom, jezikom koji je usvojio još na majčinim prsima. Kažu da je sveti Franjo Ksaverski u agoniji progovorio na baskijskom jeziku kojem ga je majka naučila. Asiški siromah, kad god bi ga obuzela koja snažna emocija, govorio bi provansalski francuski. Nije li to onda bio jezik njegove majke?

Pretpostavimo, primjerice, da sam naučio govoriti engleski u dobi od dvadeset godina, i to do savršenstva. Međutim, kad bih se u naletu nezadrživih emocija, bez brane racionalnoga promišljanja trebao izraziti, spontano bih progovorio na materinskom jeziku, jeziku na kojem sam primio one prve, najdublje riječi, osjećaje i utiske.

Da je Franjo naučio francuski na trgovačkim putovanjima po Francuskoj, kao što to neki pretpostavljaju, psihološki bi bilo nespretno i gotovo nemoguće objasniti kako to da je u trenutcima zanosa i najdubljih emotivnih izljeva govorio francuskim. Opće je poznato da se osoba koja je u odrasloj dobi naučila neki novi jezik u posebnim i intimnim trenutcima neće izražavati na tom naučenom jeziku i zato možemo zaključiti da je jezik majke Franje Asiškoga bio francuski – provansalski. Upravo zato jezik nazivamo materinski, a ne očinski, jer se jezik uči uz majku, u njezinu krilu i u kolijevci. *** Kao što smo već rekli, dedukcijom možemo zaključiti o duši te žene, a na isti način neizravno upoznajemo i Franjin misterij. Uvidom u Franjinu podsvijest otkrivamo majčinu sliku, a u odsjevu majke prepoznajemo sina: tako dolazi do izražaja njihova duboka uzajamnost.

Kad je stari trgovac zatvorio u kući rastrošnoga sina u kojem se počelo nazirati nagnuće k misticizmu, Toma Čelanski nam kaže da se „majčino srce nad njim sažalilo“. U tom se izrazu skriva iskonska sila: nije to tek majčina tuga zbog sinove patnje. To je nešto puno dublje. Između majke i sina kolala je duboka suživljenost, nešto puno jače od krvne veze: bijahu usklađeni duhom. *** Čitajući spise svetoga Franje, upada nam u oči kako svetac često i s mnogo osjećaja govori o ulozi majke općenito, a možda nesvjesno (ili možda ne baš toliko nesvjesno?) i o svojoj majci. Kad god Franjo želi progovoriti o nečemu sasvim ljudskom, osobito ako je

22

DOMOGAO SE SLOBODE

povezano s nježnošću i služenjem, utječe se izrazima povezanim s majčinstvom. Moramo stoga zaroniti u toga čovjeka, u dubine hranjene tisućama napol zaboravljenih sjećanja na osobu koja ga je odgajala i nježno ulijevala u njega vjeru i životne ideale.

U Pravilu iz 1221. kao temeljno načelo za bratski život navodi se „da braća imaju hraniti i ljubiti jedan drugoga kao što majka hrani i ljubi svoga sina“. U drugom Pravilu ponovno se vraća tim materinskim pojmovima (skrbiti, hraniti, ljubiti) i dodaje: „…jer ako majka hrani i ljubi svoga tjelesnog sina, koliko brižnije mora svatko ljubiti i hraniti svoga duhovnog brata?“ Novost ovoga Franjina izričaja nije u riječi „ljubiti“, koja je odvajkada prisutna, čak i pomalo otrcana, već u pojmu brižne skrbi i hranjenja, koji su isključivo pridržani majkama. Glagol „brinuti se“ u skladu je s biblijskim pojmovima „posvetiti se“ i „predati se“. Brinuti se za nekoga znači odvojiti vrijeme za služenje toj osobi, a majke to čine. *** Franjo je oko 1219. godine pokušao utvrditi temeljna načela za život braće koja su otišla visoko u brda da ondje u tišini i osami promatraju Lice Gospodnje i obnove mir u duši. Za njih je napisao Pravilo za samotišta. Zamislio je da u samotištima žive po četiri brata i čine malo bratstvo. Opisujući kako se braća trebaju međusobno odnositi, Franjo upotrebljava upravo ganutljive i neizmjerno nježne materinske izraze.

Od četvorice dvojica „neka budu majke i neka imaju dva […] sina. Oni koji su majke neka slijede život Marte, a dva sina neka slijede život Marije“. Zatim propisuje da nakon trećega časa sinovi prekinu šutnju i obrate se svojim „majkama“. Između brojnih izraza osobito se ovaj ističe nježnošću: „Mogu tražiti od njih [od majki] milostinju, kao siromašna djeca, radi ljubavi Gospodina Boga.“ A kako se radi o pustinjačkom životu, „neka [majke] čuvaju svoje sinove od svake osobe, da nitko ne mogne s njima govoriti.

I sinovi neka ne govore ni s jednom osobom osim sa svojim majkama…“ Da se ne bi među braćom pojavila kakva navezanost ili nejednakost, juridička ili psihološka, Franjo određuje da se braća izmjenjuju u ulozi majki i sinova.

23

BRAT IZ ASIZA

U dubini osobe koja se tako izražava trepere davni, skoro zaboravljeni drhtaji srca žene koja je danju i noću s neiscrpivom nježnošću bdjela nad krevetom bolesnoga sina.

Asiški je siromah u rečenim odredbama skladno povezao dvije jedva spojive, štoviše upravo suprotne stvari: pustinjački i bratski život, osamljenost i obiteljsku prisnost, šutnju i srdačnost. *** Brata Leona puno je tjedana mučila tjeskoba, kao trn zaboden u srce, i remetila mu mir. Ni on nije znao o čemu je točno riječ. Po svemu sudeći bila je riječ o sumnji u pitanju savjesti i htio se u vezi s tim posavjetovati s Franjom. No možda se u to umiješala i čežnja za ocem i prijateljem svoje duše s kojim ga je, nakon toliko godina provedenih na zajedničkom putu, vezivalo duboko prijateljstvo.

Franjo, znajući da u pozadini svake tuge uvijek leži manjak osjećaja i da se svaku krizu može zaliječiti s malo nježnosti, uzima pero i piše mu zlatno pisamce koje započinje riječima: „Ovako ti velim, sine moj, kao majka.“ U tom pisamcu zasigurno je „zaživjela“ donna Pica. *** Analizirajući Franjine spise, osobito one mistične, zapažamo, ne bez iznenađenja, da prilikom obraćanja Bogu on gotovo nikada ne upotrebljava riječ otac, što je doista neobično za tako senzibilnu osobu.

Bog, s kojim je Franjo tako srdačno i povjerljivo razgovarao, bio je Gospodin, Svemogući, Uzvišeni, Svevišnji…, ali gotovo nikada otac. Ta mu riječ ništa nije značila, štoviše prizivala mu je u misli sebična i ohola čovjeka i budila najneugodnija sjećanja. Franjo je doista mogao zvati Boga „majkom“, samo da to nije bilo tako neobično i skandalozno u to vrijeme. Taj bi izraz bio u skladu s najdubljim dubinama njegove osobne povijesti.

Kakva je onda ta žena, prema riječima i uspomenama iz njegovih spisa? U njoj su se skladno povezale snaga mora, slatkoća meda i dubina zvjezdane noći. Sve je to, kao viteško nadahnuće što su ga provansalski trubaduri pronosili po talijanskim gradićima, ta divna majka ulila u srce svoga mališana. Kako imenovati ono nešto u toj osobi što je nalikovalo na neizrecivu melodiju, na čaroliju svitanja ili spokoj sutona?

24

DOMOGAO SE SLOBODE

I prije nego što ga je pozvao na onakvu sudbinu, Bog je Franju obdario takvom majkom.

Gusta magla Nevolja je pokucala na vrata. Gospodnja je ruka teško pritisnula našega mladića i ispunila mu dane sumnjama, a noći nesanicom. Žeđ za slavom rasula se u prah. A sada, na bolesničkom krevetu, ugasla je i želja za zabavom. Franjo više nije bio ništa. Od provalije ga je dijelio još samo jedan pedalj, bolest ga je dovela na sam rub groba.

Gospodnji anđeo opetovano se nadvijao nad njegovu postelju i poučavao ga mudrosti. Rekao mu je, još jednom, da mladost prohuji kao zapuh vjetra pred vratima, kao morski valovi koji se u trenu prometnu u brijeg, a već tren kasnije opet su pjena. Ljudski su snovi magla. A koliko je magla postojana? Ljudski su snovi još nestalniji od magle. Koliko na vagi teži ljudska slava? Bilo lijevo, bilo desno, bilo gore, bilo dolje, sve je prolazno i nepostojano osim Vječnoga. *** Još nas nekoliko mjeseci dijeli od spoletske noći kada ćemo Franju vidjeti u bliskom susretu s Gospodinom nakon kojega će biti pripravan na sve! Imajući pred očima postupno djelovanje milosti, moramo pretpostaviti da mu je u mjesecima njegova oporavka anđeo više puta otkrio lice Gospodnje.

Taj mladić, koji je od kolijevke bio osjetljiv na duhovne poticaje, u tim je mjesecima iskusio slatkoću Božje prisutnosti, dubok mir i proplamsaje mudrosti. Pred njim se sve jasnije otvarao put prema Bogu.

No obraćenje gotovo uvijek sliči kakvoj utrci, pri kojoj čovjek naizmjence osjeća želju za Bogom i želju za stvorenjima. Tek kad to zgasne, Božja prisutnost obujmi srce.

U srcu našega mladog, oporavljenog bolesnika naslućujemo tu naizmjeničnu igru, prvo u njemu prevladavaju osjećaji za prolaznim, a kasnije za božanskim željama.

Kao što smo već rekli, iza kulisa te borbe zasigurno je stajala donna Pica, surađujući s milošću u izgradnji njegove velike sudbi-

25

BRAT IZ ASIZA

ne. Pod majčinim okriljem, u dugim besanim noćima koje je proveo pritiješnjen o zid smrti, mladić je, iskusivši nestalnost vlastitoga tijela, krotko primao pouke o nestalnosti i prolaznosti svih zemaljskih vrednota. *** Stari nam kroničar dalje kaže da se Franjo, kad je malo prizdravio, opirući se o štap, a sigurno i o majčine ruke, osovio na noge i prošetao po sobi da ispita svoje snage. Nestrpljivo je očekivao čas kad će moći krenuti u prirodu, a potom i niz vijugave gradske uličice. Nekoliko dana kasnije, blijed i klecavih koljena, izišao je iz očinske kuće i zakoračio na rascvala polja. Htio je samom sebi dokazati da ga nisu napustile mladenačke snage.

Blizu očeve mu kuće bijaše Porta Moiano, jedan od rijetkih gradskih izlaza koji je vodio u prirodu. I tako, čim se goleme vratnice odškrinuše, blijedi se mladić obreo u zapanjujućoj, čudesno lijepoj prirodi. Bijaše vedro plavo jutro, kad sunce još zaodijeva daleka brda u tajanstvenu bijelo-plavu izmaglicu. Život je pulsirao u utrobi majke zemlje i iz nje se skladno širio, sav šaren od kukaca, ptica, biljaka i drveća. Između Perugie i Spoleta protezala se umbrijska dolina, sva treperava od krasote i bujna života. Franju je obuzela luda želja da zaroni u tu bujicu i sjedini se s tim ritmom i titranjem života…

No iznutra je ostao hladan. Franjo se osjećao obamrlo i nije mogao u sebi zapaliti oganj oduševljenja. „Ni ljepota polja“, kaže nam dalje kroničar, „ni dražest vinograda, ni išta drugo, koliko god ljupko bilo, nije bilo kadro razbuditi njegovo zaspalo oduševljenje.“ Kroničar dalje kaže da se i sam Franjo čudio i žalostio zbog toga svojeg unutarnjeg mrtvila jer ga je do tada uvijek, već pri prvom pogledu, zanosilo sve što je u svijetu lijepo. I dalje piše da je Franjo, tako „ranjen“, počeo razmišljati kako je ludo vezati srce uz stvari koje jutrom blistaju, a o večeri umiru pa je umjesto veselja njegovo srce bilo ispunjeno tugom i razočaranjem kad se vratio kući.

Ta neosjetljivost Franjina nije bila neobična ni tajanstvena. Cijelo mu je tijelo, naime, trpjelo poradi bolesti i trebao mu je oporavak.

26

DOMOGAO SE SLOBODE

Usto, možda je bilo nerazborito tako rano ustati i izići iz kuće, ali Franjo je uvijek bio takav, uvijek nestrpljiv! Drugoga objašnjenja nema. Međutim, neovisno o tim tjelesnim pojavama, pa čak i kroz njih, Bog je počeo voditi toga svog izabranika putovima koje mladić u tom trenutku nije razumio.

Ljudski govoreći, Franjo je bio potučen. Gospodin ga je sa svega nekoliko udaraca lišio dviju njegovih najjačih utvrda: žeđi za slavom i čežnje za veseljem i tako ga sasvim ogolio.

Toga istog dana, kad se vratio kući – kaže kroničar – vrlo je ozbiljno počeo razmišljati o ludosti i o mudrosti, pitanjima koja su ga zaokupljala još od tamnovanja u Perugi. No sada su ta razmišljanja bila dublja, upravo zato što više nije imao „oružja“ kojim bi se opro ili napao: sada ga slabost okruživaše sa svih strana.

Bude se zapretani snovi Bio je ranjen, ali ne i dotučen. Tako je to s obraćenjem. Nitko se nije u tili čas obratio, potpuno i zauvijek. Ranjen, a još živ stari čovjek prati nas do smrti. I kao ranjena guja uvijek iznova diže svoju otrovnu glavu.

Mjeseci su prošli i Franjo je potpuno ozdravio. Oganj starih iluzija ponovno se rasplamsava i on se s obnovljenom snagom naglavce baca u vrtlog mladenačkih zabava. Ne može bez starih prijatelja.

Kroničari kažu da je često žurno napuštao roditelje i obiteljski stol zato da požuri u društvo. *** Od 1198. godine cijela je Italija bila uznemirena zbog razmirica između pape i cara. Ovoga puta žarište sukoba bijaše Kraljevina Sicilija. Zbog vrlo zamršenih okolnosti prijepori su izmaknuli kontroli i prometnuli se u sveopći sukob. Papa Inocent III. na čelo svoje vojske postavio je kapetana Gualterija iz Briennea koji je vrlo brzo uspio razriješiti sukob u Papinu korist. Taj normanski ratnik uspio je nanizati pobjede i papinske su se zastave dizale iz pobjede u pobjedu. Gualtierijevo ime pročulo se posvuda, a pučki su mu pjesnici pronosili slavu od usta do usta.

27

BRAT IZ ASIZA

Sukob je počeo nalikovati križarskom pohodu. Po svim su se talijanskim gradovima regrutirali vitezovi i vojnici i kretali na jug Italije, u Apuliju, da se pridruže postrojbama toga znamenitog normanskog vojskovođe.

Sveti je zanos dopro i do Asiza. Jedan plemić po imenu Gentille sabrao je malu četu uglednih asiških mladića i oduševio ih za polazak u rat.

Plemeniti cilj, ali i možebitna plemićka titula zapališe Franju i iz pepela opet ustaše svi njegovi davni viteški snovi. Tako se u dobi od dvadeset pet godina pridružio četi.

Za samo nekoliko tjedana pribavio je svu ratnu opremu i spremio se za put.

Noć oslobođenja Franjo se oprostio od roditelja. Toga je jutra u gradu vrvjelo kao u košnici, svi su nekamo žurili, ljubili se i grlili, plakali i uzdisali.

Mala, lijepo opremljena četa izišla je kroz istočna gradska vrata i zaputila se prema Folignu da Via Flaminiom dođe u Rim i odande produži na jug Italije.

Pred kraj dana stigoše u Spoleto, grad koji zatvara prekrasnu spoletsku dolinu. No bilo je zapisano da u Spoletu sve završava i sve počinje. *** Franjo je bio odjeven na viteški način: odjeća koja se nosi ispod oklopa, podstavljen oklop, žičane čarape, šljem, mač i koplje, štit s grbom i veliki plašt. A sve je povrh toga bilo prekriveno zlatnim snovima o budućoj veličini.

Svi nam kroničari kažu da je te noći u snu začuo glas koji ga je upitao: „Franjo, kamo ideš?“ „U Apuliju, boriti se za papu.“ „Reci, tko te može bolje nagraditi, gospodar ili sluga?“ „Naravno, gospodar.“ „Zašto onda slijediš slugu, a ne gospodara?“ „Što moram učiniti?“

28

DOMOGAO SE SLOBODE

„Vrati se kući i sve ćeš razumjeti.“ I Franjo se sljedećega jutra vratio kući. *** Te je noći, biblijskim rječnikom rečeno, Franju pohodio Bog. Držim da Franjo pritom nije čuo glas, snivao niti imao kakvo viđenje, već da je prvi put doživio vrlo, vrlo snažno uliveno iskustvo Boga. To je ono što se u duhovnosti naziva izvanrednim, ulivenim i nezasluženim darom vrlo osobitih obilježja.

Dakako, nesumnjivo je pritom Franjo doživio mnoštvo toga što su nam životopisci iznijeli kao da je u pitanju san, razgovor između Gospodina i Franje. Čak je vjerojatno i sam Franjo, kad je kasnije o tome pripovijedao pouzdanom prijatelju, opisao taj događaj kao san ili možda kao alegoriju. Uvijek iznova to vidimo u povijesti dušâ: čovjek koji doživi iznimno snažno iskustvo nije u stanju iznijeti to riječima i stoga se nagonski utječe alegorijama, slikama. Što se zbilo te noći? Moje je mišljenje, nastalo na temelju razloga koje ću iznijeti kasnije, to da se moralo dogoditi sljedeće: Franju je na čudesan, neočekivan, prodoran i živ način (sve su to obilježja ulivena iskustva) u trenu zahvatila Božja prisutnost. Čovjek je u tom trenutku poput obale koju nepovratno natopi bujica. Ostane bez riječi, preplavljen i opojen, potpuno svjestan samoga sebe, ali u isto vrijeme osjećajući da je postao dijelom Neizmjernosti, da nadilazi i u isti mah posjeduje sve vrijeme i prostor; sve to u Bogu, kao da je već sada do neizmjernosti spoznao što to znači biti u Bogu (biti dionikom Božje slave). Kao da je već iskusio što znači vječni život. Sve to doživljava kao neizreciv dar milosrđa Božjega. Ne zna se događa li se to u tijelu ili izvan tijela…

Da bismo si tu bujicu izvanrednih doživljaja mogli bar donekle predstaviti, možemo je izdaleka naznačiti riječima: sigurnost, izvjesnost, svjetlost, toplina, radost, jasnoća, pronicavost, veselje, mir, jakost, milina, sloboda… *** Takav Božji pohod u osobi pokrene pravi prevrat. Franjo je potpuno jasno doživio (a to ne bi mogao proizvesti nikakav san ili lo-

29

BRAT IZ ASIZA

kucija) da je Bog (koga je on doživio i iskusio) jedino Dobro, najviše Dobro, punina Dobrote, Jedini i Svevišnji za kojega vrijedi cijeloga sebe razdati. Naspram njega svi plemićki i gospodski naslovi i titule nisu ništa doli pramičak dima.

Zašto sam ustvrdio da se upravo to moralo dogoditi u toj noći?

Zato što se ni na koji drugi način ne može rastumačiti ono što je poslije uslijedilo. Da bismo to razumjeli, moramo dublje razjasniti Franjine osobne okolnosti i kontekst.

Zaputio se u Apuliju kao križar, u obranu pape. Jučer se oprostio s roditeljima i svojim gradom Asizom. U tomu pohodu obvezao se asiškoj mladeži, plemićima koji su krenuli s njim na put, vitezu Gentileu pod čije se zapovjedništvo stavio, roditeljima koji su očekivali da će se na tom pohodu njihov sin proslaviti; vezala ga je njegova čast, njegova viteška riječ, njegovo ime…

Sva ta očekivanja i planove nipošto ne bi mogao uništiti običan noćni san. Kad je Franjo idućega jutra odlučio krenuti natrag kući i odreći se tolikih očekivanja, to znači da se te noći dogodilo nešto zaista veliko. Franjo je, kad bi nešto odlučio provesti u djelo, uvijek bio dosljedan i ustrajan. Upravo zato običan san ne može nikako objasniti promjenu koja se te noći dogodila u Franjinoj duši. Taj raskid možemo protumačiti jedino kao posljedicu snažna i oslobađajućega iskustva Boga. *** Te su se noći raskinuli svi planovi, sve obveze i očekivanja. Franjo se osjetio slobodnim. Više ga ništa nije sputavalo, ništa ga nije zanimalo osim Gospodina. Neposredna budućnost vrvjela je poteškoćama i pitanjima. Što će reći gospodin Gentile? Što će reći njegovi drugovi, sada po oružju, a prije po mladenačkim zabavama, vjerni prijatelji koji za koji sat kreću na jug? Smatrat će ga dezerterom, luđakom možda. Neka kažu što hoće! Njemu više nije stalo do toga.

Već ujutro vratit će se u Asiz. Što će reći narod, što će reći mladež? Što će reći surovi Bernardone, a što donna Pica, što susjedi, a što prelati? Što će im on, Franjo, odgovoriti, kakve će razloge navesti? Što god rekao, neće ga razumjeti. Neki, oni dobronamjerni, reći će da je izgubio pamet. Oni zlobniji reći će da je dezertirao i prezirat će ga:

30

DOMOGAO SE SLOBODE

dezerterstvo je za viteza najstrašnija riječ. Njemu, tako osjetljivu na čast, prišit će dezerterstvo i dobacivati mu to u lice. Potpuno će izgubiti dostojanstvo. Sve to, što mu je još jučer bilo nezamislivo, danas mu više ni najmanje nije bilo važno. Osjećao se potpuno slobodnim.

Franjo je napustio siguran i utrt put i otputio se nesigurnim putem prepunim neizvjesnosti i zagonetki, sasvim sam. Bio je pripravan na sve, samo pod uvjetom da slijedi svoga Gospodina koga je sada osobno „spoznao“.

Sljedećega jutra oprostio se s drugovima – ne znamo kojim riječima – i krenuo natrag put Asiza. Uliveno iskustvo Boga, makar traje vrlo kratko, zahvati potpunoma osobu i dugo u njoj pulsira, ponekad i čitav život.

Na putu iz Spoleta do Asiza Franjo je zasigurno bio prožet osjećajem Božje prisutnosti. U rodnom ga gradu prvo dočekaše s nevjericom, zatim čuđenjem, pa ogovaranjem, podrugivanjem i sveopćim prezirom. Franjo je pak, još ispunjen snagom Božjega pohoda, mirno išao svojim putem, nije mario što o njemu govore, nego je mirno prošao kroz grad.

Franjo se domogao slobode!

31

BRAT IZ ASIZA

2.

GRANULO MU SUNCE

Bijaše kao da se mladi Franjo vratio s vrlo duga putovanja. Iskusio je da je svijet pun milosti, da planine odsijevaju milosrđem i da cijelu zemlju pokriva mir. Sve je zračilo krasotom. Svijet nije mogao biti ljepši. Život je povlastica. Sve to, i puno više od toga, naučio je na tom putovanju. Tko bi mogao uznemiriti planinske vrhunce ili poremetiti raspored zvijezda? Pustiti da sve ide svojim tokom: to je tajna mira. Imaj poštovanja prema sitnicama jer ono što je veliko samo se pobrine da ga poštuju.

Od toga trenutka pa tijekom tri naredne godine sin donne Pice malo-pomalo poprimio je nov izgled. Božja prisutnost učinila ga je sličnim rasklasanu žitnu polju. Promjena je nastupala poput proljeća: jednoga jutra opazimo da je badem procvjetao, a stabla samo što se nisu osula cvijećem. Koji dan kasnije otvorimo prozor i vidimo da se sav svijet rascvao. Sve se dogodilo polako i tiho, ali opet iznenađujuće…

Nekako je slično bilo i s Franjom. Tijekom tri godine sin donne Pice neprimjetno se zaodijevao mirom, zasigurno proisteklim iz unutarnje slobode, kao plaštem. Dosta je bilo susresti ga i svi bi u duši osjetili taj tajanstveni mir.

Zahvatile su ga, ne znam kako to izraziti, neobična nježnost i privrženost svemu što je maleno i neznatno. Više nije bio kadar ni muhu ubiti, ni kamen nagaziti ili u krletku pticu zarobiti. U njemu je potekla rijeka nježnosti i milosrđa prema prosjacima i gubavcima.

Na njegovu je lišcu zablistao mir planinskih vrhunaca. Sve su se te promjene događale tijekom te tri godine.

32

GRANULO MU SUNCE

Nasitit ću te medom iz pećine Nedugo nakon povratka iz Spoleta prestali su ogovaranje i čuđenje, baš kao što se na pokućstvu slegne i smiri prašina. Franji ništa nije bilo jasno, ali bio je spreman na sve. Sam će mu Bog u svojoj neizrecivoj promisli otvoriti vrata i pokazati put.

Vratio se u životnu kolotečinu. Prihvatio se posla u očevoj trgovini. Na želju svojih mladih prijatelja opet je postao njihovim „kraljem“. Prolazili su tjedni. Priređivao je veselice, vodio pjesmu, isticao se na šaljivim skazanjima i plaćao gozbe. Pa ipak, iako nije znao ni kako ni zašto, sve se više osjećao strancem, otuđenim. Srce mu je bilo na drugom mjestu.

S njim se događalo nešto neshvatljivo. Srce koje je one noći pohodio Bog sve je više osjećalo ispraznost, sve mu se činilo gubljenjem vremena i neodoljivo je čeznulo za mjestom i vremenom na kojem će biti samo s Gospodinom. Tako postupa Gospodin sa svojim prorocima.

Najprije ih neodoljivo mami u osamu. Tu ih hrani „medom iz pećine“, ispunja slašću, čisti svojim ognjem, kali i kuje na čeličnu nakovnju. I kad su proroci konačno prekaljeni, kad se suobliče Bogu i postanu otporni na sve zarazne klice, dovodi ih do nebrojena mnoštva. *** Franji više nije bilo ugodno na zabavama i odlučio se povući.

Priredio je oproštajnu gozbu. Nabavio je svakovrsna birana jela i pića. Nakon večere, ugrijani dobrim vinom, zaredali su po tihim ulicama bučiti i pjevati uz pratnju svojih glazbala. Franjo je kao i obično dirigirao palicom kao predvodnik slavlja, no pritom se iznutra osjećao strahovito prazno, očajno.

Upravo tu, na vrhuncu zabave, njegov ga je nepredvidivi Bog čekao u još jednom nenadanom pohodu. Nakon mjesec dana, možda i manje, Gospodin je po drugi put pohodio Franju izvanredno ulivenom milošću.

Srce koje Bog tako pohodi još dugo živi u snazi toga susreta.

Vrlo je vjerojatno Franjino srce usred tih dionizijskih zabava već bilo uz Gospodina, u većoj ili manjoj mjeri.

33

SADRŽAJ

PREDGOVOR HRVATSKOM IZDANJU . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 1. DOMOGAO SE SLOBODE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11 Životno ozračje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12 Utvrde padaju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14 Ključna riječ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18 Žena njegova života . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20 Gusta magla . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25 Bude se zapretani snovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27 Noć oslobođenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28 2. GRANULO MU SUNCE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32 Nasitit ću te medom iz pećine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33 Osamljena ptica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35 Nepoznati pouzdanik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36 Pretjerivanje u milosrđu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37 Opet majka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40 U moru besplatnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41 Žuč pretvorena u med . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43 Tajanstvena preobrazba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44 Prolazak kroz vatru kušnje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46 Obnovitelj zidina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49 Uspješan trgovac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51 Rastava i zaruke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52 Progonstvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53 Slatkoća u gorčini . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55 Posljednji majčin blagoslov . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57

323

SADRŽAJ

Jedino od Boga primam naredbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60 Kao stablo u zimi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62 Lišen svega, slobodan i radostan . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 64 Kao na početku svijeta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66 Glasnik velikoga Kralja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67 U kuhinji, među loncima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69 Novo odijelo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70 Majčinsko srce . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71 Sjećanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72 Ulje za svijeću . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73 Jedan kamen – jedna nagrada . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74 Sa zdjelicom u ruci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76 Blagoslovi me, oče moj! . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77 Crkvica u šumi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 80 Izlazak i zanos . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81 Šuma i šumski stanovnici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83 Ljubimci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87 Čovjekoljublje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89 3. GOSPODIN MI JE DAO BRAĆU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91 Pljušte iznenađenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91 Potpuno osamljen . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 92 Otkriće . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93 Prvi izlazak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95 Prvi drug . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97 Novi član . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 101 Život i djelatnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102 Prva velika pustolovina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104 Radost, oprez, uspjeh . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 108 Povratak i proslava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111 Između podložnosti i otpora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113 Nadničari i svjedoci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115

324

SADRŽAJ

Duhovni vođa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 119 Zašto plačeš? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121 Intenzivna priprema . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 122 Zgode i nezgode . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 126 Korisnost i beskorisnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 127 Prema Rietiju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 129 Očaj i utjeha . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 132 Postat ćeš Kristov vitez . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 137 Velika novost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 138 Kratko i jasno . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 139 4. DO NOGU SVETE CRKVE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141 U potrazi za papom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 143 Prva audijencija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 145 Preporuka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 146 Odvraćanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 147 Moć nemoći . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 149 Burna sjednica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151 Utjeha . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 154 Božji lakrdijaš . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 155 Blagoslov i rastanak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 157 Zlatno doba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 159 Zaruke s gospođom Siromaštinom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 160 Čežnja za sigurnošću . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 163 Od siromaštva k bratstvu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 164 Najnježnija majka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 167 Kuća matica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 173 Propovijed pticama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 174 Odmetnici iz Monte Casalea . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 178 Zašto za tobom? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 181 Klara . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 183 Noćni bijeg . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 184

325

SADRŽAJ

Vječni savez . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 186 Pokušaj otmice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 188 Klarine namjere . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 190 Agneza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 192 Način života . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 194 Podrška Franji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 195 Vrhunac vjernosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 196 Smiraj svijetle gospođe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 198 5. VELIKO RAZOČARANJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 199 Ptičji let . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 199 Korijeni sukoba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 200 Obrambeni rat . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 202 Tamna noć duše . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 203 Susret s Hugolinom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 207 Lete crijepovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 214 Novi luđak na svijetu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 216 Zašto se udaljio? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 218 Revolucija vikara . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 219 Vlasništvo znanosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 220 Nije ni unišao u Porcijunkulu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 223 Odstupanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 225 Pravilo iz 1221. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 228 Agonija u Fonte Colombu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 231 Izgubljeno Pravilo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 233 Klara pruža utjehu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 235 6. POSLJEDNJA PJESMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 239 Izvršeno poslanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 239 Povratak u osamu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 241 U Božjem naručju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 243 U kolibi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 244

326

SADRŽAJ

Mir u došašću . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 246 Bog stiže noćas . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 249 Od jednoga do drugog brda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 251 Poznam siromašnoga i raspetog Krista . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 252 La Verna . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 254 Što će biti poslije moje smrti? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 257 Velika Franjina pasha . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 261 Brat sokol . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 267 Noć stigmi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 268 Zbogom, La Verno . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 272 Božja strpljivost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 273 Snaga ljubavi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 277 Do nogu stvorenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 280 Sestrica bol . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 284 Violina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 289 Preobrazba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 292 Glasnik mira . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 297 Rastanak s Klarom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 298 Molba bratu ognju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 299 Prijateljstvo sa stvorovima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 300 Mir i ljubav . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 302 Posljednje putovanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 306 Posljednja sestrica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 308 Pozdrav Asizu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 311 Vatra se gasi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 313

327

Nakladnik: VERBUM d.o.o.

Sinjska 2, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-adresa: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Tisak: Og grafika d.o.o.

Tiskano u rujnu 2021.

„Čini mi se da je, želimo li Franju približiti našem vremenu (…), potrebno promatrati ga iznutra, iz njega samoga, imajući na umu ondašnje životne okolnosti, i tako otkriti njegov misterij: taj će misterij izvan svake sumnje biti autentičan i pouzdan odgovor i za današnja i za buduća pokoljenja. (…) Jedini put u njegovu tajnu jest Bog. Bog i Božje djelovanje ključna je riječ u otkrivanju misterija svetoga Franje.“ Ignacio Larrañaga

Ignacio Larrañaga

Tko je bio Franjo Asiški? Je li bio, kao što ga suvremeni svijet voli opisivati, hipi, buntovnik, ekolog, humanitarac? Franjevac Ignacio Larrañaga (1928.–2013.), autor duhovnoga bestselera Marijina šutnja, u knjizi Brat iz Asiza odlučno se suprotstavlja toj sladunjavoj, površnoj i iskrivljenoj slici asiškoga sveca, uzimajući u zadatak otkriti misterij, tajnu Franjine osobe i djelovanja, tajnu koja može biti nadahnuće i za ljude našega vremena.

Oslanjajući se na povijesne zapise, svjedočanstva, činjenice i kronologiju Svečeva života, Larrañaga pažljivo i pomno rekonstruira Franjin odnos s Bogom. Čitatelj će otkriti da je Franjo polako i postupno upoznavao Boga – bio je to duhovni krešendo koji je započeo u djetinjstvu i svoj vrhunac pronašao u mističnom iskustvu u doba mladenaštva. Brat iz Asiza lirskim nam jezikom pripovijeda o najznačajnijim događajima i duhovnim silnicama koje su oblikovale život svetoga Franje: poseban Božji poziv koji se s vremenom kristalizirao i postajao jasnijim, duboka ljubav prema Kristu koja ga je poticala na život u radikalnu siromaštvu; ljubav prema siromasima i odbačenicima iz društva i na koncu silna ljubav prema svim Božjim stvorenjima.

Knjiga Brat iz Asiza duboko je i intimno štivo o duhovnoj pustolovini jednoga od omiljenih i najvećih svetaca Crkve. Ignacio Larrañaga s iznimnom senzibilnošću oživljuje Franjinu nutrinu i njegove razgovore s Bogom i s ljudima, ali ponajviše nam živo dočarava njegovo veliko srce.

BRAT IZ ASIZA

Pantone 873C + CMYK

Ignacio Larrañaga

BRAT IZ ASIZA Duhovna biografija svetoga Franje

ISBN 978-953-235-762-2

VERBUM 165 kn

VERBUM