Božje suze by VERBUM d.o.o.

Benedict J. Groeschel

BoĹžje suze Kako krenuti dalje usprkos velikoj tuzi ili tragediji VERBUM

VERBUM

O. Benedict J. Groeschel psiholog je, autor bestselera i jedan od omiljenih duhovnih pisaca današnjice. Knjigu Božje suze napisao je ponajprije za one koji su proživjeli veliku tugu ili tragediju, kao i za njihove najbliže, tako da mogu zajedno s njima proći to razdoblje goleme tuge. Bol i tuga dolaze u život svakoga čovjeka, ali samo neki dožive istinsku tragediju. Možda je riječ o iznenadnoj, neočekivanoj tragediji strašnih razmjera, primjerice o smrti djeteta. Možda je riječ o prirodnoj katastrofi, iznenadnoj teškoj bolesti ili o strašnoj tragediji koju su uzrokovale ljudska podlost i zloća. Pišući iz vlastitoga duhovnog i životnog iskustva o. Benedict u knjizi Božje suze govori o različitim vrstama ljudskih tragedija i o tome kako one u čovjeku bude pitanja i sumnje u Božju providnost, u Božju dobrotu i milosrđe. Polazeći od tih pitanja on u svjetlu Kristove muke i smrti upućuje na to kako i u najvećoj tragediji krenuti stazom sve do podnožja križa i tamo pronaći odgovore na otajstvo trpljenja i zla. Kao posebno obogaćenje knjizi su pridodane i snažne molitve u trenutcima teških bolesti, tragedije i žalosti.

Benedict J. Groeschel BOÅ½JE SUZE

Benedict J. Groeschel

BOÅ½JE SUZE Kako krenuti dalje usprkos velikoj tuzi ili tragediji

VERBUM

Biblioteka:

Posebna izdanja 133. Urednik: mr. sc. Petar Balta Naslov izvornika: Benedict J. Groeschel, The Tears of God © Copyright: Ignatius Press, San Francisco, 2009. © Copyright za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2018. Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika. Izvršna urednica: Katarina Gugić Prijevod: Mijo Pavić Lektura: Anđa Jakovljević Za nakladnika: dr. sc. Miro Radalj Slika na naslovnici: Briton Rivière, The temptation in the wilderness

Knjiga je objavljena uz potporu Grada Splita. ISBN 978-953-235-625-0 CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Sveučilišne knjižnice u Splitu pod brojem 170528060

Ovu knjigu sa zahvalnošću posvećujem svima koji su mi pomogli da prebrodim strašno razdoblje koje je nastupilo kada me je 11. siječnja 2004. udario automobil. Zahvalan sam Bogu što mogu misliti i raditi, čak se i kretati. Ova je knjiga čin zahvalnosti Bogu i pokušaj da pomognem drugima koji su pretrpjeli tragediju. Želim zahvaliti ocu Johnu Lynchu i ocu Davidu Burnsu koji su u vrijeme nesreće od početka bili i ostali uza me. Nimalo ne sumnjam da mi je njihova prisutnost spasila život jer su liječnici digli ruke od mene nakon što su sve moje životne funkcije prestale punih petnaest minuta. No zbog usrdnih molba oca Lyncha nastavili su i trinaest minuta kasnije srce mi je ponovno počelo kucati. Ostat ću zauvijek zahvalan liječnicima, bolničarkama i osoblju Regionalnoga medicinskog centra u Orlandu, napose osoblju Traumatološkoga odjela. Zahvalan sam i svojoj sestri Marjuli koja je cijelo vrijeme bdjela uza me, kao i svoj mojoj braći redovnicima koji su došli i bili uz nju, pružajući joj podršku u onim teškim tjednima. Zahvalan sam i tisućama ljudi koji su se molili za mene, osobito kroz EWTN, te mnoštvu ljudi različitih denominacija i vjera – pedesetak tisuća njih – koji 5

BOŽJE SUZE

su mi slali elektronsku poštu, pisma i dopisnice, u kojima su mi poručivali da mole za mene. Ma što mislili o tome, molitva je vrlo djelotvorna pomoć pred licem velike nevolje. Želim zahvaliti anonimnomu svećeniku-pustinjaku, priređivaču ovoga rukopisa, kao i Kathie McCusker, koja je pozorno pregledala tekst. o. Benedict J. Groeschel, CFR, 11. siječnja 2008. Kuća za duhovne vježbe Trinity, Larchmont, NY

PREDGOVOR

Vjera i osobna tragedija

Prije nekoga vremena objavio sam knjigu koja je požnjela vrlo velik uspjeh kod publike, Arise From Darkness1. U toj sam knjizi pokušao reći što bismo trebali učiniti kada pomislimo da život više nema smisla. Mnogi su mi rekli da im je ta knjiga pomogla u teškim trenutcima kada se više nisu mogli nositi s problemima u obitelji, u Crkvi, s financijama, s problemima sa samima sobom. S vremenom sam, međutim, uvidio da postoji još jedna skupina ljudi koji su pročitali knjigu, ali do kojih nisam dopro: oni koji su proživjeli neku veliku nesreću ili grozotu. Svi mi imamo svoje trenutke tuge, no nismo se svi suočili s onim najužasnijim u životu. Ali ono najužasnije ipak se dogodi. Dogodi se ljudima koje poznajemo, a jednoga će se dana možda dogoditi i nama i za taj se dan moramo pripremiti. Nekoć sam mislio da bih trebao pričekati s pisanjem ovakve knjige dok se ne razbolim od kakve smrtonosne bolesti jer bih tada na vlastitoj koži iskusio što znači do1

Ova je knjiga objavljena na hrvatskome jeziku pod naslovom Izlazak iz tame: Što učiniti kad život nema smisla u izdanju nakladničke kuće Verbum i do sada je doživjela četiri izdanja, nap. ur.

BOŽJE SUZE

živjeti tragediju. Događaji kadri uništiti čovjekov život dogodili su mi se u prošlosti, ali nisu bili takvi da bih ih mogao s pravom nazvati istinskom tragedijom. Tada me je udario automobil i proživio sam pravu tragediju. Pokazalo se, međutim, da stvari nisu tako loše kao što je isprva izgledalo: uspio sam se, uz stanovita ograničenja, vratiti pastoralnomu radu. No tragedija je i dalje tu. Kada sam se, nakon tri tjedna nesvjesnoga stanja, probudio u bolnici i shvatio da se jedva mogu micati, pomislio sam: „E, pa, Benedict, doživio si tragediju. Počni pisati.” Prije mnogo godina pročitao sam knjigu koja me je istinski potresla, Zlatna vremena, olovna vremena iz pera Anne Morrow Lindbergh. Ona u toj knjizi ističe da tuga pohodi svačiji život, ali da grozota pohodi samo neke ljude. Pohodila je nju i njezina muža, Charlesa, kada je njihov sinčić bio otet i ubijen. U toj knjizi ona govori o tome da je, dok je pokušavala ispripovjediti užas koji ju je snašao, uvidjela da je dug put natrag do mjesta na kojemu je tragedija „zakopana, sada prekrivena novim životom”, i da je, nesumnjivo, „dugačak put uvida, patnje, iscjeljenja i ponovnoga rođenja najbolje prikazan u kršćanskoj religiji, u Kristovoj patnji, smrti i uskrsnuću”.2 Ovu knjigu pišem u prvomu redu za one koji su iskusili osobnu tragediju i nesreću u svojim životima. 2

Anne Morrow Lindbergh, Hour of Gold, Hour of Lead, Harcourt Brace Jovanovich, New York, 1973., str. 213–214.

PREDGOVOR

Među njima je znatan broj ljudi o kojima tijekom mjeseca čitate u novinama bilo kojega grada. Ne samo što se događaju ubojstva i nesretni slučajevi, ne samo što vatrogasci i policajci na dužnosti svakodnevno ginu, već u novinama svakoga dana iznova čitamo o pogibijama muškaraca i žena u vojnoj službi. Dok pišem ove retke, umiješani smo u sukob u Iraku u kojemu često pogiba mnoštvo nedužnih ljudi na svim stranama. I ne samo to – čitamo o prirodnim katastrofama svih vrsta: od tornada do rušenja mostova. Čitamo o neizrecivim tragedijama u obiteljima u kojima član obitelji, posve neočekivano, bez ikakva upozorenja pobije ostale članove obitelji ili djecu ili susjed izgubi razum i počne ubijati sve oko sebe, kao što su primjerice stradale djevojke u amiškoj školi 2006. Sve su to grozote i tragedije. Dodajte ovome tragediju djece koja umiru od smrtonosnih bolesti. Smrt starije osobe, ma koliko mnogo ljudi ražalostila, obično se ne smatra strašnom tragedijom; kada su, međutim, u pitanju majka ili otac iza kojih ostaju mala djeca, takva smrt doista zavrjeđuje da je nazovemo tragedijom. Osobni moralni promašaji ili lažne optužbe često dovode do katastrofalnih posljedica, ali za njih obično ne kažemo da su grozote. Ova je knjiga napisana prvenstveno za one koji pripadaju ovoj kategoriji, koji imaju ili su nedavno imali iskustvo grozote ili tragedije. 9

BOŽJE SUZE

Napisana je i za ljude blisko povezane s onima koji su pretrpjeli tragediju – za njihovu obitelj i za njihove bliske prijatelje. Te je ljude tragedija duboko dirnula, no nisu izravno njome pogođeni. Njihova je zadaća da pomognu ožalošćenima. Oni sudjeluju u svakoj fazi problema – razumijevanjem i empatijom – i njihovi se životi mijenjaju gotovo jednako koliko i životi žrtava. Treće, ovo je knjiga za one koji su svjesni tragedija oko sebe, koji čitaju o njima u novinama, koji, čuvši za neku tragediju, zastanu i pomole se za žrtve, koji razmišljaju o onima koji trpe bol i shvaćaju da se takvo što može dogoditi i njima. Nedugo prije pisanja ove knjige razbojnici su provalili u kuću jedne krasne obitelji i poubijali sve osim jednoga roditelja. Ove sam se obitelji sjećao svakodnevno u svojim molitvama i premda ih nikada nisam upoznao, trpio sam zajedno s njima. Ne razmišljamo li često o ovim stvarima u svakodnevnomu životu? I svatko od nas, ako je sklon promišljanju i refleksiji, zna da se takvo što moglo dogoditi i nama. Molimo se Bogu da nam se to ne dogodi, no svakako je razborito razmišljati o toj mogućnosti i pitati se što bismo mi učinili i kamo bismo se mi okrenuli. Ova je knjiga napisana i za ovu skupinu ljudi. Knjiga o vjeri Prilično je očito, s obzirom na autora ove knjige, da ona govori o vjeri, vjeri u Boga, napose vjeri u Boga koji se brine o nama u našoj potrebi. Međutim vjera se mo10

PREDGOVOR

že naći u velikoj kušnji pred licem tragedije: tragedija, štoviše, može u čovjeku potaknuti sumnje. Vjera u Boga u prošlosti je, napose u Bibliji, često bila stavljana na tešku kušnju. U židovskomu Svetom pismu psalmist na više mjesta postavlja pitanje Bogu: „Gdje si? Zašto si dopustio da se ovo dogodi? Koliko ćeš dugo puštati da se ovo nastavlja?”  Psalam 88 Gospodine, Bože moj, vapijem danju, a noću naričem pred tobom. Neka dopre do tebe molitva moja, prigni uho k vapaju mome. Jer mi je duša zasićena patnjama, moj se život bliži podzemlju. Broje me k onima što u grob silaze, postadoh sličan nemoćniku. Među mrtvima moj je ležaj, poput ubijenih što leže u grobu kojih se više ne spominješ, od kojih si ustegao ruku. Smjestio si me u jamu duboku, u tmine, u bezdan. Teško me pritišće ljutnja tvoja i svim me valima svojim prekrivaš... 11

BOŽJE SUZE

Ipak ja vapijem tebi, Gospodine, prije jutra molitvom te pretječem. Zašto, Gospodine, odbacuješ dušu moju? Zašto sakrivaš lice od mene? Bijedan sam i umirem još od dječaštva, klonuh noseći tvoje strahote. U evanđeljima, primjerice, sam Sin Božji plače nad smrću prijatelja Lazara, a dok visi na križu, pita Oca: „Zašto si me ostavio?” Ova dva događaja potaknula su me da knjizi dadnem naslov Božje suze. Za kršćanina suze Isusa iz Nazareta Božje su suze. Jedini način na koji je božansko biće moglo ući u svijet patnja čovječanstva bilo je da uzme na sebe pravo ljudsko tijelo i dušu. To je otajstvo Riječi koja je postala tijelom. Čitate li ovu knjigu nakon što ste doživjeli osobnu tragediju, može vam se dogoditi da postanete cinični prema Bogu, čak da vas obuzme srdžba prema Bogu. Smijem li vas zamoliti da ne prekidate s čitanjem? Takva reakcija, premda ne najbolja, potpuno je razumljiva i, na neki način, nije bila tuđa ni Kristu u njegovu zemaljskomu životu. Uzvik s križa: „Zašto si me ostavio?” izražava osjećaj koji, poput hladne jeze, može spopasti i najgorljivijega vjernika. Ali moramo krenuti dalje. Dio odgovora za nas leži u spoznaji da moramo pogledati dublje u ono što su Krist i njegovi učenici propatili za života i pokušati shvatiti da Bog, u konačnici, i tragedije može upotrijebiti kao dio velikoga dje12

PREDGOVOR

la spasenja, kako cijeloga ljudskog roda, tako i svakoga pojedinačnog čovjeka. Nedavno su pojedini ateistički pisci, zajedljivi u svojemu neprijateljstvu prema religiji, iskoristili tragediju i probleme zla da se okome na ideju Božje providnosti. U ovoj knjizi ne ćemo se truditi da im odgovorimo jer je njihov općenit pristup do te mjere neprijateljski, do te mjere lišen objektivnosti, da im je beskorisno odgovarati. No da bismo mogli odgovoriti na pitanje „Zašto?”, koje odzvanja u tolikim ljudskim srcima, pokušat ćemo pružiti neke prihvatljive odgovore koji možda ne će biti potpuno zadovoljavajući, ali će možda moći pomoći u vremenu tragedije i katastrofe.

TRAGEDIJE I KATASTROFE DOGAĐAJU SE SVE VRIJEME

Tragedije i katastrofe događaju se sve vrijeme

Svatko tko živi u glavnomu gradu ili u njegovoj okolici zna da novine barem svakoga drugog dana izvješćuju o nekoj osobnoj tragediji ili čak katastrofi većih razmjera. Neobično je to kako možemo čitati o tim događajima i pritom ostati gotovo potpuno nedirnuti ili, u najboljemu slučaju, osjećamo tek tračak suosjećanja. Novinske naslovnice vrište: „VATROGASAC POGINUO U RUŠENJU ZGRADE!” Ako ste pobožni, možda ćete načas zastati i pomoliti se za vatrogasca i njegovu obitelj i sa suosjećanjem pogledati fotografiju njegove supruge i djece koji odlaze s pogreba. U velikomu gradu ne možete učiniti više od toga jer biste inače cijelo vrijeme bili zaokupljeni tragedijama. Oni koji žive u manjim sredinama čuju za tragediju jednom tjedno ili rjeđe. Tragedije se, međutim, događaju svuda oko nas i važno je shvatiti da je ova mračna nit utkana u tkivo ljudskoga života kao takva. Na velike katastrofe koje pogađaju ljudski rod navikli smo gledati kao na događaje o kojima izvješćuju mediji, osim ako se dogode nama ili u našoj neposred15

BOŽJE SUZE

noj blizini. Sjećam se, dok sam bio na hodočašću u Asizu, jedan je stari talijanski fratar došao s viješću da se u New Yorku dogodila katastrofa. Utrčao sam u kuću za duhovne vježbe sestara franjevki i vidio uključen televizor, a oko njega uplakane sestre. Ekranom su promicale neopisive slike rušenja nebodera Svjetskoga trgovačkog centra. Te su slike djelovale toliko nestvarno da mi u tome trenutku nije uopće palo na pamet upitati se: koliko je ljudi bilo u njima? Tek nekoliko trenutaka kasnije sinulo mi je da će žrtava biti mnogo. Kada sam se, što sam prije mogao, vratio kući, doznao sam da je poginulo preko tri tisuće ljudi. Neki od tih stradalih bili su moji prijatelji ili članovi obitelji mojih prijatelja. Jedan moj prijatelj, svećenik, predvodio je trideset dva sprovoda svojih župljana poginulih u Svjetskomu trgovačkom centru. Ovaj jedinstveni napad bio je nepojmljiva katastrofa. Njujorška nadbiskupija nekoliko je tjedana držala dva svećenika da bdiju u improviziranoj mrtvačnici usred ruševina. Moja subraća i ja dobrovoljno smo dežurali ondje osam sati i molili za poginule, gledajući kako spasilačke ekipe donose ljudske ostatke koje su u međuvremenu pronašli. Često je to bila samo malena plastična vrećica. Molili smo svi zajedno, a jedna vrlo profesionalna gospođa, forenzička antropologinja, identificirala bi osobu kojoj su ostatci pripadali, označavajući je čas kao sredovječnu ženu, čas kao postarijega muškarca. Naučili smo živjeti sa strahotom, no svaki put kada bi ta gospođa izni16

TRAGEDIJE I KATASTROFE DOGAĐAJU SE SVE VRIJEME

jela svoje zaključke, moje su misli bile uz njihove obitelji – neke od njih sam poznavao – koje su bile prisiljene suočiti se s ovom jezivom strahotom. Zašto se ovo nije dogodilo meni?, pitao sam se. Osim toga, većina mojih čitatelja velik je dio života proživjela u dvadesetomu stoljeću, stoljeću ratova i genocida. Poznavao sam mnogo Židova koji su velik dio obitelji izgubili u nacističkim plinskim komorama. Neki od ovih ljudi, koji su ostatak života proveli u tugovanju, moji su bliski prijatelji. Na godišnjicu tzv. Kristalne noći uobičajio sam odlaziti u posjet židovskim obiteljima čiji su rođaci prije pedeset godina stradali od ruke nacista. Na mene je silan dojam ostavila njihova sposobnost da krenu dalje, da prežive sjećanje na tako strašnu katastrofu. Osim svjedočanstava mojih židovskih prijatelja, čuo sam i, i to iz prve ruke, svjedočanstva pojedinih kapucina iz Krakova, koje sam svojedobno imao priliku poučavati engleskome jeziku. Većina njih bila je četiri i pol godine zatočena u koncentracijskome logoru Dachau. Više od trideset fratara jednoga velikog muškog samostana uhićeno je u samo jednomu danu. Preživjela su samo sedmorica i svi su se oni s jezom sjećali okrutnosti i strahota što su ih proživjeli tijekom gotovo pet godina zatočeništva. Jedan osobito hrabar svećenik, mons. Arthur Rojeck, župnik u Njujorškoj nadbiskupiji, u logoru je proveo četiri i pol godine. Krajnje neobično, njega je od smrti spasio nacistički vojnik koji je uspio naći način da ga u odre17

BOŽJE SUZE

đenomu trenutku skloni tako da mu nisu ubrizgali zrak u žile, a usto mu je, što je bezbolnije mogao, odrezao inficirani prst i opet ga zašio. Monsinjor Rojeck nije volio previše govoriti o onome što je proživio, ali te su ga strahotne godine poput sjene pratile ostatak života. Vrlo neobično, jednom je s velikom pronicljivošću rekao: „Sada ne mogu željeti da se to nije dogodilo jer su me te godine učinile osobom kakva sam danas.” Ovako najčešće reagiraju ljudi koji prežive tragediju. Nakon ovoga kratkog razmatranja o tragedijama koje nas okružuju, uključujući i tragediju smrti malene djece, nastup žestoka ludila, početak neke progresivne i, na kraju, smrtonosne bolesti kao što je ALS (Lou Gehrigova bolest) – usred svega ovoga sućutni ljudi osjećaju da bi trebali imati udjela u tuđoj boli. Napustiti život na ovome svijetu, a ne imati sućuti, ne pokazati brigu za drugoga u nevolji, zacijelo je nešto najgore što se čovjeku može dogoditi. Kristove riječi iz Evanđelja po Luki: „Jao vama koji se sada smijete, jer ćete tugovati i plakati” (6, 25) upućene su, čini se, onima koji su okruženi patnjama i tugom drugih, ali se jednostavno drže na distanci. To je već samo po sebi tragedija. „Ni jedan čovjek nije otok, sam po sebi cjelina; svaki je čovjek dio kontinenta, dio zemlje.” (John Donne). Riječi ovoga slavnog pjesnika podsjećaju nas da smo dio ljudskoga roda koji je, premda okružen mnogim blagoslovima i mnogim dobrim stvarima, neprestano suočen s tragedijom i boli. Ako ste, dok čitate ove retke, i sami 18

TRAGEDIJE I KATASTROFE DOGAĐAJU SE SVE VRIJEME

pogođeni tragedijom, imajte na umu da imate veliko društvo. Sjetite se da svuda oko nas, možda već u susjednoj zgradi, ili u obližnjemu gradu, postoje ljudi koji trpe sličnu bol. Niste sami. Jedan od zaključaka ove knjige glasi da kada iskusimo tragediju, možemo rasti kao osobe, njegujući sućut i iskazujući brigu za druge. Jedina je alternativa zatvoriti se u vlastito imaginarno utočište i živjeti u izolaciji i narcisoidnu ugađanju vlastitim prohtjevima. To je, možda, najveća od svih tragedija koje postajemo svjesni tek na kraju života.

TRAGEDIJE SU SVUDA OKO NAS

Tragedije su svuda oko nas

Dok sam pisao ovu knjigu, činilo mi se da bi bilo korisno naznačiti različite vrste tragedija. Ako vas je zadesila osobna tragedija, jednostavno preletite okom preko odlomaka koji nemaju veze s vama. Ako, s druge strane, čitate ovu knjigu zato što se želite pripraviti za moguću tragediju ili zato što želite znati kako možete pomoći drugima koji su u velikim teškoćama i tuzi, postupit ćete razborito ako pozorno razmotrite različite vrste tragedija. Dok se spremamo to učiniti, važno je imati na umu da nas je svemogući Bog stvorio za radost i potpuno ispunjenje. To nas čeka nakon završetka ovoga našeg tegobnog života. Ljudi su zapleteni u mrežu nečega što nazivamo „problem postojanja zla”. Sveto nas pismo na vrlo jednostavan način upoznaje s korijenom zala koja pritišću nas ljude, potomke praroditelja koje naziva Adamom i Evom. Zašto ovo zlo snalazi sve nas, velika je zagonetka. Već prije, dok sam pisao o boli i tegobama, puno sam vremena proveo zadubljen u misterij zla. Sveti Toma Akvinski na jednomu mjestu primjećuje da je problem zla razlog zašto većina ljudi koji ne vjeruju – ne 21

BOŽJE SUZE

vjeruju i zašto većina onih koji vjeruju – vjeruju. Izgleda da za problem postojanja zla uopće nema odgovora ako u Boga ne vjerujete, odnosno da je, i ako vjerujete, vrlo zbunjujuć. Čini mi se da kršćani usredotočeni na neizmjernu moć i dobrotu Božju često previđaju činjenicu da je ljudski život poprište velike borbe, kako će reći sv. Toma, „neobična dvoboja između dobra i zla”. Ako se pitate koliko zlo može biti moćno, sjetite se samo Holokausta, ratova, revolucija i haranja dvadesetoga stoljeća. Neizrecivo zlo može se dogoditi bilo gdje. Zlo dolazi do najviše točke u Kristovu životu, kada je bio prisiljen podnijeti strašnu muku i smrt. U govoru koji prethodi opisu muke u Ivanovu Evanđelju naš Gospodin jasno kaže da je muka koju se sprema podnijeti djelo Sotone, ali da će on svojom smrću pobijediti kneza ovoga svijeta. Kada se začuo glas s neba koji je rekao da će Bog proslaviti svoje ime, Krist kaže: „’Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas. Sada je sud ovomu svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti izbačen. A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.’ To reče da označi kakvom će smrću umrijeti” (Iv 12,30–33). Pouka o borbi između dobra i zla koju nalazimo u Kristovoj muci ponekad se previđa, iako Sveto pismo izričito obrazlaže muku time što je Sotona ušao u srce Jude Iškariotskoga (Iv 13,27). Moramo shvatiti da u ovomu svijetu i danas traje borba koja odražava sukob između dobra i zla, koji je 22

TRAGEDIJE SU SVUDA OKO NAS

započeo u pradavna vremena. Na taj sukob podsjeća Knjiga Otkrivenja kada kaže: „Uto se zametnu rat u nebu” (Otk 12,7). Nerado čitamo Knjigu Otkrivenja ili, u najmanju ruku, ne želimo shvatiti da se ona odnosi i na naše vrijeme, zato što nam je previše zagonetna. Međutim, razmislimo li pošteno o onome što se događa u ljudskomu životu i u povijesti, vidjet ćemo da je veliki sukob između dobra i zla, između anđela Božjih i Sotone u Knjizi Okrivenja živa stvarnost. Ova spoznaja trebala bi nam, unatoč činjenici da je Knjiga Otkrivenja puna zagonetki, pružiti utjehu. Ljudi se često pitaju: „Ako je Bog sve učinio savršenim, zašto je stvorio nesavršen svijet?” Pitanje nije glupo. A dio odgovora na ovo pitanje obavijen je tajnom. Najočitiji je odgovor da strpljivošću i ustrajnošću, vjerom i pouzdanjem, čak i u mraku neznanja, postajemo spremni za svoje spasenje. Mi ga ne možemo zaslužiti, zaslužio ga je Krist; no ako smo njegovi učenici i nosimo svoj križ, kao što je On rekao da ga moramo nositi, postajemo dostojni da budemo nazvani njegovim učenicima i da uđemo u kraljevstvo Božje. Nitko tko je pročitao Evanđelja, ili bilo koji drugi dio Novoga zavjeta, ne može sumnjati u to da su Kristovi učenici dužni podnositi patnje zajedno s njim.3 3

Svjestan važnosti ovoga pitanja, pozabavio sam se njime u knjizi koju sam naslovio Healing the Original Wound (Iscjeljenje prvobitne rane), Servant Publications, Ann Arbor, Michigan, 1993. Vjerujem da ta knjiga u naše vrijeme može pomoći čitateljima

BOŽJE SUZE

Paleontolozi i arheolozi općenito vjeruju da je ljudska vrsta počela u Africi, na prostoru današnje Kenije; ako ne ondje, onda na području Bliskoga istoka. Kada biste danas otišli u Afriku, vidjeli biste velik broj djece bez roditelja jer su im roditelji umrli od katastrofalne epidemije AIDS-a. Pomislite li da svako ovo siroče ima ljudski život i vlastite osjećaje, da svako od njih živi svoj život osjećajući potrebu za srećom i utjehom koju imaju svi ljudi na ovome svijetu, nešto će u vama vrisnuti: „Zašto?” Što su ti siročići učinili da su zavrijedili doći na ovaj svijet i gledati kako im roditelji umiru od ove strašne bolesti? Ovo je samo jedan od bezbroj primjera koje možemo navesti kada govorimo o problemu zla na svijetu. Nažalost, u zapadnoj je civilizaciji postalo normalno da se ljudi izoliraju od zla, ne žele znati što se krije iza novinskih naslovnica. Zlo je misterij i moramo ga shvatiti kao misterij. To nije teško razmislimo li o ljepoti i redu što vladaju u ljudskomu životu, o čudesnim potencijalima ljudi, a onda vidimo razorne posljedice zla. To je misterij. U današnje vrijeme mnogi ljudi imaju teškoća s pojmom misterij ili otajstvo. Vjeruju, posebno ako su religiozni, da sve mora biti razumljivo i razborito. Pokazuje se, međutim, da je riječ o vrlo raširenu, ali pogrješnu shvaćanju našega vremena. Mnoštvo stvari koje spadaju u djelokrug znanosti krajnje su misteriozne: grakoje zanima problem istočnoga grijeha, dobra i zla, spasenja i otkupljenja.

Sadržaj

PREDGOVOR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 1. Tragedije i katastrofe događaju se sve vrijeme . . . 15 2. Tragedije su svuda oko nas . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21 3. Zlo koje ne postaje najgore . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35 4. Nakon oluje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41 5. Faze boli i tugovanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53 6. Meditacija o Kristovu križu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61 7. Nakon užasa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71 MOLITVE I RAZMATRANJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79 Molitve u razdoblju boli i tuge . . . . . . . . . . . . . . . . 81 Citati iz Svetoga pisma koji pomažu pri meditaciji. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 101 Dodatna čitanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 109

117

PREPORUČUJEMO

U ovomu izvrsnom djelu slavni Fulton Sheen tumači tajnu istinske sreće i koji su nužni koraci u njezinu postizanju. Na tomu putu itekako je važan autentičan duhovni život, a on podrazumijeva puno više od vršenja zapovijedi, čitanja Biblije ili nasljedovanja Isusa. To je put kojim možemo doći do istinske sreće i uspostaviti novu vrstu odnosa sa samim sobom i drugima – odnos djece Božje, po Isusu Kristu. 192 str. Meki uvez.

www.verbum.hr

PREPORUČUJEMO

Knjiga Molitvom do životne preobrazbe nudi konkretnu pomoć i praktična sredstva za redovitu i ustrajnu molitvu. Ugledni duhovni autor Jacques Philippe ovom nam knjigom pomaže da dođemo u dodir s Božjom prisutnošću i da dopustimo da nas On iznutra preobrazi i osposobi za ljubav prema istini. Jer, najvažniji poziv na koji Bog poziva baš svakoga čovjeka jest poziv na molitvu. Upravo po molitvi otkrivat ćemo Očevo lice i vlastiti najdublji identitet. 160 str. Meki uvez.

www.verbum.hr

Nakladnik: VERBUM d.o.o. Sinjska 2, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Tisak: Denona d.o.o. Tiskano u listopadu 2018.

O. Benedict J. Groeschel (1933.–2014.) bio je poznati svećenik, duhovnik i psiholog, jedan od franjevaca obnove koji propovijedaju evanđeosku reformu i rade s beskućnicima u južnomu Bronxu. Niz je godina mnogim ljudima pružao duhovno vodstvo i psihološku pomoć. Napisao je brojne knjige o duhovnomu životu i pastoralnom savjetovanju, među kojima i knjige Izlazak iz tame, Psihologija duhovnoga razvoja i Vodič u poteškoćama objavljene u izdanju Verbuma.

„Ova dirljiva knjiga proizlazi iz osobnoga iskustva o. Groeschela nakon strašne tragedije koju je proživio, kao i iz uvida koje je stekao kao stručnjak psiholog i duhovnik. Ova je knjiga potrebna mnogima da im bude potpora, utjeha i vodič u molitvi.” kardinal Francis George

ISBN 978-953-235-625-0

VERBUM 78 kn