Božanska romansa

F U L T O N J. S H E E N

BOŽANSK A ROMANSA

Fulton J. Sheen BOŽANSKA ROMANSA

Fulton J. Sheen

BOŽANSKA ROMANSA

VERBUM

Biblioteka:

FIDES 97.

Urednik: mr. sc. Petar Balta Naslov izvornika: The Divine Romance Nihil obstat: Arthur Scanlon, STD Censor Librorum Imprimatur: kardinal Patrick Hayes Njujorški nadbiskup 24. listopada, 1930.

Copyright © The Estate of Fulton J. Sheen/The Society for the Propagation of the Faith/www.missio.org © Copyright za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2020.

Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika.

Izvršna urednica: Lidija Piskač Prijevod s engleskoga: Mijo Pavić Lektura: Danijela Dragun Za nakladnika: dr. sc. Miro Radalj ISBN 978-953-235-722-6 CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Sveučilišne knjižnice u Splitu pod brojem 181011033.

U zahvalu Bezgrješnomu Začeću Božjoj Majci Mariji Prijestolju Mudrosti

PREDGOVOR

Nastojao sam da sadržaj ove knjige, koju sam naslovio Božanska romansa, tvori cjelinu započevši je potragom za životom, istinom i ljubavlju, koje nalazimo u Bogu. U drugome poglavlju trudio sam se, uz pomoć objave, doznati nešto o nutarnjemu Božjem životu. U trećem poglavlju ljubav nam se otkriva kao stvarnost koja izlazi iz sebe i stvara moralni svemir, dok se u četvrtome ljubav pokazuje kao stvarnost koja osobno ponovno uspostavlja izvornu ljepotu moralnoga svemira. Posljednja tri poglavlja pokazuju kako Utjelovljena Ljubav, tj. sam Krist, nastavlja živjeti u svojemu novom Tijelu; umirati po grijehu onih koji „ponovno razapinju Krista u svojim srcima“, i na kraju, ponovno uskrsava u trajnome postojanju svoje Crkve, s kojom ostaje do svršetka svijeta.

Knjiga nije polemičnoga karaktera; trudio sam se, koliko sam više mogao, da bude duhu ono što je kruh gladnu čovjeku. Njezin je sadržaj već navješten „s krovova“, ali došlo je vrijeme da bude zapisan na pločicama ljudskih srdaca, i ako samo 7

PREDGOVOR

jedno srce dopusti da ta poruka bude Božjim prstom ispisana na njemu, vjerovat ću da je učinjeno dovoljno da svijet postane bolje mjesto za život.

8

ČOVJEKOVA POTRAGA ZA BOGOM

1.

ČOVJEKOVA POTRAGA ZA BOGOM

Potraga za Bogom zapravo je potraga za cjelovitim prikazom i smislom života. Kada bismo imali moć izdvojiti našu dušu iz tijela, staviti je u lonac za taljenje i iscijediti iz nje značenje ove potrage, kakvo bi ono bilo? Kada bismo mogli iskusiti da najskrovitije srce cijeloga čovječanstva progovori o svojim najdubljim čežnjama, kakve bi one bile? Ne bismo li tada otkrili da svako stvorenje, njegovo srce, um i duša, u dubini čeznu za samo trima stvarnostima – za životom, istinom i ljubavlju? Zapravo ove tri stvarnosti, život, istina i ljubav toliko su duboke da možemo slobodno reći da je njima preplavljen cijeli svemir. Za svaku stvar u svemiru možemo reći da jest. Za svaku stvar u svemiru možemo reći da je istinita, jer je povezana s umom. Za svaku stvar u svemiru možemo reći da je ljubav, jer je povezana s voljom i željom.

9

BOŽANSKA ROMANSA

Prva duboko ukorijenjena žudnja u ljudskome srcu, prema tome, jest žudnja za životom. Od svih blaga, njega se zadnjega odričemo, i to s velikim otporom. Titulā, radosti, bogatstva, moći, ambicija, časti – svega toga odreći ćemo se pod uvjetom da možemo zadržati tu dragocjenu, pulsirajuću, vibrirajuću stvarnost koju nazivamo životom. Već sam instinkt koji nas tjera da ispružimo ruku kada hodamo u mraku, dokazuje da ćemo radije žrtvovati dio našega tijela nego izložiti opasnosti ono što nam je najdragocjenije – naš život. Čak ni žaljenja vrijedno samoubojstvo ne može osporiti stvarnost ove žudnje, jer u svakome samoubojstvu postoji privid i osjećaj. Prividno je misliti da samoubojstvo znači posvemašnje uništenje. Osjećaj samoubojstva želja je za počinkom ili oslobađanjem od životnih briga. Samoubojstvo ne odražava toliko želju za uništenjem vlastitoga života koliko želju samoubojice da mu bude lakše, drugim riječima, da mu život postane drukčiji.

Druga temeljna žudnja jest želja za istinom.

Prvo pitanje koje smo postavili kada smo došli na ovaj svijet bilo je „zašto?“, pitanje koje pokazuje da smo svi rođeni kao potencijalni filozofi. Kao djeca, razbijamo naše igračke nadajući se da ćemo otkriti kako funkcionira. Kao odrasli ljudi, ne iz10

ČOVJEKOVA POTRAGA ZA BOGOM

gubivši nikada želju da doznamo „kako“ i „zašto“ stvari funkcioniraju, seciramo, našom mentalnom analizom, igračku svemira u nadi da ćemo otkriti što ga pokreće. Okrećemo naše teleskope prema suncu i tražimo od njega da nam otkrije svoje tajne; tražimo od zvijezda da nam kažu tajnu svojega treperenja; tražimo od oceana da nam oda tajnu svoje dubine. Naša je želja za poznavanjem i otkrivanjem istine o stvarima koje nas okružuju neutaživa – i zato ne volimo kada pred nama skrivaju tajne.

Ali to nije sve. Treće temeljno nagnuće ljudske prirode jest žudnja za ljubavlju i potreba da budemo ljubljeni. Od prvoga dana u Edenskome vrtu, kada je Bog rekao: „Nije dobro da čovjek bude sam“, do Sudnjega dana, čovjek žeđa i nikada neće prestati žeđati za ljubavlju. Svako dijete koje se rodi na ovaj svijet nagonski se privija uz majčine grudi, svjedočeći potrebu za ljubavlju. Kasnije trči majci da mu povije rane koje je zadobilo u igri i gorkim suzama moči njeno lice. Na koncu, kada dijete uđe u muževnu dob, traži družicu, mladu kao što je i sam, pred kojom „može riječju olakšavat’ srce“; onu koja će se pokazati doraslom onoj prekrasnoj definiciji prijateljstva, „onu u čijoj nazočnosti možemo šutjeti“ – samo pred strancima 11

BOŽANSKA ROMANSA

moramo govoriti. Zatim se njihova ljubav zapečaćuje ženidbenim vezom, a kada monotonija zaprijeti svetosti braka, dolazi dijete koje zajedno s roditeljima tvori zemaljsko Presveto Trojstvo. Kasnije se ljubav roditelja širi na ljubav djeda i bake prema unučadi i tako se ova potraga nastavlja od kolijevke do groba. Žudimo za životom, istinom i ljubavlju, no nalazimo li ove stvarnosti u punini na ovoj zemlji?

Imamo li u sebi energiju, snagu i moć da ih ostvarimo u najvišemu stupnju? Jesmo li mi toliki gospodari i kapetani vlastite sudbine da smo sami sebi kadri dati izobilje ovih najdragocjenijih darova?

Mi posjedujemo djelić života, djelić istine i djelić ljubavi, no posjedujemo li ih u punini?

Dakako, život nije pod našom potpunom kontrolom. Životni uspjesi brzo se iscrpe. Ugled blijedi i biva zaboravljen. Planovi imaju svoje vrijeme i izjalovljuju se. Na mjesto znanstvene spoznaje jednoga vremena, dolazi spoznaja novoga vremena. Ukus jednoga vremena nerazumljiv je vremenu koje dolazi nakon njega. Pjesnici zašute. Sa svakim otkucajem sata sve smo bliži grobu; „naša srca tek su prigušeni bubnjevi pogrebnoga marša prema grobu“. „Iz sata u sat sazrijevamo; iz sata u sat propadamo i propadamo.“ Iako je život velika 12

ČOVJEKOVA POTRAGA ZA BOGOM

bujica koja se izlijeva iz kaleža vječnosti, u vlastitu peharu imamo tek nekoliko kapi te moćne bujice.

I premda je istina ono čemu prirodno težimo, ne posjedujemo je u njezinoj potpunosti; što je više proučavamo, to manje znamo, ili prije, manje mislimo da znamo. Učenje nam otvara tisuću novih perspektiva znanja kojima bismo mogli putovati cijeli život, čak i kada bismo imali tisuću života. Postoji li čovjek koji je cijeli svoj život posvetio učenju, a koji neće iskreno priznati da sada zna manje nego što je znao onoga dana kada je maturirao? No koliko često, također, traganje za istinom ispravlja mladenačke predrasude i koliko se često iskreni tražitelji istine dođu u crkvu rugati, a onda ostanu u molitvi? Veliki umovi poput Newtona priznali su kako im se sada, nakon što su stekli svoje znanje, čini kao da stoje na obali istine pred kojom se proteže ocean beskonačne istine. Toma Akvinski, najveći um što ga je svijet dao, izjavio je pred kraj svojega života da mu se sve što je napisao čini kao slama u usporedbi s vizijom koju mu je darovala božanska Istina.

Na koncu, ljubav u njezinu savršenu obliku ne nalazimo na ovome svijetu. Slomljena srca, razrušeni domovi, mlade udovice, sudske rastave, siročad – sve ove pojave rječito svjedoče da čovjek 13

BOŽANSKA ROMANSA

ne nalazi istinsku i trajnu ljubav. Na žalost, s odmicanjem vremena, ljubav najčešće gubi nježnost.

Rijetki su mladi ljudi koji brižno pamte makar samo nekoliko dana, ili tjedana, da ne kažem godina, darovanu ružu ili dodir prijateljske ruke. Iskapio on čaroliju vina ljubavi ne znam koliko puta i napio se koliko god hoće puta s njezina izvora, na kraju osvane dan kada se posljednji kolač smrvi na velikoj gozbi života i kada se prijatelji posljednji put zagrle. I najplemenitijoj i najkreposnijoj ljudskoj ljubavi jednom dođe kraj, a sve što jednom skonča, ne može biti savršeno.

Premda smo gospodari i vladari svemira, premda u sebi nosimo ovu snažnu čežnju, koja je glavni pokretač našega bića, ipak vidimo da se ona ne ostvaruje na ovoj zemlji. Život je pomiješan sa smrću; istina je pomiješana sa zabludom; ljubav je pomiješana s mržnjom. Naš život, vidimo to, nije u stvorenjima; naša istina, shvaćamo to, nije u izgovorenoj riječi; naša ljubav, svjesni smo toga, nije u onome što vidimo. Život je isprepleten sa smrću; istina sa zabludom; ljubav s mržnjom.

Ali gdje tražiti izvor ovih triju stvarnosti? Gdje da tražimo začetnika života, istine i ljubavi koji vibriraju u svim stvorenjima? Možemo li reći da one nemaju izvora? Ali, ako nemaju izvora, kako mo14

ČOVJEKOVA POTRAGA ZA BOGOM

gu postojati, kako mogu utjecati na naše živote u ovome trenutku? Te su zbilje razumne – prema tome, očito ih je stvorilo neko razumno biće. Nisu mogle nastati iz bijednoga gliba praiskonskih džungla, jer bi tada naš duh bio suočen s apsurdom da je nešto što je uzvišenije proizišlo iz nečega manje uzvišenoga. Gdje bismo, onda, trebali tražiti njihov izvor?

Uzmimo da tražim izvor svjetla u ovoj prostoriji. Gdje ću ga naći? Neću ga naći ispod one stolice tamo, jer se svjetlo ondje miješa s tamom. Izvor svjetla neću naći ni pod stolom, jer se svjetlo i ondje miješa sa sjenom. Gdje ću pronaći izvor svjetla? Moram izaći iz prostorije i tražiti nešto što je čisto svjetlo, tj. sunce. Isto tako, želim li pronaći izvor života i istine i ljubavi u ovome svijetu, moram izaći iz njega i okrenuti se životu koji nije pomiješan sa sjenom, smrću; moram izaći i okrenuti se istini koja nije pomiješana sa sjenom, zabludom; moram izaći i okrenuti se ljubavi koja nije pomiješana sa sjenom, mržnjom. Moram izaći i „prijeći onkraj ovoga svijeta“, izaći van i proći kroz „velika zlatna vrata zvijezda“, izaći i udaljiti se od stvrdnute gline čovječanstva, izaći van i zaputiti se prema „skrivenim kruništima bedema 15

BOŽANSKA ROMANSA

vječnosti“, prema Onomu tko je sam Život, sama Istina i sama Ljubav. „Postoji potraga koja me zove U mojim pustim noćima, Potreba da odjašem tamo gdje putovi razdvajaju Poznato od Nepoznatoga.

Uzjahah najbližu misao I ubrzo stigoh do toga mjesta, Do tananog ruba gdje je Viđeno sve nejasnije, A slijepo skriva svoje lice.

Jahao sam vjetar, Jahao sam more, Jahao sam mjesec i zvijezde, Metnuo sam noge u stremene Kometa što juri prema Marsu.

I svuda, Kroz zemlju i zrak, Misao moja, potkovana munjom, hita, Dolazi do mjesta gdje obuzdava brzinu I kliče ‘Onkraj je Bog.’” Cale Young Rice Oh, da barem mogu govoriti anđeoskim jezicima ili jezikom kojim je Adam govorio u Edenu ili 16

ČOVJEKOVA POTRAGA ZA BOGOM

jezikom sličnim Izaijinu, kojega je dodirnulo vrelo ugljevlje s oltara samoga Boga – tada bih možda uspio u tome da shvatite što je Bog. Ali naš neobuzdani govor koji provaljuje „prljav i grubo ožbukan, kakvim su ga ostavili zidari Babilonske kule“, snažan je na osudi, snažan je kada je riječ o obrazima, usnama i oblinama jer ove teme on lako pokreće u svakodnevnim razgovorima. Ali kada treba govoriti o Bogu, tada je nezgrapan poput hijeroglifa. Siromašan kakav jest, jezik nam može pričati svoju priču o tome kako Bog nije neka nejasna i daleka apstrakcija, da on nije neka „prostorno vremenska konfiguracija“; da nije „epohalni događaj“; da nije energija, već punina života, istine i ljubavi.

Bog je onaj život koji pulsira beskrajem vječnosti u kojoj je svaki trenutak vječnost, a vječnost trenutak; onaj život od kojega dolazi sve što postoji od zvijezda, „malih treperavih svijeća upaljenih oko svetosti Dušnoga dana“, pa sve do nasmiješena lica djetešca u kolijevci.

Bog je ona istina u kojoj tama i neznanje ne mogu naći mjesto, pred kojom je sve razastrto u svoj svojoj protežnosti i u najsitnijemu detalju; ona istina za kojom su grčki akademičari tragali hodajući atenskim ulicama, ona istina za kojom traga znan17

BOŽANSKA ROMANSA

stvenik otkrivajući fosile u slojevima zemlje, ona istina za kojom traga svetac koji napušta svjetla i blještavilo svijeta i zamjenjuje ih tamom i sjenama križa u kojima nastaju sveci.

Bog je ona ljubav koja svagda želi i ljubi dobro, jer je dobro njegova narav, ona ljubav od koje dolazi ljubav supružnika i ona još neobičnija ljubav Stjepanova, koji je ljubio i molio za one koji su ga kamenovali iz mržnje; i još čišća ljubav „blagoga spokojstva i strasti bez požude“ u kojoj se srce uzda samo u Boga.

Ako je dakle Bog izvor života, istine i ljubavi u svemiru, i ako njihova opstojnost ovisi o Bogu više no što zrake večernjega sunca ovise o zalazećemu suncu, ne dugujemo li mu nešto zauzvrat?

Ako postoje darovi, ne bi li trebala također postojati zahvalnost za darove? Ako čovjek izumi neki stroj, ne daje li mu država patentna prava kojima stječe pravo na naknadu za izum? Ako pisac napiše knjigu, ne ubire li on prihod od svojih autorskih prava, jednostavno zato što je napisao knjigu? Mi smo Božji izum, točnije, Božje stvorenje. Ne pripada li Bogu pravo na nadoknadu za njegovo djelo? I budući da nam je dao tri velika dara u kojima su sadržani svi drugi darovi, ne bi li on trebao imati pravo na trostruku nadoknadu za te daro18

ČOVJEKOVA POTRAGA ZA BOGOM

ve? Budući da nam je darovao Istinu, nismo li ga dužni upoznati? Budući da nam je darovao Ljubav, ne bismo li ga, zauzvrat, trebali ljubiti? Budući da nam je darovao Život, ne bismo li mu trebali služiti? Ako priznajemo ovu trostruku obvezu, tada priznajemo religiju ili interakciju između Boga i čovjeka, i to je prva lekcija iz Katekizma: „Zašto nas je Bog stvorio?“ „Bog nas je stvorio zato da ga spoznamo, da mu služimo, ljubimo ga i tako u nebo dođemo.“ Tako se vraćam svojoj polazišnoj točki: potraga za Bogom zapravo je potraga za puninom i smislom života. A život ima smisao jer Božja je bit ljubav.

Bog nije biće koje ne zna ljubiti; njegovo srce nije jedno od onih mlakih srdaca u kojima nema žara, čije sitne iskre nemaju snage zapaliti druge, već padaju natrag na same sebe; on nije bespomoćni Bog koji zna što je ljubav, ali nije sposoban ostvariti svoje snove; nije Bog koji gori ljubavlju, ali nam govori samo hladne riječi. Božja ljubav nije poput bujice koja protječe duboko i moćno, ali se zadržava u vlastitu koritu između uskih obala, već je nalik velikoj gozbi na kojoj se nasitilo pet tisuća ljudi. Želimo li znati što je Bog, dovoljno nam je zaviriti u vlastito srce. U njemu se odražava nešto 19

BOŽANSKA ROMANSA

bogoliko – jer sve što je najbolje u životima junaka koje pamtimo i u mirnim nenapisanim životima nevinih žena; sve što je najbolje u odanosti ljudskih srdaca i u neumornoj dražesti majčinske ljubavi; sve što je uzvišeno u požrtvovnoj brizi oca i odanosti nesebičnoga prijatelja, sve je to tek nejasan odraz, daleka jeka, blijedi nagovještaj onoga što je u Bogu savršeno. Obasjava nas i grije tek dvomilijarditi dio Sunčeva svjetla i topline, pa je isto tako moguće da primamo čak i manji dio ljubavi, života i istine, koji su u Bogu.

Nemojte misliti da je ijedno srce sposobno govoriti tako zanesenim jezikom, a da nema još dubljega srca, još veće ljubavi, još uzvišenije privrženosti. Ako ti se vlastita majka čini utjelovljenjem svake ljubavi u životu, zar misliš da nas Bog, koji je stvorio majke, ljubi manje? Ako ti se vlastiti otac čini ostvarenjem svega onoga što dragost može značiti u životu, misliš li da je Bog, koji je stvorio očeve, manje obazriv od njih? Ako tvoje srce i duh uživaju u veličini planeta i prirodi sfera, ne misliš li da bi ono trebalo protrnuti kada upozna Onoga pred kojim su svi narodi svijeta kao zrna žita na vagi? Ako postoje trenutci kada nas životna radost gotovo prenese u neka druga kraljevstva; ako postoje trenutci kada nas otkriće neke 20

ČOVJEKOVA POTRAGA ZA BOGOM

ljudske istine uzdigne do visina ekstatične mirnoće; ako postoje trenutci kada ljudsko srce u svojim najplemenitijim dosezima i najčišćim osjećajima ima moć baciti nas u ekstazu, ushititi nas i uzdići nas do nebeskih visina, kako tek veliko mora biti Srce svih srdaca! Ako je ljudsko srce sposobno uvećati radost življenja, kakvo tek mora biti Božje srce! Ako je Iskra tako blistava, oh, kakav tek mora biti Plamen!

21

SADRŽAJ

PREDGOVOR. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 1. ČOVJEKOVA POTRAGA ZA BOGOM . . . . . 9 2. PRESVETO TROJSTVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23 3. PRELIJEVANJE LJUBAVI. . . . . . . . . . . . . . . . . 37 4. BOŽJA POTRAGA ZA ČOVJEKOM . . . . . . . 53 5. BOŽJA JEDNADŽBA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67 6. KRIŽ KAO PROPOVJEDAONICA . . . . . . . . 83 7. UMIREMO, A GLE, ŽIVIMO . . . . . . . . . . . . . 95

109

PREPORUČUJEMO

U ovomu izvrsnom djelu slavni Fulton Sheen tumači tajnu istinske sreće i pokazuje koji su nužni koraci u njezinu postizanju.

Na tom putu itekako je važan autentičan duhovni život, a on podrazumijeva puno više od vršenja zapovijedi, čitanja Biblije ili nasljedovanja Isusa. Savjeti i ideje, kao i jasni koraci i smjernice, čine ovu knjigu korisnim suputnikom u propitivanju vlastitoga života i potrazi za njegovim konačnim smislom.

183 str. Meki uvez.

www.verbum.hr

PREPORUČUJEMO

U knjizi Naučiti primati poznati autor duhovnih bestselera o. Jacques Philippe, prepoznatljiv po stilu koji odiše jednostavnošću i dubinom, poziva nas da otkrijemo i prihvatimo skriveni dar Božjega spasenja. Polazeći od evanđeoskoga razgovora Isusa i Samarijanke na Jakovljevu zdencu, autor upozorava na to da smo prečesto žedni pokraj izvora i, opterećeni nezadovoljstvima, umorom ili razočaranjem, zaboravljamo nevjerojatno blago koje nas može učiniti sretnima.

173 str. Meki uvez.

www.verbum.hr

Nakladnik: VERBUM d.o.o.

Sinjska 2, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Tisak: Denona d.o.o.

Tiskano u studenom 2020.

Ljubav, kako je naš Gospodin razumije, simbolizira križ sa svojim krakovima raširenima u nedogled, kojima grli čitavo čovječanstvo.

Fulton Sheen

ISBN 978-953-235-722-6

VERBUM

www.verbum.hr