Bog je mlad

BOG JE MLAD

PAPA FRANJO Razgovor s

THOMASOM LEONCINIJEM

1 VERBUM

PAPA FRANJO „Bog je mlad, on je uvijek nov.“

Svjedočeći o Bogu koji nije samo Otac – i Majka, kako je već istaknuo Ivan Pavao I. – nego i Sin, i zato Brat, papa Franjo u ovoj knjizi svim ljudima upućuje i na srce stavlja oslobađajuću poruku koja nadilazi sadašnjicu i zacrtava budućnost kako bi se istinski obnovio svijet u kojem živimo. Svojim izvanrednim riječima Papa se zalaže da mladi naraštaji zauzmu središnje mjesto, naziva ih protagonistima opće povijesti izvlačeći ih s margina na koje su predugo bili potisnuti: veliki odbačenici našega nemirnog vremena zapravo su „napravljeni na isti kalup“ kao i Bog, njihove najbolje odlike ujedno su i njegove, i jedino izgradnjom mosta između starih i mladih moći će se pokrenuti revoluciju nježnosti koja nam je svima silno potrebna.

U hrabru, iskrenu i izravnu razgovoru s Thomasom Leoncinijem papa Franjo se obraća ne samo mladima cijeloga svijeta, unutar i izvan Crkve, nego i svima odraslima koji imaju odgajateljsku ulogu, ulogu vodstva u obitelji, u župama i biskupijama, u školi, u svijetu rada, u udrugama i u najrazličitijim ustanovama.

Njegova se promišljanja odvažno, mudro i gorljivo bave važnim temama današnjice – od onih najintimnijih do onih vezanih za društveno i javno područje.

Ispreplićući duhovne poticaje te vlastite uspomene i predviđanja, papa Franjo u knjizi tako dotiče mnoge suvremene izazove kao što su odnosi među generacijama, perspektive mladih, strahovi i snovi, površno življenje, ovisnosti, moda i ljepota, depresija, bullying, plastična kirurgija, potreba da se bude vidljiv na društvenim mrežama, lažne vijesti itd.

Ove stranice što odišu perspektivom i nadom zasigurno mogu poslužiti obogaćenju svakog čovjeka, kao i boljem2razumijevanju u našim obiteljima i našem društvu.

BOG JE MLAD

BOG JE MLAD

1

PAPA FRANJO

2

BOG JE MLAD

PAPA FRANJO

Razgovor s

T h o m a so m L eo n c inij em

VERBUM Split, 2018.

3

PAPA FRANJO

Biblioteka:

Posebna izdanja 126.

Urednik: mr. sc. Petar Balta Naslov izvornika: Dio è giovane.

Una conversazione con Thomas Leoncini © 2018 Libreria Editrice Vaticana, Città del Vaticano © 2018 Mondadori Libri S.p.A. Objavio Mondadori pod imprintom Piemme © Copyright za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2018.

Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika.

Izvršna urednica: Ljiljana Jurinović Prijevod: Branko Jozić Lektura: Anđa Jakovljević Za nakladnika: dr. sc. Miro Radalj ISBN 978-953-235-598-7 CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Sveučilišne knjižnice u Splitu pod brojem 170319060

4

BOG JE MLAD

Ništa ne riskiramo stavljajući se na raspolaganje Bogu: i budući da je njegova mladost nepromjenjiva, i naša će se mladost obnavljati kao i mladost Crkve.

Maurice Zundel

Mladost, velikodušna, vesela, voljena – mladost puna otmjenosti, žestine, očaranosti, znaš li da Starost može doći po tebe s istom otmjenošću, žestinom, očaranošću?

Walt Whitman (prijevod Mario Suško)

5

BOG JE MLAD

Čitateljima svih uzrasta ZA REVOLUCIJU NJEŽNOSTI

„Bog je mlad, on je uvijek nov.“ Sjedili smo jedan naspram drugomu u jednoj dvorani u prizemlju Doma svete Marte kada je papa Franjo izgovorio ove riječi. Točno se sjećam trenutka i njegova pogleda u kojemu je nešto zaiskrilo, kao da je riječima u isto vrijeme htio izraziti i nešto dublje, nešto oslobađajuće. Bio je to naš peti susret vezan uz pripremu ove knjige i ta me se rečenica neobično snažno dojmila: kao da je priča, privremeno, prolazila kroz moje ruke koje su pomno zapisivale bilješke za bilješkama, kako bi stisnula tisuću drugih ruku i doprla do tisuću drugih srdaca.

Tim značajnim riječima Papa je tvrdio da su mladi, odnosno veliki odbačenici našega nemirnog vremena, zapravo „napravljeni na isti kalup“ kao i Bog, tj. da su njihove najbolje odlike ujedno i njegove. Kao Bog, koji nije samo Otac – i Majka, kako je već istaknuo Ivan Pavao I. – nego 7

PAPA FRANJO

i Sin, i zato Brat. Franjo se zalagao za to da ih se vrati u središte. Otimao ih je s margina, kamo su potisnuti, i označavao ih kao protagoniste sadašnjosti i budućnosti. Kao protagoniste opće povijesti.

Ako je točno da su mladi vječni podređenici potrošačkoga društva – koje su progutala beskonačna započinjanja koja jako teško pronalaze logična zaključenja i koje se stalno obmanjuje društvenom linearnošću koje više nema – ove stranice nastaju iz želje da ih se iz toga stanja oslobodi, a Sinoda o mladima 2018., kako mi je Papa potvrdio, idealan je okvir za dublje razumijevanje i vrjednovanje njegova značenja.

Franjo je puno svojega dragocjenog vremena posvetio ovomu projektu i ja nisam bio ništa drugo nego posrednik kojega je Papa izabrao da njegova poruka bez filtera dopre do mladih diljem svijeta.

Mladi nisu jedini odbačenici ovoga društva, to su i mnogi odrasli, posebno stari, koje su logike tržišta i moći otuđile.

Nužno je, kaže nam Papa, pronaći snagu, odlučnost, ali i nježnost za svakodnevnu izgradnju mosta između mladih i starih: iz njihova zagrljaja društvo se može uistinu preporoditi na dobro-

8

BOG JE MLAD

bit svih koji su zaostali i prema kojima stalno treba upravljati pogled.

Hrabrost i razboritost bitni su sastojci njeĹžne revolucije koja nam je svima silno potrebna.

T. L.

9

BOG JE MLAD

I. MLADI PROROCI I STARI SANJARI

Papa Franjo, za početak bih vas upitao što je mladost?

Mladost ne postoji. Kada spominjemo mladost, često se nesvjesno pozivamo na mitove o mladosti. Stoga radije držim kako mladost ne postoji, ali postoje mladi. Jednako tako, ne postoji starost, nego postoje stari. Kada kažem „stari“, ne izgovaram ružnu riječ, naprotiv: to je prekrasna riječ. Zbog starosti treba biti sretan i ponosan, kao što smo općenito ponosni zbog mladosti. Biti star je povlastica: to znači imati dovoljno iskustva da se sebe upozna i prepozna u pogrješkama i u zaslugama; znači sposobnost da ponovno postanemo potencijalno novi, upravo onako kao kada smo bili mladi; znači proživljeno iskustvo potrebno za prihvaćanje prošlosti i, posebno, da smo od prošlosti nešto naučili. Često dopuštamo da nas nadvlada kultura pridjeva, bez 11

PAPA FRANJO

potpore imenice. Mladost je, dakako, imenica, ali imenica bez stvarnoga uporišta; to je ideja koja ostaje „siroče“ bez vidljiva ostvarenja.

Kada razmišljate o mladoj osobi, što vidite?

Vidim mladića ili djevojku koji traže vlastiti put, koji nogama žele letjeti, koji okrenuti svijetu gledaju na obzor očima punim nade, punima budućnosti, ali i iluzija. Mladi hodaju na dvije noge kao i odrasli, ali za razliku od odraslih koji ih drže usporedo, kod mladih je uvijek jedna ispred druge, spremna za polazak, za skok. Uvijek izbačena naprijed. Govoriti o mladima znači govoriti o obećanjima, ali znači govoriti i o radosti. Mladi posjeduju toliku snagu, u stanju su gledati s nadom. Mladi su obećanje života koje u sebi ima određeni stupanj upornosti; imaju dovoljno ludosti da se mogu zavaravati i dostatnu sposobnost da mogu ozdraviti od razočaranja koje iz toga može proizići.

Nadalje, o mladima se ne može govoriti, a da se ne dotakne tema adolescencije jer nikada se ne smije podcijeniti ta životna faza koja je u životu vjerojatno najteža i najvažnija. Adolescencija obi12

BOG JE MLAD

lježava prvi pravi svjesni susret s identitetom i predstavlja prijelaznu životnu fazu ne samo za djecu, nego i za cijelu obitelj; to je međufaza, poput mosta koji nas vodi na drugu stranu ulice.

Zbog toga adolescenti nisu ni ovdje ni tamo, oni su na putu, u pokretu. Nisu djeca – i ne žele da se s njima postupa kao s djecom – ali nisu ni odrasli – a ipak žele da se prema njima odnosi kao da jesu, posebno kada se radi o povlasticama. Dakle, vjerojatno se može reći da je adolescencija napetost, neizbježna introspekcijska mladenačka napetost. No istodobno je toliko snažna da pogađa i cijelu obitelj, a možda je upravo zbog toga toliko važna. To je prva revolucija mladoga muškarca i mlade žene, prva životna promjena koja te toliko izmijeni da često poremeti i prijateljstva, ljubavi, svakodnevicu. Kod adolescenata se riječ „sutra“ teško može sa sigurnošću upotrijebiti. Vjerojatno i kao odrasli trebamo biti oprezniji kod upotrebe riječi „sutra“, posebno u ovomu povijesnom razdoblju, ali nikada kao kada smo adolescenti nismo tako svjesni trenutka i njegove važnosti. Za adolescenta trenutak je cijeli jedan svijet koji može preokrenuti čitav život i vjerojatno se u toj fazi misli na sadašnjost više nego u čitavu ostatku života. Adolescenti uspoređuju, ispituju, o svemu raspravljaju i traže odgovore. Moram istaknu13

PAPA FRANJO

ti koliko je važno to raspravljanje o svemu. Adolescenti žele učiti da bi mogli izići na kraj i postati samostalni pa u tomu razdoblju više nego ikada odrasli trebaju imati razumijevanja te nastojati vlastitim primjerom pokazivati ispravan put, a ne poučavati samo riječima.

Mladi prolaze kroz različita, čak burna duševna stanja, a s njima i njihove obitelji. Bez sumnje u toj fazi postoje rizici, ali prvenstveno je to vrijeme rasta, za njih i za cijelu obitelj.

Adolescencija nije bolest i ne smijemo se prema njoj odnositi kao da to jest. Dijete koje ispravno proživljava svoju adolescenciju – koliko god to roditeljima bilo teško – dijete je s budućnošću i nadom. Često me zabrinjava sadašnje nastojanje da se naše mlade preventivno „liječi“. Kao da se sve hoće riješiti nekakvom terapijom, ili sve kontrolirajući, uz slogan „maksimalno iskoristiti vrijeme“, pa tako dnevne obveze mladih postaju gore nego u ljudi na upravljačkim mjestima. Inzistiram: adolescencija nije bolest protiv koje se trebamo boriti.

Ona je dio normalna, prirodnoga životnog odrastanja naših mladih.

Gdje je život, tu je kretanje; gdje je kretanje, tu su promjene, traženja, nesigurnosti, tu su nade, tu je radost, ali i tjeskoba i ojađenost.

14

BOG JE MLAD

Koje vam slike iz vaše mladosti prve dolaze na pamet? Pokušajte se sjetiti sebe kao dvadesetogodišnjaka u Argentini...

U toj sam dobi bio u bogosloviji. Snažno sam doživio bolest: zbog tri ciste odstranili su mi dio pluća. To potresno iskustvo obilježava moje uspomene za koje pitaš, ali dobro pamtim i nešto vrlo intimno: imao sam puno snova i želja.

Sjećate li se kojega svojeg sna?

Ispričat ću ti jednu zgodu, a ti zapazi dubok jaz između želja i ograničenja. Imao sam gotovo sedamnaest godina, sjećam se da je toga dana umro glazbenik Sergej Sergejevič Prokofjev. Njegove su mi opere bile vrlo drage. Bio sam u dvorištu kuće moje bake s majčine strane, sjedio sam za stolom u vrtu. Upitao sam baku: „Kako netko može biti toliko genijalan i napraviti djela kao što su Prokofjevljeva?“ A ona će mi: „Ma pogledaj, Jorge, Prokofjev se nije takav rodio, nego je takav postao. Borio se i znojio, patio je i gradio: ljepota koju danas vidiš 15

PAPA FRANJO

rezultat je jučerašnjega rada, onoga što je u tišini trpio i uložio.“ Nikada ne zaboravljam razgovore poput ovoga, razgovore s moje dvije bake, s osobama na koje stalno mislim i do kojih mi je veoma stalo.

Je li bilo neostvarenih snova?

Svakako, a neki su postali frustracija. Primjerice, kada sam htio kao misionar poći u Japan, ali me nisu poslali zbog operacije na plućima. Kada sam bio jako mlad, neki su me smatrali „izgubljenim slučajem“, a ipak sam još ovdje, danas, dakle, ispalo je dobro... Uvijek je bolje ne obazirati se previše na one koji nam ne žele dobro, što ti kažeš?

S Bogom ste se susreli kao mladić, sjećate li se toga trenutka?

Snažan susret doživio sam s gotovo sedamnaest godina, točno 21. rujna 1953. Išao sam se naći s kolegama iz škole vezano uz jednodnevni 16

BOG JE MLAD

izlet. U Argentini je 21. rujna prvi dan proljeća i u to je vrijeme toga dana bio praznik posvećen nama mladima. Bio sam katolik kao i moja obitelj, ali prije toga dana nikada nisam mislio ni na sjemenište ni na budućnost u Crkvi. Možda kao dijete, dok sam ministrirao, ali to je bilo nešto neznatno. Hodajući opazio sam da su vrata župne crkve otvorena i nešto me nukalo da uđem: tamo sam vidio kako mi svećenik dolazi ususret. Iznenada sam poželio ispovjediti se. Ne znam točno što se dogodilo tijekom tih minuta, ali što god bilo, zauvijek mi je promijenilo život. Izišao sam iz crkve i vratio se kući. Snažno i jasno shvatio sam što će biti moj život: morao sam postati svećenik.

U međuvremenu sam studirao kemiju, zaposlio sam se u laboratoriju za analizu, imao sam zaručnicu, no misao o svećeništvu u meni je bivala sve snažnija.

Dakle, borili ste se?

Znao sam da bi to trebao biti moj put, ali katkada sam se osjećao kao na ljuljački. Ne želim ti skrivati da je i mene mučila poneka sumnja, ali Bog uvijek pobjeđuje i ubrzo sam postao siguran.

17

PAPA FRANJO

Jeste li ikada osjetili da vas je Bog iznevjerio?

Nikada. Ja njega jesam iznevjerio. Bilo je trenutaka kada se i meni činilo kao da se Bog od mene udaljio, kao što sam se i ja udaljio od njega. Događa se da se u vrlo mračnim trenutcima čovjek pita: „Bože, gdje si?“ Uvijek sam tvrdio da tražim Boga, a zapravo je on tražio mene. Uvijek on prvi dolazi, čeka nas. Upotrijebit ću izraz kojim se mi u Argentini služimo: Gospodin nas primerea, pretječe nas, on nas čeka; griješimo, a on nas čeka da nam oprosti. On nas čeka da nas primi, da nam iskaže svoju ljubav, i svaki put vjera raste.

Zašto su našemu društvu mladi toliko potrebni, a ipak ih se odbacuje?

Ne odbacuje se samo mlade, ali mlade to silno pogađa jer su rođeni i odrasli u društvu kojemu je kultura odbacivanja paradigma. U našemu je društvu postalo uobičajeno „upotrijebiti i baciti“: nečim se služi znajući da će se, nakon upotrebe, to baciti. To su vrlo duboki vidovi koji ovla18

BOG JE MLAD

davaju navikama ljudi i mentalnim sklopovima.

Našim društvom presnažno i sputavajuće vlada ekonomsko-financijska kriza, gdje u središtu nisu muškarac i žena, nego novac i predmeti koje su muškarac i žena stvorili. Nalazimo se u fazi raščovječenja ljudskosti: nemati posla znači biti bez mogućnosti svijesti o vlastitomu dostojanstvu. Svi znamo koliko je drukčije zaraditi kruh koji treba donijeti kući od dobivanja kruha u socijalnoj ustanovi...

Mlade se često poziva – to posebno čine bogati odrasli – da ne misle previše na novac jer novac nije važan, međutim danas u većini slučajeva novac koji mladi traže nužan je za preživljavanje, nužan da se s dostojanstvom mogu pogledati u zrcalo, da mogu zasnovati obitelj i graditi budućnost. Posebno da se počnu osamostaljivati pa da više ne ovise o roditeljima. Što mislite o tome?

Mislim da od mladih trebamo tražiti oproštenje jer ih ne doživljavamo uvijek ozbiljno. Ne pomažemo im uvijek da vide put i da si priskrbe sredstva koja bi im omogućila da ne budu odbačeni. Često ih ne znamo navesti da sanjaju i ni19

PAPA FRANJO

smo u stanju oduševiti ih. Normalno je tražiti novac za zasnivanje obitelji, za izgradnju budućnosti i za izlaženje iz stanja podređenosti odraslima, koje danas kod mladih predugo traje. Važno je voditi računa o tome da se izbjegne žudnja za zgrtanjem. Ima ljudi koji žive za gomilanje novca i misle da ga trebaju zgrnuti kako bi živjeli, kao da će se onda novac pretvoriti i u hranu za dušu. To znači živjeti služeći novcu, a znamo da novac jest konkretan, ali u nutrini ima nešto apstraktno, nepostojano, nešto što od dana do dana može nestati bez prethodnoga upozorenja; sjeti se bankarske krize i nedavnih default (nemogućnosti otplate duga neke zemlje, nap. prev.). Svakako, držim da je ovo o čemu govoriš važna tema: spomenuo si novac u funkciji potrebe za uzdržavanjem, dakle za radom. Mogu ti reći da je rad hrana za dušu i, dakako, rad se može pretvoriti u životnu radost, u suradnju, u zajedničke ciljeve i timsku igru. Rad, a ne novac. Posla bi trebalo biti za sve. Svako ljudsko biće treba imati konkretnu mogućnost za rad, da samom sebi i onima koji su mu dragi pokaže da može zaraditi za život. Ne smije se prihvatiti iskorištavanje, ne smije se prihvatiti da premnoge mlade poslodavci izrabljuju lažnim obećanjima, plaćama koje nikada ne stižu, uz izgovor da su mladi i da mora20

BOG JE MLAD

ju steći iskustvo. Ne može se prihvatiti da poslodavci mladima nameću posao koji je neizvjestan ili čak neplaćen, kao što se događa. Znam da ima neplaćenih poslova, a katkada se čak izabire tko će i takve dobiti. To je izrabljivanje i ono izaziva grozna proživljavanja u duši; osjećaje koji malo-pomalo bujaju pa mladima mogu čak promijeniti osobnost.

Mladi od nas traže da ih čujemo i naša je obveza slušati ih i prihvaćati ih, a ne ih iskorištavati. Tu nema prihvatljivih izgovora.

Zamislimo nadarena mladića, ali koji nije „tatin sin“; s velikom voljom za radom, ali bez poznanstava, neiskvarena i nespremna uključiti se u ove mehanizme podložnosti. Što on stvarno može učiniti da izbjegne „odbačenost“? Je li doista tzv. „odljev mozgova“ jedini put za izlazak iz ovoga mehanizma i za izgradnju čiste budućnosti? To pitam jer je za mnoge mlade bijeg izgleda jedino sidro spasa koje se može zamisliti...

Odgovorit ću ti jednom riječju: parresia (pouzdanje, nap. prev.). O njoj govorim s ciljem ohrabrenja, gorljivosti u našemu djelovanju. U molitvi, primjerice, i mladima savjetujem da mole s parre21

PAPA FRANJO

sijom. To znači da se nikada ne smijemo zadovoljiti time da tražimo jednom, dvaput, triput. Treba vjerovati, moliti i nešto tražiti koliko god možemo. Tako je molio David za umirućega sina (2 Sam 12,15–18); od temeljne je važnosti ići do kraja, kao što je i Mojsije učinio kada je molio za buntovni narod. Nikada nije promijenio „stranku“, nije trgovao, nikada nije prestao vjerovati i uzdati se. Nemojmo zaboraviti: moljenje nije za mekušce. U Evanđelju nam Isus jasno govori: „Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se“ (Mt 7,7). I budući da je Isusu bilo stalo da to dobro shvatimo, navodi primjer čovjeka koji usred noći nije prestajao zvoniti na susjedova vrata tražeći da mu dadne tri kruha; nije ga bilo briga što će ga se smatrati neodgojenim: njega jedino zanima da dobije jelo za svojega gosta (Lk 11,5-8).

Tolikomu navaljivanju i upornosti u molitvi Isus obećava siguran uspjeh: „Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca otvorit će se“ (Mt 7,8). Isus pojašnjava i razlog uspjeha: „Ta ima li koga među vama da bi svojemu sinu, ako ga zaište kruha, kamen dao? Ili ako ribu zaište, zar će mu zmiju dati? Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac vaš, koji je na nebesima, dobrima obdariti one koji ga zaištu!“ (Mt 7,9–11).

22

BOG JE MLAD

SADRŽAJ

Čitateljima svih uzrasta.

Za revoluciju nježnosti (Thomas Leoncini). . . . . . 7 I. Mladi proroci i stari sanjari . . . . . . . . . . . . . . . 11 II. U ovomu svijetu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57 III. Poučavati i učiti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95

119

Nakladnik: VERBUM d.o.o.

Sinjska 2, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Tisak: Denona d.o.o.

Tiskano u oĹžujku 2018.

PA PA F R A N J O Jorge Mario Bergoglio Rođen u Buenos Airesu 17. prosinca 1936., od 13. ožujka 2013. rimski je biskup i 266. papa Katoličke Crkve.

Dana 13. ožujka 2015. napravio je odlučujući korak u svojemu pontifikatu proglasivši Svetu godinu milosrđa. Tom je prigodom dao u tisak svjetski bestseler Božje je ime Milosrđe. Razgovor s Andreom Torniellijem (2016.), koji je objavljen u preko stotinu zemalja.

Dana 6. listopada 2016. najavio je XV. redovnu opću skupštinu Biskupske sinode o „mladima, vjeri i razlučivanju zvanja“, koja će se održati u Vatikanu od 3. do 28. listopada 2018., stavljajući pitanje mladih u središte svojega pastoralnog djelovanja i svojega učiteljstva.

Thomas Leoncini Rođen je 1985. Novinar i pisac, zauzet u proučavanju psiholoških i društvenih modela; njegov razgovor sa Zygmuntom Baumanom objavljen je u knjizi Nati liquidi (2017.), posljednjemu, postumno objavljenom djelu poznatoga sociologa, prevedenom na dvanaest jezika.

Fotografija na ovitku: © Shutterstock

„Tada Onaj što sjedi na prijestolju reče: ‘Evo, sve činim novo!’“ Dakle, Bog je onaj koji stalno obnavlja jer je on uvijek nov: Bog je mlad!

Stari sanjari i mladi proroci – to je put izbavljenja za naše iskorijenjeno društvo i ključ za revoluciju nježnosti na koju smo svi pozvani.

ISBN 978-953-235-598-7

VERBUM 98 kn

www.verbum.hr