Bioetika za svakoga

VERBUM

.................................................

Ramรณn Lucas Lucas BIOETIKA ZA SVAKOGA

Biblioteka:

Posebna izdanja

29.

Urednik: mr. sc. Petar Balta

Prijevod: dr. sc. Nikola Jelovac

Redaktura: mr. sc. Josip Markotić

Za nakladnika: Miro Radalj

Ramรณn Lucas Lucas

BIOETIKA za svakoga

VERBUM Split, 2007.

Naslov izvornika: Ramón Lucas Lucas, Bioetica per tutti © EDIZIONI SAN PAOLO s.r.l. – Cinisello Balsamo (MI) © Copyright za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2007.

Izvršna urednica: Ljiljana Jurinović, prof.

Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika.

Lektura: Marijana Šimić, prof.

Objavljivanje knjige potpomogli su: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Zaklada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti

CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU UDK 614.253 LUCAS Lucas, Ramon Bioetika za svakoga / Ramon Lucas Lucas ; <prijevod dr. sc. Nikola Jelovac>. - Split : Verbum, 2007. - (Biblioteka Posebna izdanja ; 29) Prijevod djela: Bioetica per tutti.

ISBN 978-953-235-106-4 470629014

UVOD

Definicija. »Bioetika« je termin koji je skovao američki znanstvenik Van Rensselaer Potter 1970. Čine ga dvije riječi grčkog podrijetla: bíos, što znači »život«, i éthos, što znači »običaj«. Etimološki: etika života. Možemo je definirati i kao znanost koja ravna ljudskim ponašanjem na području života i zdravlja u svjetlu moralnih racionalnih vrijednosti i načela.

Značajke. Bioetika ima sljedeća obilježja: – ona je ljudska: tiče se izravno života i zdravlja čovjeka i, neizravno, ambijenta u kojem on živi; – ona je racionalna: ravna stavovima prema moralnim vrijednostima, utemeljenima na dostojanstvu ljudske osobe; – ona je univerzalna: vrijedi za sve ljude bez razlike u kulturi ili religiji, budući da je utemeljena isključivo na ljudskom razumu; – ona je interdisciplinarna: služi se suradnjom različitih disciplina: biologije, medicine, prava, filozofije itd.

Zabuna. Pogrješno se govori o: – Laičkoj bioetici, koja stavlja naglasak na neovisnost i na suprotstavljanje religiozno nadahnutim perspektivama.

– Religioznoj bioetici, koja se nadahnjuje religioznim stavovima.

5

UVOD

Bioetika nije ni religiozna ni laička, ona je jednostavno »bioetika«. Bilo koje označavanje pridjevima je tendenciozna deformacija. U krajnjoj liniji, moglo bi se govoriti o personaliziranoj bioetici kako bi se pokazalo da je kriterij etičke procjene dostojanstvo i apsolutna vrijednost osobe.

Okviri. Može se govoriti o dvama okvirima: – Opća bioetika: bavi se vrijednostima općih bioetičkih načela (moralna filozofija).

– Primijenjena bioetika: primjenjuje opća načela na konkretne slučajeve pod biološkim, medicinskim, pravnim i etičkim profilom.

Teme i problemi bioetike. Glavne teme bioetike su povezane s: – ljudskom prokreacijom: ljudska spolnost, prirodna prokreacija, umjetna oplodnja, prirodno reguliranje plodnosti i kontracepcija, sterilizacija; – ljudskom genetikom: ljudski genom, biotehnologije i genska terapija, kloniranje i matične stanice; – embrijem: ljudski embrij, abortus, prenatalna dijagnoza, zahvati na ljudskim embrijima; – životom u terminalnoj fazi: bol i eutanazija, terapijska upornost, palijativno liječenje, cerebralna smrt i presađivanje organa.

6

UVOD

BIOETIKA Teme i problemi Osoba i načela

– Dostojanstvo osobe – Temeljna načela bioetike

Spolnost i prokreacija

– Spolnost – Prokreacija – Umjetna oplodnja – Reguliranje plodnosti – Sterilizacija

Ljudska genetika

– Ljudski genom – Biotehnologije i genetski inženjering – Kloniranje – Matične stanice

Ljudski embrij

– Ljudski embrij – Pobačaj – Prenatalna dijagnoza – Eksperimentiranje na ljudskim embrijima

Život u terminalnoj fazi

– Bol i patnja – Eutanazija – Terapijska upornost – Palijativno liječenje – Moždana smrt – Presađivanje organa

7

Dio prvi

LJUDSKA OSOBA I TEMELJNA NAÄ&#x152;ELA

LJUDSKA OSOBA

Poglavlje 1.

LJUDSKA OSOBA

Bioetika, budući da je u službi čovjeka, mora spoznati tko je ljudska osoba. Prvi podatak koji treba naglasiti jest razlika između stvari i osoba, razlika koja je već prisutna u jeziku.

1. Stvari i osobe Stvari su predmeti, a ljudi su osobni subjekti. Uočite razlike u pitanjima i pripadajućim odgovorima:

Što želiš? Jedan amaro

Što si? Liječnik

Tko si? Papa

11

LJUDSKA OSOBA I TEMELJNA NAČELA

Nije ispravno postaviti pitanje: Što je čovjek?, već Tko je čovjek?, jer čovjek nije predmet, stvar, oruđe koje se pravi ili proizvodi. On je osobni subjekt, jedinstven i neponovljiv. Prava i dužnosti imaju osobni subjekti, a ne predmeti. Što je čovjek?

Tko je čovjek?

2. Čovjek je materijalno i duhovno biće Da bismo shvatili tko je čovjek, promatrajmo činjenice koje nam predstavlja iskustvo.

nismo, – Prva činjenica: čovjekèjeun živoinsieme biće. Kaodi a atomi eonmolecole. je skup i svaki drugi organizam, do visibile ed materije koja se sastoji od atomaè ccupavidljiuno i molekula. Pripada unjetempo vom svijetu i on tijelo essere među tijelima.òZauzima prostor i živi u. određenom vremenu. Moguće ga je mjeriti i vagati.

75 Kg

12

LJUDSKA OSOBA

Njegove stanice i organi mogu se brojati i analizirati pod mikroskopom. Kao živo biće rađa se, raste i razvija se prelazeći iz djeteta u odraslu osobu, ali ne mijenjajući vlastiti identitet u vremenu. On je jedna te ista osoba kroz cijeli život. Podvrgnut je svim zakonima organske tvari i ne može izbjeći bolest i smrt. Materijalni organizam pomoću kojeg je čovjek u svijetu nazivamo »ljudsko tijelo«. Ljudsko tijelo je prva datost mojeg identiteta i različitost od drugih ljudi. U svojoj osobnoj iskaznici imam sliku koja ukazuje na mene. Prva je činjenica, dakle, da je čovjek materijalno biće.

– Druga činjenica: među radnjama koje čovjek obavlja neke su prouzročene izravno tijelom: hranjenje, premještanje s jednog mjesta na drugo, gledanje očima i dodirivanje rukama. Druge radnje, pak, ne ovise izravno o tijelu. * Očima mogu vidjeti konkretan dragi kamen. Na primjer, perlu na određenom mjestu, tj. na uhu moje prijateljice Nikoline, i u određenom trenutku, za vrial jeme proslave njezina 18. rođendana. Ove radnje su konkretne, posebne i materijalne – možemo ih mjeriti. Postoje, pak, neka druga ponašanja čovjeka koja traže drugu vrstu radnji kao što su mišljenje, voljenje, slobodan izbor, tjeskoba, sućut. * Mislima čovjek proizvodi apstraktne, univerzalne i nematerijalne »ideje«.

Mogu misliti ne više na neki određeni predmet, nego na dragi kamen općenito. Pozna-

13

LJUDSKA OSOBA I TEMELJNA NAČELA

jem ne više tu ženu, nego žene općenito. Zamišljam ne samo ovo ili ono stablo već stablo kao takvo. Čovjek ima predodžbu o dragom kamenu, ženi, stablu itd. – sve su to apstraktne i univerzalne ideje. One nemaju vremena, ne zauzimaju prostor, ne možemo ih vagati ni mjeriti.

onne; ho l’idea

* Pomoću apstraktnih ideja doquell’albenosimo sudove i promišljamo, na primjer: »Nikolinino je ntouho tale. jako lijepo.« Polazeći od ello, promatranja prirode čo., vjek oblikuje opće zakone: »tijela pa-daju«. Ideje, sudovi i promišljanje koriste jezik. Čovjek govori. Govor . je specifično ljudska značajka. I životinje komuniciraju znakovima, ali ne govore. Životinjski jezik koristi krute i nepromjenjive komunikacijske znakove: pas laje, lav riče, ali uvijek na isti tte način, u svakom dijelu nasvijeta i u svako vrijeme.

Ljudski se jezik, ecchino međutim, mijenja, od naroda do naroda, od epohe do epohe. On se sastoji od konvencionalnih riječi, tako da ljudi različitih epoha i mjesta koriste različite riječi kako bi pokazali iste stvari ili iste riječi kako bi po-

14

LJUDSKA OSOBA

kazali različite stvari. Tako su ono što zovemo kuća stari Rimljani nazivali domus, a Englezi zovu house. Naprotiv, riječ kuna može označavati novčanu jedinicu, zvijer ili skupocjeno krzno.

Domus Domus

Kuća Casa

House House

Kuna Lira

* Osim toga, mi volimo svoje prijatelje, roditelje, braću i sestre. I ovdje naša ljubav ne zauzima mjesto i ne možemo je mjeriti metrom. To ne znači da je moja ljubav prema prijateljici Nikolini manje realna od naušnice koju ona nosi na uhu. Moja sposobnost ljubavi nije »ograničenog prostora«, već mogu ljubiti sve bolje i sve više, a da ne oslobađam prostor. Tvrdi disk mog računala ima ograničeni kapacitet, no moje srce se u ljubavi sve više širi.

15

LJUDSKA OSOBA I TEMELJNA NAČELA

Tvrdi disk = 6GB

Neograničeni kapacitet

* Svatko od nas, konačno, ima sposobnost izvršiti slobodan izbor, voljeti jednu stvar više nego drugu. Na primjer, slobodan sam popiti kavu ili, pak, narančadu, nastaviti čitati ovu knjigu ili je ostaviti za poslije, učiti ili otići igrati se s prijateljima. Osjećam da imam odgovornost za ovaj slobodan izbor, težinu odluke. Shvaćam da je u mojoj moći odlučiti se za jednu ili drugu stvar. Nakon što smo odlučili, osjećamo se odgovornima, dostojnima hvale ili pokude. Naši slobodni čini uspoređuju se s moralnom vrijednošću, tako da naš izbor ispada dobar ili loš.

TKO SAM? KAMO IDEM?

ŠTO JE LJUBAV?

ČEMU PATNJA?

Čovjek može ući u sama sebe

16

ČEMU ŽIVOT?

LJUDSKA OSOBA

Svi ovi čini pretpostavljaju i traže od čovjeka snagu i sposobnost, koja je stvarnost drukčija od materijalnog tijela, dakle apstraktna, univerzalna i nematerijalna. Budući da su ovi čini duhovni, dakle nesvodivi na prostornovremenske datosti, ta se sposobnost zove duh ili duhovna duša. Za razliku od materije, postojanje duše ne može se znanstveno dokazati, jer to nije empirijska stvarnost.

Iz istog razloga ne može se ni znanstveno nijekati. Dokaz i izvođenje dokaza moraju biti racionalni. U tom slučaju naša racionalnost traži da svaka posljedica ima odgovarajući uzrok. Dakle, posljedica ne može biti iznad uzroka.

Ako, dakle, u nama postoje nematerijalni čini, mora postojati i nematerijalni uzrok. Druga činjenica je, dakle, da je čovjek duhovno biće.

3. Ljudska osoba Materijalno tijelo i duhovna duša čine ljudsku osobu.

Osoba je uvijek jedinstvo, sačinjeno od materijalnog organizma i duhovne duše. Veza je takva da jedan ne postoji bez drugog i obratno. Tijelo ne bi bilo »ljudsko« tijelo da nema veze s dušom, a duša ne bi bila »ljudska« duša bez tijela. Ne radi se o funkcionalnoj vezi, već o životnoj, bitnoj vezi. U računalu je veza unutrašnjih komponenata i električne struje funkcionalna, ali su računalo i elektricitet dvije različite stvarnosti i mogu postojati neovisno jedna o drugoj i služiti u različite svrhe.

17

LJUDSKA OSOBA I TEMELJNA NAČELA

U ljudskoj osobi, međutim, tijelo je ljudsko tijelo jer je prisutna duša, a duša je ljudska duša jer oživljava tijelo.

TIJELO

DUŠA

OSOBA

Čovjek općenito ne postoji. U stvarnosti postoje samo konkretne osobe: prijateljica Nikolina, tata Petar, ja koji pišem, ti koji čitaš...

Ljudska osoba je racionalni individualni subjekt: * Osoba je subjekt: netko tko pripada samom sebi, postoji u sebi i po sebi, a ne u odnosu ili u ovisnosti o nekom drugom. Biti osobni subjekt znači imati vlastitu vrijednost, a ne samo instrumentalnu ili objektivnu. Na primjer, olovka ima instrumentalnu vrijednost, kao ono što služi za pisanje. Biti osobni subjekt je realno stanje posjedovanja određenih sposobnosti, obavljanja određenih operacija i vanjskog očitovanja određenih ponašanja. Budući da

18

LJUDSKA OSOBA

je osoba subjekt, možemo objasniti jedinstvo u prostoru i postojanost u vremenu vlastitog identiteta: uvijek je isti i identičan pojedinac unatoč promjenama.

=

=

* Osoba je pojedinac koji u sebi posjeduje unutarnje jedinstvo i različit je od drugih. Kao pojedinac osoba se od drugih razlikuje ne samo brojčano, nego i kvalitativno: svaka je osoba jedinstvena i neponovljiva. Osoba pokazuje da je svaki čovjek jedan, svojstven, nezamjenjiv, neponovljiv, jedinstven. Pravi i specifični razlog poštovanja prema svakom ljudskom biću je taj što je to jedinstvena i neponovljiva osoba. Ona je kao što su djeca za majku: svi su različiti, jedinstveni, i ako jedan umre, ne će nikad moći biti zamijenjen prisutnošću nekog drugog. * Osoba je racionalno biće. »Racionalno« ne znači samo da ona radi racionalne čine, kao što je mišljenje, govor itd., već da je njezino biće duhovno. »Racionalnost« nije čin koji osoba vrši, već je to način bivstvovanja. Ili biće jest »racionalno biće« ili to nije, te se prema tome mogu ili ne mogu obavljati »racionalni čini«. »Racionalan« označava sve više čovjekove sposobnosti (inteligencija, ljubav, osjećaji, moralnost, religioznost...). Ne traži se, dakle, da racionalnost bude prisutna na djelu, nego je dovoljno da je prisutna kao bitna sposobnost; tako je osoba i ona koja spava, i ona s tjelesnim nedostatcima i em-

19

LJUDSKA OSOBA I TEMELJNA NAČELA

brij. Istina je da nam se osoba predstavlja očitovanjem racionalnosti, ali se ne može tvrditi da nema osobe ondje gdje još nema očitovanja osobe. Pojedinac nije osoba jer se očituje kao takva, već obratno, on se očituje kao takav upravo zato što je osoba. Kao što ni pas nije pas zato što laje, već obratno, laje zato što je pas, tako se događa i s očitovanjima osobe. Temeljni kriterij nalazi se u vlastitoj prirodi pojedinca. Kad vidim jedinku koja pripada biološkoj vrsti psa, shvaćam da ima »pasju prirodu«, iako se ne očituje još ili privremeno sposobnost ove prirode. Kad vidim jedinku ljudske biološke prirode, shvaćam da ima »ljudsku prirodu«. To biće koje ima ljudsku prirodu, racionalnu prirodu, jest osoba.

Biti osoba pripada ontološkom redu, prema tome, osoba ili jest ili nije: posjedovanje osobnog statusa ne stiče se ili gubi postupno, već je to trenutni događaj i radikalno stanje. Ne može se biti više ili manje osoba, ne može se biti »pred-osoba« ili »post-osoba« ili »pod-osoba«: ili jest osoba ili nije osoba. Često se tvrdi da je čovjek osoba kad je u stanju očitovati određena svojstva, kao što su sloboda, sposobnost us-

20

LJUDSKA OSOBA

postavljanja odnosa, svijest o sebi. Međutim, svesti osobu samo na njezine funkcije, koje može biti u stanju obavljati ili ne, nosi sa sobom ograničenje njezine intrinzične vrijednosti i može dovesti do opasne diskriminacije među onima koji imaju i onima koji nemaju određene osobine.

Osoba se poklapa s ljudskim bićem: to je jedinstvo tijela i duše. Iz tog razloga svi ljudi imaju isto dostojanstvo, iako možda nemaju još ili nemaju više mogućnost da iskažu neke sposobnosti.

Možemo zaključiti naglašavajući razliku između osobe i osobnosti. S izrazom »ljudska osoba« želimo označiti sve ono što je specifično za čovjeka, ono što ga razlikuje od ostalih bića, ono što temelji njegovo dostojanstvo i postoji u konkretnom pojedincu. »Osobnost«, naprotiv, izražava progresivno očitovanje značajki osobe. Te značajke omogućavaju da se dostigne razvoj zahvaljujući socijalnim, psihološkim i moralnim čimbenicima. * Osoba ima apsolutnu vrijednost i dostojanstvo. Pojam osobe izražava ono najvrjednije od svega stvorenog.

Uz pojam osobe bitno je vezan pojam dostojanstva i vrijednosti koju treba poštovati. Razlog koji utemeljuje vrijednost i dostojanstvo leži u činjenici što ljudska osoba posjeduje nutrinu koja je čini subjektom i otvara je prema Apsolutu, i koja je, dakle, cilj u samoj sebi. To dovodi do toga da ona posjeduje nepovrjedivost kao i temeljna prava i dužnosti. Uzvišena vrijednost osobe, njezino dostojanstvo i njezina neraspoloživost da bude sredstvo ili oruđe za nešto drugo temelje se na otvorenosti po kojoj je duh duh, dakle, na činjenici da čovjek nije samo materija, već i duh ili, još bolje, utjelovljeni duh.

21

LJUDSKA OSOBA I TEMELJNA NAČELA

4. Podrijetlo tijela i podrijetlo duše Budući da je osoba spoj tijela i duha, pitamo se kako nastaje tijelo i odakle dolazi duša. Podrijetlo ljudskog tijela dobro je dokumentirano od strane znanosti. Tijelo nastaje u zigoti, nakon što se jednom spoje muški spermatozoid i žensko jaje. Ova stanica koju biolog predstavlja kao novo ljudsko biće koje počinje svoj životni ciklus, jest početak novog i originalnog ljudskog tijela.

Zigota je novi organizam Spermatozoid Jajna stanica

Zigota

Podrijetlo ljudske duše ne može se znanstveno dokumentirati, ali ni nijekati, budući da se radi o duhovnoj stvarnosti. Kao takva ona ne može vući podrijetlo ni od nežive ni od organske materije. A ne može potjecati ni od duše roditelja, jer je jednostavno ne možemo zamisliti kao česticu koja se odvaja od roditeljske duše. Ne preostaje drugo osim odgovora koji nije znanstveno dokumentiran, ali je racionalno dokazan: duhovna duša svakog ljudskog bića izravno je stvorena od Boga u samom trenutku nje-

22

LJUDSKA OSOBA

zina začeća. Tako se onaj, koji je zamislio čovjeka kao jedinstvo tijela i duše, to jest Bog, služi materijom da bi stvorio ono što je materijalno. Duhovna stvarnost u nama je, naprotiv, izravni trag njegove prisutnosti u nama.

LJUDSKA OSOBA Unificirana cjelovitost

TIJELO

DUŠA

Materijalno

Duhovna

Prostorno – kretati se – biti tu, tamo…

Vremensko – godina 2005.

– trajanje: 1 dan

Ne zauzima ni vrijeme ni prostor

Materijalni čini – hraniti se, rasti…

– vidjeti, spajati, dodirivati…

Nematerijalni čini – misliti, razmišljati…

– voljeti, odlučivati se…

– biti u tjeskobi, bojati se…

Umire

Besmrtna

Za produbljivanje R. LUCAS LUCAS, L’uomo spirito incarnato, San Paolo, Cinisello Balsamo (MI) 19972.

23

SADRŽAJ

Uvod. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 DIO PRVI: LJUDSKA OSOBA I TEMELJNA NAČELA. . . . . . . . . . . 9 1. Ljudska osoba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11 2. Temeljna načela bioetike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25 DIO DRUGI: LJUDSKA PROKREACIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31 3. Ljudska spolnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33 4. Prirodna ljudska prokreacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43 5. Umjetna inseminacija i umjetna oplodnja . . . . . . . . . . 49 6. Prirodna regulacija plodnosti i umjetna kontracepcija. 59 7. Sterilizacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75 DIO TREĆI: LJUDSKA GENETIKA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79 8. Ljudski genom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81 9. Biotehnologije i genetski inženjering . . . . . . . . . . . . . 93 10. Kloniranje i matične stanice. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 101

197

SADRŽAJ

DIO ČETVRTI: LJUDSKI EMBRIJ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113 11. Ljudski embrij . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115 12. Pobačaj. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 133 13. Prenatalna dijagnoza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 145 14. Zahvati na ljudskim embrijima . . . . . . . . . . . . . . . . . 151 DIO PETI: LJUDSKI ŽIVOT U TERMINALNOJ FAZI . . . . . . . . . 161 15. Eutanazija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 163 16. Terapijska upornost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 169 17. Palijativno liječenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 173 18. Biološka oporuka i informirani pristanak . . . . . . . . . 177 19. Moždana smrt i presađivanje organa . . . . . . . . . . . . . 185

198

Nakladnik: VERBUM d.o.o.

Trumbićeva obala 12, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Priprema za tisak: ACME Tisak: Grafički zavod Hrvatske

BIOETIKA – Teme i problemi Osoba i načela

– Dostojanstvo osobe

Spolnost i prokreacija

– Spolnost – Reguliranje – Prokreacija plodnosti – Umjetna oplodnja – Sterilizacija

Ljudska genetika

– Ljudski genom – Biotehnologije i genetski inženjering

– Kloniranje – Matične stanice

Ljudski embrij

– Ljudski embrij – Pobačaj – Prenatalna dijagnoza

– Eksperimentiranje na ljudskim embrijima

Život u terminalnoj fazi

– Bol i patnja – Eutanazija – Terapijska upornost

– Palijativno liječenje – Moždana smrt – Presađivanje organa

– Temeljna načela bioetike

Problemi i teme bioetike kojima se bavi ova knjiga i koji su navedeni u gornjem grafičkom prikazu nisu više isključivo podru čje specijalista: bioetika je danas predmet zanimanja svih! Svakom tko osjeća vrijednost ljudskog života nameću se klju čna pitanja: »Je li dijete dar koji primamo ili je to proizvod koji se izrađuje i s kojim se može postupati po vlastitoj volji?«; »Je li sve ono što je tehnički mogu će ujedno i moralno dopušteno?«; »Opravdava li dobar cilj liječenja jedne bolesti eksperimentiranje na ljudskim embrijima i njihovo uništavanje?«; »Zbog čega se ne bi moglo dokraj čiti bol eutanazijom, tj. jednom ‘dobrom smr ću’?« Ramón Lucas Lucas (redoviti profesor na Papinskom sveučilištu Gregoriana i gostujući profesor pri Bioetičkom centru Katoličkoga sveu čilišta »Agostino Gemelli«) te i druge konkretne bioetičke probleme i pitanja u ovoj knjizi obrađuje na ozbiljan, ali svima dostupan način, jednostavnim i preciznim jezikom. Boljem razumijevanju teksta pridonose i crteži, karikature, dijagrami i fotografije, kojima je bogato opremljena ova knjiga, koja je stoga doista »bioetika za svakoga«.

Cijena: 95 kn

ISBN 978-953-235-106-4

www.verbum.hr