Konačno slobodna!

ASIA BIBI i A n n e - I s a b e l l e To l l e t

KONACNO SLOBODNA! Mojih devet godina zatvorskoga mucenja i ponižavanja u išcekivanju izvršenja smrtne kazne zbog vjere u Krista

Asia Bibi KONAÄŒNO SLOBODNA!

VERBUM

Biblioteka:

Svjedocanstva 13.˝ Urednik: mr. sc. Petar Balta Naslov izvornika: Asia Bibi avec Anne-Isabelle Tollet, Enfin libre! © 2020, Groupe Élidia, Éditions du Rocher 28, rue Comte Félix Gastaldi BP 521 – 98015 Monaco www.editionsdurocher.fr © Copyright za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2020.

Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika.

Fotografije na naslovnici © Francois Thomas Izvršna urednica: Lidija Piskač Prijevod: Lidija Paris Lektura: Anđa Jakovljević Za nakladnika: dr. sc. Miro Radalj Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

ISBN 978-953-235-694-6 CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Sveučilišne knjižnice u Splitu pod brojem 171104015

Eishi i Eisham

5

KONAČNO SLOBODNA!

PRVA SMRTNA PRESUDA

Da bi se razumjelo trpljenje, treba trpjeti.

Albertine Halle, La vallée des blés d’or

Više od godinu dana čamila sam u toj crnoj rupi prije nego što je došlo do prvoga sudskog postupka.

Bojala sam se, no uzdala sam se više u Boga nego u ljude. Bog je jači od smrti, ponavljala sam. Toga 8. studenog pojavila sam se posve sama na sudu u gradu Nankana Sahib. Moja obitelj nije mogla biti nazočna jer bi to za njih bilo preopasno, a branitelja nismo mogli platiti. Na tomu malom mjesnom sudu suočila sam se sa svojim tužiteljima. Bile su to dvije žene i seoski imam. Primijetila sam isto tako da su radi mene došla i trojica mula. Tada nisam znala da su bili tu kako bi sucu dali do znanja da dobro obavi svoj posao kako ne bi doživio teške odmazde. Često sam mislila da sam tada trebala bolje dokazati svoju nevinost, no danas znam: što god rekla ili učinila, bila sam već unaprijed osuđena.

Poslije dugih devet godina u kojima nisam vidjela ni sunca ni mjeseca ponekad se ne uspijevam svega točno sjetiti, no onoga što sam sucu rekla toga dana sjećam se točno:

32

PRVA SMRTNA PRESUDA

Ja sam udana žena. Moj muž je radnik. Sa skupinom žena redovito sam radila u poljima Muhammada Idreea za dnevnicu. Radila sam i na dan kada se dogodilo to što mi se predbacuje. Dvije žene, Mafia Bibi i Asma Bibi, razljutile su se na mene zbog vode koju sam popila i koju sam im donijela: odbile su je taknuti pod izlikom da sam ja kršćanka. Iz toga je proizišla žustra rasprava i pale su teške riječi. Zatim su one otišle Qariju Salaamu, seoskome imamu, čiju su ženu poznavale. S njim su sastavile lažnu, posve izmišljenu optužbu. Dok me je policija ispitivala, zaklela sam se na Bibliju da nikada nisam izgovorila nijednu riječ protiv proroka Muhameda ni protiv Kur’ana, koje najdublje poštujem. Ali policija je šurovala s njima i prihvatila njihove lažne optužbe. Te dvije žene samo su mi se htjele osvetiti.

Moji preci živjeli su u tomu selu još od nastanka Pakistana. Što se mene tiče, u više od četrdeset godina nikada me nitko ni za što slično nije optužio. Nisam školovana, u mome selu nema crkve, ne poznajem islamsku vjeru. Kako bih uopće mogla reći nešto neprikladno protiv Proroka i Kur’ana? Ni moj gazda nije neutralan jer je u rodbinskim vezama sa ženama koje me optužuju.

Eto, tako sam izrekla svoju istinu. Sudac s dugom bijelom bradom nešto je pisao u malu bilježnicu s kvadratićima, a onda se obratio muli mojega sela i tražio njegovu verziju događaja. U mojoj zemlji riječ žena ne shvaća se ozbiljno, iako qari5 nije nazočio mojemu navodnom huljenju, lagao je iznoseći svoju optužbu: 5

čitač Kur’ana, nap. prev.

33

KONAČNO SLOBODNA!

Ovdje pred sudom nazočna optužena Asia Bibi preda mnom i pred drugima izjavila je da se prorok Hazrat Muhammad – neka je Alahova milost i mir uz njega – mjesec dana prije smrti razbolio i da su, dok je bio na postelji, insekti izišli iz njegovih usta i njegovih ušiju. Optužena je osim toga izjavila da se prorok Hazrat Muhammad – neka je Alahova milost i mir uz njega – oženio s Hazrat Khadeja Razi Anhom iz financijskih interesa i da ju je se nakon sklapanja braka riješio. Dodala je da sveti Kur’an nije božanska knjiga jer su ga napisali i sastavili muslimani.

Tada sam shvatila da se u mojemu selu iza osmijeha stanovnika skriva zloća. Više nije bilo nikakve sumnje da sam žrtva urote, gluposti i brutalne zloće.

Sudac je zahvalio qariju i objavio da će se povući na nekoliko minuta. Izišao je kroz neka vratašca.

Dvojica policajaca koji su stajali uz mene dali su mi znak da sjednem. Razumjela sam da sudac mora razmisliti i bilo mi je drago. Jasno je da ne može vjerovati da sam mogla reći takve grozote… Ne, u mojoj zemlji nitko ne može reći ništa slično jer bi se izložio riziku da ga svjetina linčuje ili da ga netko izobliči kiselinom. U toj dvorani ništa mi nije davalo osjećaj sigurnosti. Oborila sam oči kako ne bih morala susresti pakosne poglede iz publike. Osjećala sam da me svi ti pogledi strijeljaju, ali još nisam znala da će me odsada proganjati svake noći. Sudac se vratio za pet minuta i to me je u prvi mah smirilo. Tada sam bila još dovoljno naivna da pomislim da je cijela ta priča previše apsurdna da bi sudac mogao povjerovati ijednoj riječi koje sam navodno izrekla o Proroku. Duboko sam

34

PRVA SMRTNA PRESUDA

udahnula da se ohrabrim. Došao je trenutak izricanja presude. Udarila je poput groma: Asia Noreen Bibi, prema članku 295 C pakistanskoga zakona, ovaj vas sud osuđuje na smrtnu kaznu vješanjem i na novčanu kaznu od 300 000 rupija.

Ta mi presuda i danas zvoni u ušima.

Vrijeme je stalo, nisam se mogla ni pomaknuti, nisam mogla vjerovati. Sučev udarac batićem vodi me ravno u smrt, a ja ne želim umrijeti. Disala sam široko otvorenih usta, kao da držim glavu iznad vode dok se utapam. Oblile su me gorke suze i ništa nije moglo zaustaviti tu poplavu. Sakrila sam glavu među koljena da prikrijem bol i ne vidim mržnju koja me okružuje. Bila sam sama, posve sama. Ti ljudi koje ne poznajem hvalili su suca strastvenim uzvicima. Radovali su se mojoj smrti vičući: „Smrt kršćanki, Allahu akbar!“ Riječima su me šamarali i ponižavali i pljuvali po meni iskazujući prijezir. Lice mi je gorjelo od srdžbe i sramote. Zašto me mrze? Zašto su lagali? Što moj život ili moja smrt mijenja u njihovu životu? Ja sam tek siromašna seljanka.

Kako se netko može radovati smrti nepoznata čovjeka?

Trojici mula koji su se smješkali u svoje bujne brade svjetina je gorljivo pljeskala dok su izlazili iz sudnice. Dotuklo me to okrutno veselje. Skamenila sam se. U tomu sam trenutku sa sigurnošću znala da se nikada ne bih mogla veseliti tuđoj patnji.

Naivno sam vjerovala da će sud prepoznati moju nevinost jer nisam ništa učinila. Sklopila sam oči i molila u sebi: „Bože moj, Isuse, daj mi snage, nisam dovoljno obrazovana da shvatim takvo ludilo…“ Moje misli

35

KONAČNO SLOBODNA!

naglo je prekinuo grub poziv: „Miči se!“ Policajci su me brutalno uhvatili pod ruku. Bojali su se da se gomila ne otme kontroli i zato su me izveli kroz stražnja vrata kako me svjetina ne bi linčovala na licu mjesta, što se u mojoj zemlji još uvijek često događa. Kada je netko ovdje optužen da je obeščastio Proroka ili Kur’an, može mu se dogoditi da ga razularena svjetina smakne.

U vozilu u kojemu su me vraćali natrag u zatvor svezali su me lancima kao da sam divlja životinja. Pri dolasku na sud nisam bila vezana. U njihovim bezizražajnim očima vidjela sam da vrijedim manje od životinje. Poslije presude za njih sam postala šugava, više nego nečista, gora od đavla, opasnija od kuge.

Okretala sam glavu koliko sam mogla ne bih li negdje kroz prozor susrela Ashiqov pogled. Znala sam da se skriva negdje u blizini. Trebale su mi njegova dobrota, ljubav, njegova podrška kako bih imala snage suočiti se s povratkom u zatvor.

Kada me je posljednji put posjetio, odlučili smo da neće doći na sud, da je tako bolje, sigurnije, jer bi svjetina mogla napasti i njega. Obećao mi je da će za mene moliti tijekom cijele parnice i da će mi biti što je moguće bliže: – Asia, bit ću tu, vani, cijelo vrijeme. Bit ćeš u mojim mislima, u srcu. Molit ću se da budeš hrabra. Uskoro ćeš se vratiti kući…

Odgovorila sam mu naivno i s potpunim pouzdanjem: – Naravno, uskoro ćemo opet biti zajedno. Suci samo mogu priznati moju nevinost jer nisam ništa učinila. Jedva čekam da vas sve opet zagrlim, djecu i tebe.

36

PRVA SMRTNA PRESUDA

Ashiq se nasmiješio i njegovo se blago lice ozarilo: – Da, sve će ovo uskoro biti gotovo. Nakon godinu dana u zatvoru vrijeme je da nam se vratiš. Djeca i ja pripremamo ti lijep doček. Oni se jako vesele što će opet biti s tobom, jako im nedostaješ. Ali znaš, više se ne možemo vratiti u Ittan Walu. Bilo bi preopasno… Žalosno je što ćemo izgubiti svoju kuću, ali u selu nas sada gledaju kao gubavce, više ne možemo živjeti kao nekada.

Znaš, i meni su prijetili čak i naši najbliži susjedi…

– Oh, Ashiq, jedino je važno da ću uskoro biti slobodna i vratiti se u toplinu naše obitelji. Sve je ostalo manje važno.

Već smo zamišljali svoj novi život. Oboje smo bili sigurni da ću ubrzo biti slobodna i u srcu smo imali mir. Zatvor će uskoro biti daleka prošlost.

Sati koji su uslijedili poslije smrtne presude bili su strašni… Po povratku u tamnicu ostala sam satima ležati na podu. U glavi i srcu velika praznina. Više nisam mogla ni plakati. Sve sam suze već isplakala.

Buljila sam u prljavi zid ispred vrata kada je preda me stao neki štakor, kao da mi želi reći da dođem k sebi.

Gledala sam ga kako me gleda. Rekla sam mu: – Vidiš li, hoće me smaknuti za nešto što nisam učinila! Hoće da visim na užetu… to je grozno! Osim toga, moram platiti i kaznu od 300 000 rupija. Pa da radim i cijeli život, ne bih smogla takvu svotu. Zar je potrebno platiti vlastitu smrt, pokop, izlazak iz čistilišta i ulazak u raj?

Gospodine, zašto toliko kušnje? Daj mi snage da ne pokleknem. U ovoj kušnji predajem se u tvoje ruke. Uzdam se

37

KONAČNO SLOBODNA!

u tebe, nemoj me napustiti. Blagoslovi me i čuvaj Ashiqa i našu djecu. Pomozi da nam srca ostanu puna ljubavi i vjere.

Ne daj da nas spopadnu sumnje.

Nisam ništa skrivila. Bilo bi normalno da suci štite istinu. Prije donošenja presude tražili su da stavim otisak prsta na dokumente, a budući da nisam znala čitati, glupo sam vjerovala u ljudsku pravdu. Govorila sam si da važni ljudi kao što su suci mogu biti samo na strani pravde i da će mi svi ti papiri pomoći da iziđem iz zatvora, i to brzo. Štakorčiću, zašto su ljudi tako okrutni? Zašto mrze one koji drukčije vjeruju? Ljudi mogu pripadati različitim religijama i živjeti bez mržnje. Uvijek sam poštivala islam i uvijek sam pazila da ne povrijedim tuđa uvjerenja. Da si samo vidio Mafijin izraz lica kada je izrečena presuda! Njezini oduševljeni krici odzvanjaju mi u glavi poput zvona katedrale.

Veselila se kao da njezin život ovisi o mojoj smrti. Ali ovom mojom osudom na smrt svi oni postaju ubojice jer se ne smije ubiti ljude koji nisu učinili nikakvo zlo.

To nas vjera ne uči. Uostalom, iako ne znam gotovo ništa o Kur’anu, sjećam se da je moj odvjetnik, onaj koji je zaslužan za to da sam danas slobodna, pred Vrhovnim sudom naveo ovaj redak iz Kur’ana: Ako netko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao.6 To znači da se Alah ne slaže s ovom presudom jer zna da sam nedužna. Iako ne poznajem svijet izvan 6

Kur’an: sura 5, redak 32.

38

PRVA SMRTNA PRESUDA

Pakistana, na televiziji sam čula da u mnogim zemljama više nema smrtne kazne jer drže da je to barbarluk. A tamo gdje još postoji izriče se samo za odvratne i krvave zločine. Mene zakon hoće ubiti, ali ta smrtna kazna pretvara optuženika u žrtvu, a suca i one koji ga podržavaju u ubojice.

O, mila Marijo, nježno se brini za moju djecu koja više nemaju mamu! Oče naš, koji jesi na nebesima, Blažena Djevice Marijo, puna milosti, uzdam se u vas! Štakor je okrenuo glavu zdesna nalijevo, a onda stao kao da me ozbiljno sluša. Na kraju moje molitve tiho je zacvilio i nestao kao što je došao kroz rupu u zidu.

Tako sam se nadala da ću otići s ovoga mjesta koje me prži na laganoj vatri… Buljeći u strop pokušavala sam dokučiti okrutnost ljudskoga srca. Kratko prije izlaska pred sud u zatvoru me je posjetio prokurator Muhammad Amin Bokhari. Izgledao je ljubazno i rekao da mi želi pomoći. Tek sam poslije shvatila da su me svi oni pokušavali namamiti u stupicu. Od početka svi su htjeli moju smrt.

Više od sat vremena prepričavala sam mu što se dogodilo toga nesretnog dana tijekom berbe i kako su se žene bez razloga razbjesnjele. Sve sam mu objasnila do zadnje pojedinosti i nekoliko puta ponovila da nisam počinila nikakvo huljenje. Lijepo mi je odgovarao i mirno se smješkao i to me je ohrabrilo. Rekao mi je da će se istina pokazati ako sam nedužna i da je došao čuti moju verziju kako bi mogao pripre-

39

KONAČNO SLOBODNA!

miti sudski postupak. Sve je to bila lukava laž i uspio me je prevariti.

Otkada se sve to dogodilo, uviđam da sam se duboko u sebi promijenila. Izgubila sam naivnost i čak i sada, kada slobodno živim u zemlji koja mi želi dobro, sumnjičava sam prema ljubaznim neznancima.

Ako mi se netko nepoznat ljubazno obrati, pitam se kakvo se zlo krije iza toga. Nisam htjela biti takvom, žao mi je zbog toga, ali takva sam postala.

Tomu prokuratoru nisam trebala govoriti što se događalo u tjednima prije berbe kada sam se posvađala s poglavicom našega sela i sa susjedom Mafijom koja me je poslije zajedno sa svojom sestrom optužila za huljenje.

Vodila sam bivole na pojilo, što sam često radila.

Bilo ih je šest. Dobro znam raditi taj posao, povremeno sam ga radila. Za to sam trebala dobiti 100 rupija.7 Toga dana jedan je bivol izgubio glavu. Stao je i nije htio ići dalje s ostatkom krda. Svim sam snagama vukla konopac, gurala sam ga, ali što sam se ja više živcirala, to je on bivao nemirniji. Na koncu ga više nisam mogla nadzirati, gotovo da je pobjesnio. Počeo je trčati kao lud. Zadnjim snagama učinila sam sve što sam mogla da ga zaustavim, držala sam konop i kočila petama, no ruke su me počele tako peći da sam pustila konop i pala. Potrčala sam da ga uhvatim, ali sam stigla prekasno. Životinja je već srušila Mafijine drvene jasle. Ona je u tome trenutku sva bijesna izišla 7

0,60 eura

40

PRVA SMRTNA PRESUDA

iz kuće. Vikala je na mene i rekla mi da ću joj to skupo platiti. Imala je pravo, skupo sam to platila.

Ozbiljna izraza lica prokurator je sve bilježio brzo i bez ispravljanja onoga što je napisao. Gledala sam listove njegove bilježnice kako se pune crnom tintom i to mi je ulijevalo povjerenje. Zatim je malo podigao glavu i upitao me sumnjičavim očima: – Jesi li išta odgovorila toj svojoj susjedi?

– O, ne, gospodine, nisam joj rekla ništa neprijatno. Bilo mi je jako neugodno, iako to nije bila moja krivnja. Molila sam je da mi oprosti. Čak sam joj predložila da moj muž dođe popraviti te jasle. Onda sam se vratila kući i ipak zaradila 100 rupija.

– Dobro, Asia. Želiš li mi još nešto reći?

– Ne, gospodine, sve sam vam rekla. Ne znam zašto te žene govore sve to, no uvjeravam vas da nisam nikoga uvrijedila. Nisam hulila. Poštujem muslimane i cijeloga sam se života držala dalje od takvih stvari…

Prije odlaska iz ureda zatvorskoga ravnatelja, gdje me je prokurator ispitivao, osvrnuo se i rekao: „Dobro je da si mi sve ovo rekla. Bog je tvoj sudac…“ Koje li lakrdije! Vrtjela sam se u krug u svojoj tamnici poput nesretne zlatne ribice kojoj dvaput dnevno bacaju hranu, kao da me treba utoviti prije smaknuća.

Moj Ashiq, mora da si očajan. I ti si čvrsto vjerovao. Gdje si? Što radiš? Jesi li uspio našim djevojčicama objasniti ovu strahovitu odluku? Jesu li shvatile da više nikada neće vidjeti mamu? Moj je Bog dobar i milosrdan.

41

KONAČNO SLOBODNA!

„Nema olakšavajućih okolnosti“, rekao je čovjek koji sudi ljudima. No zašto bi uopće trebalo tražiti nekakve „okolnosti“? Moja je jedina krivnja u tome što sam kršćanka i što sam htjela sačuvati vjeru, ali nikada ne bih mogla reći ništa loše o nekoj drugoj vjeri. Gdje su čvrsti dokazi? Mafia i njezina sestra su lagale, a mula je povjerovao klevetama. Ne, doista, ne smije se za takvo što ljude osuđivati na smrt.

42

Sadržaj

Predgovor hrvatskomu izdanju (fra Ante Vučković)

7

Predgovor (Anne-Isabelle Tollet) . . . . . . . . . . . . .

11

1. U mraku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

19

2. Sve ću vam reći . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

23

3. Prva smrtna presuda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

32

4. Berba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

43

5. Biti kršćanin u Pakistanu . . . . . . . . . . . . . . . . . .

54

6. Pape . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

63

7. Oni koji su me podržavali skupo su to platili

78

8. Multanski zatvor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103 9. Druga smrtna presuda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 124 10. Izvan mojega zatvora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 134 11. Oslobođena krivnje… zar doista? . . . . . . . . . 150 12. Konačno slobodna? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 166 13. Moj novi život u slobodnoj zemlji . . . . . . . . . 173 Zahvale . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 179

181

PREPORUČUJEMO

ȱ ȱ ȱ ² ȱ ȱ ° ȱ ȱ ² ȱ ȱ £ȱ ȱ ȱ ȱñ ȱ ȱ ȱ ȱ ȱ ȱ ȱ ȱ ȱ ȱ ñ ȱ ȱ ȱ ȱ ñ° ȱ ȱ ȱ ȱ ǯ Řřşȱ ǯȱ ȱ £ǯ

www.verbum.hr

PREPORUČUJEMO

Sabatina James Austrijanka je pakistanskoga podrijetla koja se s islama obratila na kršćanstvo i time potpisala svoju smrtnu osudu. Od 2001. šesnaest puta morala se preseliti zbog prijetnje smrću zato što je napustila islamsku vjeru.

216 str. Meki uvez.

www.verbum.hr

Nakladnik: VERBUM d.o.o.

Sinjska 2, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Tisak: Denona d.o.o.

Tiskano u sijeÄ?nju 2020.

Pakistanka Asia Bibi osuđena je na smrt zbog bogohuljenja, samo zato što je kršćanka.

Nudili su joj slobodu ako se odrekne Krista, a ona je radije prihvatila smrt.

Provela je devet godina u zatvoru mučena i ponižavana čekajući izvršenje smrtne kazne vješanjem.

Postala je svjetski simbol progona kršćana u 21. stoljeću.

Ovo je njezina potresna priča.

Ne pamtim dobro datume, no ima dana koji se ne zaboravljaju.

Jedan od njih je i taj petak, 19. lipnja 2009. godine. Prije zalaska sunca prvi put su me doveli u zatvor u Sheikhupuri gdje sam provela tri godine prije nego što su me premjestili u drugi zatvor. Bilo je to kao da se selim u drugu kuću.

Poznata vam je moja priča iz medija, možda ste se pokušali staviti na moje mjesto kako biste bolje shvatili moju patnju... ali to je tako daleko od moje svakodnevice u zatvoru ili od novoga života i zato ću vam u ovoj knjizi sve ispričati.

Anne-Isabelle Tollet, suatorica ove knjige, dugogodišnja je novinarka i stalna dopisnica u Pakistanu. Od kada je Asia Bibi osuđena na smrt u studenomu 2010. godine, Anne-Isabelle Tollet borila se za njezino oslobođenje šaljući apele diljem svijeta, pišući knjige o njezinoj sudbini i osnovavši organizaciju Međunarodni odbor Asia Bibi.

Nakon što je konačno oslobođena i dopušteno joj je napustiti Pakistan, Asiji Bibi još uvijek prijeti smrt od islamskih ekstremista te živi na tajnoj lokaciji u Kanadi. Anne-Isabelle Tollet ISBN 978-953-235-694-6 jedina je novinarka na svijetu koja ju je srela i ispripovjedila ovo njezino iznimno svjedoVERBUM čanstvo.

98 kn

www.verbum.hr