Apostolski oci II.

........................................................

C R K V E N I

O C I

APOSTOLSKI OCI II. Didaché Klement Rimski: Pismo Korinćanima Barnabina poslanica

........................................................

VERBUM

APOSTOLSKI OCI II.

NAKLADNA KUĆA VERBUM Glavni urednik: mr. sc. Petar Balta

Biblioteka:

CRKVENI OCI 2.

Urednik: dr. sc. Ivan Bodrožić

Prijevod: mr. sc. Branko Jozić

Za nakladnika: Miro Radalj

APOSTOLSKI OCI II. Didaché Klement Rimski: Pismo Korinćanima Barnabina poslanica

VERBUM Split, 2010.

Naslov izvornika: F. X. Funk, Patres apostolici, vol. I, Editio II adaucta et emendata, Tubingae, H. Laupp, 1901. (grčko-latinsko izdanje) © Copyright Verbum, Split, 2010.

Izvršna urednica: Ljiljana Jurinović, prof.

Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika.

Lektura: Anđa Jakovljević, prof.

Ilustracija na koricama: Starokršćanski simbol Kristova monograma, detalj sa sarkofaga pronađenoga u Manastirinama u Saloni, 5.–6. stoljeće Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU UDK 227 APOSTOLSKI oci / <urednik Ivan Bodrožić>. - Split : Verbum, 2010.

Prijevod djela: Patres apostolici.

ISBN 978-953-235-223-8 (cjelina) 2: Didache. Pismo Korinćanima / Klement Rimski.

Barnabina poslanica. - 2010. - (Biblioteka Crkveni oci ; 2) Kazala ISBN 978-953-235-232-0 (vol. 2) 1. Bodrožić, Ivan 2. Clemens Romanus, Sanctus I. Apostolski oci 130920004

DIDACHÃ&#x2030;

DIDACHÉ – UVOD

UVOD U DIDACHÉ – UPUTE APOSTOLSKE

Naziv i povijest Kršćanski spis koji nam je pod rukom, a za koji se najčešće rabi grčki naziv Didaché, jedan je od najstarijih izvankanonskih kršćanskih spisa koji je dostupan ne samo stručnjacima, nego i svim kršćanima koji žive od onih prvobitnih svjedočanstava.

Premda se ne zna točan datum njegova nastanka, poznaju ga i spominju mnogi kršćani u prvim stoljećima, što dovoljno svjedoči o njegovoj vrijednosti, raširenosti i čitanju. Isto tako sadržajem odražava sliku Crkve iz prvoga stoljeća, čime nam daje za pravo pretpostaviti da je nastao u dva-tri posljednja desetljeća prvoga stoljeća, najvjerojatnije između 80. i 100. godine. Klement Aleksandrijski i Origen, pisci Aleksandrijske škole, poznaju ga i navode više puta u svojim djelima, a Klement ga čak smatra kanonskom knjigom. Kasnije će ga spominjati i drugi autori poput Euzebija Cezarejskoga i Atanazija, Rufina i Jeronima. Tako će ga Atanazije, znajući pak da se ne radi o kanonskomu spisu, ipak preporučivati katekumenima da ga čitaju.

Kako rekosmo, vrijeme nastanka je konac prvoga stoljeća, što postaje razvidno iz povijesno-crkve7

APOSTOLSKI OCI II.

noga ambijenta koji se u njemu odražava, premda je bilo teza i onih koji su smatrali da je nastao dosta kasnije, no nije nedostajalo ni onih koji su ga smještali oko polovice prvoga stoljeća. Da se radi o vrlo staru spisu potvrđuje i činjenica što u njemu nema navoda iz sinoptičkih evanđelja dok se uredno poziva na Gospodnje izreke koje su kružile u usmenoj predaji i propovijedanju onoga vremena. Neki su, držeći kako ovisi o Pseudo-Barnabinoj poslanici, tvrdili kako je nastao između 130. i 150., no takva se pretpostavka ničim ne može potkrijepiti. Premda prva poglavlja (nauk o dva puta) jako sliče 18. i 20. poglavlju Pseudo-Barnabine poslanice, ne izgleda da postoji međusobna ovisnost. Zato je moguće da i jedan i drugi spis ovise o zajedničkomu izvoru. Što se tiče autora, vjerojatno se radi o nekomu judeokršćaninu iz sirijskoga područja, ali će spis izvršiti velik utjecaj i na egipatsko kršćanstvo, gdje će ga poznavati i priznavati najveći aleksandrijski autori onoga vremena. U djelu se, naime, razaznaje sirijski ambijent s konca prvoga stoljeća u kojemu je u to vrijeme još uvijek bila prisutna itinerancija, to jest praksa putujućih propovjednika. Didaché je po svojemu sadržaju kompilacija već postojećih tekstova koje je nepoznati autor prikupio i ponudio zajednicama u vidu konkretnih uputa, pozivajući se na apostolsku praksu i odredbe. Zbog svojega značenja poslužit će kasnije kao obrazac drugim djelima disciplinske i liturgijske naravi: Didascalia (sredina 3. st., sirijski antižidovski spis), Traditio Hipoliti (3. st.) i Constitutiones Apostolicae (konac 4. st.; napisan u Siriji ili Carigradu; autor arijanac).

8

DIDACHÉ – UVOD

Dok je u starini bio vrlo poznat i čitan, kasnije mu se ipak zameo svaki trag te je bio otkriven u drugoj polovici 19. stoljeća. Nikomedijski biskup Philotheos Bryennios otkrio ga je, naime, 1873. u biblioteci samostana Svetoga groba u Carigradu u jednomu rukopisu iz 1056. godine, objavljujući ga potom i predajući javnosti 1883. u Carigradu, čime je započelo novo razdoblje njegova izučavanja, koje će kasnije dovesti i do drugih izdanja i mnogobrojnih rasprava među znanstvenicima o njegovu značenju. Prema objavljenomu izdanju naslov je glasio Uputa Gospodinova narodima po dvanaestorici apostola, ali se čini da je izvorni naslov Upute apostolske. Prvi su priređivači čak smatrali da se radi o apokrifnomu djelu, odnosno pseudoepigrafskom, čiji ga je autor htio staviti pod apostolski autoritet, o čemu bi navodno svjedočio i naslov kojim se poziva na autoritet Dvanaestorice. Kasnija su istraživanja, međutim, pokazala kako se ne radi o apokrifnomu ili pesudoepigrafskom djelu, nego o djelu koje prenosi apostolski nauk u dosta široku značenju riječi. Pravi njegov naziv ne bi bio u jednini uputa (didaché), nego bi naziv bio u množini Upute apostolske (didachai ton apostolon), bez pozivanja na Dvanaestoricu, što je danas prihvatila većina znanstvenika.

Značenje i nauk Upute apostolske su bile vrlo popularna knjiga koja je u ambijentu u kojemu je nastala te u onomu u kojemu je kružila služila kao katekizam, to jest li9

APOSTOLSKI OCI II.

turgijski i duhovno-moralni vademecum. Premda se rado o opsegom kratku spisu, ipak je ovaj sažetak kršćanskoga nauka u sebi vrlo značajan skup norma koji nudi upečatljivu sliku kršćanskoga života u drugoj polovici prvoga stoljeća i početkom drugoga. Kao sažetak kršćanskoga nauka donosi sadržaje koje moraju poznavati katekumeni prije nego što pristupe krštenju, a radi se o moralno-asketskim i disciplinsko-sakramentalnim odredbama koje su u službi liturgijskoga života kršćanske zajednice i svakoga pojedinog vjernika. Upute su zato od iznimna značenja za upoznavanje bogoštovnoga života u prvomu razdoblju Crkve jer osvjetljavaju krsnu dinamiku i snažno ukazuju na važnost euharistijskoga života. U isto vrijeme radi se o prvoj velikoj zbirci crkvenih zakona koji se tiču odredaba vezanih za katekumenat, krštenje, euharistiju, crkvenu organizaciju i međusobno zajedništvo u ljubavi.

Ovo kratko djelo sastavljeno je od 16 poglavlja, točnije od tri dijela i zaključka. Prvi dio (1–6) donosi moralne odredbe, drugi dio (7–10) liturgijske, a treći (11–15) regulira odnose vjernoga puka s hijerarhijom zajednice, a sve skupa završava eshatološkim govorom i pozivom na budnost (16). Prvi je dio predkrsna ćudoredna kateheza koja koristi topos dvaju putova. Sadrži upute moralne kateheze katekumenima i govori o dva puta, putu dobra i putu zla, kao odgojnoj metodi, koja bi trebala biti trajno prisutna pred očima kršćana. Drugi je dio u vlastitomu smislu pravilnik zajednice kojim se uređuju bogoštovna pitanja, a usredotočen 10

DIDACHÉ – UVOD

je na upute i predstavlja obrasce za obrede kršćanske inicijacije te upute o molitvi i postu. Tako se u ovomu djelu spominju odredbe za podjeljivanje krštenja koje se u redovitim okolnostima obavlja u tekućoj vodi, i to uranjanjem, ali autor naglašava da je dopušteno i trostruko polijevanje vodom po glavi. Spominje se i formula prilikom krštenja koja odgovora onoj iz Matejeva Evanđelja (28). Prije krštenja krštenik i krstitelj su prakticirali dan ili dva posta, ne nedostaje informacija kako kršćani redovito poste srijedom i petkom, za razliku od židova koji su postili ponedjeljkom i četvrtkom. Treći je dio prvenstveno disciplinski i tiče se navlastito službenika, to jest odnosa zajednice prema njima. Tako imamo posebne odredbe o apostolima i prorocima (putujući navjestitelji), učiteljima, desetinama, nedjelji kao danu Gospodnjemu i hijerarhiji. U posljednjemu se poglavlju govori o ponovnom dolasku Gospodnjemu (paruzija) i o dužnostima kršćanina koje proizlaze iz nje, napose o bdjenju i ustrajnosti do posljednjega časa.

Već gore rečeno ukazuje na iznimno teološko značenje ovoga kratkog spisa. Čitajući ćudoredni nauk sadržan u prvim poglavljima ovoga spisa, danas bi nam se mogao učiniti samorazumljivim i klasičnim, to jest naukom u kojemu nema posebnih novosti. Međutim, njegovo je značenje u tome što s jedne strane potvrđuje stožerne starozavjetne ćudoredne sadržaje oblikovane oko Deset zapovijedi dok s druge strane navodi i određene izričito kršćanske odredbe i stavove koji sadržavaju središte Gospodinova nauka, revolucionarnoga ne sa11

APOSTOLSKI OCI II.

mo u odnosu na poganski svijet, nego i na starozavjetni Zakon. Upravo u ovim odredbama, koje su isključivo kršćanske, pronalazi se odjek apostolskoga propovijedanja jer autor nigdje ne navodi doslovno nijedan novozavjetni spis, premda sadrži mnoge sličnosti i aluzije, posebno na Matejevo Evanđelje. Ovaj je dio teksta osmišljen oko židovskoga nauka o dva puta, puta života i puta smrti, a govor o putu života, to jest svjetla, premda donosi mnoge odredbe i preporuke, u biti je utemeljen na dvjema zapovijedima ljubavi i na zlatnomu pravilu koje veli: ništa što ne želiš da tebi bude učinjeno, ni ti ne čini drugome.

Također su vrlo precizne odredbe o krštavanju koje svjedoče da je u prvomu stoljeću Crkva prakticirala više načina krštavanja, ovisno o mogućnostima i okolnostima. Najznakovitije je bilo krštavanje uranjanjem u tekućoj vodi, ali ako nije bilo moguće u tekućoj, onda se uzimala stajaća, a ako nije bilo moguće uranjanjem, bilo je dopušteno polijevanje vodom po glavi uz izgovaranje trojstvene krsne formule: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

Kršćani su sa svom ozbiljnošću pristupali ovomu sakramentu koji ih je ucjepljivao u božanski život Presvete Trojice tako da su prakticirali daljnju i bližu pripravu. Daljnja je priprava podrazumijevala obraćenje života i stvaranje čvrstih odluka o odricanju i raskidu sa starim načinom života te je, osim toga, vršena pouka o temeljnim istinama vjere. Bliža, to jest neposredna priprava, o kojoj se ovdje govori, podrazumijevala je post krštenika i krstitelja, koji se preporučivao i cijeloj zajednici.

12

DIDACHÉ – UVOD

Nakon krštenja vjerniku je bio otvoren pristup euharistijskomu stolu s kojega se blagovala punina božanskoga života. Pijući čašu Kristove krvi i blagujući kruh njegova tijela kršćani uzimaju duhovno jelo i piće za vječni život. Pristup euharistijskoj gozbi mogu imati samo krštenici jer su oni, očišćeni krsnom vodom, ostvarili preduvjete pristupa za stol Gospodnji i u njegovo kraljevstvo. No ipak je uvijek potrebno dodatno paziti na duhovni život te se čuvati svađa i grijeha prema braći jer euharistiju treba blagovati u potpunoj čistoći srca. Didachist upozorava kako kršćani i prije molitve trebaju ispovijedati grijehe jer je kršćanska molitva bila stanovita žrtva i istinska komunikacija s Bogom u koju se nije smjelo upuštati bez dužna pokajanja za slabosti i grijehe, iz čega se zaključuje da je onda postojala još veća pozornost prema euharistiji, ako je prema molitvi bila takva. Upute apostolske su dragocjene zato što donose i najstarije euharistijske molitve (pogl. 9 i 10), a potvrđuju nam da su kršćani euharistiju držali ne samo gozbom, nego i istinskom žrtvom. Glede molitveno-liturgijskoga konteksta također se spominje kako kršćani običavaju moliti molitvu Gospodnju, čiji se tekst donosi u cijelosti, triput na dan.

Osim govora o sakramentalnomu životu, iz ovoga teksta iščitavamo i razumijevanje kršćanske zajednice kao Crkve, Bogom sabrana skupa vjernika iz svih naroda. Crkva je “opća”, premda sastavljena od većega broja mjesnih zajednica, to jest vjernika koji su se s krajeva svijeta sabrali u jednu zajednicu. Tako vidimo da je Crkva ujedno jedna, a 13

APOSTOLSKI OCI II.

i sveta, kao što su sveti i krštenici, kojima to postaje sinonim za biti vjernik. Simbol je ovoga jedinstva euharistijski kruh, oblikovan od zrnja pšenice sabranih po brdima, što je prvi put u kršćanskoj književnosti da se rabi takva slika. Euharistijski kruh, međutim, nije samo simbol, već i očitovanje zajedništva Crkve, izvršena blagovanjem toga jednog kruha, iz čega se uočava neraskidiv odnos euharistije i Crkve, što se u teološkomu smislu može nazvati euharistijskom ekleziologijom. Riječ “Crkva” se koristi da označi liturgijsku zajednicu okupljenu oko stola Gospodnjega, ali isto tako i opću Crkvu, u koju se sabiru svi raspršeni ljudi. Dok Crkvi pripadaju samo “sveti”, grješnici nisu apsolutno isključeni, nego su pozvani na obraćenje pa da i oni nakon toga budu dionici dara. Crkva se kao zajedništvo osoba ne povećava rasprostranjivanjem nauka, nego sakupljanjem, sabiranjem ljudi sa svih strana svijeta u otajstvo jedinstva. Što se tiče crkvenih službenika, postoji dvostruka struktura, barem u sirijskomu ambijentu gdje je nastao ovaj spis. S jedne strane puno se govori o putujućim propovjednicima (apostolima, prorocima, učiteljima) koji su bili prihvaćeni kao karizmatici itineranti te se daju jasne preporuke vjernicima kako prepoznati pravoga apostola i proroka za razliku od lažnoga. No osim toga postojala je na terenu i stalna hijerarhijska struktura onih koji su bili liturzi u zajednici, iz čega je razvidno kako se Crkva ustalila i kako razvija strukturu na terenu. Zato se i daje preporuka da “izaberu sebi biskupe i đakone dostojne Gospodina” jer i 14

DIDACHÉ – UVOD

oni vrše proročku i učiteljsku službu (15), što će reći da se uz putujuće navjestitelje uspostavlja redovita lokalna hijerarhija.

Važnost socijalne djelatnosti i međusobna pomaganja protkana je kroz cijelo djelo pa se gotovo pretpostavlja socijalna asistencija najpotrebnijih kao plod i pokazatelj kršćanske ljubavi. U tomu duhu toplo se preporučuje davanje milostinje, kao i odgovornost za vlastiti život radom svojih ruku. Završno poglavlje ukazuje na eshatološko iščekivanje Gospodinova drugoga dolaska kao prema cilju kojemu su okrenuti kršćani u svome hodu zemaljskim oplošjem. Kršćani, međutim, trebaju biti oprezni jer se neprestano pojavljuju lažni proroci, a vladalo je uvjerenje da će se prije Gospodinova drugoga dolaska pojaviti i antikrist, zavodnik svijeta. Ali konačna pobjeda pripada Gospodinu i vjernima koji ustraju u vjeri jer će ih Gospodin obdariti slavom uskrsnuća. Izraz Maranatha (10) odraz je i znak vjere u neposrednost paruzije koja je za vjernike radostan i željno iščekivan događaj oslobođenja iz okova ovoga svijeta i početak ostvarenja punine u vječnome životu.

15

APOSTOLSKI OCI II.

UPUTE APOSTOLSKE

Put života i put smrti Nauk Gospodnji narodima1 po dvanaestorici apostola I, 1. Postoje dva puta: put života i put smrti,2 a među njima velika je razlika. 2. Dakle, ovo je put svjetla: ponajprije ljubi Boga koji te stvorio, zatim bližnjega svoga kao samoga sebe;3 doista ništa što ne želiš da tebi bude, ni ti ne čini drugome.4 3. A ovo je pouka tih riječi: Blagoslivljajte one koji vas proklinju i molite za svoje neprijatelje,5 postite za svoje progonitelje; t`a` kakva vam je zasluga ako ljubite one koji vas ljube? Zar to ne čine i neznabošci? Vi pak ljubite one koji vas mrze i ne gajite neprijateljstva. 4. Kloni se tjelesnih požuda.6 Pljusne li te netko po desnom obrazu, okreni 1 2 3

4 5 6

Misli se na poganske narode, za razliku od židova.

Usp. Jr 21,8; Pnz 30,15–19; Mt 7,13–14.

Usp. Lev 19,18; Pnz 6,5; Sir 7,30; Mt 7,12; 22,37–39; Mk 12,30–31; Lk 6,31.

Usp. Tob 4,15; Mt 7,12; Lk 6,31.

Mt 5,44–47; Lk 6,32–33.

1 Pt 2,11; usp. Tit 2,12.

16

UPUTE APOSTOLSKE

mu i drugi pa ćeš biti savršen;7 ako te netko prisili na tisuću koraka, pođi s njim dvije tisuće; ako ti netko otima ogrtač, podaj mu i haljinu;8 ako ti netko uzme nešto tvoje, ne traži to natrag; t`a` i ne možeš. 5. Svakome tko od tebe ište podaj i ne traži da ti vrati9 jer Otac hoće da se njegovi darovi dijele svima. Blago onome tko prema zapovijedi daje, jer je besprijekoran. Jao onome tko prima; dakako, kada je netko u potrebi pa prima, bit će bez prijekora; tko pak prima, a nije u potrebi, položit će račun zašto je i u koju svrhu primio;10 bit će utamničen11 te ispitan što je učinio i neće izići odande dok ne vrati sve do posljednjeg novčića.12 6. Doduše, o tome je također rečeno: Neka se oznoji tvoja milostinja u tvojim rukama dok ne spoznaš kome ćeš je dati.13

Mt 5,39.48; Lk 6,29.

Mt 5,40–41; Lk 6,29.

9 Usp. Mt 5,42; Lk 6,30.

10 Za ovaj lógion usp. L. Morandi, Detti segreti di Gesù, Milano 1975, str. 163–165.

11 Mt 5,26.

12 Usp. Mt 5,26.

13 Izreka je uključena kao svetopisamski navod; kao takav višekratno ga citira Augustin (primjerice u Tumačenju psalama, 146, 17; blisko Sir 12,1: “Kad činiš dobro, pazi komu činiš...”) i kasnija predaja (Kasiodor, Grgur Veliki, Bernard, Abelard).

7 8

17

APOSTOLSKI OCI II.

Zla koja nanose štetu čovjeku II, 1. Druga [je] zapovijed nauka: 2. Ne ubij, ne čini preljuba, ne oskvrnjuj dječake, ne griješi bludno, ne kradi,14 ne bavi se magijom, ne spravljaj otrova, ne ubij čedo pobačajem niti pošto se rodi, ne želi ono što pripada tvome bližnjemu.15 3. Ne zaklinji se krivo, ne svjedoči lažno,16 ne proklinji, ne pamti primljene uvrjede. 4. Ne budi dvoličan ni u misli ni u govoru jer dvoličan je govor zamka smrti. 5. Tvoje riječi nek’ ne budu lažne ni isprazne već djelima potvrđene.17 6. Ne budi pohlepan ni grabežljiv, ni himben, ni zloban, ni ohol. Ne snuj zle namjere protiv svoga bližnjega. 7. Nikoga ne mrzi, već jedne prekoravaj [drugima budi milostiv], a za druge opet moli, druge opet ljubi više nego svoj vlastiti život.

Bježati od zla III, 1. Dijete moje, kloni se svakoga zla i svega što mu je nalik. 2. Ne budi rasrdljiv, jer srdžba vodi ubojstvu, ni žestok, ni svadljiv, ni nasilan: iz svega toga rađaju se ubojstva. 3. DiUsp. Izl 20,13–15; Pnz 5,19; Mt 19,18.

Izl 20,17.

16 Usp. Izl 20,13–16; Mt 5,33; 19,18.

17 Usp. Mt 23,3; Jak 1,22; 1 Iv 3,18.

14 15

18

UPUTE APOSTOLSKE

jete moje, ne budi požudan, jer požuda vodi u blud, ni besraman u govoru, ni smion u pogledu, jer iz svega toga rađaju se preljubi. 4. Dijete moje, ne budi gatalac po letu ptica, jer to vodi u idolopoklonstvo, ni vrač, ni astrolog, ni čarobnjak; ne htij to ni gledati ni slušati, jer iz svega toga rađa se idolopoklonstvo. 5. Dijete moje, ne budi lažljivac, jer laž vodi u krađu, ni srebroljubac, ni taštohlepac, jer iz svega toga rađaju se lopovluci. 6. Dijete moje, ne budi zanovijetalo, jer to vodi u pogrdan govor, ni drznik, ni zlobnik, jer iz svega toga rađaju se pogrde. 7. Budi krotak jer krotki će baštiniti zemlju.18 8. Budi velikodušan, i milosrdan, i bezazlen, i miroljubiv, i dobar, i uvijek pun strahopoštovanja prema riječima [Gospodnjim] koje si čuo.19 9. Ne uznosi se i ne dopusti svojoj duši obijesti. Nek’ ti se duša ne priklanja oholima, već se drži pravednih i poniznih.20 10.

Sve što ti se bude događalo, prihvaćaj kao dobro svjestan da se ništa ne događa mimo Boga.

Vršiti zapovijedi Gospodnje IV, 1. Dijete moje, noću i danju spominji se onoga tko ti bude kazivao Božju riječ i poštuj Usp. Mt 5,5; Ps 36,11.

Usp. Iz 66,2.

20 Usp. Rim 12,16.

18 19

19

APOSTOLSKI OCI II.

ga kao Gospodina jer gdje se propovijeda gospodstvo21, tu je i Gospodin. 2. Svednevice traži lice svetih da u njihovim riječima nađeš spokoj. 3. Ne izazivaj raskol, već zavađene pomiruj; sudi pravedno,22 i kada koriš prijestupnike, ne gledaj tko je tko. 4. Ne dvoumi hoće li nešto biti ili ne će. 5. Nemoj svoje ruke za primanje pružati, a za davanje stiskati.23 6. Ako imaš štogod stečeno vlastitim rukama, podaj to za otkup svojih grijeha. 7. Ne oklijevaj u davanju niti mrmljaj dok daješ jer ćeš spoznati onoga tko uzvraća dobrom nagradom. 8. Nemoj odbiti potrebitoga, nego nek’ ti sve bude zajedničko s bratom tvojim i ništa ne zovi svojim jer ako ste zajedničari u onomu što je besmrtno, koliko više morate biti u prolaznim stvarima?24 9. Ne skidaj ruke svoje sa svoga sina ni sa svoje kćeri, već ih od najmlađe dobi poučavaj strahu Božjemu. 10. Ne zapovijedaj osorno svome sluzi ni sluškinji koji se uzdaju u istoga Boga da se možda ne bi prestali bojati Boga koji je nad jednima i nad drugima.25 T`a` on doista ne dolazi pozvati prema tome tko je tko, već one koje je Duh pripravio. 11. A, vi, Misli se na gospodstvo Božje (grč. kiriotes), Božju veličinu, to jest veličanstvo.

22 Pnz 1,16; Izr 31,9; usp. Iv 7,24.

23 Usp. Sir 4,31.

24 Usp. Rim 15,27.

25 Usp. Ef 6,9.

21

20

UPUTE APOSTOLSKE

robovi u poštovanju i strahu budite podložni svojim gospodarima kao slici Božjoj. 12. Mrzi svaku himbu i sve što se ne mili Gospodinu.

13. Ne napuštaj Gospodnjih zapovijedi, nego ništa ne dodajući niti išta oduzimajući čuvaj one koje si primio.26 14. U Crkvi ispovijedaj svoje grijehe i ne pristupaj svojoj molitvi sa zlom savješću. To je put života.

Put smrti V, 1. A put smrti jest ovo: ponajprije to je zao put i pun prokletstva; [to su]: ubojstva, preljubi, požude, bludnost, krađe, idolopoklonstva, magije, vračanja, grabež, lažna svjedočanstva,27 himbe, dvoličnosti, prevara, oholost, zloba, obijest, pohlepa,28 besraman govor, zavist, drskost, bahatost, bezočno hvastanje vlastitom zloćom, nedostatak straha [Božjega];29 2. progonitelji dobrih, mrzitelji istine, ljubitelji laži, nepoznavatelji plaće pravednosti, koji ne prianjaju uz dobro30 ni pravedan sud, pozorni ne za dobro, već za zlo, od kojih su daleko krotkost i str-

Pnz 4,2; 13,1.

Usp. Mt 15,19.

28 Rim 1,29–30.

29 Rim 12,9; 1 Pt 4,3.

30 Usp. Rim 12,9.

26 27

21

APOSTOLSKI OCI II.

pljivost, koji ljube ispraznosti,31 utjeruju povrat,32 nemaju smilovanja prema siromasima ni sućuti za ožalošćenoga, ne poznaju svoga Stvoritelja, čedomorci,33 uništavatelji Božjega stvorenja, preziratelji potrebitoga, tlačitelji jadnika, zagovornici bogataša, nepravedni suci siromaha, okaljani svim grijesima.34 Od svih tih, djeco, držite se daleko.

VI, 1. Pazi da te netko ne odvrati od ovoga puta nauka35 jer te uči mimo Boga. 2. Ako možeš nositi čitav jaram Gospodnji, bit ćeš savršen; ako pak ne možeš, učini ono što možeš. 3. Što se tiče jela, obdržavaj ono što možeš; ipak potpuno se uzdržavaj od onoga što je žrtvovano idolima; to je štovanje mrtvih bogova.

Krštenje VII, 1. Što se pak tiče krštenja, ovako krstite: pošto ste sve to prije izrekli, u živoj vodi36 krstite u ime Oca i Sina i Duha Svetoga37. 2. Ako li nemaš živu vodu, krsti u drugoj vodi; ako ne Usp. Ps 4,3.

Usp. Pnz 15,2.

33 Usp. Mudr 12,6.

34 Usp. Iz 1,23.

35 Usp. Mt 24,4.

36 Usp. Lev 14,5–6.50–52; Br 19,17; Iv 4,10–11.

37 Mt 28,19.

31 32

22

UPUTE APOSTOLSKE

možeš u hladnoj, onda u toploj. 3. Ukoliko nemaš ni jednu ni drugu, triput izlij vodu po glavi u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. 4. Prije krštenja neka poste i krstitelj i krštenik, a ako mogu, i ostali. Kršteniku naloži da jedan ili dva prethodna dana posti.

Post i molitva VIII, 1. Vaši postovi neka ne budu s postovima licemjera;38 naime, oni poste drugoga i petoga dana nakon subote; vi pak postite četvrtoga i šestoga dana.39 2. Ni moliti nemojte kao licemjeri,40 već kako je Gospodin u svojemu evanđelju zapovjedio,41 ovako molite: Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja kako na nebu, tako i na zemlji; kruh naš svagdanji daj nam danas i otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima svojim, i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla jer tvoja je moć i slava u vijeke. 3. Tako molite triput dnevno.

Mt 6,16. Izraz licemjeri koji se u novozavjetnomu govoru odnosio na farizeje (Mt 23,13–15.23.25.27) kasnije je označavao sve židove.

39 Tj. u srijedu i petak.

40 Mt 6,5.

41 Mt 6,9–13.

38

23

APOSTOLSKI OCI II.

Euharistija IX, 1. Što se tiče euharistije, ovako zahvaljujte: 2. najprije nad čašom: “Zahvaljujemo ti, Oče naš, za sveti trs tvoga sluge Davida, kojega si nam obznanio po svome Sinu Isusu: tebi slava u vijeke.” 3. A nad razlomljenim kruhom: “Zahvaljujemo ti, Oče naš, za život i spoznaju koje si nam dao po svome Sinu Isusu; tebi slava u vijeke. 4. Kao što ovaj razlomljeni kruh bijaše po brjegovima raspršen pa sabran postade jedan, tako neka se tvoja Crkva s krajeva zemlje sabere u tvoje kraljevstvo jer tvoja je slava i moć po Isusu Kristu u vijeke.” 5. A od vaše euharistije neka ne jede i ne pije nitko osim onih koji su kršteni u ime Isusovo. O tome je Gospodin rekao: Ne dajite svetinje psima.42 X, 1. Pošto se nasitite, ovako zahvaljujte: 2.

“Zahvaljujemo ti, Oče sveti, poradi tvoga svetog imena što si ga nastanio u našim srcima43 i za spoznanje i vjeru i besmrtnost koje si nam otkrio po svome Sinu Isusu: tebi slava u vijeke.

3. Ti, svemogući Gospodine, sve si stvorio radi imena svojega i ljudima si za uživanje dao hranu i piće,44 da ti zahvaljuju, a nama si po svoMt 7,6.

Usp. Iv 14,23; Jak 4,5.

44 Mudr 1,14; Sir 18,1; 24,8; Otk 4,11; Ef 3,9; Heb 3,4.

42 43

24

UPUTE APOSTOLSKE

me Sinu udijelio duhovno jelo i piće te vječni život. 4. Zahvaljujemo ti ponajprije zato što si moćan: tebi slava u vijeke. 5. Spomeni se, Gospodine, Crkve svoje: izbavi je od svakoga zla i usavrši je u svojoj ljubavi pa je posvećenu saberi od četiri vjetra45 u svoje kraljevstvo koje si joj pripravio jer tvoja je moć i slava u vijeke. 6.

Neka dođe tvoja milost, a mine ovaj svijet. Hosana Bogu Davidovu.46 Tko je svet, neka pristupi; tko nije, neka se obrati. Maranatha47 – dođi, Gospodine! Amen.” 7. Prorocima dopustite da iskazuju hvalu kako žele.

Odnos prema Božjim poslanicima XI, 1. Prema tome, tko vam bude došao pa vas poučavao sve ovo prethodno rečeno, primite ga. 2. Ako li sam bude krivi učitelj pa naučava drukčiji nauk tako da razori, ne slušajte ga;48 ako pak poučava tako da poveća pravednost i spoznanje Gospodina, primite ga kao Gospodina.49 3. A glede apostola i proroMt 24,31.

Usp. Mt 21,9.15.

47 Aramejski uzvik koji nalazimo u 1 Kor 16,22 i Otk 22,20 u zazivu znači “Dođi, naš Gospodine!”, a u govoru “naš Gospodin dolazi”.

48 Usp. 2 Iv 10.

49 Usp. Mt 10,40; Iv 3,20.

45 46

25

APOSTOLSKI OCI II.

ka prema evanđeoskoj odredbi ovako postupajte. 4. Svakoga apostola koji vam dođe valja primiti kao Gospodina, 5. no ne će ostati dulje od jednoga dana ili, ako je potrebno, još jedan; ako li ostane tri dana, lažni je prorok. 6.

Nadalje, na odlasku apostol neka ne uzima ništa osim kruha do sljedećega svratišta; ako ište novac, lažni je prorok.50 7. I nijednoga proroka koji govori u duhu ne iskušavajte niti prosuđujte jer svaki će se grijeh oprostiti, ali taj ne će biti oprošten.51 8. Ipak nije svaki koji govori u duhu prorok, nego onaj koji se ponaša po Gospodnju; dakle, po ponašanju će se prepoznati lažni i pravi prorok. 9. I nijedan prorok koji u duhu naredi da se postavi stol s njega ne jede, osim ako je lažni prorok. 10. Svaki prorok koji naučava istinu, ako ne čini to što uči, lažni je prorok. 11. I nijednoga proroka koji je potvrđen kao pravi te koji izgrađuje otajstvo Crkve u svijetu, a ne uči da treba činiti sve to što sam on čini, vi ne sudite; bit će suđen pred Bogom.

Naime, isto su tako činili i prijašnji proroci. 12.

Tko pak u duhu kaže: daj mi novca ili štogod drugo, ne slušajte ga; ako pak kaže da se dade za druge potrebite, neka ga nitko ne osuđuje.

50 51

Usp. Mt 10,9–10.

Usp. Mt 12,31.

26

UPUTE APOSTOLSKE

XII, 1. Svakoga tko [vam] dođe u ime Gospodnje,52 primite; potom ga iskušavajući upoznajte – t`a` imat ćete razbora za razlučivanje što je desno, a što lijevo. 2. Ako je pridošlica u prolazu, pomozite mu koliko možete. No neka ne ostane kod vas više od dva ili tri dana bude li potrebno. 3. Ako li se želi kod vas nastaniti, a zna neki zanat, neka radi i tako se prehranjuje. 4. Ako nema zanata, svojom se razboritošću pobrinite da s vama ne živi besposlen kršćanin. 5. Ne pristane li na to, taj se želi okoristiti Kristom;53 takvih se čuvajte.

XIII, 1. Svaki pravi prorok koji se htjedne kod vas nastaniti dostojan je svoje hrane.54 2.

Jednako tako pravi učitelj dostojan je također kao radnik svoje hrane. Uzmi, dakle, prvine od preše, s gumna, od volova i ovaca pa ih podaj prorocima jer oni su vaši veliki svećenici. 4. Ako li nemate proroka, podajte siromasima. 5. Kada praviš kruh, uzmi prvine i daj ih po zapovijedi. 6. Isto tako kada otvoriš posudu s vinom ili uljem, uzmi prvine i podaj prorocima. 7. Od novca i odjeće i svega svog imutka uzmi prvine kako ti se učini primjerenim pa podaj po zapovijedi.

Mt 21,9; Ps 118,26; usp. Iv 5,43.

Doslovno stoji da je takav kristotrgovac.

54 Mt 10,10; usp. Lk 10,7; 1 Kor 9,13–14; 1 Tim 5,17–18.

52 53

27

APOSTOLSKI OCI II.

Međusobni mir XIV, 1. U dan Gospodnji55 sabrani lomite kruh i zahvaljujte,56 pošto prethodno ispovjedite svoje prijestupe da vaša žrtva bude čista.

Nitko tko se spori sa svojim drugom nek’ ne dolazi na vaš sastanak dok se ne pomire kako ne bi okaljali vašu žrtvu.57 3. Naime, ovako reče Gospodin: Na svakom mjestu i u svako vrijeme neka mi se prinosi čista žrtva, jer ja sam veliki kralj, govori Gospodin, i divno je moje ime među narodima.58 Biskupi i đakoni XV, 1. Izaberite, dakle, sebi biskupe i đakone dostojne Gospodina, muževe krotke i nepohlepne za novcem, istinoljubive i prokušane; i oni vam vrše proročku i učiteljsku službu. 2. Stoga ih nemojte omalovažavati jer oni su među vama ti koje se časti zajedno s prorocima i učiteljima. 3. Uzajamno se popravljajte, ne u srdžbi, već miroljubivo kao što vam je rečeno u evanđelju.59 Pa ako netko protiv druNedjeljom.

Tj. slavite euharistiju.

57 Mt 5,23–24; 15,11–20.

58 Mal 1,11.14.

59 Usp. Mt 5,22–26; 18,15–35.

55 56

28

UPUTE APOSTOLSKE

goga pogriješi, neka s njim nitko ne razgovara niti od vas čuje riječi dok se ne obrati. 4. Svoje molitve, milostinju i sve ostalo tako činite kako vam stoji u evanđelju našega Gospodina.60 Konac svijeta XVI, 1. Bdijte nad svojim životom; neka se vaše svjetiljke ne ugase niti vam bokovi budu raspasani, nego pripravni budite jer ne znate čas u koji naš Gospodin dolazi.61 2. Često se okupljajte ištući ono što je prilično vašim dušama jer sve vrijeme vaše vjere ne će vam koristiti ne budete li savršeni u posljednji čas. 3. Naime, u posljednje će se dane namnožiti lažni proroci i zavodnici i ovce će se prometnuti u vukove,62 a ljubav u mržnju. 4. Kada pak poraste bezakonje, jedni će druge mrziti, progoniti i izdavati, i tada će se zavodnik svijeta pojaviti kao sin Božji pa će činiti znakove i čudesa63 te će se zemlja predati u njegove ruke i počinit će zlodjela kakva nikada nisu počinjena od početka svijeta. 5. Tada će svaki ljudski stvor zapasti u vatru kušnje i mnogi će se sablazniti i propasti; Usp. Mt 6–7.

Usp. Mt 24,42–44; Lk 12,35; Mt 25,13.

62 Usp. Mt 7,15.

63 Mt 24,24; usp. 2 Sol 2,9; Otk 13,2.13.

60 61

29

APOSTOLSKI OCI II.

tko pak ustraje u svojoj vjeri, spasit će se64 od njegova prokletstva. 6. I tada će se pojaviti znakovi istine: najprije znak otvorenih nebesa, zatim znak glasa trublje i treći uskrsnuće mrtvih,65 7. ipak ne sviju, nego kako je rečeno: Doći će Gospodin i svi sveti s njime.66 8. Tada će svijet vidjeti Gospodina kako dolazi na oblacima nebeskim.67

Usp. Mt 24,10–12.

Mt 24,30–31; usp. 1 Kor 15,52; 1 Sol 4,16.

66 Zah 14,5.

67 Mt 24,30; 26,64.

64 65

30

PSEUDO-BARNABINA POSLANICA

SADRŽAJ

DIDACHÉ Uvod u Didaché – Upute apostolske . . . . . . . . .7 Upute apostolske . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .16 KLEMENT RIMSKI: PISMO KORINĆANIMA Uvod u Pismo Korinćanima Klementa Rimskoga. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .33 Pismo Korinćanima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .41 BARNABINA POSLANICA Uvod u Pseudo-Barnabinu poslanicu . . . . . .101 Pseudo-Barnabina poslanica . . . . . . . . . . . . .108 Kazalo biblijskih citata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .146 Kazalo imena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .154 Kazalo važnijih pojmova . . . . . . . . . . . . . . . . . . .156

159

Nakladnik: VERBUM d.o.o.

TrumbiÄ&#x2021;eva obala 12, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Priprema za tisak: ACME Tisak: Recom, Zagreb Tiskano u studenome 2010.

CRKVENI OCI

Knjiga 2.

............................................................................................

Kršćanska literatura prošlih vremena, napose ona iz prvoga razdoblja kršćanstva, neiscrpna je riznica duhovnoga bogatstva i poticaja. Ovaj niz otačkih spisa nudi suvremenim duhovnim tražiteljima mogućnost da otkriju to autentično duhovno blago neprolazne vrijednosti. U vremenu nesigurnosti i poljuljanih vrijednosti spisi iz ove biblioteke predstavljaju čvrst temelj i siguran izvor.

Drugi svezak nastavlja s objavljivanjem spisa što spadaju u Apostolske oce, najstarije tekstove kršćanstva nakon Novoga zavjeta. U njemu su sabrani tekstovi koji ne prestaju nadahnjivati kršćane svih razdoblja: Didaché, Pismo Korinćanima sv. Klementa Rimskoga i Barnabina poslanica. Osim što nas vraćaju na izvore kršćanstva, ovi su spisi i konkretan poticaj na autentičnije življenje vjere u svakodnevici.

Bili su oci i zauvijek će ostati oci! Crkvenim se ocima s pravom nazivaju oni sveci koji su snagom vjere, dubinom i bogatstvom svoga učenja tijekom prvih stoljeća Crkvu preporodili i uvelike doprinijeli njezinu razvoju.

Uistinu, oni su ˝oci˝ Crkve jer je po evanđelju ona od njih dobila život. Također su i njezini graditelji jer su oni – na jedinomu temelju koji postaviše apostoli, a to je Krist – izgradili temeljno ustrojstvo Crkve.

Crkva i danas živi životom što ga crpi od svojih otaca; na ustrojstvu koje utvrdiše njezini prvi graditelji, ona se još i danas nadograđuje u radosti i patnji svoga svagdanjeg življenja i svojih tegoba.

Ivan Pavao II. ISBN 978-953-235-232-0

VERBUM 85 kn

www.verbum.hr