Što se novcem ne može kupiti

MICHAEL J. SANDEL

ŠT SE N VCEM NE M ŽE KUPITI Moralne granice tržišta VERBUM

Michael J. Sandel ŠTO SE NOVCEM NE MOŽE KUPITI

MICHAEL J. SANDEL

ŠTO SE NOVCEM NE MOŽE KUPITI Moralne granice tržišta

VERBUM

Biblioteka:

Posebna izdanja 152. Urednik: mr. sc. Petar Balta Naslov izvornika: Michael J. Sandel, What Money Can’t Buy © Copyright: © Michael J. Sandel, 2012. © Copyright za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2020. Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika. Izvršna urednica: Katarina Gugić Prijevod: Mijo Pavić Lektura: Anđa Jakovljević Grafička priprema: Diana Župić Za nakladnika: dr. sc. Miro Radalj

Knjiga je objavljena uz potporu Grada Splita. Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva znanosti Republike Hrvatske. ISBN 978-953-235-648-9 CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Sveučilišne knjižnice u Splitu pod brojem 171126083.

Kiku, s ljubavlju

UVOD: TRŽIŠTE I MORAL

UVOD

TRŽIŠTE I MORAL

Ima stvari koje ne možemo kupiti novcem, no takvih je stvari sve manje. Danas je gotovo sve na prodaju. Evo nekoliko primjera: • Poboljšanje uvjeta u zatvorskoj ćeliji: 82 dolara po noćenju. U gradu Santa Ana u Kaliforniji i u nekim drugim gradovima nenasilni prekršitelji zakona mogu platiti za udobniji smještaj. Za 82 dolara po noćenju dobit ćete urednu i tihu ćeliju, dalje od ćelija drugih zatvorenika koji nisu spremni platiti taj iznos.1 • Mogućnost vožnje prometnim trakom rezerviranim za vožnju na posao „u kompi“, iako ste sami u automobilu: osam dolara u vrijeme najveće prometne gužve. Minneapolis i drugi gradovi pokušavaju ublažiti problem prometne zakrčenosti tako što solo vozačima dopuštaju vožnju prometnim trakom rezerviranim za vožnju „u kompi“, tj. za vozila s dva ili više putnika, uz tarifu koja varira u odnosu na gustoću prometa.2 • Mogućnost unajmljivanja zamjenske (surogat) majke: 6250 dolara. Bračni parovi na Zapadu koji traže zamjensku majku sve češće povjeravaju ovaj posao ženama u Indiji, gdje je ova praksa legalna, i tu uslugu plaćaju manje od trećine iznosa potrebnoga u Sjedinjenim Američkim Državama.3 • Stjecanje prava na useljenje u SAD: 500 000 dolara. Stranci koji ulože 500 000 dolara i otvore najmanje deset

7

ŠTO SE NOVCEM NE MOŽE KUPITI

•

•

•

•

radnih mjesta u područjima s visokom stopom nezaposlenosti ispunjavaju uvjet za dobivanje zelene karte i stječu pravo na stalni boravak u SAD-u.4 Pravo na odstrel ugroženoga crnog nosoroga: 150 000 dolara. Južna Afrika već neko vrijeme dopušta vlasnicima rančeva prodaju prava na odstrel određenoga broja nosoroga lovcima, potičući na taj način vlasnike rančeva na uzgoj i zaštitu ove ugrožene životinjske vrste.5 Broj mobitela vašega liječnika: 1500 dolara godišnje i više. Sve više liječnika koji ordiniraju od 0 do 24 nudi pristup svojemu mobitelu i zakazuje posjet pacijentima istoga dana kada nazovu ako su spremni platiti između 1500 i 25 000 dolara godišnje.6 Pravo na ispuštanje metričke tone ugljika u atmosferu: 13 funta (oko 18 dolara). Europska unija vodi tržište za ispuštanje ugljika koje kompanijama omogućuje kupnju i prodaju prava na onečišćenje okoliša.7 Upis vašega djeteta na prestižno sveučilište. Iako cijena nije istaknuta, predstavnici dijela vrhunskih sveučilišta priznali su novinarima The Wall Street Journala da omogućuju upis određenomu broju prosječnih studenata iz imućnih obitelji od kojih mogu očekivati značajnu financijsku potporu.8

Ne može si svatko priuštiti kupnju ovih stvari. Danas, međutim, postoji mnoštvo načina zarade. Ako niste pri novcu, evo nekoliko posve inovativnih mogućnosti zarade: • Iznajmite svoje čelo (ili neki drugi dio tijela) za oglašavanje određenoga proizvoda: 777 dolara. Novozelandska aviokompanija Air New Zealand uposlila je trideset ljudi koji su obrijali glavu i dali da im se na njoj

8

UVOD: TRŽIŠTE I MORAL

•

•

•

•

•

•

izradi tetovaža s natpisom: „Potrebna vam je promjena? Požurite u Novi Zeland.“9 Budite pokusni kunić i sudjelujte u eksperimentima za ispitivanje sigurnosti lijekova farmaceutske tvrtke: 7500 dolara. Zarada može biti veća ili manja, u ovisnosti o invazivnosti postupka za utvrđivanje djelotvornosti lijeka i neugodnostima što ih taj postupak uključuje.10 Borite se u Somaliji ili u Afganistanu za privatnu vojnu kompaniju: 250 dolara mjesečno do 1000 dolara na dan. Zarada varira prema kvalifikacijama, iskustvu i državljanstvu.11 Probdijte noć čekajući u redu na Capitol Hillu i osigurajte mjesto lobistu koji želi pratiti saslušavanje pred istražnom komisijom: 15 do 20 dolara po satu. Lobisti plaćaju kompanije koje unajmljuju beskućnike i druge ljude spremne čekati u redu.12 Ako ste učenik drugoga razreda u ispodprosječnoj školi u Dallasu, pročitajte knjigu: dva dolara. Kako bi potaknule učenike da više čitaju, škole plaćaju klincima za svaku pročitanu knjigu.13 Ako ste pretili, skinite sedam kilograma u četiri mjeseca: 378 dolara. Kompanije i osiguravateljske kuće koje prodaju police zdravstvenoga osiguranja daju novčane poticaje ljudima koji su spremni izgubiti na težini i živjeti zdravijim načinom života.14 Kupite policu osiguranja bolesne ili starije osobe, plaćajte godišnju premiju dok je osoba na životu, a nakon što umre, uzmite cjelokupnu osigurninu: taj iznos može iznositi i nekoliko milijuna dolara (u ovisnosti o vrijednosti police). Ova vrsta klađenja na živote neznanaca pretvorila se u pravu industriju s kapitalom vrijednim 30 milijarda dolara: što neznanac prije umre, to je zarada ulagača veća.15

9

ŠTO SE NOVCEM NE MOŽE KUPITI

Živimo u vrijeme kada je moguće kupiti i prodati gotovo sve. Tijekom posljednja tri desetljeća tržište – i vrijednosti tržišta – ovladali su našim životima kao nikada dosad. Nije se to dogodilo zato što smo tako htjeli. Jednostavno, dogodilo se. Sa završetkom hladnoga rata tržište i tržišno rezoniranje imalo je golem utjecaj, što je razumljivo. Ni jedan drugi mehanizam za organiziranje proizvodnje i raspodjelu dobara nije bio tako uspješan u stvaranju bogatstva i prosperiteta. Pa ipak, dok je sve više zemalja širom svijeta prihvaćalo tržišne mehanizme u djelovanju svojih gospodarstava, u isto se vrijeme događalo još nešto. Vrijednosti tržišta postupno su počele igrati sve veću ulogu u društvenomu životu. Ekonomija je postala suverena domena. Danas logika kupnje i prodaje vrijedi ne samo kada je riječ o materijalnim dobrima – ona sve više upravlja cjelinom našega života. Vrijeme je da se upitamo želimo li tako živjeti.

Doba tržišnoga trijumfalizma Godine koje su prethodile financijskoj krizi 2008. bile su ispunjene euforičnom vjerom u tržište i deregulaciju – bilo je to doba tržišnoga trijumfalizma. Ono je počelo ranih 1980-ih kada su Ronald Reagan i Margaret Thatcher iskazali uvjerenje da tržišta – a ne vlade – drže ključeve prosperiteta i slobode. Nastavilo se 1990-ih blagonaklonim stavom Billa Clintona i Tonyja Blaira prema liberalizmu, koji su ublažili, ali istodobno i učvrstili vjeru da su tržišta glavno sredstvo za ostvarenje javnoga dobra. Danas je ta vjera poljuljana. Razdoblje tržišnoga trijumfalizma iza nas je. Financijska kriza nije samo bacila sumnju na sposobnost tržišta za efikasno alociranje rizika. Ona je uz to doprinijela raširenu shvaćanju da su se

10

UVOD: TRŽIŠTE I MORAL

tržišta odvojila od morala i da to dvoje moramo na neki način opet povezati. Nije, međutim, jasno što bi to trebalo značiti niti kako bismo to trebali učiniti. Neki kažu da je moralna slabost u srži tržišnoga trijumfalizma bila u pohlepi koja je dovela do neodgovorna preuzimanja poslovnoga rizika. Prema ovomu shvaćanju, rješenje je u obuzdavanju pohlepe, inzistiranju na većemu poštenju i odgovornosti bankara i osoba na rukovodećim položajima Wall Streeta te na donošenju pravila kojima bi se spriječilo ponavljanje slične krize u budućnosti. No to je, u najboljemu slučaju, nepotpuna dijagnoza. Premda je pohlepa nesumnjivo odigrala određenu ulogu u financijskoj krizi, u pitanju je nešto mnogo važnije. Najzlokobniju promjenu koja se zbila posljednjih triju desetljeća nije moguće objasniti isključivo rastom pohlepe. Do nje je dovela ekspanzija tržištâ i njihovih vrijednosti na područja života kojima su ona tuđa. Da bismo se mogli nositi s ovim stanjem, nije dovoljno napadati pohlepu; potrebno je redefinirati ulogu koju tržište treba imati u našemu društvu. Potrebna nam je javna rasprava o tome što znači dati tržištima mjesto koje im pripada. Želimo li pokrenuti takvu raspravu, moramo razmisliti o moralnim ograničenjima tržišta. Moramo se upitati postoje li neke stvari koje ne bismo smjeli kupovati novcem. Zadiranje tržištâ i tržišno orijentirana mišljenja u aspekte života kojima tradicionalno upravljaju netržišne norme jedna je od najvažnijih činjenica našega vremena. Razmislite o porastu broja škola, bolnica i zatvora koji posluju na bazi profita i o outsourcingu ratova na privatne vojne poduzetnike. (Privatni poduzetnici u Iraku i Afganistanu brojčano nadmašuju američke vojnike.)16 Razmislite o opadanju broja policajaca i njihovu zamjenjivanju privatnim zaštitarima – posebno u Sjedinje-

11

ŠTO SE NOVCEM NE MOŽE KUPITI

nim Državama i Britaniji, gdje je broj privatnih zaštitara više nego dvostruko veći od broja policajaca.17 Ili, razmislite o farmaceutskim tvrtkama koje agresivno plasiraju lijekove na recept u bogatim zemljama. (Ako ste ikada vidjeli televizijske reklame u večernjim vijestima na američkoj televiziji, može vam se oprostiti ako ste mislili da uzrok najveće zdravstvene krize u svijetu nije malarija, riječno sljepilo ili bolest spavanja već erektilna disfunkcija.) Razmislite, također, o ulasku komercijalnoga oglašavanja u javne škole; o prodaji „prava na davanje imena“ parkovima i javnim gradskim prostorima; o marketingu „dizajnerskih“ jajašaca i sperme za medicinski potpomognutu oplodnju; o zamjenskim majkama u zemljama u razvoju koje rađaju djecu ženama koje ne mogu zatrudnjeti; o kupovanju i prodavanju prava na onečišćenje okoliša različitih kompanija i država; o sustavu financiranja izbornih kampanja koji se gotovo ni po čemu ne razlikuje od kupovanja i prodavanja izbora. Ovakvo korištenje tržišta alociranjem zdravlja, obrazovanja, javne i nacionalne sigurnosti, provođenja zakona, zaštite okoliša, rekreacije, prokreacije i drugih društvenih dobara bilo je potpuno nepoznato prije tridesetak godina. Danas ga uzimamo kao nešto što se razumije samo po sebi.

Sve je na prodaju Zašto bismo se trebali zabrinuti kada vidimo da kročimo prema društvu u kojemu je sve na prodaju? Iz dva razloga: jedan se odnosi na nejednakost; drugi na korupciju. Razmislite o nejednakosti. U društvu u kojemu je sve na prodaju život je teži onima sa skromnijim primanjima. Što je više toga što možemo kupiti novcem, to je bogatstvo (ili njegov nedostatak) od veće važnosti.

12

UVOD: TRŽIŠTE I MORAL

Kada bi jedina prednost bogatstva bila u mogućnosti da kupimo jahtu ili sportski automobil ili da odemo na luksuzno ljetovanje, nejednakosti u prihodima i bogatstvu ne bi bile toliko važne. No budući da novcem možemo kupovati sve više i više dobara – pa tako i politički utjecaj, kvalitetnu medicinsku skrb, kuću u sigurnu susjedstvu, umjesto u kvartu poznatu po kriminalu, upis djeteta u elitnu školu, umjesto da ga upisujemo u školu poznatu po slabu uspjehu njezinih učenika – raspodjela dohotka i bogatstva postaje sve veći problem. Gdje se dobre stvari kupuju i prodaju, ništa nije važnije od toga imate li ili nemate novca. Ovo objašnjava posebno težak položaj siromašnih obitelji i pripadnika srednje klase posljednjih dvaju desetljeća. Jaz između bogatih i siromašnih ne samo što se produbio, već je pretvaranje svega u robu, čineći novac sve važnijim u čovjekovu životu, zaoštrilo problem nejednakosti u društvu do krajnjih granica. Drugi razlog zbog kojega bismo trebali dobro promisliti prije no što sve izložimo na prodaju nešto je teže opisati. On se ne odnosi na nejednakost i pošteno postupanje već na korozivnu tendenciju tržištâ. Stavljanje cijene na nešto što je vrijedno našega poštovanja može iskvariti to dobro. To se događa zato što tržišta ne alociraju samo robu; ona, uz to, izražavaju i promiču određene stavove prema robi koja se razmjenjuje. Ako dajete djeci novac da čitaju knjige, to će ih možda navesti da više čitaju, ali će ih naučiti i da je čitanje gnjavaža, a ne užitak. Stavljanje upisa na fakultet na dražbu i davanje prednosti onima koji nude najviše nesumnjivo može povećati prihode fakulteta, ali može i potkopati njegov ugled i obezvrijediti njegovu diplomu. Unajmljivanje stranih plaćenika da se bore umjesto nas može poštedjeti živote naših građana, ali može i iskvariti smisao državljanstva.

13

ŠTO SE NOVCEM NE MOŽE KUPITI

Ekonomisti najčešće smatraju da su tržišta inertna, da nemaju utjecaja na robu koja se na njima razmjenjuje. To jednostavno nije točno. Tržišta ostavljaju svoj trag. Vrijednosti tržišta katkada istiskuju netržišne vrijednosti koje bismo trebali čuvati. Naravno, ljudi se ne slažu uvijek oko toga koje bismo vrijednosti trebali čuvati i zašto bismo ih trebali čuvati. Da bismo znali što bismo trebali, a što ne bismo smjeli kupovati novcem, moramo znati koje bi vrijednosti trebale upravljati različitim područjima društvenoga i građanskog života. Ova knjiga pokušava odgovoriti upravo na to pitanje. Na ovomu ću mjestu dati barem naslutiti kakav će to odgovor biti: kada odlučujemo da se određena dobra mogu kupovati i prodavati, odlučujemo, barem implicitno, da je na ta dobra primjereno gledati kao na robu, kao na instrument za stjecanje profita i da se tim instrumentom možemo koristiti. Ali nije primjereno sva dobra tako vrednovati.18 Uzmimo samo ljudska bića. Ropstvo je bilo odurno jer je na ljudska bića gledalo kao na robu koja se može kupiti i prodati na dražbi. Takvo poimanje ne vrednuje ljudska bića na primjeren način – ne vidi u njima osobe koje imaju dostojanstvo i zavređuju poštovanje, već u njima gleda sredstvo za ostvarenje materijalnoga boljitka kojim se možemo slobodno koristiti. Slično se može reći i za neka druga dobra i postupke do kojih nam je stalo. Strana nam je i sama pomisao da bi se djeca mogla prodavati i kupovati na tržištu. Čak i kada kupci ne bi zlostavljali djecu koju su kupili, tržište djecom izražavalo bi i promicalo krajnje pogrešan način njihova vrednovanja. Djecu ne bismo smjeli smatrati potrošnom robom, već bismo u njima trebali gledati bića vrijedna naše ljubavi i skrbi. Ili, razmislite o pravima i obvezama što ih sadrži pojam državljanstva. Ako ste pozvani da budete sudac porotnik u nekomu sudskom sporu,

14

UVOD: TRŽIŠTE I MORAL

nećete unajmiti nekoga drugog da obavi tu građansku dužnost umjesto vas. Jednako tako, ne dopuštamo našim građanima da prodaju svoj glas, iako bi ga neki možda rado kupili. Zašto ne? Zato što vjerujemo da se na građanske obveze ne smije gledati kao na osobno vlasništvo, već da u njima treba vidjeti odgovornost prema javnosti. Prenijeti ih na nekoga drugog značilo bi obezvrijediti ih, vrednovati ih na pogrešan način. Primjeri koje smo naveli ilustriraju općenitiju istinu: neke dobre stvari u životu kvarimo i obezvređujemo ako ih pretvorimo u robu. Prema tome, da bismo odlučili kamo određeno tržište pripada i kada ga moramo držati na sigurnoj udaljenosti, moramo odlučiti kako ćemo vrednovati dobra o kojima je riječ – zdravlje, obrazovanje, obiteljski život, prirodu, umjetnost, građanske obveze itd. Ovo su moralna i politička pitanja, ne samo ekonomska. Da bismo na njih odgovorili, moramo razgovarati o moralnomu značenju svakoga od ovih dobara i o tome kako ih prikladno vrednovati. Takvu raspravu nismo imali u epohi tržišnoga trijumfalizma. Posljedica toga je da smo, umjesto da budemo država s tržišnim gospodarstvom, postali tržišno društvo. Razlika između ovoga dvoga je u ovome: tržišno je gospodarstvo instrument – koristan i djelotvoran instrument – za organiziranje proizvodne aktivnosti. Tržišno je društvo način života koji se probija u sve aspekte čovjekova pregalaštva. Ono je mjesto gdje se društveni odnosi preuređuju na sliku i priliku tržišta. Ono što u suvremenoj politici nedostaje jest rasprava o ulozi i dosegu tržištâ. Želimo li tržišno gospodarstvo ili tržišno društvo? Kakvu bi ulogu tržišta trebala imati u javnomu životu i međuljudskim odnosima? Kako možemo odlučiti koja bi se dobra trebala moći kupovati i prodavati, a kojima bi trebale upravljati netržišne vrijednosti? Gdje bi trebala prestati svemoć novca?

15

ŠTO SE NOVCEM NE MOŽE KUPITI

Ova knjiga ima za cilj dati odgovor upravo na ova pitanja. Budući da se ona tiču prijepornih poimanja o tome što je valjano društvo i što je valjan život, ne mogu obećati konačne odgovore. Ipak, nadam se da će ova knjiga potaknuti javnu raspravu o ovim pitanjima i osigurati filozofski okvir koji će nam pomoći u njihovu promišljanju.

Ponovno osmišljavanje uloge tržišta Čak i ako se slažete s time da smo dužni uhvatiti se ukoštac s važnim pitanjima o moralnosti tržišta, možda niste sigurni da je naš javni diskurs dorastao ovoj zadaći. Ta je zabrinutost posve legitimna. Svako nastojanje usmjereno na preispitivanje uloge i dosega tržišta trebalo bi započeti sviješću o postojanju dviju gotovo nesvladivih prepreka. Jedna je nevjerojatna žilavost i golem utjecaj tržišnoga razmišljanja, koji su prisutni čak i nakon najgorega fijaska tržišta u posljednjih osamdeset godina. Drugi je ogorčenost i ispraznost našega javnog diskursa. Ova dva stanja nisu sasvim nepovezana. Prva prepreka doista je zbunjujuća. U vrijeme kada je počela financijska kriza općenito se smatrala moralnom presudom nekritičkomu prihvaćanju tržišta koje je, neovisno o stranačkoj opredijeljenosti, prevladavalo u političkomu životu zemlje puna tri desetljeća. Činilo se izvjesnim da će krah nekoć moćnih financijskih tvrtki koje su tvorile kralježnicu krupnoga financijskog kapitala u SAD-u i potreba za njihovim masivnim saniranjem na trošak poreznih obveznika dovesti do promjene u pristupu tržištima. Čak je i Alan Greenspan, predsjednik Upravnoga odbora Nacionalne banke SAD-a i veliki svećenik trijumfalističke vjere u tržište, izrazio „nevjericu i zaprepaštenje” što se njegovo vjerovanje u sposobnost slobodnih tržišta da

16

UVOD: TRŽIŠTE I MORAL

se vlastitim snagama izvuku iz krize pokazalo pogrešnim.19 Naslovnica britanskoga časopisa The Economist, koji je oduvijek povlađivao slobodnomu tržištu, osvanula je s fotografijom udžbenika iz ekonomije koji se otapa u lokvi, pod naslovom „Što je krenulo po zlu u ekonomiji“.20 Razdoblje tržišnoga trijumfalizma neslavno se završilo. Napokon je došlo vrijeme svođenja računa, vrijeme trijezna preispitivanja vjere u moć tržišta. Ali stvari nisu krenule u tomu smjeru. Spektakularni fijasko financijskih tržišta, općenito gledajući, nije nimalo oslabio vjeru u tržišta. Zapravo, financijska kriza više je uzdrmala vjeru u vladu nego u banke. Ankete provedene 2011. pokazale su da američka javnost više okrivljuje saveznu vladu nego krupni financijski kapital u SAD-u za ekonomske probleme s kojima se zemlja suočila – omjer je bio veći od dva naprama jedan.21 Financijska kriza gurnula je Sjedinjene Države i najveći dio globalne ekonomije na put nizbrdo, nezabilježen još od vremena Velike depresije, ostavivši milijune ljudi bez posla. Pa ipak, ona nije dovela do temeljita preispitivanja uloge tržišta u suvremenomu svijetu. Dapače, njezina najvažnija posljedica, barem kada je o SAD-u riječ, bila je uspon pokreta Tea Party čiji bi neprijateljski stav prema vladi i priklanjanje slobodnim tržištima postidjeli i samoga Ronalda Reagana. U jesen 2011. pokret Zauzmimo Wall Street izveo je mnoštvo prosvjednika na ulice mnogih američkih gradova i diljem svijeta. Meta prosvjeda bile su velike banke i krupni kapital te rastuća nejednakost u dohotku i bogatstvu nacije. Unatoč različitim ideološkim orijentacijama aktivisti pokretâ Tea Party i Zauzmimo Wall Street dali su izražaja populističkomu ogorčenju protiv saniranja velikih banaka i njihova izvlačenja iz škripca.22 Usprkos glasovima prosvjeda do ozbiljne debate o ulozi i dosegu tržišta nije došlo. Demokrati i republikanci i dalje se, kao i dosada, svađaju oko poreza, potrošnje

17

ŠTO SE NOVCEM NE MOŽE KUPITI

i budžetskoga deficita, samo što to sada čine s još većom dozom stranačke zasukanosti i bez ikakve sposobnosti da nadahnu i uvjere bilo koga. Razočaranje politikom još više se produbilo, a građani su sve nezadovoljniji političkim sustavom koji nije sposoban djelovati na tragu javnoga dobra niti dati odgovore na najvažnija pitanja s kojima se ova nacija suočava. Ovo pogubno stanje javnoga diskursa druga je prepreka debati o moralnim granicama tržišta. U vrijeme kada se politička rasprava svodi uglavnom na živahne razmjene mišljenja na kabelskoj televiziji, prolijevanje žuči ostrašćenih sudionika u kontakt-emisijama na radiju i ideološke okršaje gađanjem protivnika gnjilim rajčicama u Kongresu, teško je zamisliti argumentiranu javnu raspravu o tako prijepornim moralnim pitanjima kao što su ispravno vrednovanje prokreacije, podizanje djece, obrazovanje, zdravstvo, problem onečišćenja okoliša, državljanstvo i druga dobra. Ja, međutim, vjerujem da je javna rasprava moguća i da će ona okrijepiti naš javni život. Neki u našoj politici prepunoj gnjeva i gorčine vide prezasićenost moralnim uvjerenjima: jako puno ljudi previše duboko vjeruje vlastitim uvjerenjima i prenametljivo želi ih nametnuti ostalima. Uvjeren sam da je to pogrešno shvaćanje neugodna položaja u kojemu se ova nacija nalazi. Problem naše politike nije u pretjeranu broju rasprava o moralu, već u tome što je takvih rasprava premalo. Naša je politika pregrijana zato što je najčešće isprazna, ispražnjena od moralnoga i duhovnog sadržaja. Ona nije sposobna uhvatiti se ukoštac s važnim pitanjima koja muče naše građane. Ispražnjenost od moralnih sadržaja koju zamjećujemo u suvremenoj politici ima mnoštvo uzroka. Jedan od njih jest nastojanje da se iz javnoga diskursa protjera pojam valjana života. U nadi da ćemo izbjeći sektaške svađe često od naših građana tražimo da svoja moralna

18

UVOD: TRŽIŠTE I MORAL

i duhovna uvjerenja ostave kod kuće kada ulaze u javnu raspravu. Ali unatoč dobrim namjerama, uskraćivanje pristupa argumentima u prilog valjanu životu u politički diskurs poravnalo je put tržišnomu trijumfalizmu i dominaciji tržišnoga rezoniranja. Tržišno rezoniranje također na svoj način ispražnjuje javni život od rasprave o moralnosti. Jedna od privlačnosti tržištâ jest u tome što ona ne donose sudove o preferencijama koje zadovoljavaju. Ona se ne pitaju jesu li neki načini vrednovanja dobara uzvišeniji ili vredniji od drugih. Ako je netko spreman platiti seks ili kupiti bubreg, a odrasla je osoba spremna to prodati, jedino pitanje koje ekonomist postavlja glasi: „Koliko?“ Tržišta nikome ne prijete prstom. Ona ne razlikuju preferencije dostojne divljenja od onih niskih. Obje strane u sklopljenomu poslu samostalno odlučuju koju će vrijednost dati predmetu trgovanja. Neutralan stav prema vrijednostima u samoj je srži tržišnoga rezoniranja i objašnjava zašto je ono toliko privlačno. Ali naše opiranje da se angažiramo u raspravi o moralnosti i duhovnosti, zajedno s priklanjanjem tržištima, ima visoku cijenu: ono je javni diskurs lišilo moralne i građanske energije i uvelike doprinijelo tehnokratskoj i menadžerskoj politici koja nanosi tako veliku štetu mnogim društvima današnjice. Rasprava o moralnim granicama tržišta omogućila bi nam da kao društvo donesemo odluku o tome kada tržišta služe javnomu dobru i gdje im nije mjesto. Uz to, ona bi unijela živost u našu politiku jer bi pružila dobrodošlicu konkurentnim poimanjima o tome što je valjan život. Kako bi se inače takve rasprave mogle potaknuti? Složite li se da kupovanje i prodavanje određenih dobara kvari i obezvređuje ta dobra, tada morate vjerovati da su određeni načini vrednovanja tih dobara primjereniji od drugih. Kakva smisla ima govoriti o iskvarenosti neke aktivnosti – roditeljstva, primjerice, ili državljanstva

19

ŠTO SE NOVCEM NE MOŽE KUPITI

– osim ako ne mislite da su neki načini roditeljskoga poziva ili državljanstva prihvatljiviji od drugih? Moralni sudovi poput ovih stoje iza onih nekoliko ograničenja tržišta koja još zamjećujemo. Gnušamo se nad samom pomisli da bi roditelji mogli prodavati svoju djecu ili da bi naši građani mogli prodati svoj glas drugome. A jedan od razloga zašto nam je to odvratno tiče se, otvoreno govoreći, upravo moralne prosudbe: vjerujemo da je takvo ponašanje pogrešno i da ono potiče ljude na nedostojne postupke. Promislimo li temeljito o moralnim granicama tržišta o kojima govorimo, vidjet ćemo da su ova pitanja neizbježna. To od nas traži da udružimo svoje razumske sposobnosti, da pokrenemo javnu raspravu o tome kako bismo se trebali odnositi prema društvenim dobrima u koje se zaklinjemo. Bila bi ludost očekivati da će moralno robusnija javna rasprava, čak i u svojemu najboljem izdanju, dovesti do jednodušnosti o svakomu spornom pitanju. Ali ona bi nesumnjivo pridonijela zdravlju našega javnog života. Učinila bi nas svjesnijima cijene koju plaćamo živeći u društvu u kojemu je sve na prodaju. Kada razmišljamo o moralnosti tržišta, razmišljamo, prije svega, o krupnomu financijskom kapitalu u SAD-u i njegovoj bezobzirnosti, o nereguliranim špekulativnim fondovima koji obećavaju nesrazmjerno velik dobitak visokorizičnim ulaganjima, o saniranju banaka koje su lovile u mutnome i o potrebi da se to područje napokon dovede u red. Ali moralni i politički izazov s kojim se danas suočavamo puno je obuhvatniji i prozaičniji – on od nas traži temeljito preispitivanje uloge i dosega tržištâ u našoj društvenoj praksi, u međuljudskim odnosima i u našim svakodnevnim životima.

20

PRESKAKANJE REDA

1.

PRESKAKANJE REDA

Nitko ne voli čekati u redu. Katkada možete platiti i ići preko reda. Odavno se zna da pristojna napojnica šefu sale u iole pristojnijemu restoranu skraćuje čekanje u vrijeme velike gužve. Takvu napojnicu teško je razlikovati od mita i ona se daje diskretno. Na prozoru ne piše da ćete, tutnete li konobaru u ruku pedeset dolara, isti čas doći do mjesta za stolom. Ali već neko vrijeme na prodaju prava na preskakanje reda više se ne gleda poprijeko i ona je postala uvriježen način ponašanja.

Brzi prometni trak Dugački redovi pred kontrolnom rampom na aerodromima prava su muka za putnike. Ali ne mora svatko čekati u vijugavu redu. Putnici prvoga razreda ili poslovne klase mogu koristiti prioritetnu traku, izbiti na čelo reda i tako preteći ostale koji čekaju na pregled prtljage. Aviokompanija British Airways zove je brzom trakom; njome se mogu koristiti i putnici prvoga razreda i tako preskočiti druge koji čekaju u redu za pregled putovnica i imigracijsku kontrolu.23 No većina si putnika ne može priuštiti let prvim razredom pa zrakoplovne kompanije već neko vrijeme nude putnicima mogućnost kupnje povlastice koja im omogućuje da izbjegnu čekanje u redu, kao neku vrstu beneficije à la carte. Platite li dodatnih 39 dolara, kompanija United

21

ŠTO SE NOVCEM NE MOŽE KUPITI

Airlines omogućit će vam ukrcaj preko reda za let od Denvera do Bostona, kao i pravo da izbijete na čelo reda za pregled prtljage. Londonski aerodrom Luton nudi još dostupniju mogućnost: platite 3 funte i izbit ćete na čelo reda ili ćete morati i dalje strpljivo čekati.24 Kritičari ističu da brza traka na aerodromima ne bi trebala biti na prodaju. Kontrola putnika je, tvrde oni, pitanje od prvorazredne važnosti za nacionalnu sigurnost, a ne pogodnost koju je moguće kupiti, kao što je dodatni prostor za noge u zrakoplovu ili prioritet pri ukrcaju; teret držanja terorista podalje od zrakoplova trebali bi podnositi svi putnici bez razlike. Aviokompanije odgovaraju da se svaki putnik podvrgava jednako strogu pregledu; različito je samo vrijeme čekanja, u ovisnosti o cijeni avionske karte. Sve dok se svaki putnik podvrgava jednako strogu pregledu, kraće čekanje u redu za pregled ostaje pogodnost koju smiju prodati.25 Lunaparkovi odnedavno također prodaju pravo na preskakanje reda. Posjetitelji lunaparkova oduvijek su morali čekati satima u redu za najpopularniju vožnju i atrakciju. Universal Studios Hollywood i drugi tematski lunaparkovi odnedavno nude mogućnost izbjegavanja čekanja: za dvostruko veću cijenu ulaznice od uobičajene izbit ćete na čelo reda. Brz pristup vožnji pod nazivom Osveta mumije, od koje čovjeka podilaze trnci, možda je manje moralno upitan od privilegirana pristupa sigurnosnoj kontroli na aerodromu. Unatoč tome, neki promatrači prigovaraju ovoj praksi smatrajući da ona potkopava zdrave građanske navike: „Prošla su vremena kada su redovi u lunaparkovima bili velik izjednačitelj,“ napisao je jedan komentator, „kada je svaka obitelj na odmoru čekala svoj red na valjan demokratski način.“26 Zanimljivo, lunaparkovi obično skrivaju od javnosti činjenicu da prodaju ovu specijalnu privilegiju. Kako ne bi uvrijedili druge mušterije, neki lunaparkovi puštaju

22

PRESKAKANJE REDA

privilegirane goste kroz stražnja vrata i kroz posebnu rampu; drugi daju pratitelja tim VIP gostima koji ih provodi do čelnoga mjesta u redu. Ova potreba za diskrecijom sugerira da se plaćenim dolaženjem na prvo mjesto u redu – čak i u lunaparku – nastoji izbjeći mučan osjećaj da fer ponašanje znači čekati da dođete na red. Takvu uzdržljivost nećete naći na web stranici Universala za prodaju ulaznica koja vas s uvredljivom iskrenošću poziva da za 149 dolara kupite propusnicu koja će vam omogućiti prvo mjesto u redu za sve vožnje, predstave i atrakcije.27 Ako vam je preskakanje reda u lunaparku iritantno, možda će vam biti draži uobičajeni turistički posjet Empire State Buildingu. Za 22 dolara (djeca plaćaju 16 dolara) možete se uspeti dizalom do promatračnice na osamdeset šestom katu i uživati u spektakularnu pogledu na New York. Ali, ne lezi, vraže, ovaj vidikovac privlači milijune posjetitelja godišnje, a čekanje u redu na dizalo može potrajati više sati. Organizatori posjeta vidikovcu dosjetili su se i odnedavno nude posjetiteljima mogućnost da za 45 dolara preskoče red u kojemu ljudi čekaju na sigurnosnu provjeru i vožnju dizalom. Ako ste došli sa ženom i dvoje djece i spremni ste „pljunuti“ 180 dolara, što baš i nije malo, internetska stranica utješit će vas riječima kako vam to pruža „fantastičnu priliku da izbjegnete čekanje u redu i iskoristite boravak u New Yorku – i Empire State Buildingu – na najbolji mogući način, uživajući u prekrasnu pogledu na grad“.28

Lexus prometni trakovi Trend uvođenja brzih prometnih trakova moguće je vidjeti i na autocestama širom Sjedinjenih Država. Ljudi koji se voze na posao sve češće izbjegavaju zakrčene prometne trakove u kojima ih od vozila ispred i iza njih

23

ŠTO SE NOVCEM NE MOŽE KUPITI

dijele samo branici njihova automobila i kupuju pravo na vožnju brzim trakom. Ova praksa započela je 1980-ih uvođenjem traka za vožnju „u kompi“, odnosno za vozila s više putnika. U nadi da će smanjiti prometnu zakrčenost i onečišćenje atmosfere, mnoge države uvele su ekspresne trakove za vozače koji su spremni povesti još nekoga u svojemu automobilu. Solo vozači koji su koristili ovaj trak izlagali su se opasnosti plaćanja visoke novčane kazne. Neki su na suvozačevo sjedalo stavljali lutke za napuhavanje nadajući se da će tako prevariti policijsku patrolu. U jednoj epizodi humoristične serije Bez oduševljenja, molim! (Curb Your Enthusiasm) Larry David iznalazi vrlo domišljat način kupovanja pristupa traku za vožnju „u kompi“: znajući da je cesta do Los Angelesa, gdje je njegov omiljeni bejzbolski klub LA Dodgers trebao odigrati utakmicu zakrčena, unajmljuje prostitutku – ne radi seksa, već da sjedi na suvozačevu sjedalu do stadiona. Dakako, vozeći brzim prometnim trakom uspio je stići na vrijeme na stadion.29 Danas mnogi ljudi koji se voze na posao mogu učiniti isto – a ne moraju unajmiti suvozača. Za cijenu od 10 dolara u vrijeme najvećih prometnih gužvi solo vozači mogu kupiti pravo na korištenje traka rezerviranoga za vozače koji se voze „u kompi.“ U San Diegu, Miamiju, Seattleu i San Franciscu sada možete kupiti propusnicu za vožnju bržim prometnim trakom. Cestarina je različita, u ovisnosti o gustoći prometa. Što je gužva veća, pristojba je veća. (U većini gradova automobili s dva i više putnika još uvijek mogu besplatno koristiti brzi prometni trak.) Na autocesti Riverside, istočno od Los Angelesa, automobili koji se kreću besplatnim prometnim trakom pužu brzinom od 25 do 30 km/h dok oni koji koriste brzi trak jure brzinom 90–110 km/h.30 Neki ljudi protive se prodaji prava na preskakanje reda. Smatraju da sve veći broj brzih prometnih trakova

24

PRESKAKANJE REDA

dodaje nove privilegije bogatima i osuđuje sirotinju na zadnje mjesto u redu. Protivnici brzih prometnih trakova nazivaju ih „Lexus trakovima“ i kažu da njihovo uvođenje dovodi u podređen položaj vozače sa skromnijim prihodima. Drugi se ne slažu s ovim mišljenjem. Oni smatraju da nema ništa loše u zaračunavanju veće cijene onima koji su spremni platiti takvu uslugu. Federal Express skuplje naplaćuje uslugu mušteriji kojoj je dostavio paket u noćnim satima. Lokalni vlasnik kemijske čistionice naplaćuje više za posao koji je obavio istoga dana kada je odjeća donesena. Pa ipak, nitko ne prigovara Federal Expressu zbog toga što je paket isporučio prije vama negoli nekomu drugom ni našemu lokalnom vlasniku kemijske čistionice zbog toga što vam je oprao i izglačao rublje prije nego drugim mušterijama. Ekonomisti smatraju da je čekanje robe i usluga u dugačkim redovima gubitak vremena i da je ono neefikasno, znak da sadašnji sustav cijena ne uspijeva uskladiti ponudu i potražnju. Omogućavanje ljudima da plate bržu uslugu na aerodromu, u lunaparku i na autocesti povećava ekonomsku efikasnost jer im omogućuje da izvjese cijenu na svoje vrijeme.

Čekanje u redu kao način zarade Čak i kada vam nije dopušteno kupiti prvo mjesto u redu, ponekad možete unajmiti nekoga drugog da čeka umjesto vas. Njujorško kazalište The Public Theater svakoga ljeta izvodi Shakespearove drame u Central Parku, a ulaz je slobodan. Ulaznice za večernje predstave podižu se u jedan sat poslije podne i red se formira satima unaprijed. Kada je Al Pacino 2010. igrao ulogu Shylocka u Mletačkome trgovcu, potražnja za ulaznicama bila je tako velika da se tražila karta više.

25

ŠTO SE NOVCEM NE MOŽE KUPITI

Mnogi Njujorčani htjeli su vidjeti predstavu, ali nisu imali vremena za čekanje u redu. Prema New York Daily Newsu, neugodan položaj u kojemu su se ljudi našli dao je povoda nastanku posebne vrste kućne radinosti – našao se nemali broj ljudi koji su bili spremni čekati u redu za ulaznicu i prodati je onima koji su bili voljni platiti za ovu uslugu. Svoju su uslugu oglasili na web stranici Craigslist i još nekim stranicama. U zamjenu za čekanje u redu tražili su 125 dolara od mušterija koje zbog zaposlenosti nisu mogle čekati, iako je ulaz bio slobodan.31 Kazališna uprava pokušala je spriječiti tu trgovinu tvrdeći da se ona „kosi s duhom davanja Shakespeareove drame u Parku“. Zadaća The Public Theatera kao neprofitne ustanove financirane javnim novcem, rečeno je, jest učiniti velike kazališne predstave dostupnima što širemu broju ljudi iz svih slojeva društva. Andrew Cuomo, tadašnji javni tužitelj, zatražio je od vlasnika web stranice da prestane oglašavati uslugu prodaje ulaznica. „Prodaja besplatnih ulaznica“, izjavio je, „onemogućuje Njujorčanima da uživaju u besplatnoj priredbi koju ova ustanova, financirana novcem poreznih obveznika, želi priuštiti svojim građanima.“32 Central Park nije jedino mjesto na kojemu ljudi koji čekaju u redu mogu dodatno zaraditi. U Washingtonu, DC, čekanje u redu postalo je stalni prihod vlade. Kada se održavaju saslušavanja o predloženim zakonima pred posebnim Kongresnim povjerenstvom, dio sjedala u dvorani rezerviran je za novinare, a dio je dostupan javnosti prema načelu „tko prvi, njemu djevojka“. U ovisnosti o predmetu rasprave i veličini prostorije red pred zgradom Kongresa formira se dan prije saslušavanja, pa i ranije, često i na kiši ili zimskoj studeni. Lobisti koji zastupaju interese velikih kompanija revno pribivaju saslušavanjima nadajući se da će imati priliku stupiti u razgovor sa zakonodavcima i pratiti donošenje zakona koji mogu utjecati na industriju čije

26

PRESKAKANJE REDA

interese zastupaju. Ali lobisti ne vole čekati u redu i tako si osigurati sjedalo. Što oni rade? Plaćaju tisuće dolara specijaliziranim kompanijama koje unajmljuju ljude da čekaju u redu umjesto njih. Ove specijalizirane kompanije upošljavaju umirovljenike, dostavljače poruka i, sve češće, beskućnike spremne čekati u redu i prkositi prirodnim silama. Ti ljudi čekaju pred zgradom, a zatim, kako se red pomiče naprijed, ulaze u predvorja zgrada s kongresnim uredima i staju u red pred prostorijama za saslušavanje. Neposredno prije početka saslušavanja dolaze lobisti, koji su najčešće dobro situirani, zamjenjuju mjesta sa svojim prljavim i zapuštenim dublerima i zauzimaju svoje mjesto u dvorani.33 Za uslugu čekanja u redu kompanije koje unajmljuju ove ljude naplaćuju lobistima 36 do 60 dolara po satu, što znači da dobivanje sjedala u dvorani za saslušavanje stoji 1000 i više dolara. Sami čekači dobivaju između 10 i 20 dolara po satu. Washington Post ovoj je praksi prigovorio u jednomu od svojih uvodnika, nazvavši je „ponižavajućom“ za Kongres i „izrazom prezira prema javnosti”: Senatorica Claire McCaskill, demokratkinja iz Missourija, pokušala ju je zabraniti, no bez uspjeha. „Ideja da posebne interesne skupine mogu zakupiti sjedalo u dvorani za kongresna saslušavanja, kao što se kupuju ulaznice za koncert ili nogometnu utakmicu, duboko me vrijeđa“, rekla je.34 Ova vrsta poduzetništva odnedavno se proširila na američki Vrhovni sud. Kada Sud raspravlja o argumentima u važnim ustavnopravnim pitanjima, nije lako ući u dvoranu. No ako ste spremni platiti, možete unajmiti čekača koji će vam osigurati najbolje mjesto u dvorani najvišega suda u zemlji.35 Kompanija LineStanding.com za sebe kaže da je „vodeća kompanija u branši čekača u redu pred kongresnim dvoranama“. Kada je senatorica McCaskill predložila donošenje zakona kojim bi se ova praksa spriječila, vlasnik

27

ŠTO SE NOVCEM NE MOŽE KUPITI

kompanije Mark Gross pokušao ju je braniti. Čekanje u redu usporedio je s podjelom rada na tekućoj vrpci u Fordovim tvornicama: „Svaki radnik bio je odgovoran za svoju specifičnu zadaću.“ Kao što su lobisti dobri u pribivanju saslušavanjima i „analiziranju svih svjedočenja“, a senatori i kongresmeni u „donošenju informiranih odluka“, čekači su dobri u... no, čekanju. „Amerika je zahvaljujući podjeli rada sjajno mjesto za rad“, ustvrdio je Gross. „Čekanje u redu može se činiti neobičnim zanimanjem, ali ono je u konačnici pošten posao u slobodnotržišnoj ekonomiji.“36 Oliver Gomes, profesionalni čekač, slaže se s njim. Kao beskućnik živio je u skloništu kada se zaposlio kao čekač. Novinari CNN-a intervjuirali su ga dok je pred dvoranom za saslušavanja u kojoj se raspravljalo o klimatskim promjenama čekao u redu za nekoga lobista. „Dok sjedim u foajeima Kongresa, osjećam se malo bolje“, rekao je Gomes novinarima. „To me oplemenjuje i tada mi se čini... kako da vam kažem, kao da doista pripadam ovdje, da i ja, s ove svoje beznačajne razine, mogu nešto doprinijeti boljitku našega društva.“37 No ono što je za Gomesa bila povoljna prilika, za neke ekološke aktiviste bio je povod za razočaranje. Kada je skupina njih došla na saslušavanje o klimatskim promjenama, nisu mogli ući u dvoranu. Dubleri lobista već su bili zauzeli sva raspoloživa mjesta u dvorani.38 Naravno, netko će reći i da su ekološki aktivisti, da im je doista stalo do pribivanja saslušavanju, mogli cijelu noć čekati u redu. Ili da su mogli unajmiti beskućnike da čekaju umjesto njih.

Preprodaja propusnica za posjet liječniku Plaćeno čekanje u redu nije samo američki fenomen. Za nedavnoga posjeta Kini doznao sam da zanimanje čekača u redu uzima sve više maha u najboljim bolnicama

28

PRESKAKANJE REDA

u Pekingu. Tržišne reforme posljednjih dvaju desetljeća imale su za posljedicu rezanje fondova za javne bolnice i klinike, posebno u ruralnim područjima. Pacijenti iz takvih područja sada su prisiljeni putovati u glavni grad i puniti bolničke čekaonice. Mnogi od njih čekaju cijelu noć, pa i nekoliko dana, da bi dobili termin za posjet liječniku.39 Propusnica koja će vas odvesti liječniku ne stoji mnogo – samo 14 juana (oko 2 dolara). Ali propusnicu nije lako dobiti. Umjesto da nekoliko dana i noći čekaju u redu na otvorenom, neki pacijenti kojima je očajnički potreban liječnik kupuju propusnice od preprodavača. Preprodavači iskorištavaju dubok jaz između ponude i potražnje i od toga prave unosan posao. Unajmljuju ljude koji čekaju u redu da dobiju pristupnicu za liječnika i zatim je prodaju po cijeni od više stotina dolara – više nego što prosječan seljak može zaraditi za nekoliko mjeseci. Pristupnice vodećim specijalistima na posebno su visokoj cijeni – preprodavači ih izvikuju kao da je riječ o ulaznicama za prva mjesta na boksačkome turniru. Los Angeles Times opisuje preprodaju propusnica pred čekaonicom jedne pekinške bolnice: „Dr. Tang. Dr. Tang. Tko želi propusnicu za dr. Tanga? Reumatologija i imunologija.“40 Ima nešto odbojno u preprodaji propusnica za posjet liječniku. Kao prvo, ovaj sustav nagrađuje neugodne posrednike, a ne one koji se brinu o ljudskome zdravlju. Dr. Tang može se s pravom zapitati zašto najveći dio novca, ako propusnica za reumatologiju vrijedi 100 dolara, odlazi preprodavaču, a ne njemu ili bolnici u kojoj je zaposlen. Ekonomisti bi se zacijelo složili s ovim argumentom i savjetovali bolnicama da povećaju cijene usluga. U stvari, neke pekinške bolnice otvorile su posebne šaltere na kojima su propusnice skuplje, a redovi znatno kraći.41 Ovaj šalter svojevrsna je inačica kupnje skuplje ulaznice za lunapark koja vam omogućuje da izbjegnete čekanje

29

ŠTO SE NOVCEM NE MOŽE KUPITI

u redu kako biste vidjeli najzanimljivije atrakcije ili propusnice za brz prolazak kroz sigurnosnu rampu na aerodromu – ona je prilika da izbijete na čelo reda. No bez obzira na to tko izvlači korist od pretjerane potražnje, preprodavači ili bolnica, trak koji vas najkraćim putem vodi do traumatologa otvara još važnije pitanje: Treba li pacijentima omogućiti da idu preko reda samo zato što su u mogućnosti platiti dodatnu cijenu? Preprodavači i posebni šalteri u Pekingu živopisan su primjer važnosti ovoga pitanja. Ali isto pitanje moguće je postaviti i kada govorimo o nešto suptilnijemu obliku preskakanja reda koji uzima sve više maha u SAD-u – liječnicima koji su na raspolaganju svojim pacijentima od 0 do 24.

Concierge liječnici Iako američke bolnice nisu pretrpane preprodavačima, na medicinsku skrb treba dugo čekati. Na pregled se čeka tjednima, katkada i mjesecima. Čak i kada dođete na red, može vam se dogoditi da čekate u čekaonici još ne znam koliko za pregled koji ne traje više od deset ili petnaest minuta. Razlog: osiguravajuće kompanije slabo plaćaju specijaliste primarne zdravstvene zaštite koji obavljaju rutinske preglede. Žele li živjeti iole pristojno, liječnici opće prakse imaju liste s tri tisuće i više pacijenata zbog čega često primaju dvadeset pet do trideset pacijenata dnevno.42 Mnogi pacijenti i liječnici razočarani su sustavom koji liječnicima ostavlja malo vremena za upoznavanje s pacijentom ili za odgovore na njihova pitanja. Stoga sve veći broj liječnika nudi nešto atraktivniji oblik medicinske skrbi poznate kao „concierge medicina“. Poput conciergea u hotelu s pet zvjezdica, liječnik concierge na usluzi vam je dvadeset i četiri sata na dan. Za godišnji honorar u izno-

30

KAZALO

KAZALO

Abdulah II., jordanski kralj 166 Advanced Placement Incentive Program 59, 61, 236 Advertising Age 200, 256, 257 Adzookie 202 aerodromi 21–22, 45, 87, 201– 202, 204 Afganistan 9, 11 AIDS 147, 150, 152–155, 165, 246–247 Air New Zealand 8, 204 Ali, Muhammad 157–158 altruizam 134, 137–138, 139, 140, 141, 143–144, 245 Amazon Kindle e-čitač 201, 254 American Coal Foundation 220 American International Group 175, 179, 250 američka vojska 215, 218 Američke pošte 215 Američko ministarstvo obrane 166 Američko udruženje umirovljenika 134–135 analiza koristi i troškova 68, 197 Arafat, Jaser 166 Ariely, Dan 134, 244 Aristotel 113, 142, 245 Arrow, Kenneth 138, 245, 249 AT&T postaja podzemne željeznice 212, 256

atentati, terminske transakcije 166–167, 248–249 autoceste 23–25, 47 autogrami 182–187 automobili, oglašavanje na 202, 214–217 aviokompanije 8, 21, 46, 204

Bakst, Kelly 158 Bank One Ballpark 189, 251–252 banke 98 Barclays Bank 212 Beane, Billy 195–195, 253 Bear Stearns 176 Becker, Gary 54–56, 68–71, 97, 133–134, 228, 235, 238 bejzbol – luksuzne (vip) lože na stadionima 191–195 – moneyball u 195–199 – plaćanje u 181–182 – plasiranje proizvoda u 208 – pravo na davanje imena stadionu u 188–191 – prodaja autograma u 188–189 Benedikt XVI., papa 41, 43, 45 biblioteke 77, 129–130 Biggest Loser 63, 237 Biggs, John H. 148

261

KAZALO

Blair, Tony 10 Bloomberg, Michael 211 bolnice 11, 29–30, 47, 98 Bonds, Barry 186 Boston Red Sox 194 Boulding, Kenneth 79, 239 Boxer, Barbara 167 Boyer, Shari 214 Brady, Sharon 174 brak, ekonomska analiza 55–56 Britansko medicinsko udruženje 49 British Airways 21, 87, 240 British Petroleum 86–87 brzina vožnje, ograničenje 74–75 bubrezi 19, 105–106, 122, 125 Buerger, Alan 171–172 Bulgari Connection (Weldon) 201 Burger King 117, 222–223 Bush, George H. W. 84, 98 Bush, George W. 98

Cameron, David 98–99, 241 Campbell Soup Company 220 Casa Sanchez 203, 255 Castro, Fidel 157 Celebrity Death Beeper 158, 248 cijene u sjeni 68–69, 97 cjenovni efekt 61, 100–101, 128, 132 Channel One 218–219, 257 Chevrolet 210 Chisum, Warren 155, 247 Chivers, C. J. 93, 240 CIA 168 Citi Field 188, 252

262

Citizens Bank Park 212 Clark, Geoffrey 162, 248 Clemens, Roger 184 Clinton, Bill 10, 98, 185 Coca-Cola 211, 213 Cohn, Jonathan 193, 253 Comerica Park 191 Consumers Union 222 Coventry First 172, 250 Craigslist 26, 41 Credit Suisse 174 Cuomo, Andrew 26, 233, 234 Curb Your Enthusiasm 24, 232

čekači u redu 9, 25–28, 33, 34, 35–38, 39–40, 41, 45–47 čelo, oglašavanje na 8–9, 203– 204, 207 čitanje, plaćanje za 9, 13, 58–59, 67–68, 89, 101–102

dan darivanja 130–131, 133 darovi 109–115, 130 – unovčenje darova 115–118 darovne kartice 115–116 DARPA 166, 168–170 Daschle, Tom 167 Dead Pool (film) 157 Deadweight Loss of Christmass (Waldfogel) 110, 242 Delta Airlines 46, 202, 235 demokracija 225–226 deregulacija 10 Dignity Partners, Inc. 152 DiMaggio, Joe 183 „dizajnerska“ jajašca i sperma 12

KAZALO

Donelan’s Supermarkets 217 Dorgan, Byron 167 Douglas, Kirk 157 doživotna renta 247 državni parkovi 213 Dubner, Stephen J. 96–97, 99, 114, 241, 242

Eastwood, Clint 157 Economic Approach to Human Behaviour (Becker) 54, 133, 235 Economics (Samuelson) 95, 241 efekt komercijalizacije 133–135 ekonomija, tobože slobodna od moralnih sudova 99–102 – svrha ekonomije 95–102, 140–144 elektronsko prosljeđivanje poklona 118 Empire State Building 23 etičko postupanje kao roba koju treba štedjeti 139–140, 143 farmaceutske tvrtke 9, 12 FedEx Field 188 Feller, Bob 183 Fenway Park 188, 194 financijska kriza 2008. 10, 16–18, 179 financiranje izbornih kampanja 12 Forneris, Tim 185 Franklin, Aretha 157 Frikonomija (Levitt i Dubner) 96–97, 99, 114, 241–242 Frey, Bruno S. 127–128, 135, 243, 244, 245

Fryer, Roland, ml. 58–59, 235, 236

Gabor, Zsa Zsa 157 George II., engleski kralj 161 Gift Relationship (Titmuss) 136–138, 139, 245 Gillette Stadium 188 Ginsburg, Ruth Bader 157 glasovanje 15, 20 globalno zatopljenje 81, 84, 86, 88 Goldman Sachs 176, 178 Gomes, Oliver 28 Gonzalez, Luis 187 Government Acquisitions 214 Government Solutions Group 214 Graham, Billy 157 Greenspan, Alan 16, 231 Gross, Mark 28, 233 gubitak težine 63–64, 65, 231

Hagerstown Suns 190 Harper, Bryce 190, 252 Harris, Barbara 48–50, 52, 53 Harrods, robna kuća 216 Hawking, Stephen 157 Head, Doug 177, 250 Hershiser, Orel 184 hipoteke na dom 178, 202–203 Hirsch, Fred 133–134, 244 HIV/AIDS 150–155, 165, 171, 247 Holmes, Oliver Wendell, ml. 164–165 Houston Astrodome 192 Husein, Sadam 168

263

KAZALO

imigracija 21, 69–70, 100 „incentivize“, upotreba termina 98 indulgencije 87 industrija životnoga uređenja 172–177 – obveznice i 178–180 informacijska asimetrija 111 InstantWeddingToasts.com 108, 242 Institutional Life Markets Association 176, 250 Inuiti 93–95 Invesco Field 192, 253 Iowa Electronic Market 168 Irak, rat u 11, 168, 231 ispitivanje sigurnosti lijekova 9 isprika 106–107, 108, 119 Ivory Soap 219 izbjeglice 71–72, 89, 161

Jackson, C. Kirabo 61, 236 Jackson, Michael 104 javni zahod, oglašavanje u 200 javno dobro, briga za 128–129 Jegen, Reto 135, 245 Jeter, Derek 186, 251 JPMorgan Chase 147

kazne za prebrzu vožnju 74–76 kažnjavanje zločina 100 Kelley, William 153, 247 Kentucky Fried Chicken 217 Killebrew, Harmon 181, 183, 251 Kina, politika jednoga djeteta u 77–78

264

King, Larry 175–176 kisela kiša 84 klađenje na smrt 154, 156–159, 161–165 kompenzacija, novčana i u formi javnoga dobra 129–130 Kongres, američki 26–28, 39–40 Konvencije o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama 90 korisnost, utilitarizam 37–38, 42, 50, 99, 143, 241 – darovi i 112–114 korupcija 12–13; vidi i: podmićivanje – oglašavanje i 206 – plasiranje netržišnih dobara na tržište i 125 – pravo na davanje imena i 207 – prodaja krvi i 136–137 – prodaja upisa na fakultet i 120–121 – prostitucija i 123–124 – stajanje u redu i 38–40 – sterilizacija ovisnica o drogi i 48–53 – tržište terminskim transakcijama i 168 Koufax, Sandy 181, 183 kreditna ocjena 178 Krueger, Alan 44 krv, prodaja 136–138 Kyoto, konferencija 81–82, 84, 85

Levitt, Steven D. 96–97, 99, 114, 241, 242

KAZALO

Lewis, Michael 195–196, 198 Life Partners Holdings 173 liječnici concierge 30–33, 230, 234 – preprodaja propusnica za 28–30, 47 Lincoln, automobili 202 Lincoln Financial Field 212, 224 LineStanding.com 27, 233 Lippmann, Walter 205 Lloydova kavana 160, 161, 180 lobisti 9, 26–28, 39, 231, 233 London, neredi 2011. 98–99, 241 lov 89–95 Luj XIV., francuski kralj 161 luksuzne (vip) lože na stadionima 191–195, 224–225 Luton, aerodrom 22, 232

ljubav, ekonomističko shvaćanje 140–143

Mail Pouch Tobacco 205 Mankiw, Gregory 34, 96, 99, 111, 228, 234, 241, 242 Mantle, Mickey 183, 184 marketing u javnome sektoru 210–223 Martin, Judith 116, 243 Massachusetts Bay, uprava 211–212 MasterCard 209 Mauer, Joe 181, 251 Mays, Willie 183 McDonald’s 209, 215, 219, 222, 258 McGwire, Mark 185, 186, 251

Michigan, stadion Sveučilišta 194–195, 253 Miss Manners (gospođica Uglađenost) 116 Moneyball (Lewis) 195, 196, 197, 198 Morrison, Kendall 153, 165 morževi 92–95, 100 Mountain Dew 222, 223 Mutuelle des frauders 76

Napoleon 160 narančin sok, terminske transakcije 168 Nelson, Jeff 187 Nevada, tarifa za brzu vožnju 75, 238 New York Life Insurance Company 189–190 Nobelova nagrada 104–106, 119, 121 nosorog, crni 8, 89–92, 94, 230, 240 nuklearni otpad 126–130, 132–133

njujorški metro, uprava 212

Oakland Athletics 195, 198 Obama, Barack 98 Oberholzer-Gee, Felix 127–128, 243, 244 obrazovanje 12, 15, 18, 54, 60, 89, 121, 135, 219–222, 224 obveznice za smrt 178–180

265

KAZALO

oglašavanje 12, 199–204; vidi i: marketing u javnome sektoru; plasiranje proizvoda – na tijelu 8–9, 203–204, 206, 207–208 – u javnim zahodima 200 – u školama 217–223 okoliš, onečišćenje okoliša i naknada 86–89 Oscar, nagrada 104 osiguranje domara 146–150, 153, 157, 159, 165, 171, 246 – prigovori na 148–150, 179 osiguranje mrtvih seljaka, vidi: osiguranje domara ovisnice o drogi 48–52, 235

Page, William Scott 152, 246 parkovi, nacionalni 41–42, 47, 129 Pepsi 202, 208, 211, 218, 256 Petco Park 188 Pitney Bowes 147 Pitt, Brad 196 Pizza Hut 199 plasiranje proizvoda 200–201, 208, 219 Plastic Jungle 117, 243 plaže 210–211 počasni doktorati 119–120 podizanje djece 100 podmićivanje 89; vidi i: korupcija – kupovanje djece i 79–81 – poticaji za očuvanje zdravlja i 63–64 – sterilizacija ovisnica o drogi i 48–53

266

policijski automobili 214–217 Policy Analysis Market 166 politika jednoga djeteta 77–78 porezi 84 porotnička dužnost 14–15, 47 poruke zahvalnosti 67–68 Posner, Richard 105–106, 228, 242 poticaji 48–102 – izopačenost i 67–73 – kao pojam, sve češća upotreba 96–97 – moralna zbrka i 95–102 – obrazovanje i 9, 13, 57–62, 67–68, 89, 100 – smanjenje zagađenja okoliša i 81–86 – sterilizacija i 48–53 – zauzimanje za javno dobro i 126–130 – zdravlje i 62–67, 97, 100 poticaji, platni 96 Pounds for pounds (Funte za funte) 64 pravičnost i nejednakost 12–13, 121–122 – čekanje u redu i 38–39 – kupovanje djece i 78–81 – oglašavanje i 206 – plasiranje netržišnih dobara na tržište i 125 – poticaji za očuvanje zdravlja i 64–65 – prodaja krvi i 136–137 – prodaja upisa na fakultet i 120–122 – prostitucija i 123–124 pravo i ekonomija, pokret 105 pravo na davanje imena 12,

KAZALO

188–191, 195, 204, 215–216, 224–225 – djeca i 207–207 – javni sektor i 210–223 – škole i 221–222 prijateljstvo 103–104, 106, 109, 112–113, 118 prikupljanje dobrotvornih priloga 130–132, 133 prisila – oglašavanje i 206 – prodaja organa i 123 – sterilizacija ovisnika i 50 pristojbe protiv novčanih globa 73–78, 132 priznanja 118–119 privatne vojne kompanije 9, 11, 13 privatne zaštitarske firme 11 privilegija imućnika 121 Procter & Gamble 147, 219 prodaja novorođenčadi 105– 106, 125 Project Prevention 48, 235 prokreacija, dozvole za 78–81, 100 prometni trakovi za vožnju „u kompi“ 7, 24 propusnice, preprodaja 28–30, 33–35, 41, 45 prostitucija 19, 100, 123–124 Public Theater 25–26, 38 pušenje 62, 63, 64, 65–66

radnici, eksploatacija u tvrtkama 143 rastava braka, ekonomska ana-

liza 55–56 Reagan, Nancy 157 Reagan, Ronald 10, 17 red, preskakanje 21–47 Rice, Michael 145–146 Rice, Vicki 145 Robertson, Dennis H. 140–141, 142–143, 245 Robinson, Jackie 183 ropstvo 14 Rose, Pete 187, 251 Rousseau, Jean-Jacques 142, 245 Ruth, Babe 184 Ryanair 202

Sacramento Bee 41, 234 Salonoja, Jussi 74 Samuelson, Paul 95, 241 saniranje velikih banaka 16, 20 Scholastic 220 Schuck, Peter 71, 238 Scroogenomics (Waldfogel) 110, 242 Seabrook, John 44, 234, 235 sebičnost 143 Sharon, Ariel 157 Sharon, Brady 174 shizofrenija 62 ShopRite 221 signaliziranje 111–112 sigurnosne mjere 149–150 Simon, Julian L. 69, 238 Skippy Peanut Butter 210 sloboda 33–34 Smith, Adam 96–97 Smith, Kari 204

267

KAZALO

Snapple 211 socijalna psihologija 135 Spasite Big House 194–195 Spider-Man 2 (film) 191 Spirit Airlines 202 Springsteen, Bruce 41, 43–45 sterilizacija 48–53, 57, 235 Stiffs.com 156–157, 158, 247 Summers, Larry 197 Summers, Lawrence 142–143, 227, 245, 253 surogat majke; vidi: zamjenske majke svadbene zdravice 106–108, 118 sveučilišta 8, 120–122

škole 9, 12–13, 57–62, 68, 89, 100, 129, 217–223 – koje posluju na bazi profita 11 špekulantske police životnoga osiguranja 174–177

Tabarrok, Alex 112–113, 242 Target Field 188 Tea Party 17, 231 Tejada, Miguel 196 Tenet, George 168, 249 teroristički napad 11. rujna 2001. 148 Thatcher, Margaret 10, 133, 157 ThePerfectToast.com 107–108, 242 Thomas, Mike 155–156 Tianjin, kompanija 107 Titmuss, Richard 136–139, 245 Tootsie Rolls 220–221, 224

268

trgovanje ispuštanjem štetnih plinova 84–85 Trumanov Show (film) 119 tržišta – čekanje u redu i 33, 45–47 – javni diskurs o 16–20 – kao instrument 15–16 – međuljudski odnosi i 53–57 – tržišta istiskuju netržišne vrijednosti 14, 72–73, 100– 101, 103–144, 161, 170 – u društvenomu životu 10 tržišta pretkazivanjima 168 tržišta sportskih suvenira i autograma 182–187 tržište terminskim transakcijama terorizma 165–171 ugljični dioksid 83, 86–89, 209, 239 United Airlines 21, 232 U.S. Cellular Field 188 usvajanje djece 105–106, 122– 123, 124, 125 Valvoline 215 Vanjoki, Anssi 74 Velika Britanija 63, 64, 136, 216 Verizon 211 Viatical Association of America 153, 247 Victoria, engleska kraljica 160 videoteke 76–77 vjera u tržišta, dvije postavke 17, 70, 138–140 vladine mjere 83

KAZALO

voće, oglašavanje na 205, 209 Vrhovni sud, američki 27, 164 vrtići, cjelodnevni 72–73, 100– –102, 131–132

Waldfogel, Joel 110–111, 113– –114, 242 Walmart 115, 117, 145, 150, 208 Walpole, Robert 161 Weldon, Fay 201 Wells Fargo Center 212 Weston, Liz Pulliam 116, 243 Whittle, Chriss 218, 219 Williams, Ted 183 Wilson, Charles E. 96 Winn-Dixie 147 Wolfenschiessen, Švicarska 126–130 Wyden, Ron 167

Yankee Stadium 43, 187, 188, 191, 194 Yosemite, nacionalni park 41–42, 234

zabavni parkovi 22–23, 25, 33, 45, 232 zagađenje okoliša, dozvole za 8, 12, 81–89, 100 Zakon o životnomu osiguranju ili Zakon o kockanju (1774.) 162–163 zamjenske majke 7, 12, 53 zaštita okoliša 83–84, 86, 179, 197; vidi i: zagađenje okoliša, dozvole za

zatvori 7, 11, 217–218 Zauzmimo Wall Street 17–18 zdravlje 100 zdravstvena skrb 98; vidi i: liječnici concierge – dostupnost 28–33 – manjkavosti tržišta 138 – poticaji i 62–67 zdravstvene mjere 149–150 zdravstveno osiguranje 63–64 Zelizer, Viviana 162–163, 248 Zhenwu, Zhai 78

životno osiguranje 9, 145–150, 179–180, 246; vidi i: osiguranje domara – kao klađenje na smrt 153– 154, 162–165 – povijest 159–165 – kupovanje životnoga osiguranja od neizlječivih bolesnika 155–156, 158, 165, 169–170 – lijekovi protiv AIDS-a kao prokletstvo za 171–172 – moralni prigovori za 152– 153, 179–180 životno osiguranje kojemu je začetnik neznanac 176 životno osiguranje u vlasništvu neznanca; vidi: špekulantske police životnoga osiguranja životno osiguranje u vlasništvu velikih kompanija (COLI) 145–150

269

KAZALO

SADRŽAJ

UVOD: Tržište i moral . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 1. Preskakanje reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21 2. Financijski poticaji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48 3. Kako tržišta istiskuju moral . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103 4. Tržišta životom i smrću . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 145 5. Pravo na davanje imena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 181 ZAHVALE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 227 BILJEŠKE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 231 KAZALO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 261

271

Nakladnik: VERBUM d.o.o. Sinjska 2, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Tisak: GrafiÄ?ki zavod Hrvatske Tiskano u kolovozu 2020.

Trebamo li novcem poticati djecu da čitaju knjige ili dobivaju dobre ocjene? Trebamo li dopustiti tvrtkama da kupuju pravo na onečišćenje okoliša? Je li etično plaćati ljudima da doniraju organe ili da se na njima testiraju opasni novi lijekovi? A što mislite o kupovanju upisa na elitna sveučilišta ili političkih položaja? U knjizi Što se novcem ne može kupiti ugledni profesor s Harvarda Michael J. Sandel propituje koje su moralne granice tržišta i postavlja jedno od najvažnijih etičkih pitanja našega vremena: nije li svijet u kojemu je sve na prodaju naopak? Nismo ni primijetili da smo se posljednjih desetljeća iz društva koje ima tržišnu ekonomiju prometnuli u tržišno društvo u kojemu gotovo sve ima svoju cijenu. Kako uopće možemo spriječiti da tržišno razmišljanje i tržišne vrijednosti ne zagospodare svim aspektima života: zdravljem, obrazovanjem, sportom, politikom, pravom, čak i obiteljskim životom i drugim međuljudskim odnosima? U ovoj iznimnoj knjizi Michael J. Sandel pokreće raspravu kakve dosada nije bilo u našemu dobu obilježenu svevlašću tržišta te s jasnoćom obrazlaže koja je prava uloga tržišta u demokratskom društvu i kako možemo zaštititi moralne i građanske vrijednosti koje tržište ne priznaje i koje se ne mogu kupiti novcem. „Sjajna knjiga, vrlo čitka, izvrsno napisana i često zabavna... Neophodna knjiga na temu odnosa između morala i ekonomije.“ David Aaronovitch, The Times „Kao najpoznatiji učitelj filozofije u svijetu Sandel je pokazao da je politiku moguće uvesti u javni prostor ne vrijeđajući pritom inteligenciju javnosti... On pokušava otvoriti prostor za razgovor o građanskoj vrlini koji su, prema njegovu mišljenju, napustile i ljevica i desnica.“ Michael Ignatieff, The New Republic Michael J. Sandel profesor je političkih znanosti Harvardskoga sveučilišta. Gostujući je profesor na pariškomu sveučilištu Sorbonne, a držao je predavanja o ljudskim vrijednostima na Oksfordskome sveučilištu. Njegove knjige Pravednost i Što se novcem ne može ISBN 978-953-235-648-9 kupiti postale su međunarodni bestseleri i prevedene su na sve značajnije svjetske jezike. VERBUM 158 kn