Žetva zlata

Sara, glavna pisarica perzijske kraljice, pokorivši se kraljičinu naumu, udala se za plemića Darija. Postavši pripadnica perzijske aristokracije, Sara tako ima bogatstvo, imovinu, čast i moć, ali ne ono najvrednije: muževa ljubav i dalje joj se čini nedostižnom.

Hoće li put pun opasnosti, sukoba i bolnih sjećanja pomoći Dariju da vidi Božju ruku na djelu u svome životu – pa čak i u braku za koji se čini da je bez ljubavi i pred raspadom? Mogu li protivštine, izdaja i neprijateljstvo uroditi nevjerojatnim plodom? „Žetva zlata iznimna je priča, ali i više od toga. Ljudi na ovim stranicama oživljuju, a u njihovoj boli i njihovim borbama prepoznat ćete sebe.“ CHRIS FABRY, nagrađivani autor i radijski voditelj „Žetva zlata dojmljiv je povijesni roman čiji će vam se likovi zadržati u mislima još dugo nakon što sklopite knjigu. Autorica Tessa Afshar na čudesan način donosi priču iz Nehemijina vremena dajući nam uvid u jedan od mogućih razvoja događaja. U njezinim opisima jednostavno sam vidjela drevni Jeruzalem i drevnu Perziju te je moje poznavanje tih vremena bogatije upravo zahvaljujući čitanju ove knjige. Nikako ne propustiti!“

Žetva zlata

Iako je njegova majka bila Izraelka, Darije i dalje nije siguran u to da je supruga židovka pravi izbor za njega, osobito kada se Sara udružila sa svojim rođakom Nehemijom da obnove razrušene jeruzalemske zidine. Nakon što mu je kralj naredio da im pomogne u tom pothvatu, Darije sa Sarom kreće na putovanje u domovinu naroda svoje majke.

129 kn

Tessa Afshar jedna je od najomiljenijih suvremenih autorica popularne književnosti i zvijezda inspirativne literature. Čitatelje je osvojila već svojim prvim romanom Biser u pijesku te je proglašena „novim autorom godine“ pod pokroviteljstvom magazina Family Fiction, a velik je uspjeh postigla i romanom Polje milosti koji je bio nominiran za Grace Award, kao i romanom Mjesto tišine koji je dobitnik nagrade INSPY za najbolje vjerski nadahnuto književno djelo i finalist RT Book ReISBN 978-953-235-797-4 viewsa za najinspirativniji ljubavni roman. Sva tri romana objavljena su u Verbumovu izdanju u biblioteci /bibliotekapopulus Populus naišavši na odličan prijam hrvatske publike.

POPULUS

Popularno. Opuštajuće. Oplemenjujuće.

TESSA AFSHAR

JILL EILEEN SMITH, autorica serije uspješnica Supruge kralja Davida

POPULUS

TESSA AFSHAR Žetva zlata POPULUS

Tessa Afshar ŽETVA ZLATA Roman

Biblioteka

POPULUS 15.

Naslov izvornika: The Harvest of Gold Knjiga je prvi put objavljena u SAD-u, Moody Publishers, 820 N. LaSalle Blvd., Chicago, IL 60610.

Copyright © 2013 by Tessa Afshar Copyright © za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2022.

Objavljeno uz dopuštenje.

Prijevod: Damir Biličić Lektura: Bonislav Kamenjašević

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture i medija.

Split, 2022.

Nakladnik: VERBUM d.o.o.

Sinjska 2, 21 000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 e-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Glavni urednik: Petar Balta Za nakladnika: Miro Radalj

TESSA AFSHAR

Žetva zlata

POPULUS

Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika.

ISBN 978-953-235-797-4 CIP zapis dostupan u katalogu Sveučilišne knjižnice u Splitu pod brojem 190410083.

Posvećujem bratu: Hvala na odanosti, velikodušnosti i nepokolebljivoj vjeri u mene.

587. – 586. g. pr. Kr. Babilon osvaja Kraljevstvo Judu, Jeruzalemski je hram razoren.

559. – 530. g. pr. Kr. Kir Veliki stvara najveće carstvo koje je svijet dotada vidio i pod njegovom vlašću nastupa zlatno doba ahemenidske dinastije. Godine 538. Kir oslobađa Izrael babilonskoga sužanjstva, što je prorekao Izaija (44,24–45,5). Daje novac iz vlastite riznice kako bi se obnovio Jeruzalemski hram.

530. – 522. g. pr. Kr. Kambiz, Kirov najstariji sin, osvaja Egipat. Nakon njega kratko vlada njegov mlađi brat Bardija, koji ubrzo potom umire u neobičnim okolnostima.

521. – 486. g. pr. Kr. Darije Veliki širi Perzijsko Carstvo tako da na vrhuncu obuhvaća približno osam milijuna milja. Uz Kira, on je najcjenjeniji ahemenidski kralj. Najvjerojatnije je riječ o Dariju iz knjige proroka Daniela (6,1–28) jer bi Daniel u to doba već bio jako star.

486. – 465. g. pr. Kr. Kserkso (Ahasver) preuzima očevu veliku dinastiju. Najpoznatiji je po zloglasnome napadu na Grčku i po tome što je za kraljicu odabrao skromnu židovsku djevojku Esteru. Točno vrijeme toga događaja nije poznato. Više pojedinosti možete naći u Knjizi o Esteri.

465. – 424. g. pr. Kr. Artakserkso je poznat kao dobrohotni kralj koji više nesmiljenih zakona zamjenjuje humanijim propisima. Svojega peharnika Nehemiju 445. šalje natrag u Jeruzalem da obnovi uništene zidine.

334. g. pr. Kr.

Aleksandar Veliki osvaja Perziju.

33. g. po. Kr.

Raspeće Isusa iz Nazareta.

LIKOVI (redom kojim se pojavljuju ili spominju u knjizi) Sara – nekadašnja kraljičina pisarica; Darijeva supruga Darije Pasargada – perzijski aristokrat; Sarin suprug Pari – Sarina sluškinja Damaspija – perzijska kraljica Artakserkso – perzijski kralj Nehemija – kraljev peharnik; Sarin rođak Arta i Meres – pripadnici Darijeve osobne garde Niq, Nasir – babilonska braća Megabiz – perzijski vojskovođa Mardonije – pripadnik Besmrtnikâ Lisandar – Darijev prijatelj Hanani – Nehemijin brat Pir – Megabizov nećak i upravitelj pokrajine Zikir – visoki dužnosnik u Damasku Roksana – kći perzijskoga aristokrata i višestruko nadarena žena Horonac Sanbalat – samarijski upravitelj koji se opire Nehemiji Tobija – amonićanski upravitelj koji se opire Nehemiji Zenobija – Zikirova kći

1. dio

Napad

1. poglavlje

DVADESETA GODINA VLADAVINE KRALJA ARTAKSERKSA** ZIMA, PERZEPOLIS

S

ara naglo digne glavu kada su se vrata njezine odaje rastvorila naglo i neuobičajeno silovito. Njezina prijateljica i sluškinja Pari utrči u sobu, nakrivljene tunike i s pramenovima inače besprijekorne smeđe kose koji su joj sada nasumično i zapleteno visjeli oko lica. „Dijete se rodilo!“ reče piskutava glasa dok je zamahivala dugačkom rukom ne bi li naglasila riječi.

Sara poskoči na noge. „A Apama? Kako je njoj?“ Apama, supruga drugoga vrtlarova pomoćnika, počela je prije tri dana rađati prvo dijete. Pokazalo se da se djetetu baš ne ide na svijet. Potkraj drugoga dana svi su se već počeli pribojavati najgorega.

Pari stisne usne u ravnu crtu. „Bardija kaže da je preslaba. Dopustili su mi da je načas pogledam prije nego što sam došla ovamo.

Bjelja je od jogurta u zdjelici, a drhti unatoč vatri u žeravniku u podnožju njezina ležaja.“ Sara se strese. Bardija, glavni vrtlar i praktički pripadnik Darijeve obitelji, nije imao naviku olako iznositi takve tvrdnje. „Ne zvuči baš ohrabrujuće. Možda bismo mogle nekako pomoći.“ Ona odlučnim koracima priđe nizu ladica ugrađenih u nišu u jednome kutu spavaonice. U njima su se nalazile uredne hrpe mekih *

446. g. pr. Kr.

11

plahta, vunenih deka i pokrivača ispunjenih pamukom. Sara odabere jedan prelijepi pokrivač od raznih nijansa plave i zelene tkanine, ukrašen srebrnim vezom. „Pod ovim bi joj trebalo biti toplo.“ Pari uzdigne obrve gotovo do vrha čela. „Nisi li taj pokrivač dobila od kraljice?“ „Ima nevjerojatan ukus, zar ne?“ „Svakako, moja gospo, ali važnije je neće li joj smetati što daješ dar koji je odabrala za tebe tim nevjerojatnim ukusom?“ „Neće ako za to ne dozna“, reče Sara, koja nije uspjela prikriti prizvuk smijeha u glasu. „Osim toga, s obzirom na činjenicu da je i sama proživjela težak porod, vjerojatno će dati dopuštenje. Trebale bismo poslati i pokoju stvar za djetešce. Je li dječak ili djevojčica?“ Pari dlanom prekrije usta. „Usred tolikih uzbuđenja zaboravila sam pitati. Znam samo da je dijete zdravo.“ Sara za uho zatakne pramen kose koji se bio oslobodio. „To je važna stvar. U spremištu sam vidjela nešto posteljine koja bi trebala odgovarati novorođenčetu. Pođimo po nju.“ Ona i Pari nakratko su posjetile spremište i uzele nekoliko prikladnih stvari za novorođenče. „Njegovo je gospodstvo već poslalo janje“, reče Pari dok su se vraćale u Sarine odaje. „Bardiji je naložio da ga donese čim Apama rodi.“ Saru nije iznenadila Darijeva promišljenost. Perzijanci su silno cijenili djecu. Cijelo domaćinstvo radovalo se djetetovu dolasku na svijet, čak i kad je pripadalo nekomu iz redova niže posluge.

Samo se namrštila pomislivši na Darija. Otkako je dao poslati po nju, proteklo je pet beskonačnih dana. Izostanak njegova zanimanja izjedao ju je silovitošću zbog koje noću nije spavala, a danju se nije uspijevala odmoriti. Zar već gubi zanimanje za nju? Od te pomisli bila bi najradije zaplakala.

A nije baš oduvijek očajnički priželjkivala njegovo društvo. Kad je kraljica tek dogovorila njezin brak, imala je dojam da je riječ o pravoj pokori koja joj je upropastila život. Nije sama odabrala ni supruga ni brak.

Svi su jednostavno pretpostavljali da bi skromna židovska djevojka trebala biti presretna što će se udati za kraljeva rođaka, ali Sara je u to vrijeme najviše od svega željela samo nastaviti raditi kao kraljičina glavna pisarica, jedina žena u cijelome Carstvu kojoj je ikada dodijeljena takva čast. Prva četiri mjeseca njezina braka bila su prava noćna mora ispunjena obostranom mržnjom. No ona 12

i Darije s vremenom su naučili prihvaćati jedno drugo te su ostvarili odnos obilježen sretnim prijateljstvom. Ona ironično nakrivi usta dok je sjedala na kauč presvučen ljubičastim lanenim platnom.

Njezini osjećaji prema Dariju daleko su nadilazili prijateljstvo.

Poteškoća se sastojala u tome što ga je voljela.

Istinski voljela.

Od toga baš nije velike koristi jer on nije uzvraćao takvim osjećajima. Znala je da mu je stalo do nje. Bio je oslobodio sve konkubine te ih smjestio tako da budu samostalne, pa je Sara postala jedinom ženom u njegovu životu. I sam joj je bio priznao da uživa u njezinu društvu i da joj se divi, ali nikada nije rekao da je voli.

Njezin štenac Anusija, već sit tolikog zanemarivanja, prekinuo joj je misli tako što je poskočio i položio joj glavu u krilo, zagledao se u nju očima punima obožavanja. U dobi od šest mjeseci već je bio velik i počeo krupnom građom nalikovati na rođaka Kaspijana, Darijeva najdražeg psa. Sari je Kaspijan i dalje nedostajao. Bio je to najnevjerojatniji pas kojeg je ikada upoznala.

Ona se sada nagne i pomiluje Anusiju iza ušiju pronalazeći utjehu u toplini njegova čvrstog tijela. On joj se nasmiješi poput pravoga štenca, s velikim užitkom.

Bio je to Darijev poklon. Usne su joj se smekšale kada se prisjetila one noći kad mu je dala ime. Prvo je predložila da ga nazovu Svileni – jer je bio toliko mekan – no taj je prijedlog dočekan s neskrivenim neodobravanjem. „Svileni!“ uskliknuo je tada Darije, gotovo uvrijeđeno. „Pa nije to ljubimac neke djevojčice. Potječe iz plemenite loze, dostojne kraljeva i prinčeva.“ Sara je tada poravnala nabore svoje raskošne suknje na jednome bedru. „A Medeni? Tako je sladak. Bilo bi to idealno ime.“ Darijeve tamne obrve spustile su se od nezadovoljstva. „Ne sviđa ti se ni Medeni?“ pretvarala se da se duri. „Rekao si da mu mogu dati koje god ime poželim.“ „Ah. Da, rekao sam to. Ispričavam se. Medeni… Onda neka bude Medeni.“ To je ime izgovorio kao da ima puna usta posoljenih višanja. „Hvala, gospodaru moj! Baš savršeno. Sve mogu jasno zamisliti. Kuću punu vaših moćnih prijatelja, a vi pred njima dovikujete: Dođi, Medeni. Donesi, Medeni. Taj će ih prizor oduševiti.“ „O, kakvo drsko derište.“ Bore su se u njegovim obrazima produbile. „Gledao bih tebe cijelo vrijeme dok bih to govorio. Dođi, Medena“, reče pa se potapša po bedru.

13

Ona je prasnula u smijeh i bacila mu se u naručje. „Imam bolju zamisao. Kako bi bilo da ga nazovemo Anusija?“ Ona je predložila to ime znajući da će njezin suprug biti zadovoljan zbog aluzije na kraljevu elitnu gardu, poznatu pod nazivom Besmrtnici. „E, to je već prikladno ime“, rekao je on. „Bit će to pas ratnik.“ Ona ga je malko gurnula u rebra, znala je da je ondje škakljiv. „Bit će pas pratitelj“, rekla je podsjećajući ga na izvorno značenje te perzijske riječi.

Sara je uzdahnula. Suprug joj nikako nije bio jasan. Ponekad se, činilo joj se, bori protiv vlastitoga srca, jednom je polovinom želi, drugom odbacuje. S druge strane, nikada se nije dogodilo da punih pet dana ne da poslati po nju, još otkako su odlučili živjeti kao pravi supružnici. „Apama i njezin suprug bit će oduševljeni vašim darovima, gospodarice“, reče Pari i tako prekine Sarina razmišljanja. Pridignula je ruke, sada prepune posteljine koju su donijele iz spremišta, a koja je u osjetljivoj ravnoteži stajala na hrpi na kraljičinu prekrivaču. „Želite li poći sa mnom da to izručim?“ „Mislim da ne. Uvijek su nekako napeti i ukočeni kada ih posjetim iako dajem sve od sebe da se opuste. Treba im malo mira. Ti to izruči zajedno s mojim čestitkama i pozdravima. A ja ću se pomoliti za Apamu.“ Pari se brzo vratila, i to s pladnjem prepunim hrane. „Šušan šalje gustu juhu sa začinskim biljem i pšeničnim rezancima i vrući kruh iz peći“, reče već postavljajući stol. „Kao da mi čita misli!“ usklikne Sara kada je sobu ispunio miomiris metvice i prženoga luka. „Cijeli dan žudim za jednom od njezinih krepkih juha.“ Sara se nagne nad zdjelicu i s užitkom udahne složenu aromu začinskoga bilja i mirodija. Darijeva jednooka i mršava kuharica znala je i obično povrće i meso pretvoriti u nezaboravnu gozbu za sva osjetila. „Bardija kaže da se na Apami primjećuju znakovi oporavka.

Nasmiješila se kad sam je pokrila tvojim pokrivačem. Preslaba je da nešto kaže, ali u očima su joj se skupile suze kad sam joj rekla da je to nekoć bio kraljičin pokrivač. Njezin je suprug obilno nadoknadio njezinu šutnju. Molio me da zahvalim i tebi i njegovu gospodstvu toliko puta da sam morala pobjeći usred još jedne njegove rečenice.

Vjerojatno će ti se baciti pred noge ili učiniti nešto slično, jedna14

ko neugodno, kada se sljedeći put vidite.“ Ona podigne pladanj na kojemu je donijela hranu te se okrene kao da će izaći, no onda se odjednom zaustavi. „Zamalo sam zaboravila. Upravo je stigao glasnik iz Suze. Donio ti je poruku od Njezina Veličanstva.“ Damaspija, kraljica Perzije, bila je toliko ljubazna da je Saru smatrala prijateljicom – bila je to povlastica koja je ponekad imala i vrlo visoku cijenu, Sara je toga bila itekako svjesna. Kraljica je nekako stekla naviku da piše Sari, da joj prenosi novosti otkako su se ona i Darije preselili pola godine ranije na ovo raskošno imanje u blizini Perzepolisa, dok je ostatak dvora tijekom zime ostao u Suzi.

Sara podigne pogled sa zdjelice iz koje se dizala para prema smotku papirusa u Parinoj ruci. Potom tiho izgovori molitvu zahvalnosti za hranu. Čim je završila, ispružila je jednu ruku prema pismu, dok je drugom uhvatila žlicu i stala jesti. Bila je previše gladna da odgodi juhu i preznatiželjna da odgodi čitanje poruke. Pari je prijekorno pogleda, ali joj ipak preda poruku. Sara je znala da se ne zna besprijekorno držati za stolom čak ni kada se posve posveti toj zadaći. Istovremeno čitanje i jelo znače pravu katastrofu ili za presvlaku namještaja ili za njezinu profinjenu odjeću. Ili, što je valjda najvjerojatnije, za oboje. Pogledavši Pari koliko je god mogla pomirljivije, razlomi Damaspijin pečat.

Inače je čitala brzo i točno, no sada je pismo pročitala dvaput, da se uvjeri u to da je dobro shvatila kraljičin nalog. Namrštila se pogledavši datum kada je napisano. Prije dva mjeseca. Brzim pokretom kojim je zamalo srušila zdjelicu s juhom ustala je s kauča. „Artakserkso i Damaspija pozivaju nas da ih posjetimo u Suzi, ali žele da dođemo onamo za osamnaest dana!“ „Za manje od tri tjedna? Morali biste letjeti da dođete na vrijeme“, reče Pari preneraženo. „Znam. Možeš li, molim te, dovesti glasnika koji je donio poruku? Smjesta.“ Nekoliko trenutaka poslije neki mladić, i dalje u jahaćoj opremi, stajao je na njezinim vratima, kraj Pari. Sara mu zahvali na brzome dolasku. „Možeš li mi reći kada je ova poruka predana kraljevskoj glasničkoj službi?“ On stane nešto tražiti u kožnoj torbi pa izvadi svitak papirusa. Nakon što ga je nekoliko trenutaka proučavao, kimne. „Evo ga.

Primljena je s jednom većom pošiljkom iz kraljičina ureda. Cijeli paket predan nam je prije tri tjedna.“ 15

Sara mu zahvali i otpusti ga. Njegov je odgovor potvrdio njezine sumnje. Bit će da je Damaspijinu pisaru promaknula činjenica da je poruka hitna, pa je slanje odgodio do trenutka kada je cijela skupina poruka i pošiljaka postala spremna za otpremu. Odgađanje slanja pošte bilo je uobičajena praksa kojom su se štedjeli i novac, i ljudstvo, i sredstva, ali pisar je trebao znati kada se slanje nekoga pisma ne smije odgoditi. Sara potisne ružne misli o nemaru Damaspijina novoga glavnog pisara. „Je li njegovo gospodstvo kod kuće?“ upita ona sada Pari. „Jest, gospodarice.“ „U tom slučaju odnesi pismo njemu. Reci mu da ga šalje kraljica i da je hitno.“ Sara se upita hoće li Darije doći k njoj nakon što pročita kraljičino pismo ili će nešto dogovoriti, a da se ne posavjetuje s njom. U posljednjih nekoliko mjeseci već mu je prešlo u naviku da s njom razgovara o većini svojih obveza i poslova. No s obzirom na distanciranost koja se pojavila u posljednje vrijeme, možda odluči sve riješiti bez razgovora s njome.

Darije se iz palače u Perzepolisu vratio sa začetkom iritantne glavobolje. Pokazalo se da su sati i sati razgovora s jednim od Artakserksovih inozemnih dužnosnika iznimno dosadni i zamorni.

Negdje oko polovine sastanka sjetio se Sare. Tada ga je posve obuzela intenzivna žudnja za njezinim društvom, zbog čega se našao u iskušenju da skrati sastanak.

No potisnuo je tu potrebu, ne zato što se brinuo da bi se onaj dužnosnik mogao uvrijediti, nego jer je žudnja za Sarom koja ga je toliko uznemiravala bila upravo to protiv čega se nastojao boriti već tjednima. Imao je dojam da gubi nadzor i taj mu se osjećaj nije nimalo sviđao. Činilo mu se da je najsigurnije kloniti je se.

Ali tom distancom nije uspio obuzdati čežnju za suprugom. Još cijeli sat nakon povratka iz Perzepolisa piljio je u nove zemljovide koje je pripremio kartograf, a cijelo to vrijeme zapravo je razmišljao o obrisima Sarinih oblina.

Kad je posljednji put bila u njegovim odajama, slučajno je ondje ostavila jednu prozirnu maramu. Umjesto da joj je vrati, zadržao ju je, prebacio taj komad tirkizne svile preko naslona sofe. Sada se naslonio na nabore te tkanine pa privukao jedan kut do usana.

16

Na profinjenoj tkanini još se osjećao jedva primjetan miris ružâ.

Udahnuo je miomiris, a onda odbacio maramu u stranu.

Te večeri kada je ostavila maramu, nasmijavala ga je do suza.

Spuštala je maramu nisko na čelo i nabirala usne, nevjerojatno vjerno oponašajući glas Artakserksove majke, koje su se svi užasavali, Amestris. „Pojedi sav špinat ili te očekuje tamnica, dječače moj.

Odsjeći ću ti nos, nemoj misliti da neću. Tvoje lijepo lice mene se ne može dojmiti.“ „Samo tako nastavi, pa ćeš se ti naći u tamnici. Amestris posvuda ima uhode. Možda sam i ja jedan od njih.“ Sara nehajno slegne jednim ramenom. „Ili sam ja možda jedna od njezinih uhoda, pa pripremam zamku tebi.“ „Nije upalilo.“ „Nisi pojeo špinat, nije li tako? A to pokazuje izrazit nedostatak poslušnosti. Čak bi te i približno vjeran prikaz kraljice majke trebao navesti na to da slušaš.“ Darije se nasmijao. „Poslušnost i ja nikako se ne slažemo. To si dosada već morala shvatiti.“ Ona se nagne prema njemu. U jednom trenutku ushita pomislio je da će ga poljubiti. No samo je istegnula ruku i iz kose mu izvukla neku malenu mucicu. Otpuhnula ju je i gledala kako leti dalje od nje. „Čovjek se uvijek može nadati.“ U njezinu glasu osjetio je tračak izazova. U njemu se probudilo nešto drevno i krajnje muževno, ispunjeno uzbuđenjem zbog pomisli na taj izazov.

I upravo se u tome sastojala poteškoća u vezi s tom ženom.

Uspijevala mu je pobuditi zanimanje na tisuće načina. Za njom kao da su se širili mir, ali i zabava, iako je oboje nudila bez svjesnoga napora.

Dojmila ga se njezina inteligencija, a to nije bila mala stvar u čovjeka koji je dane provodio u društvu najgenijalnijih umova svijeta.

Ipak, umjesto da se umisli, ona se spuštala na sve četiri i ribala pod glavnoga vrtlara kada bi se njegova kućica upljesnivila od vlage.

Kad mu je Pari došla priopćiti da je kraljica uputila hitan poziv, poskočio je na noge hitro poput izgladnjela lava. Više se ne mora boriti protiv svojih poriva. Naposljetku, sada nema izbora. Dužnost mu je otići do supruge. Dok je išao do Sarinih odaja, s poniznim je olakšanjem shvatio da ga je prestala boljeti glava.

17

Kratko kucanje na Sarinim vratima najavilo je posjetitelja.

Pokazalo se da je riječ o pukoj formalnosti jer je njezin suprug ušao i prije nego što je uspjela odgovoriti na kucanje. Darije je toga dana od glave do pete izgledao kao pravi dvoranin, u tunici od meke tamnoplave vune koja je bila pripijena uz njegovo visoko tijelo naglašavajući tako izdužene, skladno oblikovane mišiće. Za Darijem su se okretali čak i kada je bio u staroj lovačkoj odjeći. Tamnozelene oči malko su se stisnule kada se Sara pred njim naklonila. „Kako službeno“, reče on kada se pridignula. „Učinilo mi se prikladnim.“ Ona pokaže prema njegovoj elegantnoj odjeći. Ranije toga jutra bila je u šetnji s Anusijom, pa je pronašla nekoliko odbačenih privlačnih repnih pera neprocjenjivo vrijednih paunova koji su tumarali imanjem. Odabrala je najšarenije i zataknula mu ga za pojas. „Eto. Bit će da ti je ranije ispalo.“ On izvuče pero, njegovim mekim vrškom kaneći pomilovati Sarin obraz. Ona izbjegne taj dodir pera. Darije se namršti. „Kakva drskost“, reče hineći gnjev. „Želiš reći da sam paun? Veći dio prijepodneva proveo sam zatočen s jednim od kraljevih dužnosnika.

Jednostavno sam se morao odjenuti za tu priliku.“ On zamahne kraljičinim pismom. „O čemu se ovdje radi, znaš li ti? Čemu takva žurba? Za dva dana moramo krenuti, jahati sporednim cestama, s malo prtljage i brzo, kako bismo stigli na vrijeme.“ „Ne znam zašto Damaspija i kralj traže da dođemo u Suzu.

Možda je riječ o uobičajenome posjetu.“ Darije uzdigne tamnu obrvu, čime je i bez riječi puno rekao.

Artakserkso i njegova kraljica rijetko kada gube vrijeme na uobičajene, rutinske stvari. Činjenica da su pozvali Darija i Saru značila je da za to postoji dobar razlog.

Sara pridigne bradu. „Nažalost, nemam pojma što je u pozadini kraljevskoga poziva, ali mogu objasniti nezgodne rokove. Krivnju snosi Damaspijin novi glavni pisar. Pogledaš li datum, uvidjet ćeš da je ovu poruku izdiktirala prije dva mjeseca, dakle dovoljno rano da sve organiziramo i bez žurbe ugodno doputujemo u Suzu. Koji god, dakle, bio razlog za to što nas je pozvala, nije se moglo raditi ni o čemu hitnome. Nažalost, bit će da je njezin novi pisar previdio datum koji kraljica spominje u poruci. Pitala sam glasnika. Pismo je poslano tek prije tri tjedna, i zato smo se našli u ovako nezgodnu položaju.“ 18

„Tako, znači.“ Darije načini nekoliko koraka prema Sari. „Onda se ne mogu žaliti jer sam ja kriv što je ostala bez genijalne pisarice i sada mora trpjeti puno lošiju uslugu.“ Stajao joj je toliko blizu da je na licu osjećala njegov dah, ali suzdržavao se i nije je dodirnuo. Žudnja, smetenost, frustriranost i povrijeđenost komešale su se u Sari sve dok joj se nije učinilo da se osjeća poput zapletenoga klupka vune. Što je tomu čovjeku? Zašto mora biti toliko topao, pa opet hladan i tako bez prestanka? Sad se malo povukla od njega. „Mogla bih Damaspiji napisati pismo i sve objasniti. Imala bi razumijevanja ako zakasnimo, s obzirom na okolnosti.“ „Ne. Čini mi se da će biti najbolje da pokušamo stići do traženoga datuma. Možda nas treba kralj. Činjenica da je Damaspijin sluga nesposoban ne mijenja izvorne razloge za taj poziv. Ni Damaspija ni Artakserkso ne upućuju zahtjeve olako.“ Sara kimne. „Da se Pari i ja počnemo pakirati? Ako želiš krenuti za dva dana, imamo puno posla.“ Darije još jednom zakorači naprijed te joj se ponovno nađe preblizu. Ovaj put ispruži ruku da se poigra s jednom debelom kovrčom na njezinu ramenu. Pari je jučer cijeli sat Sarinu ravnu kosu pretvarala u mnoštvo uvojaka. Činilo se da je Darija ta promjena nekako opčinila. „Pari će morati doći kasnije, s teretnom povorkom. Oni mogu putovati kraljevskom cestom, pa će joj tako biti i udobnije. Ona nikako ne bi mogla održati naš tempo na planinskim prijevojima.

Ni tebi neće biti ugodno. Sumnjam da ćemo uopće imati vremena navečer podignuti šatore želimo li prijeći put brže od kraljevskoga glasnika, ali ti si na konju sada vrlo vješta. Čovjek nikada ne bi rekao da nisi cijelo djetinjstvo provela jašući.“ On povuče pramen kose da je privuče, ali u njegovu dodiru bilo je određene neodlučnosti, kao da je privlači i protiv svoje volje.

Sara osjeti kako joj na površinu svijesti izbijaju ljutnja i kivnost.

Prvo ju je izbjegavao, a sad joj je došao gotovo preko volje. Ona uvrijeđeno izvuče kosu iz njegovih prstiju i krene na suprotnu stranu prostorije. Zid je zaustavio njezino povlačenje, pa se sada nasloni na njega. „Sve ću dogovoriti“, reče okamenjena lica.

Darije tada na jednome pokrajnjem stoliću spazi vrč svježega soka od jabuka, pa ga natoči. Otpije velik gutljaj, lijenim pokretima.

Zašto se još zadržava ovdje? Iziritirana njegovim raspoloženjima 19

koja su je samo zbunjivala, Sara poželi da se on vrati u svoj zatvoreni svijet sada kada je izdao nalog.

Darije je još zamišljeno vrtio sok u srebrnome peharu pa ga vratio na stol. Potom usporena koraka dođe do nje, nečujan poput mačke. Ona ga pogleda razrogačenih očiju kada je podignuo ruku i dlan položio na zid toliko blizu njezina struka da je kroz vunenu haljinu i lanenu košulju osjetila toplinu njegove ruke. Sara se naglo okrene na drugu stranu želeći mu se izmaknuti. No on naglim pokretom položi drugu ruku u blizinu njezine glave, pa je ostala zatočena tako naslonjena na zid. „Zašto bježiš od mene?“ upita je on i položi prste na njezina leđa te je privuče.

Ona se ukoči u njegovu zagrljaju. „A ti od mene?“ On se napola nasmije, napola zastenje. „Ne mogu te se nikako zasititi.“ Potom je poljubi, a ako joj se neki dio njega svim silama i želio oduprijeti, čak je i odbaciti, sada je popustio. Ona osjeti kako se svi obrambeni mehanizmi raspadaju dok je on još snažnije privija. I njezin se otpor posve raspršio kada je osjetila da će, barem na neko vrijeme, biti njezin.

20

2. poglavlje

S

ara podigne pogled s hrpe odjeće koja se počela skupljati na postelji i pogleda hrpu svitaka i glinenih pločica koja se povećavala na pisaćem stolu od cedrovine, pa uzdahne. Zanemarujući i jedno i drugo, odluči napisati pismo svojemu rođaku Nehemiji i izvijestiti ga o skorome dolasku. Kao kraljev peharnik, njezin rođak Židov imao je vrlo ugledan i važan položaj. Unatoč tome što je bio Židov, Artakserkso mu je podario nemali utjecaj, a to mu je omogućilo da redovito bude u kraljevoj blizini.

Ako se negdje u tajnosti kuha neka nevolja, Nehemija će se pobrinuti za to da Darije i ona budu oboružani relevantnim informacijama prije nego što dođu do samoga kralja. Artakserkso je bio dobrostiv i velikodušan kralj, čega je Sara s pravom bila svjesna. Bio je i posvećen svojemu carstvu, toliko odlučno i nezadrživo da je povremeno iznosio i vrlo ekstremne zahtjeve. Malo pripreme za Artakserksa nikada nije naodmet. „Cijelim putom jahat ćeš na konju, uza samo dva ili tri tovarna konja“, reče Pari i prekine joj misli. „Nadam se da gospodar Darije ima mnoštvo odjeće u spremištima u Suzi jer ja u prostor koji mi je dodijelio ne mogu staviti više od dvaju kompleta odjeće. Stvar je u brzini, Pari, rekao mi je, ali kada moj gospodar dođe onamo, mogla bih se okladiti u to da mu neće biti ni najmanje stalo do brzine. Željet će da budeš elegantna poput princeze. Svakako ne bi htio da se ponovno osramotiš pred čitavim dvorom.“ Sara na trenutak položi glavu na dlanove. Prošle noći nije dobro spavala, bila je budna i nemirno se prevrtala zbog prave hrpe zadaća koje mora obaviti prije polaska za Suzu. Dakako, besana noć nikako joj nije pomogla u dovršavanju ni jedne jedine zadaće, ali 21

Kada je doživjela strašnu izdaju, Lidija je bila prisiljena pobjeći u Filipe noseći sa sobom jedino očeve tajne formule za dobivanje grimizne boje. Zahvaljujući znanju, odlučnosti i poduzetnu duhu uspjela je postati jedan od najuspješnijih trgovaca u gradu. Ipak, svaki je njezin uspjeh i radost uporno pratila sjena sve do dana kada je upoznala apostola Pavla i čula od njega poruku nade i ljubavi, postavši prva kršćanka u Europi. No kada su je njezine tajne sustigle, Lidija je morala donijeti presudnu odluku – hoće li ostati čvrsta i nepokolebljiva u vjeri ili će se predati strahu koji je do tada upravljao cijelim njezinim životom?

284 str. Meki uvez.

Može li kanaanska bludnica Rahaba, čiji se život sastoji u tome da bude poželjna muškarcima, biti prikladna žena jednom od izraelskih vođa? Može li muškarac vjere voljeti ženu poput nje? Što žena uništene prošlosti treba učiniti kada želi prihvatiti ljubav, ali u nju više ne vjeruje? Ovo je ljubavna priča kakvu samo Bog može potaknuti i zamisliti!

278 str. Meki uvez.

Tisak: Grafički zavod Hrvatske Tiskano u lipnju 2022.

Sara, glavna pisarica perzijske kraljice, pokorivši se kraljičinu naumu, udala se za plemića Darija. Postavši pripadnica perzijske aristokracije, Sara tako ima bogatstvo, imovinu, čast i moć, ali ne ono najvrednije: muževa ljubav i dalje joj se čini nedostižnom.

Hoće li put pun opasnosti, sukoba i bolnih sjećanja pomoći Dariju da vidi Božju ruku na djelu u svome životu – pa čak i u braku za koji se čini da je bez ljubavi i pred raspadom? Mogu li protivštine, izdaja i neprijateljstvo uroditi nevjerojatnim plodom? „Žetva zlata iznimna je priča, ali i više od toga. Ljudi na ovim stranicama oživljuju, a u njihovoj boli i njihovim borbama prepoznat ćete sebe.“ CHRIS FABRY, nagrađivani autor i radijski voditelj „Žetva zlata dojmljiv je povijesni roman čiji će vam se likovi zadržati u mislima još dugo nakon što sklopite knjigu. Autorica Tessa Afshar na čudesan način donosi priču iz Nehemijina vremena dajući nam uvid u jedan od mogućih razvoja događaja. U njezinim opisima jednostavno sam vidjela drevni Jeruzalem i drevnu Perziju te je moje poznavanje tih vremena bogatije upravo zahvaljujući čitanju ove knjige. Nikako ne propustiti!“

Žetva zlata

Iako je njegova majka bila Izraelka, Darije i dalje nije siguran u to da je supruga židovka pravi izbor za njega, osobito kada se Sara udružila sa svojim rođakom Nehemijom da obnove razrušene jeruzalemske zidine. Nakon što mu je kralj naredio da im pomogne u tom pothvatu, Darije sa Sarom kreće na putovanje u domovinu naroda svoje majke.

129 kn

Tessa Afshar jedna je od najomiljenijih suvremenih autorica popularne književnosti i zvijezda inspirativne literature. Čitatelje je osvojila već svojim prvim romanom Biser u pijesku te je proglašena „novim autorom godine“ pod pokroviteljstvom magazina Family Fiction, a velik je uspjeh postigla i romanom Polje milosti koji je bio nominiran za Grace Award, kao i romanom Mjesto tišine koji je dobitnik nagrade INSPY za najbolje vjerski nadahnuto književno djelo i finalist RT Book ReISBN 978-953-235-797-4 viewsa za najinspirativniji ljubavni roman. Sva tri romana objavljena su u Verbumovu izdanju u biblioteci /bibliotekapopulus Populus naišavši na odličan prijam hrvatske publike.

POPULUS

Popularno. Opuštajuće. Oplemenjujuće.

TESSA AFSHAR

JILL EILEEN SMITH, autorica serije uspješnica Supruge kralja Davida

POPULUS

TESSA AFSHAR Žetva zlata POPULUS