UVOD
DVORAC DUNSCAITH, OTOK SKYE, ŠKOTSKA, 1496.
Razbludnik, ženskar, lažljivac – vikala je Connorova majka kružeći oko pucketave vatre, vukući za sobom po pijesku štap. – Mo mhallachd ort! Proklinjem te!
Connor je obujmio koljena i privukao ih na prsa, promatrajući njezinu dugačku raspuštenu kosu koja je na noćnom vjetru vijorila oko nje poput crnih zmija.
– Neka se tvoje sjeme zatre, Donalde Gallache, vođo MacDonaldovih sa Sleata – rekla je visokim, drhtavim glasom, drugi put kružeći oko vatre – tako da ti više ni jedna žena ne rodi dijete.
Connoru je bilo žao što njegov prijatelj Duncan ili njegovi rođaci nisu ovdje, nego spavaju u dvorani dvorca, zajedno s očevim ratnicima, što je i on trebao. Njegov je otac rekao sedmogodišnjaku, koji je spavao na slamarici kraj majčina kreveta, iako mu je on to zabranio, da nikada neće biti veliki ratnik, ali njegov otac nije bio ovdje i Connor se bojao da će se njegovoj majci nešto ružno dogoditi ako ne ostane uz nju.
– Dao Bog da tvoji sinovi koje su rodile druge žene umru mladi – govorila je njegova majka, ponovo stružući štapom oko vatre.
Danima je plakala i čupala kosu. Ponekad je bila takva. Drugi put bila je poput sunca, sjajna, da su čovjeka boljele oči gledajući je.
To nikada prije nije činila.
– Tri puta okolo i kletva je bačena – majka se uspravila i dignula štap u zrak – i znaj da sam te proklela ja, tvoja žena!
Connor je kroz mrak začuo noge u trku, prije nego što se javio poznati glas: – Ne, Catriona!
Connoru je bilo lakše pri srcu kad se pojavila Anna, Duncanova majka. Njezin je blagi glas katkada uspio umiriti njegovu majku. No, da ga Anna vidi, poslala bi ga u dvorac. Prije nego što ga je primijetila, pužući, Connor se povukao u travu uz obalu i maknuo se sa svjetla vatre.
– Molim vas, ne smijete to učiniti – rekla je Anna – neočekivano zlo može vam se vratiti.
– Donald Gallach zaslužuje zlo koje mu želim – otresla se njegova majka. – Njegova strast i slatka obećanja o vječnoj ljubavi navela su me da ostavim čovjeka koji me je obožavao, a sada sam otkrila da u dvorcu Trotternishu ima žensku koja mu je rodila sina!
– Muškarci su činili puno gore stvari. – Anna je njegovoj majci stavila ruku oko ramena. – Molim vas, povucite kletvu prije nego što bude prekasno.
– Bilo je prekasno onoga trenutka kad je odveo drugu ženu u krevet – rekla je njegova majka i odgurnula Annu. – Kunem se da će taj čovjek do kraja života žaliti zbog toga što mi je učinio.
– Uvjerena sam da ste jedina koju vođa voli – rekla je Anna, mičući joj zamršenu kosu s lica. – Molim vas, vratite se u dvorac i odmorite se.
– Ako misli da ću to prihvatiti i ostati ovdje kao prava poslušna žena, onda je zaboravio tko sam. – Njegova majka zagledala se u vatru i tako se nasmijala da se Connor preplašio. – Pobjesnjet će kad ga ostavim zbog drugog muškarca.
– Valjda ne mislite ozbiljno? – rekla je Anna. – Što je s vašom djecom?
Connor je zadržao dah, nastojeći ne plakati dok je čekao njezin odgovor.
– Jako dobro znaš da djeca s Visočja, osobito vođina djeca, pripadaju ocu – rekla je.
– Ali trebaju majku – rekla je Anna zgrabivši je ponovo za ruku – a mladi vas Connor obožava.
– Bolje se brineš za njih nego ja, a znam da Donaldu Gallachu nikada ne bi dopustila da te takne – rekla je njegova majka. – Obećaj da ćeš se brinuti za Connora i Moiru kad ja odem.
– Hoću, ali...
– Nemoj ići! – Connor je dotrčao do majke i zakopao lice u njezine skute. Kao i uvijek, mirisala je kao ružine latice.
– Moj dragi, ozbiljni dečko. – Majka se spustila na koljeno i zagrlila ga, potom se nagnula natrag i pitala: – Želiš da tvoja majka bude sretna, zar ne?
Connor kimne. Kad bi bila sretna, ostala bi.
– Plod si strastvene ljubavi, dok sam posjedovala srce tvojega oca – rekla je držeći mu lice među dlanovima. – Svaki put kad te otac pogleda, sjetit će se kako je to bilo među nama i zažalit će zbog toga što je izgubio.
Jedne noći, dok je Connor čvrsto spavao, njegova je majka nestala. Kad se probudio, vani je bjesnjela oluja, a u dvorcu je vladalo komešanje. Otac se vratio nakon tjedana izbivanja i na sve je urlao.
– Slijediš svoju majku kao pas. – Njegov otac dignuo je Connora s poda i prodrmao ga, vičući mu u lice. – Sigurno si je vidio s nekim. S kim je otišla? Reci mi!
Otac mu je zabio prste u ruke, ali Connor nije rekao ni riječ. Čak i da je znao gdje mu je majka, nikada ju ne bi izdao, a bude li jako dobar, možda mu se vrati.
Otac je poslao brodove na sve strane, unatoč oluji. Sutradan se nad more spustio sablasni mir. Connor je bio vani s Ragnallom, sinom kojega je njegov oca imao s prvom ženom, kad se vratio jedan od brodova. Čim je ugledao jednoga ratnika koji je nosio njegovu majku s broda dok su joj se udovi i dugačka kosa zibali u ritmu njegovih dugačkih koraka, Connor se zatrčao prema njemu.
– Ne, Connore! – viknuo je Ragnall.
Otrgnuo se bratu i pojurio dolje na obalu. No, Ragnall je bio deset godina stariji, odrastao muškarac, pa ga je uhvatio prije nego što je došao do nje.
Ragnall ga nije grdio, niti ga je tješio, već je jednostavno stisnuo Connora uz svoje snažno tijelo, mišićavo od stalnog vježbanja. Connor se naprezao kako bi vidio majku kroz vojnike koji su se nagurali oko nje.
– Čak i mrtva privlači pozornost svih muškaraca – rekao je
Ragnall u po glasa. – Tako mi svega, majka ti je bila ljepotica.
Bila? Connoru nije bilo jasno, ali želudac mu se zgrčio od straha.
Muškarci su se iznenada razmaknuli kako bi vođu pustili da prođe. Dok je otac prolazio pokraj Connora i Ragnalla, pogled mu je bio prikovan za beživotno tijelo koji je poput dara bilo prebačeno preko ratnikovih ruku.
– Brod im se prevrnuo u oluji i svi su stradali – rekao je ratnik kad se njihov otac zaustavio pred njim. – Jedan seljak pronašao je njezino tijelo nasukano na obali.
Mišići na očevoj bradi stezali su se i opuštali dok je pogledom prelazio po njoj.
– Dajte mi da je vidim! – jaukao je Connor, pružajući ruke prema njoj.
Otac se okrenuo zagledavši se u njega svojim zlatnim očima. Ragnall je pojačao stisak i okrenuo se postrance kako bi ga zaštitio od očeva gnjeva, ali Connor je bio toliko izvan sebe da ga se uopće nije bojao.
– Što joj je? – Connor je u očevoj nazočnosti obično šutio, ali morao je saznati.
– Bila je nevjerna i sad je mrtva – rekao je njegov otac, tresući se od jada. – Neće biti žalovanja za njom.
Bol je isisala sav zrak iz Connorovih pluća pa je dugo trebalo da iz njega izađe nekakav zvuk. Potom je zaurlao: – Ne! – i zgrabio brata za ruke. – Dajte mi da je vidim! Dajte mi da je vidim.
– Hvala Bogu što imam jednoga sina koji je primjeren nasljednik za vođenje ovoga velikoga klana – rekao je njegov otac.
– Connor je tek dijete, oč... – počeo je govoriti Ragnall.
Vođa ga je prekinuo naglo mahnuvši rukom. – Drži njezina sina dalje od mojih očiju.
PRVO POGLAVLJE
1516.
Nemožeš ići s Connorom – rekao joj je Duncan.
– Tko će mu onda voditi kućanstvo u dvorcu Trotternishu? – Ilysa je nastavila razvrstavati i pakirati odjeću dok ju je njezin brat, dvostruko veći od nje i mišićav, bijesno gledao. – Jao, bit će puno posla.
– Neću to dopustiti – rekao je Duncan prekriživši ruke.
Ilysa je zastala i nasmiješila se bratu jer joj je želio dobro, iako mu neće dopustiti da je spriječi. – Za Boga miloga, Duncane, zašto ne bih smjela ići?
– Ako mu vodiš kućanstvo, svi će vjerovati da mu uz to i griješ krevet – odgovorio je Duncan tiho sikćući.
– Vodim njegovo kućanstvo ovdje u dvorcu Dunscaithu otkako je postao vođa i nitko to ne misli. – Nikomu to ne bi palo na pamet, najmanje Connoru. Ilysa zatomi uzdah i vrati se pakiranju.
– To je zato što ja ovdje živim – reče Duncan. – Ti si ovdje odrasla. Ovo je tvoj dom. Odlazak s vođom u dvorac Trotternish potpuno je druga stvar.
Što bi radila da ostane ovdje? Sad kad se Duncan oženio Connorovom sestrom i postao nadzornik Dunscaitha, Ilysa je izgubila svoj položaj. Iako su ona i Duncanova nevjesta bile prijateljice, dvorac može imati samo jednu gospodaricu.
– Ako te to muči, zašto ne razgovaraš s Connorom? – upita Ilysa. – On ti je od kolijevke najbolji prijatelj.
– Neću uvrijediti svojega prijatelja i vođu dajući naslutiti da bi mogao iskoristiti moju sestru!
– Ali mene možeš uvrijediti? – pitala je Ilysa dignuvši obrvu, iako bi se, da ju je Connor MacDonald htio iskoristiti, onesvijestila od silne sreće.
– Ne kažem da će se između vas dvoje doista nešto dogoditi –reče Duncan razdraženo dignuvši ruke – ali pomisle li ljudi da pripadaš vođi, nikada nećeš naći drugoga muža.
– Ne sjećam se da sam spomenula da ga želim. – Ilysa je dignula stari ogrtač, proučavajući ga da vidi ima li koju rupu od moljca. – Da uzmem još jedan ogrtač? Kažu da je na sjevernom kraju otoka vjetar jak.
– Ilysa... – Duncan naglo stane.
Nakon godina borbe, Duncan je imao snažno razvijeno šesto osjetilo i brze reflekse. Prije nego što je Ilysa uspjela udahnuti i pitati što se zbiva, Duncan je otrčao u dvorište dvorca i izvukao mač iz toka na leđima.
Kroz otvorena vrata Ilysa je čula povike pa je otrčala za njim. – Što je? – viknuo je Duncan jednom od stražara na zidinama. – Trojica jahača galopiraju prema ulaznim vratima – viknuo je čovjek. – Izgleda da je jedan ranjen.
Molim te, Bože, samo da to nije Connor. Prije odlaska u Trotternish, otišao je sa svojim rođacima u lov. Obično bi Duncan bio s njima, ali ostao je ovdje sa svojom mladenkom. Ali i da Ilysi očita bukvicu.
Ilysa je išla za Duncanom dok je trčao između ratnika koji su nahrupili u dvorište. Kroz otvorena vrata vidjela je trojicu jahača koji su bezglavo jurili prema dvorcu. Želudac joj se zgrčio kad je u ranjeniku prepoznala Connora, u pratnji rođaka, svakoga s
jedne strane. Klonuo je prema naprijed i činilo se da se jedva drži u sedlu. Ostatak pratnje bio je nekoliko metara iza njih.
Kad su trojica jahača došla do uskoga mosta koji je povezivao dvorac s unutrašnjosti otoka, Duncan je potrčao preko njega i zaklonio joj vidik. Ilysi je došlo da vrisne od jada dok se naizmjence dizala na prste i naginjala na stranu pokušavajući nešto vidjeti.
– Raščistite prolaz! – viknuo je Duncan vrativši se preko mosta.
Svijet se srušio kad je Ilysa ugledala Connora koji je između dvojice rođaka, Iana i Alexa, napola nošen, ušao u dvorac. Crna kosa pala mu je preko lica, a prednja strana tunike bila mu je natopljena krvlju.
– Trči i donesi moje ljekarije – rekla je Ilysa sluškinji prije nego što je za svima otrčala u kulu. Kad je ušla u dvoranu, viknula je drugoj ženi. – Donesi pokrivače iz spavaće sobe moga brata.
Jednim potezom ruke Duncan je, uz glasan zveket, bacio čaše i tanjure na pod trenutak prije nego što su Ian i Alex dignuli Connora i položili ga na veliki stol.
– O shluagh! – rekla je Ilysa, dozivajući u pomoć vile, kad je vidjela strijele koje su Connoru virile iz prsa i bedra. Koliko će ga puta naši neprijatelji pokušati ubiti?
Kad je Connor pokušao ustati, Duncan ga čvrstom rukom zadrži.
– Nisam teško ranjen – pobuni se Connor, ali lice mu je bilo sivo.
– Brzo smo jahali jer smo se bojali da će iskrvariti prije nego što stignemo do dvorca – rekao je Alex bodežom razrezavši prednju stranu Connorove tunike kako bi otkrio ranu.
– Strijele su došle sa stijena iznad nas – rekao je Ian. – Bili smo nasred otvorenog polja gdje smo bili laka meta pa se nismo mogli zaustaviti da mu zbrinemo rane.
– Prvo ćemo izvaditi strijelu iz prsa, a onda onu iz noge – rekla je Ilysa kad je pregledala obje rane. Zaustavila je dah kad je položila vrhove prstiju na Connorov zglavak. – Sreća je što imaš lavovsko srce, Connore MacDonalde.
Connor se počeo smijati, a onda se trgne. – Samo izvadi te prokletinje iz mene. Bole k‘o sam vrag.
– Neka nam netko donese viski – vikne Duncan. – Ostali, van!
Kad je stigao viski, Duncan primi Connora za glavu i ulije mu viski u grlo.
Ilysa je primijetila da Ianu niz ruku curi krv, ali njegova rana mogla je čekati. Connorova nije. Ipak, ovaj put nije bilo ozbiljno kao prošli put, malo nakon što su se njih četvorica vratili iz Francuske. Zadrhtala je sjetivši se kako je Ian nosio Connorovo malaksalo tijelo u malenu vidovnjakinjinu kolibu. Connor je bio više mrtav nego živ. Uz Božju pomoć, ona i Teàrlag vratile su ga iz mrtvih.
– Neće biti baš lako izvaditi strijelu – rekao je Alex obrisavši u tuniku svoj dugački bodež. – Ja ću to učiniti, Ilysa, a onda ti možeš zašiti ranu.
– Mislim da ćete nam svi trebati da ga držite – rekla je Ilysa, znajući da će muškarci to lakše primiti nego da im kaže da za nož treba lagana ruka. – Jer ako se Connor pomakne, samo će pogoršati stvar. – Dok su muškarci u Connora ulijevali još viskija, ona je pripremila melem za ranu.
– Spreman? – Duncan je pitao Connora. Kad je kimnuo, Duncan je iz Ilysine košare s ljekarijama uzeo komad izgrizene kože i stavio ga Connoru među zube. Ilysa i svi nazočni razmijeniše poglede, potom je duboko udahnula prisilivši se da joj ruke prestanu drhtati. Strijela je bila duboko i bila je nazubljena pa je morala oprezno raditi. Srećom, Connor se onesvijestio prije nego što je završila.
Margaret Mallory
Kad je izvadila strijelu, Ilysa je viskijem dobro očistila ranu i na nju stavila melem. Potom je istu stvar napravila sa strijelom u bedru. Trojica muškaraca bila su vješta u zbrinjavanju rana nastalih u borbi, tako da je sjela na klupu pokraj stola dok su oni stavljali zavoje oko Connorovih prsa, omatajući tkaninu ispod njegove lijeve ruke i preko desnog ramena.
Sad kad je sve bilo gotovo, osjetila je mučninu, pa se nagnula naprijed i položila čelo na stol. Položi ruku na Connorov dlan. Kad je posljednji put bio tako teško ranjen, stavljala mu je hladne obloge na golo tijelo kako bi mu se smanjila vrućica. Nekako joj se sada činilo puno bliskije što ga drži za ruku.
Ma, baš je sladunjava. Sjela je i pogledala mu lice, na kojem se napokon nisu vidjele brige. Iako ju je najmanje privukao njegov izgled, djevojka bi morala biti tupava da ne primijeti kako je zgodan. Imao je ožiljke po cijelome tijelu, svjedoke brojnih bitaka i nasrtaja na njegov život, ali lice mu je bilo nedirnuto. Bio je savršen, Adonis crne kose i srebrno-plavih očiju.
Otkako se Connor vratio iz Francuske i otkrio da su mu otac i brat mrtvi, a klan u rasulu, potpuno se posvetio jednom jedinom cilju: vratiti posjede klana i osigurati da njegovi ljudi žive u miru. Poživi li dovoljno dugo, bit će jedan od velikih vođa, onih o kojima narodni pjesnici raspredaju priče. Ilysa će učiniti sve što je u njezinoj moći da mu u tome pomogne.
– Connor će biti dobro – rekao je Ian stisnuvši ju za rame. –Učinila si dobar posao.
– Da vidim tu posjeklinu na tvom ramenu. – Ilysa se prekori zbog maštanja, a trebalo se pobrinuti i za Iana, pa mu zadigne krvavi rukav. – Čini se da te je okrznula strijela.
– Nije to ništa – rekao je Ian.
Ilysa je zakolutala očima i primila se posla. – Connorove su rane duboke i trebat će se brinuti za njih – rekla je tražeći bratovu potporu. – S njim će u Trotternish morati putovati vidar.
– U Trotternishu sigurno ima vidara – reče Duncan.
– Ni jednoga kojemu možemo vjerovati – rekla je učvršćujući zavoj oko Ianove ruke. – Vidar ga uopće ne bi morao otrovati nego samo pustiti da se rana zagnoji.
Trebalo je to biti jednostavno ubojstvo.
Lachlan je razmišljao o tome što je pošlo krivo dok je na dogovorenome mjestu čekao Hughov brod koji će ga vratiti u Trotternish. Prvu je strijelu potrošio na pogrešnoga čovjeka. Kad se na čistini pojavio jahač, odgovarao je opisu koji je Lachlan dobio: visoki ratnik Lachlanovih godina, krupne građe i kose crne kao ugljen. Srećom, čovjekov konj odskočio je u stranu i spasio mu život. Lachlanu je laknulo što ga je pogodi samo u ruku. Nije imao običaj ubijati ljude koji to nisu zaslužili.
Čim je sljedeći konjanik na konju izbio na čistinu, Lachlan shvati svoju pogrešku. Nije mogao reći zašto jer su ta dvojica bila nevjerojatno slična, ali odmah je znao da je drugi muškarac vođa. Nešto na njemu odavalo je da je on vođa klana.
Čudno, ali kad je vidio da je strijela pogodila njegova druga, vođa je dojahao ravno u Lachlanov domet. Connor MacDonald nije oklijevao niti se je osvrtao da vidi hoće li tko drugi to učiniti umjesto njega.
Vođina neočekivana spremnost da život jednoga od svojih ljudi stavi ispred svojega na trenutak je pokolebala Lachlana pa je strijelu odapeo u njegovu nogu umjesto u srce. Lachlan se brzo oporavio
Margaret Mallory
pa je njegova treća strijela pogodila vođu u prsa, iako ga je možda pogodila previsoko da bi ga ubila.
Sljedeći put neće se kolebati. *
Četvorica muškaraca žučno su raspravljala kad je Ilysa ušla u prostoriju noseći poslužavnik. Bacila je pogled na Connora, koji nije smio biti izvan kreveta samo dan nakon što je bio ranjen. Iako je dobro prikrivao bolove, prema napetosti oko očiju vidjela je da ga boli.
– Nismo pronašli čovjeka koji je odapeo te strijele – rekao je Ian. – Njegova tragove isprala je kiša.
Kad je Ilysa krenula oko stola ponovo napuniti čaše, Duncan ju je, poput pravoga ratnika, hladno pogledao, dajući joj do znanja da njihov prijašnji razgovor još nije završio. Ilysa mu je odgovorila blagim osmijehom i time mu pokazala da je za nju taj razgovor završen.
– Svi znamo da je Hugh odgovoran za ovaj napad – rekao je Alex, misleći na Connorova polu-strica koji je odlučio oduzeti starješinstvo od njega. – Već je više puta pokušao ubiti Connora.
– MacLeodovi nas ne bi napali ovdje na poluotoku Sleatu gdje smo jaki – složi se Ian. – Ovdje je riječ o jednom napadaču i ja pretpostavljam da je to bio netko od naših.
– Imamo zmije među sobom! – Duncan udari šakom po stolu, zbog čega zazvoniše čaše.
Dok je Ilysa punila čaše, Ian joj uputi kratki, veseli pogled, a Alex joj namigne. Connorovi rođaci uvijek su joj bili dragi, iako su njih dvojica bili ženskari i pravi vragovi prije nego što su se smirili i postali odani muževi. Ian i Connor naslijedili su crnu
kosu od svojih majki, koje su bile sestre, a Alex je imao svijetlu kosu na Vikinge koji su svojedobno po otočju širili strah i trepet.
– Hoćeš li još jednom razmisliti o svojoj odluci da živiš u dvorcu Trotternishu? – pitao je Ian Connora. – Ondje neće biti nas da ti kao jučer čuvamo leđa.
– Kvragu – doda Alex – ako te netko ubije, vjerojatno će završiti tako da će nam Hugh postati vođa.
– Time što će Trotternish postati moj dom – reče Connor –šaljem poruku MacLeodovima, kao i kruni, da ne odustajem od prava na poluotok Trotternish.
Connorov duboki glas odjeknuo je negdje duboko u Ilysinoj utrobi, zbog čega joj je zadrhtala ruka dok je točila viski u čašu.
Na trenutak se prepala da će on to primijetiti, ali nije se trebala brinuti.
– Hoću da znaju – nastavio je Connor – da ćemo se boriti za zemlju koju su nam MacLeodovi oteli.
– A’ phlàigh oirbh, a Chlanna MhicLeòid! Kvragu i MacLeodovi!–četvorica su izgovorila u glas i podigla čaše.
Ilysa je shvatila da je u pravi trenutak donijela još viskija.
– Ustraješ li na tome – reče Duncan – trebao bih ostati zapovjednik tvoje straže i ići s tobom.
– Trebaš ovdje štititi naše ljude, baš kao što Ian i Alex trebaju držati druge naše dvorce – rekao je Connor. – Sutra ću isploviti prema Trotternishu pa predlažem da razgovaramo o tome kako otjerati MacLeodove s naše zemlje.
Ma, čovjek bi trebao pričekati da mu prije odlaska zacijele rane. Ilysa će morati pomno paziti na njega na tom dvodnevnom putovanju.
Odnijela je poslužavnik na pomoćni stol i okrenula im leđa, pretvarajući se da ima posla. Budući da su sumnjali da Connorov stric ima uhode u dvorcu, Ilysa ih je uvijek sama posluživala kad
Margaret Mallory
se uzak krug Connorovih ljudi sastajao u četiri oka. Četvorica muškaraca bila su toliko navikla na njezine dolaske i odlaske da nikada nisu primjećivali kad je ostala slušati.
– MacLeodovi su moćan klan – rekao je Ian. – Nećemo ih pobijediti ne budemo li imali snažna saveznika koji će se boriti na našoj strani.
– Ako želiš zauzeti Trotternish – reče Alex – moraš se oženiti i stvoriti savez s nekim drugim klanom.
Ilysa se ukočila, iako je bila sigurna da će Connor, kao i uvijek, reći da još nije vrijeme.
– Nekoliko je klanova već napustilo pobunu pa će ona uskoro završiti – rekao je Ian. – Već se može procijeniti koji će klanovi, kad završi, imati moć, a koji neće.
– Uvijek si govorio da to čekaš – rekao je Alex. – Naravno, mi mislimo da si samo nastojao dobiti na vremenu.
– Imaš pravo – reče Connor. – Vrijeme je da si nađem ženu.
Ilysi se smračilo pred očima i ona se uhvati za rub stola kako ne bi pala. Usredotočena na to da zadrži tlo pod nogama, krenula je uz stol, korak po korak. Kad je došla do kraja, okrenula se i zamalo srušila na klupu koja je stajala pokraj, naslonjena na zid.
Prema dugačkoj tišini koja je uslijedila, muškarci su ostali jednako tako iznenađeni kao i ona.
– Podigli smo buru zauzimanjem dvorca Trotternisha. Alastair MacLeod mogao bi nas napasti u svakom trenutku – reče Connor. – Što prije sklopim bračni savez, to bolje.
Uskoro? Ilysa je duboko disala pokušavajući se smiriti. Što joj je?
Znala je da će se Connor na kraju oženiti.
– Sam Bog zna da ti treba žena – reče Alex. – Koliko je vremena prošlo?
Kad su i ostali počeli davati prostačke primjedbe, Ilysa je znala da su potpuno zaboravili na nju, na čemu im je bila zahvalna.
Connorov nedvojbeni celibat otkako je postao vođa bio je povod brojnim nagađanjima i ogovaranju. Muškarci u dvorcu bili su gotovo jednako zapanjeni što vođa nije odveo ni jednu djevojku u krevet, kao što su žene bile razočarane.
Udaljenost do vrata odjednom joj se činila jako dalekom. Čim se uvjerila da ju noge neće izdati, prisilila se ustati. Hodala je preko poda pognute glave, snažno grizući usnu kako se ne bi rasplakala.
Connor je pustio da se smiju, iako mu baš ta tema nije bila nimalo zabavna. Otpio je veliki gutljaj viskija. Sveca mu, trebala mu je žena.
Njegov otac i djed bili su veliki ratnici, ali razdor koji su izazvali sa svojim brojnim ženama, oslabio je klan. Šestorica sinova njegova djeda bila su od različitih majki i međusobno su se mrzila. Nakon ubojstava i bjesomučnih napada, preživjela su dvojica. Ljubakanje sa ženama njegova vlastita oca dovelo je do novih previranja.
Connor je čvrsto odlučio da u tom pogledu neće ići očevim stopama. Za boravka u Francuskoj, i prije, uživao je u ženskom društvu, kao i svi mladi ratnici. No, kad se vratio, a otac i brat su poginuli, sve se promijenilo. Više nikada neće moći činiti što ga je volja. Sad kad je vođa, svaka njegova odluka utječe na njegov klan. Nije si mogao priuštiti pogrešne korake. Connorov polustric, zvani Hugh Dubh, Crni Hugh, zbog svoje je pokvarene duše gotovo uništio klan prije nego što je Connor od njega preuzeo vodstvo.
Zahvaljujući pomoći trojice muškaraca koji su sada sjedili s Connorom, klan je gotovo uspio vratiti svu svoju snagu. Oslanjajući se na njihove mačeve i njihovu pamet, preuzeli su nadzor
nad dvorcima klana i učvrstili vlast nad svojom zemljom. Preostalo im je samo vratiti poluotok Trotternish.
Connor neće upropastiti sve što je stvorio tako što će u naslijeđe ostaviti razdor i tugu kao njegov otac i djed. Odlučio je oženiti se samo jednom, osim ako ne ostane udovac, i imati djecu samo s tom jednom ženom.
– Odluka o tome kojom ću se oženiti presudna je za budućnost našega klana – rekao je Connor kad mu je bilo dosta šala njegovih prijatelja na račun njegova celibata. – Moramo procijeniti korist i štetu od svakog mogućeg saveza.
– Najbolja udavača bila bi kći vođe MacLeodovih – reče Ian. –Zapamtite, najbolji način da se neprijatelj pokori zapravo je bračna veza.
– Prednost je toga da to traži žrtvu samo jednoga čovjeka – rekao je Alex s iskrama u očima.
– Alastair MacLeod nikada neće pristati na to da se nesuglasice među našim klanovima riješe bez prolijevanja krvi – rekao je Connor. – Osim toga, njegove su kćeri premlade.
– Taj MacLeod čekao je još dulje od tebe da se oženi – reče Ian.
– Ma, sigurno je imao više od četrdeset.
To je doista bilo neuobičajeno. Napad na njegov život bio je grubi podsjetnik na to da treba nasljednike i zato je odlučio da više ne može čekati da se oženi. U grubom svijetu u kakvom su živjeli, za vođu je bilo važno da ima puno djece kako bi osigurao nasljednika i stvorio pogodan savez za svoj klan. U stvari, bilo je uobičajeno da vođe „stave na stranu“ žene koje ne mogu imati djecu ili koje su za to prestare. Connorov otac i djed nisu se time opterećivali.
– Ima puno drugih vođa s kćerima za udaju – rekao je Ian. –Skorašnje okupljanje savršena je prilika.
U bitci kod Floddena poginulo je toliko vođa i njihovih sinova da je bilo napretek kćeri vođa koje su tražile muževe visokoga roda. Connor je upravo zato do sada izbjegavao takva okupljanja. No, sad je bilo pravo vrijeme i na tom će okupljanju biti svi vođe, osim nekolicine koji još uvijek sudjeluju u pobuni. Vođa Campbellovih, kao kraljev namjesnik na Otočju, pozvao ih je kako bi ponovo potvrdili svoju odanost.
– Bez obzira na to čijom se kćeri oženim, dovodim se u opasnost da ću uvrijediti desetak drugih vođa. – Connor protrlja čelo. Da ima petero ili šestero braće, mogao bi sklopiti saveze na raznim stranama, kao što su učinili Campbellovi, koji su se priženili u klanove po cijelom Zapadnom Otočju.
– Shaggy Maclean rekao je da će nam pokloniti onu slatku malu lađu koju smo mu oteli ako se oženiš jednom od njegovih kćeri – rekao je Ian zatomljujući smijeh.
– Ne znam da bih volio imati tasta koji je napola lud i koji nas je bacio u tamnicu – rekao je Alex. – Osim toga, već imamo njegov brod.
– Shaggy je lud i opasan. Baš to je razlog zašto bih volio da se bori na našoj strani – primijeti Connor, shvativši ozbiljno taj prijedlog. Uznemirilo ga je to što je nedavno vođa Macleanovih udružio snage s Alastairom MacLeodom. – Da se Shaggy nije svrstao na pogrešnu stranu, s Campbellovima, njegov bi klan bio dobar izbor saveznika.
– Moraš uzeti u obzir i osobine djevojke, kao i njezina klana –reče Duncan. – Ona će biti majka tvoje djece.
– Mi smo dokaz da čovjek može udovoljiti sebi, a istovremeno svojim brakom donijeti dobro klanu – rekao je Ian.
Connor je bio svjedok da su ova trojica, njegovi najbliskiji prijatelji, u svojim brakovima pronašli beskrajnu sreću. Unatoč njihovu zadirkivanju, znao je da mu žele da i on nađe bračnu sreću.
No, Connor se tomu nije nadao niti je to želio zbog sebe. Vidio je posljedice neobuzdane, razuzdane strasti i nikada joj se neće prepustiti. Umjesto toga, namjeravao je naći smirenu, iskrenu družicu čiji će otac imati dovoljno ratnika da pobijede MacLeodove.
– Odaberi zgodnu djevojku koja se neće bojati prepirke s tobom – rekao je Alex i namignuo. – Muškarcu treba žena koja će mu uzburkati krv.
Svaka djevojka koja je disala mogla je uzburkati Connorovu krv. Nakon toliko duga posta, nije bilo takve koja mu nije bila nevjerojatno privlačna. Bio je poput čovjek koji na moru umire od žeđi, okružen vodom koju ne može piti.
– Iskreno, dečki, niste mi baš puno pomogli – rekao je Connor ustavši.
– Pitaj Teàrlag – predloži Alex, sjetivši se stare vidovnjakinje dok su on i Ian polako išli prema vratima. – Ona će ti dati dobar savjet, iako možda u tom trenutku neće imati smisla.
Connor je imao potrebu izići iz te prostorije, ali ostao je shvativši da Duncan želi razgovarati s njim. Glava ga je počela boljeti čim je ušao u nju. Poput njegova oca i djeda prije njega, Connor je tu prostoriju koristio kao svoje privatne odaje. Čak i kad je iz nje maknuo bogato urešeni namještaj, snažno je osjećao prisutnost svojega oca, što ga je sputavalo i gušilo.
Na uporno traženje svoje sestre, vratio je kićeni namještaj. Soba je bila njezina i Duncanova sad kad su se njih dvoje vjenčali, a Connor je postavio Duncana za nadzornika ovoga dvorca. Connor je došepao do uska prozora kako bi pogledao van. Dok mu je pogled lutao obalom, zaustavio se na mjestu na koje je prije mnogo godina ratnik donio tijelo njegove majke. Kad god se sjeti toga tmurnog dana svojega djetinjstva, pomisli na svojega brata Ragnalla koji bi bio bolji vođa.
No, Ragnall je, kao i njegov otac, bio mrtav, pa je ta dužnost pala na njega.
– Počašćen sam što si mi povjerio dvorac Dunscaith – rekao je Duncan.
– Ovdje za mene ima previše duhova – rekao je Connor, iako osobni razlozi nisu utjecali na njegovu odluku. – Znam da će dvorac i okolna zemlja biti sigurni i da ćeš ih čuvati za naš klan.
– Jesi li odlučio tko će me zamijeniti na mjestu zapovjednika tvoje straže? – upita Duncan.
– Nikada neću naći tako odana zapovjednika i gorljiva ratnika kakav si ti – rekao je Connor okrenuvši se i stisnuvši prijatelju rame – ali odabrat ću nekoga od naših ratnika kad stignem u dvorac Trotternish.
– Odabereš li pogrešnu ženu, možeš si stvoriti neugodnosti –Duncan zastane – ali odabereš li pogrešnog zapovjednika, možeš izgubiti glavu.
DRUGO POGLAVLJE
Kad se odmaknuo od dvorca Dunscaitha, Connora preplavi osjećaj slobode. Živio bi ondje do kraja života kad bi to bilo za dobrobit klana, ali hvala Bogu, nije bilo tako. Svaki dan proveden u Dunscaithu živio je u sjeni dvojice muškaraca: svojega oca, koji nikada nije bio zadovoljan njegovim postupcima, i svojega starijega brata, čije je mjesto zauzeo.
Prije nego što su krenuli na sjever prema krajnjem dijelu otoka, naložio je svojim ljudima da zaustave brod na obali ispod
Teàrlagine kolibe, koja je bila smještena visoko na stijeni koja se nadvijala nad morem. Pitanja koja je namjeravao postaviti staroj vidovnjakinji bila su osobne prirode, pa je svoju stražu ostavio na brodu. Stube uklesane u kamenoj stijeni bile su tamne i skliske od kiše, pa mu je ozlijeđena noga stvarala određene poteškoće.
Zaboravio je da je Ilysa iza njega dok ju nije čuo kašljati.
– Pazi – rekao je okrenuvši se da joj pruži ruku.
– Jako te boli noga? – pitala je.
– Ne – slaže.
Teàrlag ih nije čekala na vrhu stijene kao obično. Možda je stara vidovnjakinja gubila svoju sposobnost. Kad je došao do njezine kolibe, pokucao je na trošna vrata, a onda ih je otvorio.
– Nisam izgubila vidovitost – pozdravi ga Teàrlag, strijeljajući ga svojim zdravim okom. – Je li ti to što si postao vođa udarilo u glavu, momče? Ne možeš očekivati da će jedna stara žena stajati na kiši čekajući te.
Dok je govorila, njezina krava, buneći se, zamuče iza poluzida koji je dijelio kolibu.
– Vidim da ste ti i tvoja krava raspoložene kao i uvijek – rekao je Connor zadržavajući smijeh.
Teàrlag se ogrnula dvama ogrtačima, a bila je tako niska i pogrbljena da nije znao sjedi li ili stoji dok se nije odvukla do stola na kojem je Ilysa praznila košaru s hranom koju je donijela. Connoru je bilo lakše što ne izgleda lošije nego što je izgledala kad ju je posljednji put vidio. Kad joj je pružio vrč viskija koji je donio, naborano se lice stare žene ozarilo.
– To je dobar momak – rekla je i s police iznad stola uzela čašu.
– Pretvorit ću dvorac Trotternish u svoj dom – reče Connor. –Htio sam te pozdraviti prije odlaska.
– Hmmm, nisi zato došao. – Teàrlag u čašu natoči veliku količinu viskija. Nakon što ga je popila, zagleda se u njega svojim zdravim okom. – Došao si jer se bojiš da ću umrijeti prije nego što se vratiš.
Connor se nije trudio opovrgnuti njezine riječi, iako to nije bio jedini razlog zašto je došao. Sjeo je za stol i zahvalno kimnuo Ilysi koja je Teàrlag uzela vrč iz ruke i njemu natočila čašu.
– Htio bih znati što predviđaš našemu klanu – rekao je. – Imaš li kakvo upozorenje, nešto na što bih morao paziti kako bih zaštitio naše ljude?
– Već sam ti prije rekla – rekla je, ponovo smrknuto gledajući. – Budućnost klana ovisi o tome hoćeš li se oženiti pravom djevojkom.
Connor je tada imao samo jedanaest-dvanaest godina, iako se svega dobro sjećao. On i ostali momci pitali su je za svoju budućnost jer su žudjeli za tim da čuju o svojim pothvatima velikih ratnika. Umjesto toga, razočarala ih je svojim pretkazanjima o ženama.
– Gajio sam malo nade – rekao je – da si za tih petnaest godina stekla jasniju sliku o tome kakvu djevojku trebam izabrati.
– Jao, ne slušaš – rekla je. – Rekla sam ti da će djevojka izabrati tebe.
Connor je osjećao bol u prsima zbog rane od strijele, a stara vidovnjakinja poigravala se s njegovim strpljenjem. Njegova nevjesta bit će kći vođe i stoga neće moći birati. Njihov brak bit će savez dvaju klanova, dogovoren između Connora i djevojčina oca. – Osjećam da ću imati priviđenje – viknula je Teàrlag čudnim glasom.
Connor je pretpostavljao da se Teàrlag pokušava prisjetiti prijašnjega priviđenja, ako sve skupa nije obična izmišljotina. Stara žena voljela je od svojih sposobnosti raditi predstavu.
Ilysa je pomogla staroj vidovnjakinji okrenuti se na stolcu prema ognjištu, a onda je u vatru, koja je počela pucketati, bacila šaku mirisnih trava kojima se Teàrlag koristila kako bi pojačala svoje vizije. Nakon što je nekoliko puta duboko udahnula mirisni dim, Teàrlag je počela opasno kašljati. Connor se počeo dizati, ali Ilysa odmahne glavom i pomogne staroj vidovnjakinji da se ponovo okrene.
Teàrlag položi dlanove na stol i zaklopi oči. Potom se počela zibati s jedne na drugu stranu stolca, jednolično mumljajući. Napokon, otvorila je oči i popila gutljaj viskija koji joj je Ilysa natočila.
Sveca mu, kako može tako sitna žena popiti toliko viskija?
– To je samo mala čašica – pobuni se Teàrlag.
Connor je neprestano zaboravljao da stara vidovnjakinja može čitati misli.
– Pazi komu vjeruješ, Connore MacDonalde – rekla je Teàrlag uprijevši u njega kvrgavi prst. – Mnogi ti žele zlo.
Nije trebao vidovnjakinju da mu to kaže. Ako kojim slučajem zaboravi, ima rane na prsima i nozi koje će ga na to podsjetiti.
– Misliš da sve odluke možeš donijeti ovdje – rekla je lupkajući po rijetkoj kosi na sljepoočici. Kad je obišla oko maloga stola, stala pred njega i položila mu ruku na prsa, počela je teško disati. – Kad dođe vrijeme da odlučiš komu ćeš iskazati povjerenje, zaboravi što ti govori razum i slušaj svoje srce.
Stara vidovnjakinja otvoreno je u svoja pretkazanja ubacivala savjete i Connor je vjerovao da je sada o tome riječ.
– Možeš li mi savjetovati kojega vođu potražiti za sklapanje saveza. – Prije nego što ga ponovo prekori, on doda. – Tada će on savjetovati svojoj kćeri da odabere mene.
– Nemoj zaboraviti da niti ćeš s djevojčinim klanom niti s njezinim ocem dijeliti krevet – izbrbljala je stara vidovnjakinja i udarila dlanom po stolu.
Ma, ista je kao i Alex. Connor bi se oženio i rugobom kad bi to spasilo klan. Ipak, nadao se da će njegova nevjesta biti zgodna. Sigurno bi mu tada bilo lakše da bude zadovoljan samo s njom.
Toliko je silno želio odvesti neku ženu u krevet da bi bio sretan s prvom koja bi bila spremna i raspoložena za to. Ali cijeli život? Nije volio razmišljati o tome.
– Potraži nevjestu među vilama – rekla je Teàrlag.
– Vilama? – K vragu, o čemu to ona govori?
Connor se prepao da je starica izgubila sposobnost proricanja, po čemu je bila poznata na cijelom otočju. Šteta, jer je puno, puno godina pomagala vođama MacDonaldovih prebroditi teška razdoblja i nije bilo nikoga tko će ju zamijeniti.
– Moram razgovarati s Ilysom – rekla je Teàrlag.
– S Ilysom? – Djevojka je bila tako tiha da je Connor ponovo zaboravio na nju.
– Budi dobar momak pa pričekaj vani – rekla je Teàrlag kao da je još uvijek desetogodišnji dječak, a ne njezin vođa.
Da ga je netko drugi oslovio s „dobar momak“ i naložio mu da izađe, skinuo bi mu glavu. No, bilo je teško uvrijediti se na nedostatak poštovanja od stare vidovnjakinje kad se isto tako ponašala i prema njegovu ocu. Osim toga, Connoru je bila silno draga i spasila mu je život kad su ga teško ranili odmah nakon povratka na Skye. Bio je tako blizu smrti da je vidio anđela kako nad njim lebdi.
– Nisam te ja spasila – rekla je Teàrlag kad se nagnuo da ju poljubi u oronuli obraz. – Ja sam te bila otpisala.
Nažalost, staroj se ženi i pamet pomutila. Nadao se da će se za života još sresti.
Kiša mu je curila niz vrat i boljela su ga prsa, no Connor se pitao što je to stara vidovnjakinja trebala reći Ilysi da on nije smio čuti. Tajni lijek za glavobolju ili bradavice? Nema sumnje, staroj će ženi nedostajati Ilysa. Dobro se brinula za Teàrlag, posjećujući ju često i noseći joj košare s hranom.
Prvi se put zapitao zašto je Ilysa odlučila otići s njim u dvorac Trotternish. Svakomu članu svojega kućanstva pustio je na volju hoće li ostati u dvorcu Dunscaithu, i svi drugi odlučili su ostati. Vjerojatno nikada neće saznati koji su njezini razlozi. Ilysa je bila djevojka koja je svoje mišljenje držala za sebe.
– Dok me nema – rekla je Ilysa – Connorova sestra Moira pobrinut će se da ti netko redovito nosi namirnice.
– Dobra si ti djevojka – rekla je Teàrlag. – Reci mi, što te muči? – Duncan ne želi da idem s Connorom – odgovori Ilysa prisilivši se da prestane rukama uvijati donji dio svoje haljine.
– Nikada ne postupaš onako kako ti kaže brat, osim kad ti to ne odgovora – rekla je stara vidovnjakinja. – Nisi zbog toga uznemirena.
– Mogla bih umjesto toga ostati živjeti ovdje s tobom. – Ilysa se osvrne po maloj kolibi pitajući se što bi bilo gore: dijeliti postelju s Teàrlag ili s kravom.
– Duncan ima pravo što se brine, dijete – reče Teàrlag. – Pred tobom je put pun opasnosti, ali bez obzira na to, moraš poći.
– Zašto moram? – upita Ilysa, iako je i sama imala taj osjećaj.
– Ne bi imalo svrhe da išta govorim Connoru jer on misli da sam obična stara luda – rekla je Teàrlag odmahujući rukom – ali u mojim je vizijama njegova budućnost nejasna. Bojim se da neće doživjeti iduće ljeto.
Njezine riječi silno su prestrašile Ilysu.
– Connor mora živjeti! Naš klan ovisi o tome hoće li preživjeti. – Ja ovisim o tome.
– Naš mladi vođa trebat će te jer vidiš opasnosti koje on ne vidi – rekla je stara vidovnjakinja. – Vjeruj u sebe i možda mu spasiš život.
– Ja? – upita Ilysa. – Kako ću to učiniti?
– Ah, imaš jako slabo mišljenje o sebi. Zapamti, u tebi teče krv slavne morske vještice koja je za jednu noć sagradila dvorac
Dunscaith – rekla je Teàrlag nagnuvši se naprijed, trepćući svojim zdravim okom. – Uz to, rođena si u ponoć.
– To ne znači da sam vidovita kao i ti – odvrati Ilysa.
– Hmmm, nitko nema takvu sposobnost kao ja – rekla je Teàrlag – ali i ti povremeno imaš priviđenja, nije li tako? Predosjećaš da će se nešto dogoditi.
– Možda – šapne Ilysa i spusti pogled na ruke koje je držala sklopljene u krilu – ali ne često i nikada jasno.
– Kod tebe je, djevojko, priviđenje jače ondje gdje ti je srce –reče Teàrlag. – Zato ćeš vidjeti da na Connora vreba opasnost kad nitko drugi neće.
Ilysa okrene glavu u stranu, zbunjena što Teàrlag zna kakvi su njezini osjećaji prema Connoru.
– Naučila sam te kako baciti čini za zaštitu – rekla je Teàrlag –ali ponajviše moraš vjerovati svojemu šestom osjetilu jer to ti govori sposobnost pretkazanja.
– Učinit ću što mogu – rekla je Ilysa.
Zavarava li se to ona kad misli da ju Connor treba, ili bi morala priznati, barem samoj sebi, da odlazi samo zato što ona želi biti uz njega? Bez obzira na sve, pomno je slušala što joj je Teàrlag govorila o mjestima na Trotternishu gdje su drevne čarolije bile najsnažnije.
– Doći će vrijeme kad ćeš se morati odvojiti od Connora – rekla je Teàrlag tapšajući Ilysu po ruci svojim kvrgavim dlanom. –Tomu nema pomoći. Znat ćeš kad to bude.
Ilysa je već znala. Kad se Connor oženi, ona će otići.
– Reci mi – Ilysa je zastala kako bi navlažila suhe usne – hoće li Connora usrećiti djevojka kojom će se oženiti? – Bude li tako, podnijet će to što će ga ostaviti.
– Naš vođa može pronaći sreću samo ako se oženi djevojkom koja ga odabere u noći svibanjskih svečanosti – reče Teàrlag.
Znači, ostala su mi samo dva mjeseca s njim.
– No, da se to dogodi – rekla je stara vidovnjakinja – Connor mora preživjeti do svibanjskih svečanosti.
