Supruge

Tarryn Fisher SUPRUGE

MOZAIKOVA ZABAVNA BIBLIOTEKA

knjiga tristo sedamdeset devet Naslov izvornika

The Wives

Copyright © 2019 by Tarryn Fisher Copyright za hrvatsko izdanje © Mozaik knjiga, 2021. Nakladnik

Mozaik knjiga Direktor

Bojan Vidmar Urednica programa

Hana Vunić Urednica

Hana Vunić Lektorica

Viktorija Novosel Grafički urednik

Marko Katičić Oblikovanje naslovnice

Eva Vidmar Ilustracija na naslovnici

Shutterstock Tisak

Denona, Zagreb, travanj 2021. ISBN 978-953-14-2988-7 (meki uvez) ISBN 978-953-14-2989-4 (tvrdi uvez) CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojevima xxx (meki uvez) i xxx (tvrdi uvez). Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektroničkom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snima­njem ili dru­ga­čije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.

Tarryn Fisher

Supruge S engleskoga prevela ANDREA CVJETKOVIĆ

Koliko biste daleko išli da doznate istinu o svom suprugu? „Bit ćete na rubu do samoga kraja. Supruge će i kod najiskusnijih čitatelja izazvati napetost sve do posljednjeg slova. “ – Colleen Hoover, autorica uspješnica New York Timesa

Za Colleen

JEDAN

O

n dolazi četvrtkom. To je moj dan, ja sam Četvrtak. Dan je to pun nade, izgubljen među važnijim danima; nije ni početak ni kraj, jednostavno postaja. Predjelo za vikend. Ponekad se pitam o drugim danima i misle li one o meni. Takve su žene, zar ne? Uvijek razmišljaju jedne o drugima, znatiželja i inat slijevaju se u malene lokve osjećaja. Malo dobroga to donosi; ako previše razmišljaš, sve ćeš zabrljati. Postavljam stol za dvoje. Malo sam zbunjena dok slažem pribor za jelo, zastajkujući kako bih se prisjetila kamo što ide po bontonu. Jezikom prijeđem preko zuba i odmahnem glavom. Ponašam se glupo; večeras smo samo Seth i ja, kod kuće, na spoju. Nije da postoji išta drugo – na normalne spojeve ne idemo često kako ne bismo riskirali da budemo viđeni. Zamisli to... Zamisli da ne želiš da te vide s vlastitim suprugom. Ili da tvoj suprug ne želi da ga netko vidi s tobom. Ugrijala me votka koju sam ranije pila, opustila mi je udove i učinila ih bezbrižnima. Dok sam spuštala vilicu pored tanjura, umalo sam srušila vazu s cvijećem: buket najsvjetlijih ružičastih ruža. Izabrala sam ih zbog njihove seksualne aluzije, jer je u poziciji u kakvoj sam ja najvažnije imati vodeću poziciju kad 9

Tarryn Fisher

je u pitanju seks. Pogledaj ove delikatne, ružičaste latice. Pomisliš li na moj klitoris kada ih vidiš? Tako treba! Desno od vaginalnog cvijeća stoje dvije bijele svijeće u srebrnom svijećnjaku. Majka mi je jednom rekla da žena pod treperavim svjetlom svijeća može izgledati i deset godina mlađe. Moja je majka brinula o takvim stvarima. Svakih šest tjedana doktor bi uvukao iglu u njezino čelo, upumpavajući trideset mililitara botoksa u njezinu dermu. Bila je pretplaćena na sve moguće blještave modne časopise koji postoje i skupljala je knjige o tome kako zadržati supruga. Nijedna žena ne trudi se toliko zadržati supruga, osim ako ga je već izgubila. Davno, kad su moji ideali još bili netaknuti stvarnošću, smatrala sam je površnom. Imala sam velike planove postati bilo tko osim moje majke: biti voljena, uspješna, rađati prelijepu djecu. Ali istina je da je želja mojega srca tek blaga struja u vrtlogu borbe prirode i odgoja. Možeš provesti čitav život plivajući protiv struje, ali s vremenom ćeš se umoriti i struja gena i odgoja povući će te prema dolje. Postala sam previše poput nje, a premalo poput sebe. Palcem povlačim kotačić na upaljaču i držim plamen iznad fitilja. Upaljač je marke Zippo, s izlizanim ostacima britanske zastave na kućištu. Treperavi plamen podsjeća me na moju kratku aferu s pušenjem. Uglavnom kako bih izgledala cool. Nikada nisam uvlačila, ali živjela sam za to da vidim taj žar među svojim prstima. Roditelji su mi kao dar za useljenje kupili svijećnjake koje sam vidjela u Tiffanyjevu katalogu. Činili su mi se predvidljivo otmjeni. Kada tek uđeš u brak, svaki put kad ugledaš svijećnjake, pomisliš na sve večere i sve pečenke u životu koje će ići uz njih. Večere poput ove koju imamo večeras. Moj je život gotovo savršen. 10

Supruge

Pogledam kroz veliki zidni prozor dok slažem ubruse, poda mnom se prostire čitav park. Vani je sivo, tipično za Seattle. Pogled na taj park razlog je zbog kojeg sam se odlučila baš za ovaj stan umjesto daleko većeg koji gleda na Elliottov zaljev. Dok bi većina ljudi izabrala pogled na vodu, ja preferiram pogled na ljudske živote. Sjedokosi par sjedi na klupi, gledajući stazu po kojoj svakih nekoliko minuta prođu biciklisti i trkači. Ne dodiruju se, iako im se glave sinkronizirano pomiču kako netko prođe. Pitam se hoćemo li Seth i ja jednoga dana biti takvi, a zatim mi u obraze navre vrućina kad se sjetim ostalih. Zamišljanje budućnosti prilično je teško kada u jednadžbu moraš uključiti i dvije žene s kojima dijeliš supruga. Izvadim na stol bocu sivog pinota koju sam ranije izabrala u trgovini. Naljepnica je dosadna, nije neka koja bi zapela za oko, ali gospodin stroga izgleda koji mi je prodao vino detaljno je opisao njegov okus, trljajući prste dok je govorio. Ne mogu se sjetiti što je rekao iako je otada prošlo tek nekoliko sati. Nisam bila koncentrirana, fokusirala sam se na zadatak skupljanja namirnica. Kuhanje je jedini način da budeš dobrom suprugom, naučila me majka. Odmaknem se korak unazad, proučavam što sam učinila. Sve skupa, stol izgleda dojmljivo. Naposljetku, ja sam kraljica prezentacije. Sve je baš kako treba, baš onako kako on voli, stoga i baš onako kako ja volim. Ne radi se o tome da nemam vlastitu osobnost, samo je sve što ja jesam rezervirano za njega. Kako i treba biti. Točno u šest sati začujem ključ u bravi i zvuk otvaranja vrata. Čujem klik kada se zatvore i njegove ključeve kako padaju na 11

Tarryn Fisher

stol u predvorju. Seth nikada ne kasni. Kada živiš tako kompliciran život kakav živi on, red je važan. Zagladim si kosu, koju sam mukotrpno kovrčala, i krenem iz kuhinje prema hodniku kako bih ga pozdravila. Pogled mu je spušten na poštu koju drži u rukama, kišne kapi vise mu s kose. – Donio si poštu! Hvala ti. – Neugodno mi je zbog entuzijazma u mom glasu. To je samo pošta, za Boga miloga. Odloži hrpu na malen mramorni stolić u predvorju, pored ključeva, i nasmiješi se. U trbuhu osjetim grč, vrućinu i nalet uzbuđenja. Zakoračim u oblak njegova mirisa, udišući ga, gurajući lice u njegov vrat. Lijep je to vrat, preplanuo i širok. Pridržava prilično dobru glavu s kosom i s licem koje je tradicionalno lijepo, uz natruhe grubosti. Ugnijezdim se u njemu. Pet dana je previše vremena bez čovjeka kojeg voliš. U mladosti sam ljubav smatrala teretom. Kako možeš išta napraviti kada svake sekunde moraš voditi brigu o nekome drugome? Kada sam upoznala Setha, sve je to otišlo u vjetar. Pretvorila sam se u svoju majku: puna obožavanja, popustljiva, emotivno i seksualno raširenih krila. To me istovremeno oduševljavalo i gadilo mi se. – Nedostajao si mi – kažem mu. Poljubim ga ispod brade pa u meko mjesto ispod uha, a zatim se propnem na prste kako bih dosegnula njegove usne. Željna sam njegove pažnje i moj je poljubac agresivan i dubok. On uzdahne iz dubine grla, a njegova aktovka uz glasan udarac padne na pod. Obujmi me rukama. – To je lijep pozdrav – kaže. S dva prsta pritišće me po kralježnici kao po saksofonu. Nježno me masira dok se ne privijem bliže. – Uputila bih ti još ljepši, ali večera je spremna. 12

Supruge

Oči mu se zamagle, a ja potiho slavim. Napalila sam ga u manje od dvije minute. Želim naglas izgovoriti: „Eto ti sad!“ Ali kome? Nešto mi se preokrene u trbuhu, poput vrpce koja se odmata i odmata. Pokušavam je uhvatiti prije nego što ode predaleko. Zašto uvijek moram misliti na njih? Ako želim da ovo uspije, ključ je upravo u tome da ne mislim na njih. – Što si skuhala? – Odmota šal s vrata i omota ga oko mojega, privukavši me blizu kako bi me još jednom poljubio. Glas mu je topao, za razliku od mene koja sam u hladnom transu, pa odagnam sve osjećaje ustranu, odlučna u tome da nam ne pokvarim našu zajedničku noć. – Fino miriše. Nasmiješim se i zavodljivo odšetam u kuhinju – malo bokova da mu začine večeru. Zastanem u dovratku kako bih vidjela njegovu reakciju na stol. – Ti sve učiniš prekrasnim. – Posegne za mnom snažnim, preplanulim rukama prošaranim venama, ali ja otplešem dalje, zadirkujući ga. Prozor iza njega mokar je od kiše. Pogledam preko njegova ramena – par s klupe više nije ondje. Što ih je dočekalo kod kuće? Kineska dostava... Juha iz limenke...? Krenem prema kuhinji, pobrinuvši se da su Sethove oči na meni. Iskustvo me naučilo da određenim kretnjama možeš zarobiti muškarčev pogled. – Janjeći hrbat – kažem preko ramena. – Kus-kus... Uzima bocu vina sa stola, držeći je za grlo i naginjući je kako bi pročitao naljepnicu. – Ovo je dobro vino. – Seth ne bi trebao piti vino; s ostalima ga ne pije. Iz vjerskih razloga. Za mene čini iznimku, a ja to pridodajem popisu svojih malih pobjeda. Navukla sam ga na tamnocrveno vino, merlot i 13

Tarryn Fisher

svježi chardonnay. Ljubili smo se, smijali i jebali pijani. Samo sa mnom; s njima to nije radio. Glupo, znam. Izabrala sam ovaj život – i to ne zbog natjecanja, nego iz ekonomskih razloga – ali neizbježno je pratiti rezultat kada su druge žene u igri. Kada sam se vratila iz kuhinje s večerom, omotavši ruke dvjema kuhinjskim krpama, on je već natočio vino i stajao uz prozor pijuckajući ga. Daleko, ispod prozora na dvanaestom katu, grad pjevuši svoju noćnu skladbu. Prometna cesta presijeca stazu ispred parka. Desno od parka, tek malo izvan dosega pogleda, nalazi se Sound*, ljeti prošaran brodovima i jedrilicama, a zimi umotan u maglu. Može ga se vidjeti s prozora naše spavaće sobe – široko prostranstvo mirne vode i brzaca. Savršen pogled na Seattle. – Nije me briga za večeru – rekao je. – Želim te odmah. – Ima zapovjednički ton glasa; Seth ostavlja malo prostora za pitanja. Ta karakterna crta dobro mu je poslužila u raznim sferama njegova života. Spuštam poslužavnik na stol, moju glad za jednom stvari zamijenila je glad za nečim drugim. Gledam ga kako gasi svijeće, ne skidajući pogled s mene, a zatim odlazim prema spavaćoj sobi i u hodu otkopčavam haljinu. Kako bi mogao gledati, činim to polagano, svlačeći sloj svile. Osjetim ga iza sebe: snažnu prisutnost, toplinu, iščekivanje onoga što slijedi. Dok svlačim haljinu i savijam se u struku, puštajući ruke da mi utonu u krevet, moja savršena večera hladi se na stolu, masnoća na janjetini zgrušava se u narančastim i krem tonovima uz rubove tanjura. Šakama uranjam u pokrivač, osjetim *

14

Puget Sound, tjesnac u Seattleu, op. prev.

Supruge

njegove prste kako mi dotiču kukove, da bi se zatim zakačili za elastičan rub mojih gaćica. Povuče ih prema dolje, a kada osjetim da mi lepršaju oko gležnjeva, zbacim ih s nogu. Čujem zveket metalne kopče i zvuk remena dok ga izvlači. Ne svlači se – čujem samo prigušen zvuk njegovih hlača koje mu padnu oko gležnjeva. Kasnije podgrijem večeru u mikrovalnoj pećnici, umotana u kućni ogrtač. Između nogu osjećam pulsiranje, trag sjemena na bedru; boli me na najbolji mogući način. Nosim mu tanjur na kauč, gdje leži ogoljena torza, jedne ruke prebačene preko glave – prizor iscrpljenosti. Ne mogu se prestati smiješiti, iako se trudim. To je odmak od mojega uobičajenog izraza lica, to cerekanje nalik nekoj srednjoškolki. – Predivna si – kaže kada me ugleda. Glas mu je grub, kao i inače nakon seksa. – Tako je dobar osjećaj biti u tebi. – Dok uzima tanjur, posegne za mojim bedrom. – Sjećaš li se onog putovanja na koje smo planirali ići? Kamo bi željela poći? – Ovo je srž postkoitalnog razgovora sa Sethom: nakon što svrši, voli razgovarati o budućnosti. Sjećam li se? Naravno da se sjećam. Presložim izraz lica kako bih izgledala iznenađeno. Već godinu dana obećava mi putovanje. Samo nas dvoje. Srce mi ubrzano tuče. Ovo je ono što sam čekala. Nisam htjela navaljivati jer je bio strašno zaposlen, ali sada je ovdje – moja godina. Maštala sam o svim mjestima na koja bismo mogli ići. Suzila sam izbor na plažu. Bijeli pijesak i azurno more, duge šetnje uz rub vode, držeći se za ruke u javnosti. U javnosti. – Mislila sam negdje gdje je toplo – kažem. Ne gledam ga u oči, ne želim da vidi koliko ga žarko želim imati samo za 15

Tarryn Fisher

sebe. Željna sam pažnje, ljubomorna, sitničava. Dok se naginjem kako bih odložila njegovo vino na stolić, pustim ogrtač da se rastvori. On posegne rukom i uhvati me za dojku kao što sam i očekivala. Ponekad je stvarno predvidljiv. – Turks i Caicos? – predloži. – Trinidad? Da i da! Spustivši se u naslonjač nasuprot kauču, prekrižim noge tako da ogrtač spuzne i otkrije mi bedro. – Ti izaberi – kažem. – Bio si na više mjesta nego ja. – Znam da voli donositi odluke. A briga mene kamo idemo. Sve dok ga imam na tjedan dana, bez smetnji, bez dijeljenja. Tih tjedan dana bit će samo moj. Fantazija. Sada dolazi trenutak kojega se istovremeno grozim i za koji živim. – Seth, pričaj mi o svom tjednu. Odlaže tanjur i vrškove prstiju trlja jedne o druge. Sjaje se od masnoće mesa. Želim mu prići i staviti njegove prste u svoja usta, očistiti ih sisanjem. – Ponedjeljak je stalno mučno, dijete... – O, ne – kažem. – Još uvijek je u prvom tromjesečju, bit će tako još nekoliko tjedana. Kimne, a sićušni smiješak zatitra mu na usnama. – Strašno je uzbuđena, unatoč mučninama. Kupio sam joj jednu od onih knjiga s dječjim imenima. Označava imena koja joj se sviđaju pa ih skupa pregledamo kada dođem. Osjetim ubod ljubomore i odmah ga odbacim. Ovo je najbolji dio mog tjedna, dok mi priča o ostalima. Ne želim to upropastiti sitničavim osjećajima. – To je baš uzbudljivo – kažem. – Priželjkuje li curicu ili dječaka? 16

Supruge

Nasmije se dok korača prema kuhinji kako bi odložio tanjur u sudoper. Čujem kako teče voda, a zatim poklopac kante za smeće kad baci papirnati ubrus. – Želi dječaka. S tamnom kosom, poput moje. Ali mislim da će, što god bude, imati plavu kosu na nju. U mislima stvaram sliku Ponedjeljka – duga, ravna, plava kosa, ten kao u surferice. Vitka je i mišićava sa savršeno bijelim zubima. Puno se smije – većinom na ono što on kaže – i mladenački je zaljubljena. Jednom mi je rekao da ima dvadeset i pet godina, ali da izgleda poput studentice. Inače bih osuđivala muškarca zbog toga, klišeiziranog načina na koji se muškarci pale na mlađe žene, ali u njegovu slučaju to nije istina. Seth voli povezanost. – Javit ćeš mi čim saznaš što ćete dobiti? – To je još daleko, ali da. – Nasmiješi se, a kut usana mu se podigne. – Idući tjedan imamo pregled kod liječnika. Moram ići tamo odmah u ponedjeljak ujutro. – Namigne mi, a ja nisam dovoljno iskusna da bih uspjela prikriti crvenilo. Noge su mi prekrižene i jedno stopalo mi pleše gore-dolje dok mi toplina ispunjava utrobu. I sada ima isti učinak na mene kao i onog prvog dana kada smo se upoznali. – Mogu li ti spraviti piće? – upitam ga, ustajući. Dođem do šanka i upalim glazbenu liniju. Naravno da želi piće, uvijek želi piće kad nas dvoje skupa provodimo večer. Rekao mi je da sada u uredu drži skrivenu bocu viskija, a ja sam u glavi likovala zbog svojega lošeg utjecaja. Tom Waits počinje s pjesmom, a ja posežem za bocom votke. Znala sam pitati o Utorku, ali Seth nevoljko govori o njoj. Budući da je ona prva supruga, uvijek sam to pribrajala njezinu položaju u hijerarhiji. Ona je bila prva supruga, prva 17

Tarryn Fisher

žena koju je zavolio. Obeshrabrujuća je pomisao da sam mu ja tek drugi izbor. Tješila sam se činjenicom da sam ja Sethova zakonita supruga i da se morao razvesti od nje kako bi se oženio sa mnom, iako su još uvijek zajedno. Ne volim Utorak. Sebična je i karijera joj zauzima najvažnije mjesto u njezinu životu – mjesto koje ja čuvam za Setha. Međutim, iako to ne odobravam, ne mogu je ni kriviti. Njega nema pet dana u tjednu. Svaka od nas ima po jedan dan za provesti s njime, dok za preostalih šest dana u tjednu moramo same pronaći način na koji ćemo ih ispuniti bez njega: za mene su to glupe stvari poput lončarije, ljubavnih romana i Netflixa; ali za Utorak je to njezina karijera. Kopam po džepu ogrtača u potrazi za balzamom za usne. Imamo čitave živote izvan braka. To je jedini način da ostanemo normalne. „Pizza za večeru, opet?“ znala sam ga pitati. Jednom mi je priznao da je Utorak puno više djevojka koja naručuje hranu, a ne djevojka koja kuha. „Uvijek osuđuješ tuđe kulinarske vještine“, znao bi me zadirkivati. Postavila sam dvije čaše i napunila ih ledom. Čujem Setha kako ustaje s kauča i kreće se iza mene. Boca gazirane vode zašišti kada odvrnem čep i napunim čaše. Prije nego što sam gotova s pripremanjem pića, on je iza mene, ljubi me u vrat. Nagnem glavu u stranu kako bih mu omogućila bolji pristup. Uzima piće iz moje ruke i odlazi prema prozoru, a ja odem sjesti. Promatram ga sa svog mjesta na kauču, dlan mi je mokar od orošene čaše. 18

Supruge

Odloživši piće na stolić, Seth se spusti pored mene na kauč. Rukom posegne za mojim vratom kako bi me masirao, dok se pritom smije. Oči mu plešu, zavode. Zaljubila sam se u te oči i u to što uvijek izgledaju kao da se smiju. Izvijem jedan kut svojih usana u smiješak i naslonim se na njega. Svojim prstima prelazi po mojoj ruci. O čemu još možemo razgovarati? Želim biti sigurna da sam upućena u sve dijelove njegova života. – Posao...? – Alex... – Zastane. Gledam kako jagodicom palca prelazi preko donje usne; navika koja mi se sviđa. Što je sada učinio? – Ulovio sam ga u laži, ponovno – kaže. Alex je Sethov poslovni partner; zajedno su pokrenuli tvrtku. Otkako pamtim, Alex je lice tvrtke: sastaje se s klijentima i dogovara poslove, dok je Seth taj koji nadgleda gradnju kuća te vodi računa o građevinarima i inspektorima. Seth mi je rekao da su prvu prepirku imali već oko samog imena tvrtke: Alex je htio da njegovo prezime bude uključeno u naziv, dok je Seth htio da uključuje regiju Pacific Northwest. Konačno su se dogovorili da naziv tvrtke glasi Emerald City Development. Posljednjih godina usmjerili su svoju pažnju na detalje i ljepotu domova koje grade, što im je osiguralo nekolicinu klijenata visokog profila. Nikada nisam upoznala Alexa; on ne zna da ja postojim. Što se njega tiče, Sethova supruga je Utorak. Kada su se Seth i Utorak vjenčali, odlazili su na putovanja s Alexom i njegovom suprugom – jednom na Havaje, a drugi put na skijanje u Banff. Vidjela sam Alexa na fotografijama. Nekoliko je centimetara niži od svoje supruge 19

Tarryn Fisher

Barbare, bivše Miss Ute. Nizak i proćelav, odisao je prikrivenim samozadovoljstvom. Toliko ljudi nisam upoznala. Sethove roditelje, na primjer, kao ni njegove prijatelje iz djetinjstva. Kao druga supruga, možda nikada neću imati ni priliku. – Što je bilo? – upitam ga. Iscrpljuje me moje postojanje, sve te igrice koje igram. To je žensko prokletstvo. Budi izravna, ali ne pretjerano. Budi jaka, ali ne prejaka. Postavljaj pitanja, ali ne previše. Otpijem gutljaj pića i sjednem na kauč pored njega. – Uživaš li u ovome? – upita. – Pomalo je čudno, to što ispituješ o... – Uživam u tebi. – Nasmiješim se. – U upoznavanju tvog svijeta, svega što osjećaš, što proživljavaš kada nisi sa mnom. – Istina je, zar ne? Volim svog supruga, ali nisam jedina. Postoje i druge. Moja jedina moć leži u mom znanju. Mogu osujetiti sve druge, steći prednost, jebati ga do iznemoglosti pa hiniti suzdržano zanimanje, i sve to sa samo nekoliko dobro tempiranih pitanja. Seth uzdahne, trljajući oči dlanovima. – Idemo u krevet – kaže. Promatram mu lice. Za večeras je gotov s pričanjem o njima. Ispruži ruku kako bi mi pomogao ustati i ja je prihvatim, dopustivši mu da me povuče na noge. Ovoga puta vodimo ljubav, ljubeći se duboko dok obavijam svoje noge oko njega. Ne bih se trebala to pitati, ali ne mogu si pomoći. Kako muškarac može voljeti toliko žena? Neku drugu gotovo svaki dan. I gdje ja spadam kada su u pitanju usluge? Seth brzo zaspi, ali ja ne. Četvrtkom ne spavam. 20

DVA

P

etkom ujutro Seth odlazi prije nego što se ja probudim. Prevrtala sam se po krevetu do četiri ujutro, ali sam onda zapala u dubok san, čini se, jer ga nisam čula kada je odlazio. Ponekad se osjećam poput djevojke koja se probudi sama u krevetu nakon avanture za jednu noć, dok se on već iskrao prije nego što ga je ona uspjela upitati za ime. Petkom uvijek dulje ostanem u krevetu i zurim u udubljeno mjesto na njegovu jastuku, sve dok sunce ne obasja sobu kroz prozor i udari ravno u moje oči. Ali sunce se tek treba pojaviti na horizontu, a ja zurim u uleknuće na jastuku kao da od njega živim. Jutra su teška. U normalnom braku probudiš se pored osobe, potvrdiš svoju vrijednost njihovim uspavanim tijelom. Postoje rutine i rasporedi, koji postanu dosadni, ali istovremeno i utješni. Ja nemam tu utjehu normalnosti: supruga koji hrče i kojega udaram tijekom noći da prestane, pastu za zube koja se zalijepila za umivaonik i koju onda ljutito stružem. Setha se ne može osjetiti u vlaknima ovog doma i većinu vremena to me rastužuje. Jedva da je tu, a onda ode u krevet drugoj, dok se moj hladi. Pogledam u telefon i stegne me u želucu. Ne volim mu slati poruke. Pretpostavljam da ga ostale svakog dana zatrpavaju 21

Tarryn Fisher

porukama, ali ovog jutra ja osjećam potrebu da posegnem za telefonom i pošaljem mu poruku: „Nedostaješ mi.“ Zna, jamačno zna. Kada ne vidiš supruga pet dana u tjednu, mora znati da ti nedostaje. Ali ne posegnem za telefonom i ne pošaljem mu poruku. Umjesto toga, odlučno prebacim noge preko ruba kreveta i gurnem u papuče, a nožni prsti utonu mi u mekani flis. Papuče su dio moje rutine, moj pokušaj normalnosti. Hodam prema kuhinji i gledam kroz prozor grad ispod mene. Dolje se proteže zmija crvenih zaustavnih svjetala automobila koji čekaju red na semaforu. Brisači plešu s jedne strane na drugu čisteći magličastu kišu s vjetrobranskih stakala. Pitam se je li Seth među njima, ali nije, on ide drugom cestom odavde. Od mene. Otvorim hladnjak i izvadim staklenu bočicu Coca-Cole pa je odložim na pult. Prekapam po ladici s priborom za jelo u potrazi za otvaračem, psujući kada mi se čačkalica zabode ispod nokta. Gurnem prst u usta dok slobodnom rukom otvaram bocu. U hladnjaku držim samo jednu bocu kole, a ostale skrivam u ormariću ispod sudopera, iza kantice za zalijevanje cvijeća. Svaki put kada popijem bočicu, zamijenim je drugom. Tako izgleda kao da jedna bočica kole vječno stoji u hladnjaku. Ne zavaravam nikoga osim same sebe. A možda ne želim da Seth zna da pijem kolu za doručak. Zadirkivao bi me, što mi ne bi smetalo, ali sok za doručak nije nešto što želiš da ljudi znaju. Kao mala, jedina među svojim prijateljicama voljela sam se igrati barbikama. S deset godina sve su već prešle na MTV i šminku, moleći roditelje da im za Božić kupe novu odjeću umjesto novog kampera za barbiku. Užasno sam se sramila svoje ljubavi prema barbikama – naročito nakon što su od toga napravile problem, nazivajući me 22

Supruge

bebom. Jedan od najtužnijih trenutaka mog djetinjstva bio je kad sam spremila lutke, sakrivši ih u kutiju na dnu ormara. Te sam noći plakala sve dok nisam zaspala, ne želeći se rastati od nečega što volim, ali istovremeno znajući koliko će me zadirkivati ako to ne učinim. Kada je moja majka nekoliko tjedana kasnije pronašla kutiju dok je odlagala rublje, pitala me o tome. Rekla sam joj istinu kroz suze. Bila sam prestara za barbike i morala sam krenuti dalje. „Možeš se igrati njima potajno. Nitko ne mora znati. Ne moraš se odreći nečega što voliš samo zato što drugi ljudi to ne odobravaju“, rekla mi je. Tajne: dobra sam u skrivanju svojih i čuvanju tuđih tajni. Vidim da si je napravio tost prije nego što je otišao. Ostaci mrvica od kruha raspršeni su po pultu, nož je u sudoperu, sjaji se od maslaca. Prekorim samu sebe što nisam ustala ranije da mu nešto spremim. Idući tjedan, kažem si. Idući tjedan bit ću bolja, spremit ću suprugu doručak. Bit ću jedna od onih supruga koje osiguravaju seks i hranu tri puta dnevno. Utroba mi se stegne od tjeskobe pa se pitam ustaju li Ponedjeljak i Utorak ujutro da mu spreme doručak. Zabušavam li čitavo ovo vrijeme? Smatra li da ga zanemarujem zato što ostajem u krevetu? Počistim mrvice, pokupivši ih u ruku da bih ih zatim ljutito istresla u sudoper, a zatim odnosim kolu u dnevnu sobu. Bočica mi hladi dlan, a ja je pijuckam i pritom razmišljam na koje bih sve načine mogla biti bolja. Kad se probudim, prošlo je neko vrijeme, svjetlost se promijenila. Uspravim se i primijetim kako se boca kole prevrnula, a njezin smeđi sadržaj natopio je tepih. 23

Tarryn Fisher

– Sranje – kažem naglas ustajući. Mora da sam zaspala s bocom u ruci. Tako mi i treba kad čitavu noć ležim u krevetu i zurim u strop. Požurim uzeti krpu i sredstvo protiv mrlja kako bih očistila tepih, bacam se na koljena, luđački ribam. Kola se upila u pleteni bež tepih, ostavivši za sobom sloj ljepljive karamele. Ljuta sam zbog nečega, što shvatim kad mi se suze počnu slijevati niz lice. Suzne kapi pridružuju se mrlji na tepihu pa počnem još žustrije ribati. Kada sam očistila tepih, sjednem na pete i zatvorim oči. Što mi se dogodilo? Zar sam postala pitoma ženica koja živi za četvrtke i ljubav čovjeka koji sebe dijeli na tanke dijelove između tri žene? Da mi je netko rekao da će ovo biti moj život kada mi je bilo devetnaest, nasmijala bih mu se u lice. Idući tjedan bit će točno pet godina od onoga dana kad me je pronašao. Učila sam u kafiću, završni ispit za zvanje medicinske sestre visio mi je nad glavom i naišla sam na zid koji nisam bila spremna prijeći. Nisam spavala puna dva dana i došla sam do one točke u kojoj pijem kavu umjesto vode, samo da ostanem budna. Kada je Seth sjeo pored mene, zaljuljala sam se u naslonjaču, napola bunovna. Sjećam se kako me iritirala njegova prisutnost. Od pet slobodnih naslonjača, on je morao sjesti baš na onaj pored mojeg. Bio je zgodan: imao je sjajnu crnu kosu i tirkizne oči, bio je naspavan, uredan i slatkorječiv. Pitao me učim li za medicinsku sestru i ja sam mu grubo odgovorila, da bih se odmah zatim ispričala zbog svoje grubosti. Odmahnuo je rukom na moju ispriku i ponudio se da me ispita. Iz usta mi je provalio smijeh, ali sam onda shvatila da misli ozbiljno. – Želiš provesti petak navečer ispitujući polumrtvu studenticu? – upitala sam ga. 24

Supruge

– Naravno – rekao je, a oči su mu se sjajile. – Ako ti se umilim na taj način, nećeš me odbiti kada te pozovem na večeru. Sjećam se da sam se na to namrštila, pitajući se je li to šala. Možda su ga njegovi prijatelji poslali ovamo da ponizi jadnu djevojku u kutu. Bio je strašno zgodan. Takvi se nikada nisu zanimali za djevojke poput mene. Daleko od toga da sam bila ružna, ali bila sam obična. Majka mi je uvijek govorila da sam ja naslijedila mozak, a moja sestra, Torrence, ljepotu. – Ti to ozbiljno? – upitala sam ga. Iznenada sam se osjećala posramljeno zbog labavog konjskog repa i nedostatka maskare. – Samo ako voliš meksičku hranu – rekao je. – Ne mogu se zaljubiti u djevojku koja ne voli meksičku hranu. – Ne volim meksičku hranu – rekla sam mu, a on se uhvatio za srce kao da ga je zaboljelo. Nasmijala sam se na taj prizor – zgodan tip pretvara se da ima srčani udar usred kafića. – Šalim se. Kakva to poremećena osoba ne voli meksičku hranu? Protivno zdravom razumu i usprkos mom ludom rasporedu, pristala sam da idući tjedan odemo skupa na večeru. Na kraju krajeva, djevojka mora jesti. Kada sam parkirala svoj izubijani Ford pored restorana, negdje sam očekivala da se neće pojaviti. Ali čim sam izašla iz automobila, vidjela sam ga kako čeka pored ulaza, taman izvan dosega kiše koja mu je još kapala odostraga po kišnom ogrtaču. Bio je šarmantan tijekom čitavoga prvog jela, ispitujući me o studiju, obitelji i o planovima nakon studija. Umakala sam čips u salsu i pokušavala se sjetiti posljednjeg puta kada je netko pokazivao ovolik interes za mene. Entuzijastično sam mu 25

Tarryn Fisher

odgovarala na svako pitanje, posve opčinjena njime, a kada je večera bila gotova, shvatila sam da ne znam ništa o njemu. – Sačuvat ćemo to za idući tjedan za večeru – rekao je kada sam to spomenula. – Kako znaš da će biti idućeg tjedna? – upitala sam ga. Samo mi se nasmiješio i u tom sam trenutku shvatila da sam u nevolji. Istuširam se i odjenem za dan, zastajkujući samo kako bih na izlasku provjerila telefon. Budući da Setha nema pet dana u tjednu, dobrovoljno uzimam kasne smjene koje nitko ne želi. Nepodnošljivo mi je sjediti kod kuće sama čitavu večer i razmišljati o njemu s drugima. Radije što više zaposlim um, tako uspijevam ostati usredotočena. Petkom odlazim u teretanu i na tržnicu. Ponekad odem na ručak s prijateljicom, ali u posljednje vrijeme svi su nekako zauzeti. Većina je mojih prijateljica ili u braku ili su mlade majke, pa su nam se životi sveli ili na posao, ili na obitelj. Telefon mi javlja da imam poruku od Setha: „Već mi nedostaješ. Jedva čekam idući tjedan.“ Slabašno se nasmiješim dok pritišćem tipku za pozivanje dizala. Njemu je tako lako izraziti da mu nedostajem kad on uvijek ima nekoga pored sebe. Ne bih smjela tako misliti. Znam da nas sve voli i da mu svaka od nas nedostaje kad god nije s nama. „Hoćemo li jesti pizzu idući put kada se vidimo?“ Moj pokušaj da se našalim. Odgovara odmah, šaljući emotikon koji se istovremeno smije i plače. Što su ljudi radili prije emotikona? Čini se da su oni jedini način da se malo olakšaju teške rečenice. 26

Supruge

Vraćam telefon u torbu i ulazim u dizalo, a blagi smiješak titra mi na usnama. Poruka od Setha popravi mi raspoloženje čak i na najteže dane. A mnogo je teških dana, dana kada se osjećam nedovoljnom ili nesigurnom u vezi svoje uloge u njegovu životu. „Sve vas volim jednako, ali svaku na svoj način.“ Željela sam znati što to znači, u detalje. Je li razlika seksualne prirode? Emotivne? I da mora birati, da mu netko prisloni pištolj na glavu, bi li izabrao mene? Kada mi je Seth prvi put rekao za svoju suprugu, bili smo u talijanskom restoranu La Spiga, na Capitol Hillu. Bio nam je to četvrti spoj. Nelagoda dvoje ljudi koji se upoznaju polako je iščezla i nastupila je ugodnija faza. Do tada smo se već držali za ruke... I ljubili. Rekao je da mora razgovarati sa mnom o nečemu pa sam očekivala razgovor o smjeru u kojem se kreće naša veza. Čim je riječ supruga izašla iz njegovih usta, odložila sam vilicu, obrisala moguće ostatke umaka od tjestenine s usana, pokupila torbicu i otišla. Dojurio je za mnom niz ulicu baš u trenu u kojem sam dozvala taksi, a zatim je konobar dojurio do njega, inzistirajući da plati za naš dopola pojeden obrok. Svi smo nelagodno stajali na pločniku, sve dok me Seth nije počeo preklinjati da se vratim unutra. Nevoljko sam to učinila, ali dio mene želio je čuti što mi ima za reći. I zar uopće postoji išta što bi mi mogao reći? Kako muškarac može opravdati takvo nešto? – Znam kako ovo zvuči, vjeruj mi. – Otpio je dugačak gutljaj vina prije nego što je nastavio. – Nema veze sa seksom. Nisam ovisnik, ako si to pomislila. Upravo sam to pomislila. Prekrižila sam ruke na prsima i čekala. Perifernim vidom ugledala sam konobara kako nas 27

Tarryn Fisher

promatra. Pitala sam se očekuje li da ćemo ponovno pobjeći iz restorana, a da ne platimo. – Moj otac... – započeo je. Zakolutala sam očima. Polovica svjetske populacije mogla bi ispriku započeti riječima „moj otac“. Bilo kako bilo, čekala sam da nastavi. Bila sam žena od riječi. Pokušavala sam shvatiti njegove riječi: – Moji roditelji... Poligamisti... Četiri majke. Zurila sam u njega šokirana. Isprva sam mislila da laže, da je riječ o lošoj šali, ali vidjela sam nešto u njegovim očima. Povjerio mi je osjetljivu informaciju i očekivao je osudu. Nisam znala što reći. Koji bi odgovor bio prikladan? Vidiš takve stvari na televiziji, ali u stvarnom životu...? – Odrastao sam u državi Uti – nastavio je. – Otišao sam čim sam navršio osamnaest. Kunem se da sam bio protiv svega u što su oni vjerovali. – Ne razumijem – rekla sam. I nisam razumjela. Bila sam napeta, šake su mi bile stisnute ispod stola, a nokte sam zabila u dlanove. Prešao je rukom preko svoga lica, najednom izgledajući deset godina starije. – Moja supruga ne želi djecu – rekao mi je. – Nisam taj tip, netko tko prisiljava ženu na nešto što ona ne želi. U tom trenutku vidjela sam ga drugim očima – kao oca s djetetom na ramenima i s još jednim djetetom pored nogu. Sladoledi i utakmice dječjeg bejzbola. Imao je iste snove kao i ja, kao i većina nas. – Gdje se tu ja uklapam? Tražiš rasplodnu kravu i ja odgovaram opisu? – Bila sam neprijateljski nastrojena, ali bio 28

Supruge

je laka meta. Zašto je izabrao mene i tko je rekao da ja uopće želim djecu? Izgledao je kao da ga je moja optužba povrijedila, ali nisam osjećala krivicu zbog izrečenog. Gadili su mi se muškarci poput njega. Međutim, vratila sam se za stol da ga saslušam pa sam odlučila to i učiniti. U to vrijeme bila je to najapsurdnija stvar koju sam čula. Imao je suprugu, ali htio je još jednu. S kojom bi imao obitelj. Što si je on umišljao, tko je on? Bilo mi je muka i to sam mu i rekla. – Razumijem – rekao je, predavši se. – U potpunosti razumijem. – Nakon toga, platio je račun i otišli smo svatko svojim putem. Ja sam ga hladno pozdravila. Kasnije mi je rekao kako nije očekivao da ću mu se ikada više javiti, ali ja sam otišla kući i prevrtala se u krevetu čitavu noć, san mi nije dolazio na oči. Sviđao mi se. Jako, jako mi se sviđao. Bilo je nečega u njemu – možda je imao karizmu, a možda je bio pronicljiv. Bilo kako bilo, s njim se nikada nisam osjećala manje vrijednom. Nije bio poput momaka s kojima sam hodala na koledžu, koji bi u mojim očima tražili svoj i smatrali me „trenutnom“ vezom. Kada sam bila sa Sethom, osjećala sam se kao jedina. Odgurnula sam te osjećaje ustranu kako bih tugovala zbog toga što je nešto što sam ja smatrala obećavajućim početkom nove veze došlo kraju. Čak sam otišla na nekoliko spojeva, od kojih je jedan bio s vatrogascem iz Bellevuea, a jedan s vlasnikom malog poduzeća u Seattleu. Oba spoja završila su katastrofalno za mene, jer sam obojicu uspoređivala sa Sethom. A zatim, nekih mjesec dana kasnije, nakon što sam tugovala dublje nego što bih trebala za muškarcem kojeg sam jedva poznavala, skupila sam hrabrost da ga nazovem. 29

Tarryn Fisher

– Nedostaješ mi – rekla sam čim se javio. – Ne želim da mi nedostaješ, ali tako je. Zatim sam ga pitala zna li njegova supruga da traži neku novu koja će mu roditi djecu. Sa Sethove strane nastupila je duga stanka, duža nego što bih voljela. Spremala sam se reći mu da zaboravi na to da sam išta pitala, kadli je uzdišući odgovorio: – Zna. – Čekaj – rekla sam, jače pritisnuvši telefon na uho. – Jesi li rekao da zna? – Skupa smo to odlučili – rekao je s više samopouzdanja. – Da trebam biti s nekim tko želi iste stvari kao i ja. – Rekao si joj? – upitala sam ponovno. – Nakon našega prvog spoja, mislio sam da imamo nešto i to sam joj rekao. Znao sam da riskiram, ali imali smo nešto. Povezanost. – I njoj je to bilo u redu? – Ne... Da. Mislim, teško je. Rekla je da je vrijeme da sagledamo opcije. Da me voli, ali da razumije. Bila sam tiho sa svoje strane telefonske linije, probavljajući sve što je rekao. – Mogu li te vidjeti? – upitao je. – Samo da popijemo piće ili kavu. Nešto jednostavno. Željela sam odbiti, željela sam biti jaka, odlučna žena koja neće popustiti. Ali sam se umjesto toga ulovila kako se dogovaram s njim da se nađemo idući tjedan u lokalnom kafiću. Kada sam poklopila slušalicu, morala sam sama sebe podsjetiti da sam ja nazvala njega i da me nije izmanipulirao. Ti imaš kontrolu, rekla sam sama sebi. Ti ćeš mu biti zakonitom suprugom. Bila sam posve u krivu. 30