Ratnik

Margaret Mallory ratnik

Naslov izvornika

The Warrior Copyright © 2012 by Peggy L. Brown Copyright za hrvatsko izdanje © Mozaik knjiga, 2019.

Urednik

Vid Jakša Opačić Nakladnik

Mozaik knjiga Za nakladnika

Bojan Vidmar Glavni urednik

Zoran Maljković Lektura

Ivanka Šenda Korektura

Željka Crnogorac Grafički urednik

Marko Katičić Oblikovanje naslovnice

Marija Morić Ilustracija na naslovnici

Shutterstock Tisak

Denona, Zagreb, lipanj 2019.

ISBN 978-953-14-2559-9 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem xxxxxxx.

Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektroničkom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snima­njem ili dru­ga­čije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.

Margaret Mallory

Ratnik S engleskoga prevela VIDA MILEK

Ova knjiga posvećena je mojemu ocu Normanu J. Brownu, koji nikad, baš nikad, čak ni kad sam ga molila, nije priču dvaput prepričao na isti način. Naučio me sve što sam trebala znati o glavnim junacima.

ZAHVALE

P

rovela sam puno vremena sa svojim izmišljenim junacima, MacDonaldovima, u Škotskoj u 16. stoljeću. Onda se možda ne treba čuditi što sam, iznenada dobivši ponudu Jamieja MacDonalda, potomka vladara Otočja koji govori keltski, da će mi pomoći, imala osjećaj da sam se vratila u prošlost i živim u romanu.

Srećom, pokazalo se da je doktor James R. MacDonald stvarna osoba s diplomom škotskih studija sa Sveučilišta u Edinburghu.

Zahvalna sam njemu, kao i Sharron Gunn, što su mi velikodušno pomogli pri korištenju škotskih izreka i što su mi odgovarali na moja neobična pitanja o škotskoj povijesti. Ipak, sve pogreške u knjizi isključivo su moje.

Dok sam pisala ovu knjigu, upoznala sam i mnoge četveronožne prijatelje. Želim zahvaliti Mary Horton, koja je pustila neznanku u kuću kako bi upoznala njezine nevjerojatne vučjake, Conneryja, Lenu i Galena. Mary je bila vrlo ljubazna i odgovorila je na sva moja pitanja o toj predivnoj pasmini, i čak me pozvala da dođem opet pogledati Lenine štence.

Kao i uvijek, od srca zahvaljujem svojoj urednici Alex Logan i ostatku marljivog i izvanrednog tima u Grand Central Publishingu.

Zahvaljujem i svojoj obitelji, osobito svom suprugu, koji trpi zbog mog posla, na njihovoj potpori i strpljenju. Vječnu zahvalnost dugujem svojim prijateljicama Anthei Lawson, koja mi pomaže svojim kritikama, i Ginny Heim, koja od početka čita moje

Margaret Mallory

rukopise. Od srca zahvaljujem svojoj agentici Kevan Lyon na mudrim savjetima i svesrdnoj potpori.

Naposljetku, zahvaljujem svojim čitateljima, zbog kojih je vrijedilo provesti dane i dane pogrbljena za prijenosnim računalom.

Poput djeteta, vješam vaše poruke na hladnjak kako bi me poticale u onim danima kad mi riječi ne dolaze lako. Hvala vam!

8

Bidh an t-ubhal as fheàrr air a‘mheangan as àirde.

Najbolja je jabuka ona na najvišoj grani.

UVOD

OTOK SKYE, ŠKOTSKA 1508.

D

uncan MacDonald mogao je pobijediti svakog ratnika u dvorcu, a ipak, bio je bespomoćan pred sedamnaestogodišnjom kćeri svog starješine.

– Čim moj otac napusti dvoranu – šapnula je Moira, nagnuvši se tako blizu da mu se zavrtjelo u glavi – naći ćemo se ispod jasenova stabla.

Duncan je znao da bi ju morao odbiti, ali to je bilo isto kao da je pokušao zaustaviti svoje srce.

– Rekao sam ti da mi se ovdje ne obraćaš – rekao je pogledavajući po dugačkoj prostoriji prepunoj pripadnika njihova klana i starješininih gostiju iz Irske. – Netko bi mogao primijetiti.

Kad se Moira okrenula i pogledala ga svojim ponoćnoplavim očima, Duncan je imao osjećaj da ga je netko lupio po glavi. To isto dogodilo se kad ga je prvi put pogledala, doista pogledala, i otada se svaki put događalo.

– Zašto bi se netko obazirao na to što razgovaram s najboljim prijateljem svog brata Connora? – pitala je.

Možda zato što se nije obazirala na njega prvih sedamnaest godina svoga života? Još uvijek mu je bilo zagonetno kako se to promijenilo.

– Idi sad, Ragnall nas gleda – rekao je kad je na sebi osjetio pogled njezina brata. Za razliku od Moire i Connora, Ragnall je 11

Margaret Mallory

imao svijetlu kosu na oca, zdepasto tijelo i naglu narav. Također je bio jedini ratnik iz klana Duncanovih za kojega Duncan nije bio siguran bi li ga svladao u oružanoj borbi.

– Neću otići dok ne kažeš da ćemo se poslije naći. – Moira je prekrižila ruke, ali u kutovima njezinih punih usana vidjelo se da se zabavlja, podsjećajući Duncana da je njoj to igra.

Ipak, da starješina zna da se Duncan smuca okolo s njegovom kćeri, ubio bi ga na mjestu. Duncan se okrenuo i otišao iz dvorane a da se nije potrudio odgovoriti joj. Moira je znala da će doći.

Dok ju je čekao u mraku, slušao je zapljuskivanje mora u obalu.

Na maglovitom otoku Skyeu noćas nije bilo magle, a dvorac Dunscaith bio je prekrasan pod vedrim nebom, osvijetljen bakljama.

Odrastao je u dvorcu i već je tisuću puta vidio taj prizor, ali Duncan je bio mlad čovjek koji ništa nije uzimao zdravo za gotovo.

Njegova majka bila je dadilja starješininoj djeci, a on i Connor bili su najbolji prijatelji još od djetinjstva. Otkako su mogli držati drvene mačeve, njih dvojica i Connorovi rođaci, Alex i Ian, vježbali su umjetnost ratovanja. Kad nisu vježbali s oružjem, bili su u potrazi za pustolovinama, ili nevoljama, koje su obično i našli.

Moira se uvijek držala po strani, razmažena princeza odjevena u lijepu odjeću. Duncan nije imao nikakva posla s tim divnim, sitnim stvorenjem čiji je smijeh često odjekivao dvorskim zidovima.

Duncan je začuo šuštanje svilene haljine pa se okrenuo i ugledao Moiru koja je trčala prema njemu. Čak i u mraku, od glave do pete zamotanu u ogrtač, prepoznao bi ju među tisućama žena.

Iako nikako nije mogla vidjeti što se nalazi na putu, Moira je trčala naprijed ne očekujući prepreke. Nije se spotaknula ni na jedan kamen jer su i vile obožavale tu djevojku.

Kad mu je Moira bacila ruke oko vrata, Duncan je zaklopio oči, izgubljen u ženstvenoj nježnosti. Udisao je miris njezine kose i činilo mu se da se nalazi u polju punom divljega cvijeća.

12

Ratnik

– Prošla su puna dva dana – rekla je. – Jako si mi nedostajao.

Duncan je bio zaprepašten što je Moira tako neoprezna. Djevojka je govorila sve što joj je palo na pamet, uopće nije pazila, nije se bojala da će ju odbiti. S druge strane, tko bi ju odbio?

Starješina je poslao Duncana u nizinske krajeve na sveučilište, zajedno s Connorom i njegovim rođacima, gdje je učio o Heleni i Troji. Moira je imala takvo lice, lice zbog kojega je između klanova mogao započeti rat. Još gore za njegovu ljubomoru, imala je raskošne obline i urođenu putenost, zbog koje ju je svaki muškarac poželio.

Drugi muškarci žudjeli su za njom samo zbog njezine ljepote, ali Duncanu je Moira bila sjajna iskra u njegovu životu.

Moira ga je uvukla u strastveni poljubac koji ga je potpuno smotao. Nije bio ni svjestan toga da je rukama počeo prelaziti preko ženstvenih uleknuća i izbočina na njezinu tijelu dok je ona stenjala pod njegovim poljupcima. Postojala je opasnost da se sruše u travu pod njihovim nogama, gdje je svatko mogao naletjeti na njih, tako da je prekinuo poljubac. Jedno od njih dvoje mora sačuvati prisebnost duha, a to zasigurno neće biti Moira.

– Ne ovdje – rekao je, iako je prokleto dobro znao što će raditi odu li u špilju. Iščekivanje je izazvalo uzbuđenje i želju u svakom djeliću njegova tijela.

Prvih nekoliko tjedana uspijevali su naći načina da zadovolje jedno drugo a da nisu počinili onaj krajnji, najteži grijeh, onaj koji bi Duncana stajao života kad bi starješina saznao za njega. Osjećao je krivnju zato što je uzeo ono što je po pravu pripadalo Moirinu budućem mužu. No, bilo je to čudo u kojem će uživati dok za to bude imao priliku.

Barem je bio uvjeren da Moira neće trpjeti zbog toga što su učinili. Bila je bistra djevojka i neće biti prva koja će prve bračne noći 13

Margaret Mallory

proliti malo ovčje krvi po plahti. Osim toga, Moiru nije mučio osjećaj krivnje.

Kad su se napokon našli u špilji, rasprostrli su pokrivač koji su ondje držali i Duncan ju je povukao u krilo.

– Sin irskoga starješine prilično je zabavan – rekla je Moira bockajući ga postrance prstom.

Moirin otac nije se ponovo ženio nakon smrti Connorove i Moirine majke, pa kad su imali goste, Moira je sjedila s jedne strane ocu, šarmirajući ih, dok je njezin stariji brat Ragnall sjedio s druge, plašeći ih.

– Čovjek ti je cijelo vrijeme večere buljio u izrez haljine. –Duncan je smatrao da mu je Moira to dopustila. – Najradije bih mu golim rukama smrskao glavu.

Cijeli život morao se obuzdavati, kao prvo zato što je bio veći od ostalih momaka, a drugo zato što je njegov položaj bio neizvjestan. Mrzio je to što zbog Moire gubi nadzor nad sobom.

– Baš slatko. – Nasmijala se i poljubila ga u obraz. – Htjela sam da budeš ljubomoran.

– Zašto si to htjela?

– Kako bih bila sigurna da ćeš doći, zato što moramo razgovarati. – Glas joj je sada bio ozbiljan. – Duncane, želim da se vjenčamo.

Duncan je sklopio oči, zamišljajući nakratko da je to moguće.

Razmišljao je kako bi to bilo da postane tako sretan muškarac pa da može svaku noć spavati u zagrljaju ove djevojke i buditi se svako jutro uz njezin vedri osmijeh.

– To se nikada neće dogoditi – rekao je.

– Naravno da hoće.

Moira je bila naučena da sve bude kako ona hoće. Njezin je otac bio slab na nju pa ju je razmazio, ali neće joj popustiti kad je riječ o tako važnoj stvari.

14

Ratnik

– Tvoj otac nikada neće dopustiti da se njegova kći jedinica uda za izvanbračno dijete jedne dadilje – rekao je. – Iskoristit će tvoj brak za stvaranje saveza koji će koristiti klanu.

Duncan izvadi čuturicu s viskijem i otpije velik gutljaj. Trebalo mu je, s obzirom na to da je Moira govorila takve besmislice.

– Moj otac na kraju uvijek dopušta da bude onako kako ja hoću, a ja hoću – rekla je i on osjeti njezin topli dah na uhu dok joj se ruka spuštala niz njegov trbuh – tebe, Duncane Ruadhe MacDonalde.

Sva mu se krv slila u ud da nije mogao razmišljati. Primio ju je u zagrljaj i oni padoše na pokrivač isprepletenih nogu.

– Luda sam za tobom – rekla je između mahnitih poljubaca.

I dalje nije mogao vjerovati da Moira želi njega, ali kad je položila ruku na njegov ud, povjerovao je. Dokle god ga bude željela, njezin je. * Duncan prođe prstima kroz Moirinu kosu dok je ležala glave naslonjene na njegova prsa. U pamćenje je urezao svaki trenutak proveden s njom kako bi ih se poslije mogao prisjećati.

– Jako te volim – rekla je.

Duncana preplavi neuobičajeni osjećaj čiste sreće.

– Reci da me voliš – rekla je.

– Znaš da te volim – odgovorio je, iako to neće promijeniti ono što će se dogoditi – i da te nikada neću prestati voljeti.

Njegovi osjećaji nisu se mijenjali kao Moirini. Jedan tjedan voljela je svog smeđeg konja, sljedeći tjedan onog pjegastog, a treći tjedan uopće nije htjela jahati. Uvijek je bila takva. U puno stvari bili su čista suprotnost.

Duncan se prisilio sjesti kako bi vidio nebo izvan špilje.

15

Margaret Mallory

– Ah, uskoro će zora – reče i opsuje. – Moram se brzo vratiti u dvorac.

– Ja ću nagovoriti oca – rekla je Moira dok su se odijevali. – Nije glup. Jasno mu je da ćeš jednoga dana biti slavni ratnik poznat po cijelom Zapadnom otočju.

– Kažeš li svom ocu za nas – rekao je obujmivši joj lice rukama – ovomu će doći kraj.

Nije moguće da je Moira, kad je to posrijedi, tako naivna kao što se pravi da jest.

– Dopustit će da se vjenčamo ako nosim tvoje dijete – rekla je tihim glasom.

Duncanu je stalo srce. – Reci da uzimaš pripravak koji sprječava začeće.

– Da – odgovorila je doimajući se ljutito – i redovito imam mjesečnicu.

Palcem ju pomiluje po obrazu. Neobično, ali volio bi imati dijete s njom, djevojčicu s Moirinim veselim očima. Ne smije uopće razmišljati o tome. Proći će godine prije nego što bude mogao uzdržavati ženu i dijete, a nikada neće moći uzdržavati ženu naviknutu na otmjenu odjeću i sluge.

Prestrašila ga je pa je odlučio, iako teška srca, prekinuti s tim.

Moira može prikriti gubitak nevinosti, ali dijete je druga stvar.

– Ako moj otac ne pristane, možemo pobjeći – rekla je.

– Poslao bi desetak bojnih brodova za nama – rekao je Duncan pričvrstivši joj ogrtač. – Čak i da pobjegnemo, što ne bismo, nikada ne bi bila sretna odvojena od klana i živeći u skromnoj kućici. Previše te volim da bih ti to učinio.

– Nemoj sumnjati u mene – rekla je Moira uhvativši ga za prednji kraj košulje. – S tobom bih živjela bilo gdje.

Vjerovala je u to samo zato što nikada nije iskusila nikakve teškoće. Duncan je od početka znao da ju nikada neće moći zadržati.

16

Ratnik

Moira je bila poput šarenog leptira, koji je u jednom kratkom trenutku sletio na njegov dlan.

Nebo je postalo svjetlije kad su došli do ulaza u kuhinju sa straž­ nje strane kule.

– Volim te – reče Moira – i obećavam ti da ću se, na ovaj ili onaj način, udati za tebe.

Duncan je bio sretnik što je stekao njezinu ljubav, makar na kratko. Privukao ju je k sebi i još jednom mahnito poljubio, pitajući se kako će izdržati do sljedećeg puta. Živio je na rubu ponora, nikad ne znajući što će ga prije zadesiti, hoće li ih uhvatiti ili će ga ona prije ostaviti. Svejedno, nikada u životu nije bio sretniji. Mora prestati zviždati dok dvorištem odlazi prema majčinoj kućici.

Kvragu, na prozoru je upaljena svijeća. Duncan je bio odrastao čovjek od skoro dvadeset godina i nije morao majci polagati račune. Ipak, volio bi da nije budna i da ne vidi da dolazi kući kad sunce izlazi. Postavljat će pitanja, a nije joj volio lagati.

Duncan otvori vrata i srce mu siđe u pete.

Njegov starješina i Ragnall sjedili su svaki s jedne strane majčina stola s isukanim dugačkim mačevima, položenima preko bedara. Iz njih je izbijao bijes. Sa zlatnožutom kosom i prodornim zlatnožutim očima, izgledali su kao dva lava.

Duncan se nadao da ga neće ubiti pred majkom i sestrom. Iako nije skidao pogled s dvojice ratnika koji su odudarali od malene kuće, bio je svjestan da se, zgurena u kutu, nalazi njegova majka i plače. Njegova jedanaestogodišnja sestra stajala je pokraj nje i držala joj ruku na ramenu.

– Stara vidovnjakinja prorekla je da ćeš jednoga dana spasiti život mom sinu Connoru. – Glas starješine bio je tako prijeteći da nema toga tko ga se ne bi prestrašio. – To je jedini razlog zašto te nisam ubio isti tren kad si ušao kroz vrata.

17

Margaret Mallory

Duncan je pretpostavio da će ga umjesto toga izbičevati na mrtvo ime. Samo što bičevanje, koliko god teško bilo, ne znači ništa. Bio je snažan, preživjet će. No shrvala ga je spoznaja da više nikada neće zagrliti Moiru.

Njegov starješina ponovo je progovorio, ali Duncanu je bilo teško slušati ga kad mu je tako teška bol pritiskala srce.

– Pretpostavljam da su Connor i moji nećaci znali da oskvrnjuješ moju kćer!

Kad se starješina počeo dizati sa stolca, Ragnall položi dlan na njegovu ruku.

– Danas idemo osvojiti dvorac MacKinnonovih, Knock, zato uzmi svoj mač i štit – rekao je Ragnall. – Čim bitka završi, ti, Alex i Ian otplovit ćete s Connorom u Francusku. Ondje možete usavršiti svoje vještine, boreći se protiv Engleza.

– Kad se vratiš – rekao je starješina, očiju stisnutih od silne mrž­nje – Moira će biti daleko od Skyea, živjet će s mužem i djecom.

Duncan je otpočetka znao da će izgubiti Moiru, a ipak mu je taj gubitak tako teško pao, kao da je ustreptali mladoženja čija je nevjesta istrgnuta iz njegova zagrljaja prvu bračnu noć.

Sjajna iskra zauvijek je nestala iz njegova života.

18

PRVO POGLAVLJE

GLEN, IRSKA, SIJEČANJ 1516.

O

ndje je otok Skye. – Moira je stajala na rubu mora držeći sina za ruku i pokazivala prazni obzor prema sjeveru. – To je naš pravi dom. Nikada nemoj zaboraviti da smo mi MacDonaldovi sa Sleata.

Njezin sin Ragnall, koji je dobio ime po njezinu starijem bratu, ozbiljno kimne. Nakon nekoliko trenutaka upitao je: – Ako je to naš klan, zašto onda ne dolaze po nas?

Stvarno, zašto. Mrzila je taj osjećaj da je u klopci. Ako ikada uspije pobjeći od svojega muža, nikada neće dopustiti da joj se ponovo dogodi takvo što. Nikada. Sve što želi u životu jest da sa svojim sinom bude na sigurnom u dvorcu Dunscaithu. Nekoć je željela više. Štoviše, bila je sigurna da joj to pripada.

Nepozvana i neželjena, pred očima joj se stvori slika Duncana MacDonalda, čovjeka koji ju je ostavio i uzrokovao sav ovaj jad.

Još od vremena njezina brata Ragnalla, koji je bio deset godina stariji, nitko nije vidio mlada ratnika koji toliko obećava. Moira se sjetila Duncanove bakrene kose koja se presijava na suncu, grubih crta lica koje bi se smekšale dok ju je gledao, njegova ratničkoga tijela od kojega je naučila što je to užitak.

Bilo bi joj bolje da nema tih sjećanja. Jao, kako je sa sedamnaest bila luckasta i u svašta je vjerovala. U Duncanovoj šutnji iščitavala je odanost, njegovu požudu pogrešno je protumačila kao ljubav 19

Margaret Mallory

i računala je da će se, onako snažan, boriti za nju. Ma, pogriješila je u svakom pogledu.

– Proklet bio, Duncane Ruadhe Mòre! – reče Moira ispod glasa, zagledana u pusto more. – Kako si me mogao ostaviti?

Duncan joj je donio lošiju sreću od razbijena zrcala. Sedam godina jada, a kraj se ne nazire.

Moira se sjetila svojega vjenčanog dana. Svi su se okupljali u dvorani, čekajući mladenku, dok je ona stajala na zidinama dvorca tražeći jedro u daljini. Do posljednjeg se trenutka, kad je njezin otac sam došao po nju, nadala i molila Boga da Duncan dođe na vrijeme i spasi ju. Čak i tada, iskrala bi se na obalu te bi se, pošto što bi ga dobrano izgrdila, što ne bi tako brzo zaboravio, popela na njegov brod i otišla s njim bilo kamo.

Bila je potpuno sigurna da će se vratiti po nju. No prošlo je pet godina prije nego što se Duncan MacDonald vratio na Skye. Nikada mu neće oprostiti.

Moira odagna stare boli i stade promatrati Ragnalla, koji je bacao štap svojemu psu Sàru. Golemi vučjak Sàr bio je dvostruko teži od Ragnalla, veličine maloga ponija. Na trenutak je njezin sin izgledao kao bezbrižan dječak i nju zapeče savjest što nije tako. Njegovo slatko mlado lice imalo je oči starca.

Ragnall digne ruku kako bi ponovo bacio štap, ali zagleda se u vrh strme obale. – Otac je ondje.

Moira se trgne kao svaki put kad je čula da Ragnall toga pokvarenog čovjeka naziva ocem. Kad se okrenula i ugledala Seanov lik, koji je poput medvjeda stajao iznad njih, potisne mučninu koju je osjetila u želucu. Čak i s ove udaljenosti osjetila je nevolju.

Bilo joj je krivo što je Ragnall ovdje.

– Znaš koliko mrzi Sàra. Odvedi ga odavde – rekla je. Budući da je Ragnall oklijevao, gledajući je zabrinuto, gurnula ga je.

– Brzo sad!

20

Ratnik

– Dođi – Ragnall je pozvao i Sàr otrči s njim niz obalu.

Moira se nastojala opustiti dok se Sean stazom u stijeni spuštao prema njoj. Pokazivanje straha samo ga je dodatno izazivalo. Nažalost, Sean je mogao namirisati strah baš kao divlja zvijer, što je i bio. Došavši do nje, stao joj je sasvim blizu, nadvivši se nad nju, ruku naslonjenih na bokove i široko razmaknutih nogu. Nasmiješila mu se.

– Draga moja ženo – rekao je Sean hladna pogleda kao ledeni vjetar koji zimi puše s mora – što mi imaš reći?

Grlo joj se stegnulo od straha, pa se jače nasmiješila dok nije bila u stanju odgovoriti. – Ništa drugo osim da mi je drago što si izašao da se zajedno prošećemo. Znam da imaš jako puno posla.

Zapuhne ju miris viskija, zbog čega se još više prepala. Bilo je rano za žestoko piće, čak i za Seana.

– Vidio sam kako te moj brat Colla gledao u blagovaonici tijekom doručka – rekao je Sean.

Ne opet o tome. Nekad je Seanu bilo drago kad su je muškarci gledali, čak ih je poticao lascivnim primjedbama na njezin račun.

Danas se zbog toga samo ljutio.

Sean je oduvijek bio težak, ali postao je još gori nakon pogibije njezina oca i brata u bitci kod Floddena. Posljedica njihove smrti bila je osiromašenje klana, a time i nje. Sean je cijenio moć, a ona ju je izgubila.

Moira je čula glasine da se klan polako oporavlja pod vodstvom njezina brata Connora. Ipak, Connor ju nije ni jednom posjetio kako bi pokazao Seanu da mu je veoma stalo do njezine dobrobiti.

Molila bi brata da dođe da joj je Sean dopustio poslati mu poruku.

– Ne mogu ništa učiniti ako me muškarci gledaju – rekla je, barem se tako nadala, smirenim glasom.

Sean ju je čvrsto zgrabio za ruku, zbog čega ju je prožeo strah.

– Izazivaš ih – rekao je – vidio sam kako im se nabacuješ.

21

Margaret Mallory

– Nije točno. – Trebala je šutjeti, ali nije si mogla pomoći. Bilo joj je dosta neopravdanih optužbi, dosta pretvaranja da on uvijek ima pravo i beskrajno dosta njega.

– Sad ćeš još svog muža nazvati lašcem? Čvrsto je stisnula oči pripremivši se da će ju udariti.

– Prestani! – viknuo je Ragnall. – Pusti je!

Kad je čula sinov glas, Moira naglo otvori oči. Ragnall je stajao razmaknutih nogu, stežući u ruci štap koji je bacao psu. Mali dječak oponašao je borbeni stav ratnika kakav će jednoga dana postati.

Od silna straha osjeti pritisak u prsima. – Dobro sam – reče, uhvativši Ragnallov zabrinuti pogled. – Spusti to. Molim te.

Moira je bila sva klonula dok je gledala kako Seanovo lice poprima prijeteći izgled. Njezin svijet visio je o tankome koncu kojim je upravljao njezin suprug.

Kad je Sean zabacio glavu i počeo se gromoglasno smijati, Moiri su počela klecati koljena. Napokon je Seanova nepredvidljivost išla njoj u prilog.

– Bit ćeš žestoki ratnik kao i tvoj otac – rekao je Sean.

Ragnall je stiskao zube dok mu je Sean mrsio kosu.

– Ovaj ću put prijeći preko toga što si se postavio na svog oca – rekao je Sean, upirući prst Ragnallu u lice – ali ako još jednom digneš ruku na mene, pokazat ću ti tvoga boga, što nećeš tako brzo zaboraviti.

Moira je začula tiho režanje pa se okrenula i vidjela da se približava Sàr iskešenih zuba.

– Ali za kaznu, riješit ćeš se tog psa – rekao je Sean.

– Molim te, ne – rekla je. Ragnall je volio Sàra. Srce će mu puknuti ostane li bez njega.

– Dosta – rekao je Sean gledajući ju bijesno.

22

Ratnik

– Neću to učiniti – rekao je Ragnall. – Ne možeš me prisiliti na to.

Jao, ne. – Seane, on je samo dijete – preklinjala je. – Nije te htio izazivati ...

Sean je uhvatio Moiru za kosu i tako je jako povukao da su joj suze navrle na oči. Unatoč bolu, prvo je pomislila da ga je uspjela odvratiti od toga da svoj bijes iskali na Ragnallu. No obuzeo ju je novi napadaj panike kad ju je Sean po stjenovitoj obali počeo vući prema moru.

– Pusti me! Molim te! – vikala je dok ju je vukao u ledenu vodu.

Ragnall je pokušavao ići za njima, ali vučjak bi mu prepriječio put svaki put kad se približio vodi.

– Izaberi, Ragnalle – viknuo je Sean. – Tvoja majka ili taj pas?

Voda je natopila Moirinu haljinu kad ju je Sean povukao u val.

Spotaknula se o stijenu i pala na koljena, potom je ostala bez daha kad joj je val pljusnuo u lice. Kad ju je Sean osovio na noge, pao joj je ukras iz kose i sljedeći ga je val odnio.

Bez obzira na udaranje valova, čula je kako Ragnall vrišti dok ju je Sean vukao sve dalje. Kad je napokon stao, bili su u vodi do struka, a krijeste valova sezale su joj iznad glave.

– Da na njoj iskušamo ispit za vještice? – viknuo je Sean Rag­ nallu. Potom je uhvatio Moiru straga za vrat i rekao: – Vidjet ćemo lažeš li o Colli.

Ispit za vještice? Zar ju namjerava utopiti?

Moira je jedva imala vremena duboko udahnuti prije nego što joj je Sean gurnuo glavu pod vodu. Zbog šoka od ledene vode gotovo je udahnula i nagutala se mora. Držao ju je pod vodom tako dugo da su joj pluća vrištala za zrakom. Uspaničena, počela je mlatiti rukama pa ga je ogrebla, ali nije bilo koristi.

Kad joj je napokon izvukao glavu, počela je kašljati i hripati.

Nije mogla doći do zraka. Imala je osjećaj da su joj se od hladnoće 23

Margaret Mallory

smrznula pluća, zbog čega nije mogla duboko udahnuti. Kosa joj se zalijepila za lice pa nije dobro vidjela. Gušila se i neobuzdano tresla.

– Prestani! Prestani! – Ragnallovi vapaji preko vode doprli su do nje. Kroz potočiće vode i slijepljenu kosu vidjela je svog sina kako plače na obali. I dalje je pokušavao ići za njom, ali vučjak mu je prepriječio put.

– Odreći ću se Sàra! – vrištao je. – Hoću, hoću!

– Jesi li siguran? – grmio je pokraj nje Seanov glas. – Ne bih volio da se poslije predomisliš.

Ragnall se provuče pokraj Sàra i uđe u vodu.

– Ragnalle, ne! – viknula je Moira prije nego što joj je Sean ponovo gurnuo glavu pod vodu.

24

DRUGO POGLAVLJE

DVORAC DUNSCAITH, OTOK SKYE, ŠKOTSKA

K

link! Klink!Klink!

Kiša je šibala Duncana po licu dok su se on i Connor, leđima okrenuti jedan drugomu, borili protiv desetorice ratnika koji su ih okružili. Omjer nije bio dobar, ali zbog brojčane nadmoći, njihovi protivnici bili su presigurni u sebe. Dok je Duncan zaustavljao jednu oštricu za drugom, promatrao je kad će prvi čovjek načiniti kobnu pogrešku.

Nije morao dugo čekati. Onaj tren kad je prvi napadač obrisao kišu koja mu je padala u oči, Duncan je tako jako udario mačem po njegovu štitu da je čovjek pao na stražnjicu i odskočio od tla.

– Zar ne misliš na ono što sam te učio? – Duncan se nagnuo vičući na čovjeka, ispruženoga pod svojim nogama. – Zar ćeš dopustiti da te ubiju zbog malo kiše u očima?

Duncan zabije rame u drugog mladog ratnika koji se zablenuo u svog prijatelja na tlu baš u trenutku kad je trebao zamahnuti mačem. Duncanovo raspoloženje bilo je tmurno, baš kao i vrijeme.

– Zar misliš da će MacLeodovi čekati dan bez kiše da nas napadnu? – pitao je Duncan, pljoštimice udarivši mačem trećega momka. Onda je dvojicu prisilio na uzmak vičući: – Ili MacKinnonovi? Ili Macleanovi? Ili ...

25

Margaret Mallory

– Za danas je dosta, momci – viknuo je Connor i podigao ruku. Kad su se svi odmaknuli, stišao je glas i rekao Duncanu. – Ne moraš na njima iskaljivati svoj bijes kad si bijesan na mene.

Duncan spusti vrh mača na tlo. – Nemoj od mene tražiti da idem u Irsku.

Ne bi podnio vidjeti Moiru kako živi ondje sa svojim mužem.

Zamalo je umro kad je saznao da se udala za starješinina sina samo dva tjedna nakon njegova odlaska u Francusku. Kako joj se srce brzo zagrijalo za drugoga. Ipak, sedam godina poslije, njezin ga je lik još uvijek svakodnevno pratio.

– Ne bih te molio – rekao je Connor položivši ruku Duncanu na rame – ali ti si jedini čovjek kojega mogu poslati.

– Ja sam zapovjednik tvoje straže – rekao je Duncan. – Trebam ti ovdje da uvježbavam ljude. Kao što vidiš, moraju još puno učiti. Čim je to rekao, Duncan je bio svjestan da je to propala stvar.

Connor je bio njegov najbolji prijatelj, ali i njegov starješina. Obojica su znala da će učiniti sve što Connor traži, bez obzira na cijenu.

To ne znači da Duncanu to mora biti drago.

– Smijem li sada obrisati oči od kiše – pitao je Connor – ili ćeš me tresnuti?

Duncan je tako snažno i brzo zamahnuo da je Connora gotovo uhvatio nespremnog. Sljedećih nekoliko minuta ukriživali su mačeve gore-dolje po dvorištu, pokazujući svima kako se istinski bori. Kad su završili, lijevala je ledena kiša, a s njihovih se tijela dizala para od vrućine njihove kože.

– Baš sam uživao – cerekao se Connor brišući lice u rukav.

Dužnosti starješine teško su pritiskale Connora pa je bilo lijepo vidjeti ga malo rasterećenog.

– Cijeli sam dan izgubio nastojeći iz ovih ovdje napraviti ratnike – rekao je Duncan bacivši pogled na one koji su ostali gledati 26

Ratnik

ih – ali malo mi je lakše kad vidim da se moj starješina još uvijek zna boriti.

– Dobri su to ratnici – rekao je Connor, pljesnuvši Duncana po ramenu – samo što nisu tako dobri kao što smo bili mi.

Dok su po blatu išli prema kuli, Duncan se sjetio kad su jednom šljapkali po blatu dok su bili mladi momci. Duncan je stao kao ukopan kad je ugledao Moiru koja se spuštala stubama s kule i u svojoj žutoj haljini izgledala kao sunčeva zraka. Connor ju nije primijetio pa ju je od glave do pete poprskao blatom. Uh, cura je baš mogla vriskati! Moira je šakama lupala po Connoru dok ju njihov stariji brat Ragnall nije dignuo i odnio unutra.

Ipak, većina uspomena nije se odnosila na njihovo djetinjstvo nego na ljeto kad je bila sedamnaestogodišnjakinja od koje je zastajao dah. Dok se uspinjao stubama kule, Duncan baci pogled na prozor spavaće sobe koja je bila njezina. Moira mu je ispričala da je to ljeto jednom gledala kroz prozor, da ga je vidjela kako vježba s ostalim ljudima i zaključila da je on taj kojega želi. Od tog je trenutka njegov svijet okrenula naopačke.

Prošle su dvije godine otkako su se vratili iz borbe u Francuskoj i vratili dvorac Dunscaith iz ruku Connorovih stričeva. No, još ga je svaki kamen i svaki kut dvorca podsjećao na nju, a budala kakva je bio, on je i dalje gajio te uspomene. Nije ih se mogao odreći jer su bile sve što mu je od nje ostalo, i sve što će u budućnosti imati.

Kad je Duncan za Connorom ušao u kulu, vidio je svoju sestru Ilysu, koja je skakala oko muškaraca dodajući im ručnike, upozoravajući ih da ne nose blato u blagovaonicu ili da je zaboravila gdje je skrila viski. Duncan nije bio siguran kako se dogodilo da je Ilysa preuzela vođenje starješinina kućanstva, a pretpostavljao je da nije bio ni Connor. Bez obzira na to, njegova krhka osamnaestogodišnja sestra čvrstom je rukom obavljala tu dužnost. Kad im 27

Margaret Mallory

je pokazala blatne čizme, i starješina i zapovjednik njegove straže obrisali su ih prije ulaska u blagovaonicu.

– Možeš li naći nekoga da nam donese viski? – pitao ju je Connor.

– Čeka vas na glavnom stolu, ako tvoja dva rođaka nisu sve popila – odgovorila je Ilysa uz lagani osmijeh.

Budući da im je umrla majka, Duncan je trebao s Ilysom razgovarati o njezinoj budućnosti, ali osjećao je da nije dorastao tomu zadatku. Činilo mu se čudnim da je njegova mlađa sestra bila udana, premda kratko, dok je on bio u Francuskoj. Iako je prije više od dvije godine izgubila muža u bitci kod Floddena, nije pokazivala želju da se ponovo uda.

Ipak, morat će nešto učiniti sa sobom kad Connor napokon odluči oženiti se.

Connorovi rođaci Ian i Alex smijali su se od srca, ispruženih nogu s čašama viskija u ruci. Ian je imao istu crnu kosu kao i Connor, a Alex je imao svijetlu kosu na Vikinge koji su nekoć davno na njihovim obalama provodili nasilje i za sobom ostavljali djecu. Iako su još uvijek izgledali kao muškarci pred kojima bi pametni očevi skrivali svoje kćeri, Ian i Alex sada su bili požrtvovni obiteljski ljudi.

– Trebali ste se pridružiti vježbanju – rekao je Duncan umjesto pozdrava. – Ne budete li radili ništa drugo osim djece, postat ćete slabi i u borbi od vas neće biti nikakve koristi.

– Veliki ratnici kao mi? – Alex se dignuo sa stolca i protegnuo.

– Ma, nama ne treba vježba.

Alex baci svoju čašu u zrak, nekoliko puta zavitla mačem po zraku, okrene se na mjestu i onda zubima uhvati čašu a da nije prolio gotovo ni kap. Svi u blagovaonici počeli su oduševljeno klicati i lupati drškom svojih mačeva po podu, no Duncan se nije 28

Ratnik

obazirao na njegovu predstavu. Unatoč Alexovim budalaštinama, održavao je formu na zavidnoj razini.

Connor je stao pokraj glavnoga stola, kose mokre i crne kao u tuljana, i viskijem iz pletene boce napunio dvije prazne čaše koje su ondje stajale. Kad je pozvao svoje rođake i Duncana da mu se pridruže, ostali ljudi u blagovaonici odmaknuli su se na pristojnu udaljenost. Svima je bilo jasno da su oni ljudi s kojima će se starješina savjetovati kad su posrijedi važne stvari.

Još od djetinjstva njih su četvorica bili bliskiji nego da su braća.

Veza nastala u mladosti ojačala je dok su se rame uz rame borili u bezbrojnim bitkama. Ako dožive starost, moći će mladima dosađivati svojim pričama oko ovog kamina u dugim zimskim noćima. Alex vjerojatno hoće.

– Puno smo postigli otkako smo se vratili iz Francuske i zatekli mog oca i brata mrtve, a klan u rasulu – rekao je Connor kad su se smjestili za stol. – Našu zemlju ovdje na poluotoku Sleatu otoka Skyea štiti dvorac Dunscaith na zapadu, a dvorac Knock na istoku.

Nazdravili su Ianu koji je bio najzaslužniji što su od onih lopova MacKinnonovih uspjeli preoteti dvorac Knock, a dvorac Dunscaith od Connorova strica Hugha. Nažalost, pošto je izgubio starješinstvo i Dunscaith, Hugh je pobjegao i ponovo počeo gusariti, što im je stvaralo velike nevolje.

– Naši ljudi na otoku Sjevernom Uistu sad su također sigurni – nastavio je Connor.

Ovaj put nazdravili su Alexu, koji je bio novi upravitelj dvorca na Sjevernom Uistu. Iako su uspjeli otjerati gusare koji su pustošili Sjeverni Uist i obližnje otoke, Hugh im je i ovaj put pobjegao.

– No, ne možemo se smiriti dok ne vratimo zemlju koju su nam MacLeodovi oteli – rekao je Connor. – Vrijeme je da to učinimo.

Svi su to čekali. Kao jedan dignuli su čaše i izrecitirali: A‘ phlàigh oirbh, a Chlanna MhicLeòid! Prokleti bili MacLeodovi!

29

Margaret Mallory

MacLeodovi iz Dunvegana bili su njihovi glavni suparnici na otoku Skyeu i njihova prošlost bila je krvava. Ne tako davno prepredeni starješina MacLeodovih, Alastair Crotach, iskoristio je slabosti MacDonaldovih nakon bitke kod Floddena pa je MacDonaldovima oteo zemlju i dvorac na poluotoku Trotternishu.

– Neće biti lako – rekao je Ian položivši podlaktice na stol. – MacLeodovi imaju više ljudi i bojnih brodova nego mi. Isto tako, Alastair MacLeod nema takve bijedne rođake kao Connor, koji mu pokušavaju oduzeti starješinstvo.

– Am fear nach eil làidir‚ s fheudar dha‚ bhith carach – reče Alex. Tko nije jak, mora biti prepreden.

– MacLeodovi su prejaki za nas i ne možemo ih sami napasti – rekao je Connor.

– Imamo snažne saveznike u Campbellovima, osobito sad kad im je Kruna dala na upravljanje Zapadno otočje – rekao je Ian. – Možemo li ih nagovoriti da se bore s nama?

– Samo ako budemo napadnuti – odvratio je Connor prošavši rukom kroz mokru kosu. – Neće nam poslati ratnike da vratimo ukradenu zemlju.

– Postoji opasnost da ostali pobunjenički klanovi stanu na stranu MacLeodovih u borbi protiv nas – dodao je Duncan i odmah požalio što je nešto rekao jer se Connor zagledao u njega.

– Zato moraš otići našim „saveznicima“ u Irskoj – rekao je Connor. – Moramo saznati na čijoj će strani biti kad započne sukob.

– Pošalji nekoga drugoga – rekao je Duncan i uzeo piće.

– Hugh ima doušnike ovdje u Dunscaithu. – Connor se nagnuo naprijed i rekao tihim glasom. – Dok ne otkrijem tko su, nikomu ne mogu vjerovati osim vama trojici. Ian mi je potreban ovdje na Skyeu da brani dvorac Knock, a Alex na Sjevernom Uistu da ondje štiti naše ljude. Ostaješ samo ti, Duncane.

30

Ratnik

– Ako vidiš Moiru, možda ćeš ju naposljetku moći zaboraviti – rekao je Alex bezobzirno, po običaju. Barem ovaj put nije spomenuo nadimak koji joj je sam nadjenuo, More tuge. – Nije li vrijeme da se obojica, i ti i Connor, oženite?

– Da – dodao je Ian. – Connore, dovodiš klan u opasnost zato što nemaš nasljednika.

– Svojim vjenčanjem moram sklopiti najbolji mogući savez – rekao je Connor. – Ne znam koji ću klan izabrati dok se ne slegne prašina nakon završetka ove vražje pobune.

– Pretpostavljam da to znači da je za sada tvoj nasljednik Moirin sin – reče Ian. – To je još jedan razlog zašto Duncana šaljem u Irsku – odgovorio je Connor okrenuvši se ponovo njemu. – Hugh je pokazao da je spreman ubiti svakoga tko mu se nađe na putu da postane starješina. Dječakova oca treba upozoriti na opasnost.

Kvragu. Kvragu. Kvragu.

– Znači, ideš u Irsku. – Alex nazdravi Duncanu i namigne mu.

– Sretno kad budeš rekao Rhoni. Uh, ta tvoja ženska me plaši.

– Ionako je vrijeme da joj pokažeš vrata – rekao je Ian – ali savjetujem ti da joj prvo uzmeš bodež.

Govorili su gluposti, ali Duncan ih je pustio da se zabavljaju.

Odjednom se vrata naglo otvoriše, unoseći u prostoriju vjetar i kišu, te udariše u zid. Duncan je već bio na nogama s isukanim mačem kad je na vratima ugledao sitan zgrbljeni lik.

Dragi Bože, što stara vidovnjakinja radi ovdje u dvorcu? Teàrlag je bila stara ko magla, ma još dvostruko starija, kako se govorilo. Koliko se Duncan sjećao, nikada nije napuštala svoju kolibu.

– Imala sam priviđenje! – jadikovala je Teàrlag. – Jao meni, donosim strašne vijesti!

31