Pismo - Kathryn Hughes

SVJETSKI bestseler

K athryn Hughe s

Svako toliko pojavi se ljubavna priča koja nas podsjeti kako nam ponekad, u našim najtežim trenucima, nada osvijetli put...

Billy Stirling zna da se ponio kao budala, ali se nada da će ispraviti najveću pogrešku svojega života. Četvrtog rujna 1939. sjeda i piše pismo za koje se nada da će promijeniti njegovu budućnost, nesvjestan činjenice da pismo nitko neće pročitati 34 godine… To će pismo, na kraju, promijeniti mnoge živote i sudbine – na više načina no što je Billy mogao pretpostaviti.

Uronite u roman o životnim pričama dviju žena, odvojenih desetljećima, ali povezanih svojim sudbinama. Roman je to o ljubavi, gubitku i neočekivanim posljedicama u životima zlostavljane domaćice iz 70-ih godina prošlog stoljeća i djevojci sa samog početka Drugoga svjetskog rata.

Vrijeme je da otvorite Pismo i otkrijete roman koji je slomio tisuće srca...

w w w.mozaik- knjiga.hr

99,00 kn

K athryn hughe s

Tina Craig radi od jutra do sutra i volontira u trgovini rabljenom robom kako bi pobjegla iz nesretnog doma i supruga zlostavljača. Provjeravajući džepove nošena odijela, pronalazi staro pismo u još uvijek zalijepljenoj omotnici s poštanskom markom. Tina otvori pismo i pročita ga, a ta odluka zauvijek će promijeniti tijek njezina života. Pismo je napisano 4. rujna 1939. godine i ona je ganuta sadržajem pisma te činjenicom da pismo nikada nije stiglo na pravu adresu. Kreće u potragu za autorom i primateljem toga pisma, želeći doznati što se je s njima dogodilo...

Kathryn Hughes živi u blizini Manchestera sa suprugom i dvoje djece.

Pismo je njezin prvi roman. Pratite Kathryn na Twitter@KhughesAuthor ili je potražite na Facebooku na www.facebook.com/KHughesAuthor.

U prošlosti jedne žene krije se budućnost druge...

ISBN 978-953-14-2084-6

Ilustracija na naslovnici Shutterstock

Kathryn Hughes PISMO

MOZAIKOVA ZABAVNA BIBLIOTEKA

knjiga dvjestočetrdesetsedma Naslov izvornika

The Letter

Copyright © 2013 Kathryn Hughes Copyright za hrvatsko izdanje © Mozaik knjiga, 2016.

Urednik

Zoran Maljković Nakladnik

Mozaik knjiga Za nakladnika

Bojan Vidmar Glavni urednik

Zoran Maljković Grafički urednik

Ivica Jandrijević Oblikovanje naslovnice

Ivan Živko Ilustracija na naslovnici

Shutterstock Tisak

Denona, Zagreb, siječanj 2017.

ISBN 978-953-14-2084-6 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000950594.

Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektroničkom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snima­njem ili dru­ga­čije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.

Kathryn Hughes

Pismo S engleskoga prevela MIRNA ČUBRANIĆ

Posvećeno Robu, Cameronu i Ellen.

PROLOG

Sadašnjost

S

itnice su bile te u kojima je uživala. Tiho zujanje velikog dlakavog bumbara koji zaposleno leti s jednog cvijeta na drugi, nesvjestan činjenice da obavlja zadatak o kojem ovisi cijeli ljudski rod. Opojan miris i veličanstveno obilje boja ukrasnog graška koji je uzgajala u povrtnjaku, iako je taj prostor mogla dati njegovim jestivijim rođacima. I pogled na njezina supruga dok masira bolna leđa bez prigovora gnojeći ruže, a sigurno bi radije činio stotinu drugih stvari.

Kad je kleknula kako bi oplijevila korov, osjetila je ručicu svoje unuke u svojoj, toplu i punu povjerenja. I to je bila još jedna sitnica, ona u kojoj je najviše uživala, ona koja bi joj uvijek izmamila osmijeh i nagnala srce da zatreperi.

– Bako, što radiš?

Okrenula se i pogledala svoju ljubljenu unuku. Djevojčičini obrazi zarumenjeli su se od poslijepodnevnog sunca, a prćasti nosić bio joj je zamrljan zemljom. Izvadila je rupčić i nježno ga obrisala. – Plijevim ovaj korov.

– Zašto?

Načas je razmislila prije no što je odgovorila. – Nije mu mjesto ovdje.

– Oh. Gdje mu je onda mjesto?

7

Kathryn Hughes

– Ovo je samo korov, zlato, nigdje mu nije mjesto.

Njezina unuka isturila je donju usnicu i namrštila se. – To mi se ne čini baš lijepim. Svemu je negdje mjesto.

Nasmiješila se i lagano poljubila djevojčičino tjeme pogledavajući prema suprugu. Iako je njegova nekoć tamna kosa sad bila prošarana sijedim vlasima, a lice se izbrazdalo, godine su bile blage prema njemu, i ona je iz dana u dan bila zahvalna što ga je pronašla. Svim poteškoćama usprkos, putevi su im se sreli i sad im je mjesto bilo jedno uz drugo.

Okrenula se natrag prema svojoj unuci. – U pravu si. Vratimo ga natrag.

Kopajući rupicu u zemlji, divila se koliko čovjek može naučiti od djece, koliko je njihove mudrosti podcijenjeno ili odbačeno kao bezvrijedno.

– Bako?

Djevojčičin glas prenuo ju je iz razmišljanja. – Da, mila.

– Kako ste se djed i ti upoznali?

Ustala je i uhvatila unuku za ruku. Odmaknula je pramen zlatne kose s njezina lica. – Da vidimo. Duga je to priča...

8

PRVI DIO

1

Ožujak 1973.

O

vaj put će umrijeti, u to je bila sigurna. Znala je da joj je zacijelo ostalo samo nekoliko sekundi i nijemo se molila za brzi kraj. Osjećala je kako joj niz vrat curi topla, ljepljiva krv. Čula je mučni prasak vlastite lubanje kad joj je suprug zabio glavu o zid.

Po ustima je prevrtala nešto nalik na kamenčić; znala je da je to zub i očajnički ga je pokušavala ispljunuti. Njegove ruke stegnule su se oko njezina vrata kao omča, i nije mogla ni udahnuti ni ispustiti ikakav zvuk. Pluća su joj gorjela od manjka kisika, a pritisak u dnu očiju bio toliko snažan da je bila sigurna da će joj jabučice iskočiti. Zavrtjelo joj se u glavi i, srećom, počela je gubiti svijest. Čula je davno zaboravljeni zvuk školskog zvona i najednom ponovno bila petogodišnjakinja. Neprestana zvonjava gotovo je zaglušila žagor ostale djece. Kad im je vrisnula da ušute, shvatila je da ipak ima glas.

Kratko je promatrala strop spavaće sobe pa zaškiljila prema budilici koja ju je upravo probudila. Hladan znoj klizio joj je niz kralježnicu i navukla je pokrivač do brade kako bi još nekoliko sekundi uživala u toplini. Srce joj je i nadalje grozničavo lupalo od noćne more i disala je na usta. Njezin topli dah zadržavao se u ledenom zraku spavaće sobe. S golemim je naporom ustala iz kreveta i lecnula se dodirnuvši bosim stopalima hladni, grubi drveni 11

Kathryn Hughes

pod. Pogledala je Ricka, koji je, nasreću, još uvijek čvrsto spavao i hrkanjem se oslobađao djelovanja boce viskija koju je popio prethodnu večer. Provjerila je jesu li njegove cigarete još uvijek na noćnom ormariću gdje ih je brižno odložila. Ako postoji išta što će bez iznimke ozlovoljiti Ricka, tad je to traženje cigareta ujutro kad se probudi.

Tiho se odšuljala u kupaonicu i oprezno zatvorila vrata. Vjerojatno bi bila potrebna eksplozija kakva od Hirošime nije viđena da probudi Ricka, ali Tina nije željela riskirati. Napunila je umivaonik ledenohladnom vodom da se umije. Ponekad su morali birati hoće li jesti ili se grijati. Rick je izgubio posao pa za grijanje nije bilo dovoljno novca. Ali ga je dovoljno za piće, cigarete i kockanje, pomislila je.

Spustila se u prizemlje, napunila kuhalo vodom i stavila ga na štednjak. Dostavljač novina već je prošao njihovom ulicom pa je odsutno izvukla novine zagurane u otvor za poštu: The Sun za nju i The Sporting Life za Ricka. Pozornost joj je privukao glavni naslov na naslovnici. Tog dana održavala se utrka Grand National. Ramena su joj se objesila i stresla se od pomisli na novac koji će Rick potratiti na utrku. Nije sumnjala da će do ručka već biti previše pijan da bi se sam odvažio do kladioničara, pa će nju dopasti da preda okladu. Kladionica se nalazila tik pokraj trgovine rabljenom robom u kojoj je subotom pomagala, i s godinama se sprijateljila s kladioničarem, Grahamom. Iako je cijeli tjedan radila kao stenografkinja u jednom osiguravajućem uredu, Tina se radovala suboti u trgovini. Rick joj je rekao da je smiješno što subotu provodi besplatno sortirajući odjeću mrtvih ljudi, a mogla bi raditi u pravoj trgovini i još više pridonijeti obiteljskom budžetu.

Tini je pomaganje u trgovini bilo izlika da provede dan daleko od Ricka i uživala je brbljajući s mušterijama i vodeći normalne razgovore u kojima nije morala paziti na svaku riječ koju izgovori.

12

Pismo

Uključila je radio i malo smanjila glasnoću. Tony Blackburn uvijek bi joj izmamio osmijeh svojim otrcanim šalama. Upravo je najavljivao novi singl Donnyja Osmonda, “The Twelfth of Never”, kad je kuhalo tiho zapištalo. Podigla ga je sa štednjaka prije no što počne preglasno zviždati i ubacila dvije žlice čajnih listića u stari, zamrljani čajnik. Sjela je za kuhinjski stol čekajući da čaj bude gotov i otvorila svoje novine. Suspregnula je dah kad se s kata začuo šum vode u zahodskoj školjci pa odahnula od olakšanja čuvši škripanje podnih dasaka dok se Rick vukao natrag u krevet.

Tad se zaledila kad je dreknuo: – Tina! Gdje su mi pljuge?

Isuse. Puši kao Turčin.

Skočila je kao oparena i odjurila na kat grabeći po dvije stube odjednom.

– Na tvom noćnom ormariću gdje sam ih sinoć stavila – odgovorila je zadihano stigavši do kreveta.

Prešla je rukom preko ormarića u polumraku, ali nije napipala cigarete. Potisnula je paniku koja ju je počela obuzimati.

– Morat ću malo razgrnuti zavjese. Ništa ne vidim.

– Zaboga, ženo! Zar tražim previše ako ujutro kad se probudim želim popušiti cigaretu? Umirem za pljugom.

Njegov kiseli jutarnji dah zaudarao je na ustajali viski.

Napokon je pronašla cigarete na podu između kreveta i noćnog ormarića.

– Evo ih. Sigurno si ih srušio u snu.

Rick je kratko zurio u nju pa podigao ruku i istrgnuo kutiju cigareta iz njezine. Lecnula se i nagonski prekrila lice dlanovima. Ščepao ju je za zapešće i pogledi su im se načas sreli prije no što je Tina zatvorila oči i suspregnula suze. * 13

Kathryn Hughes

Prvi Rickov udarac pamtila je kao da je bio jučer, i već i od samog sjećanja na njega obrazi bi je zapekli i zažarili se. Međutim, najviše od svega boljela ju je nenadana gruba spoznaja da nakon tog udarca između njih više nikad neće biti isto. Tu činjenicu još je teže mogla prihvatiti jer Rick ju je prvi put udario njihove prve bračne noći. Do tog trenutka dan je bio savršen. Richard je bio neopisivo zgodan u svom novom smeđem odijelu, bež košulji i srebrnoj kravati. Bijeli klinčić u njegovu zapučku isticao ga je kao mladoženju, i Tina je mislila kako je nemoguće ikoga voljeti više no što je ona voljela njega. Svi su joj rekli da izgleda čarobno. Dugu tamnu kosu podigla je u labavu punđu i ispreplela cvjetićima.

Svijetle modre oči blistale su joj ispod gustih umjetnih trepavica, a koža zračila prirodnom ljepotom kojoj nije trebala pomoć kozmetičkih proizvoda. Živahna proslava nakon obreda održana je u jeftinom lokalnom hotelu i sretni mladenci i njihovi gosti plesali su do sitnih jutarnjih sati.

Dok su se u hotelskoj sobi spremali za spavanje, Tina je primijetila da je Rick neobično tih.

– Ljubavi, jesi li dobro? – upitala ga je i zagrlila oko vrata. – Dan je bio predivan, zar ne? Ne mogu vjerovati da sam napokon gospođa Craig. – Naglo se odmaknula od njega. – Hej, morat ću uvježbati novi potpis. – Uzela je olovku i papir s noćnog ormarića i teatralno napisala Gospođa Tina Craig.

Rick je i na to ostao nijem i samo zurio u nju. Zapalio je cigaretu i natočio si čašu jeftinog pjenušca. Iskapio ga je u jednom gutljaju i prišao Tini koja je sjedila na krevetu.

– Ustani – naredio joj je.

Tinu je zbunio njegov ton, ali poslušala je i ustala, a Rick zamahnuo rukom i snažno ju ošamario.

– Da više nikad nisi napravila budalu od mene – rekao je i izjurio iz sobe.

14

Pismo

Ostatak noći proveo je okružen praznim čašama u hotelskom foajeu, i dugo nije želio reći Tini što je točno bio njezin grijeh.

Navodno mu se nije svidjelo kako je plesala s jednim njegovim kolegom s posla. Gledala ga je previše izazovno i očijukala s njim pred njihovim gostima. Tina se nije ni sjećala tog muškarca, a još manje plesa s njim, ali time je započela Rickova paranoična fiksacija kako se ona nabacuje svakom muškarcu kojeg upozna. Često se pitala je li ga trebala ostaviti odmah sutradan. Ali romantična u duši, svom mladom braku željela je dati šansu za uspjeh. Bila je sigurna da se tako nešto neće ponoviti, a Rick je otklonio svaku preostalu sumnju kad joj je u znak isprike donio buket cvijeća. Toliko se kajao i skrušio da mu je odmah oprostila. Tek je nekoliko dana kasnije među cvjetovima primijetila poruku. Smješkala se u sebi dok ju je izvlačila. S nježnim sjećanjima na našu ljubljenu baku, pročitala je. Rick je ukrao cvijeće s groba na crkvenom groblju!

Sad, četiri godine kasnije, još su jedan tren zurili jedno u drugo, prije no što je Rick pustio njezino zapešće.

– Hvala, ljubavi. – Nasmiješio se. – A sad budi dobra cura i donesi mi čaj.

Tina je odahnula od olakšanja i protrljala grimizno zapešće. Nakon onog incidenta njihove prve bračne noći, zaklela se da neće biti žrtva. Nema šanse da će biti jedna od onih zlostavljanih žena koje traže izlike za grozno ponašanje svojih muževa. Mnogo je puta zaprijetila da će otići, ali uvijek se predomislila u posljednjem trenutku. Rick je uvijek bio toliko skrušen i ponizan i, naravno, obećavao da više nikad neće podići ruku na nju. Međutim, ovih je dana pio mnogo više no inače i njegovi su ispadi bili sve češći.

Napokon je kucnuo čas kad to više nije mogla trpjeti.

Samo, kamo da ode? Nije imala rodbine, i mada je imala nekoliko bliskih prijateljica, nije im se mogla nametnuti i zamoliti ih 15

Kathryn Hughes

da ju prime k sebi. Stanarinu su plaćali od njezine plaće, ali znala je da nema šanse da će Rick ikad dragovoljno otići. Zato je počela štedjeti za bijeg. Kad uštedi dovoljno za polog i jednomjesečnu stanarinu u novom stanu, bit će slobodna. No to je bilo mnogo teže nego što je zvučalo. Rijetko je imala novca viška koji bi stavila na stranu, ali ma koliko joj dugo trebalo, nepokolebljivo je odlučila otići. Stara staklenka od kave koju je skrivala u dnu kuhinjskog ormara lijepo se punila i sad je u njoj bilo malo više od pedeset funti. Ali kako je stanarina čak i za najskromniju garsonijeru zahtijevala osam funti tjedno, i uz to polog od najmanje trideset funti, morat će uštedjeti još mnogo više prije no što bude mogla pobjeći. Zasad će se snalaziti najbolje što može, kloniti Ricka što je više moguće i nastojati ne razljutiti ga.

Odnijela je Ricku čaj i The Sporting Life zaguran ispod pazuha.

– Izvoli. – Nastojala je zvučati bezbrižno.

Nije dobila odgovor. Ponovno je spavao kao top, naslonjen na jastuk, otvorenih usta, s cigaretom koja mu je visjela sa suhe, ispucane donje usne. Tina mu je izvadila cigaretu iz usta i ugasila je.

– Zaboga – promrmljala je. – Oboje ćeš nas ubiti.

Odložila je šalicu i razmislila što da učini. Da ga probudi i izazove njegov gnjev? Ili da čaj jednostavno ostavi na noćnom ormariću? Kad se on probudi, čaj će se već sigurno posve ohladiti, što će njega nedvojbeno razbjesniti, ali ona će uz malo sreće dotad već biti u trgovini i izvan opasnosti. Mogućnost odluke oduzeta joj je kad se on promeškoljio i s mukom otvorio oči.

– Donijela sam ti čaj – rekla je. – Ja sad idem u trgovinu. Hoćeš li biti okej?

Rick se pridigao na laktove.

– Usta su mi suha kao devina guzica – frknuo je nosom. – Hvala ti za čaj, ljubavi.

16

Pismo

Potapšao je prekrivač, pokazujući joj da sjedne.

– Dođi ovamo.

Takav je bio život s Rickom. U jednom času bio je pakosni, zlobni nasilnik, a već u sljedećem anđeoski dječačić iz crkvenog zbora.

– Oprosti zbog onog maloprije. Znaš, onog s pljugama. Ne bih te povrijedio, Tina, znaš da ne bih.

Tina nije mogla vjerovati svojim ušima, ali proturiječiti Ricku nikad nije bila pametna zamisao pa je samo kimnula.

– Čuj – nastavio je. – Bi li mi učinila uslugu?

Kratko je i nečujno uzdahnula pa podigla oči prema stropu.

Evo ga, sad će.

– Bi li predala okladu za mene?

Više nije mogla držati jezik za zubima.

– Misliš li da je to dobra ideja, Rick? Znaš da jedva krpamo kraj s krajem. Sad kad sam ja jedina koja zarađuje, nemamo baš novca za stvari kao što je kockanje.

– Sad kad sam ja jedina koja zarađuje – oponašao ju je Rick. – Nikad ne propustiš priliku da mi to nabiješ na nos, zar ne, licemjerna kravetino? – Tinu je načas preplašila njegova pakosna reakcija, ali on je nastavio. – Zaboga, pa danas je utrka Grand National!

Danas se svi moraju kladiti.

Posegnuo je prema podu, podigao svoje hlače s mjesta na kojem ih je odbacio prethodnu noć i izvukao svežanj novčanica.

– Ovdje je pedeset funti. – Otrgnuo je poklopac sa svoje kutije cigareta i na poleđini napisao ime konja. – Pedeset funti na pobjedu.

Pružio joj je novac i komadić kartona.

– Odakle ti ovo? – zapanjeno je upitala i podigla svežanj novčanica.

– Tebe se to ne tiče, ali kad već pitaš, dobio sam na konjima.

Eto vidiš, tko kaže da je klađenje sport za budale?

17

Kathryn Hughes

Lažljivče.

Zavrtjelo joj se u glavi i osjetila je kako joj rumen oblijeva vrat.

– Rick, pedeset funti je više od moje jednotjedne plaće.

– Znam. Zar nisam pametan? – samodopadno je odgovorio.

Sklopila je ruke kao u molitvi i prinijela ih usnama. Pokušala je ostati mirna dok je lagano puhala kroz prste. – Ali ovim bismo novcem mogli platiti račun za struju ili hranu za cijeli mjesec.

– Isuse, Tina! Nepodnošljivo si dosadna.

Raširila je novčanice u drhtavim rukama. Tad je shvatila da tako veliki iznos neće moći predati kladioničaru.

– Zar stvarno ne možeš sam predati okladu? – preklinjala je.

– Radiš vrata do vrata s jebenom kladionicom, ne možeš reći da ti nije usput.

Tina je osjetila peckanje suza u očima, ali odlučila je. Uzet će novac i razgovarati s Grahamom što da učini. Već je jednom uzela od Ricka novac za okladu i nije ga uložila. Konj je, naravno, izgubio, a Rick nikad nije saznao. Međutim, Tina je imala osjećaj da je tijekom te utrke ostarila desetak godina, a usto je ovaj put bilo drukčije. Ulog je bio mnogo veći. Pedeset funti, za Boga miloga.

Najednom ju je ščepala neobjašnjiva panika. Osjetila je kako je od nožnih prstiju do zatiljka preplavljuje toplina i s mukom je hvatala zrak. Izašla je iz sobe u izliku mrmljajući kako je ostavila tost u pećnici i otrčala u kuhinju. Popela se na stolac i posegnula u dubinu ormara, pipajući naokolo ne bi li pronašla staklenku s novcem za bijeg. Napipala je poznati oblik i izvukla staklenku iz ormara pa ju čvrsto privinula na grudi. Ruke su joj se tresle dok je pokušavala odvrnuti poklopac. Znojnim dlanovima nije ga uspijevala uhvatiti dovoljno čvrsto i pipajući je potražila kuhinjsku krpu. Poklopac je napokon popustio, a ona zavirila u staklenku.

U njoj je ostalo samo nekoliko penija. Protresla je staklenku i pogledala ponovno, kao da su je oči prvi put prevarile.

18

Pismo

– Gade! – dreknula je. – Gade, gade, gade!

Briznula je u plač, ramena su joj se tresla od snažnih jecaja.

– Mislila si da ćeš mi zamazati oči, je li?

Skočila je i naglo se okrenula pa ugledala Ricka naslonjenog na štok s novom cigaretom u ustima, u prljavim gaćama i posivjeloj potkošulji zamrljanoj čajem.

– Uzeo si ga! Kako si mogao! Mjesecima sam radila od jutra do sutra da uštedim taj novac.

Skljokala se na pod i njihala naprijed-natrag, još uvijek stežući uz grudi gotovo praznu staklenku. Rick joj je prišao dugim koracima i grubo je povukao da ustane.

– Saberi se. Što očekuješ, kad skrivaš novac od vlastitog muža?

Za što uopće štediš?

Da pobjegnem od tebe, pijana, manipulativna ništarijo.

– Trebalo je biti... iznenađenje, znaš, mali odmor za nas dvoje.

Mislila sam da bi nam oboma koristio.

Rick je kratko razmislio pa popustio stisak oko Tinine ruke.

Sumnjičavo se namrštio.

– Zgodna ideja. Evo kako ćemo. Kad moj konj pobijedi, otići ćemo na bogovski odmor, možda čak negdje u inozemstvu.

Tina je malodušno kimnula i obrisala oči.

– Idi se umij. Zakasnit ćeš na posao. Ja idem natrag u krevet.

Mrtav sam umoran.

Ovlaš ju je poljubio u tjeme i vratio se na kat.

Tina je nepomično stajala nasred kuhinje. Nikad u životu nije se osjećala tako očajno i bijedno, ali odlučila je ne uložiti taj novac na okladu. Tih pedeset funti njezin je novac i nema šanse da će ga potratiti na konjsku utrku, Grand National ili bilo koju drugu.

Uzela je novac i gurnula ga u torbicu, pa letimice pogledala ime koje je Rick napisao na kutiji od cigareta.

Red Rum. 19

Kathryn Hughes

Da se nisi usudio pobijediti, kljusino.

Stigavši pred trgovinu,Tina se iznenadila zatekavši na pragu vreću stare odjeće, usprkos obavijesti na vratima kojom se ljudi mole da to ne čine. Bilo joj je nepojmljivo da bi itko ukrao odjeću darovanu u dobrotvorne svrhe, ali nekoliko puta i to se dogodilo. Čak i u ovim teškim vremenima štrajkova i nestašica struje, još uvijek se nije mogla načuditi koliko nisko neki ljudi mogu pasti. Prebacila je vreću preko ramena, otključala vrata i ušla. I nakon dvije godine rada u toj trgovini, još uvijek se mrštila od njezina mirisa.

Odjeća iz druge ruke imala je posve svojstven miris, isti u svim trgovinama rabljenom robom i na svim buvljacima. Miris kuglica naftalina pomiješan s vonjem ustajalog znoja i starih keksiju.

Tina je pristavila kuhalo za vodu i otvorila vreću. Izvukla je jedno staro odijelo i podigla ga da ga promotri. Bilo je veoma staro, ali nevjerojatno dobro sašiveno i kvalitetno kao nijedno na koje je dotad naišla. Odijelo je bilo neobične zelenkaste boje, s blijedim, zlaćanim prugama, i u cijelosti načinjeno od fine vunene tkanine.

Zvono na vratima trgovine nagnalo ju je da odloži odijelo.

– Kakvo zgodno odijelo... i tako dražesne boje. Nikakvo čudo da su ga se željeli riješiti! – našalio se Graham iz susjedne kladionice.

– Jutro. Čudi me da danas imaš vremena za brbljanje – zadirkivala je Tina.

– Da, danas će mi biti najzaposleniji dan u godini, ali ne žalim se – odvratio je Graham trljajući ruke. – Nigel će otvoriti pa imam nekoliko minuta.

Tina ga je srdačno zagrlila.

– Baš mi je drago što te vidim.

– Kako si mi ti danas? – upitao je Graham, iako je mogao naslutiti odgovor. Bio je itekako dobro upoznat s njezinom 20

Pismo

obiteljskom situacijom. Više no jednom komentirao je njezine modrice ili rasječenu usnu. Uvijek je bio veoma ljubazan i Tina je osjetila kako je zateturala. Graham ju je uhvatio za lakat i odveo do stolca.

– Što je ovaj put učinio? – upitao je podigavši joj bradu i pomno proučavajući njezino lice.

– Ponekad ga mrzim, Grahame, stvarno ga mrzim.

Privukao ju je u zagrljaj i pomilovao po kosi. – Zaslužuješ mnogo bolje, Tina. Imaš dvadeset i osam godina. Trebala bi biti u skladnom braku punom ljubavi, s klincem ili dva...

Odmaknula se od njega i zagledala u njega očima zamrljanim maskarom. – Znači, nisi došao pomoći.

– Oprosti. – Graham joj je ponovno nježno obujmio obraze. – Reci mi što se dogodilo.

– Danas sigurno nemaš vremena za to.

Ali Tina je znala da bi Graham uvijek imao vremena za nju. Od dana kad su se upoznali, bio je beznadno zaljubljen u nju. I Tina je njega voljela, ali samo kao dragog prijatelja i očinski lik. Bio je dvadeset godina stariji od nje i usto je već imao suprugu, a ona nije bila kradljivica tuđih muževa.

– Želi da uložim novac na jednog konja – šmrcnula je, a Graham izvukao besprijekorno čist, uštirkani rupčić i pružio joj ga.

– Ništa novo – rekao je. – On mi je jedna od najboljih mušterija. A danas je Grand National.

– To je i on rekao. Ali ovaj put je drukčije, Grahame. Uložio bi pedeset funti!

Taj iznos zaprepastio je čak i Grahama.

– Gdje je, zaboga, nabavio toliko para?

– Ukrao ih je od mene – zajecala je Tina.

Graham je djelovao zbunjeno, što nije bilo nikakvo čudo. – Od tebe? – upitao je. – Ne razumijem.

21

Kathryn Hughes

– Štedjela sam, Grahame. Štedjela za bij... – Naglo je ušutjela. Nije željela razgovarati s Grahamom o tome. U prošlosti joj je već ponudio novac da napusti Ricka, ali odbila je. Još uvijek joj je ostalo malo ponosa i samopoštovanja. – Nije važno za što sam štedjela; činjenica je da je to moj novac, a on želi da ga uložim na jednog konja u Grand Nationalu. – Od nevjerice je govorila sve glasnije.

Graham nije bio siguran što bi joj odgovorio, ali prvi se oglasio kladioničar u njemu.

– Kojeg konja?

Tina ga je bijesno pogledala ne vjerujući svojim ušima.

– Je li to važno? Neću to učiniti.

– Oprosti, Tina. Samo me zanimalo. – Oklijevao je. – Što ako taj konj pobijedi?

– Neće pobijediti.

– Kako se zove? – nije odustajao Graham.

Tina je uzdahnula i potražila u torbici papirić s imenom pa ga pružila Grahamu. Graham je pročitao ime konja i tiho uzdahnuo.

– Red Rum! – polako je kimnuo glavom. – Moram biti iskren, Tina, ima šanse za pobjedu. Ovo mu je prva Grand National utrka, ali mogao bi započeti kao favorit. Međutim, u utrci je i jedan veliki australski konj, Crisp. Mislim da bi i on mogao pobijediti.

– Ovio je ruku oko Tininih ramena. – Ima šanse, Tina, ali u Nationalu nema garancija.

Naslonila se na njega, sretna zbog utjehe njegova zagrljaja.

– Neću to učiniti, Grahame – tiho je ponovila.

U njezinu glasu bilo je odlučnosti koja je Grahamu jasno dala do znanja da bi nagovaranje bilo uzaludno.

– Ti odluči, Tina. Bit ću uz tebe što god da se dogodi.

Nasmiješila se i poljubila ga u obraz.

– Dobar si prijatelj, Grahame. Hvala ti.

22

Pismo

Graham je skrenuo pogled, pomalo u nelagodi.

– Ovako ili onako – vedro je rekao – nikad ne znaš, možda u džepu onog starog odijela pronađeš novčanicu od pedeset funti.

– Zar novčanice od pedeset funti stvarno postoje? – našalila se Tina. – Ja ju nikad nisam vidjela.

Graham se uspio nasmijati. – Bit će bolje da se vratim. Nigel će se pitati gdje sam.

– Naravno. Neću te više zadržavati. U koliko je sati ta utrka?

– Tri i petnaest.

Tina je pogledala na svoj sat. Imala je još samo šest sati.

– Javi mi ako se predomisliš oko oklade.

– Neću, ali hvala.

Kad je Graham otišao, Tina se iznova posvetila vreći s odjećom koju je pronašla pred vratima trgovine. Ponovno je podigla sako odijela i, sjetivši se Grahamovih riječi, gurnula ruku u unutarnji džep. Osjećala se pomalo budalasto, ali tad su njezini prsti napipali neki papir, a srce joj zatitralo. Izvukla je papir i okrenula ga.

U džepu se nije skrivala novčanica od pedeset funti, nego stara, požutjela omotnica.

23

2

T

ina je zagladila bež omotnicu i znatiželjno ju promotrila.

Priljubila ju je uz lice i udahnula njezin ustajao miris. Bila je naslovljena na gospođicu C. Skinner, Wood Gardens 33, Manchester. U kutu se nalazila njoj nepoznata poštanska marka, ne sa slikom kraljice Elizabethe, kako je očekivala, nego muškarca za kojeg je pretpostavila da je kralj George VI. Okrenula je omotnicu i primijetila da je još uvijek čvrsto zalijepljena. Ponovno je pogledala marku i iznenadila se da na njoj nema poštanskog žiga. Iz nekog razloga, pismo nikad nije bilo poslano. Otvoriti to pismo činilo joj se strašnim zadiranjem u tuđu privatnost, kao da zabada nos u tuđa posla, ali nije ga mogla samo baciti. Zvono na vratima trgovine ponovno se oglasilo, a Tina poskočila i osjetila kako joj se obrazi neobjašnjivo žare dok je gurala omotnicu u svoju torbicu i pozdravljala svoju prvu mušteriju tog dana.

– Dobro jutro, gospođo Greensides.

– Jutro, mila. Došla sam vidjeti što se nudi, kao i obično. Imate li nove robe?

Tina je pogledala vreću odjeće koju je netko ostavio na pragu i gurnula je stopalom iza pulta.

– Hm, možda kasnije. Dobili smo nešto odjeće koju moram pregledati i razvrstati.

Prije no što odjeću izloži na vješalicama, željela je dobro pregledati sadržaj vreće i provjeriti hoće li pronaći išta što bi joj pomoglo da utvrdi odakle je ta vreća stigla.

24

Pismo

Postojana rijeka mušterija koja je nadirala u trgovinu cijelo prijepodne uspjela je skrenuti Tinine misli s predstojeće utrke, ali u tri sata poslijepodne uključila je crno-bijeli prijenosni televizor u stražnjoj prostoriji. Konji su dolazili na start i Tina je tražila pogledom onog koji će joj zapečatiti sudbinu. Bilo ga je lako uočiti zahvaljujući krznenom prekonosnom remenu i džokeju s golemim rombom na prednjici majice, za koji je komentator rekao da je žute boje. Konji su se poredali iza vrpce, plešući u mjestu, nestrpljivi da potrče. U tri i petnaest, zastavica se najzad podignula, a komentator uzviknuo: – Krenuli su!

Tina nije mogla gledati kako se približavaju prvoj prepreci. Komentator dosad nije ni spomenuo Red Ruma. Na prvoj prepreci, jedan je konj pao, i ona je očajnički pokušavala utvrditi je li to bio on, ali ne, on je sigurno preskočio prepreku. I na drugoj je prepreci jedan konj pao, ali Red Rum preskočio je i tu prepreku, iako je znatno zaostajao za drugim konjima. Mogla je zamisliti kako Rick sad kod kuće urla na televizor, bodri konja, jaše na naslonjaču kao da je on džokej, s limenkom piva u jednoj i cigaretom u drugoj ruci. Vjerojatno se nije ni odjenuo. Kad su se konji zaputili prema Beecher’s Brooku, prekrila je oči prstima. O konjskim utrkama nije znala mnogo, ali čak je i ona znala da je ta prepreka zloglasna po tome koliko ju je teško preskočiti i da je kroz godine uzela mnoge žrtve. Julian Wilson je komentirao: – Prepreku Beecher’s prvi preskače Sombrero i za njim Crisp, treći je Black Secret, četvrti Endless Folly, na petom je mjestu Sunny Lad, za njim Autumn Rouge i Beggar’s Way, koji pada. Beggar’s Way je pao na Beecher’su.

Tina je glasno uzdahnula. Nije bila svjesna da je susprezala dah i sad je osjećala laganu vrtoglavicu. Red Rum nije zaslužio ni spomen i usudila se malo opustiti. Rick ne bi znao pogoditi pobjednika ni u utrci u kojoj se nadmeće samo jedan konj.

25

Kathryn Hughes

Vrata trgovine su se otvorila i Tina je nijemo opsovala odlazeći poslužiti novopridošlicu. Neizmjerno se ojadila ugledavši gospođu Boothman. Vremešna gospođa voljela se zadržati u trgovini i razgovarati, i bilo koji drugi dan Tina bi joj rado udovoljila. Otkad je ostala bez supruga, gospođa Boothman bila je veoma usamljena, a njezina dvojica sinova nisu se trudila često ju posjećivati. Šalica čaja i klepetanje s Tinom bili su najsvjetliji trenuci njezina tjedna.

– Dobar dan, gospođo Boothman – pozdravila ju je Tina. – Trenutačno imam posla ovdje straga. Brzo ću biti gotova. Vi u međuvremenu razgledajte robu.

Gospođa Boothman se zbunila. Tina je znala zašto. Nije morala razgledavati robu. Otkad dolazi u trgovinu, nijednom nije ništa kupila.

– Nema problema, mila. Sjest ću i pričekati da završiš.

Privukla je stolac i odložila svoju torbu na pult.

– Je li tamo straga upaljen televizor?

– Da – s krivnjom je odgovorila Tina. – Gledala sam Grand National.

Gospođa Boothman djelovala je iznenađeno.

– Nisam znala da te zanimaju konjske utrke.

– Ne zanimaju me, samo sam...

– Jesi li se kladila na nekog konja? – upitala je gospođa Boothman.

– Ne! Zaboga, ne – promucala je Tina. Nije bila sigurna kako se našla u položaju da se mora opravdavati gospođi Boothman.

– Ja nisam kockala nikad u životu – nastavila je gospođa Boothman. – Moj je Jack uvijek govorio da je kockanje za budale.

Zašto tako protratiti teško zarađen novac?

– Nisam se kladila, gospođo B. – strpljivo je ponovila Tina. – Samo me zanima tko će pobijediti.

26

Pismo

Stajala je na vratima stražnje prostorije kako bi čula komentatora. Komentiranje je preuzeo Peter O’Sullevan.

– Crisp je u prednosti, ali Red Rum ga sustiže.

Drugi je! Kako se, zaboga, to dogodilo? Tina je imala osjećaj da joj je netko izbio sav zrak iz pluća.

– Tina, jesi li dobro? Izgledaš kao da ti je pozlilo – zamijetila je gospođa Boothman.

– Dobro sam.

– Nikad nećeš pogoditi što se dogodilo – zavjerenički je šapnula gospođa Boothman. – Ona cura s broja devet... znaš, ona mala fufica, kako se ono zove?

– Trudy – odsutno je odvratila Tina, naprežući se da čuje komentatora.

– Da, ona. Uhvaćena je u krađi u Wooliesu. – Prekrižila je ruke ispod bujnih grudi i napućila usnice čekajući Tininu reakciju.

– Stvarno?

– Zar ćeš samo to reći? – uzviknula je gospođa Boothman. Nije se činila zadovoljna što je njezin sočni trač dočekan tako ravnodušno.

Tina se nije obazirala na ogorčenje starije žene i usredotočila se na Petera O’Sullevana.

– Crisp je još uvijek u sigurnom vodstvu uz dvije preostale prepreke na Grand Nationalu 1973. Na leđima nosi sedamdeset i šest kilograma, a na leđima Red Ruma koji mu je za petama sjedi šezdeset i tri kilograma, i čini se da je utrka njihova. Crisp preskače i predzadnju prepreku i odmiče Red Rumu koji znatno zaostaje.

Tina se uhvatila za štok i duboko udahnula.

– Tina, jesi li sigurna da si dobro?

U pozadini, glas Petera O’Sullevana nesmiljeno je nastavio.

– Crisp se približava i posljednjoj prepreci, još uvijek u velikom stilu, i vješto ju preskače. Red Rum zaostaje za petnaestak dužina. Crisp stiže do zavoja i pred njim je još dvjesto pedeset metara staze.

27

Kathryn Hughes

Tina je bila sigurna da je dobro postupila kad je odlučila ne kladiti se na Red Ruma. Činilo se da je izgubio, previše je zaostajao za pobjednikom. Malo se oraspoložila.

– Dobro sam. Hoćemo li popiti čaj?

Kuhanje čaja ponudilo joj je izliku da ode u stražnju prostoriju, u kojoj je mogla gledati televiziju. Pristavila je vodu i uzela dvije šalice s tanjurićima, pa zastala kao ukopana ispred ekrana. Ton Petera O’Sullevana se promijenio.

– Crisp počinje gubiti koncentraciju. Već je dugo bez pravog suparnika, ali Red Rum ga sustiže. Do cilja je ostalo još samo dvjesto metara staze, dvjesto metara za Crispa, ali Red Rum ga sve više sustiže. Šalice su zazveckale na tanjurićima dok je Tina užasnuto i u nevjerici zurila u televizor.

– Ne! Ne! – promuklo je šapnula. – Molim te, Bože, ne.

– Crisp se očito veoma umorio, a Red Rum mu je za petama i tek što ga nije prestigao. Red Rum će pobijediti u utrci. Red Rum u zadnjem trenu prestiže Crispa i prvi stiže na cilj.

Tina je osjetila kako joj krv napušta obraze, a utroba se steže od straha. Srušila se na koljena, a šalice se razmrskale u tisuću komada. Uhvativši se za bolnu glavu, drhtala je kao pas lutalica stjeran u kut. Suze su je pekle slijevajući se niz obraze kad je gospođa Boothman nepozvana ušla u stražnju prostoriju.

– Što se to događa? Ipak si uložila okladu, zar ne? – prekorila ju je starica. – Što sam ti rekla? Kockanje nikad ne urodi dobrime. Moj je Jack uvijek...

– Gospođo Boothman, molim vas. Moram biti sama.

Izvela je staricu iz prostorije, kroz trgovinu i na ulicu. Gospođa Boothman bila je nijema od zaprepaštenja kad je Tina s treskom zatvorila vrata za njom, zaključala ih i okrenula natpis zatvoreno prema ulici pa priljubila čelo uz hladno staklo. Tini se činilo da će povratiti i doslovce je osjetila kako joj žuč nadire u grlo, a sokovi 28

Pismo

preplavljuju usta. S mukom je progutala slinu i protrljala lice. Sva očajna, odvukla se u stražnju prostoriju i ugasila sva svjetla. Morala je razmisliti što će učiniti. Rick ju očekuje kod kuće s Bog zna koliko novca. Nije znala ni početni koeficijent, nije mislila da će ga trebati znati, a sad ovo. Rick joj neće dopustiti da se izvuče.

Dugo je sjedila u mraku, kad ju je prenulo kucanje na vratima trgovine. Preplašeno je razrogačila oči pomislivši da bi to mogao biti Rick.

– Zatvoreni smo – umorno je doviknula.

– Tina? Graham je. Otvori mi.

Samo mi još to treba, pomislila je. Grahamovo suosjećanje i ljubaznost sigurno će je gurnuti preko ruba.

S mukom je ustala i otključala vrata.

– Oprosti što nisam uspio svratiti ranije. Danas je bila ludnica.

– U redu je, Grahame.

Zurio je u njezino lice zamrljano suzama.

– Znači, gledala si utrku?

– On će me ubiti – jednostavno je rekla. – Hoću reći, stvarno mislim da će me ubiti.

Graham je posegnuo u stražnji džep i izvukao svežanj novčanica.

– Što je to? – upitala je Tina.

– Tvojih četiristo pedeset funti. Izvoli. – Gurnuo joj je novčanice u ruku.

– Ne razumijem.

– Psst. – Graham je stavio prst na njezine usne. – Uložio sam okladu za tebe.

– Ti? – Nije mogla shvatiti. – Ali ti si kladioničar. Ne možeš se kladiti protiv sebe. – Tinu se nije moglo prevariti.

– Znam. Poslao sam Nigela do Ladbrokesa.

29

Kathryn Hughes

Tina je osjetila kako joj se brada zatresla.

– Učinio si to za mene?

– Jednostavno sam imao špurijus da bi taj konj mogao pobijediti. Nisam mogao riskirati. Da samo znaš koliko je novca uloženo na njega, startao je s koeficijentom 9/1.

– Ali bilo je tijesno, Grahame. Umalo je izgubio.

Graham je slegnuo ramenima. – Slušaj, imaš četristo pedeset funti koje ćeš dati njegovu gospodstvu, a ostalo ti je i tvojih pedeset, pa su svi sretni.

– Da je izgubio, nikad mi ne bi ni rekao da si se kladio na njega, zar ne?

Graham je odmahnuo glavom. – Ali nije izgubio. Ne razmišljajmo o tome što se moglo dogoditi.

– Stvarno ne znam što da kažem, Grahame. Mislim da si mi možda doslovce spasio život.

– No hajde, ne budi tako dramatična.

Tina je obujmila Grahamovo lice, privukla ga k sebi i utisnula čvrst poljubac na njegove usne.

– Hvala ti – jednostavno je rekla.

Graham se zacrvenjeo. – Nema na čemu. – Zatim je ozbiljnije nastavio: – Tina, za tebe bih sve učinio, nemoj to zaboraviti.

– Ovo sigurno neću zaboraviti, Grahame – odvratila je Tina gurajući novac u svoju torbicu. – Bit će bolje da krenem, on sigurno čeka. Ali barem će za promjenu biti dobre volje.

30

SVJETSKI bestseler

K athryn Hughe s

Svako toliko pojavi se ljubavna priča koja nas podsjeti kako nam ponekad, u našim najtežim trenucima, nada osvijetli put...

Billy Stirling zna da se ponio kao budala, ali se nada da će ispraviti najveću pogrešku svojega života. Četvrtog rujna 1939. sjeda i piše pismo za koje se nada da će promijeniti njegovu budućnost, nesvjestan činjenice da pismo nitko neće pročitati 34 godine… To će pismo, na kraju, promijeniti mnoge živote i sudbine – na više načina no što je Billy mogao pretpostaviti.

Uronite u roman o životnim pričama dviju žena, odvojenih desetljećima, ali povezanih svojim sudbinama. Roman je to o ljubavi, gubitku i neočekivanim posljedicama u životima zlostavljane domaćice iz 70-ih godina prošlog stoljeća i djevojci sa samog početka Drugoga svjetskog rata.

Vrijeme je da otvorite Pismo i otkrijete roman koji je slomio tisuće srca...

w w w.mozaik- knjiga.hr

99,00 kn

K athryn hughe s

Tina Craig radi od jutra do sutra i volontira u trgovini rabljenom robom kako bi pobjegla iz nesretnog doma i supruga zlostavljača. Provjeravajući džepove nošena odijela, pronalazi staro pismo u još uvijek zalijepljenoj omotnici s poštanskom markom. Tina otvori pismo i pročita ga, a ta odluka zauvijek će promijeniti tijek njezina života. Pismo je napisano 4. rujna 1939. godine i ona je ganuta sadržajem pisma te činjenicom da pismo nikada nije stiglo na pravu adresu. Kreće u potragu za autorom i primateljem toga pisma, želeći doznati što se je s njima dogodilo...

Kathryn Hughes živi u blizini Manchestera sa suprugom i dvoje djece.

Pismo je njezin prvi roman. Pratite Kathryn na Twitter@KhughesAuthor ili je potražite na Facebooku na www.facebook.com/KHughesAuthor.

U prošlosti jedne žene krije se budućnost druge...

ISBN 978-953-14-2084-6

Ilustracija na naslovnici Shutterstock