dječak u haljini
mali milijarder
gangsterska bakica
bljakburger
zla zubarica
tetka probisvjetka
djedov veliki bijeg ponoćni pustolovi loš tata
gospodin gnjus
ledeno čudovište
najgora djeca na svijetu najgora djeca na svijetu 2 najgora djeca na svijetu 3 najgori nastavnici na svijetu
u mojoj školi
Naslov izvornika
Copyright © HarperCollinsPublishers Ltd
Copyright za tekst © David Walliams 2019.
Copyright za ilustracije © Tony Ross 2019.
Copyright za tipografiju autorovog imena na naslovnici © Quentin Blake 2010.
Copyright za hrvatsko izdanje © Mozaik knjiga, 2020.
Direktor Bojan Vidmar
Glavni urednik Zoran Maljković
Urednica Aleksandra Stella Škec Grafički uredili OUT4
Tisak Denona, Zagreb, listopad 2020.
ISBN 978-953-14-2847-7
CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001074488.
Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektroničkom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snimanjem ili drugačije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.
VOLIO BIH ZAHVALITI OVIM C ˘ UDOVIŠTIMA:
glavna izdavačica
PAUL STEVENS
moj književni agent
BLACKER moja urednica
TONY ROSS
moj ilustrator
CHARLIE REDMAYNE
WILSON glavna izdavačica
direktor
KATE BURNS umjetnička urednica
RACHEL
DENWOOD
izdavačica
DAVID MCDOUGALL
umjetnički direktor
izvršna urednica
VAL
BRATHWAITE kreativna direktorica
SALLY GRIFFIN dizajnerica
ELORINE GRANT
zamjenica umjetničkog direktora
MATTHEW KELLY dizajner
KATE CLARKE dizajnerica
TANYA
HOUGHAM urednica audioizdanja
GERALDINE STROUD voditeljica odnosa
s javnošću
Ovo je priča o djetetu koje je imalo sve, ali ipak je željelo još.
Samo još “ ” .
Ponekad posve predivni roditelji imaju čudovišnu djecu.
Dopustite da vam predstavim obitelj Mrvica. Ovo je otac, gospodin Mirko Mrvica. Kao što mu i samo ime govori, gospodin Mrvica je čovjek mirne naravi. Voli obuti sandale na čarape i nikada se ne bi usudio pojesti breskvu dok ga ljudi gledaju. Gospodin Mrvica radi kao knjižničar. Jako voli KNJIŽNICE
jer su tihe, kao i on. To je čovjek koji ni mrava ne bi zgazio. Štoviše, ne bi zgazio ni jednoga drugog kukca.
Ovo je majka, gospođa Mirna Mrvica. Nosi naočale na lančiću oko vrata.
Najneugodniji trenutak njezina života dogodio se kada je, jednom zgodom, kihnula u autobusu, a svi su se osvrnuli i pogledali je. Neće vas iznenaditi kada vam kažem da je ona također knjižničarka. Mirko i Mirna upoznali su se u KNJIŽNICI . Oboje su bili to-
liko silno sramežljivi da prvih deset godina, koliko su zajedno ondje radili, nisu jedno s drugim prozborili ni riječ. S vremenom, pokraj police s poezijom, Mirko i Mirna su se zaljubili. Nekoliko godina poslije, vjenčali su se, a još nekoliko godina poslije, dobili su malenu djevojčicu.
Ovo je njihova kći, Mirta. Možda biste mogli pomisliti da nema ništa slađe od malene curice. KRI-
VO! Otkako se rodila, Mirta je od prvoga trenutka bila STRAVA i UŽAS. Što god da je dobila – lutke, plišane igračke, gumene patkice – beba je zahtijevala još.
Mirtina prva riječ bila je „još“, a izgovorila ju je odmah, istoga dana kada je rođena. Beba Mirta zahtijevala je još mlijeka, usprkos činjenici da je već posisala cijeli galon. „Još“ je bila riječ koje je to dojenče neprestano ponavljalo.
− J O Š ! J O Š ! J O Š !
Budući da su bili mrvica po prezimenu i mrvica po prirodi, Mirko i Mirna nisu se usudili proturječiti svojoj čudovišnoj bebi. Što god da je beba Mirta poželjela, beba Mirta bi i dobila. Roditelji su svojoj kćeri kupovali sve više, više i VIŠE igračaka, iako bi ih ona istoga trena razbila u tisuću komadića. SKRŠ! KRAŠ!
KREŠ!
− J O Š ! J O Š ! J O Š !
Kad je krenula u vrtić, roditelji su svojoj kćeri davali sve više, više i VIŠE pastela. Mirta bi njima šarala po zidovima.
GREB! A zatim bi ih prelomila napola.
KRC!
−
J O Š ! JOŠ! J O Š !
Kako je rasla, rasla i rasla, gospodin i gospođa Mrvica hranili su Mirtu dajući joj sve više, više i više čokoladnih kolača. Kolač za kolačem, kolač za kolačem.
Mirta je najviše uživala pljujući im mrvice u lice. PLJUV!
JOŠ, JOŠ, JOŠ
Prolazile su godine. Gospodin i gospođa Mrvica potajno su se nadali da im kći samo „prolazi kroz fazu“. No, bila je to „faza“ iz koje nikada nije izišla. Štoviše, Mirtino ponašanje tijekom godina postajalo je sve gore i gore*.
Užasnih prvih 12 mjeseci pretvorili su se u groznu
Ili, „gorije“, što je uistinu prava riječ. Slobodno je potražite u Walliamsorjecˇniku.
Urlikanje
prvu godinu. Uslijedila je stravična druga, a zatim i naporna treća. Nakon jezovite četvrte i strašne pete, došla je mučna šesta i nesnosna sedma. Uslijedile su zastrašujuća osma i bučna deveta.
Ajme meni, kako li je samo bučna bila. Napunivši devet godina, Mirta je svakoga jutra roditelje budila urlikanjem…
Hoću plišanog medvjedića!
Hoću ponija!
Hoću punu vreću novaca!
Djevojčica bi podigla toliku larmu da bi se
maleni obiteljski dom Mrvica sav tresao.
T R E S !
Knjige bi poletjele s polica.
VUUUUŠ! BOINK!
Slike bi popadale sa zidova.
DUUM! SKRŠ!
Žbuka bi se trusila sa stropa. TRAS!
Siroti gospodin i gospođa Mrvica izletjeli bi iz kreveta.
DOOF! DOOF!
Urlikanje
Brže-bolje bi se osovili na noge i smjesta potrčali ispuniti kćerine zahtjeve. Mirti su davali sve. Ali sve joj nikada, ama baš nikada, nije bilo dovoljno.
Tijekom godina, u Mirtinoj sobi nakupila se tolika hrpa stvari koje su joj roditelji nakupovali da se jedva moglo ulaziti i izlaziti. Zahtijevala je sve više i više, stoga je također dobivala sve više i više.
Mirta je imala hrpetinu raznih stvari: Farma mrava.
Bumerang koji se ne vraća.
Mirta ga je izgubila već nakon prvog bacanja.
Dom milijun i jednom mravu.
Kravlje zvono, koje je djevojčica vješala majci oko vrata kako bi uvijek znala gdje se nalazi.
Pribor za šišanje pasa. Usprkos tome što uopće nije imala psa.
Vilenjak.
Lutkice svih engleskih
kraljeva i kraljica od 1066. godine do danas.
Zbirka šljunka. Najveća u Europi.
Rezač šunke. Iako ne voli šunku.
Slonovske klizaljke.
Četiri komada.
PodrigA.E.
Tegla u koju je Albert Einstein podrignuo.
Grijači za koljena.
Debrecinka koja donosi
sreću. Zapravo je donosila nesreću.
Mapa Belgije. Država koju nikada nije namjeravala posjetiti jer je, po njezinu mišljenju, „suviše belgijska“.
Nelsonov stup sazidan od grožđica.
U prirodnoj veličini. Kupljena na aukciji za tisuću funti.
Hrpa stvari
Hladetina od sova. Ova
je hladetina načinjena od rastopljenih sova. Još je odvratnija nego što zvuči.
Crtež zraka. Nema se bogzna što za vidjeti.
Ž ivi pijesak. Djeca koja su došla igrati se kod Mirte u njemu
bi skončala ako joj nešto ne bi bilo po volji.
Ograda na daljinsko upravljanje (koja dostiže brzinu od pet kilometara na sat).
Ukiseljena buha. Bila je tako mala da je bilo nemoguće vidjeti je.
Šampon od repe. Od njega kosa miriše „svježe poput repe“.
Gaće za glistu. Samo u veličini „S“.
Otrov otrovnog patlidžana. Smrtonosan.
Iscjeđivač vombata. Savršen za dobivanje hladnog, osvježavajućeg soka od vombata.
Etui za ksilofon. Mirta nije
željela ksilofon, samo etui za njega.
Hrpa stvari
Jeti. Već godinama nije viđen u planinama Himalaje jer ga je Mirta držala zaključanog u ormaru.
Antilopin izmet. Bila je to jedina stvar koje se mogla sjetiti, a da počinje s „a“.
Jedino što Mirta nije imala bile su knjige. Usprkos tome što su joj roditelji bili knjižničari, PREZIRALA
je knjige, držeći da su D-O-O-O-S-S-S-A-A-A-DD-D-N-N-N-E-E-E!
Mirta je imala hrpetinu stvari, ali uvijek je željela nešto više. No, što je najsmješnije od svega, pojma nije imala što.
Mirta bi prezirala čak i ovu knjigu, usprkos tome što je u potpunosti o njoj.