Issuu

Neshvatljiva logika srca priya basil

Mi sami svoji smo demoni, sami se protjerujemo iz svojega

raja...

NESHVATLJIVA LOGIKA SRCA

Priya Basil

MOZAIKOVA ZABAVNA BIBLIOTEKA knjiga stopedesetdruga

Naslov izvornika

The Obscure Logic of the Heart

Urednik

Zoran Maljković

Nakladnik

Mozaik knjiga

Za nakladnika

Bojan Vidmar

Glavni urednik

Zoran Maljković

Grafički urednik

Ivica Jandrijević

Oblikovanje naslovnice

Marija Morić

Fotografija na naslovnici

Shutterstock

Tisak

Denona, Zagreb, rujan 2012.

ISBN 978-953-14-1463-0

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 852236.

Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektroničkom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snimanjem ili drugačije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.

Priya Basil Neshvatljiva logika srca

S engleskoga prevela

SVETLANA GRUBIĆ SAMARŽIJA

Mojoj majci Gudy, s ljubavlju i zahvalnošću.

»Mi sami svoji smo demoni, sami se protjerujemo iz svojega raja.«

Johann Wolfgang von Goethe (Iz pisma Ernstu Wolfgangu Behrischu, 10. studenoga 1767.)

ČEKANJE

ONA KASNI.

Anil je to očekivao te se pripremio za to. Pokraj njega nalaze se novine, ali on ih ne uzima. Samo sjedi na klupi presvučenoj kožom za stolom u kutu, u kafiću Lafin i gleda u staklena vrata. Čeka.

Pogled mu skreće na bijeli stolnjak. Divi se elegantnim pravilnim oblicima svjetlucavog pribora za jelo – primjećuje takve stvari zato što je oduvijek bio fasciniran oblicima; često jasnije razmišlja u oblicima nego u riječima. Pokraj sjajnog noža nalazi se njegov mobitel. Kad su se počeli viđati prije mnogo godina –srce mu preskače dok zbraja minula desetljeća – malo tko je imao mobitel. Koliko li je samo često čekao ne znajući kad bi se mogla pojaviti, razmišljajući što je sve moglo poći po zlu.

Smireno gleda u vrata, svjestan da će neko vrijeme morati provesti sâm. No, svejedno joj je spreman oprostiti tu lošu naviku. Neće ponovno gledati na sat niti će naprezati oči kako bi vidio dolazi li ulicom. Ne, govori si, naučio sam biti strpljiv. Zahvaljujući svim zidovima od naboja koje sam izgradio. Smiješi se, razmišljajući o drevnoj metodi izrade naboja, što je bio glavni motiv njegove arhitekture, motiv po kojemu je postao poznat. Takvim zidovima, koji se prave od zemlje, potrebno je mnogo vremena da se osuše i stisnu. Ponekad im je za to potrebno čak i dvije godine. Tada zemlja postane tvrda kao kamen. Da, on zna strpljivo čekati. No, to nije bio slučaj u njegovim mladim danima, kad je koračao amo-tamo, znojio se i brinuo zašto se nije pojavila na

vrijeme. Kako sam samo različitiji, pomišlja, od onoga Anila koji je čekao da joj izjavi ljubav jednoga jesenskog dana. Još se sjeća tog poslijepodneva, kad je koračao amo-tamo ispred katedrale sv. Pavla, pogledavao lijevo-desno, nadajući se da će se ona svakoga trenutka pojaviti iza ugla...

Gledao je na sat i sumnjičavo ga lupkao, bio je spreman prihvatiti da sat ne ide dobro, ili da je on došao prerano, ili da su se minute lukavo povećavale proporcionalno s njegovim iščekivanjem. I dalje je bio uvjeren da ona može biti točna, iako je već dva puta zakasnila, oba puta više od pola sata. No, te godine čak su i godišnja doba kasnila. Proljeće je došlo u lipnju, ljeto u kolovozu. A krajem studenoga jesen je jurila ka svojem kraju. Nestabilno od prejakoga vjetra, drveće se njihalo, a lišće je mahnito padalo na sve strane.

Za tri dana vratit će se natrag u Keniju. Pri toj pomisli osjetio je kako mu u prsima nešto treperi. Nešto što se mora izgovoriti, nešto što neće mirno ležati u njemu sljedećih mjesec dana. Razmišljao je da ostane i provede Božić u Londonu, da slaže roditeljima kako ima mnogo posla, samo kako bi ju mogao vidjeti. No, onda je saznao da ona za praznike ide kući u Birmingham. A onda je odlučio kako ne može otići da joj ne kaže, iako je bilo teško povjerovati da ona to već nije pretpostavila.

Od početka toga semestra, kad su se upoznali na jednom koncertu, dolazio je na mjesta koja je ona posjećivala te se upisivao u udruge u koje je ona bila upisana. Njegovi bliski prijatelji nisu bili oduševljeni njegovom novom ljubavi prema palačinkarnicama u južnom Londonu i indijskim halal restoranima. A još su manje bili oduševljeni njegovom novom gorljivošću za upisivanje u Amnesty International i Greenpeace. – Ne mogu vjerovati da si spreman na sve te ženskaste stvari zbog jedne cure – govorili su. Nevoljko su išli s njim na mjesta gdje bi ju mogao sresti, i to zato što su još od

djetinjstva bili zajedno, bez obzira na to kakve bi čudne sklonosti jedno od njih moglo imati.

Prvi ju je put vidio u pretrpanoj prostoriji studentskoga zbora, u kojoj su članovi Udruge azijskih studenata bosonogi sjedili na podu, oko skupine pjevača qawwalija. Na početku nastupa po publici su se prelijevale fraze pjevača, poput svjetlosti baklje koja gori u mračnoj prostoriji.

Tko može izmjeriti daljinu između dvaju srca?

Anil je očarano slušao, iako nije posve razumio urdski. Ubrzo je zvuk počeo dolaziti od svih pjevača. Mnogi u publici zatvorili su oči zbog sjaja glazbe, u strahu da će vidjeti odsjaj vlastite čežnje. No, Anil je i dalje gledao, a pogled na nju bio mu je nagrada.

Sjedila je dijagonalno nasuprot njemu, vrlo blizu. Noge je prekrižila, a ruke je stavila na koljena. Donji dio tijela bio je umotan u valovitu ljubičastu suknju s finim, crnim obrubom. Prvo je primijetio njezine tanke gležnjeve. Rub suknje dosezao je do elegantnih kostiju gležnjeva, a na lijevom gležnju nalazio se tanki zlatni lančić. Zatim je ugledao elegantna stopala. Drugi nožni prst, koji joj je bio malo duži od susjednog palca, kao da je s oba stopala gledao u njega. Nokti nalakirani svjetlucavim srebrnim lakom djelovali su kao vrškovi strijela uperenih u njegovo srce. Imao je osjećaj kao da mora pognuti glavu pred tom neznankom. Zbog puke ljepote njezinih udova imao je potrebu moliti se, što nikad prije nije radio. Tijekom njegova mladog života sve je lako dobivao: svaka mu je potreba bila zadovoljena, svaka želja mu je bila ispunjena. Nije imao što tražiti od Boga. No, tijekom koncerta Anil je osjetio da molitva može biti slavljenje, a ne samo preklinjanje. To je bila bit glazbe koja je pulsirala oko njega: obožavanje, ali ne u smislu zahtijevanja nečega, nego u smislu veličanja božanskoga kao takvog, zbog same želje koju je ono poticalo.

Glavni pjevač je podigao ruke i povikao:

O, ljubavi moja!

Anil je tu frazu mogao shvatiti samo u svjetovnom smislu. Bez obzira na to koliko pjevača qawwalija poslušao, nikad neće moći shvatiti kako je moguće takvo obožavanje usmjeriti prema nevidljivom biću, navodno Svemogućem. On je riječ ljubav ponajprije povezivao s romantičnim osjećajima. Pogledom je prelazio preko odjeće koja je skrivala tijelo neznanke, sve dok nije došao do njezine glave. U tom trenutku, kad je prvi put ugledao njezino lice, počeo je shvaćati riječi.

Tvoje tijelo karta je moje čežnje.

Imao je osjećaj da je njegova sudbina zapisana u naborima tkanine koja je padala po njezinu tijelu.

Ja sam zatočenik tvojih uzdaha.

Ljudi su pljeskali. On je pljeskao, iako toga nije bio svjestan. Samo je vidio kako se njezine ruke pretvaraju u krila ptice.

Tvoja je kosa tkanje mojih sjećanja.

Anil nije bio svjestan ni pognute figure koja se nalazila pokraj njega. Bio je to njegov najbolji prijatelj Merc, koji je mnogo popio prije nego što su došli: – Inače ne bih mogao izdržati to mučenje, stari. – Merc je spavao, ali i dalje je hrkao i njihao se u ritmu bubnjeva: kao da mu se glazba nastanila u snovima.

Pjevač je izmjenjivao pjesmu s govorom, da bi se ponovno vratio pjesmi; veličao je svoju ljubav, molio da ga usliši, a onda kao da ju je ponovno korio dok se gušio u očaju. Dršćući, znojeći se, pjevač bi se s vremena na vrijeme s velike stražnjice digao na koljena. U tom položaju gotovo je vikao na svojega mučitelja. Zjenice su mu se raširile, obrazi su mu drhtali, a lirski glas pucao je zbog strasti:

Tko će još plakati kada okreneš lice na drugu stranu?

Pogledavši oko sebe, Anil je bio iznenađen kad je shvatio da publika nije usredotočena na neznanku u ljubičastoj suknji, nego je

Neshvatljiva

i dalje opčinjena pjevačem qawwalija, čija je svilena kurta bež boje postajala tamnosmeđa ispod ruke. Anil je htio zauvijek živjeti u poetskim preludijima koji su ga doveli do ovoga stanja, no opet, htio je da glazba prestane kako bi mogao saznati njezino ime. No, pjevač je ponovno na koljenima preklinjao i upozoravao:

Koga ćeš mučiti nakon mene?

Kad je glazba prestala, Anil se nije mogao pomaknuti. Merc je uz pomoć dvojice drugih prijatelja stao na noge, no Anil je prekriženih nogu ostao sjediti na podu.

– Rekao sam ti da nismo trebali doći. Ovo te uništava, stari. Pogledaj Anila, pretvorio se u Buddhu – Merc ga je gurnuo nožnim palcem.

– Ne mogu vjerovati da si spavao, čovječe. To je ono što te uništava – rekao je Jateen.

– Daj šuti, J.T. – Merc je ispružio ruku Anilu kako bi mu pomogao ustati. – Hajdemo odavde. Rekao si da ćemo poslije ovoga izaći u neki klub.

– Ne još – Anil nije skidao pogled s nje. – Prvo moramo učiniti nešto.

– Što?

– Moram saznati tko je to. – Pokazao je na nju.

– Ona? Zašto, stari? – Merc je pogledao niz svoj mali, ravni nos i nestrpljivo izdahnuo kroz pune usne. – U klubu će biti mnogo boljega mladog mesa. Idemo.

– Da, izgleda prilično mlado – kimnuo je J.T.. Zbog mršavosti i poskakivanja konjskog repa izgledala je poput djevojčice.

– Sigurno nije maloljetna. Za učlanjenje u studentski zbor moraš biti punoljetan – progovorio je Hardy, a zvuk je dolazio iz brkova i brade koje je puštao kako bi sakrio točkice koje su bjesnjele na njegovu licu.

– Ima neku otrcanu odjeću. – Mercove oči pretvorile su se u male otvore kroz koje je izlazio prezir. Nosila je bež bluzu s dugačkim

rukavima i ovratnikom, koja je bila zataknuta u ljubičastu suknju. No, čak je i Merc mogao vidjeti da njezina odjeća ništa ne znači. U njezinu je držanju bilo nečega zbog čega je odjeća bila nevažna. Gipkost njezinih dugih udova bila je vidljiva iako je cijela bila pokrivena.

U tom se trenutku okrenula, a Anil i njegovi prijatelji sada su gledali u njezinu gustu kosu koja joj je po leđima padala u velikim, opuštenim kovrčama.

– Moramo saznati prije nego što ode. – Anil je brzo ustao kad je vidio da ona ide prema izlazu. – Hajde, pomozite mi. Učinite nešto. – Okrenuo se prema svojim prijateljima.

– Pa jednostavno joj priđi. U čemu je problem? I požuri, čovječe. Već sam dovoljno vremena proveo ovdje zbog tebe. – Merc se upadljivo istegnuo, razgibavajući se i uživajući u pogledima koji su mu bili upućeni. Bio je upečatljiv na neki neobjašnjiv način. Ljudi su ga neprestano gledali, pokušavajući odgonetnuti zagonetku obrijane glave, plavih očiju i kože boje jake crne kave razrijeđene s kapi mlijeka.

– Ne znam što bih joj rekao. – Svaka riječ koju bi Anil izgovorio činila mu se dosadnom. Stala je pokraj izlaza i razgovarala s nekim drugim dečkom.

– Satima slušaš ljubavne pjesme, a ne znaš zbariti žensku. –Merc je odmahnuo glavom i krenuo prema njoj. Ostali su krenuli za njim, i to poredani po visini – prvo je išao Anil, koji je za glavu bio veći od drugih, za njim je išao Jateen, a onda Hardy. Anil je rukom prošao kroz kratke, tamne iglice svoje kose i provjerio je li mu ovratnik okrenut prema gore.

Dok su se približavali, Merc je prepoznao dečka s kojim je razgovarala. Zajedno su slušali predavanja iz povijesti umjetnosti. Prepoznao je njegovo lice, ali nije znao kako se zove. Jednostavno je prišao i pozdravio ga udarcem u rame. – Hej, nisam očekivao da ću te ovdje sresti.

Dok su razgovarali, Anil je iskoristio priliku da ju bolje promotri. Bila je vrlo visoka. Savršena za mene, pomislio je. Da se uspravi, pogleda ravno pred sebe i privuče ju k sebi, mogao bi staviti bradu na njezinu glavu. Primijetio je bijeli ožiljak na sredini njezine gornje usne. Kao da je njezin stvoritelj, očaran ljepotom koju je stvorio, ispustio skalpel i pokvario vlastito savršenstvo. Anil nije mogao zaključiti ima li ožiljak zbog korekcije zečje usne ili zbog neke nesreće. Osjetio je njegovu razornu jačinu, bol na koju je ukazivao čak i kad su se ta usta razvukla u osmijeh. A to se dogodilo kao reakcija na Mercovo predstavljanje triju prijatelja koji su stajali iza njega.

– Ovo je Hardeep, zovemo ga Hardy. I Jateen, kojega zovemo

J.T.. A ovo... – pokazao je kao da najavljuje nekoga poznatog –ovo je Anil. Iako bismo ga danas trebali nazvati Nula, jer tu bih mu ocjenu dao zbog toga što nas je dovukao na koncert.

– Nemoj mi reći da ti se nije svidio? – Zahid, student povijesti umjetnosti, začuđeno je pogledao Merca.

Hardy i J.T. ubacili su se sa svojim riječima hvale.

– Lik je budala.

– Zar nemaš dušu, čovječe?

– Samo čujem debelog lika kako napreže glas dok ne počne pucati. I ne mogu zanemariti činjenicu da su riječi religiozne. Sama ta spoznaja mi je odbojna.

Dok se Merc branio, pogled djevojke počeo je lutati po cipelama koje su bile poslagane uza zid. Zatim je nekamo šmugnula, a Anil ju je napeto gledao. Bio je spreman potrčati za njom ako ju izgubi iz vida. Pronašla je svoje ravne zlatne cipele te ih je obula prije nego što ju je okružila skupina djevojaka. Ubrzo se okrenula i povikala: – Zahide!

Njezin je glas zagolicao Anilova osjetila: iznenadila ga je njegova punoća i grlena dubina.

Priya Basil

– Ja bih trebao krenuti – rekao je Zahid. – Što vi planirate? Nas nekoliko mislili smo otići do mojega stana. Hoćete li nam se pri

Romeo i Julija 21. stoljeća

– Ne... – počeo je Merc, ali zaustavio ga je udarac u petu. –Hoću reći, ne znam. – Okrenuo se prema prijateljima. – Vi ste

U punom londonskom kafiću, Anil, koji je sada poznati arhitekt, sjedi i čeka Linu. Prošlo je mnogo godina otkako je posljednji put vidio ljubav svojega života.

– Naravno. Zašto ne? – Anil je pokušao zvučati opušteno. Dru ga dvojica su slegnula ramenima.

– Dobro. Idemo onda. – Zahid je krenuo prema skupini dje vojaka.

– Mislio sam da se idemo provoditi po klubovima. – Merc je usporio i siktao na Anila. – To je bio dogovor, stari. – Uhvatio je Anila za zavrnutu manšetu uske crne košulje. – Zbog toga sam i pristao doći na ovo tvoje pjevušenje.

– Noć još nije završila. Možemo ići poslije. – Anil je sumnjao

Zajedno se prisjećaju osobnih i političkih tragedija, velikih i malih izdaja. Njihova prošlost odigravala se na tri različita kontinenta koji su bili dom njihovih različitih svjetova: svijet sikha i muslimana, svijet bogatstva i skromnosti, liberalnosti i zadrtosti, korupcije i morala...

da će se to dogoditi, ali jedino je to mogao reći da umiri Merca. Pogledom ju je potajno tražio u gomili. Pomaknula se! U nekoliko sekundi otišla je na drugi kraj prostorije i sada je stajala u redu s ljudima koji su htjeli razgovarati s pjevačima. – Lina! – povikao je Zahid i mahnuo kako bi joj odvratio po

Lina je otkrila nešto što želi podijeliti s Anilom. Hoće li ih to zauvijek spojiti ili je ipak prekasno za to?

“Spisateljska snaga Priye Basil zablistala je u ovoj snažnoj priči o izdaji, tragediji i gubitku.” – fatima bhutto

– Tko je ona? – U Mercovu tonu već se mogao čuti tračak antipatije.

Ali Anil nije čuo ništa drugo. Istoga je trenutka vidio da je njezino ime zrcalni odraz njegova. LINA ANIL LINA ANIL LINA ANIL. U mislima je ponavljao te riječi. Njezino ime potvrdilo je ono što je instinktivno osjećao. Našao je onu pravu, pomislio je.

Lina trči na podzemnu – točnost joj nikada nije bila jača strana. Nakon toliko vremena, ne može zakasniti na sastanak s Anilom.

www.mozaik-knjiga.hr 149,00 kn

ISBN 978-953-14-1463-0