Issuu

Monica McCarty NAPADAČ

Naslov izvornika

Zoran Maljković Nakladnik

Mozaik knjiga Za nakladnika

Bojan Vidmar Glavni urednik

Zoran Maljković Izvršni urednik

Jakov Lovrićxxxxxxxxxxx Grafički urednik

Marko Katičić Oblikovanje naslovnice

Marija Morić Ilustracija na naslovnici

Denona, Zagreb, ožujak 2018.

ISBN 978-953-14-2489-9 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem xxxxxxxxx. Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektroničkom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snimanjem ili drugačije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.

Monica McCarty

Napadač Roman iz serije čuvari visočja S engleskoga preveo JOSIXXXX

Za Annelise, za tvoju vjeru, povjerenje i vilinsku prašinu!

ČUVARI VISOČJA

Tor „Poglavar“ MacLeod: ratnički vođa i vješt mačevalac Erik „Sokol“ MacSorley: pomorac i plivač Lachlan „Zmija“ MacRuairi: prikradanje, infiltracija i izvlačenje Arthur „Rendžer“ Campbell: praćenje i izviđanje Gregor „Strijela“ MacGregor: strijelac Magnus „Svetac“ MacKay: vodič po planinama i kovač oružja Kenneth „Led“ Sutherland: eksplozivi i svestranost Eoin „Napadač“ MacLean: strateg u „gusarskom“ načinu ratovanja Ewen „Lovac“ Lamont: tragač i lovac na ljude Robert „Pljačkaš“ Boyd: tjelesna snaga i borba prsa o prsa Također: Helen „Anđeo“ MacKay (rođena Sutherland): iscjeliteljica

ZAHVALE

ad mi se pružila prilika da radim s Lauren McKennom, urednicom kojoj sam se dugo divila izdaleka, znala sam da to ne mogu propustiti. Ipak, promjena nikad nije jednostavna. Ili sam to barem mislila. Međutim, ljudi u Pocket Booksu očito nisu upoznati s tom malom činjenicom. Beskrajno se zahvaljujem svima u Pocketu jer su učinili prelazak kod novog izdavača usred serije nevjerojatno glatkim, besprijekornim i da... jednostavnim! Prije svega, Lauren – toliko sam uzbuđena jer radim s tobom nakon godina slušanja toliko sjajnih stvari od zajedničkih prijatelja (i drago mi je da mogu reći da su sve istinite!). Uvijek postoji mnogo brige po pitanju promjene urednika, ali tvoji pronicljivi, precizni komentari odmah su ublažili taj stres. Neka ovo bude prva od brojnih knjiga! Također, posebna zahvala Elani Cohen jer se pobrinula da nam ništa ne promakne i jer mi je pomogla snaći se u novom sustavu. Tvoji brzi odgovori, sjajna komunikacija i uvijek prijateljski stav učinili su poslovni dio odnosa užitkom. Ne mogu dočekati da te upoznam uživo. Hvala i grafičkom odjelu na basnoslovnom škotskom melemu za oči – uh, hoću reći koricama – i producentskom timu (posebno urednici produkcije Nancy Tonik i korektorici Faren Bachelis) jer su ovu knjigu pripremili za udaran termin i pobrinuli se da nitko ne sazna da ne znam pravopis. I, naposljetku, hvala najboljoj ekipi podrške u ovom poslu: Dave, Reid i Maxine. Volim vas (većinu vremena). 9

MONICINA BILJEŠKA

vanaest knjiga serije Čuvari Visočja proteže se kroz devetogodišnje razdoblje od 1305. godine kad je ubijen William Wallace do škotske pobjede u plodonosnoj Bitci kod Bannockburna 1314. godine. Jedna od poteškoća kod pisanja toliko dugačke serije jest da će se neke priče neizbježno vremenski preklapati. Napadač je jedna od njih. Knjiga započinje radnjom u 1313. godini, ali brzo se vraća u dane nedugo nakon Wallaceove smrti prije nego što Bruce pokuša doći na prijestolje, što čitateljima daje priliku da ispune neke od praznina. Kako je u Zmiji ispričana priča o tome što se dogodilo ženama kad je Bruce bio prisiljen pobjeći, Napadač se bavi događajima u drugom dijelu napada opisanom u Sokolu.

PREDGOVOR

jeto gospodnje tisuću tristo trinaesto. Nakon gotovo sedam godina rata, Robert Bruce izveo je nevjerojatan povratak iz gotovo sigurnog poraza i preoteo skoro cijelo kraljevstvo od Engleza i škotskih zemljaka koji su mu se suprotstavili. Posljednji engleski izazov doći će uskoro, ali u Škotskoj još uvijek postoje žarišta otpora protiv čovjeka koji se želi nazvati kraljem Robertom I. Glavno je među njima jugozapadna pokrajina Galloway kojom vlada najtraženiji čovjek u Škotskoj: Dugald MacDowell, nemilosrdan poglavar klana MacDowell. Privesti Dugalda MacDowella k nozi osobni je Bruceov zadatak jer su MacDowelli odgovorni za jedan od najmračnijih trenutaka na Bruceovu putu do prijestolja. Bruce za provedbu ovog važnog zadatka u pomoć poziva Eoina MacLeana, jednog od slavnih ratnika elitne tajne borbene postrojbe poznate kao Čuvari Visočja, koji ima vlastite razloge za uništenje MacDowella. Ali osveta nikad nije jednostavna kao što se čini i Eoin će se naposljetku morati suočiti s prošlošću koja ga progoni i vratiti se u dane prije nego što je Bruce položio pravo na prijestolje.

JEDAN

Crkva St. Mary u blizini dvorca Barnard, Durham, Engleska, 17. siječnja 1313.

io je to prokleto dobar dan za vjenčanje. Eoin MacLean, čovjek koji je skovao plan da ga iskoristi kao zamku kako bi zarobio najtraženijeg čovjeka u Škotskoj cijenio je tu ironiju. Sunce koje se tjednima skrivalo iza olujnih oblaka za izlazak je odabralo hladno zimsko jutro te je obasjalo vlažan engleski krajolik od čega je gusta trava oko malene crkve blistala, a preostalo lišće na drveću svjetlucalo kao da je od jantara i zlata. Također je, nažalost, obasjalo njihove oklope zbog čega se bilo teško stopiti s okolinom. Duga, čelična verižnjača bila je neobičan oklop za Bruceove ljude koji su više voljeli lakše crne, kožne cotune01, ali u ovom slučaju to je bilo potrebno. S njihove izvidnice na pošumljenom brežuljku iza crkve maleno selo na rijeci Tees u sjeni velikog dvorca Barnard izgledalo je lijepo i živopisno. Savršena kulisa za jednako lijepu mladenku i njezina viteškog engleskog mladoženju. Eoin stisne usta u čvrstu crtu otkrivši tom malom pukotinom na svojoj vanjštini kiselinu koja ključa u njem. Gotovo je bila šteta uništiti ga. Gotovo. Ali ovaj je dan čekao skoro šest godina i ništa – a naročito ne sreća mladenke i mladoženje – neće ga spriječiti 01 Podstavljen, prošiven ogrtač. 15

Monica McCarty

da uhvati čovjeka odgovornog za najgoru katastrofu koja je zadesila Roberta Brucea tijekom vladavine u kojoj ih je bilo napretek. Imali su ga. Dugalda MacDowella, poglavara drevnog keltskog kraljevstva Galloway, posljednjeg među važnijim Škotima koji su se protivili Bruceovu kraljevanju i čovjeka odgovornog za pokolj više od sedam stotina ljudi – uključujući i dva Bruceova brata. Kopile je godinama izmicalo pravdi, ali napokon je pogriješio. Činjenica da je pogriješio time što je slab na nevjestu učinila je to još prikladnijim jer je Eoinova blesava slabost na istu ženu započela cijelu katastrofu. Nagonski je napipao izrezbaren komad bjelokosti u tobolcu. Bio je tamo – kao i previše puta pročitan komad pergamenta pokraj. Neka vrsta talismana, podsjetnici na nešto drugo, ali nikad nije odlazio u bitku bez njih. – Jesi li siguran da će biti ovdje? Eoin se okrene prema muškarcu koji je progovorio: Ewen Lamont, njegov partner u Čuvarima Visočja i jedan od tuceta ljudi koji su mu se pridružili na ovom opasnom zadatku duboko iza neprijateljskih linija. Iako je sam Bruce vodio pljačke kroz Durham prošlo ljeto, kralj je iza sebe imao cijelu vojsku. Ako Eoinov tucet ljudi upadne u nevolju, prepušteni su sami sebi skoro dvjesto kilometara od škotske granice. Naravno, njegov je posao bio da se pobrine kako ne bi upali u nevolju. Opugnate acriter. Napadaj žestoko. To je upravo ono što je on činio, zbog čega je zaradio ratni nadimak Napadač među elitnim ratnicima Bruceove tajne vojske po imenu Čuvari Visočja. Poput čovjeka koji je čekićem moćno zamahivao umjesto kovača, Eoinove hrabre „gusarske“ taktike na rubu ludila teško su pogađale njihove protivnike. Danas neće biti drukčije – osim što mu je plan možda čak i hrabriji (i luđi) nego inače. Što zasigurno nešto govori. 16

Napadač

Eoinov se pogled susretne s prijateljevim očima jedva vidljivim ispod vizira kacige koja je prekrivala cijelu glavu. – Da, siguran sam. Ništa neće spriječiti MacDowella da bude prisutan na kćerinu vjenčanju. Informacija o Maggienim – Margaretinim – bračnim planovima slučajno mu je pala u ruke. Eoin, Lamont, Robbie Boyd i James Douglas prošli su mjesec bili s Edwardom Bruceom, jedinim preostalim kraljevim bratom, u Gallowayu čineći sve kako bi omeli komunikaciju i opskrbne putove između MacDowellovih utvrda u jugozapadnoj škotskoj pokrajini Galloway i dvorca Carlisle u Engleskoj koji ih je snabdijevao. Za vrijeme jedne od tih „smetnji“ naišli su na hrpu dopisa među kojima se nalazilo i pismo sir Johna Conyersa, pozornika dvorca Bernard za grofa od Warwicka s datumom Conyersova vjenčanja s MacDowellovom „ljubljenom“ kćeri. Dugald je imao osam sinova, ali samo jednu kćer pa nije bilo sumnje o identitetu mladenke. Lamont ga dugo i znalački odmjeri. – Pretpostavljam da se isto može reći i za tebe. Eoinova se usna izvije u osmijeh mnogo više iscrtan bijesom nego zabavom. – Tu si u pravu. To je bilo jedino vjenčanje koje ni za što na svijetu ne bi propustio. Činjenica da će ga dovesti do hvatanja njegova najomraženijeg neprijatelja samo ga je učinila još više zadovoljavajućim. Dva stara zaostala duga danas će biti vraćena. Ali, dovraga, koliko će ovo još potrajati? Uvijek je bio nervozan prije zadatka, ali ovo je bilo gore nego inače. Pobogu, ruke su mu praktički drhtale! Smijao bi se kad ne bi znao zašto. Činjenica da još uvijek može doprijeti do njega nakon svih tih godina – nakon onoga što je učinila – razbjesnila ga je dovoljno da odmah ubije svaki trzaj. Bio je 17

Monica McCarty

hladan kao led. Čvrst kao čelik. Ništa ga nije moglo dirnuti. Nije već dugo vremena. Pojava jahača na pokretnom mostu od kojih je jedan držao plavo-bijeli barjak napokon je signalizirala dolazak mladoženje. Eoin spusti vizir na kacigi, namjesti tešku, neudobnu verižnu košulju i navuče ukraden ogrtač koji je, ne slučajno, bio upravo plavo-bijele boje. – Budi spreman – reče svomu partneru. – Pobrini se da ostali znaju što im je činiti i čekaj moj znak. Lamont kimne glavom, ali nije mu poželio sreću. Eoinu nije trebala sreća. Kad su u pitanju bile strategije i planovi, nitko to nije radio bolje od njega. Nasamariti, nadigrati, nadmudriti, a kad je potrebno, nadjačati. MacDowell ga je možda pobijedio prije šest godina, ali Eoin će danas izjednačiti rezultat. – Bàs roimh Gèill – Lamont reče umjesto. Smrt prije predaje, krilatica Čuvara Visočja – i, ako budu imali sreće, Dugalda MacDowella također. ... Postupa ispravno. Margaret je to znala. Prošlo je gotovo šest godina. Dovoljno je dugo žalovala. Zaslužuje priliku za sreću. I, još važnije, njezin sin zaslužuje priliku da odraste pod utjecajem dobrog čovjeka. Dragog čovjeka. Čovjeka kojeg poraz nije učinio ogorčenim. Ništa od toga nije objašnjavalo zašto je budna od zore i jurca uokolo cijelo jutro jer ne može mirno sjediti. Ili zašto joj srce poskakuje kao da je u panici. Panici koja nadilazi uobičajenu nervozu na dan vjenčanja. Na prvom vjenčanju uopće nije bila nervozna. Uštipnulo ju je u prsima kad je samo na trenutak – jedan sićušan trenutak – dopustila mislima da se vrate u onaj komadić vremena prije više od 18

Napadač

sedam godina kad se sve činilo tako savršenim. Bila je toliko sretna. Toliko zaljubljena i puna nade u budućnost. Snažno ju je stegnulo u prsima prije nego što se opustila uz težak uzdah. Bože, bila je takva naivna budala. Tako drska i samouvjerena. Toliko uvjerena da će sve funkcionirati kako je željela. Možda bi joj tada malo nervoze dobro došlo. Bila je toliko mlada – previše mlada. Imala je samo osamnaest godina. Kad bi se mogla vratiti i sve ponoviti s razmišljanjem u ovim godinama... Uzdahne. Ne, bilo je prekasno za promijeniti prošlost. Ali ne i budućnost. Misli su joj se vratile u sadašnjost gdje moraju ostati pa se usredotočila, kao i uvijek, na najbolju stvar koja je proizašla iz tog bolnog vremena. Stvar koja ju je izvukla iz tame i prisilila da ponovno oživi. Njezin petogodišnji sin Eachann – ili Hector, kako su ga zvali u Engleskoj. Eachann je imao malu sobu spojenu s njezinom u plemićkoj kući koja im je bila dom u Engleskoj proteklih četiriju godina otkad joj je otac bio prisiljen pobjeći iz Škotske. Ali ona i njezin sin ovo će jutro zauvijek napustiti Temple-Couton. Nakon vjenčanja otići će u dvorac Barnard s njezinim zaručnikom – mužem, ispravi se pokušavajući zanemariti istovremeno okretanje želuca i skakanje pulsa (dvije stvari koje se zasigurno ne bi trebale događati istovremeno!). Umjesto toga, na silu nabaci osmijeh na lice i sjetno pogleda sina koji je sjedio na svome krevetu s tanašnim nožicama koje nisu dosezale pod i plavom glavom nagnutom naprijed. Meke, svilene kovrče već su postajale tamnije kako je bljedoplava boja djetinjstva nestajala pred tamnoplavom bojom mladosti. Kao očeva. Na toliko je načina sličio ocu da bi ju trebalo boljeti dok gleda u njega. Ali nije. Donosio joj je samo veselje. U Eachannu je 19

Monica McCarty

imala dio svoga muža koji joj smrt ne može oduzeti. Sin joj je u potpunosti njezin na način kako njezin muž nikad nije bio. Osmjehne se i srce joj nabubri kao i uvijek kad bi ga pogledala. – Imaš li sve? On podigne pogled. Oštre plave oči sretnu se s njezinima, također zapanjujuće slične muškarčevima koji mu je, ako ništa drugo, dao svoju krv. Eachann ozbiljno kimne glavom. I po tom je pitanju bio nalik ocu, ozbiljan i zamišljen. – Mislim da imam. Zakoračivši oko dvije velike drvene škrinje, Margaret se osvrne po sobi kako bi provjerila. Točno ispod njegove malene potpetice uočila je rub daske od tamnog drveta. Primijetivši gdje gleda, Eachann ju neprimjetno pokuša šutnuti dalje pod krevet. Margaret sjedne na krevet pokraj njega mršteći se. Nije ju želio pogledati. Ali nije mu morala vidjeti lice da zna kako je uzrujan. – Postoji li razlog zašto ne želiš ponijeti svoju šahovnicu? Mislila sam da ti je šah omiljena igra? Obrazi mu se zarumene. – Djed je rekao da sam prestar kako bih se igrao lutkama. Moram vježbati s mačem inače ću završiti kao izdajničko kopile poput moga oca. – Usta malenog dječaka stisnula su se u čvrstu, nemilosrdnu crtu, a izraz ju je strahovito podsjetio na njezina oca. Kako to da nikad nije primijetila negativne osobine svoga oca dok se nisu pojavile na njezinu sinu? – Ja nisam izdajnik! Skinut ću tog prokletog uzurpatora s prijestolja i pobrinuti se da dobar kralj John dobije natrag svoju krunu makar mi to bilo posljednje. – Još joj jedan niz trnaca prođe tijelom. Dragi Bože, čak i zvuči isto kao njezin otac. Nagnuo je glavu prema njoj. – Ali što je kobile? – Ništa što ćeš ti ikad biti, ljubavi – reče čvrsto zagrlivši dječaka. To je jedina riječ za koju ga neće pokušati ispraviti. 20

Napadač

Ako joj treba dokaz zašto postupa ispravno, ima ga. Voli svoga oca, ali neće dopustiti da joj pokvari sina zbog vlastitih razočaranja. Neće gledati kako se Eachann pretvara u ogorčenog, ljutitog starca koji misli da se svijet okrenuo protiv njega. Koji se hvali kako je posljednji „pravi“ domoljub koji podržava Balliola u borbi za prijestolje i jedini važan škotski plemić koji se još nije naklonio „uzurpatoru“ Robertu Bruceu. Margaret je razumjela očev bijes – možda je čak i suosjećala s njim po pitanju njegova izvora – ali to ne znači da želi da joj se sin pretvori u minijaturnu verziju njega. Unatoč Eachannovu „izdajničkom kopiletu“ od oca, Dugald MacDowell voli svoga jedinog unuka. Štoviše, očeva ideja da dâ Eachanna na poduku Tristanu MacCanu – njegovu osobnom pomoćniku i pristalici – kako bi mu dječak bio blizu potaknula je Margaret da prihvati prošnju sir Johna Conyersa. Kad iduće godine dođe vrijeme da prestane skrbiti o svome sinu – Bože, daj joj snage da preživi taj dan! – sir John pobrinut će se za to gdje će ga poslati, a ne njezin otac. Biti štitonoša engleskomu vitezu bilo je beskrajno bolje nego da ga odgaja čovjek koji je potpuno pod utjecajem njezina oca, čak i ako joj je to bio prijatelj iz djetinjstva. Sigurnost svoga sina stavlja ispred svega drugog. – Šahovske figure nisu lutke, ljubavi. – Izvukla je ploču s urezanom šahovnicom i ljupko izrezbarenim i obojanim drvenim figurama. Boja se na rubovima počela guliti, a pažljivo obojana lica izblijedjela su od korištenja. Naučila je Eachanna igrati šah kad je imao tri godine. Uglavnom je igrao protiv samoga sebe jer unatoč ogromnom trudu nikad nije imala strpljenja za igru. Ali on jest. Sin joj je bio sjajan i bila je iznimno ponosna na njega. – To je kraljevska igra – ona reče s gorkoslatkim osmijehom. – I tvoj ga je otac igrao. 21

Monica McCarty

To ga je iznenadilo. Iz različitih razloga rijetko mu je spominjala oca, uključujući i bol koju su izazivala sjećanja i gnjev njezine obitelji na njegov spomen. Svi su se oko Eachanna trudili pretvarati da „izdajničko kopile“ nikad nije postojalo, ali ako se moglo suditi po uzbuđenom izrazu na dječakovu licu, možda su bili u krivu. – Zaista? – Eachann upita. Ona kimne glavom. – On me naučio igrati. Tvoj djed nikad nije naučio i zato je... – Razmišljala je kako da to sroči. – Zato ne razumije koliko to ratniku može biti korisno. Gledao ju je kao da je poludjela. – Kako? Ona se naceri. – Možeš baciti ploču poput diska ili upotrijebiti figure za praćku. On preokrene očima. Nikad ga nije mogla prevariti, iako je imao samo pet godina. Uvijek je znao kad ga podbada. – Nemoj biti smiješna, majko. To ne bi bilo dobro oružje. Njegov ju je izraz toliko podsjećao na njegova oca da se morala nasmijati kako se ne bi rasplakala. Ako ikomu treba dokaz da se ponašanje nasljeđuje, Eachann je bio savršen primjer. – U redu, uhvatio si me. Zezala sam te. Jesi li pročitao ostatak papira koji ti je otac Christopher pronašao? Čitali su ga zajedno, ali postao je nestrpljiv čekajući ju. Kao i u šahu, sin ju je brzo prestigao u teško stečenoj vještini čitanja. On kimne glavom. Nastavila je. – Kralj Leonida bio je izniman mačevalac, ali to ga nije učinilo velikim vođom ni zadržalo toliko Perzijanaca kod Termopila. Bio je to njegov um. Planirao je i smišljao strategije koristeći teren u svoju korist. Srdačan osmijeh obasja Eachannovo sićušno lice. – Baš kao što i ti planiraš i smišljaš strategije u šahu. Margaret kimne glavom. – Tvoj je otac u tome bio nevjerojatno dobar. Bio je jedan od najpametnijih ljudi koje sam ikad upoznala. 22

Napadač

Na isti način kao što ti možeš pogledati u šahovsku ploču i „vidjeti“ što treba učiniti, on je mogao pogledati u vojsku na bojištu i znati kako postupiti. Mogao je pobijediti neprijatelje i prije nego što bi podigao mač. Iako je Eachannovu ocu draža bila ratna sjekira kao njegovu čuvenom djedu po kojem je dobio ime: Gillean-na-Tuardhe, „Gill Eoin (sluga sv. Johna) od Ratne Sjekire“. Bio je i dobar s njom. Ali to mu nije željela spominjati. Unatoč sinovu obećavajućem imenu koje aludira na jednog od najvećih ratnika iz drevnih vremena, Hektora iz Troje, Eachann je bio malen i tek je trebao pokazati vještine – ili ljubav – prema oružju. Otac joj je to počeo primjećivati, što je bio još jedan razlog da odvede sina. Ne bi joj smetalo da Eachann nikad ne podigne oružje i da se zatrpa knjigama ostatak života. Ali Dugald MacDowell ne bi dopustio da mu unuk bude išta osim divljeg ratnika. Još jedan MacDowell koji bi posvetio život ratu koji nikad neće završiti. Ali ona neće dopustiti da se to dogodi. Neprestani sukobi koji su joj obilježili život – koji su joj uništili život – neće biti u životu njezina sina. Ustala je. – Zašto ne spremiš igru u škrinju, a ja ću otići reći djedu da smo spremni. On kimne glavom i skoči s kreveta. Skoro je došla do vrata prije nego što je osjetila kako joj se par sićušnih ruku omotao oko nogu. – Volim te, majko. Suze su joj navrle na oči kad je uzvratila zagrljaj čvrsto ga stisnuvši. – I ja tebe, dušo. Sigurnost joj je ispunila srce. Postupa ispravno. ... Tri sata kasnije Margaret si je to morala ponoviti. Dok je stajala pred crkvenim vratima s ocem, sinom i šestoricom od osmorice 23

Monica McCarty

braće s lijeve strane i sir Johnom s desne okružena očito cijelim garnizonom dvorca Barnard, ništa joj se nije činilo ispravnim. Čak štoviše, činilo se vrlo, vrlo pogrešnim. Da ju nije pridržavala čvrsta ruka možda bi se srušila jer su joj koljena klecala kao da su od pudinga. Sir John zacijelo je nešto osjetio. Stavio je svoj dlan na njezin koji je mirovao s unutarnje strane njegova lakta. – Jesi li dobro? Izgledaš malo blijedo. Morala je nagnuti glavu natrag kako bi ga pogledala. Bio je visok – iako ne visok poput njezina prvog muža – i vrh njezine glave jedva mu je sezao do brade. Međutim, bio je jednako zgodan. Možda čak i zgodniji ako više volite glatko savršenstvo umjesto oštrine i grubosti. I sir John se volio smijati. Činio je to često. Za razliku od njezina prvog muža. Izvući osmijeh iz njega bio je neprestan izazov. Ali kad bi uspjela osjećala se kao da ju je nagradio sam kralj. Sir Johnov život nije se vrtio oko borbe – razmišljanja o borbi, planiranja borbe, razgovora o borbi. Sir John imao je brojne druge interese, uključujući – po novom – nju. Razgovarao je s njom, dijelio svoje misli s njom i nije se prema njoj odnosio kao da je pogreška. Zašto se onda ovo činilo tako pogrešnim? Zašto se vrlo ispravno vjenčanje s naizgled savršenim čovjekom činilo tako drukčijim od neispravnog s pogrešnim muškarcem koje se zbilo prije njega? Zato što ga ne voliš. Ali hoće. Tako joj svega, voljet će ga! Ljubav će ovaj put rasti, a ne biti ostavljena na grani nemara kako bi uvenula. Dobila je drugu priliku za sreću i zgrabit će ju, dovraga! Duboko je udahnula i osmjehnula se – ovaj put zapravo. – Bila sam previše uzbuđena kako bih ujutro išta pojela. Bojim se da me to sustiže. Ali dobro sam. Ili ću biti čim dođe vrijeme za gozbu. 24

Napadač

Sir John uzvratio joj je osmijehom, pomislila je uz blago olakšanje. – Onda više ni trenutka ne smijemo oklijevati. – Nagnuo se i šapnuo joj na uho. – Ne želim da mi se mladenka onesvijesti prije prve bračne noći. Ona ga prostrijeli pogledom. Uhvatila je nestašnu iskru i nasmijala se. – Znači li to da se od mene očekuje da se poslije onesvijestim? – Kad bi se to dogodilo, smatrao bih to najljepšim komplimentom. San svakog mladoženje jest da toliko opčini mladenku da izgubi svijest prve bračne noći. – Glavom je odmahnuo prema vojnicima iza sebe. – Kako ću drukčije impresionirati dečke uz bokal piva? – Strašan si. – Ali to je rekla uz osmijeh. Zato se udaje za njega. Zato će biti sretni. Znao ju je nasmijati kako se dugo nije smijala. Humor mu je bio izvrnut kao i njezin. Nekad. Prateći smjer njegova pogleda, preletjela je preko velike skupine oklopljenih vojnika. – Zar o tome pričate kad se svi nađete zajedno? Nisi li prekršio neki tajni kodeks rekavši mi to? On se naceri. – Vjerojatno. Ali vjerujem da me nećeš izdati. Da me nećeš izdati... Trnci joj prođu niz kralježnicu. Pogled joj je zapeo na nečem u gomili. Koža joj se naježila i dlake su joj se digle na glavi jedan dug otkucaj srca prije nego što je osjećaj prošao. Zacijelo su sir Johnove riječi nesvjesno probudile sjećanja. Nesvjesno probudile krivnju. Nikomu nemoj spominjati da sam tu... Bol koju ni šest godina nije moglo otupjeti probola joj je srce. Bože, kako je mogla biti toliko blesava? Jedina dobra stvar u tome što joj je muž umro bila je to što više nije morala živjeti sa spoznajom koliko bi ju prezirao jer ga je izdala. 25

Monica McCarty

– Margaret? – Sir Johnov glas trgnuo ju je iz vrtloga sjećanja. – Čekaju nas. Svećenik i njezin otac, koji su razgovarali, sad su obojica zurili u nju, svećenik upitno, a otac uz neodobravajuće mrštenje. Ignorirajući ih obojicu, okrenula se prema sir Johnu. – U tom slučaju, počnimo. Jedno uz drugo stajali su pred crkvenim vratima i javno ponovili zavjete kojima će se obavezati. Ako su se sjećanja na drugu izmjenu zavjeta pokušala probiti, odbijala im je to dopustiti. Naravno da je ovaj put drukčije. Ovaj put to radi ispravno. Oglašavanje braka. Javna izmjena zavjeta pred crkvenim vratima. Jedina stvar koju neće imati bila je misa poslije. Kako je ona bila udovica, to nije bilo dopušteno. Ako joj potajno i nije smetalo što će propustiti dugu misu, bila je dovoljno mudra da to ne prizna. Sada. Više nije divlja bezbožna „nevjernica“ iz rupe u Gallowayu „Bogu iza nogu“. Nikad neće sir Johnu dati razlog da je se srami i poniziti ga. Kad je svećenik upitao postoji li itko tko se protivi ili zna razlog zašto se njih dvoje ne bi trebali vjenčati, srce joj je zastalo. Činilo se kako se tišina proteže unedogled. Zasigurno je bilo dovoljno čekati... – Ja se protivim. Glas je odzvonio jasno i glasno, ali na jedan je zbunjen trenutak svejedno mislila kako joj se učinilo. Međutim, neugodno mrmljanje u gomili i glave okrenute u smjeru glasa govorili su joj da nije. Sir John opsuje. – Ako je ovo nekakva šala, netko će požaliti. – Ti – svećenik reče glasno. – Priđi ako imaš nešto reći. Gomila se razdvoji otkrivši vojnika – iznimno visokog i moćno građenog vojnika. Neobično, vizir na kacigi bio mu je spušten. Napravio je nekoliko koraka naprijed, a Margaret se smrznula. Dah joj je zastao u grlu od šoka dok je promatrala energično 26

Napadač

koračanje koje joj se činilo toliko poznatim. Samo je jedan čovjek hodao tako nestrpljivo – kao da čeka da ga sustigne ostatak svijeta. Ne... ne... ne može biti. Svi su pogledi bili uprti u vojnika u plavo-bijelom ogrtaču s Conyersovim grbom. Primijetila je kretanje još nekoliko vojnika koji su okružili gomilu u dvorištu crkve, ali nije obraćala pozornost na njih. Kao i svi drugi, pogled je usmjerila na čovjeka koji je odlučno koračao naprijed. Zaustavio se nekoliko metara dalje. Nepomično je stajao glave okrenute u njezinu smjeru. Bilo je to apsurdno – nestvarno – oči su mu bile skrivene u sjeni čelične kacige, ali nekako je mogla osjetiti kako ju promatra. Osuđujući. Okrivljujući. Prezirući. Noge ju više nisu mogle držati; koljena su joj počela klecati. – Što se događa, Conyers? – njezin otac ljutito upita očito okrivljujući sir Johna za ponašanje jednog od njegovih ljudi. – Govori – svećenik nestrpljivo reče muškarcu. – Postoji li zapreka za koju znaš? Vojnik podigne vizir i na jedan bolan, vrlo potresan trenutak njegove su se ponoćnoplave oči susrele s njezinima. Oči koje nikad neće zaboraviti. Bol ju je prožela u jednom razarajućem valu. Vrela bol koja je isisala i posljednju trunku zraka iz njezinih pluća. Počelo joj se vrtjeti u glavi. Jedva je čula riječi koje su bacile gomilu u šok. – Da, postoji zapreka. – Oh, Bože, taj glas. Toliko je noći sanjala o tom glasu. Dubokom, promuklom glasu s gaelskim naglaskom. Oh, Bože, Maggie, ovo je tako dobro. Ja ću... – Djevojka je već udana. – Za koga? – svećenik je bijesno zahtijevao očito vjerujući da muškarac igra nekakvu podlu igru. Ali nije. Eoin je živ. 27

Monica McCarty

– Za mene. Margaret je već padala dok je govorio. Nažalost, sir Johnova se želja neće ostvariti: mladenka će se ipak onesvijestiti prije prve bračne noći.

DVA

Dvorac Stirling, Škotska, kasni rujan 1305.

esi li sigurna u to, Maggie? Margaret je to shvatila kao retoričko pitanje. Bila je sigurna u sve, što je njezina najstarija prijateljica dobro znala. – Jesi li ikad vidjela nešto takvo, Brige? Margaretino je pitanje također bilo retoričko. Naravno da prijateljica nikad nije vidjela nešto takvo. Kao i Margaret, Brigid nije putovala dalje od trideset kilometara od kuće u Rhins of Gallowayu u zabačenom jugozapadnom kutu Škotske. Mjesta toliko udaljenog da se gotovo činilo kako se nalazi u drugom svijetu. Dragi Bože, trebalo im je skoro dva tjedna da doputuju tamo s kolima i to nije bilo putovanje koje je uskoro željela ponoviti. Ako uspije – kad uspije – možda se više uopće neće vratiti. Iako je okupljanje u Stirlingu bio pokušaj da škotski suparnici u utrci za prijestolje stvore ujedinjenu silu protiv Engleske, otac joj je tamo došao iz drugog razloga. Namjeravao je predložiti bračni savez između Margaret i mladog Johna Comyna, sina Johna „Crvenog“ Comyna, lorda od Badenocha. Njezin je zadatak bio osvojiti mladog lorda i učiniti ga zainteresiranim za savez. Kako je osvajanje muškaraca bilo nešto što je činila otkad je naučila pričati, vjerojatno će biti zaručena za dvije nedjelje. Margaret se osvrnula oko sebe. – Nije li veličanstven? Pogledaj koliko je krov visok! Dvorana je toliko velika da me iznenađuje što se strop jednostavno ne uruši. Što misliš, kako su ga izgradili 29

Monica McCarty

da ostane tako čvrsto stajati? – Nije se trudila pričekati odgovor već je odjurila preko cijele prostorije da pregleda ogroman kamin. – Mogu unutra stajati uspravno! – reče sagnuvši se ispod šareno obojanog okvira kamina. Brigid se nasmijala kad je provirila ispod njega. – Budi oprezna – prijateljica ju odjednom ozbiljno upozori. – Žar od jutra još uvijek tinja. Zapalit ćeš si haljinu. – To bi zacijelo ostavilo utisak, zar ne? – Margaret reče uz vragolast smiješak. – Tako me nitko ne bi zaboravio. Djevojka koja si je zapalila haljinu. – I onako te nitko neće zaboraviti – Brigid reče privrženo – ili pomalo iscrpljeno – odmahujući glavom. Ali Margaret ju nije slušala; već je prešla na iduće otkriće. Otkad su stigli u dvorac Stirling nekoliko sati ranije činilo se da je svaku minutu otkrivala nešto novo. Jedva je imala vremena okupati se – u najraskošnijoj kadi koju je ikad vidjela – preodjenuti se i počešljati još uvijek vlažnu kosu prije nego što je odvukla Brigid u istraživanje. Večeras će se moći odmoriti. Margaret stavi ruku na jedan od zidova. – Ipak jest žbuka! Nisam bila sigurna. Slika oružja toliko je detaljna da sam pomislila kako bi to mogao biti pravi štit! Možeš li vjerovati da su cijelu prostoriju obojali u uzorak cigle i loze? Unutra nema površine koja nije ukrašena. Nikad nisam vidjela šareniju prostoriju. A pogledaj samo one zavjese. – Prišla je jednom od prozora i omotala se u težak grimizan baršun. – Dovoljno je kvalitetan da se od njega može napraviti haljina. – Naceri se ovlaš pogledavši svoju običnu tuniku od smeđe vune. – Zapravo je kvalitetniji od svih mojih haljina. Što misliš? Hoće li itko primijetiti ako ga uzmemo? Brigid zapanjeno odmahne glavom. – Možeš li zamisliti da netko tako kvalitetnu tkaninu koristi za zavjese? – Iznenada joj se na 30

licu pojavi zabrinut izraz. – Misliš li da će naše haljine biti mnogo drukčije od haljina drugih dama? – Nadam se – Margaret reče ponosno uspravnih ramena. – Nosimo jednu od najkvalitetnijih vuna u cijeloj Škotskoj. Nema boljih tkalja od onih u Gallowayu. Pretpostavljam da će ostale dame biti uistinu vrlo zavidne. Brigid se ugrize za usnu ne izgledajući uvjereno. Ovaj je put Margaret odmahnula glavom. Prijateljica joj se brinula oko blesavih sitnica. To su samo haljine, pobogu! Margaret je prošla iza drvenog paravana na podiju u predsoblje. – Pogledaj ovo, Brigid. Ovo je nekakav privatni solar. Dragi Bože! Vidiš li ove svijećnjake? Zacijelo su od čistog zlata! – Bacila se na jednu od klupa koje su se protezale uz zidove prostorije. – Ovdje ne postoji stolica bez jastuka. Vjerujem da ću biti vrlo zauzeta praveći jastuke za sve klupe kad se vratim u Garthland Tower. – Ne bi trebala bogohuliti, Maggie, i ti ne šiješ. Margaret je na taj sitan detalj odgovorila plaženjem jezika. Brigid je bila odgovorna za isticanje stvarnosti. Ali možda su zato bile tako dobre prijateljice. Ona je bila jedro, a Brigid konopi koji ga obuzdavaju. Nije joj dopuštala da se zanosi. Dobro, da se ne zanosi previše. Što se tiče bogohuljenja, njezina su braća govorila mnogo gore stvari. Ako će itko završiti u paklu, to će biti oni. – U redu, onda ću tražiti da ih Marsaili napravi. – Ne bih rekla da ona voli šivati išta više od tebe. – Ali barem zna kako – Margaret reče cereći se. Ustala je i prišla stolu. Na njem se nalazila nekakva ploča s kvadratićima i poslaganim sitnim izrezbarenim figuricama. Podigla je jednu od figurica kako bi ju proučila primijetivši da je očito napravljena od bjelokosti. Tamo su se nalazile razne figurice različitih veličina u dvije boje. Neke su bile poslagane na ploči, a neke pokraj ploče sa 31

Monica McCarty

suprotnih strana stola. – Možda je ovo dječja soba – reče. – Izgleda da je ovo nekakva igra. – To je poprilično skupa igra za dijete. – Brigid se namrštila kad je Margaret podigla još jednu figuricu. – Misliš li da bi to smjela dirati, Maggie? Što ako se netko uzruja? Margaret pogleda prijateljicu kao da je prolupala. – To je samo igra, Brige. Zašto bi itko mario za to? – Podigla je dvije najveće figurice. – Pogledaj ih – predivne su. Čini se da imaju krune. To su zacijelo kralj i kraljica. Brigid se nabora nos. – Meni izgledaju strašno. Margaret odmahne glavom. – Oni bi trebali ići na sredinu. – Shvativši da na sredini šahovnice nema polja improvizirala je i stavila kraljicu na sredinu između četiri polja. – Kraljica će morati ići u sredinu, a kralj će joj morati stajati slijeva. – Nacerila se i pomaknula figurice. – Sa svim ovim ljudima na konjima oko njih. – Pretpostavljam da si ti kraljica? – Brigid se nasmije. – I vladaš ljudima kao što to činiš u Garthlandu? – Netko i to mora – Margaret reče odvažno. – S obzirom na to koliko mi često nema oca i braće, ništa se nikad ne bi obavilo da se ja ne brinem za sve te „sitne detalje“. Pogledale su se i prasnule u smijeh dobro znajući da se Margaret brine za mnogo više od „sitnih detalja“ za koje joj je otac volio davati zasluge. Brigid podigne nekoliko figurica kako bi ih proučila, a zatim i malen ravan komad drveta koji Margaret prije nije primijetila. Na njem je nešto pisalo. – Što misliš, što ovdje piše? – upita. Margaret pogleda u slova i slegne ramenima. Kao i njezina prijateljica, nije imala pojma. Ne znajući kako igrati igru, hihotale su se dok su naizmjence namještale figurice u smiješne formacije. 32

Napadač

– Čuješ li nešto? – Brigid reče. – Mislim da netko dolazi. – Ona užasnuto uzdahne. – Ne može već biti vrijeme za ručak, zar ne? Nismo spremne! – Sigurna sam da imamo još dosta vremena. Ne može biti tako kasno... Margaret zastane okrenuvši se kad je skupina muškaraca ušetala u predsoblje. Bilo ih je barem pola tuceta, ali činilo se kako svi slijede jednog čovjeka. Barem je pretpostavila da ga zacijelo slijede jer se držao plemenito poput kralja i bio je jedan od najfinije odjevenih muškaraca koje je ikad vidjela. Vjerojatno dobrih deset godina stariji od njezinih dvadeset osam, nosio je tamnozelen baršunast ogrtač podstavljen krznom i pričvršćen ogromnim srebrnim brošem s draguljima. Ogrtač mu je bio toliko raskošno izvezen da je također izgledao kao da je ukrašen draguljima. Bio je visok – više od metar i osamdeset – i snažno građen s tamnom kosom i uredno podšišanom kratkom tamnom bradom. – Jesu li ti to prijateljice, Carrick? – jedan od muškaraca upita sumnjičavo podigavši obrvu. Zurio je u Margaret s drskim zanimanjem zadržavši joj pogled na kosi. – Nije zabava koju sam očekivao, ali ne žalim se. Margaret isprva nije shvatila na što muškarac misli. Bila je previše iznenađena kad je čula identitet mladog plemića. To je ozloglašen grof od Carricka i lord Annandalea, Robert Bruce? Prema očevu opisu očekivala je račvast jezik i vražje rogove, a ne ovog dojmljivog, zgodnog mladog čovjeka. Zabava? Ispod oka pogleda muškarca koji je progovorio. Čovjek je bio stariji od grofa, niži i ni izbliza toliko zgodan, iako se vidjelo da je divljački snažan. Pogled je besramno zaključao na njezinu poprsju. Ne može misliti... 33

Monica McCarty

Može! Čovjek je mislio da su prostitutke! Umalo je prasnula u smijeh. Čekaj dok joj to čuje brat Duncan! Uvijek joj je govorio kako je pokvarena kao francuska prostakuša. Carrick suzdržano pogledom prostrijeli pratioca i okrene se prema Margaret i Brigid. – Jeste li izgubljene, djevojke? Jeste li se... uh, odvojile od nekoga? Neke od dama, možda? Očito je mlad grof bio jednako iznenađen što ih je tamo zatekao, ali suptilnije se pitao tko su. Ako se ne vara, mislio je da su pomoćnice jedne od prisutnih plemkinja – što ju je uvrijedilo više nego da ju smatraju prostitutkom. MacDowelli su jedan od najstarijih klanova u Škotskoj. Vladali su ovom zemljom – barem njezinim jugozapadnim dijelom – još prije nego što su ti normanski lordovi prešli kanal do Engleske. Ali morala je priznati da je Brigid možda bila u pravu što se tiče njihovih haljina. Uspravila se, podigla bradu i s hrabrim izazovom u očima pogledala ravno u mladog grofa. – Nismo izgubljene, gospodine lorde. Istražujemo dvorac prije gozbe. Ovo smo jutro stigle s mojim ocem. Podigao je obrvu očito iznenađen. – A tko vam je otac? – Dugald MacDowell, poglavar MacDowella od Gallowaya – reče ponosno točno znajući kakvu će reakciju izazvati. Nije se razočarala. Više od jednog muškarca opsovalo je otkrivši da je kći njihova neprijatelja. Grof je dobro prikrio iznenađenje, iako je mogla vidjeti da je poprilično iznenađen. – Milostiva Margaret – reče uz kratak naklon. Margaret svoje iznenađenje nije sakrila tako vješto. – Znate za mene? Činilo se kako su mu se usta trzala kao da se bori da se ne osmjehne. – Pretpostavljam da postoji vrlo malo onih koji nisu čuli za „Lijepu djevu Gallowaya“. 34

Napadač

Margaret se namršti. Ona zasigurno nije. I zašto je imala osjećaj da je čuo za nešto više od ljepote? Čovjek koji ju je zamijenio s prostitutkom progovori. – Ah, dovraga, Carrick. Pogledaj ovo. Kad je uperio prstom u pravcu igre, svi su muškarci počeli psovati, Margaret je posumnjala da je Brigid možda bila u pravu i u svezi nečeg drugog. Zagrize usnu. Možda diranje igre nije bila tako dobra ideja. ... Imam ga! Eoin je znao što točno mora napraviti kako bi pobijedio. Nije se mnogo smiješio, ali nije mogao spriječiti osmijeh koji mu je iskrivio usta dok je samouvjereno koračao preko dvorišta u svečanu dvoranu dvorca Stirling. Dva je dana proveo vodeći žestoku bitku umova s Robertom Bruceom, mladim grofom od Carricka, na šahovskoj ploči, ali odgovor mu se pojavio prošle noći i pobjeda će uskoro biti njegova. Pobjeda koja će ga odvesti jedan korak bliže pravoj nagradi. Još uvijek nije mogao vjerovati. Njegov čuveni rođak – njegova i Bruceova majka bile su polusestre – razmatrao je Eoina za elitnu tajnu gardu koju je Bruce okupljao u slučaju da položi pravo na prijestolje. Da te Bruce izdvoji i odabere bila je čast za svakog mladog ratnika, a naročito za dvadesetčetverogodišnjeg trećeg sina visočkog lorda, što je Eoinov otac, Gillemore MacLean, poglavar MacLeana, brzo istaknuo uz nalet ponosa. Ali to nije razlog zbog kojeg je Eoin bio toliko uzbuđen zbog te mogućnosti. Njegov rođak dao mu je brojne detalje, ali oni koje je još tajio bili su kao slatkiši koje nije želio dati djetetu. Tajna, visoko specijalizirana elitna garda za izviđačke zadatke, pribavljanje informacija, razvijanje strategija i posebne – drugim riječima, 35

Monica McCarty

najopasnije – zadatke? Za čovjeka koji je živio, disao, a čak i sanjao o „gusarskom“ načinu ratovanja otkad je imao samo sedam godina kad je pomogao starijoj braći vratiti neke ribarske mreže koje su ukrali momci iz susjednog klana (nakon što su dečki bili dovoljno dobri da ih napune za njih, naravno), mogućnost da takav način ratovanja uvede u rat protiv najmoćnijeg neprijatelja u kršćanskom svijetu bila je prevelik izazov da bi mu odolio. Činjenica da bi se Eoin borio rame uz rame s pomno odabranom skupinom najvještijih ratnika u cijeloj Škotskoj bio je kao šlag na torti – dodavanje slatkog na slatko. Bio je odlučan u osvajanju položaja u tajnoj gardi kao vojni strateg i pobjeda nad rođakom u šahu – Bruce je bio poznat po svojoj vještini u igri – pomogla bi mu po tom pitanju. Eoina nije brinulo što mu je igra razmjerno nova u odnosu na Brucea koji ju igra već godinama. Eoin je cijelo vrijeme na bojištu razmišljao dva, tri ili četiri koraka unaprijed. Kad je naučio pravila, mogao je pogledati u šahovnicu i vidjeti kako mu se potezi odigravaju u glavi. Opet, baš kao i s borbom – osim što u slučaju visočkog ratovanja nije bilo pravila. Opet se osmjehne. – Pobogu, Eoine, uspori! – Njegov polubrat Finlaeie MacFinnon dotrči do njega. – Nisam ti vidio takav osmijeh na licu otkad je MacDonald pao u septičku jamu. – Eoinov se osmijeh raširi sjetivši se kako je olabavio daske na drvenom sjedalu zahoda u barakama dovoljno da tiranin kojemu je njihov skrbnik povjerio odgovornost da ih trenira, Angus Og MacDonald – i koji je svaku minutu te duge dvije godine učinio bijednom – upadne unutra. Gotovo bolja od prizora Iaina MacDonalda prekrivenoga govnima bila je činjenica da nikad nije saznao kako je Eoin odgovoran. – Zbog čega si toliko sretan? 36

Napadač

Eoin odmahne glavom. – Ni zbog čega. – Najteža stvar u skupini koju je Bruce okupljao bila je činjenica da je tajna. Nije se mogao povjeriti ni najbližem prijatelju. Ovlaš pogleda Fina upijajući krvave oči, razbarušenu kosu i zgužvanu odjeću. Eoinov se nos naborao od opojnog smrada alkohola. – Duga noć? Fin se naceri. – Moglo bi se reći. I još duže jutro. Djevojke na dvoru poprilično su dobro raspoložene. Nije da te to zanima. Eoin mu je rekao da učini nešto što je fizički nemoguće. Volio je djevojke jednako kao i njegov polubrat – kad je imao vremena za njih. Trenutno je imao previše važnih stvari na umu. – Možda se samo čuvaš za onu svoju mladu? – Dovraga, Fin, ona mi nije mlada. – Još nije, ali nemoj mi reći da ti otac ne radi na tome. Eoin to nije mogao učiniti; bila je to istina. Otac mu je činio sve u svojoj moći da osigura zaruke između njega i milostive Barbare Keith. – Ti si sretno kopile, Eoin. Dao bih lijevo jaje da mi je žena kći tako važnog čovjeka u Škotskoj. S tvojim vještinama i bračnom vezom s najboljim škotskim vojnim zapovjednikom bit ćeš u izvanrednom položaju ako se rat nastavi. Kad se rat nastavi, Eoin pomisli. Jer, unatoč namjerama Edwarda od Engleske, umjesto da je stao na kraj škotskom „ustanku“ brutalnim ubojstvom Williama Wallacea nekoliko tjedana ranije, samo ga je rasplamsao. Zato su svi ovdje. Veliki lordovi i magnati Škotske okupili su se u Stirlingu kako bi se „udružili“ i vidjeli što mogu učiniti kao odgovor na posljednji Edwardov čin. Ali vjerojatnost da se Bruce i Comyn (koji je predstavljao svoga protjeranog ujaka kralja Johna Balliola) dogovore oko ičega na bilo koje vremensko razdoblje bila je jednaka tomu da se sultan Mameluka i papa slože oko toga da podijele Jeruzalem. Eoin je znao da 37

Monica McCarty

je pravi cilj okupljanja da dvojica privremenih saveznika prikupe potporu i ispitaju potencijalne saveznike kad na red dođe sljedeća bitka za prevlast. A doći će, u to nema sumnje. Mržnja između dviju grana potomaka princa Fergusa preduboko je ukorijenjena da bi se ikad pomirili. MacLeani su se nalazili u teškom položaju. Iako je Eoinov otac namjeravao stati rame uz rame s njihovim rođakom Bruceom, također je pokušavao izbjeći dodatne probleme s MacDougallima – lord od Argylla tehnički je bio gospodar nad njihovom zemljom u Lornu – koji su sklopili čvrsto savezništvo s Comynima, praveći se da je neodlučan. – Milostiva Barbara ljupka je dama – reče. – Svaki bi muškarac bio sretan da ju ima za ženu. Riječi su zvučale napamet i nepromišljeno kakve su i bile. Ali također su bile istinite. Barbara Keith bila je lijepa, dobro odgojena, skromna i pristojna. Prava dama i sve čemu se divio kod žena – baš kao i njegova majka. Da nije bilo Rignach, kćeri bivšeg lorda od Carricka, otac mu nikad ne bi postao jedan od najvažnijih i najcjenjenijih visočkih poglavara. Otac mu se volio šaliti da bi bez nje bili jednako divlji i necivilizirani poput onih zaostalih barbara MacDowella koji još uvijek vjerojatno žive sa životinjama u stajama i štuju poganske bogove. Nažalost, imajući priliku da mu se putovi jednom susretnu s onima Dugalda MacDowella, Eoin nije sumnjao u to. Mogao bi Vikinzima održati lekciju o nemilosrdnosti i barbarstvu. – Da, siguran sam da će ti biti savršena žena – Fin reče ravnodušno. Eoin ga pomno pogleda. – Što bi to trebalo značiti? Fin slegne ramenima. – Ne želiš da ti itko dosađuje, a ona ti neće dosađivati. Ali bolje se ogrni toplim plaštem kad ju budeš odveo u krevet. 38

Napadač

On ga prostrijeli upozoravajućim pogledom. Eoin je navikao na prijateljeve priče o ženama s kojima je spavao – ili s kojima je želio spavati. Iako su bile neukusne, obično bi ih zanemario. Ali razmišljanje o ženi koja bi mogla biti Eoinova buduća žena bila je potpuno druga stvar. Čak i ako je vjerojatno u pravu. Milostiva Barbara bila je pomalo... hladna. Fin podigne ruku. – Nemoj se odmah ljutiti. Nisam mislio ništa loše. Pretpostavljam da čovjek ne može imati sve. Zato toliko muškaraca ima ljubavnice. Ženu za novac, položaj, saveze i potomke i lijepu ljubavnicu koja će se jebati i popušiti ti kurac. Šteta što to dvoje nikad ne ide zajedno. Eoin ustukne. – Kriste, Fin, moraš li tako pričati? Fin se samo nasmije i odmahne glavom. – Više si ukočen od redovnice u haremu, Eoin. Da si se ikad opustio dovoljno da s nama sjedneš oko vatre u kampu umjesto da se grbiš pod uljnom svjetiljkom s onim svojim kartama, znao bi da tako priča većina muškaraca. Dovraga, on je usredotočen, a ne ukočen. – Opustit ću se kad rat završi. Fin pusti oštar zvuk. – Sumnjam. Razmišljaš samo o borbi. Jednostavno ćeš početi planirati iduću. Prijatelj mu je vjerojatno bio više u pravu nego što je Eoin želio priznati. Međutim, spasio se od odgovora kad su iz svečane dvorane prošli u solar gdje su on i Bruce igrali te primijetio zid ljudi koji su blokirali ulaz. Činilo se da su se zaštitnički okupili oko nečega. – Pitam se što se ovdje događa – Fin reče. Eoin se namršti. – Idemo saznati. Progurali su se kroz prve ljude kad je Neil Campbell, jedan od Bruceovih najbližih prijatelja i savjetnika, grofu rekao nešto i 39

Monica McCarty

kimnuo glavom u njihovu smjeru. Bruce se okrene. Na licu mu je bio neobičan izraz; činilo se kako ga pokušava pripremiti na nešto. – Rođače, bojim se... Eoin nije znao je li se zbog Bruceova izraza ili činjenice da ga je nazvao rođakom, što inače ne radi, okrenuo i pogledao ulijevo gdje je bila namještena šahovnica. Ili gdje je nekad bila namještena šahovnica. Bruce mu je nešto govorio, ali Eoin je bio previše zauzet jurnjavom po prostoriji da bi ga slušao. – Dovraga! – U nevjerici je pogledao u upropaštenu partiju. Figurice su pomaknute. Smrknuo se. Nisu samo pomaknute, nego su namjerno postavljene u oblik srca. Bijesno se okrenuo prema ostalim rođacima. – Pobogu, tko je to učinio? Je li ovo nekakva šala... Ubit će ih. Dva dana, dovraga. A bio je samo nekoliko poteza udaljen od pobjede. Zamislio je figurice u glavi pokušavajući se sjetiti gdje su bile namještene. – Bila je to nesreća – Bruce reče. – Nesreća? – Eoin podigne komad drveta s izrezbarenim riječima „Ne diraj“. – Nije li kreten pročitao znak? Neugodna tišina zavlada prostorijom. Eoin je kroz maglu bio svjestan da je još netko stao uz Brucea. Skrenuo je pogled i zadobio drugi udarac ovo jutro. Ovaj je bio mnogo razorniji. Osjećao se kao da ga je netko helebardom izmlatio po glavi; zatečeno i više nego malo ošamućeno dok je zurio – vjerojatno blejao – u jedno od najsenzualnijih bića koje je ikad vidio. Osmjehnula se i taj osjećaj da je premlaćen helebardom potonuo mu je u prsa. – Bojim se da sam ja taj kreten. Nisam vidjela znak dok nije bilo prekasno. Ah, dovraga. Neugoda u prostoriji postala je jasna. Iako se činilo da je uvredljive riječi primila poprilično dobro. Većina djevojaka 40

Napadač

koje je znao bile bi zaprepaštene od sramote. Umjesto toga on je bio taj koji je osjetio rumenilo na licu. – Ispričavam se zbog svojih nepristojnih riječi. Odmahnula je rukom duboko se i promuklo nasmijavši od čega su mu se stisnula jaja. – Braća su me nazivala i mnogo gorim stvarima. Nikad prije nisam vidjela ovu igru i nisam znala da je toliko važna. Primijetivši da ju ta činjenica zabavlja, namršti se. Njegov rođak, uvijek galantan vitez, žurno ju utješi. – A ja sam upravo uvjeravao milostivu Margaret kako nije učinila ništa strašno. Eoin se nadao da mu se oči nisu razrogačile koliko se činilo da jesu čuvši riječ „milostiva“. Po njezinu izgledu pretpostavio je nešto potpuno drugo. Vrlo je malo toga na djevojci odavalo sliku milostive. Haljina joj je bila obična, jednostavna i s tolikim izrezom i uska oko struka da bi svaka seoska bludnica bila ponosna. Ljepota joj nije bila potisnuta i obuzdana kao kod drugih milostiva, nego hrabra i dramatična. Previše hrabra i dramatična te bi djevojka privukla pozornost, posebno mušku pozornost, gdje god da se nađe. Usne su joj bile previše crvene, usta previše široka, a zlaćane oči previše zavodnički kose i grudi prevelike – nije da nije cijenio takvo pretjerivanje – a kosa crvena. Živo, tamnocrvena i nije ju skromno sakrila ispod vela, nego joj je slobodno padala oko ramena divlje raščupana, što je više priličilo spavaćoj sobi nego kraljevu solaru u kraljevskom dvorcu. Da, spavaćoj sobi, o čem je upravo i razmišljao dok ju je gledao. Ali stvar koja je na njoj najmanje priličila dami bila je hrabrost u njezinu pogledu. Nije bilo suzdržavanja, skromnosti i u sobi punoj važnih muškaraca bila je savršeno opuštena kao da tamo pripada. Bilo je to prokleto zbunjujuće. 41

Monica McCarty

– Milostiva Margaret kći je Dugalda MacDowella – Bruce doda. Lijepa djeva od Gallowaya? Kriste, to objašnjava sve. Eoin je čuo za djevojku koja je bila na glasu kao jednako divlja, samovoljna i svirepa kao ostatak njezina klana. Unatoč njezinoj mladosti, nadgledala je očevu zemlju dok ga nije bilo poput kraljice i činila je to godinama otkad joj je majka umrla. „Djeva“ se čisto izgovaralo s ironijom jer je djevojka navodno bila poprilično otvorena za sve. Nekako je uspio doći k sebi dovoljno da se nakloni i promrmlja: – Milostiva Margaret. – Ovo je mlad rođak o kojem sam vam pričao, milostiva – Bruce objasni. Odgovorila je Bruceu iskrivljenim osmijehom, ali oči joj nisu skrenule s Eoina. – Mislim da je igra bila malo ozbiljnija nego što ste mi rekli, lorde Carrick. Eoin je bio poprilično siguran da se još više zarumenio. Bruce prasne u smijeh. – Sve je ozbiljno momu mladomu rođaku. Nemojte obraćati pozornost na njega. Usto, trebao bi vam se zahvaliti. Prestala je zuriti u Eoina i skrenula kose mačje oči prema Bruceu. Jedna se fino oblikovana obrva podigne. – Zahvaliti mi se? Bruce se srčano naceri. – Da, jer ste ga spasili od sramotnog poraza. Imao sam ga u šaci, iako on to još nije znao. Milostiva Margaret nasmije se i okrene natrag prema Eoinu. Osjećao se kao da mu je svaki živčani završetak u tijelu na rubu kad joj je pogled opet pao na njega. – Je li to istina? – Ako je ikad čuo hrapaviji glas od žene, nije se mogao sjetiti. – Slažete li se vi s time, gospodine lorde? ... 42

Napadač

Margaret nije znala što bi mislila o mladom ratniku koji je stajao pred njom. Mora priznati da ju je iznenadilo kad je uletio u prostoriju baš u trenutku dok su se ostali muškarci iz petnih žila trudili uvjeriti ju da diranje igraćih – šahovskih – figurica „nije ništa“. Nije znala je li u pitanju njegov bijes ili zgodno lice, ali srce joj je zbog nečega kucalo mrvicu brže. U redu, mnogo brže. Bio je odjeven u kvalitetan baršunast kaput poput ostalih plemića u sobi, ali isto je tako mogao nositi i željezni oklop i mahati dugim dvosjeklim mačem. Sve je na tom muškarcu govorilo da je ratnik. Ne samo njegova veličina koja je bila zastrašujuća (bio je još veći i krupnije građen od grofa od Carricka) nego i žestok intenzitet koji je naočigled isijavao iz njega. Kad bi hodao, koračao je dugim, snažnim koracima čovjeka spremnog na borbu. S osmero braće od kojih su svi bili ili će tek postati ratnici i ocem koji je veći dio proteklih dvadeset godina proveo na bojištu, dovoljno je dobro mogla prepoznati takvu vrstu muškarca. Muškarci – čak ni žestoki i ljuti – obično ju ne plaše. Obično. Ali nešto u pogledu na sve te krupne mišiće i bijes koji mu je gorio u oštrim plavim očima podiglo joj je puls. Iako, dok ga je gledala čekajući da odgovori, shvatila je da bi taj srčani ples mogao biti posljedica nečeg drugog. Kao što je možda iznenađujuće svilenkasta medenosmeđa kosa – prošarana s dovoljno pramenova izbijeljenih od sunca da podsjećaju na vjerojatno plavu mladenačku kosu – koja je u nemarnim valovima padala preko čisto obrijane, jake čeljusti s blagim udubinama, te upadljive oči smještene ispod naizgled vječno smrknutih obrva (kao da se cijelo vrijeme pokušava usredotočiti) i oštre, pažljivo istaknute crte lica tako fino izrezbarene kao da su isklesane u granitu. Bože, uistinu je zgodan. Oduvijek je smatrala kako je Brigidin brat Tristan najzgodniji muškarac kojeg poznaje, ali zbog njega joj puls nikad nije brzao ovako – čak i kad bi joj Tristan ukrao poljubac, 43

Monica McCarty

što se dogodilo više puta. Također joj se koža nikad nije ježila od neobične topline. Zapravo, činilo se kako joj se temperatura cijelog tijela podigla za nekoliko stupnjeva otkad je ušao u prostoriju. Činilo se kako mladi ratnik svoje riječi bira oprezno. Očito se nije slagao s hvalisanjem mladoga grofa, ali također mu nije namjeravao proturječiti pred njom i ostatkom ljudi. – Slažem se da je igra bila pri kraju – naposljetku reče. Dragi Bože, taj glas! Dubok i ozbiljan, činilo se kako joj je prešao preko cijele kože i uvukao joj se u kosti. Bruce se nasmijao i potapšao ga po leđima. – Vrlo promišljen odgovor, rođače. Ali pretpostavljam da vrlo dobro znaš kako si me uspio stjerati u kut. Kladim se da trenutno u glavi rekonstruiraš pozicije figurica na ploči. Mladi ratnik – Eoin MacLean, kako joj je Bruce rekao – jednostavno slegne ramenima. Bruce se opet nasmije i odmahne glavom. – Znate li što je najstrašnija stvar, milostiva? Igram šah otkad sam bio mladić, a MacLean ga je tek naučio. Svejedno je jedan od najboljih igrača protiv kojih sam ikad igrao. – Voljela bih naučiti igrati „Igru kraljeva“, jeste li ju tako nazvali? – upita Brucea nevino, iako mu je tračak nestašluka u njezinu pogledu govorio da točno zna zašto joj je to ranije istaknuo. Igra kraljeva – a on je kralj. Grof od Carricka uistinu je bio odvažan kao što je čula. To joj se svidjelo, iako to nikad ne bi priznala ocu. Umro bi prije nego što bi dopustio da Bruce dođe na prijestolje. Bruceov jednako nestašan osmijeh govorio je Margaret da je u pravu u svezi njegovih namjera. Okrenula se prema MacLeanu. – Možda biste me jednog dana mogli naučiti? 44

Napadač

Iznenađenje u tim plavim očima od kojih se ježi koža i iznenadna tišina u prostoriji govorili su joj da je još jednom učinila nešto pogrešno. Dovraga, što sam učinila ovaj put? Jedva je bila u dvorcu Stirling nekoliko sati, ali već je bilo jasno da je vrlo daleko od Garthland Towera. Bez obzira na to, uskoro će stati na noge. Margaret u to nije posumnjala ni na trenutak.