SANJA PILIĆ Mas ˇ a i nova uc enica
Ilustrirao Niko Barun
Sanja Pilić
Maša i nova ucenica
© za hrvatsko izdanje Sanja Pilić i Mozaik knjiga d.o.o., Zagreb knjiga druga
Za nakladnika Bojan Vidmar
Glavni urednik Zoran Maljković
Urednik Zoran Maljković
Lektor Jakov Lovrić
Ilustrirao Niko Barun
Tehnički urednik Marko Katičić
Tisak Radin, Zagreb. lipanj 2014.
ISBN 978-953-14-1613-9
CIP zapis dostupan u računalnom katalogu
Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 877728.
Sva prava zadržana. Ova je knjiga zaštićena autorskim pravima i ne smije se ni u cjelini ni djelomično reproducirati, pohraniti u sustavu za reproduciranje ili prenositi u bilo kojem obliku ni na koji način bez pisanog dopuštenja autora i izdavača.
SANJA PILIĆ
Maša i nova ucenica
Ilustrirao Niko Barun
2. izdanje
Maša voli sanjariti.
Maša ima osam godina. Ide u drugi razred osnovne škole.
Voli čitati knjige sa sretnim završetkom.
Maša se probudila. Ah, kakvo divno jutro, pomislila je. Sunce je kroz prozor ulazilo u njezinu ružičastu sobu. Čula je mamu kako
spravlja doručak i tatu kako izlazi iz kuće.
Još malo pa će i ona krenuti u školu.
I Luka, njezin brat. Zajedno će se voziti, biciklima. Škola je blizu i lijepo je do nje stići biciklom. Čini ti se da ideš na izlet.
Maša i Luka često biciklom odlaze u školu.
Spretni su, a otkako je zabranjen promet za automobile u središtu grada, vožnja je prava radost.
Maša i Luka nalaze se ispred škole. Uranili su i razgovaraju s prijateljima, pozdravljaju s drugim mamama i tatama.
– Vidimo se na velikom odmoru – kaže Luka.
– Može – odgovara Maša i ulazi u učionicu. Tamo gotovo da i nema nikoga, ako se ne računa Petar i nepoznata djevojčica koja zbunjeno stoji u sredini učionice.
Maša odlazi na svoje mjesto, u prvu klupu do prozora. Kroz prozor se vidi krošnja kestena. Vadi knjige iz torbe, šilji olovku. Djevojčica i dalje stoji na sredini učionice.
– Kako se zoveš? – upita je Maša, ali djevojčica ne odgovara. Zbunjena je. Crna kosa
uokviruje joj lice, a guste šiške padaju na čelo. Znoji se. – Ti si nova?
Djevojčica i dalje šuti. Ukipila se. Učenici polako ulaze u učionicu. Djevoj-
čica stoji s torbom na leđima i ne miče se. Odjevena je u smeđe hlače i smeđu majicu.
– Ej, ti nova, 'ajde se makni! – kaže joj Zoran. – Uskoro će zvoniti. Moram sjesti u klupu.
Djevojčica se makne u stranu, ali ostane stajati.
– Neka mutavica – šapne Zoran Maši.
– Malo je zbunjena – odvrati Maša.
U učionicu veselim korakom ulazi učiteljica Mirjana. Odmah zamijeti novu učenicu, dođe do nje i zagrli je.
– Došla si! Lijepo. – Učiteljica se obrati učenicima: – Ovo je naša nova učenica koja je došla iz Koprivnice. Evo, ova klupa je slobodna. Tu se možeš smjestiti. Reci nam kako se zoveš?
– Tajana – jedva izgovori djevojčica.
– Možda bi, ipak, radije sjedila s nekim u klupi?
– Neeee – promuca Tajana prestravljeno. – Ne bih.
– Nadam se da će ti biti lijepo s nama –kaže učiteljica. – Molim vas, dragi učenici, da pomažete Tajani u svemu što joj treba. Može?
Nastane neugodan tajac, a onda se začuje potvrda: – Može!
Prošla su dva-tri dana. Maša je imala puno posla s učenjem pjesmice za priredbu u povodu Dana kruha. Nekako baš i nije razmišljala o Tajani, iako Maša voli sklapati nova prijateljstva. Zapravo, Maša voli ljude. Katkad joj se to čini kao kakva bolest. Voljeti ljude?
Je li to baš najpametnije? Ili valja paziti koga treba voljeti, kako kaže mama. Mama je mudra i uvijek oprezna. A opet? Zar nije ljubav najvažnija stvar na svijetu. I prijateljstvo? Jer što je čovjek kad nema prijatelje?
Tajana se baš nije snašla u novom razredu. Iskreno rečeno, uopće se nije snašla i
Maša je to zamijetila. Osim što je šutljiva, nespretna, tužna i neraspoložena, Tajana i puno jede. Debeljuca je. A i ne uči baš. Malo-pomalo, djeca su joj se počela rugati i izbjegavati je. Pogotovo Zoran, sin nogometnog trenera i Sara, kćerka poduzetnika. Maša se povjerila mami:
U Mašin će razred doći nova učenica. Neki učenici zbog toga neće biti sretni. Maša zna da se novoj učenici mora zaželjeti dobrodošlica. Hoće li uspjeti u tome?
Ilustracije u boji