UVOD
NA BRODU ISPRED ISTOČNE ŠKOTSKE OBALE, SVIBANJ 1515.
Plač ti neće pomoći – rekla je žena. – Šuti ako želiš ići gore. Claire je obrisala oči u rukav i digla se na noge.
– Bilo bi ti pametno da naučiš biti žilava, trebat će ti ondje kamo ideš – rekla je žena skupivši skute kako bi se popela ljestvama od užadi. – Kažu da je Škotska puna divljih ratnika koji će ti prije prerezati vrat nego ti reći dobro jutro.
Prečke ljestava bile su previše razmaknute za Claireine noge, a ženina teška haljina škakljala ju je po glavi dok se penjala. Kad se brod zaljuljao, izgubila je oslonac. Claire je dugo visjela na rukama bacakajući se u zraku, bilo je strašno, dok stopala nisu ponovo pronašla prečku.
– Ne znam kako Škoti za sebe mogu reći da su kršćani – rekla je žena iznad nje prigušenim glasom – kad im se iza svake stijene skrivaju zle vile.
Napokon, Claireino lice ošine hladan noćni zrak, a vjetar joj otpuše kosu.
– Nemoj ni s kim razgovarati – rekla je žena čvrsto je uhvativši za zglavak – jer će me gospodarica otpustiti, a onda nećeš imati nikoga tko će se brinuti za tebe.
Claire zabaci glavu kako bi pogledala zvijezde. Svaku večer kad bi joj žena donijela jelo i dopustila da se nakratko popne
Margaret Mallory
ljestvama, pronašla je zvijezdu i poželjela da se vrati kući djedu i baki.
Nije joj bilo jasno zašto su djed i baka dopustili da ju ova žena odvede, ni zašto se, unatoč tomu što je najsjajnijoj zvijezdi izrekla svoju želju, ujutro nije našla u vlastitom krevetu. No znala je da se djed i baka ne bi složili s tim kako se ova žena odnosi prema njihovoj posebnoj maloj djevojčici. Zato je večeras poželjela novu želju.
Molim te, pošalji mi nekoga tko će se bolje brinuti za mene.
PRVO POGLAVLJE
SLJEDEĆI DAN, NA ZAPADNOJ ŠKOTSKOJ OBALI
Ti si vrag, Alexe Bàne MacDonalde!
Alex je uhvatio čizmu koju mu je žena bacila u glavu. Kad je zastao na stubi kako bi je obuo, njegova druga čizma pogodila je zid iza njega i pala niz stube.
– Janet, mogu li dobiti svoju košulju i ogrtač, molim te? – viknuo je.
Tamna joj se kosa rasula preko ramena kad se nagnula nad stube streljajući ga pogledom. – Ja se ne zovem Janet!
Kvragu, ona prošla bila je Janet.
– Oprosti, Mary – rekao je. – Uvjeren sam da ne želiš da netko vidi kako gole guzice odlazim iz tvoje kuće, zato budi dobra cura i baci mi moju odjeću.
– Ti čak i ne znaš zašto sam ljuta, je li?
Ženin glas sada je imao prizvuk koji ga je činio nervoznim. Bože, mrzio je kad viču. Alex razmisli o tome da ode bez odjeće.
– Moram ići – rekao je. – Moj prijatelj je ovdje s brodicom, čeka me.
– Ne vraćaš se, je li? – rekla je Mary.
Uopće nije trebao dolaziti. Tjednima je izbjegavao Mary, ali prošlu večer našla ga je u očevoj kući, pijanog i očajnog. Nakon tjedan dana sa svojim roditeljima, pošao bi s vragom u pakao samo da pobjegne od njih.
Margaret Mallory
– Zbog tebe sam htjela ostaviti muža – vikala je odozgo Mary.
– Za Boga miloga, curo, ne želiš to učiniti! – Alex se ugrizao za jezik kako ju ne bi podsjetio da je ona započela tu priču i da mu je veoma jasno dala do znanja da ga želi samo među svojim nogama. – Siguran sam da je tvoj muž dobar čovjek.
– On je idiot!
– Idiot ili ne, neće mu se svidjeti nađe li odjeću drugog muškarca u tvojoj spavaćoj sobi – rekao je Alex, govoreći joj jednoličnim glasom kojim se služio kad je htio smiriti konje. – Zato te molim, Mary, daj mi ju da mogu ići.
– Zažalit ćeš to, Alexandere Bàne MacDonalde!
Već je zažalio.
Doletjeli su mu košulja i ogrtač kad su se na katu zalupila vrata. Dok se odijevao, Alex u želucu osjeti nelagodu. U većini se slučajeva sa ženama s kojima je spavao miroljubivo razišao. Njemu su one bile drage, on je bio drag njima i bilo im je jasno da je tu posrijedi samo kratka zabava. No ovu je pogrešno procijenio.
– Alexe! – Kroz otvoreni prozor čuo je kako mu Duncan s obale viče. – Stazom se uspinje jedan muškarac. Dovuci to svoje dupe na brod!
Alex se izvukao kroz prozor i potrčao prema brodu. Ni malo otmjeno. Uzeo je u ruke kormilo dok je Duncan dignuo jedro i oni krenuše prema otvorenomu moru.
Duncan nije bio raspoložen, što je bilo često. Bijesno je obilazio brod provjeravajući je li sve čvrsto vezano, iako je bilo.
– Zar nisi umoran od tih budalaština sa ženama? – napokon upita Duncan. – Sam Bog zna da ja jesam.
Alex je bio sit svega, ali nije htio priznati, pa je rekao: – U Francuskoj je bilo lakše.
Alex i Duncan, zajedno s Alexovim rođacima Connorom i Ianom, proveli su pet godina u Francuskoj, boreći se i zabavljajući
se. Bilo je sjajno. Kad je u Francuskoj otmjena dama mužu rodila nasljednika, nitko se nije uzbuđivao ako je smotreno odlučila imati ljubavnika. Ma, gotovo da se to od nje očekivalo. Iskreno govoreći, gorštaci nisu ništa više poštovali zavjete, ali prečesto su posljedice toga bila krvoprolića i ratovi među klanovima.
– Kako si znao gdje ćeš me naći? – pitao je Alex kad je nadvladala znatiželja.
– Sinoć kad sam stigao, vidio sam da te je Mary pijanog odvukla – odgovorio je Duncan. – Tako si izgledao da sam mislio da se ne bi trebala truditi oko tebe, ali, s druge strane, ne čini mi se da je osobito izbirljiva.
Dok su prolazili pokraj kuća njegovih roditelja, Alex upre pogled na obzorje. Kad je njegova majka ostavila njegova oca, otišla je tek na suprotnu stranu uvale, odakle ga je mogla nadzirati.
Otac nije bio ništa bolji, oboje su plaćali sluge u kući onoga drugoga da im budu uhode.
– Zašto se moja majka uporno hoće vratiti u očevu kuću kad sam ja ondje u posjetu? – pitao je Alex, iako nije očekivao odgovor. – Još mi zvoni u ušima od njihova vikanja.
Kad su došli na otvoreno more, Alex se ispruži uživajući u suncu i morskom povjetarcu. Čekalo ih je dugo jedrenje, od njihova rodnog otoka Skyea do vanjskih otoka.
– Podsjeti me da nas je Connor zamolio da posjetimo MacNeilove – reče Alex.
– Mi smo se dobrovoljno javili – odvrati Duncan.
– Uh, to je bilo glupo – rekao je Alex – kad znamo da starješina MacNeilovih traži muževe za svoje kćeri.
– Da.
Alex otvori jedno oko i pogleda svojega krupnog, crvenokosog prijatelja.
– Zar smo bili toliko pijani?
Margaret Mallory
– Da – odgovori Duncan nasmiješivši se, što je za njega bila rijetkost.
Duncan je bio dobar čovjek, možda u posljednje vrijeme malo previše namrgođen, što je samo pokazivalo da ljubav može i najjače ljude baciti na koljena.
– Nije nam rekao da želi da odemo posjetiti MacNeilove dok obilazimo vanjske otoke – rekao je Duncan – nego nas je prvo namamio time da bismo mogli ići u potjeru za gusarima.
– Otkako je Connor postao starješina – dometnuo je Alex –zakleo bih se da je svakim danom sve nemirniji.
– Lako to možeš riješiti. Oženi se jednom od MacNeilovih kćeri – rekao je Duncan i nakrivio jedan kraj usana.
– Vidim da nisi zaboravio izmišljati šale. – Nije se svatko usudio zadirkivati Duncana, ali zato si je Alex dao srcu oduška.
– Znaš da je to ono što Connor želi – nastavio je Duncan. – Nema braće s kojima bi mogao sklapati bračne saveze s drugim klanovima, pa će se morati zadovoljiti s rođacima. Ako ti se ni jedna MacNeilova cura ne svidi, ima još puno kćeri drugih starješina.
– Umro bih za Connora – rekao je Alex, ne više raspoložen –ali za njega se neću ženiti.
– Connor zna kako dobiti ono što želi – reče Duncan. – Kladim se da ćeš za pola godine biti oženjen.
Alex je sjeo i nacerio se prijatelju. – U što ćemo se kladiti?
– U ovaj brod – reče Duncan.
– Izvrsno. – Alex je volio taj mali otmjeni brod koji je klizio kroz vodu kao riba. Svađali su se oko toga tko ima veća prava na njega još otkako su ga ukrali Shaggyju Macleanu. – Nedostajat će ti ovaj slatki brodić.
– Možeš li se požuriti s tim šivanjem? – pitala je Glynis vireći kroz prozor. – Brod je već skoro pred morskim vratima.
– Tvoj će te otac ubiti zbog ovoga. – Lice stare Molly bilo je mrko, ali igla je letjela po šavu oko Glynisina struka.
– Bolje mrtva nego ponovo udana – rekla je Glynis ispod glasa.
– Ova varka će upaliti samo jednom, ako uopće upali. – Sta-
ra Molly je zastala kako bi svezala uzao i ponovo navela konac. –
Uzaludna ti je ta igra koju igraš, curo.
Glynis prekriži ruke. – Neću mu dopustiti da me opet uda.
– Tvoj otac je tvrdoglav isto kao i ti, a uz to je i starješina. –Stara Molly digne pogled sa šivanja i mutnim se očima zagleda u Glynis. – Nisu svi muškarci tako pokvareni kao što je bio tvoj prvi muž.
– Možda nisu – nadoveže se Glynis, iako ju uopće nije uspjela u to uvjeriti – ali MacDonaldovi sa Sleata poznati su kao ženskari. Kunem se bakinim grobom da neću uzeti ni jednoga od njih.
– Pazi, curo, na što se zaklinješ – rekla je stara Molly. – Dobro sam poznavala tvoju baku i bilo bi mi žao da se zbog tebe okreće u grobu.
– Jao! – vrisnula je Glynis kad joj je stara Molly, prenuta glasnim kucanjem, zabola iglu u bedro.
– Spuštaj se u blagovaonicu, Glynis! – vikao je njezin otac s druge strane vrata. – Stižu naši gosti.
– Skoro sam gotova, tata – viknula je Glynis primaknuvši se vratima.
– Nemoj misliti da me možeš prevariti tim slatkim glasom –rekao je. – Što radiš unutra?
Glynis se odvažila, malo je odškrinula vrata i provirila van. –Njezin otac, krupan čovjek s velikim trbuhom, bio je loše volje, po čemu je bio dobro poznat.
Mallory
– Rekao si da se moram tako odjenuti da me ti prokleti MacDonaldovi neće tako skoro zaboraviti – rekla je. – Ženi za to treba vremena, tata.
Stisnuo je oči, ali nije ništa rekao. Nakon svih tih godina koje je proživio sa ženom i kćerima, njezinu su ocu žene i dalje bile velika zagonetka. U ovom ratu s njim, Glynis je bila spremna iskoristiti svaku pa i najmanju prednost koju je imala.
– Njihov novi starješina nije došao – rekao je, za njega tihim glasom – ali nisam se ni nadao da bi te starješina uzeo nakon što si se tako osramotila. Morat ćemo se zadovoljiti nekim drugim.
Glynis proguta knedlu. To što je otac nju krivio za propali brak i što je bio uvjeren da je osramotila obitelj boljelo ju je više od onoga što joj je muž učinio.
– Nisam učinila ništa sramotno – rekla je kroz stisnute zube –ali hoću budeš li me silio da uzmem drugoga muža.
Prema dugogodišnjoj gorštačkoj tradiciji pokusnih brakova, Glynis je imala potpuno pravo skončati svoj brak. Nažalost, ni njezin otac ni bivši muž nisu dobro primili njezinu odluku.
– Tvrdoglava si k‘o mazga – vikao je njezin otac kroz nekoliko centimetara otvorena vrata – ali ja sam tvoj otac i tvoj starješina i učinit ćeš ono što ti kažem.
– Koji će muškarac željeti ženu koja se osramotila? – siktala je na njega.
– Ma, muškarci luduju za ljepoticama – rekao je njezin otac. –Unatoč tomu što se dogodilo, ti si još uvijek ljepotica.
Glynis mu je zalupila vrata pred nosom i preko njih navukla rezu.
– Učinit ćeš ono što kažem ili ću te izbaciti van da umreš od gladi! – Jedino je to uspjela razabrati od silnih psovki prije nego što je čula odjek njegovih koraka po zavojitim stubama.
Glynis je silovito treptala očima kako se ne bi rasplakala. Gotovo je s plačem.
– Trebala sam ti za vjenčani dar dati otrov kako bi se vratila kući kao udovica – rekla je stara Molly njoj iza leđa. – Rekla sam starješini da te udaje za zlog čovjeka, ali on neće slušati baš kao ni njegove kćeri.
– Sad brzo. – Glynis je sa strane sa stola uzela malu bočicu i pružila ju Molly. – Sve će propasti ako izgubi strpljenje i vrati se da me odvuče dolje.
Stara Molly teško je uzdahnula i uronila prste u gustu crvenu pomadu.
DRUGO POGLAVLJE
UTVRDA MACNEILOVIH, OTOK BARRA
Alex je dovezao brod do morskih vrata MacNeilova dvorca, koji je bio sagrađen na stjenovitom otoku nekoliko metara od obale. Malo poslije, njega i Duncana okružila je skupina naoružanih MacNeilovih ratnika koji su ih dopratili do glavne dvorske kule.
– Vidim da smo ih prestrašili – tihim glasom reče Alex Duncanu.
– Mogli bismo ih svladati – promrmlja Duncan.
– Jesi li primijetio da ih je dvanaestorica? – upita Alex.
– Nisam rekao da će biti lako.
Alex se nasmijao, na što su svi MacNeilovi posegnuli za svojim mačevima. Zabavljao se. Svejedno, nadao se da se on i Duncan neće morati boriti kako bi izašli odavde. To su bili gorštački ratnici, ne Englezi ili oni iz nizine, a svi su znali da su MacNeilovi opasni i lukavi ratnici.
Gotovo jednako opasni i lukavi kao MacDonaldovi.
No, MacNeilovi su u svom arsenalu imali opasnije oružje. Alex je čuo kako je Duncan pokraj njega zagunđao kad su ušli u blagovaonicu i vidjeli što ih ondje čeka.
– Bože, pomozi – Alexu se otelo s usana. Za glavnim stolom sjedile su tri brbljave djevojke. Djevojke su bile zgodne ali mlade i neiskusne, dovoljno da Alex dobije osip. Jedna od njih upre prst
u njega, na što ju je sestra laktom udarila pod rebra pa su sve tri počele hihotati pokrivši usta rukama.
Večer će biti duga.
– Tišina! – zagrmio je starješina, a djevojačka su lica izgubila boju.
Nakon što se pozdravio s Alexom i Duncanom, MacNeil im je predstavio svoju suprugu, zgodnu, bucmastu ženu njegovih godina, i maloga sina, koji joj je sjedio u krilu.
– Ovo su moje tri mlađe kćeri – rekao je starješina mahnuvši rukom prema djevojkama. – Najstarija će nam se uskoro pridružiti.
Kći koje nije bilo očito je ona za koju su čuli. Govorilo se da je iznimne ljepote, da ju je muž otjerao i da je u nemilosti.
Činilo se da je žena po Alexovu ukusu.
Prije nego što im je starješina rekao gdje da sjednu, Alex i Duncan zauzeli su mjesta daleko od triju djevojaka. Nakon površne molitve, počelo se točiti vino i pivo, a iznesena su i prva jela.
Alex je htio da obave posao i odu. – Naš starješina nada se da ćemo učvrstiti prijateljstvo između naših dvaju klanova i poslao nas je ovamo u znak dobre volje.
MacNeil je neprestance pogledavao prema vratima, a lice mu je svaki put bivalo sve smrknutije. Iako se činilo da ga njihov domaćin uopće ne sluša, Alex je nastavio.
– Naš starješina obvezuje se da će vam se pridružiti u borbi protiv gusara koji harače vašom obalom – rekao je Alex.
To je privuklo MacNeilovu pozornost. – Najgori od svih je njegov vlastiti stric, Hugh Dubh – istaknuo je upotrijebivši njegov nadimak Crni Hugh, koji je dobio zbog svoje pokvarene naravi.
– Hugh mu je polustric – dobaci Duncan kao da je time sve objašnjeno. – Druga dvojica njegovih polustričeva također su se pridružila gusarima.
