Grešnik

Margaret Mallory GREÅ NIK

Naslov izvornika

The Sinner Copyright © 2011 by Peggy L. Brown Copyright za hrvatsko izdanje © Mozaik knjiga, 2019.

Urednik

Vid Jakša Opačić Nakladnik

Mozaik knjiga Za nakladnika

Bojan Vidmar Glavni urednik

Zoran Maljković Lektura

Ivanka Šenda Grafički urednik

Marko Katičić Oblikovanje naslovnice

Marija Morić Ilustracija na naslovnici

Shutterstock Tisak

Denona, Zagreb, ožujak 2019.

ISBN 978-953-14-2511-7 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem xxxxxxxxx.

Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektroničkom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snima­njem ili dru­ga­čije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.

Margaret Mallory

GreĹĄnik S engleskoga prevela VIDA MILEK

Ova knjiga posvećena je sestrama Wallace, i ovdje i na nebu: mojoj majci Audrey i mojim tetama Priscilli i Dorothy.

ZAHVALE

Z

ahvaljujem svojoj urednici Alex Logan, koja me je natjerala da dam sve od sebe i tako mi pomogla da ova knjiga bude bolja. Puno hvala njoj i cijeloj ekipi Grand Central Publishinga za sve što su učinili za mene. Iskreno zahvaljujem svojemu agentu Kevanu Lyonu, koji se pravi da nisam naporna, koji mi daje mudre savjete i svesrdnu potporu.

Vječni sam dužnik Anthei Lawson, mojoj kritičarki kao i Ginny Heim, koja čita sve moje rukopise. Hvala vam od srca. Kad gubim samopouzdanje, onda uskaču Erynn Carter, Theresa Scott i Chris Trujillo čitanjem nedorađenog rukopisa. Zahvalna sam svojim kolegama piscima koji mi svojim savjetima i dalje pružaju potporu.

Posebno zahvaljujem Josephine Piraneo iz GlassSlipperWebDesign.coma, koja mi je napravila krasnu mrežnu stranicu i koja ju stalno održava. Također zahvaljujem Sharron Gun, koja mi je pomogla s keltskim jezikom, iako su sve pogreške moje, kao i Marku Stevenu Longu, koji je svakomu piscu lektor iz snova.

Ispričavam se svojemu suprugu za svaku večer kad sam ga ostavljala samoga u društvu našega psa dok sam ja pisala. Sretna sam što imam obitelj koja me bezrezervno podupire u mojoj književničkoj pustolovini. Naposljetku, želim iskreno zahvaliti svim čitateljima koji mi šalju poruke u kojima pišu da su uživali u mojim knjigama. Zbog vas sve ovo ima smisla.

Chan ann leis a‘chiad bhuille thuiteas a‘chraobh.

Drvo se ne ruši nakon prvog udarca.

Keltska poslovica

UVOD

NA BRODU ISPRED ISTOČNE ŠKOTSKE OBALE, SVIBANJ 1515.

P

lač ti neće pomoći – rekla je žena. – Šuti ako želiš ići gore.

Claire je obrisala oči u rukav i digla se na noge.

– Bilo bi ti pametno da naučiš biti žilava, trebat će ti ondje kamo ideš – rekla je žena skupivši skute kako bi se popela ljestvama od užadi. – Kažu da je Škotska puna divljih ratnika koji će ti prije prerezati vrat nego ti reći dobro jutro.

Prečke ljestava bile su previše razmaknute za Claireine noge, a ženina teška haljina škakljala ju je po glavi dok se penjala. Kad se brod zaljuljao, izgubila je oslonac. Claire je dugo visjela na rukama bacakajući se u zraku, bilo je strašno, dok stopala nisu ponovo pronašla prečku.

– Ne znam kako Škoti za sebe mogu reći da su kršćani – rekla je žena iznad nje prigušenim glasom – kad im se iza svake stijene skrivaju zle vile.

Napokon, Claireino lice ošine hladan noćni zrak, a vjetar joj otpuše kosu.

– Nemoj ni s kim razgovarati – rekla je žena čvrsto je uhvativši za zglavak – jer će me gospodarica otpustiti, a onda nećeš imati nikoga tko će se brinuti za tebe.

Claire zabaci glavu kako bi pogledala zvijezde. Svaku večer kad bi joj žena donijela jelo i dopustila da se nakratko popne 11

Margaret Mallory

ljestvama, pronašla je zvijezdu i poželjela da se vrati kući djedu i baki.

Nije joj bilo jasno zašto su djed i baka dopustili da ju ova žena odvede, ni zašto se, unatoč tomu što je najsjajnijoj zvijezdi izrekla svoju želju, ujutro nije našla u vlastitom krevetu. No znala je da se djed i baka ne bi složili s tim kako se ova žena odnosi prema njihovoj posebnoj maloj djevojčici. Zato je večeras poželjela novu želju.

Molim te, pošalji mi nekoga tko će se bolje brinuti za mene.

12

PRVO POGLAVLJE

SLJEDEĆI DAN, NA ZAPADNOJ ŠKOTSKOJ OBALI

T

i si vrag, Alexe Bàne MacDonalde!

Alex je uhvatio čizmu koju mu je žena bacila u glavu. Kad je zastao na stubi kako bi je obuo, njegova druga čizma pogodila je zid iza njega i pala niz stube.

– Janet, mogu li dobiti svoju košulju i ogrtač, molim te? – vik­ nuo je.

Tamna joj se kosa rasula preko ramena kad se nagnula nad stube streljajući ga pogledom. – Ja se ne zovem Janet!

Kvragu, ona prošla bila je Janet.

– Oprosti, Mary – rekao je. – Uvjeren sam da ne želiš da netko vidi kako gole guzice odlazim iz tvoje kuće, zato budi dobra cura i baci mi moju odjeću.

– Ti čak i ne znaš zašto sam ljuta, je li? Ženin glas sada je imao prizvuk koji ga je činio nervoznim.

Bože, mrzio je kad viču. Alex razmisli o tome da ode bez odjeće.

– Moram ići – rekao je. – Moj prijatelj je ovdje s brodicom, čeka me.

– Ne vraćaš se, je li? – rekla je Mary.

Uopće nije trebao dolaziti. Tjednima je izbjegavao Mary, ali prošlu večer našla ga je u očevoj kući, pijanog i očajnog. Nakon tjedan dana sa svojim roditeljima, pošao bi s vragom u pakao samo da pobjegne od njih.

13

Margaret Mallory

– Zbog tebe sam htjela ostaviti muža – vikala je odozgo Mary.

– Za Boga miloga, curo, ne želiš to učiniti! – Alex se ugrizao za jezik kako ju ne bi podsjetio da je ona započela tu priču i da mu je veoma jasno dala do znanja da ga želi samo među svojim nogama. – Siguran sam da je tvoj muž dobar čovjek.

– On je idiot!

– Idiot ili ne, neće mu se svidjeti nađe li odjeću drugog muškarca u tvojoj spavaćoj sobi – rekao je Alex, govoreći joj jednoličnim glasom kojim se služio kad je htio smiriti konje. – Zato te molim, Mary, daj mi ju da mogu ići.

– Zažalit ćeš to, Alexandere Bàne MacDonalde!

Već je zažalio.

Doletjeli su mu košulja i ogrtač kad su se na katu zalupila vrata. Dok se odijevao, Alex u želucu osjeti nelagodu. U većini se slučajeva sa ženama s kojima je spavao miroljubivo razišao. Njemu su one bile drage, on je bio drag njima i bilo im je jasno da je tu posrijedi samo kratka zabava. No ovu je pogrešno procijenio.

– Alexe! – Kroz otvoreni prozor čuo je kako mu Duncan s obale viče. – Stazom se uspinje jedan muškarac. Dovuci to svoje dupe na brod!

Alex se izvukao kroz prozor i potrčao prema brodu. Ni malo otmjeno. Uzeo je u ruke kormilo dok je Duncan dignuo jedro i oni krenuše prema otvorenomu moru.

Duncan nije bio raspoložen, što je bilo često. Bijesno je obilazio brod provjeravajući je li sve čvrsto vezano, iako je bilo.

– Zar nisi umoran od tih budalaština sa ženama? – napokon upita Duncan. – Sam Bog zna da ja jesam.

Alex je bio sit svega, ali nije htio priznati, pa je rekao: – U Francuskoj je bilo lakše.

Alex i Duncan, zajedno s Alexovim rođacima Connorom i Ianom, proveli su pet godina u Francuskoj, boreći se i zabavljajući 14

Grešnik

se. Bilo je sjajno. Kad je u Francuskoj otmjena dama mužu rodila nasljednika, nitko se nije uzbuđivao ako je smotreno odlučila imati ljubavnika. Ma, gotovo da se to od nje očekivalo. Iskreno govoreći, gorštaci nisu ništa više poštovali zavjete, ali prečesto su posljedice toga bila krvoprolića i ratovi među klanovima.

– Kako si znao gdje ćeš me naći? – pitao je Alex kad je nadvladala znatiželja.

– Sinoć kad sam stigao, vidio sam da te je Mary pijanog odvukla – odgovorio je Duncan. – Tako si izgledao da sam mislio da se ne bi trebala truditi oko tebe, ali, s druge strane, ne čini mi se da je osobito izbirljiva.

Dok su prolazili pokraj kuća njegovih roditelja, Alex upre pogled na obzorje. Kad je njegova majka ostavila njegova oca, otišla je tek na suprotnu stranu uvale, odakle ga je mogla nadzirati.

Otac nije bio ništa bolji, oboje su plaćali sluge u kući onoga drugoga da im budu uhode.

– Zašto se moja majka uporno hoće vratiti u očevu kuću kad sam ja ondje u posjetu? – pitao je Alex, iako nije očekivao odgovor. – Još mi zvoni u ušima od njihova vikanja.

Kad su došli na otvoreno more, Alex se ispruži uživajući u suncu i morskom povjetarcu. Čekalo ih je dugo jedrenje, od njihova rodnog otoka Skyea do vanjskih otoka.

– Podsjeti me da nas je Connor zamolio da posjetimo MacNeilove – reče Alex.

– Mi smo se dobrovoljno javili – odvrati Duncan.

– Uh, to je bilo glupo – rekao je Alex – kad znamo da starješina MacNeilovih traži muževe za svoje kćeri.

– Da. Alex otvori jedno oko i pogleda svojega krupnog, crvenokosog prijatelja.

– Zar smo bili toliko pijani?

15

Margaret Mallory

– Da – odgovori Duncan nasmiješivši se, što je za njega bila rijetkost.

Duncan je bio dobar čovjek, možda u posljednje vrijeme malo previše namrgođen, što je samo pokazivalo da ljubav može i najjače ljude baciti na koljena.

– Nije nam rekao da želi da odemo posjetiti MacNeilove dok obilazimo vanjske otoke – rekao je Duncan – nego nas je prvo namamio time da bismo mogli ići u potjeru za gusarima.

– Otkako je Connor postao starješina – dometnuo je Alex – zakleo bih se da je svakim danom sve nemirniji.

– Lako to možeš riješiti. Oženi se jednom od MacNeilovih kćeri – rekao je Duncan i nakrivio jedan kraj usana.

– Vidim da nisi zaboravio izmišljati šale. – Nije se svatko usudio zadirkivati Duncana, ali zato si je Alex dao srcu oduška.

– Znaš da je to ono što Connor želi – nastavio je Duncan. – Nema braće s kojima bi mogao sklapati bračne saveze s drugim klanovima, pa će se morati zadovoljiti s rođacima. Ako ti se ni jedna MacNeilova cura ne svidi, ima još puno kćeri drugih starješina.

– Umro bih za Connora – rekao je Alex, ne više raspoložen – ali za njega se neću ženiti.

– Connor zna kako dobiti ono što želi – reče Duncan. – Kladim se da ćeš za pola godine biti oženjen.

Alex je sjeo i nacerio se prijatelju. – U što ćemo se kladiti?

– U ovaj brod – reče Duncan.

– Izvrsno. – Alex je volio taj mali otmjeni brod koji je klizio kroz vodu kao riba. Svađali su se oko toga tko ima veća prava na njega još otkako su ga ukrali Shaggyju Macleanu. – Nedostajat će ti ovaj slatki brodić. * 16

Grešnik

– Možeš li se požuriti s tim šivanjem? – pitala je Glynis vireći kroz prozor. – Brod je već skoro pred morskim vratima.

– Tvoj će te otac ubiti zbog ovoga. – Lice stare Molly bilo je mrko, ali igla je letjela po šavu oko Glynisina struka.

– Bolje mrtva nego ponovo udana – rekla je Glynis ispod glasa.

– Ova varka će upaliti samo jednom, ako uopće upali. – Stara Molly je zastala kako bi svezala uzao i ponovo navela konac. – Uzaludna ti je ta igra koju igraš, curo.

Glynis prekriži ruke. – Neću mu dopustiti da me opet uda.

– Tvoj otac je tvrdoglav isto kao i ti, a uz to je i starješina. – Stara Molly digne pogled sa šivanja i mutnim se očima zagleda u Glynis. – Nisu svi muškarci tako pokvareni kao što je bio tvoj prvi muž.

– Možda nisu – nadoveže se Glynis, iako ju uopće nije uspjela u to uvjeriti – ali MacDonaldovi sa Sleata poznati su kao ženskari. Kunem se bakinim grobom da neću uzeti ni jednoga od njih.

– Pazi, curo, na što se zaklinješ – rekla je stara Molly. – Dobro sam poznavala tvoju baku i bilo bi mi žao da se zbog tebe okreće u grobu.

– Jao! – vrisnula je Glynis kad joj je stara Molly, prenuta glas­ nim kucanjem, zabola iglu u bedro.

– Spuštaj se u blagovaonicu, Glynis! – vikao je njezin otac s druge strane vrata. – Stižu naši gosti.

– Skoro sam gotova, tata – viknula je Glynis primaknuvši se vratima.

– Nemoj misliti da me možeš prevariti tim slatkim glasom – rekao je. – Što radiš unutra?

Glynis se odvažila, malo je odškrinula vrata i provirila van. – Njezin otac, krupan čovjek s velikim trbuhom, bio je loše volje, po čemu je bio dobro poznat.

17

Margaret Mallory

– Rekao si da se moram tako odjenuti da me ti prokleti MacDonaldovi neće tako skoro zaboraviti – rekla je. – Ženi za to treba vremena, tata.

Stisnuo je oči, ali nije ništa rekao. Nakon svih tih godina koje je proživio sa ženom i kćerima, njezinu su ocu žene i dalje bile velika zagonetka. U ovom ratu s njim, Glynis je bila spremna iskoristiti svaku pa i najmanju prednost koju je imala.

– Njihov novi starješina nije došao – rekao je, za njega tihim glasom – ali nisam se ni nadao da bi te starješina uzeo nakon što si se tako osramotila. Morat ćemo se zadovoljiti nekim drugim.

Glynis proguta knedlu. To što je otac nju krivio za propali brak i što je bio uvjeren da je osramotila obitelj boljelo ju je više od onoga što joj je muž učinio.

– Nisam učinila ništa sramotno – rekla je kroz stisnute zube – ali hoću budeš li me silio da uzmem drugoga muža.

Prema dugogodišnjoj gorštačkoj tradiciji pokusnih brakova, Glynis je imala potpuno pravo skončati svoj brak. Nažalost, ni njezin otac ni bivši muž nisu dobro primili njezinu odluku.

– Tvrdoglava si k‘o mazga – vikao je njezin otac kroz nekoliko centimetara otvorena vrata – ali ja sam tvoj otac i tvoj starješina i učinit ćeš ono što ti kažem.

– Koji će muškarac željeti ženu koja se osramotila? – siktala je na njega.

– Ma, muškarci luduju za ljepoticama – rekao je njezin otac. – Unatoč tomu što se dogodilo, ti si još uvijek ljepotica.

Glynis mu je zalupila vrata pred nosom i preko njih navukla rezu.

– Učinit ćeš ono što kažem ili ću te izbaciti van da umreš od gladi! – Jedino je to uspjela razabrati od silnih psovki prije nego što je čula odjek njegovih koraka po zavojitim stubama.

18

Grešnik

Glynis je silovito treptala očima kako se ne bi rasplakala. Gotovo je s plačem.

– Trebala sam ti za vjenčani dar dati otrov kako bi se vratila kući kao udovica – rekla je stara Molly njoj iza leđa. – Rekla sam starješini da te udaje za zlog čovjeka, ali on neće slušati baš kao ni njegove kćeri.

– Sad brzo. – Glynis je sa strane sa stola uzela malu bočicu i pružila ju Molly. – Sve će propasti ako izgubi strpljenje i vrati se da me odvuče dolje.

Stara Molly teško je uzdahnula i uronila prste u gustu crvenu pomadu.

19

DRUGO POGLAVLJE

UTVRDA MACNEILOVIH, OTOK BARRA

A

lex je dovezao brod do morskih vrata MacNeilova dvorca, koji je bio sagrađen na stjenovitom otoku nekoliko metara od obale. Malo poslije, njega i Duncana okružila je skupina naoružanih MacNeilovih ratnika koji su ih dopratili do glavne dvorske kule.

– Vidim da smo ih prestrašili – tihim glasom reče Alex Duncanu.

– Mogli bismo ih svladati – promrmlja Duncan.

– Jesi li primijetio da ih je dvanaestorica? – upita Alex.

– Nisam rekao da će biti lako.

Alex se nasmijao, na što su svi MacNeilovi posegnuli za svojim mačevima. Zabavljao se. Svejedno, nadao se da se on i Duncan neće morati boriti kako bi izašli odavde. To su bili gorštački ratnici, ne Englezi ili oni iz nizine, a svi su znali da su MacNeilovi opasni i lukavi ratnici.

Gotovo jednako opasni i lukavi kao MacDonaldovi.

No, MacNeilovi su u svom arsenalu imali opasnije oružje. Alex je čuo kako je Duncan pokraj njega zagunđao kad su ušli u blagovaonicu i vidjeli što ih ondje čeka.

– Bože, pomozi – Alexu se otelo s usana. Za glavnim stolom sjedile su tri brbljave djevojke. Djevojke su bile zgodne ali mlade i neiskusne, dovoljno da Alex dobije osip. Jedna od njih upre prst 20

Grešnik

u njega, na što ju je sestra laktom udarila pod rebra pa su sve tri počele hihotati pokrivši usta rukama.

Večer će biti duga.

– Tišina! – zagrmio je starješina, a djevojačka su lica izgubila boju.

Nakon što se pozdravio s Alexom i Duncanom, MacNeil im je predstavio svoju suprugu, zgodnu, bucmastu ženu njegovih godina, i maloga sina, koji joj je sjedio u krilu.

– Ovo su moje tri mlađe kćeri – rekao je starješina mahnuvši rukom prema djevojkama. – Najstarija će nam se uskoro pridružiti.

Kći koje nije bilo očito je ona za koju su čuli. Govorilo se da je iznimne ljepote, da ju je muž otjerao i da je u nemilosti. Činilo se da je žena po Alexovu ukusu.

Prije nego što im je starješina rekao gdje da sjednu, Alex i Duncan zauzeli su mjesta daleko od triju djevojaka. Nakon površne molitve, počelo se točiti vino i pivo, a iznesena su i prva jela.

Alex je htio da obave posao i odu. – Naš starješina nada se da ćemo učvrstiti prijateljstvo između naših dvaju klanova i poslao nas je ovamo u znak dobre volje.

MacNeil je neprestance pogledavao prema vratima, a lice mu je svaki put bivalo sve smrknutije. Iako se činilo da ga njihov domaćin uopće ne sluša, Alex je nastavio.

– Naš starješina obvezuje se da će vam se pridružiti u borbi protiv gusara koji harače vašom obalom – rekao je Alex.

To je privuklo MacNeilovu pozornost. – Najgori od svih je njegov vlastiti stric, Hugh Dubh – istaknuo je upotrijebivši njegov nadimak Crni Hugh, koji je dobio zbog svoje pokvarene naravi.

– Hugh mu je polustric – dobaci Duncan kao da je time sve objašnjeno. – Druga dvojica njegovih polustričeva također su se pridružila gusarima.

21

Margaret Mallory

– Kako da znam da ti MacDonaldovi, gusari, ne siluju i ne pljačkaju po vanjskim otocima po zapovijedi vašega starješine? – pitao je MacNeil.

Bilo je to točno ono čega se Connor bojao da će ostali starješine misliti.

– Zato što su opljačkali članove našega klana na Sjevernom Uistu – odgovorio je Alex. Budući da ne možemo znati kada i gdje će Hugh napasti, najbolji način da ga uhvatimo je da otkrijemo gdje mu je tabor. Jeste li možda čuli glasine o tome gdje bi mogao biti?

– Kažu da Hugh Dubh ima hrpe zlata skrivene u svom taboru – oglasila se jedna od MacNeilovih veoma sličnih kćeri – i da ima morsko čudovište koje ga čuva.

– No nitko ne može naći Hugha – dodala je druga djevojka, zag­ledavši se svojim plavim očima u Alexa – jer on čarolijom može zazvati morsku maglicu i nestati.

– Onda ću jednostavno potražiti morsko čudovište i maglicu – rekao je Alex djevojkama, a Duncan ga je bijesno pogledao jer je izazvao još jedan val smijeha.

– Dosta glupih priča – otac je povikao na djevojke, a potom se ponovo okrenuo Alexu i Duncanu. – Istina je da se Hughovi brodovi znaju izgubiti u magli i da nitko ne zna gdje mu je tabor.

Vođa MacNeilovih zabacio je glavu i dobrano potegnuo iz čaše, a onda ju je tresnuo o stol, pljujući jer se zagrcnuo.

Alex je slijedio njegov pogled pa se zamalo i sam zagrcnuo pivom kad je ugledao ženu. Jao, sirota djevojka, imala je najgore kozice koje je Alex u životu vidio. Jadna žena brzim je korakom prešla prostorijom, pogleda prikovana za pod. Kad je zauzela mjesto na kraju stola pokraj Alexa, morao se malo pomaknuti da joj napravi mjesto. Bila je prilično krupna, ali privlačno krupna.

Alex se trudio ne zuriti u kozice kad se okrenuo pozdraviti ju.

No nije si mogao pomoći. Dragi Bože, to nisu bili stari ožiljci.

22

Grešnik

Kozice su joj još izbijale! Nikada se nije grozio krvi, naravno, ali rane koje su curile ipak su mu se malo gadile.

– Zovu me Alexander Bàn. – Plavokosi Alexander. Ljubazno se nasmiješio i čekao. Kako je i dalje gledala u stol i nije odgovarala, on upita: – A ti si?

– Glynis.

Budući da ga nije htjela pogledati, Alex je mogao slobodno zuriti u nju. Što je dulje gledao, bio je sigurniji da kozice ne cure… topile su se. Po kutovima usana vidjelo se da ga to zabavlja.

– Priznajem da si u meni probudila znatiželju – rekao je nag­ nuvši se blizu njezina uha. – Što bi moglo natjerati djevojku da si nacrta kozice?

Glynis se trgnula, digla glavu i zagledala se u njega. Unatoč ružnim crvenim čirevima koji su joj se cijedili niz lice, Alex nije mogao ne primijetiti da ima lijepe sive oči.

– Nije pristojno zbijati šale na račun damina jadnog izgleda – rekla je.

Bilo je neobično čuti da tako divan glas dolazi s tako zastrašujućega lica. Alex je bolje pogleda i primijeti da ima poput labuda dugačak vrat i tanke prste kojima je držala čašu za vino.

– Tvoja je tajna kod mene sigurna, djevojko – rekao je Alex tihim glasom – ali čini mi se da tvoja obitelj već zna da je riječ o varci.

Nadao se da će se nasmiješiti, ali ništa.

– Hajde – rekao je, pogledavši je uzdignutih obrva. – Reci mi zašto si to učinila.

Otpila je velik gutljaj vina pa rekla: – Zato da se ne bi htio sa mnom vjenčati, naravno.

Alex se nasmijao. – Bojim se da si se uzalud trudila jer nemam namjeru otići odavde sa ženom. Događa li ti se često da te muškarci prvi put vide i odmah se žele tobom oženiti?

23

Margaret Mallory

– Moj otac kaže da su muškarci ludi za ljepoticama pa nisam htjela ništa prepustiti slučaju. Žena je to rekla krajnje ozbiljno. Alex se već dugo nije tako zabavljao, a bio je čovjek kojega je bilo lako oraspoložiti.

– Bez obzira na to koliko si lijepa ispod te podstavljene haljine i pomada – rekao je Alex – budi potpuno sigurna da sa mnom nećeš naći bračnu sreću.

Ispitivački ga pogleda kao da pokušava zaključiti može li mu vjerovati. Zbog ozbiljna izraza lica i kapljica koje su joj klizile niz lice, bilo mu je teško suspregnuti smijeh, ali uspio je.

– Moj otac bio je siguran da vaš novi starješina želi da se naši klanovi povežu brakom – rekla je naposljetku – kao znak dobre volje nakon nevolja koje su uzrokovali MacDonaldovi gusari.

– Tvoj otac nije daleko od istine – rekao je Alex – ali moj starješina, koji je ujedno moj rođak i prijatelj, zna što ja mislim o braku.

Alex je shvatio da se toliko udubio u razgovor s tom neobičnom djevojkom da je potpuno zanemario njezina oca i ostalo društvo za stolom. Kad se okrenuo kako bi se ponovo uključio u razgovor, shvatio je da nitko od njih ne razgovara. Svaki član Glynisine obitelji gledao je u njih.

Alex je zaključio da je Glynis sad prvi put iskušala taj neobični način odbijanja mogućega prosca.

Glynis ga povuče za rukav. Kad se ponovo okrenuo prema njoj, glavom je pokazala prema Duncanu koji je, kao obično, tamanio veliku količinu hrane.

– Što je s tvojim prijateljem? – pitala je tihim glasom. – Traži li on ženu?

Duncan je htio samo jednu ženu. Nažalost, ta je žena živjela u Irskoj sa svojim mužem.

– Ne, sigurna si i u pogledu Duncana.

24

Grešnik

Glynis je opustila ramena i zaklopila oči kao da joj je upravo rekao da joj je dragi za kojega je mislila da je mrtav, pronađen živ.

– Zadovoljstvo je razgovarati sa ženom koja nije sklona braku gotovo kao i ja. – Alex digne čašu. – Za naš bijeg od te blagoslovljene veze.

Glynis očito nije bila raspoložena nasmiješiti mu se, ali i ona je dignula čašu.

– Kako si znao da mi je haljina podstavljena? – pitala je.

– Uštipnuo sam te za stražnjicu.

Zinula je. – Ne bi se usudio.

– Ma, naravno da bih – rekao je, premda nije to učinio. – Ništa nisi osjetila.

– Kako znaš da nisam ništa osjetila? – pitala je.

– Dakle, to je tako – odgovorio je nagnuvši se naprijed i nalaktivši se. – Kad nekoga uštipne, muškarac zaradi ili pljusku ili mu žena namigne, a ti nisi učinila ni jedno ni drugo.

Njezin smijeh bio je tim ljepši jer je bio neočekivan.

– Baš si vrag – rekla je i prstom ga bocnula po ruci.

Taj dugački, tanki prst naveo ga je na pomisao kako izgleda bez one podstave. Bio je vrlo maštovit muškarac.

– Što češće dobivaš, pljusku ili namigivanje? – pitala je.

– Uvijek namigivanje, djevojko.

Glynis se opet nasmijala, pri čemu su joj promaknuli zbunjeni pogledi njezina oca i sestara.

– Ti si umišljen, to je sigurno. – Dok je govorila, s pladnja je uzela batak, i tek je tada Alex shvatio da otkako je sjela, nije pojela ni zalogaj.

– Samo je stvar u tome da poznajem žene – objasni Alex, odrezavši nožem komad ovčetine. – Zato znam kojima će biti drago da ih uštipnem.

Glynis uperi batak u njega. – Mene si uštipnuo, a ja to nisam htjela.

25

Margaret Mallory

– Uštipnuo sam podstavu, i to se ne računa – nastavio je Alex.

– Gospođice Glynis, da sam te uštipnuo, namignula bi mi. Možda to još ne znaš, ali ja sam siguran.

Umjesto da se nasmije i ponovi da je umišljen, kao što se nadao, izraz lica postade joj napet. – Ne sviđa mi se kako me moj otac gleda.

– Kako te gleda? – upita Alex.

– Pun nade. * Alex i Duncan spavali su na podu blagovaonice zajedno s hrpom MacNeilovih koji su hrkali. Alexa su probudili tihi koraci po podu. Okrenuo se na bok i skočio na noge, a njegov domaćin udario je u prazan prostor gdje je Alex ležao.

– Brz si – rekao je MacNeil kimnuvši s odobravanjem. – Samo sam te htio probuditi.

– Mogao si zbog toga poginuti – rekao je Alex vrativši bodež natrag za pojas – a tada bih imao nevolje pri odlasku iz tvojega krasnog doma.

Duncan se pretvarao da spava, ali ruka mu je bila na dršku bodeža. Da mu je Alex dao znak, Duncan bi njihovu domaćinu prerezao vrat, i njih bi dvojica već bili na pola puta do svojega broda prije nego što bi itko u blagovaonici shvatio što se dogodilo.

– Dođi se prošetati sa mnom – rekao je MacNeil. – Moram ti nešto pokazati.

– Dobro bi mi došlo malo svježeg zraka nakon onoliko viskija što si mi ga sinoć dao.

Budući da je teško otkriti koje su čovjekove prave namjere kad je trijezan, Alex je pio zajedno s MacNeilom do duboko u noć.

Nema sumnje da je i njegov domaćin imao isti cilj.

26

Grešnik

– Nitko te nije silio da piješ – rekao je MacNeil na izlasku iz blagovaonice.

– Da, ali ti znaš da sam ja MacDonald – otpovrne mu Alex. – Mi ne volimo gubiti, bez obzira na to je li riječ o pijenju ili bitkama.

MacNeil digne obrvu. – Ili o ženama?

Alex nije zagrizao. Njemu nikada nije bilo teško ostati bez žene, teže mu je bilo naći pristojan način za prekid kad je za to došlo vrijeme, a uvijek je došlo.

Alex je slijedio MacNeila kroz glavni ulaz do uska nasipa koji je povezivao dvorac s glavnim otokom.

MacNeil se zaustavio i porekao nešto na obali. – Ondje je moja kći, Glynis.

Alexov pogled zalijepio se za vitku pojavu koja je bosa hodala obalom, leđima okrenuta njima. Njezina dugačka kosa vijorila je na vjetru, a svakih nekoliko koraka zastala je i sagnula se pokupiti nešto s obale. Jao, bila je baš lijepa slika. Alex je bio slab na žene koje su voljele smočiti noge.

– Stekao sam dojam da si znatiželjna osoba – rekao je MacNeil.

– Zar ne želiš saznati kako doista izgleda?

Alex je htio saznati. Pomno pogleda MacNeila. Bio je navik­ nut da očevi skrivaju svoje kćeri od njega. – Ne voliš svoju kćer?

– Glynis je moje jedino dijete od prve žene. Jako je slična svojoj majci, koja je bila jako teška osoba, teška kao nitko. – MacNeil je uzdahnuo. – Bože, kako sam ju volio.

Još jedan dokaz Alexu, ako je uopće bio potreban, a nije, da ljubav nosi nevolje.

– Druge djevojke su drage, skrušene cure koje će svojim muževima reći da su pametni, bistri i uvijek u pravu, bilo to točno ili ne – nastavio je starješina – ali ne Glynis. Činilo se da su mlađe sestre puno dosadnije.

27

Margaret Mallory

– Glynis nisam odgajao ništa drukčije, jednostavno je takva – nastavio je MacNeil. – Da nas netko napadne i da budem ubijen, druge bi djevojke plakale i jadikovale, kao prava bespomoćna stvorenja, ali ne i Glynis. Ona bi uzela mač i borila bi se kao vučica da ih zaštiti.

– Zašto onda tako silno želite vidjeti Glynis udanu? – pitao je Alex. Činilo se da je jedino ona vrijedna da ju zadrži kod sebe.

– Ona i njezina maćeha su kao suho triješće i upaljena baklja.

Glynis treba vlastiti dom. Ne voli biti pod paskom druge žene.

– Ni muškarca – dometnuo je Alex – sudeći po onome što je, kako čujem, učinila svojemu bivšemu mužu.

– Ma, budala je što je ispričao što se dogodilo – rekao je MacNeil i odmahnuo rukom. – Koji bi muškarac, ako ima imalo ponosa, priznao da mu je žena zabola bodež u bedro? Naravno, zna se što je ciljala.

Alex se trgne. Bilo je žena koje su plakale i gađale ga koječim, ali ni jedna mu nije pokušala odrezati muškost.

S druge strane, Alex nikada nije bio oženjen.

28

TREĆE POGLAVLJE

P

rodoran miris oseke ispunjavao je Alexov nos dok je duž obale slijedio Glynis MacNeil po stijenama punim priljepaka i morske trave. Svaki put kad je vjetar zapuhao oko njezinih skuta i otkrio njezino vitko tijelo, nasmiješio se u sebi. Bila je zaokupljena skupljanjem školjaka i čini se da zbog krikova galebova i ravnomjernog udaranja valova nije čula da joj se približava. Kad je digla skute kako bi načinila provizorni držač za svoj ulov, iz Alexova grla ote se uzdah pun iščekivanja. Vidio je tek nešto više od vitkih gležnjeva, tek dio lista, ali pogledom je krenuo naviše, zamišljajući si dugačke, lijepo građene noge.

Glynis je zastala pokraj jedne mlake. Nešto je zaokupilo njezinu pozornost pa se sagnula da bolje pogleda rukama obujmivši koljena. Od guste smeđe kose stvorila se zavjesa, zakrivši joj lice od njegova pogleda. Je li djevojčino lice bilo jednako privlačno kao i njezino dugačko, vitko tijelo?

Došlo je vrijeme da zadovolji svoju znatiželju. U nekoliko dugačkih koraka došao je do nje.

– Vidim da si našla crvenu zvjezdaču – rekao je Alex. – To znači da te čeka sreća. – Izmislio je to, naravno.

Kad je Glynis nagnula glavu da ga pogleda, Alexovo je srce na trenutak zastalo, nadoknadivši to snažnim lupanjem u prsima. Već je sinoć primijetio ljepotu njezinih krupnih sivih očiju, ali na tome licu bile su zamamne. Crte lica bile su joj primamljiva mješavina jedrine i putenosti, od pjegica razasutih po njezinu nosu do punih 29

Margaret Mallory

ružičastih usana. Sve je to u njemu izazvalo neuobičajene nagone.

Imao je silnu želju polegnuti ju na pijesak i promatrati te sive oči kako ga zadovoljno gledaju dok on s njom izvodi svoje vragolije.

Istodobno, osjećao je neobičnu potrebu da ju štiti.

Alex je znao da bi ju trebao umiriti jer je bilo očito da ju je uplašio, ali ostao je bez riječi. To je bilo tako neobično za njega da se na trenutak zapitao jesu li to vile na njega bacile čini.

U tom je trenutku djevojka pala na stražnjicu i uvjerila ga da je ipak ljudsko biće. * Glynis je prenuo muški glas i ona digne pogled. Srce joj je snažno tuklo.

U plavokosom ratniku koji se nadvio nad nju prepoznala je Alexa MacDonalda, čovjeka s kojim je sinoć razgovarala. Barem je djelomično bila sigurna tko je on. No zbog svjetla izlazećeg sunca koje ga je cijeloga obasjavalo, izgledao je kao vikinški pljačkaš iz drevnih priča koje joj je pričao očev seannachie.

Mogla ga je zamisliti kako stoji na pramcu svojega broda, svjetlo­plava kosa vijori mu oko lica, a na golim, mišićavim rukama nosi izrezbarene zlatne narukvice. Kad ju je pogledao svojim zelenim očima boje mora, imala je osjećaj da ju je nešto pogodilo u prsa i ona padne na leđa.

Iznenađenje zbog hladne vode vrati je u stvarnost. Vrućina joj navre u obraze kad je shvatila da sjedi u lokvi morske vode i da joj se stražnji dio suknje smočio do kože.

– Oprosti, djevojko, nisam te smio ovako prepasti. – Raspoloženje koje mu se moglo razabrati u pogledu kad joj je pružio ruku trebalo ga je učiniti manje opasnim, ali nije.

30

Grešnik

Glynis je progutala knedlu i pružila mu ruku koja je bila puna pijeska. Osovio ju je bez imalo napora kao da je jednako sitna kao i njezine sestre. Iako je bila visoka, morala je zabaciti glavu da ga pogleda u oči. Bila je svjesna toga da bulji u njega, ali izgleda da si nije mogla pomoći. Što je Bog mislio kad je dopustio da muškarac bude tako zgodan?

Stajao je tako blizu da je toplina koja je zračila iz njegova tijela u njoj izazvala drhtavicu. U očima više nije bilo onoga veselja, zamijenilo ga je nešto mračnije što ju je privuklo tomu ratniku MacDonaldovih, kao da ju nekakva podvodna struja vuče u morske dubine.

– Trebala bi malo više paziti na to što se događa oko tebe, djevojko – rekao je Alex, i dalje stojeći i više nego preblizu. – Mogao sam biti neki opasan čovjek.

– A nisi? – pitala je.

– Ja? – Zubi su mu bili bijeli, a osmijeh imao snagu ljetnoga sunca za vedra dana. – Opasan sam kao grijeh.

– Stražari mojega oca mogu nas vidjeti iz dvorca.

Alex pogleda preko ramena. – Mogu te odvesti iza onog drveća ili na svoj brod prije nego što oni izađu kroz vrata dvorca. – Zas­ tao je, a oči su mu se caklile. – Osobito ako si raspoložena za to.

Zakolutala je očima. – Toga se ne moraš bojati.

– Jesi li sigurna? – pitao je promuklim glasom koji je odjeknuo negdje duboko u njezinoj utrobi.

Glynis je zadržala dah. Nije se mogla ni pomaknuti kad je Alex dignuo ruku prema njezinu licu. Iako je očekivala njegov dodir, u trbuhu je osjetila leptiriće kad joj je prstima dodirnuo obraz.

Pogled joj pade na njegove široke, putene usne i grlo joj se osuši.

Ovaj bi muškarac znao poljubiti djevojku onako kako treba, ne kao odvratni Magnus Clanranald za kojeg je bila udana.

31

Margaret Mallory

Osjetila je kako se naginje naprijed i zabacuje glavu. – Upozoravam te, imam bodež i ne bojim se upotrijebiti ga.

– Čuo sam to, ali neće ti trebati bodež – odvrati Alex. – Ja volim kad se žene svojevoljno predaju.

Glynis bi se bila kladila da je takvih bilo puno.

– Nemaš se čega bojati – rekao je. – Ne činim ženama ništa nažao.

– Ako ne računaš to što im slamaš srca.

Glynis nije znala što ju je natjeralo da to izlane. No on se ukočio i vidjela je da mu se istina odrazila u očima. Alex MacDonald slamao je srca, ali nije likovao zbog toga. Ne, to ga je boljelo.

Naravno, zbog toga je bio još privlačniji. Bilo bi lakše odoljeti bezdušnoj osobi.

– Sa mnom si sigurna. – Alex joj namigne i gotovo je mogla vidjeti kako navlači masku šarmera. – Ne poigravam se sa ženama koje traže muža.

– Ja ne tražim muža. – Obrazi su joj se zažarili čim su joj te riječi izašle iz usta. – Nisam htjela, nisam mislila da se… p… p…

– Koliko god se trudila, nije mogla izgovoriti riječi poigravati se.

– Baš mi se ne čini. – Vragolasto joj se nasmiješio, zbog čega joj je počela bridjeti koža. – No, čak ako i ne tražiš muža, tvoj otac ga traži, a to je gotovo ista stvar. Osim toga, zaslužuješ boljega nego što sam ja.

– Točno – izlanula je. – Sačuvaj me Bože od još jednoga zgodnoga ženskara.

Nešto mu je bljesnulo u očima prije nego što je ponovo navukao istu nasmiješenu masku. Bila je to zasljepljujuće zgodna mas­ ka, ali Glynis se uhvatila kako razmišlja o onoj strani Alexandera MacDonalda koju skriva od svijeta.

32

Grešnik

Osjećala je grižnju savjesti što je prema njemu bila oštra, a čovjek zapravo nije učinio ništa, samo ju je malo zadirkivao, pa je pitala: – Želiš li vidjeti koja mi je najmilija zabava?

– Možda bi bilo zabavnije da to sam otkrijem – rekao je.

Ostala je bez daha dok mu je pogled polako putovao od njezine glave do nožnoga palca.

– Mislila sam na obali! – Uštipnula ga je za ruku. Kao da je pogodila željezo. – Jao, ti si najveći šaljivac kojega sam u životu upoznala.

Nasmijao se i primio ju za ruku. – Vodi me kamo hoćeš, lijepa damo.

Alexova ruka bila je velika i topla. Nikada prije nije hodala s muškarcem držeći se za ruku i zbog toga se osjećala pomalo razuzdano, na neki način to joj se svidjelo.

Odvela ga je na suprotni kraj zaljeva.

– Tuljani se vole skupljati ovdje. – Pokazala je prema velikoj ravnoj stijeni koja je virila iz vode nekoliko metara od obale.

Našli su suho, pjeskovito područje visoko na obali i ondje sjeli.

Kad je povukla ruku iz njegove, pogled joj je kliznuo preko njegove ruke te je primijetila njegove zlaćane dlačice na preplanuloj koži. Alex je ispružio dugačke mišićave noge, pokrivene istim takvim zlaćanim dlakama.

– Trebala bi leći na trbuh – rekao je – da ti sunce osuši stražnji dio suknje.

Glynis je došla u iskušenje. Njezina maćeha često je stavljala neugodne primjedbe na račun njezina nehajnoga ponašanja kad bi se mokre haljine vratila u dvorac. No, nikako nije mogla leći dok je sama s muškarcem.

– Ne bih htio da tvoj otac pomisli da sam te ja bacio na leđa u pijesak – dodao je Alex. – Vjenčali bi nas prije podneva.

33

Margaret Mallory

Glynis se brzo okrenula na trbuh i naslonila na laktove. Promatrali su, oboje šuteći, kako je nekoliko tuljana izašlo iz mora i leglo na ravni kamen.

Alex ju gurne koljenom. – Kojim si se još varkama služila da otjeraš moguće muževe?

– Kažem im da sam jalova. – Glas joj je bio jednoličan kako ne bi pokazala koliko ju to boli. – To je dovoljno da otjera većinu njih.

– Ne možeš biti sigurna u to, je li tako? – pitao je Alex. – Još si mlada.

Glynis slegne ramenima. Budući da se više nikada neće udati, ionako nije bilo važno.

– Što je s muškarcima koji već imaju nasljednika? – pitao je. – Kako njih odvraćaš?

– Odjeću natrljam lukom i jedem češnjak. – Uzdahne. – Ako to nije dovoljno, kažem da sam sanjala da ću sljedeći rođendan biti odjevena kao udovica.

Alex se od sveg srca nasmijao. Bio je to začuđujuće ugodan zvuk.

– Jesi li ti započela priču o tome da si nožem probola muža? – pitao je.

– Bojim se da je to točno – rekla je – ali mislim da je korisno.

Ovaj put njegov je smijeh uzbunio dva-tri tuljana te su digli glave i pogledali ih prije nego što su nastavili drijemati.

– Sumnjam da te otac želi udati zato da budeš nesretna – rekao je Alex. – Treba saveznike, baš kao i moj starješina.

– Pogrešni saveznik donijet će mu propast – rekla je Glynis. – Rekla sam ocu neka se ne pridružuje pobuni, ali, naravno, nije me htio slušati.

Pola klanova sa zapadnih otoka ustalo je protiv škotske krune u još jednoj kobnoj pobuni.

34

Grešnik

– Pobuna na kraju neće uspjeti – reče Alex – ali, do tada, svaki klan koji stane na stranu krune dovodi se u opasnost da ga sus­ jedi napadnu.

– Pametno je od tvojega starješine što si je dobar i s jednom i s drugom stranom – rekla je.

– Dobar i s jednom i s drugom stranom? – uzvratio je Alex. – Connor ima osjećaj da je razapet između dvaju morskih čudovišta i da mu svaki od njih pokušava odrubiti glavu i baciti ga u more.

Nije mogla drugo nego nasmijati se tom slikovitom opisu, ali bila je zabrinuta za klan. – Imaš sreće što si muško. Možeš služiti svojemu klanu a da te ne prodaju i ne kupuju kao kravu.

– Nikada nisam upoznao ženu koja ima tako loše mišljenje o braku – rekao je Alex i potom dodao nešto ispod glasa, što je uglavnom zvučalo kao „osim moje majke“.

– Sve bih učinila za svoj klan, samo se ne bih udala – rekla je Glynis.

– Budući da se u tome slažemo – rekao je Alex – možemo biti prijatelji, je li?

Pogledala ga je preko ramena. – Ozbiljno misliš?

– Sa ženama postajem prijatelj obično nakon što spavam s njima – rekao je. – No s tobom ću napraviti iznimku.

– Ponovo me zadirkuješ – rekla je.

– Tako si ozbiljna da si ne mogu pomoći – odvratio je Alex tihim glasom. – No ako se ponovo sretnemo, možeš biti sigurna da ću ti biti prijatelj.

Glynis pogleda njegove morsko-zelene oči. – Onda ću i ja biti tvoja prijateljica, Alexe MacDonalde.

Kad je vratio pogled na tuljane, nekoliko njih dignulo je glave.

Potom su, jedan po jedan, počeli kliziti u vodu.

35

Margaret Mallory

– Diži se – rekao je Alex odlučnim glasom. Prije nego što se uspjela pomaknuti, rukama ju je obuhvatio oko struka i dignuo ju na noge.

– Prokletstvo – rekao je Alex kroz zube kad se na obzoru pojavio ratni brod.

– Možda su prijatelji – rekla je Glynis, iako joj je srce snažno lupalo u grudima.

– To je brod Hugha Dubha – rekao je Alex pogleda prikovana za njega. – Pokušat ćemo biti brži od njih i vratiti se u dvorac.

Alex ju je zgrabio za ruku i oni poletješe preko pijeska i stijena.

Gusarski brod sigurno su primijetili i iz dvorca. Preko malog zaljeva dva tuceta ljudi nasipom su istrčala iz dvorca. Gusari su plovili prema obali na pola puta između njih i dvorca ne bi li im presjekli put prije nego što ljudi njezina oca dođu do njih. Činilo se da će gusari uspjeti. Iako su joj bose noge krvarile zbog školjaka, Glynis je trčala sve brže i brže – samo što su dvorski stražari bili predaleko, a gusari preblizu.

Stražari su bili udaljeni tridesetak metara kad je gusarski brod pristao. Glynis se zaustavila i užasnuto promatrala kako se gusari prebacuju preko brodske ograde i kreću prema obali.

Alex ju je dignuo na visoku stijenu.

– Ostani ovdje tako da znam gdje si – zapovjedio joj je. – Neću im dopustiti da dođu do tebe.

Kad se okrenuo od nje, posegnuo je iza leđa za svojim mačem i njegova oštrica fijukne kroz zrak. Njegov ratni poklič Fraoch! zagrmio joj je u ušima kad je potrčao prema gusarima koji su mu se približavali kroz valove.

Ne posustajući, Alex je sasjekao prvu dvojicu muškaraca. Odbivši udarac trećega mača, zamahnuo je i bočno stjerao mač u njega.

36

Grešnik

Glynis je vrisnula kad je drugi gusar navalio na Alexa prije nego što se on uspio oporaviti od prošlog napada velikim, dvokrakim mačem. Alex je maknuo jednu ruku s mača, izvukao bodež iz pojasa i zarinuo ga čovjeku u prsa. Njegov napadač uz krik je pao na koljena, a krv je obojila vodu oko njega u krugovima boje hrđe.

Alex preko ramena pogleda prema njoj kako bi se uvjerio da ni jedan gusar nije uspio proći pokraj njega. Pogled mu je bio ubojit, a svaki mišić napet i spreman.

To nije bio nasmiješeni čovjek koji je maloprije sjedio pokraj Glynis i s njom promatrao tuljane. Ne, to je bio Alexander Bàn MacDonald, zastrašujući gorštački ratnik kojega je bilo prekrasno gledati.

Ljudi njezina oca pretrčavali su posljednjih nekoliko metara kako bi se priključili borbi, s Duncanom MacDonaldom na čelu.

Dvije skupine sukobile su se uz povike, stenjanje i zveket mačeva.

Glynis nije mogla odvratiti pogled od MacDonaldovih ljudi.

Iako je gusara bilo više, njih dvojica bili su ubojiti. Svojim zajedničkim silovitim napadima prisilili su gusare na neprestano pov­ lačenje. Iako su se ljudi njezina oca dobro borili, činili su to svaki za sebe. Ratnici MacDonaldovih bili su nemilosrdna jedinka.

U njihovoj žestini bilo je sklada i stege koji su govorili o godinama vježbanja. Nakon nekog vremena uspjela je među njima raspoznati neke znakove: Ti ćeš ovoga, ja ću onoga. Gusari su pred njima padali, jedan za drugim.

Nešto je odvratilo njezinu pozornost od silovite borbe koja se vodila na obali ispred gusarskoga broda. Na pramcu je stajao čov­ jek, sam, prekriženih ruku na širokim prsima. Zurio je u nju. Kad su im se pogledi sreli na toj udaljenosti, niz kralježnicu joj prođe hladna jeza.

Osjetila je da joj muškarac želi zlo, ne samo zlo kakvo je namijenio svakomu tko mu se našao na putu. Nije znala zašto, ali 37

Margaret Mallory

imala je osjećaj da je posebno usredotočen na nju, kao da za nju ima neki osobito opak plan.

Pogleda i dalje prikovana na nju, čovjek je stavio prste na usta i prodorno zazviždao. Gusari na obali potrčali su prema brodu i počeli se verati na njega poput štakora.

Alex je kroz vodu trčao za njima dok do pojasa nije bio u vodi.

– Hughe Dubhe MacDonalde – vikao jer vitlajući mačem po zraku – vrati se i bori se, ti bijedna kukavice.

– Reci mojemu nećaku da ću se pobrinuti da umre – vičući je uzvratio čovjek. Sagnuo se baš kad je Alexov bodež fijuknuo zrakom na mjestu gdje je stajala njegova glava.

Dok su si ljudi njezina oca međusobno čestitali što su uspjeli otjerati gusare, a Duncan čistio mač, Alex je stajao u vodi sipajući kletve prema brodu na odlasku. Naposljetku, Alex se okrenuo i kroz vodu krenuo prema obali, sa suncem koje mu se presijavalo u kosi i vatrom koja mu je plamtjela u očima.

– Sad možete sigurno otići u dvorac, gospodarice Glynis – rekao je jedan od ljudi njezina oca. – Dopustite da vam pomognem sići.

Kad je čovjek pružio ruku kako bi ju uhvatio oko struka, zaustavi ga Alexov povik.

– Miči svoje ruke s nje!

Stražar je odskočio i zagledao se u Alexa. Glynis je srce bilo u grlu kad se Alex zaletio s obale dok je s njega kapala voda i krv.

Izgledao je poput vikinških predaka koji su nekoć bili strah i trepet na ovoj obali. Prikovao je pogled za nju kao da ne postoji nitko drugi.

Kad je Alex prema njoj pružio ruke, uhvatio ju je oko struka i podigao sa stijene. Nije skidao oči s njezina lica dok ju je spuštao uz svoje uspaljeno muško tijelo, osjećajući na njemu svaki njezin 38

Grešnik

centimetar. Glynis su klecala koljena i prije nego što se spustila na tlo.

Alexov divlji pogled bio je pun požude, od čega joj se ubrzalo bilo.

– Da – šapnula je i primila se za njega kad ju je podigao. * Uzbuđenje zbog borbe brujalo je Alexovim žilama pa mu se dignuo. Kad se okrenuo i vidio Glynis na stijeni, ubio bi da ju ima. Nikada nije toliko želio ženu kao što je u tom trenutku želio Glynis MacNeil.

Od trenutka kad su se njihova tijela dodirnula, imao je osjećaj da im je predodređeno da se njihova tijela spoje. Tijelo joj je prista­jalo uz njegovo kao da je stvorena samo za njega. Alex ju je poljubio sa svom strašću koja ga je obuzela, prodirući jezikom, posjednički. Mora ju imati.

Kroz omaglicu strasti čuo je kako ga Duncan zove, ali uopće nije mario za to. Ništa nije bilo važno osim slatkih usana te žene na njegovima. Bila je čudo pod njegovim rukama, odgovarajući na njegove dodire s takvom strasti da mu je došlo da ju polegne na pijesak i ovdje je uzme.

Snažan ubod željezne oštrice posred leđa bilo je teže zanemariti od Duncana.

– Hvala ti što si mi spasio kćer od mojih bijednih gusarskih rođaka – rekao je MacNeil veoma blizu Alexova uha – no ako ne želiš otići odavde sa ženom, onda ti je bolje da ju sad pustiš.

Alex ju je toliko želio da je gotovo pristao na život u okovima samo da ju ovaj put ima. No, kad je Glynis od straha razrogačila oči, došao je pameti. Polako se uspravio i prisilio da ju pusti.

Glynis se zibala kao da ju noge neće slušati. Alex je posegnuo prema njoj, no njezin ga je otac poprijeko pogledao i čvrsto ju zagrlio oko ramena.

39

Margaret Mallory

Osvrnuvši se lijevo i desno, Alex je uočio krug ljudi oko njih.

Kakvo ga je to ludilo spopalo da ide poljubiti starješininu kćer, i to tako poljubiti, pred svim očevim ratnicima? Alex uopće nije razmišljao o ostalim ljudima na obali. Ne, nije ih čak ni vidio.

Ukrasti poljubac od raspoložene djevojke nije bio neki veliki grijeh pa ga MacNeil vjerojatno neće ubiti. S druge strane, nije baš odabrao pravi trenutak, a svakoj budali bilo je jasno da se nije namjeravao zaustaviti samo na poljupcu.

– Što možeš reći u svoju obranu, Alexe Bàne MacDonalde? – pitao je starješina MacNeilovih.

– Da kažem da mi je žao što sam poljubio vašu kćer, obojica bismo znali da lažem – rekao je Alex. Potom se okrenuo Glynis, koja je izgledala jednako tako zbunjena kao što se i on osjećao. – Oprosti, djevojko, ako sam te doveo u nezgodan položaj.

Alexu je bilo žao što ne može razgovarati s njom a da ih svi ne gledaju, pa da ju pita je li dobro. No, kad bi sada bio nasamo s Glynis MacNeil, jako je dobro znao da ne bi gubili vrijeme na razgovor.

40