Društvo svete Zite

Ruth Rendell DRUŠTVO SVETE ZITE

DRUSTVO_SVETE_ZITE_KB.indd 1

20.1.2021. 16:55:52

MOZAIKOVA ZABAVNA BIBLIOTEKA

knjiga tristo pedeseta Naslov izvornika

The Saint Zita Society Copyright © Kingsmarkham Enterprises Ltd 2012 Copyright za hrvatsko izdanje © Mozaik knjiga, 2020.

Nakladnik

Mozaik knjiga Direktor

Bojan Vidmar Urednica programa

Hana Vunić Urednik

Zoran Maljković Grafički urednik

Marko Katičić Ilustracija na naslovnici

© Shutterstock Oblikovanje naslovnice

Marko Katičićxxxxxxxxxxxxxx Tisak

Denona, Zagreb, veljača 2021.

ISBN 978-953-14-2866-8 (meki uvez) ISBN 978-953-14-2939-9 (tvrdi uvez) CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojevima xxxx (meki uvez) i xxx (tvrdi uvez).

Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektroničkom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snima­njem ili dru­ga­čije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.

DRUSTVO_SVETE_ZITE_KB.indd 2

20.1.2021. 16:55:52

Ruth Rendell

Društvo svete Zite S engleskoga prevela ALEKSANDRA BARLOVIĆ

DRUSTVO_SVETE_ZITE_KB.indd 3

20.1.2021. 16:55:52

DRUSTVO_SVETE_ZITE_KB.indd 4

20.1.2021. 16:55:52

S ljubavlju posvećeno mojoj sestrični Soniji

DRUSTVO_SVETE_ZITE_KB.indd 5

20.1.2021. 16:55:52

DRUSTVO_SVETE_ZITE_KB.indd 6

20.1.2021. 16:55:52

PRVO POGLAVLJE

N

etko je rekao Dexu da kraljica živi u Victoriji. Kao i on, samo što ona ima palaču, a on jednu sobu u ulici kod Warwick Waya. Pa ipak, sviđala mu se pomisao da mu je ona susjeda. Mnogo mu se toga sviđalo u novom životu kojim je živio proteklih nekoliko mjeseci. Imao je taj posao kod doktora Jeffersona, što je značilo da tri jutra u tjednu može raditi u vrtu, a doktor Jefferson rekao je da će razgovarati sa susjedom u vezi jednog jutarnjeg angažmana kod nje. Rekli su mu da ne smije dobivati nikakvu plaću dok prima naknadu zbog nesposobnosti za rad, ali doktor Jefferson nije pitao, a možda neće pitati ni ta žena, gospođa Neville-Smith.

Jimmy, koji je svakoga dana vozio doktora Jeffersona na posao u bolnicu, pozvao ga je da te večeri dođe u pivnicu. Pivnica, ona na uglu ulica Hexam Place i Sloane Gardens, nosila je ime Dugong, smiješno ime koje Dex do tada još nije čuo. Ondje se trebao održati sastanak svih ljudi koji rade u Hexam Placeu. Dex do tada još nije bio ni na kakvom sastanku pa nije znao hoće li mu se svidjeti, ali je Jimmy obećao počastiti ga Guinnessom, njegovim omiljenim pićem. Guinness bi pio svakog poslijepodneva uz užinu, ako bi si to mogao priuštiti. Bio je na pola Pimlico Roada kad je izvadio mobitel i provjerio je li dobio kakvu poruku od Peacha.

Katkad bi je ugledao i to ga je uvijek usrećilo. Poruka mu se najčešće obraćala njegovim imenom te je govorila kako je bio toliko dobar da mu Peach daje deset besplatnih poziva ili takvo što. Taj

DRUSTVO_SVETE_ZITE_KB.indd 7

20.1.2021. 16:55:52

Društvo svete Zite

put nije bilo ničega, ali je on znao da će opet biti ili da bi mu se Peach čak mogao obratiti glasovnom porukom. Peach je bio njegov bog. Znao je to jer, kad ga je susjeda s kata iznad njega vidjela kako se smiješi gledajući mobitel i iznova sluša poruku, rekla je: – Dex, Peach je tvoj bog.

Bog mu je bio potreban da ga štiti od zlih duhova. Prošlo je prilično mnogo vremena otkako je vidio kojeg od njih, a znao je da je to zato što ga Peach štiti, kao što je znao i da će ga Peach upozoriti bude li u njegovoj blizini duh kojeg bi se trebao čuvati. Peachu je vjerovao kao što nikada nije vjerovao ni jednom ljudskom biću.

Stao je ispred pivnice Dugong, koju je dobro poznavao jer je bila pokraj kuće doktora Jeffersona. Kuće nisu bile spojene, ali su bile susjedne, a kuća doktora Jeffersona bila je velika, samostojeća i s velikim vrtom koji je on održavao. Na natpisu pivnice bila je nekakva velika riba kojoj je pola tijela virilo iz plave, valovite vode. Znao je da je to riba zato što je bila u moru. Gurnuo je vrata i Jimmy je bio ondje, prijateljski mu je mahnuo. Svi drugi ljudi oko velikog stola pogledali su prema njemu, ali je on odmah vidio da nitko od njih nije zli duh.

– Ja nisam sluškinja. – Thea je uzela šaku miješanih orašastih plodova. – Ti možda jesi, ali ja nisam.

– Pa, što si? – upitao je Beacon.

– Ne znam. Samo obavljam posliće za Damiana i Rolanda. Sjeti se da ja imam diplomu.

– Blago onoj koja ne sjedi u zboru podrugljivaca. – Beacon je pomaknuo zdjelicu tako da je Thea ne može dosegnuti. – Ako namjeravaš jesti iz zajedničke zdjelice, ne bi trebala gurati ruku među orahe nakon što si je stavila u usta.

– Djeco, ne svađajte se – rekla je June. – Budimo ljubazni. Thea, ako nisi sluškinja, nećeš se moći pridružiti Društvu svete Zite.

8

DRUSTVO_SVETE_ZITE_KB.indd 8

20.1.2021. 16:55:52

Ruth Rendell

Bio je kolovoz i dan je bio sunčan te vrlo topao. Neki članovi koji su trebali činiti društvo nisu mogli doći. Rabia, kao muslimanka i dadilja, nije izlazila navečer, a osobito ne u pivnicu; Zinnia, čistačica kod princeze, Stillovih i doktora Jeffersona, nije živjela ondje, Richard je kuhao večeru za goste lady Studley, a njegova supruga Sondra je posluživala. Montserrat, au pair djevojka kod Stillovih, rekla je da će možda doći, ali poslije mora obaviti jedan tajanstveni zadatak, i pridošlica Dex, vrtlar doktora Jeffersona, koji nije ni otvorio usta, osim što je rekao »Zdravo«. Ali, još se očekivalo Henryja, koji je ušao upravo dok se June žalila da su oraščići nesoljeni i stoga bezukusni.

Iznimno visok te upadljivo sličan Michelangelovu Davidu, nekoć bi bio dobar sluga. Štoviše, činjenica je da je njegov pradjed 1882. godine bio sluga jednom vojvodi. Bio je najmlađi u skupini, nakon Montserrat, i premda je izgledao kao holivudska zvijezda iz tridesetih godina, zapravo je bio vozač, a katkad i vrtlar te kućni majstor lordu Studleyju pa je obavljao zadatke koje Richard nije mogao ili nije želio obavljati. Poslodavac ga je s veselim smijehom nazivao svojim »općim pomoćnikom«. Nikada ga nisu zvali Harry ili Hal. Beacon je rekao da Jimmy plaća rundu i upitao Henryja što će piti. – Bijelo vino, molim.

– To nije za muškarce. To je sok za žene.

– Ja nisam muškarac nego mladić. I ne pijem pivo ni žestoka pića do sljedećeg tjedna, kad ću navršiti dvadeset i pet. Jeste li vidjeli da je izboden još jedan mladić? Dolje na Embankmentu. To je treći ovaj tjedan.

– Ne moramo razgovarati o tome, Henry – rekla je June.

O tome očito nije htio razgovarati Dex, koji je iskapio svoj Guin­ness, ustao i otišao ne rekavši ništa. June je, gledajući ga kako 9

DRUSTVO_SVETE_ZITE_KB.indd 9

20.1.2021. 16:55:52

Društvo svete Zite

odlazi, rekla: – Nepristojno, ali što se može očekivati? Sada moramo razgovarati o društvu. Kako se uopće osniva društvo?

Jimmy je duboko zamišljenim glasom rekao: – Izabere se predsjednik, samo ga se ne smije nazivati predsjednikom jer može biti i žensko.

Thea je posegnula za zdjelicom s oraščićima. – Zašto ne bismo Jimmyja proglasili predsjednikom, June tajnicom i nas druge samo članovima? I riješili smo to. Ovo može biti osnivački sastanak Društva svete Zite.

Henry je slao poruku na svojem iPhoneu. – Tko je sveta Zita?

June je pronašla ime za društvo. – Svetica zaštitnica slugu, koja je svoju hranu i odjeću davala siromasima. Na slikama drži torbu i svežanj ključeva.

– Onaj izbodeni mladić – rekao je Henry – njegova mama bila je na televiziji i rekla je da je namjeravao izabrati tri predmeta za napredno učenje i da je bio spreman za svakoga učiniti sve. Svi su ga voljeli.

Jimmy je odmahnuo glavom. – Čudno, zar ne? Svi ti mladići koji su ubijeni ili što već, nikada ne čuješ da je netko rekao kako su bili ljigavci i omraženi u susjedstvu.

– Pa, nakon smrti to ne govore. – Henryjev iPhone oglasio se kako bi ga obavijestio o pristigloj poruci. Bila je to ona koju je želio pa se blago nasmiješio Huguettinoj poruci. – Što je zapravo cilj društva?

– Solidarnost – rekao je Jimmy. – Međusobno podupiranje. A možemo ići i na izlete te na predstave.

– To možemo i ovako. Nije nam potrebno društvo slugu da bismo gledali Jadnike.

– Ja nisam sluškinja – rekla je Thea.

10

DRUSTVO_SVETE_ZITE_KB.indd 10

20.1.2021. 16:55:52

Ruth Rendell

– Tada možeš biti počasna članica – rekla je June. – Dakle, eto što je moja sudbina. Još se nije ni potpuno smračilo, a princeza će početi cendrati.

Montserrat nije došla, a nitko nije znao kakav je tajanstveni zadatak posrijedi. – Jimmy i Thea razgovarali su o društvu još otprilike sat vremena, čemu služi te može li poslodavcima onemogućiti da svoje vozače drže budnim čitavu noć i prisiljavaju ih piti Coca–Colu u iščekivanju njihova poziva. Ali, nisu uključili doktora Jeffersona, koji je bio primjer drugima. Henryja je zanimalo tko je bio onaj smiješni čovječuljak čupave kose, Dex ili kako već, još ga nije vidio.

– Održava naš vrt. – Jimmy je razvio naviku o imanju Simona Jeffersona govoriti kao da jednako pripada pedijatru i njemu. – Doktor Jefferson ga je primio zbog dobrote svojeg srca. – Jimmy je popio svoje pivo i tada dramatično rekao: – On vidi zle duhove.

– Što? – Henry je zinuo kao što je Jimmy i želio.

– Pa, nekoć ih je vidio. Pokušao je ubiti svoju majku pa su ga zatvorili, u ustanovu za umobolne zločince. Ondje se o njemu brinuo psihijatar koji je bio prijatelj doktora Jeffersona, kad ga je izliječio, pustili su ga jer su rekli da on to više neće ponoviti, a doktor Jefferson mu je dao posao kod nas.

Thea je izgledala kao da joj je neugodno. – Misliš li da je zato otišao bez pozdrava? Razgovor o izbodenosti previše ga je podsjetio na prošlost? Misliš li da je to razlog?

– Doktor Jefferson kaže da je izliječen – rekao je Jimmy. – Neće to ponoviti. Njegov prijatelj zakleo se da neće.

Henry je ostao zadnji jer je želio još jednu čašu soka za žene.

Svi drugi otišli su u istom smjeru. Domovi njihovih poslodavaca bili su u Hexam Placeu, ulici bijelih ožbukanih kuća ili kuća od zlatne opeke, koje su agentima za prodaju nekretnina poznate kao georgijanske premda ni jedna nije izgrađena prije 1860. godine.

11

DRUSTVO_SVETE_ZITE_KB.indd 11

20.1.2021. 16:55:52

Društvo svete Zite

Kuća broj šest, nasuprot Dugongu, bila je u vlasništvu Njezine Presvijetle Visosti, princeze Susan Hapsburg, osobe čija je titula bila netočna u svakom pogledu osim njezina imena. Princezi, kako su je nazivali članovi Društva svete Zite, između ostalih, su bile osamdeset i dvije godine i u toj je kući živjela gotovo šezdeset godina, a June, mlađa četiri godine, ondje je s njom jednako dugo.

Stepenice su se spuštale do Juneinih vrata, ali kad se vraćala kući iz večernjih izlazaka, ulazila je na prednja vrata premda je to značilo da se mora popeti uz osam stepenica, umjesto da siđe niz dvanaest. Bilo je večeri kad joj je reumatska polimialgija znatno otežavala taj uspon, ali je to činila kako bi prolaznici i drugi stanari ulice Hexam Place znali da je princezi više prijateljica nego plaćena zaposlenica. Zinnia je taj dan okupala Gussieja te donijela novi osvježivač zraka, kako bi donekle prikrila pseći miris. Bilo je vrlo toplo. Princeza je gotovo u svemu bila škrta, ali je s centralnim grijanjem bila rasipna pa ga je cijelo ljeto držala uključenim te otvarala prozore kad bi postalo prevruće.

June je čula da princeza gleda seriju Holby City, ali je ipak ušla.

– Dakle, madam, što da vam donesem? Finu votku s tonikom ili svježe iscijeđen narančin sok?

– Ne želim ništa, draga. Popila sam votku. – Princeza se nije okrenula. – Jesi li pijana? – To joj je pitanje uvijek postavljala kad je znala da je June bila u pivnici.

– Nipošto, madam. – Bio je to odgovor koji je June uvijek davala.

– Pa, draga, nemoj više govoriti. Zanima me boluje li ovaj momak od psorijaze ili od malignog melanoma. Bolje idi u krevet.

Bila je to zapovijed, a June je, bez obzira na prijateljstvo, znala da je mudrije poslušati je, čak i nakon šezdeset godina. Mlađi članovi Društva svete Zite možda jesu u prijateljskim odnosima sa svojim zaposlenicima, a Montserrat je gospođu Still čak zvala 12

DRUSTVO_SVETE_ZITE_KB.indd 12

20.1.2021. 16:55:52

Ruth Rendell

Lucy, ali ako su vam osamdeset i dvije te sedamdeset i osam, situacija je drugačija; pravila nisu mnogo olabavila od dana kad je Susan Borrington pobjegla s onim užasnim Talijanom i kad je ona pošla s njom u njegov dom u Firenci. June je legla i tonula je u san kad je zazvonio kućni telefon.

– Draga, jesi li stavila Gussieja na spavanje?

– Zaboravila sam – promrmljala je June, jedva svjesna.

– Pa, bi li to učinila?

Suterenski ulazi tih kuća bili su različiti pa su se u nekim pod stepenicama nalazili ormari, u drugim su ormari bili u zidu, dijeleći taj dio od susjednog, a u većini su bile lončanice, paprati, hojzije, avokado uzgojen iz koštica i čak mimoze te poneki kip. U svim je bila određena vrsta rasvjete, najčešće zidna, kuglasta ili kvadratna svjetiljka. Kuća broj sedam, dom obitelji Still, tri kuće dalje od Dugonga, bila je od onih s ormarom u zidu te bez lončanica. Viseća žarulja iznad podrumskih vrata nije bila upaljena, ali je dovoljno slabe svjetlosti ulične svjetiljke Henryju otkrilo priliku koja je stajala tik iza zidnog ormara. Stao je i pogledao preko ograde. Ta se prilika, muška, povukla koliko je god mogla u plitko udubljenje kod ormara.

Možda je provalnik. Ondje je u posljednje vrijeme bilo mnogo zločina. Montserrat mu je rekla da je netko prošli tjedan jednostavno ušao kroz prozor kuće na broju pet, doma obitelji NevilleSmith, uzeo televizor, aktovku punu novca i ključeve BMW-a te izašao na prednja vrata i odvezao se automobilom. Što ste mogli očekivati ako na prozorima nemate brave, a onaj u prizemlju ostavili ste pet centimetara otvoren? Taj čovjek očito je bio ništarija, a Henry je čuo da njegov poslodavac koristi taj izraz i sviđao mu se. Lord Studley rekao bi mu neka mobitelom nazove policiju, ali 13

DRUSTVO_SVETE_ZITE_KB.indd 13

20.1.2021. 16:55:52

Društvo svete Zite

on nije uvijek postupao onako kako mu je lord Studley predlagao pa je zapravo krenuo učiniti nešto što bi i sâm strogo osudio.

Upravo se bio okretao kad su se podrumska vrata otvorila i kad je Montserrat izašla. Mahnula je Henryju, pozdravila ga i pozvala čovjeka iz ormara. Zacijelo joj je dečko. Očekivao je da se poljube, ali nisu. Čovjek je ušao i vrata su se zatvorila. Petnaest minuta poslije, zaboravivši na provalnika ili dečka, bio je u Chelseaju, u stanu plemenite Huguette Studley. Obrazac Henryjevih posjeta tih je dana bio jednak, najprije krevet, a potom svađanje.

Henry bi radije izbjegao svađanje te u krevetu proveo dvostruko više vremena, ali mu je to malokad bilo dopušteno. Huguette (koja je ime dobila po baki Francuskinji) je bila vrlo lijepa devetnaestogodišnjakinja velikih crvenih usta i velikih plavih očiju, s kosom koju bi njezina baka nazvala čupavom, ali su drugi u njoj vidjeli velik kovrčavi grm koji je u modu uvela Julia Roberts u filmu Rat Charlieja Wilsona. Svađu je uvijek započinjala Huguette.

– Henry, zar ne shvaćaš, da živiš ovdje, sa mnom, mogli bismo stalno biti u krevetu. Ne bismo se imali zbog čega svađati.

– A zar ti ne shvaćaš da bi me tvoj tata otpustio. Po dvije točke optužnice – rekao je Henry, koji je od svojeg poslodavca pokupio ponešto parlamentarnog žargona – da budem potpuno jasan, kao što je činjenica da ne živim na broju jedanaest i da ševim njegovu kćer.

– Mogao bi pronaći drugi posao.

– Kako? Bila mi je potrebna godina dana da dobijem ovaj. Bi li mi tvoj tata dao preporuku? Vrlo vjerojatno.

– Mogli bismo se vjenčati.

Ako Henry ikada bude razmišljao o braku, bit će to kad mu bude otprilike pedeset, i to sa ženom koja ima svoj novac te veliku kuću u predgrađu. – Više nitko ne ulazi u brak – rekao je – a osim toga, jurim. Sjeti se da u sedam sati moram biti ispred 14

DRUSTVO_SVETE_ZITE_KB.indd 14

20.1.2021. 16:55:52

Ruth Rendell

kućnog broja jedanaest i u BMW-u čekati tvojeg tatu, kad odluči doći, što možda neće biti do devet, zar ne?

– Pošalji mi poruku – rekla je Huguette.

Henry je pješačio natrag. Jedna gradska lisica izašla je iz suterenskog ulaza kuće na broju pet, mrsko ga pogledala i prešla ulicu kako bi opljačkala kantu za smeće gospođice Grieves. Na katu kuće broj jedanaest svjetlo je i dalje bilo upaljeno u spavaćoj sobi lorda i lady Studley. Henry je neko vrijeme stajao ondje i gledao gore u nadi da će se zavjese razmaknuti i da će lady Studley pogledati dolje, po mogućnosti u crnoj čipkastoj spavaćici, uputiti mu zaljubljen osmijeh i napućiti usne u poljupcu. Ali, ništa se nije dogodilo. Svjetlo se ugasilo, a Henry je ušao na suterenska vrata.

Umjesto da otvori vrata svoje sobe s kupaonicom (koju njezini poslodavci nazivaju garsonijerom), Montserrat je posjetitelja odvela podrumskim stepenicama u prizemlje, a potom uz sljedeći niz, koji je u polukrugu vodio na galeriju. U kući se čulo samo tiho tapkanje Rabijinih papuča u dječjoj sobi iznad njih. Montserrat je pokucala na treća vrata s desne strane, a tada ih otvorila i rekla: – Lucy, Rad je stigao. – Ostavila ih je, kao što je pet minuta poslije rekla Rabiji. – Ako svi spavaju, zašto nakratko ne siđeš?

Imam pola boce votke.

– Montsy, znaš da ne pijem.

– Ti možeš piti sok od naranče, koji sam kupila za miješanje s votkom.

– Ne bih čula ako bi Thomas zaplakao. Niču mu zubići.

– Niču mu već tjednima, ako ne i mjesecima – rekla je Montserrat. – Da je moj, utopila bih ga.

Rabia joj je rekla da ne bi smjela tako govoriti, da je to grešno, pa joj je Montserrat počela govoriti o Lucy i Radu Sothernu. Rabia je stavila prste u uši. Vratila se djeci – Hero i Matilda čvrsto su 15

DRUSTVO_SVETE_ZITE_KB.indd 15

20.1.2021. 16:55:52

Društvo svete Zite

spavale u sobi koju su dijelile, a maleni Thomas bio je nemiran, ali tih u svojem krevetiću u dječjoj sobi. Rabiju je zbunjivalo to što se dječja soba naziva rasadnikom (engl. nursery – dječja soba, rasadnik; prim. prev.) – njezin je otac radio u rasadniku, mjestu na kojem su se uzgajale biljke. Nikada nije upitala o tome, nije željela ostaviti dojam neukosti.

Montserrat ju je pozdravila i otišla. Vrijeme je prolazilo vrlo sporo. Već je bilo kasno, a Rabia je ozbiljno razmišljala o tome da pođe u krevet u svojoj sobi u stražnjem dijelu kuće. Ali, što ako gospodin Still dođe gore kad se vrati kući? Katkad je dolazio.

Thomas je zaplakao, a tada je počeo vrištati. Rabia ga je podignula na ruke i počela hodati amo-tamo, što je bilo pouzdan lijek. Dječja soba gledala je na ulicu, a s prozora je vidjela kako je Montserrat izvela muškarca po imenu Rad na suterenske stepenice. Rabia je odmahnula glavom, nimalo uzbuđena ili zabavljena, kao što je Montserrat očekivala, nego duboko sablažnjena.

Thomas je bio tiho, ali je ponovno počeo cendrati čim ga je spustila u krevetić. Rabia je bila silno strpljiva i veoma ga je voljela.

Bila je udovica, a njezina djeca, njih dvoje, umrla su vrlo mlada.

Prema jednom od liječnika, to je bilo zato što se udala za svojeg bratića. Ali, ni sâm Nazir nije dugo poživio pa je ostala sama. Rabia je sjedila u naslonjaču pokraj krevetića i tiho govorila Thomasu. Kad je mališan ponovno zaplakao, podignula ga je i odnijela do stola na kojem je bio lonac i maleni hladnjak u kutu, pa mu počela pripremati topao mliječni napitak. Bila je predaleko od prozora da bi vidjela ili čula automobil pa su je o dolasku Prestona Stilla obavijestili tek njegovi prilično teški koraci na stepenicama. Umjesto da stane na katu ispod, na kojem je spavala njegova supruga, nastavio je gore. Kao što je očekivala. Preston je bio zabrinuti roditelj – poput patke Jemime iz knjige koju je katkad čitala djeci i koja, kako su joj djeca rekla, zvuči smiješno dok je ona čita svojim 16

DRUSTVO_SVETE_ZITE_KB.indd 16

20.1.2021. 16:55:52

Ruth Rendell

naglaskom. Rabia je često mislila kako je Preston prava suprotnost svojoj supruzi. Ušao je, očito umoran i izmučen. Bio je na konferenciji u Brightonu – znala je to jer joj je Lucy rekla.

– Je li dobro? – Preston je podignuo Thomasa i stisnuo ga malo prejako. Igranje ili čak obraćanje Thomasu bili su rijetki događaji. Njegova skrb bila je usredotočena na njegovo zdravlje. – Sve je u redu, zar ne? Ako se pojavi i najmanji problem, trebali bismo nazvati doktora Jeffersona. On mi je dobar prijatelj i znam da bi došao istog trena.

– Sasvim je u redu, gospodine Still. – Obraćanje imenom nije se odnosilo i na gospodara kuće. – Samo ne želi spavati.

– Doista čudno – žalosno je rekao Preston. Pomisao da netko ne želi spavati, a osobito njegov vlastiti potomak, bila mu je nepojmljiva. – A djevojčice? Mislim da je Matilda malo kašljala kad sam je jučer vidio.

Rabia je rekla da Matilda i Hero čvrsto spavaju u susjednoj sobi.

Sa svom djecom je sve u redu, a Thomas će se nedvojbeno smiriti ako ga gospodin Preston pažljivo polegne u krevetić. Znajući što će mu goditi, potaknuti ga da ode i omogućiti joj da legne, rekla je: – Samo mu je nedostajao tata, a sada kad ste ovdje, bit će dobro.

Pedijatar više nije bio potreban, uznemirenost je nestala. Mogla je poći u krevet. Mogla je spavati možda pet sati. To što je rekla gospodinu Stillu da Thomasu nedostaje tata nije bilo točno. Bila je to laž koju je rekla kako bi mu ugodila. Rabia je potajno vjerovala da ni jednom od te djece ni jedan roditelj ne bi nedostajao ni na trenutak. Malokad su ih viđali. Pritisnula je usne o Thomasov obraz i šapnula: – Mili moj.

17

DRUSTVO_SVETE_ZITE_KB.indd 17

20.1.2021. 16:55:52

DRUGO POGLAVLJE

N

a poslužavniku je bila čašica jogurta koji navodno regulira probavu, jedna smokva i kriška prepečenca premazana maslacem, marmelada te lonac kave. Princeza je bila na pola jogurtne faze. June je znala da je na pola jer su njezine faze uvijek trajale otprilike četiri mjeseca, a dva su prošla. Pripremila je »poslužavnik na nogama« – ni jedna nije znala kako se ta stvar doista naziva – i stavila ga na pokrivač. Princeza je prije spavanja uvijek stavljala uvijače u kosu pa ih je tada počela vaditi, posipajući prepečenac pahuljicama peruti.

– Draga, jesi li dobro spavala?

– Nije bilo loše, madam. A vi?

– Sanjala sam vrlo čudan san. – Princeza je često sanjala čudne snove, a tada je ovaj počela prepričavati.

June nije slušala. Odmaknula je zavjese i ostala stajati pokraj prozora, zagledana u Hexam Place. Crni BMW lorda Studleyja stajao je ispred broja jedanaest na drugoj strani ulice, a jadni Henry bio je za volanom. June je znala da je ondje već dva sata. Izgledao je kao da je zaspao, što uopće nije čudno. Doista je bilo šteta da Društvo svete Zite nije sindikat, ali bi možda moglo obuhvatiti neka prava sindikata pa onemogućiti takvu bezdušnost prema zaposleniku. June se pitala jesu li Henryjeva ljudska prava možda narušena.

Lijep školski autobus, srebrni s plavom crtom, došao je iza ugla Ulice Lower Sloane. Hero i Matilda već su čekale ispred broja 18

DRUSTVO_SVETE_ZITE_KB.indd 18

20.1.2021. 16:55:52

Ruth Rendell

sedam, obje držeći Rabiju za ruku. Ona ih je pratila na autobus koji ih je vozio u njihovu vrlo skupu školu u Westminsteru. Dakle, zašto njihova majka to nije mogla? Još je u krevetu, pomislila je June. Nepomična (engl. still – nepomičan, miran) prezimenom i pristupom životu. Kakav li je to svijet! Damian i Roland izašli su iz kuće broj osam, čija ulazna vrata June nije mogla vidjeti s mjesta na kojem je stajala. Njih dvojica posvuda su išli zajedno. Da su bili suprotnog spola, držali bi se za ruke, a June je bila gorljivo napredna pa je mislila kako je šteta da taj pomak u borbi protiv predrasuda i licemjerja još nije ostvaren. Gospodin Still upravo je izašao iz kuće na broju sedam kad je princeza završavala priču o snu. June je zahvaljujući dugogodišnjem iskustvu predosjetila kad će priča završiti.

– … a to uopće nije bila moja majka, nego ona djevojka crvene kose, koja čisti kod onih pedera, a tada sam se probudila.

– Vrlo zanimljivo, madam, ali ne nazivamo ih »pederima«, zar ne? Kažemo da je to »homoseksualni par«.

– Oh, dobro. Ako baš hoćeš. Uvjerena sam da lady Studley Sondri ne dopušta da joj se tako obraća.

– Vjerojatno ne, madam – rekla je June. – Želite li da vam donesem još što?

Nije željela. Princeza će se neko vrijeme duriti, a tada će ustati. June je čula da je Zinnia stigla. Sišla je, zadovoljna jer je pobijedila u toj rundi te se, uvjerivši čistačicu da opere boju u blagovaonici, pripremila za rad na dnevnom redu za sljedeći sastanak Društva svete Zite.

June Caldwell bilo je petnaest godina kad je njezina majka, udovica i domaćica kod Caspara Borringtona, dobila posao osobne sluškinje (zapravo, sluškinje za sve poslove) njegove kćeri Susan Borrington. Ni dva mjeseca nakon svojega osamnaestog rođendana Susan se zaručila za princa Luciana Hapsburga, nasljednika 19

DRUSTVO_SVETE_ZITE_KB.indd 19

20.1.2021. 16:55:52

Društvo svete Zite

sumnjivo aristokratske talijanske obitelji, kojeg je upoznala na skijanju u Švicarskoj. Možda baš i nije bio nasljednik jer je imao dva starija brata i bio je instruktor skijanja. Novca nije bilo, a ta je titula Talijane nasmijavala jer je Lucianov otac nekoliko godina prije promijenio prezime Angelotti u Hapsburg. Imao je nekoliko prodavaonica donjeg rublja u Milanu. To im je, na čudan način, davalo nešto zajedničko. Caspar Borrington, koji je imao mnogo novca te tri kuće i stan u Mayfairu, sve je to zaradio nečime sličnim, ali čak manje dostojanstvenim. Njegove tvornice proizvodile su uloške. Pojava tampona to je upropastila, ali kad je Susan upoznala Luciana, njezina obitelj bila je silno bogata, a Susan je bila jedinica.

Vjenčali su se, a June se doselila k njima u stan u Firenci, koji im je kupio Susanin otac. Taj ju je grad zadivio, ljudi i njihov smiješan govor, vrijeme, uvijek veličanstveno (Susan se udala u svibnju), građevine, Arno, mostovi, crkve. Upravo se bila navikavala na to, učila je govoriti »Buongiorno« i »Ciao«, kad su se Susan i Luciano posvađali spektakularnije nego inače, čak se i potukli, pa je Susan rekla June neka spakira stvari jer se vraćaju kući.

Nisu se razveli jer je Susan mislila da razvod u Italiji nije moguć. Caspar Borrington dao je Lucianu mnogo novca kako bi ga ušutkao pa ga ona više nije vidjela. Mnogo godina poslije dao je poništiti taj brak. On nije bio Presvijetla Visost, sumnjalo se da je uopće princ, ali se Susan nazvala Njezinom Presvijetlom Visošću, princezom Susan Hapsburg, dala tiskati to ime na svoje posjetnice i uvesti ga u registar birača Westminstera. Otac joj je kupio kuću na broju šest u Hexam Placeu, na adresu koja u to vrijeme nije bila otmjena kao što je postala, i ona otada živi ondje, u krugu prijateljica koje je pronašla među udovicama generala, bivšim suprugama sportaša i vrlo vremešnim neudanim kćerima direktora. Imala je ljubavnike, ali ne mnogo njih i ne dugo.

20

DRUSTVO_SVETE_ZITE_KB.indd 20

20.1.2021. 16:55:52

Ruth Rendell

Zinnia je također nosila ime koje si je sama nadjenula jer joj se nije sviđalo ime Karen, koje su joj na Antigui nadjenuli na krštenju. Prezime St. Charles doista je bilo njezino. Rad za princezu u srcu Knightsbridgea donio joj je slavu pa je lako dobila posao čišćenja na broju tri, sedam i devet. Nakon što ju je June nagovorila da opere boju u blagovaonici, upitala ju je bi li se željela pridružiti Društvu svete Zite.

– Koliko to košta?

– Ništa. A mogla bi dobiti mnogo besplatnih pića.

– U redu – rekla je Zinnia. – Nemam ništa protiv. Je li i Henry Copley član?

– Jest – rekla je June. – Ali, nemoj se previše nadati. Veoma je zauzet.

Otišla je u radnu sobu, u koju princeza nikad nije ulazila, sjela za pisaći stol koji princeza nikada nije koristila, i počela sastavljati ustav društva te učiti pisati zapisnik.

Sve kuće u Hexam Placeu imale su vrtove, prednji i stražnji, a kuća na broju tri imala je i malo više sa strane, dio vrta koji ju je dijelio od Dugonga. Prednji vrtovi iziskivali su vrlo malo pozornosti jer su se sastojali od pošljunčenih kvadrata sa stablom posađenim na sredini, primjerice, japanskom trešnjom ispred broja četiri, te dva čileanska bora kod Simona Jeffersona. Dexu je bilo drago da u tom prednjem vrtu nema mnogo posla jer su ga čileanski borovi prilično zabrinuli. Izgledali su drugačije od svih stabala koja je u životu vidio, više nalik nečemu što biste očekivali pod morem, nedaleko od koraljnog grebena. Dex je znao za njih zahvaljujući gledanju televizije. Televizor je uključivao čim bi ušao u svoju sobu te ga držao uključenim sve dok ne bi pošao na spavanje, bez obzira na program. Katkad ga je, ako je bio uplašen ili jednostavno 21

DRUSTVO_SVETE_ZITE_KB.indd 21

20.1.2021. 16:55:52

Društvo svete Zite

oprezan, a Peach nije htio razgovarati s njim, cijelu noć ostavljao uključenim.

Stražnji vrt doktora Jeffersona mu se sviđao jer je bio velik i ograđen, i obuhvaćao je travnjak. Taj je travnjak kosio češće no što je bilo potrebno jer je kosilica bila lijepa i glatka. Doktor Jefferson rekao mu je da može kupiti biljke ako želi te je rekao Jimmyju neka mu da novac pa je Dex otišao u Rasadnik Belgrave te u svibnju kupio ljetnice, a u rujnu hebe i lavandu, prema savjetu krupnog Azijca, gospodina Siddiquija. Doktor Jefferson bio je zadovoljan njegovim radom pa ga je preporučio gospodinu i gospođi Neville-Smith na broju pet. Stoga je Dex tada imao dva posla koja je lako uspijevao obavljati.

Otkako je došao raditi u Hexam Place, nije vidio ni jednog zlog duha, ali zapravo nije uvijek bio siguran u to da raspoznaje zle duhove. Katkad ih je morao tjednima promatrati, čak i slijediti, da bi bio siguran. Ali, morao je imati na umu da je obećao doktoru Mettageu, prijatelju gospodina Jeffersona i psihijatru u bolnici, da im neće učiniti ništa ako mu ne budu prijetili. Rekao je kako to ovisi o tome što se podrazumijeva riječju »prijetiti«. Žene su mu same po sebi bile prijetnja, ali to nije rekao ni doktoru Mettageu, ni doktoru Jeffersonu. Rekao je svojem bogu, ali Peach nije odgovorio.

Ako u prednjem vrtu broja tri nije imao što raditi, u prednjem vrtu na broju pet bilo je mnogo posla. Živica je rasla oko pošljunčanih dijelova s obiju strana prednjih stepenica, a oko nje su bile uske cvjetne bordure. Dex je kleknuo kako bi oplijevio bordure, prethodno spustivši stari otirač koji mu je gospođa Neville-Smith dala kako bi koljena zaštitio od kamenčića.

Sviđalo mu se gledati ljude u Hexam Placeu, ali nije želio razgovarati s njima: staricu June koja je vodila malenog debelog psa po kvartu, mladića koji je izgledao kao da bi trebao biti na televiziji, 22

DRUSTVO_SVETE_ZITE_KB.indd 22

20.1.2021. 16:55:52

Ruth Rendell

ali je sjedio za volanom velikog, sjajnog automobila, više sjedio i čekao nego vozio. Ondje su bila i dva muškarca koji su živjeli u istoj kući kao i crvenokosa. Ujutro su uvijek odlazili zajedno, netom nakon što bi Dex počeo raditi, uvijek u odijelima s kravatom, a za hladnih dana i u uskim kaputima.

Morao se vratiti raditi u stražnjem vrtu, a ondje nije vidio ništa osim klematisa, dalija i ruža. Gospodin Neville-Smith veoma je volio ruže. U susjednoj kući, na broju sedam, živjelo je mnogo djece, njih dvoje i jedna beba, i djevojka za koju je Jimmy rekao da je au pair. Dex ju je vidio kako se uspinje i spušta suterenskim stepenicama na broju sedam, a vidio je i ženu u dugoj crnoj haljini, s crnom maramom na glavi, koja je vozila djetešce u kolicima. Ali, da ih je kojim slučajem vidio podalje od kuća u kojima su živjeli, ne bi ih prepoznao. Lica mu nisu značila ništa. Doživljavao ih je kao prazne, bezlične maske.

23

DRUSTVO_SVETE_ZITE_KB.indd 23

20.1.2021. 16:55:52