BOK, JA SAM ROWLEY JEFFERSON.
EVO NEKIH KNJIGA
KOJE JE NAPISAO MOJ
NAJBOLJI PRIJATELJ, GREG HEFFLEY.
SERIJAL KNJIGA GREGOV DNEVNIK
1. Kronike Grega Heffleyja
2. Rodrick rastura
3. Točka na i
4. Ljetna žega
5. Sumorna stvarnost
6. Snježna groznica
7. Lijevo smetalo
8. Nezgoda za nezgodom
9. Dugo putovanje
10. Stara škola
11. Kasno paljenje
12. Obiteljski odmor
NAPISAO SAM SAV TEKST I NACRTAO SVE CRTEŽE
SAM SAMCAT, BEZ POMOĆI ODRASLIH.
MA NEMOJ, A TKO JE ONDA OVAJ?
Jeff Kinney
Jeff Kinney
Dnevnik strašno simpa klinca: Kronike Rowleyja Jeffersona
Naslov izvornika
Diary of an Awesome Friendly Kid: Rowley Jefferson’s JOURNAL
Awesome Friendly Kid text and illustrations copyright © 2018, 2019, Wimpy Kid, Inc.
DIARY OF AN AWESOME FRIENDLY KID™, ROWLEY JEFFERSON’S JOURNAL™, the Greg Heffley design™, and the design of the book’s jacket are trademarks and trade dress of Wimpy Kid, Inc. All rights reserved.
Nakladnik
MOZAIK KNJIGA
Direktor
Bojan Vidmar
Glavni urednik
Zoran Maljković
Urednica
Aleksandra Stella Škec
Preveo s engleskoga
Ozren Doležal
Lektor
Jakov Lovrić
Dizajn
Jeff Kinney
Dizajn naslovnice
Jeff Kinney, Lora Grisafi, i Chad W. Beckerman
Priprema za tisak
Marko Katičić
Tisak
Denona d.o.o., Zagreb, listopad 2020.
CIP zapis dostupan u računalnom katalogu
Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001073432.
ISBN 978-953-14-2838-5
Sva prava pridržana. Nijedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektroničkom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snimanjem ili drugačije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.
O. K. SAD ĆE OVA KNJIGA DOISTA
Moj prvi zapis
Bok, ja sam Rowley Jefferson i ovo je moj dnevnik. Nadam se da vam je do sada super. Odlučio sam voditi dnevnik jer moj najbolji prijatelj, Greg Heffley, vodi svoj, a mi obično radimo iste stvari. E da, trebao sam spomenuti da smo Greg i ja
PLJES
Sigurno sada mislite: „Daj, reci nam nešto više o tom svom Gregu.“ Ali, ova moja knjiga nije o NJEMU, nego o MENI.
Razlog zbog kojeg sam svoju knjigu
nazvao „Dnevnik strašno simpa klinca“ je taj što me tata stalno tako zove.
ROWLEY, TI SI STRAŠNO
SIMPA KLINAC.
Kao što sam već spomenuo, Greg mi je najbolji prijatelj, što znači da mi je tata
DRUGI najbolji prijatelj. Ali to nikada nisam rekao jer ga ne želim povrijediti.
MI SMO NAJBOLJI
KOMPIĆI, ZAR NE, SINE?
TAPŠ
TAPŠ GUT.
Sada, kada sam već spomenuo tatu, trebao bih spomenuti da on baš i ne voli Grega. A taj sam dojam stekao zato što moj tata to neprestano ponavlja.
NE VOLIM TOG GREGA.
No, to je samo zato što moj tata ne kuži Gregov smisao za humor.
Sada, vjerojatno, mislite: „Čuj, Rowley, mislio sam da bi ova knjiga trebala biti o TEBI.“ E, u pravu ste, zato od sada pa nadalje obećavam da će u njoj biti mnogo više Rowleyja.
Prvo što biste o meni trebali znati jest to da živim s mamom i tatom u kući na početku Ulice Surrey, a to je ista ulica u kojoj živi i moj najbolji prijatelj, Greg.
Već sam spominjao svog tatu, ali moja mama je također jako super jer me hrani zdravom hranom i pazi da moje tijelo bude čisto i mirisno.
Svakoga jutra pješačim u školu s prijateljem Gregom. Najčešće se ludo provodimo kad smo skupa, ali ponekad ga znam i izluditi.
PRESTANI FUĆKATI!
Ali ono što Gregu STVARNO ide na živce jest kada ga oponašam. Stoga mislim da mu neću reći za ovaj dnevnik jer bi ga to samo razljutilo. Kako bilo, pisanje ove knjige velik je posao, pa ću za danas završiti. Ali sutra ću malo više pisati o Gregu zato što smo, kao što sam već rekao, najbolji kompići.
Moj drugi zapis
O. K., prvo loša vijest: Greg je doznao za moj dnevnik.
Bio sam, valjda, jako ponosan što vodim vlastiti dnevnik, pa sam mu ga želio pokazati. Ali, baš kao što sam i predvidio, to ga je NALJUTILO.
Greg je rekao da sam ga totalno pokrao i da će me tužiti zato što sam mu preoteo ideju. Rekao sam mu neka samo PROBA jer nije PRVA osoba na svijetu koja piše u dnevnik.
Potom je Greg rekao da su to KRONIKE, a ne dnevnik, pa me zveknuo mojom bilježnicom.
zvek
Rekao sam Gregu da neću pisati lijepo o njemu u svojim kronikama bude li se ponašao kao kreten. Potom sam mu pokazao što sam do sada napisao.
Isprva mu je, čini se, išlo na živce to što uvijek ljudima zaboravim nacrtati nos. Ali potom je rekao da mu je moja knjiga dala IDEJU.
Greg je rekao da će jednoga dana biti bogat i slavan, i da će svi željeti doznati njegovu životnu priču. I rekao je da ja mogu biti taj koji će je NAPISATI.
Rekao sam da sam mislio kako tome služi
njegov DNEVNIK, a on je rekao da je to njegova AUTObiografija, ali moja bi knjiga mogla biti njegova BIOGRAFIJA.
Greg je rekao da će jednoga dana o njemu biti napisane MNOGE biografije, ali pružit će mi priliku da napišem prvu.
Rekao sam da mislim kako je to genijalna ideja, jer sam ja Gregov najbolji prijatelj i nitko ga ne poznaje bolje od MENE.
Zato ću početi ovu knjigu iznova, s novim naslovom, i sada će umjesto mene glavni lik biti Greg. Ali, ne brinite, ipak će u njoj biti dosta toga i o meni.
Iz pera najboljeg prijatelja
Grega Heffleyja
RANE GODINE
Većina biografija o predsjednicima i slavnim ljudima započinje poglavljem pod naslovom „Rane godine“. E, problem je to što sam Grega upoznao tek u četvrtom razredu, tako da ne znam mnogo o tome što mu se prije toga događalo.
Vidio sam nekoliko fotografija koje vise po zidovima Gregove kuće i na osnovi njih mogu
zaključiti da je Greg bio obična beba. A ako je, kao mali, učinio nešto značajno, to se po tim slikama doista ne može znati.
Kako bilo, premotat ćemo film na početak četvrtog razreda, pa će ova biografija od sada biti mnogo detaljnija.
Nekoć smo živjeli u drugoj državi, ali onda je moj tata dobio posao i morali smo se preseliti. Moja obitelj kupila je novu kuću na početku Ulice Surrey pa smo se tijekom ljeta uselili u nju.
Prvih nekoliko dana nisam izlazio iz kuće jer sam se plašio novoga i nepoznatoga mjesta.
Znam da se sada vjerojatno pitate: „U redu, kada li će već upoznati Grega?“ No, budite strpljivi, jer upravo stižem do tog dijela.
Mama je rekla da bih trebao potražiti
nove prijatelje, čak mi je kupila i knjigu pod naslovom „Kako steći prijatelje u novom okruženju“ da mi pomogne.
U knjizi je bilo svega i svačega, kao što su, na primjer, vicevi koji pomažu klincima poput mene pri upoznavanju novih ljudi.
No, trikovi u knjizi nisu utjecali na Grega.
zvek zvek!
HEJ, REKAO
SAM: KUC, KUC.
NISI ČUO KAD SAM
REKAO KUC, KUC?
MAMA, PRED VRATIMA JE
NEKI ČUDNI KLINAC!
Srećom, Greg i ja ipak smo postali prijatelji.
Rekao sam Gregu da živim u novoj kući na vrhu brda, a on je rekao da je to za mene jako loša vijest, zato što je, dok je naše zemljište bilo prazno, zabio ondje svoju zastavicu, što ga sada čini vlasnikom moje kuće i svega u njoj.
No poslije mi je tata rekao da to nije istina pa je otišao do Gregove kuće vratiti moj bicikl.
Prilično sam siguran da mi je tada tata prvi puta rekao što misli o Gregu.
N E S VIĐ A M I
SE TAJ GREG.
Ali meni se Greg JAKO sviđa. Uvijek radi jako
smiješne stvari, na primjer, nasmijava me čim otpijem veliki gutljaj mlijeka.
Usto, Greg sa mnom uvijek zbija neke šašave neslane šale koje često i mene nasmiju do suza.
Kladim se da vam je sada jasno zašto smo
Greg i ja najbolji prijatelji još od četvrtog razreda. Čak sam nam kupio i privjesak koji to službeno potvrđuje, ali Greg kaže da je to za curice i zato neće nositi svoju polovicu.
Uglavnom, mogao bih napuniti cijelu knjigu vragolijama koje Greg i ja izvodimo, ali kako je ovo njegova biografija, vjerojatno bih trebao napisati nešto i o njegovoj obitelji.
Greg ima mamu i tatu baš kao i ja, ali njegovi su roditelji posve obični pa o njima nemam što reći.
No, Greg nije sin jedinac kao ja. Ima starijeg brata, Rodricka, koji svira u rock-bendu „Puna pelena“.
U nekima od njihovih pjesama ima psovki, pa mi mama i tata ne daju da budem kod Heffleyjevih dok Rodrickov bend ima probu.
Greg ima i mlađega brata po imenu Manny kojemu su tek tri godine. I, ne pitajte me zašto, ali kada sam prvi put došao igrati se kod Grega, Manny je, ničim izazvan, skinuo hlače i pokazao mi guzicu.
Sada se, svaki puta kada ga vidim, Manny ponaša kao da nas dvojica dijelimo neku veliku tajnu, zbog čega mi je jako nelagodno.
PSSST!
Kako bilo, mislim da time možemo završiti prvo poglavlje Gregove biografije. A ako sada mislite: „Rowley, kada ćemo stići do uzbudljivog dijela?“ samo PRIČEKAJTE.
ONDA KADA SAM PRVI PUT
PRESPAVAO KOD GREGA
Nakon što smo se Greg i ja upoznali, nekoliko smo se puta igrali u MOJOJ kući, a nekoliko puta u NJEGOVOJ. A da, zaboravio sam. Greg ne voli da to zovem „igranjem“, pa ću to u idućoj verziji morati promijeniti, u protivnom će me opet zveknuti.
Kako bilo, Greg i ja često smo „visjeli skupa“ kod mene ili kod njega, ali onda me je, jednoga dana, pozvao da PRESPAVAM u njegovoj kući.
Bio sam jako zabrinut jer još nikada nisam spavao izvan svoje kuće. Štoviše, nisam još ni spavao u VLASTITOM krevetu jer me je bilo strah.
Ali zabrinutost mi je malo POPUSTILA kad mi je mama rekla da smijem ponijeti Mrkvicu.
Kada sam došao ka Gregu, neko vrijeme igrali smo se u njegovoj sobi, ali u 21:00 je gospođa Heffley rekla da je vrijeme za krevet te da moramo spavati u PODRUMU.
E, sada sam postao SUPER zabrinut jer mislim da su podrumi užasno jezivi.
Čim je gospođa Heffley ugasila svjetlo, Greg je rekao da mi mora ispričati nešto jako važno. Rekao mi je da u šumama oko našeg susjedstva živi polučovjek-polujarac.
NISAM bio sretan što čujem te vijesti i doista bih volio da je netko rekao mojim roditeljima za tog čovjeka jarca prije nego što smo se doselili ovamo. Kako bilo, to s jarcem TOTALNO me je prestravilo pa sam se sakrio pod poplun. No, mislim da se i Greg prilično jako uplašio, jer se zavukao pod poplun SA MNOM.
Zatim se, odjednom, tik pred prozorom
začula neka suluda buka, koja je zvučala baš
kako bi zvučalo stvorenje koje je napola
čovjek, a napola jarac.
AUUUU U !
greb greb
Greg i ja nismo željeli da nas pojede taj
čovjek jarac, pa smo zbrisali odatle koliko nas noge nose.
No, zamalo smo poginuli jer smo pregazili jedan drugoga trčeći po stubama.
Zaključali smo se u kupaonicu kako nas
čovjek jarac ne bi proždro. No, tada smo doznali da to UOPĆE nije bilo čovjek jarac, nego samo Gregov brat Rodrick, koji nam je priredio psinu.
Dobro, sljedećeg dijela pomalo me je sram, ali kako je riječ o biografiji, moram prenijeti cijelu istinu. Dok smo bili u podrumu, kad sam čuo one grozne zvukove, popiškio sam se u gaće.
Gospođa Heffley dala mi je rezervne
Gregove gaće, ali bile su mi premale. Stoga je tata morao doći po mene i odvesti me kući usred noći.
Prošlo je puno vremena prije nego što su mi dopustili da ponovno prespavam kod
Grega, ali to je MNOGO duža priča i nisam čak ni siguran da za nju ima mjesta u ovoj knjizi.
ROĐENDANSKA PROSLAVA TEVINA
LARKINA
Ima jedan klinac po imenu Tevin Larkin koji stanuje u Ulici Speen i prošlog je ljeta
njegova mama pozvala mene i Grega na Tevinovo rođendansko slavlje. Nismo željeli
ići zato što je Tevin hiperaktivan, ali naše su mame rekle da moramo.
Pokazalo se da smo Greg i ja bili JEDINI
klinci pozvani na Tevinovu proslavu, ali to nismo znali sve dok nismo stigli.
Nakon što smo Tevinu uručili darove, njegova je mama rekla da je vrijeme za rođendanske aktivnosti.
Prvo je na rasporedu bilo gledanje filma o nekom tipu koji se može pretvoriti u medvjeda, orla i hrpu drugih životinja.
GRR R A R
Kada je film završio, Tevin ga je želio gledati PONOVNO. Ali Greg i ja rekli smo
Tevinovoj mami da ne želimo po drugi put gledati film pa je rekla da možemo prijeći na druge aktivnosti, kao što je igra skrivača i slično.
E, Tevina je to jako RAZLJUTILO.
Sav se zajapurio i počeo glumiti tipa iz filma, onog koji se mogao pretvarati u životinje.
GRR R AR S R ETA N
Pretpostavljam da je Tevinova mama navikla na takvo ponašanje, ali ja i Greg nismo znali što bismo trebali činiti. Upitali smo gospođu Larkin može li nas odvesti kući, ali rekla je da će proslava trajati još dva sata.
Stoga smo izišli kroz stražnja vrata i pričekali da se Tevin smiri.
Ali Tevin nas je, naposljetku, pronašao, a sada se ponašao kao POTPUNI luđak.
GR R RAR
Ustuknuo sam nekoliko koraka kako bih se Tevinu sklonio s puta, ali pritom sam pao u jarak. Srećom, jarak nije bio SUVIŠE
dubok jer bih, u protivnom, zasigurno polomio kosti. Ali kad sam ustao, posvuda oko sebe začuo sam zujanje.
Pokazalo se da je na dnu jarka bilo
GNIJEZDO STRŠLJENA i sada su se ražestili.
Pretrpio sam 12 uboda, od kojih dva u USTA.
BZZZZZZZ
Gospođa Larkin ranije me odvezla kući pa je Greg to iskoristio da i on ode.
Kako bilo, Greg uvijek kaže da mi „duguje“
što sam ga izvukao s te proslave, pa ću to i zapisati, za slučaj da ga ikada budem morao podsjećati.