Iz pera pisca najvecih svjetskih
“Dahl je napokon dobio dostojna nasljednika.”
Telegraph
ISBN978-953-14-2253-6
Naslov izvornika
zaCopyright ilustracije ©TonyRoss 2015
zaCopyright autorovogtipografijuimenana naslovnici©Quentin Blake 2015
GRANDPA'S GREATESCAPE
Copyright©HarperCollinsPublishersLtd
ISBN978-953-14-2253-6
CopyrightCopyrightzatekst©DavidWalliams2015zahrvatskoizdanje©Mozaikknjiga,2017.
Za nakladnikaBojanVidmarGlavni urednik ZoranMaljković
Urednik ZoranMaljković Grafičkiurednik IvicaJandrijević
Tisak Denona,Zagreb, listopad2017. dostupanCIPzapis računalnomu katalogu iNacionalne sveučilišneuknjižnice Zagrebu 000974495.
Svapravapridržana.Nijedandioovogaizdanjanesmijese,ni niucijelostinidjelomično,reproducirati,pohranitiiliprenositi snimanjemukojemelektroničkomobliku,mehaničkimfotokopiranjem, ilidrugačijebezvlasnikovaprethodnogdopuštenja.
David Walliams
Ilustrirao Tony Ross
Preveo Ozren Doležal
Ova je knjiga posvećena Samu i Phoebe, koji su gotovo uvijek dobri.
S ljubavlju, David x
Visoko, visoko , nebu
podoblake…
Ovo je priča o dječaku po imenu
Jack i njegovu djedu.
Nekoć davno, djed je bio vojni pilot Kraljevskog ratnog zrakoplovstva.
Tijekom Drugog svjetskog rata pilotirao je borbenim lovcem Spitfire .
Naša se pripovijest zbiva 1983. godine. Bilo je to vrijeme prije interneta, mobitela i računalnih igrica koje se tjednima mogu igrati bez predaha. Te 1983. djed je već bio star čovjek, no njegovu unuku, Jacku, bilo je tek dvanaest godina.
Ovo su Jackovi mama i tata. Mama, Barbara, radi na odjelu sa sirevima u mjesnom supermarketu. Tata, Barry, je knjigovođa.
Raj je vlasnik obližnje trafike.
Profesorica Verity nastavnica je povijesti u Jackovoj školi.
Detektivi Beef i Bone par su boraca protiv zločina.
Ovo je župnik, velečasni Hogg.
Gospođica Swine ravnateljica je doma za starije i nemoćne osobe, Vile Sumrak .
Neke od starijih osoba koje ondje borave su gospođa Trifle, Bojnik i Kontraadmiral.
Ovo su neke od bolničarki koje rade u
Sumrak – Sestra Ruža, sestra Ivančica, sestra Cvijeta.
Vili
Ovo je Vila Sumrak .
Vila Sumrak
Zbrinjavamo vaše
neželjene starce
Crkva
Glavni gradski trg
Željeznička postaja
Rajev stan
Djedov stan
Vriština
Vila Sumrak
Park Škola
Jackova kuća
Rajeva trafika
Prolog
Jednoga je dana djed postao zaboravan. Isprva je zaboravljao samo sitnice. Starac bi skuhao šalicu čaja i zaboravio je popiti. Ubrzo bi se na njegovom kuhinjskom stolu nanizalo i po tucet šalica hladnoga čaja. Ili bi krenuo napuniti kadu i zaboravio zavrnuti slavinu, poplavivši tako stan susjedu s donjeg kata. Ili bi u žurbi napustio stan po hitnom zadatku kupovine poštanske marke, da bi se vratio sa sedamnaest kutija žitnih pahuljica.
Vremenom je djed počeo zaboravljati i bitnije stvari. Kao, na primjer, koja je godina. I je li njegova već odavna pokojna supruga Peggy živa ili ne. Sve dok jednoga dana više nije mogao prepoznati ni vlastita sina.
No najviše je zapanjivala činjenica da je djed posve zaboravio da je umirovljenik poodmakle dobi. Starac je svom
malom unuku, Jacku, neprestano prepričavao pustolovine koje je prije toliko godina proživio kao vojni pilot Kraljev-
skog ratnog zrakoplovstva u Drugom svjetskom ratu. Sada su te priče u njegovoj glavi postajale sve stvarnije. Štoviše, umjesto da ih samo prepričava, počeo ih je ponovno proživljavati. Sadašnjost je izblijedjela u izgreben crno-bijeli film, dok je prošlost buknula u veličanstvenom šarenilu boja. Nije bilo važno gdje se djed zapravo nalazio, ni što je radio, kao
ni s kim se družio. U svom je umu bio odvažni, mladi pilot za upravljačem borbenog lovca Spitfirea.
Gotovo je svima u djedovu životu bilo teško shvatiti što se s njime događa.
Svima, izuzev jedne osobe.
Ta je osoba bila njegov unuk, Jack.
Kao i svi klinci, taj se dječak volio igrati, a činilo mu se da se i njegov djed igra.
Jacku je otprve bilo jasno da se s djedom jednostavno treba igrati.
DIO I VISOKO , VISOKO, NEBUPOD OBLAKE
1.
Mesni doručak à la crème
Jack je dječak koji je bio najsretniji kad je sam u svojoj sobi. Kako je po prirodi bio stidljiv, nije imao mnogo prijatelja. Umjesto da dane provodi igrajući nogomet u parku s ostalim klincima iz škole, ostajao bi u kući i kompletirao svoju dragocjenu zbirku maketa zrakoplova. Najdraži su mu bili oni iz Drugog svjetskog rata – bombarder Lancaster, Hurricane i, dakako, stari lovac kojim je nekoć upravljao njegov djed, sada već legendarni Spitfire. S nacističke strane, imao je makete bombardera Dorniera, Junkersa i Spitfireova smrtonosna, zakleta neprijatelja, Messerschmitta.
Djedov veliki bijeg
Jack bi svaku maketu jako pažljivo obojio, zatim je objesio o strop na najlonskoj niti. Viseći tako u zraku, činilo se kao da su usred dramatične zračne bitke. Noću bi ležao u svom krevetu na kat i tonuo u san maštajući da je letački as Kraljevskog ratnog zrakoplovstva, baš kao što je nekoć bio njegov djed. Dječak je pokraj uzglavlja držao djedovu sliku. Djeda je prastara, crnobijela fotografija prikazivala kao mladića. Snimljena je tijekom 1940-tih, na vrhuncu Bitke za Britaniju. Djed je ponosito pozirao u svojoj letačkoj odori.
U svojim maštanjima Jack bi se vinuo visoko, visoko, nebu pod oblake, baš kao nekoć i njegov djed. Dječak bi dao sve na svijetu, svu svoju prošlost i cijelu budućnost, samo da se na trenutak nađe za upravljačem djedova legendarnoga Spitfirea.
Mesni doručak à la crème
U snovima je bio hrabri heroj bojišta.
U stvarnosti se osje ć ao kao nitko i ništa.
Problem je bio u tome što mu je svaki dan bio isti kao prethodni. Svakoga je jutra odlazio u školu, svakog poslijepodneva pisao zadaću i svake noći večerao pred televizorom. Kad barem ne bi bio toliko stidljiv. Kad bi barem imao mnogo prijatelja. Kad bi se barem otrgnuo od svoje dosadne svakodnevice. Vrhunac Jackovog tjedna bila je nedjelja. Toga su ga dana roditelji ostavljali s djedom. Prije negoli je starac postao suviše smušen, svojega bi unuka vodio na najčarobnije izlete. Najviše su voljeli posjećivati Carski ratni muzej. Nalazio se u Londonu pa nije bio predaleko, a kad je riječ o vojnim izlošcima, bio je prava špilja s blagom. Njih bi se dvojica zajedno divili starim ratnim zrakoplovima koji su visjeli sa stropa Velike dvorane. Legendarni im je Spitfire, dakako, bio draži od svih. Svaki puta kad bi ga vidio, djedu bi navrle ratne uspomene. Te bi priče dijelio s unukom, koji je gutao svaku riječ. Tijekom
Djedov veliki bijeg
dugog povratka autobusom, Jack bi bombardirao starca stotinama i stotinama pitanja…
− Koliko si najbrže letio Spitfireom?
− Jesi li ikada morao iskočiti padobranom?
− Koji je bolji lovac, Spitfire ili Messerschmitt?
Djed je uživao odgovarajući mu. Dok su se vraćali, često bi se na katu autobusa oko starog okupilo mnoštvo djece koja su također uživala u tim nevjerojatnim pričama.
Mesni doručak à la crème
− Zbilo se to u ljeto 1940. – započeo bi djed. – Na vrhuncu Bitke za Britaniju. Jedne sam noći letio Spitfireom
preko La Manchea. Bio sam prisiljen odvojiti se od svoje eskadrile. Lovac mi je nastradao u zračnoj bitci. Sada sam se šepajući vukao natrag u bazu. Uto za leđima začujem rafale iz strojnica. RA TA TA! Odnekud se pojavio nacistički Messerschmitt. Bio mi je ravno na repu!
Opet. RA TA TA! Samo nas dvojica, sami nad sinjim morem. Te se noći spremala epska borba do smrti…
Djedov veliki bijeg
Djedu ništa nije bilo draže od prepričavanja svojih pustolovina iz Drugog svjetskog rata. Jack ga je pozorno slušao, zadivljen svakom pojedinošću. Vremenom je dječak postao pravi stručnjak za te stare, vojne zrakoplove. Djed je unuka stalno uvjeravao da će jednoga dana “postati izvrstan pilot”. Dječak je na to svaki puta pucao od ponosa.
A potom bi se, navečer istoga dana, kad god bi se na televiziji prikazivao neki stari, crno-bijeli film, njih dvoje udobno smjestili na kauču u djedovoj kući da ga pogledaju. Film koji su nebrojeno puta gledali bio je Dosegni nebo . Taj je filmski klasik pričao priču o pilotu koji je izgubio obje noge u groznoj nesreći prije početka Drugog svjetskog rata. Usprkos tome, Douglas Bader uspio je postati legendarni letački as. Kišna subotnja poslijepodneva bila su rezervirana za Dosegni nebo, ili Jedan je zrakoplov nestao, ili Put do zvijezda, ili Pitanje života ili smrti. Za Jacka nije postojala bolja zabava.
Hrana je, nažalost, u djedovom domu uvijek bila paklenski loša. Nazivao ju je “vojničkim porcijama”, kao i tijekom rata. Djedica je hranu jeo isključivo iz konzervi. Za večeru bi posve nasumce odabrao dvije-tri limenke iz ostave i ispraznio ih jednu za drugom u tavu.
Prije mnogo godina, djed je bio letački as u Drugom svjetskom ratu. No kada su ga strpali u starački dom po imenu Vila Sumrak − koji vodi zla ravnateljica Swine – djedu i njegovu unuku, Jacku, ne preostaje drugo doli smisliti odvažan plan za bijeg. Ali nisu svjesni da im zla ravnateljica već kani pomrsiti konce…
Ilustrirao Tony Ross
“Apsolutno obožavam knjige Davida Walliamsa… Postat će dječji klasici.” Sue Townsend, Guardian
www.mozaik-knjiga.hr
ISBN 978-953-14-2253-6