









































































Derek Harvey
![]()










































































Derek Harvey






























































































Život je počeo u Zemljinim oceanima prije otprilike
3,5 milijardi godina. Otad se širio prema svakome kutku planeta u bezbroj različitih oblika. Među brojnim životinjama koje nastanjuju kopno i more nekoliko je istinskih superzvijezda prirode koje se mogu pohvaliti nevjerojatnim sposobnostima, izvrsnim tijelima i fascinantnim načinom života.


OBRAĐENA ZEMLJA










Gotovo jedna desetina Zemljina kopna koristi se za poljoprivredu. Na obrađenoj zemlji uspijevaju biljni usjevi i domaće životinje te divlje životinje koje su uspjele preživjeti uz ljude.

U tropskoj je savani vruće tijekom cijele godine, no postoje suha i vlažna razdoblja. Nekoliko stabala i grmova nudi malo hladovine. U afričkoj savani životinje koje pasu, poput gnua i zebre, slijede kiše u potrazi za svježom travom, pa postaju lovinom lavovima i ostalim mesojedima.
Guste šume dalekoga sjevera uglavnom su šume crnogoričnoga drveća. Tijekom kratkih ljeta obiluju hranom, ali za dugih, hladnih zima hrane nema dovoljno. Neke životinje zimi spavaju zimski san, a neke se sele na jug.





















Polarna područja – Sjeverno ledeno more oko Sjevernoga pola i Antarktika oko Južnoga pola – uglavnom su prekrivena debelim slojem leda. Mnoge se polarne životinje debelim slojevima krzna, perja ili masnoće štite od hladnoće, a neke ribe u svojoj krvi imaju antifriz.





























Bujne zimzelene šume blizu ekvatora dom su barem polovini svjetskih biljnih i životinjskih vrsta. Ove šume, koje često nazivaju džunglama, uvijek su tople i vlažne. Njihovo cvijeće, voće i listovi bogat su izvor hrane. Životinje žive na svim razinama, od vrhova najvišega drveća do tamnoga šumskog tla.














Biolozi dijele svijet na biome, područja sličnih pejsaža, klime te biljnoga i životinjskoga svijeta. Brojevi na slici prikazuju koliko površine Zemljina kopna zauzima svaki biom.
Širokolisno bjelogorično drveće buja u blagim (umjerenim) klimama. Ljeta su topla, zime hladne, a kiša pada tijekom cijele godine. Ptice, medvjedi, jeleni i mali sisavci napreduju u takvim šumama.




POJASA Hladniji od savana, travnjaci umjerenoga pojasa također imaju manje padalina, pa u njima ne može uspijevati drveće i grmlje. Oni su dom velikim životinjama koje pasu, poput bizona i antilope.










Zemlja je vodeni svijet s golemim oceanima koji prekrivaju gotovo tri četvrtine njezine površine. Plitka mora blizu kopna, posebice oko koraljnih grebena, bogata su biljnim i životinjskim svijetom. Životinje koje žive u otvorenim oceanima moraju biti dobri plivači da bi se kretale kroz morske struje. U najdubljem oceanu, do 11 km ispod površine mora, životinje se moraju nositi s potpunom tamom, vrlo niskim temperaturama i tlakom koji bi ubio čovjeka.



Područja sa sredozemnom klimom imaju kratke, vlažne i blage zime te duga i suha ljeta. Grmovi, nisko drveće i kaktusi te druge biljke otporne na sušu rastu u njihovu surovom krajoliku. Ovdje žive divlje koze, risovi, čagljevi, divlje svinje i supovi.

Mjesta s manje od 250 mm kiše u godini nazivaju se pustinjama. U njima je obično vruće – do vrelih 50 °C preko dana – pa su stjenovite ili prekrivene pijeskom. Pustinjske životinje mogu preživjeti s vrlo malo vode. Mnoge su aktivne noću, kada je hladnije.




Ravna područja tundre koja okružuju Arktik nisu pod ledom, ali tlo ispod površine uvijek je smrznuto. Tundra se ljeti budi uz cvijeće i kukce, a i mnoge se ptice i sisavci sele radi hrane i razmnožavanja.
































































Svijet je prepun životinja. Mi poznajemo više od 1,5 milijuna različitih vrsta životinja svih oblika i veličina koje možemo zamisliti. Zapravo, ima ih toliko da je cijela grana biologije – sistematika – posvećena njihovoj klasifikaciji u skupine, a temelji se na njihovim zajedničkim obilježjima.

ŽarnjaciostalaMeduze,anemonei morskabićasustimaštoihokružuje prstenžarnjaka.

Oko dvije trećine svih poznatih životinjskih vrsta su beskralježnjaci. Skupine beskralježnjaka uključuju: žarnjake, mekušce, bodljikaše, spužve, crve i člankonošce. Ove životinje imaju nekoliko zajedničkih obilježja, osim činjenice da im nedostaje kralježnica. Poznati beskralježnjaci uključuju crve, člankonošce poput kukaca, rakova i paukova te puževa, koji su mekušci. Međutim, mnogi su beskralježnjaci toliko neprimjetni ili sićušni da ih nikad ne primijetimo. Mnogi se nalaze samo u moru. Ostali, poput kukaca, žive na kopnu i uobičajeni su diljem svijeta.


Bodljikaši
Morski sisavci s tijelima koja često imaju pet jednakih dijelova. Većina ima bodljikavu ili bubuljičastu kožu.
Spužve
Jednostavneživotinje koježivepričvršćeneza morskotloifiltriraju hranuizvode.

Crvi
Životinjesdugačkim,mekanim tijelimakojasuokrugla iliplosnata.Nekicrvi živekaonametnici.

Životinjemekogatijela
Mekušci
koje često štiti čvrsta ljuštura, kao kod indijske lađice (desno).
ČlankonošciprekrivaVanjskiskeletkolutićavotijelosmnogo pokretljivihnogu.
RibeVodene životinje koje plivaju i imaju bodljikave ili mesnate peraje. Većina diše na škrge.
PticeŽivotinjeprekriveneperjem,nesujajaiimaju kljun.Većinaihimalaganiskeletimoguletjeti.








“Moguće
















Većina životinja koju najbolje poznajemo –uključujući ljude – su kralježnjaci. Njihovo je ključno obilježje kralježnica, koja se sastoji od malih kostiju pod nazivom kralješci. Kralježnica je središnji dio unutarnjega skeleta što ga pokreću mišići. Većina kralježnjaka ima udove (ruke ili noge) ili peraje, koje su poredane u parovima, složene osjetilne organe i vidljivi mozak. Pet tipova kralježnjaka su: ptice, sisavci, gmazovi, vodozemci i ribe. Sisavci, ptice i određene ribe mogu kontrolirati svoju tjelesnu temperaturu, što ih čini manje ovisnima o vanjskim uvjetima.


Sisavci
Životinje prekrivene krznom ili dlakama, koje doje svoje mladunce. Većina rađa žive mladunce.
Vodozemci iŽivotinjepoputžaba živedaždevnjakakojedjelomično razmnožavajunakopnu,aliseuvijek uvodi.

Gmazovi ljuskamaŽivotinjeprekrivene poputzmija, Većinaguštera,krokodilaikornjača. ihnesejaja.









Zebre









Prugasto je krzno korisno obilježje za zebre. Pomaže im da se prepoznaju i povežu s primjercima njihove vrste, što je važna sposobnost životinja koje žive u krdima.
Mlade su životinje sklone sličiti svojim roditeljima jer se obilježja preslikavaju s roditelja na potomke. No ovaj proces preslikavanja nije egzaktan, a ponekad mladunci razviju nova obilježja. Ako je novo obilježje korisno –poput boje krzna koja omogućuje bolje prikrivanje –životinja će vjerojatno duže i uspješnije živjeti, pa će stvoriti više potomaka koji će također imati ovu korisnu osobinu.
Barapasaurus je bio dugačak 18 m od glave do vrha repa.
Veliki događaji, poput golemih vulkanskih erupcija ili udara meteorita, mogu promijeniti okolinu životinja toliko brzo da se one ne mogu dovoljno brzo prilagoditi, pa mnoge vrste izumiru. To se zove masovno istrebljenje.
Pošto je masovno istrebljenje prije 65 milijuna godina ubilo dinosaure, razvili su se veliki sisavci da zauzmu njihovo mjesto. To su bili: golemi nosorog, visok 5,5 metara, te golemi ljenjivci, dabrovi i pasanci.





U prirodi ništa zadugo ne ostaje isto. Tijekom mnogih generacija živa se bića postupno mijenjaju ili prilagođavaju, tako da su bolje prilagođena svojoj okolini. Ona bića koja se ne uspiju prilagoditi, nestaju – izumiru. Ovaj se proces spore promjene naziva evolucijom i stvorio je nevjerojatnu raznolikost životinja koju danas vidimo.

Fleksibilni rep pomagao je uravnotežiti dugački vrat.
Divovski pasanac
Glyptodon, daleki rođak modernih pasanaca, živio je u razdoblju od prije 5 milijuna do 10 000 godina.





Sauropodi su hodali na vrhovima svojih prstiju.

Debela,
Noge poput stupova
Barapasaurus – gubitnik
Dinosauri sauropodi, poput ovoga Barapasaurusa, bili su neki od mnogih gubitnika tijekom masovnoga istrebljenja prije 65 milijuna godina.





“99,9 % svih
životinjskih vrsta koje su nekada živjele sada su izumrle.”


Dugački vrat omogućavao je dinosaurima da dosegnu lišće visoko na drvetu.



Debele kosti podnosile su golemu težinu dinosaura.
Zdepasta stopala kao u slona


Pandže na stopalima s tri prsta














Snažan kljun za trganje mesa














Mislimo da su dinosauri davno izumrli, ali to nije potpuno točno – njihovi su potomci još uvijek s nama. Teropodi su bili skupina dinosaura koja je hodala na dvije noge. Njima su pripadali i dobro poznati Tyrannosaurus i Velociraptor. Prije oko 160 milijuna godina nekim je manjim teropodima izraslo perje, možda da ih zagrije. Oni su se kasnije počeli služiti svojim pernatim prednjim udovima za klizanje ili letenje. Naposljetku su ovi pernati teropodi evoluirali u ptice. Kada su dinosauri izumrli, pošto se golemi meteorit sudario sa Zemljom prije otprilike 65 milijuna godina, ptice su preživjele.

Lešinar – pobjednik
















Kada pogledate lešinara, gledate jednoga od evolucijskih pobjednika. Koža prekrivena ljuskama i oči gmaza podsjetnik su da ptice potječu od dinosaura.








Obična pera










s tri prsta
Predak ptica
Teropod Guanlong, otprilike visok kao i čovjek, bio je manji rođak Tyrannosaurusa
Guanlong je imao golemu krestu na glavi, a koža mu je vjerojatno bila prekrivena običnim perima.


















Tijela životinja sastoje se od stanica koje su grupirane da bi oblikovale tkiva poput mišića i kostiju te organa kao što su mozak, bubrezi, oči i koža. Organizacija tkiva i organa u životinjskim je tijelima vrlo različita, ali kod blisko povezanih vrsta životinja obično je slična. Gotovo je uvijek riječ o najboljoj organizaciji prilagođenoj jedinstvenomu načinu života svake vrste.
Duplje za oči postavljene su prema naprijed, kako bi točno procijenile udaljenosti.
Kralježnica je fleksibilna, što tigra čini gracioznim i pokretljivim.
Snaga i nevidljivost
Najveći od velikih mačaka, tigar je posljednji stroj za lov. Njegovo je tijelo dovoljno nevidljivo da se neprimjetno prikrada kroz nisku vegetaciju, ali dovoljno je snažno da usmrti plijen veličine divljega goveda.
Zubi uključuju očnjake za probadanje i kutnjake za rezanje.
Fleksibilna čeljust široko se otvara da bi obuhvatila veliki plijen.
Kratka lubanja sadrži točke na kojima se spaja sa snažnim mišićima čeljusti.
Kralježnjaci (ptice, sisavci, gmazovi, vodozemci i ribe) imaju unutarnji skelet koji se sastoji od hrskavice ili kosti. Skelet podupire tijelo, daje okvir za koji se mogu spojiti mišići i štiti unutarnje organe. Mozak se nalazi unutar lubanje. Leđna moždina – vitalni dio živčanoga sustava –proteže se kroz kralježnicu koja se sastoji od malih, međusobno povezanih kostiju koje se nazivaju kralješcima.

Repni dio nema rebara.

Nema potrebe za nogama
Većina kralježnjaka ima ili udove (ruke, noge, krila) ili peraje. Iznimka su zmije. Skelet zmije – poput ove kobre – sastoji se samo od lubanje, kralježnice i rebara. Rebra na zmijinu trbuhu mogu se razmaknuti kada proguta golemi obrok.
Dugačke, snažne noge omogućuju tigru skokove dugačke do 10 m.
Duboka prsa s prostorom za velika pluća.



Zglobovi između kralježaka vrlo su snažni.

Savršeno oštre savijene pandže mogu se povući u stopalo.

Unatoč nevjerojatnoj prirodnoj raznolikosti, neke su vrste veoma slične. Vrste koje sliče obično su srodne, ali ne uvijek. Na prvi pogled kljunati ježak iz Australije sliči europskomu ježu, ali zapravo je rođak čudnovatoga kljunaša. Ni jež ni ježak ne mogu brzo trčati ili se silovito boriti da bi izbjegli opasnost, ali oba su razvila sličnu obranu – oštre bodlje da drže neprijatelje na odstojanju.

Kada je u opasnosti, jež se može sklupčati u čvrstu, bodljikavu loptu koju većina napadača ostavi na miru.





Ježak se može sklupčati poput ježa. Također se može zakopati u zemlju tako da mu se vide samo bodlje.





Tijelo je dugačko i usko, savršeno za kretanje kroz gustu šumu.
Težak slučaj
Kod nekih velikih člankonožaca, poput ovoga kopnenog raka, egzoskelet je pojačan vapnenačkim sadržajem koji se zove kalcijev karbonat, što ga čini izrazito čvrstim.
Uski kukovi prikladniji su za trčanje i skakanje nego za penjanje.
Člankonošci – poput rakova, kukaca, stonoga i pauka – imaju zajednički vanjski skelet koji pristaje kao savršeni oklop. Egzoskelet ili epiderma prekriva cijelo tijelo životinje uključujući dijelove usta i oči. Izrađen je od lakoga, fleksibilnog materijala koji se naziva hitin, a ojačan je mineralima. Egzoskelet daje izvrsnu potporu i zaštitu, ali ograničava kretanje i rast.
Gležnjevi podignuti iznad tla služe kao amortizeri.
Dugačke bedrene kosti nalaze se u jednima od najvećih tigrovih mišića.


Za razliku od unutarnjega skeleta kralježnjaka, egzoskelet člankonošca ne raste sa životinjom, pa ga se mora redovito odbacivati ili presvlačiti ili obnavljati. Ova smeđa baršunasta tarantula iz Ekvadora bit će slaba i ranjiva nekoliko sati nakon presvlačenja. Sakrit će se na sigurno mjesto i čekati novi, prostraniji egzoskelet da očvrsne.



Beskralježnjaci nemaju vanjski skelet da podupire njihova tijela na različite načine. Većina crva održava svoj oblik uz pomoć pritiska unutarnje tekućine (otprilike kao balon pun vode), dok zvjezdača i morski ježinci razvijaju vapnenačku ljušturu točno ispod kože. Mnogi mekušci, uključujući rumenke i kamenice, imaju čvrstu vapnenačku ili bisernu ljušturu. Drugi se, poput lignji i hobotnica, uglavnom oslanjaju na podršku vode u kojoj žive.
Reducirana ljuštura ili rožnati listić

Gnjecava lignja

Probavni sustav

Veliko oko
Mišićavi pipci kojima se koristi za rukovanje plijenom


Lignja nema skelet, ali neke lignje posjeduju unutarnju ljušturu koja je reducirana, a štiti stražnji dio životinje. Mišićavo se tijelo oslanja na podršku morske vode, a neke vrste mogu narasti do nevjerojatnih veličina.
Produljivi krakovi kojima se koristi za napad i obranu
Tigrovi hodaju na četiri prsta na svakome stopalu.
Dugački rep pomaže održavanju ravnoteže kod trčanja i penjanja.

Sve životinje dijele isto temeljno obilježje – sve su sposobne rasti, hraniti se, razmnožavati se, kretati se, opažati svijet oko sebe i komunicirati na nekoj razini. No načini na koji životinje to čine bitno se razlikuju, što uzrokuje spektakularnu raznolikost njihovih stilova života i ponašanja.

Grabežljivac i plijen




Da bi jeo, kameleonova nevidljivost i precizno ciljanje moraju pobijediti oprezna osjetila, prikrivanje i pokretljivost njegova plijena, kukaca.



Meta uhvaćena na udaljenosti do 1,5 dužine tijela
Jezik ubrzava brže nego borbeni mlažnjak.









Biljke dobivaju svoju energiju od Sunčeve svjetlosti, ali životinje moraju dobiti energiju koja im je potrebna za život i rast jedući druga živa bića ili njihove ostatke. Životinje koje jedu biljke nazivaju se biljojedima, a životinje koje jedu meso nazivaju se mesojedima. Tigrovi i većina ostalih mesojeda su grabežljivci – lovci koji ubijaju ostale životinje (poznate kao plijen) da bi došli do svježega mesa. Neki su mesojedi, uključujući lešinare, strvinari; oni ne ubijaju životinje, nego se hrane njihovim ostacima. Najmanje sitničavi su svejedi, poput štakora; oni jedu vrlo raznoliku hranu.

Lomljivac jezika
Biljojed žirafa je prebirnik, što znači da jede lišće koje bere s drveća. Njezin fleksibilni jezik može obraditi i najoštrije trnje.
Ostali biljojedi imaju različite hranidbene navike. Primjerice, pasci jedu travu, a tvrdokljunci drobe sjemenke.




Osjetila su vitalna za preživljavanje životinja jer im pomažu da izbjegnu opasnost i da pronađu hranu ili partnera. Poput ljudi, većina životinja može opaziti svjetlo i dodir te posjeduje kemijske osjete kao što su okus i miris te može osjetiti zvučne valove ili druge vibracije. Neke životinje posjeduju dodatne osjete, koji su bitno drugačiji od naših, kao što je način na koji ptice selice pronalaze svoj put služeći se Zemljinim magnetskim poljem.


Vidjeti nevidljivo
Pčele mogu otkriti ultraljubičasto svjetlo, koje ljudsko oko ne može vidjeti. Cvijeće često ima ultraljubičaste oznake, nama nevidljive, koje usmjeravaju pčele prema njihovoj peludi i nektaru.





Sakupljači svjetla
Većina noćnih životinja ima goleme oči da bi sakupile što je moguće više svjetla. Oči ovog avetnjaka veće su od njegova mozga!


Slijetanje bjeloglavoga orla
Let troši mnogo energije, ali nudi pticama poput ovoga bjeloglavog orla krasne nagrade –uključujući sposobnost brzoga prelaženja velikih udaljenosti.




Većina životinja živi u okolini koja se stalno mijenja, a one se često moraju kretati da bi pronašle nove izvore hrane, mjesta za život ili druge jedinke svoje vrste za parenje. Čak su i životinje koje žive na jednome mjestu kao odrasle – poput lupara (morski rak) – često pokretljive dok su mlade. Aktivnije životinje su hodači, trkači, skakači, puzavci, penjači, plivači, klizači i letači. Putovanje troši energiju, pa su tijela životinja obično oblikovana tako da im određena vrsta pokreta bude što je moguće lakša.




Poput mnogih životinja koje plivaju, i pingvini imaju aerodinamična tijela. Oni se koriste svojim mišićavim perajama da bi postigli iznenađujuće brzine, a svojim stopalima kao kormilima za upravljanje. Ponekad skaču ravno iz vode – vratolomija poznata kao “pliskavica”.








“Zov plavetnoga kita može se čuti na pola puta oko svijeta.”










Životinje imaju različite načine komunikacije s drugim životinjama, uključujući vizualne signale, zvukove i kemijske poruke. Poruke su obično jednostavne – miris radi obilježavanja teritorija, krik upozorenja ili majčin poziv radi pronalaženja svojega mladunca ili paradiranje radi pokazivanja agresije ili privlačenja partnera. Komunikacija također pomaže društvenim životinjama, kao što su vukovi i pčele, da žive i rade u grupama.





Zavijanje na duge pruge
Vukovi zavijaju da bi obavijestili ostale članove čopora gdje su i da bi poručili neprijateljskim čoporima da se klone njihova teritorija. Na otvorenome se njihovo zavijanje čuje do udaljenosti od 16 km.

Kada mužjak pauna raširi svoj široki rep, njegovo svjetlucavo perje govori potencijalnim partnericama: “Spreman sam i snažan.” Da bi privukao pažnju ženki, također klepeće perjem.
























































































Životinje se pojavljuju u svim oblicima i veličinama. One mogu biti velike, male, dlakave i ljuskave. Neke su izrazito snažne ili veoma žilave; druge se mogu zalijepiti za zid ili gadno ugristi.
Uskočite u njihov svijet i otkrijte one koje se ističu u gomili!






Iako je tek malo veći od jednogodišnjega mladunca medvjeda, tasmanski vrag ima najsnažniji ugriz među sisavcima, u odnosu na svoju veličinu. Njegova čeljust može slomiti kosti. Sposoban je strvinar koji je u stanju pojesti cijelu strvinu, s krznom i svim ostalim. Povremeno se pretvara u neustrašivoga ubojicu, pa napada i zmije otrovnice.




















ZAŠTITNE









Bijela mrlja na prsima tasmanskoga vraga posebna je karakteristika – iako se mali broj životinja rađa bez nje. Mrlja može djelovati kao zastava da bi odbila agresivne ugrize drugih vragova s ranjive njuške.







Većina tasmanskih vragova nije agresivna, osim ako nije ugrožena ili se ne bori s drugim vragom za hranu. Kada ista strvina privuče nekoliko životinja, može doći do bučne prepirke, ali ona rijetko preraste u borbu. U tim se trenucima režanje, frktanje i cičanje može čuti na velikim udaljenostima.












Zbog kratkih nogu hod mu je spor i gegav.

Široka glava s velikim mišićima čeljusti

Noćni lovac
Velike ružičaste uši s okruglim vrhovima


Grubo, crnkasto smeđe krzno
Tasmanski vrag zdepasti je mesojed tobolčar koji provodi dane u šupljim deblima ili jamama koje su iskopale druge životinje, poput vombata. Izlazi noću da bi potražio hranu, a oslanja se uglavnom na svoj dobar osjet mirisa.


SNAGA UGRIZA

Tasmanski vragovi mogu u danu pojesti količinu mesa koja iznosi i do 10 % njihove težine. Kada se dobro hrane, spremaju masnoću u svojim repovima, u slučaju da dođe do nestašice hrane.
NAJVEĆ A BRZINA
KM/H









TEŽINA PLIJENA




UDALJENOST









“Kihanje tasmanskoga vraga može biti znak agresije.”







Ženka tasmanskoga vraga može okotiti od dva do četiri sićušna mladunca. Oni provedu nešto duže od tri mjeseca u njezinu tobolcu sišući i rastući prije nego što ih preseli u brlog. Otac ponekad pomaže očistiti mladunce, a kada su dovoljno stari, roditelji se izmjenjuju noseći ih okolo na leđima.









Krzno morske vidre udobno je poput zimskog popluna. Na kvadratnome centimetru njezina nevjerojatno
gustoga krzna nalazi se više dlaka nego na cijeloj čovjekovoj glavi. To je morskoj vidri definitivno potrebno.
Ona živi u hladnim vodama duž obala sjevernog dijela
Tihog oceana, ali nedostaje joj sloj masti ispod kože koji ostalim morskim sisavcima služi kao izolacija. Umjesto toga, ona se oslanja na svoje gusto krzno da bi održala topli zrak blizu svojega tijela. Kada pluta, drži šape iznad vode da bi zaustavila njihovo pretjerano hlađenje.
krzno na tijelu, bijelo na glavi



NAJVEĆA TEŽINA
Najdeblji dio krzna morske vidre je donje krzno, koje je najbliže koži, pa pomaže životinji da održi toplinu dok roni u ledenoj vodi.
VELIČINA Glava i tijelo dužine 1 – 1,2 m + rep dužine 25 – 37 cm
STANIŠTE Obalne vode i plitke oceanske vode, do 1 km udaljene od obale
LOKACIJA Japan i zapadna obala
Sjeverne Amerike
HRANA Ribe koje sporo plivaju, morski ježinci, rakovi i mekušci






“Krzno odrasle morske vidre može se sastojati od 800 milijuna dlaka.”




















Morske vidre odmaraju se plutajući u vodi na leđima – obično tako i spavaju, zamotaju se u morsku travu da ne otplove na otvoreno more. Čak se služe i svojim trbuhom kao stolom za večeru, balansirajući s kamenom na prsima koji im služi kao nakovanj za otvaranje školjki rumenki.
Čudesna priroda stavlja pod povećalo 100 najzagonetnijih životinja na Zemlji da bi vam
NAJBRŽE , NAJSNAŽNIJE , NAJSMRTONOSNIJE , NAJŽILAVIJE , NAJLJIGAVIJE , NAJSMRDLJIVIJE , i NAJGLASNIJE životinje koje postoje.




Uz zadivljujuće prikaze te nevjerojatne činjenice i statističke podatke o svakoj životinji, Čudesna priroda otkriva superzvijezde iz prirode na način na koji ih nikad prije niste vidjeli.


























