Grafx br. 19

Umjetnost

Ebru kao primjer povećanog interesa za ljepotu

Umjetnostna vodi

Ova tehnika se danas susreće i kao hobi aktivnost za ljude svih dobnih skupina, ali i u industriji za dekoriranje ukrasnih papira, tkanina raznih namjena, te dekorativnih kutija i posuda. Kratkim uranjanjem u oslikanu vodu mogu dobiti novi izgled.

Pripremila: Marija Garić

Težnja za ljepotom i želja za umjetnošću sadržani su u običajima i tradiciji naroda i to različitim intenzitetom kroz povijest. Primjer povećanog interesa za ljepotu je slikanje na vodi, poznato pod nazivom ebru, čije vrijeme nastanka nije precizno zabilježeno u povijesnim izvorima. U jednom koraku se neki motiv ili crtež s površine vode može prenijeti na površinu tkanine, papira ili nekog predmeta. Ovu grafičku

tehniku većina istraživača smatra najstarijom vrstom narodne umjetnosti. Još uvijek nema jedinstvenog mišljenja o porijeklu ovog načina stvaranja crteža.

Crtež na vodi ili mramoriranje

Dok jedni smatraju da crtež na vodi potječe iz Indije, drugi su istraživanjem utvrdili da je izumljen u Bukhari, glavnom gradu istoimene provincije u Uzbekistanu.

34Grafx

Ova likovna umjetnost na vodi aktulizirala se u periodu XVII - XIX stoljeća, a kako je izvedena iz Istanbula, često se može čuti izraz „turski papir“. Otuda se i često poznati prijevod za značenje riječi ebru kao mramoriranje.

Razne tehnike crtanja na vodi

Foto: Shooterstock

U današnjoj modernoj umjetnosti postoje razne vrste tehnike crtanja ili oslikavanja na vodi.

Ukoliko se na isti list papira nanosi nekoliko slojeva boja s naizmjeničnim sušenjem, to se naziva Akkase Ebru. Ako se boja raspršuje na pripremljenu vodenu površinu, a potom crta šiljastim bambusovim štapićem, onda je to Gel-git ili valovi. Najjednostavnija, ali i s najdužom tradicijom, je Battal Ebru gdje se vrši prskanje boje po površini vode, a zatim prenosi na papir. Kao prijelaz iz apstraktnoh crteža, pomoću tehnike Khatib Ebru mogu se stvarati ukrasi kao motivi. Ukoliko se želi raditi cvijeće, ono se crta šiljkom iznad koncentričnih krugova različitih veličina. Poznata je kao Ebru iz Necmeddina jer je dobila ime po svom izumitelju.

Suminagashi

Japanska tehnika suminagashi potječe iz perioda VI - VII stoljeća, kojom nije moguće dobiti identičan uzorak, a vijek trajanja crteža je kratak. Prema tvrdnjama jednog akademskog kipara, poklonici više klase su u šinto hramovima pomoću ovakvih crteža proricali budućnost ili neke događaje, a nakon što bi ispričali o čemu se radi, bacali bi crtež u rijeku kako se ne bi netko dokopao tog dokumenta.

Vremenom se ovom tehnikom razvilo uspješno oslikavanje papira, vaza, drvenih kutijica i svijeća koje kratkim uranjanjem u oslikanu vodu mogu dobiti novi izgled.

Prirodne boje

Širenjem dalje po svijetu, ova japanska tehnika dobila je nadogradnju, pa je tako u

Turskoj pronađen način da se od slikanja na vodi dobije slikanje na gelu, odnosno tehnika mramorizacije pri čemu se mogu koristiti i akrilne boje. Dok se u japanskoj tehnici suminagashi koristi obična voda, u turskoj tehnologiji ovog načina crtanja koristi se zgušnjivač, odnosno poseban biljni ekstrakt iz biljke Astralagus koja raste na planisnkim područjima Pakistana, Irana i Turske. Danas je u primjeni ekstrakt u prahu koji se dobiva sušenjem smole na suncu. Pored navedenog, koristi se i zgušnjivač agar-agar koji je dobiven od crvenih algi. On ima i širu primjenu, pa tako i u kozmetičkoj i prehrambenoj industriji.

Kratkim uranjanjem u oslikanu vodu, predmeti mogu dobiti novi izgled.

Boje u ovoj tehnici su potpuno prirodne. Sastoje se od obojenih pigmenata životinjskog porijekla i vode, te su vrlo slične običnoj vodi. Uz to, potrebne su razne vsrte pomoćnih alata poput četki, šila i bambusovih štapića. Neophodne su i posude koje su svojom veličinom usklađene s veličinom predmeta ili dizajna na kojeg se prenosi.

Kombinacija boja, krivulje linija na crtežu i oblik ovise individualno o umjetniku. Danas, u modernim tehnološkim izvedbama, koristi se vrsta boja pod raznim tržišnim nazivima.

Grafx35

Umjetnost

Poznate su Artdeco i Cadence boje koje se dobro prenose na tkaninu, vrlo su otporne i postojane, ne blijede.

Oslikavanje materijala i predmeta

U početku je umjetnost nastala kao način ukrašavanja papira kako bi mu se dala svojstva otpornosti na prirodne pojave. Kada je tekstilna podloga u pitanju, radi se kao i prijenos na papir, s tim da su potrebne za izvedbu dvije osobe jer na drugom kraju jednostavno bi trebala biti druga osoba koja će spustiti ostatak. Zatim se vrši glačanje, natapanje i ispiranje u sapunici s kapljicom octa

kako bi se popravila boja i izbjegao efekt uštirkane tkanine. Najčešće se koriste tanki profinjeni proizvodi od svile i pamuka (majice, vrećice od burlapa i slično). Vrlo je važno da se tkanina razvuče prije stavljanja u vodu. Jedna od najjednostavnijih opcija je korištenje obruča. Može se pokušati uzeti druga pomagala pri ruci, poput kartona. Bitno je je da površina tkanine, koja će ležati na vodi, bude glatka bez bora i nabora.

Razni predmeti od drveta kao što su ukrasi za božićno drvce, uskrsna jaja, drveni okviri za fotografije, narukvice i slično, sve se može ukrasiti ebru tehnikom.

Ovisno o obliku, potrebno je prilikom ukrašavanja bilo kojeg oblika ravnomjerno i pažljivo spustiti po cijeloj slici i ne zaustavljajući se na jednom mjestu. Na taj način se može prenijeti poruka odnosno naslikani crtež.

Sve ostale hrapave površine također se lako oslikavaju ebru tehnikom, poput kožnih narukvica, plastičnih futrola za mobitele i slično. Božićne kuglice ili staklene i keramičke šalice se ukrašavaju postupkom mramoriranja.

Za ovaj postupak s akrilnim bojama u vodi na svilene materijale koristi se naziv hidro - dipping.

Foto: nsokote.ru

Foto: Shooterstock

Foto: Shooterstock

36Grafx