Pasivna agresija

Kako prepoznati?

(foto: shutterstock.com)

Pasivna agresija kod drugih, njeni simptomi i načini ispoljavanja

Pripremila: Ajla Hodžić

Pasivna agresija je često korišten termin koji ljudi upotrebljavaju u različitim prilikama. Prema nekim autorima, pasivna agresija je namjeran i maskiran način izražavanja skrivenih osjećaja ljutnje. Ljutnja se ne izražava otvoreno, već je prekrivena plaštom pasivne agresije. Ovakve osobe se nikada ne sukobljavaju s drugima, jer vjeruju da će uvijek izgubiti. Za njih je otvoreno sukobljavanje, pokazivanje ljutnje ili negodovanja gubljenje vremena i prije će se usaglasiti s drugima po pitanju bilo čega, iako je njihovo mišljenje u potpunosti suprotno.

Uvjereni su da nikoga ne zanima kako se oni osjećaju, te će radije prikriti svoje osjećaje nego drugima dati do znanja šta misle i osjećaju. Također, od velike im je važnosti da ih drugi vole i da se slažu s njima, iako bi to bilo samo prividno. Kao posljedica i uzrok svega toga je nizak stepen samopoštovanja.

Primjeri u poslovnom i privatnom okruženju

Pasivna agresija se može skrivati u lažnim komplimentima ili uvredljivim poklonima, lažnim osmijesima i cijeloj paleti ponašanja koje za cilj imaju izazivanje frustracije kod druge osobe. Na primjer, prijateljica vam namjerno kupi majicu nekoliko brojeva veću od onog koji inače nosite, pod izgovorom kako joj se čini da će vam ova veličina bolje odgovarati. Osobe sklone ovakvom ponašanju najčešće svoj teror izražavaju prema partnerima s kojima žive, te prema potčinjenima na poslu. Kao primjer toga, navesti ćemo šefa koji vam uz smješak daje rok za dovršetak posla u vremenskom roku za koji i vi i on znate da je nemoguće završiti. Neki od znakova prepoznavanja pasivno-agresivnog partnera, pored prethodno navedenih su tvrdoglavost i izbjegavanje rješavanja problema. Tvrdoglavost se izražava kroz to da partner odbija sve što ponudite i drži se samo i isključivo onoga što je on rekao bez mogućnosti promjene svog mišljenja ili postupka. Upravo zbog svoje tvrdoglavosti, ovakvi partneri sve probleme stavljaju ‘pod tepih’ jer ne znaju kako izraziti svoje osjećaje.

Kako ih prepoznati?

Ovakve osobe imaju širok spektar ponašanja, a neka od njih su postala stvar navike toliko da ih ne primjećujemo. Vremenom nam postaju normalna. A nisu.

Prvo od takvih ponašanja jeste navika neispoljavanja ljutnje. Osobe sklone povlačenju pred konfliktom koriste metodu durenja kako bi fokus stavili na sebe. Dok pokušavaju sebe prikazati žrtvom u vašim očima, vi postajete njihova žrtva. To je već dovoljno razloga koji će stvoriti frustracije u drugim ljudima kada im postane jasno kako sistem ponašanja ovakvih osoba funkcioniše. Ovakve osobe će radije obećati da će izvršiti određenu obavezu i odgađati je, nego što će priznati da to nisu u stanju. Ovo je samo jedan od načina kontrole tuđeg ponašanja: natjerati ljude da čekaju, a zatim im ne ponuditi ništa izuzev izgovora. Zbog tog nedirektnog i neotvorenog pristupa ljudima, ovakve osobe će se gotovo uvijek nekome drugom žaliti kako nisu tretirani pravedno, kako je svima lakše jer imaju mnogo više sreće u životu. Time pokušavaju tuđi trud opravdati pukom srećom da bi umanjili svoju grižu savjest zbog neispunjavanja zadatih obaveza. I da, baš uvijek imaju pripremljena opravdanja za sve što su trebali, a nisu uradili. Pasivno-agresivne osobe se često znaju igrati tuđim osjećanjima, upućivati dvosmislene poruke koje će ostaviti sagovornika bez mogućnosti davanja odgovora. Ukoliko bi se dao prikladan odgovor, sagovornik bi naišao na osude zbog svoje senzibilnosti. Slanje dvosmislenih poruka i vrijeđanje drugih gotovo da se može poistovijetiti u ovom slučaju. Ovakve osobe će izmanipulisati sagovornika i ljude u okruženju na način da, ukoliko se nađete uvrijeđenim zbog njegovih uvreda, uvijek se mogu opravdati da nisu tako mislili i da ste zapravo vi krivi i odgovorni za vlastita osjećanja. Ukoliko ih neko naljuti, emocije na njihovom licu mogu biti reprezentativne, ali radije biraju da o njima ne govore. Kroz prethodno navedeno, može se zaključiti da su ove osobe nedirektne, te da je konkretno ispoljavanje emocija za njih stran pojam. Zbog toga, pasivno-agresivne osobe će često drugima govoriti o problemima koje imaju s nekim, ali toj osobi neće nikada reći. Ovdje dolazimo do sklonosti za ugađanje drugima što se događa zbog manjka samopouzdanja, a manifestuje se kroz lijepo ponašanje, lažne osmijehe i nuđenje usluga čak i onda kada se ne traže. Sve to ima za cilj skrivanje pravih osjećaja. Naime, pasivno-agresivne osobe će se ponašati onako kako misle da drugi očekuju od njih, a pritom će iskoristiti svaku priliku da sebe stave u poziciju žrtve. Pozadina svega toga je strah od samoće i odbijanja, od toga da ljudi shvate koliko su ranjivi, slabi, potrebiti, od osude, od bliskosti i prijateljstva, od ljubavi i života. Koliko god da bismo se trebali držati podalje od ovakvih ljudi zarad ličnog mira, potrebno je shvatiti da, iako su ove osobe manipulativne, one su duboko u sebi samo nesretne i nezadovoljne sobom. Vlastito nezadovoljstvo pokušavaju nadomjestiti ponižavanjem drugih kako bi porastao njihov ego, samopoštovanjem kojeg nemaju i poštovanje u očima drugih. Ovakvi ljudi nemaju drugačiju logiku od one svojstvene samo njima. Ponašaju se u skladu sa onim za što misle da će ostaviti pozitivan utisak kada se nađu u grupi ljudi, a zapravo su toliko asocijalni da ne mogu ni pretpostaviti dobru ili lošu reakciju ljudi. Takve osobe su i one koje društvo opisuje kao “narcise” jer o sebi uvijek pričaju u superlativu, poručujući drugima kroz šalu da se s njima ne mogu porediti.

(foto: shutterstock.com)

Uzroci

Kombinacija bioloških i vanjskih faktora može doprinijeti razvoju pasivno-agresivnog ponašanja. Prema nekim istraživanjima, ljudi koji pokazuju takvo ponašanje počinju to pokazivati već u djetinjstvu. Roditeljski stil, porodična dinamika, sam odgoj i mnogi drugi uticaji u djetinjstvu mogu biti načini doprinosa razvoju pasivne agresije. Zlostavljanje djeteta, zanemarivanje i rigorozna kažnjavanja mogu uzrokovati razvijanje pasivnoagresivnog obrasca ponašanja. Neki od psiholoških poremećaja koja su povezana s pasivno-agresivnim ponašanjem su: stres, depresija, bipolarni poremećaji, poremećaj pažnje s hiperaktivnošću (ADHD), anksiozni poremećaji, shizotipni poremećaji ličnosti, shizofrenija, zloupotreba alkohola i konzumiranje droga. Pasivna agresija se nikada ne javlja sama, već je uvijek uzrok ili posljedica nekog drugog zdravstvenog stanja. Shodno tome, dijagnoza i liječenje pasivno-agresivnih obrazaca ponašanja je često otežana i kompleksna. U mnogim slučajevima, ljudi ne traže i ne žele pomoć, ne shvatajući da im je potrebna i plašeći se izaći iz okvira ponašanja na koja su naviknuti kao o nečemu ispravnom. Pojedinci osjećaju zadovoljstvo zbog takvog načina vrednovanja drugih i doslovno uživaju u manipulaciji, a kada im neko ko to uspije primjetiti ponudi pomoć gotovo će uvijek negirati i vješto izbjeći temu. Pasivnu agresiju je potrebno prepoznati i osvjestiti, jer je to prvi korak ka pronalasku istinskog zadovoljstva osoba u čijem se ponašanju očituju njeni oblici. ♣

Izvori: adiva.hr, krenizdravo.hr, zivim.gloria.hr